Kompresori 27.09.2010.

UDŽBENICI SVEUČILIŠTA U SPLITU
MANUALIA UNIVERSITATIS STUDIORUM SPALATENSIS

S V E U Č I L I Š T E U S P L I T U
FAKULTET ELEKTROTEHNIKE, STROJARSTVA I BRODOGRADNJE U

SPLITU
KOMPRESORI
Orest Fabris
Mirko Grljušić
Split, 2010.
MANUALIA UNIVERSITATIS STUDIORUM SPALATENSIS
UDŽBENICI SVEUČILIŠTA U SPLITU
Autori
Prof. dr. sc. OREST FABRIS
Mr. sc. MIRKO GRLJUŠIĆ, v. pred.
Recenzenti
Prof. dr. sc. NIKOLA STOŠIĆ
Prof. dr. sc. MLADEN ANDRASSY
Prof. dr. sc. NEVEN NINIĆ
Izdavač
FAKULTET ELEKTROTEHNIKE, STROJARSTVA I BRODOGRADNJE U SPLITU
SVEUČILIŠTE U SPLITU
Za izdavača
Prof. dr. sc. TOMISLAV KILIĆ, dekan
Predsjednik Povjerenstva za izdavačku djelatnost FESB-a

Prof. dr. sc. RADOSLAV PAVAZZA
Glavni urednik
Prof. dr. sc. IVAN ZULIM
Objavljivanje ovog sveučilišnog udžbenika odobrio je Senat Sveučilišta u Splitu odlukom 01-1-
35/18-2-2009 od 24. srpnja 2009.
Udžbenik je tiskan uz novčanu potporu Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa Republike
Hrvatske.
CIP - Katalogizacija u publikaciji
SVEUČILIŠNA KNJIŽNICA U SPLITU
UDK 621.51(075.8)
FABRIS, Orest
Kompresori / Orest Fabris, Mirko Grljušić. –
1. izd. – Split : Fakultet elektrotehnike, strojarstva i
brodogradnje, 2009. – (Udžbenici Sveučilišta u Splitu
= Manualia Universitatis studiorum Spalatensis)
Bibliografija. – Kazalo.
ISBN 978-953-290-017-0
1. Grljušić, Mirko.
130410040
ISBN 978-953-290-017-0
SADRŽAJ
PREDGOVOR
1. UVOD ................................................................................................................................ 1
1.1 DEFINICIJA TLAKA .................................................................................................. 1
1.2 PRIMJENA KOMPRESORA ...................................................................................... 1
1.3 VRSTE KOMPRESORA ............................................................................................. 2
2. RAD IDEALNOG KOMPRESORA .............................................................................. 6
2.1 PROCES KOMPRESIJE U T-S I H-S DIJAGRAMU ............................................. 9
3. VIŠESTUPANJSKA KOMPRESIJA IDEALNOG KOMPRESORA ...................... 15
4. ANALIZA RADA STVARNOG KLIPNOG KOMPRESORA ................................. 20
4.1 ODSTUPANJA STVARNOG KLIPNOG KOMPRESORA OD IDEALNOG ........ 20
4.2 SREDNJI INDICIRANI TLAK ................................................................................. 23
5. DOBAVA KLIPNOG KOMPRESORA....................................................................... 25
5.1 VOLUMETRIJSKA EFIKASNOST ZBOG ŠTETNOG PROSTORA .................... 26
5.2 VOLUMETRIJSKA EFIKASNOST ZBOG PRIGUŠENJA NA USISU
(TLAČNI FAKTOR).................................................................................................. 27
5.3 VOLUMETRIJSKA EFIKASNOST ZBOG IZMJENE TOPLINE
(TEMPERATURNI FAKTOR) ................................................................................. 28
5.4 VOLUMETRIJSKA EFIKASNOST ZBOG PROPUŠTANJA
(FAKTOR PROPUSNOSTI) ..................................................................................... 28
6. IZBOR BROJA STUPNJEVA ...................................................................................... 36
6.1 ODNOSI RADNIH VOLUMENA I TLAKOVA POJEDINIH STUPNJEVA ......... 37
7. SNAGA KOMPRESORA .............................................................................................. 39
8. EFIKASNOST KOMPRESORA .................................................................................. 48
8.1 MEHANIČKA EFIKASNOST .................................................................................. 48
8.2 IZOTERMNA EFIKASNOST ................................................................................... 48
8.3 IZENTROPSKA (ADIJABATSKA) EFIKASNOST ................................................ 49
8.4 UKUPNA IZOTERMNA EFIKASNOST ................................................................. 49
8.5 UKUPNA IZENTROPSKA (ADIJABATSKA) EFIKASNOST .............................. 49
9. KONSTRUKCIJSKA RJEŠENJA KLIPNIH KOMPRESORA ............................... 53
9.1 KONSTRUKCIJSKA RJEŠENJA ............................................................................. 53
9.2 DIJELOVI KOMPRESORA ...................................................................................... 58
9.2.1 Cilindri i kućišta klipnih kompresora ....................................................... 58
9.2.2 Cilindarska glava ...................................................................................... 58
9.2.3 Samoradni ventili ..................................................................................... 59
9.2.4 Koljenasto vratilo, klip, klipnjača i klipni prstenovi ................................ 64
9.2.5 Sastavni dijelovi kompresora ................................................................... 66
10. REGULACIJA DOBAVE KLIPNIH KOMPRESORA ............................................. 68
10.1 REGULACIJA PERIODIČKIM UKLJUČIVANJEM I ISKLJUČIVANJEM
KOMPRESORA....................................................................................................... 68
10.2 REGULACIJA DODATNIM, PROMJENJIVIM ŠTETNIM PROSTOROM ........ 69
