Srednja škola Markantuna de Dominisa

Banjol 10
51280 Rab

NITROGLICERIN- priča o dinamitu

Referat iz biologije

Mentor: Lana Jurković,prof.

Učenik:Antonio Šajbić

Rab,28.siječnja,2018.
 stranica

UVOD .................................................................................................................................

1.POVIJEST ........................................................................................................................
1.1. Alfred Nobel ...........................................................................................................
1.2. Ascenio Sobrero .....................................................................................................

2.NITROGLICERIN ...........................................................................................................

3. DINAMIT .......................................................................................................................
 UVOD

Godine 1865. izumljen je jedan od važnijih izuma 19. st. Taj je izum trebao olakšati
rudarska istraživanja i pomoći mnogim granama gospodarstva,no to nije bilo tako. Te je godine
Alfred Nobel izumio svoj najvažniji izum – detonacijsku kapsulu koja je sadržavala živin
fluminat(ili jednostavnije rečeno praksavu živu),osjetljiv eksploziv pomoću kojeg se nitroglicerin
mogao paliti u svako doba. Taj je upaljač bio snova za svu daljnju tehnologiju eksploziva ali ipak
nije postigao ništa da bi se nitroglicerin mogao lakše prevoziti ili baratati njime. Stoga je potražio
način da ukroti nitroglicerin. Očito je rješenje ležalo u tome da se nitroglicerin preradi u krutu
materiju kojom bi se moglo rukovati i to tako da se kakva porozna supsatnca namoči u njemu.
Ispitao je sve vrste poroznih, neeksplozivnih, kemijskih inertnih tvari: papir, drvene otpatke,
prašinu od razmrvljenih opeka, suhu ilovaču, sve dok godine 1887. nije nadošao na
nesvakidašnju, iako prilično rasprostranjenu rudu - infuzorijsku zemlju. Tako je nastao
eksploziv, nalik na tijesto, koji je bio za 25 % slabiji od čistog nitroglicerina, ali unatoč tomu
mnogo snažniji od baruta (koji se tada tvornički proizvodio) i lako se njime manipuliralo. U to
doba kružila je priča da je Nobel slučajno nabasao na svoj izum kada je malo nitroglicerina
prokapalo u infuzorijsku zemlju kojom su, za zaštitu od oštećenja, bile obložene neke posude. To
naklapanje veoma je smetalo Nobela te je vrlo odlučno izjavio da do svog otkrića nije došao
slučajno već da je ono rezultat sustavnog istraživanja koje se zasnivalo na ocjenjivanju tehničkih
problema. Kasnije je Nobel izumio gelignit (mješavina nitroglicerina i bezdimnog baruta ili
nitroceluloze) koji je bio snažniji i čak se lakše s njim manipuliralo nego s dinamitom.Alfreda
Nobela se prikazalo kao ,,genija zla’’ upravo zbog toga što je dinamit upotrebu pronašao u
ratovima.

"Predstavili su me kao 'genija zla', kao 'trgovca smrću', a ja sam samo radio za dobrobit
čovječanstva. Jedini cilj mog života bio je širiti znanje, uvjeren da to znači prije svega širiti
blagostanje.’’
 1.POVIJEST
1.1.Alfred Nobel

Alfred Nobel rođen je 21. listopada 1833. godine u Stockholmu. Bio je treći sin Immanuel
Nobela(također izumitelja šperploče) i Andriette Ahlsell Nobel.Posebno se zanimao za Svoju
ljubav prema barutu i dinamitu preuzeo je od svog oca. Alfredova se obitelj 1842. preselila
u Rusiju, gdje se je otac počeo baviti izgradnjom morskih mina za potrebe vojske Carske Rusije
u Krimskom ratu. U Rusiji su Alfred i njegova braća, s obzirom na to da se materijalno stanje
obitelji popravilo, imali najbolje učitelje, iako nisu išli u školu. Alfred je učio jezike i kemiju, a
sa 18 godina otišao je na četiri godine u SAD gdje je kraće vrijeme radio i studirao kod Johna
Ericssona. Nakon kraja Krimskog rata 1856.g. obiteljska tvornica je propadala, pa su se roditelji
sa najmlađim sinom vratili u Švedsku, dok su trojica starije braće pokušala spasiti pogon. Godine
1859. upravljanje obiteljskom tvornicom preuzeo je drugi sin Ludvig Nobel koji ju je značajno
proširio. Alfred se pak tada posvetio istraživanju eksploziva, osobito sigurnoj proizvodnji
nitroglicerina) u kojem je vidio veliku zaradu u širokoj industrijskoj namjeni. Dana 3. rujna
1864. u njihovojtvornici u Stockholmu dogodila se velika eksplozija u kojoj su život izgubila
petorica radnika, uključujući i njegova brata Emila

Alfred Nobel, koji je osim švedskog izvrsno govorio ruski, francuski, engleski i njemački
jezik, bio je veliki poklonik prirodnih znanosti. Nije se ženio, ali je navodno imao dvije velike
ljubavi: barunicu Bertu Kinsky i mlađahnu Austrijanku Sophie Hess, koja ga je ostavila i udala
se za nekog mladog austrijskog činovnika. Godine 1887.zavšrio je svoj izum dinamita. Pred kraj
svoga života pisao je opruku svome nećaku.. Alfred Nobel je izabran za člana Kraljevske
Švedske Akademije znanosti 1884. g., koja će kasnije birati dva laureta Nobelove nagrade, a
1893. g. dobio je i počasni doktorat Sveučilišta u Uppsali. .

Alfred Nobel veći dio svog život proveo je u Parizu, a 1891.g. preselio se je u San Remo, Italija.
Nekoliko godina kasnije kupio je tvornicu oružja i željezaru Bofors, izgradio velebnu vilu u
gradu Karlskoga i pripremao se za selidbu natrag u Švedsku iako nije volio nordijske hladnoće.
U planovima ga je spriječila iznenadna smrt zbog krvarenja u mozgu 10. prosinca 1896.g.
Umjesto rodbini Nobel je svoje golemo bogatstvo od 31,5 milijuna švedskih kruna ostavio
čovječanstvu. Oporuku je Nobel, navodno, napisao na komadiću poderanog papira 27.
studenog 1895. godine
 1.2. Ascanio Sobrero

Ascanio Sobrero talijanski je kemičar i lječnik. Studirao je medicinu, poslije i kemiju, kojoj se
I u potpunosti posvetio. Bio je sveučilišni profesor u Torinu. Pripravio je eksplozivnu kemikaliju
nitroglicerin,. Eksplozivna svojstva nitroglicerina otkrio je slučajno. Nime, u početku svoje
karijere on se bavio medicinom i u nastojanju da otkrije ljekovita svojstva ovog spoja, shvatio je
da je sintetizirao "neobičnu tvar", kojuje prvotno nazvao glicerol. I sam uplašen svojim otkrićem,
nije ga se usudio pokazati javnosti skoro godinu dana.Inače godine 1846. kada je otkrio
nitroglicerin : gustu, uljevitu i eksplozivnu tekućinu došlo je do nezgode.Pokazalo se da je ta kemijska
tvar veoma opasna. U eksploziji Sobrero je po licu zadobio teške posjekotine od rasprsnutog stakla, pa
je na kraju prestao eksperimentirati s tom tvari. Osim toga, kod te je tekućine postojao jedan problem
koji Sobrero nikako nije mogao riješiti: Kada bi je se razlilo i po njoj udarilo čekićem, eksplodirao bi samo
onaj dio po kojem se udarilo, ne izazivajući nikakvu reakciju kod preostalog dijela tekućine.
 2.NITROGLICERIN
Nitroglicerin je bezbojna, uljna, pomalo toksična tekućina slatkastog okusa. Izuzetno je
osjetljiv na udarce i toplinu. Molekulska formula nitroglicerina je C3H5(ONO2)3. Sa visokim
sadržajem dušika (18,5%) i dovoljnom količinom kisika za oksidaciju atoma vodika i ugljika
spada među najjače eksplozive. Brzina detonacije mu je 7700 metara u sekundi pri čemu se
oslobađa toplina koja diže temperaturu i do 5000 stupnjeva C i stvara tlak od oko 23000 bara.
Nitroglicerin se dobija nitracijom glicerola (glicerina), procesom gdje se glicerol polako
dodaje u mješavinu koncentrirane nitratne i sumporne kiseline. Mješavina nitratne i sumporne
kiseline mora biti ohlađena na sobnu temperaturu prije nego se u nju doda glicerol, jer kad se ovi
spojevi pomiješaju djeluju egzotermno (zagrijavaju se). Nekoliko sekundi nakon miješanja,
posuda sa smjesom se uranja u hladnu vodu kako bi se spriječile egzotermne reakcije koje bi
uzrokovale razgradnju nitrata, pri čemu bi moglo doći do eksplozije. Ako je reakcija bila
uspješna, nitroglicerin će se pojaviti u obliku žute tekućine koja pluta na površini smjese
kiselina. Smjesa se potom pažljivo izljeva u veliki kontejner vode gdje će nitroglicerin pasti na
dno. Nitroglicerin je otkrio talijanski kemičar Ascanio Sobrero 1847. godine.
Problem je, d akle, bio kako sigurno inicirati nitroglicerin i kako spriječiti njegovu iznenadnu
detonaciju. Rješavanjem ovih problema pozabavio se Alfred Nobel koji je u blizini Stockholma
sa svojim bratom izgradio malen laboratorij u kojem je vršio istraživanja. Njegov je cilj bio što
sigurnije inicijacirati nitroglycerin. Najprije su pokušali sa smjesom 10% nitroglicerina i 90%
crnog baruta, no to nije dalo očekivane rezultate ali je zasigurno doprinjelo ideji da se za
iniciranje nitroglicerina upotrijebi crni barut uprešan u metalni cilindar što je kasnije dovelo i do
izuma detonatora.čijim je otkrićem riješen problem kontroliranog iniciranja
nitroglicerina..Nestabilnost i nepredvidivost nitroglicerina za koju nije bilo rješenja pokazala se
pogubnom 1864. godine kada je došlo do eksplozije u Nobelovom pogonu u Heleneborgu, gdje
je poginuo Alfredov dvadesetogodišnji brat Emil. Nakon ovog nemilog događaja zabranjena je
proizvodnja nitroglicerina u okolici Stockholma. Alfred nakon toga nije odustajao, nego je
nastavio s upotrebom i razvijanjem nitroglicerina koje je u to vrijeme bio tražen.Vrlo brzo je
zbog mnogih novih nesreća diljem Velike Britanije i Njemačke,nitroglicerin zabranjen.

"Kad samo pomislim na žrtve eksplozija nitroglicerina i kaos koji je izazvan, a što će se
vjerovatno nastaviti događati i u budućnosti, skoro me je sram priznati što sam otkrio."
3.DINAMIT

1867. Godine, nakon puno razmišljanja, Alfred Nobel uspio je ukrotiti nitroglicerin. Bilo mu
je jasno da se u tekući nitroglicerin mora dodati neka kruta tvar. Svoje je pokuse je vršio
dodavanjem papira, drvene prašine, cigle u prahu. Uspio je tek onda kada doda infuzorijsku
zemlju. Po svom sastavu infuzorijska zemlja je uglavnom silicij u obliku sicilijeva oksida;
sačinjena je od skeleta riječnih planktona. Dodavanjem tri dijela nitroglicerina u jedan dio
infuzorijske zemlje dobije se plastični eksploziv siguran za rukovanje kojeg je Nobel nazvao
dinamit. Dinamit je naziv dobio po grčkoj riječi dynamos što znači snaga. Inače treba
napomenuti da se u Rusiji izum dinamita pripisuje pukovniku Petruševskom, suradniku Zinina,
ali kako bi se spriječilo širenje tajne izvan Rusije, bilo mu je onemogućeno patentiranje ovog
izuma tako da je sva zasluga pripala Nobelu koji je na ovom patent zaradio ogormno bogatstvo.

Otkriće dinamita doprinjelo je golemom porastu proizvodnje eksploziva. Ovaj izvorni,

Nobelov dinamit, poznat je pod nazivom dinamit No.1 no ubrzo su se inertne komponente
dinamita počele zamjenjivati aktivnim, primjerice kalijevim nitratom, barijevim nitratom,
nitrocelulozom itd. Tako je nastala nova skupina dinamita - dinamit No.2 Sadržaj ove
komponente bio je 72% KNO3, 10% drvenog uglja, 18% nitroglicerina i malo parafina. Smjesa
jednakih dijelova dinamita No.1 i smjese KNO3 i drvenog brašna poznat je pod nazivom dinamit
N0.3. Sve ove smjese su bile sigurne za upotrebu, međutim, Nobela je mučilo to što je kod svih
dinamita uočeno izdvajanje tekućeg nitroglicerina iz smjese. Stoga se dao u potragu za tvari koja
će se otopiti u nitroglicerinu umjesto da se samo mehanički pomiješa sa njim. Pokušao je sa
nitrocelulozom i nakon početnih neuspijeha, 1875. godine patentirao je razornu želatinu,
izuzetno snažan eksploziv sačinjen od nitroglicerina i 8% niskonitrirane nitroceluloze otopljene u
njemu.