10.3 REGULACIJA VRAĆANJEM DIJELA KOMPRIMIRANE PARE
RASHLADNOG FLUIDA IZ POTISNOG U USISNI VOD .................................. 70
10.4 REGULACIJA PRIGUŠIVANJEM NA USISU ..................................................... 71
10.5 REGULACIJA BLOKIRANJEM USISNIH VENTILA ......................................... 72
10.6 REGULACIJA PROMJENOM BRZINOM VRTNJE ............................................ 72
11. ULJA ZA PODMAZIVANJE ....................................................................................... 78
11.1 MINERALNA ULJA ............................................................................................... 80
11.2 POLUSINTETIČKA ULJA ..................................................................................... 81
11.3 SINTETIČKA ULJA................................................................................................ 82
11.4 TIPIČNE UPOTREBE ULJA .................................................................................. 82
11.5 ZAHTJEVI ZA KOMPRESORSKA ULJA ............................................................ 83
12. KOMPRIMIRANJE VLAŽNOG ZRAKA .................................................................. 85
13. MEMBRANSKI KOMPRESORI ................................................................................. 90
14. ROTACIJSKI KOMPRESORI .................................................................................... 92
15. VIJČANI KOMPRESORI ............................................................................................ 93
15.1 IDEALAN I STVARNI RAD VIJČANOG KOMPRESORA ................................. 97
15.2 BEZULJNI (SUHORADNI) VIJČANI KOMPRESORI ......................................... 99
15.3 ULJEM PODMAZIVANI VIJČANI KOMPRESORI ............................................ 99
15.4 DOBAVA VIJČANIH KOMPRESORA ............................................................... 102
15.4.1 Bezuljni vijčani kompresori ................................................................... 103
15.4.1 Bezuljni vijčani kompresori s ubrizgavanjem tekučine ......................... 107
15.5 REGULACIJA DOBAVE VIJČANIH KOMPRESORA ...................................... 111
15.5.1 Regulacija dobave usisnim kliznim ventilom ........................................ 112
15.5.2 Regulacija dobave vijčanih kompresora promjenom brzine................ .. 112
15.6 MATERIJALI ZA VIJČANE KOMPRESORE .................................................... 114
16. ROOTS KOMPRESORI ............................................................................................. 115
17. JEDNOVIJČANI KOMPRESORI ............................................................................. 117
17.1 PRINCIP RADA JEDNOVIJČANIH KOMPRESORA.........................................119
17.2 REGULACIJA RADA JEDNOVIJČANIH KOMPRESORA........................ ... ...120
17.3 SUSTAV BRTVLJENJA..................................................................................... .. 123
17.4 OPTEREĆENJE KONSTRUKCIJSKIH DIJELOVA................. .......................... 123
17.5 PODMAZIVANJE JEDNOVIJČANIH KOMPRESORA..................................... 124
17.6 MATERIJALI JEDNOVIJČANIH KOMPRESORA..... ....................................... 126
18. ROTACIJSKI KOMPRESORI S LAMELAMA ...................................................... 127
19. KOMPRESORI SA ZAVOJNICOM (SPIRALNI KOMPRESORI) ...................... 130
OZNAKE............................................................................................................................... 134
INDEKSI ........................................................................................................................ 136
LITERATURA ..................................................................................................................... 137
KAZALO POJMOVA ......................................................................................................... 139
PREDGOVOR
Ovaj udžbenik je nastao kao građa koja se dvadesetak godina predaje studentima
strojarstva sveučilišnog i stručnog studija FESB-a u okviru kolegija Toplinski strojevi i
Toplinski i hidraulički strojevi, a kao zaseban predmet predavao se svega nekoliko godina.
Kompresore su na FESB-u naizmjenično predavala oba autora, a tijekom jedne školske
godine i prof. dr. Nikola Stošić, već niz godina profesor na City University London. Od 2008.
Kompresore slušaju i studenti diplomskog studija Industrijsko inženjerstvo na FESB-u,
također u kolegiju Toplinski strojevi.
S obzirom da predmet Kompresori ima svega jedan sat predavanja tjedno kroz jedan
semestar, nisu obrađeni svi tipovi kompresora. Turbokompresori su se ranijih godina slušali u
predmetu Toplinski strojevi 2, koji se zadnjih godina ne predaje. Od volumnih kompresora
nisu obrađeni labirintni kompresori, kompresori s tekućinskim prstenom i kompresori s
ekscentričnim rotorom. To je svakako jedan od nedostataka udžbenika. No s druge strane, u
udžbeniku se nalazi popriličan broj riješenih primjera, što smatramo dodatnom kvalitetom.
Kod pisanja ovog udžbenika koristili smo matematičke znakove i simbole koji su
prikazani u početnom prilogu. Umjesto decimalnog zareza koristili smo decimalnu točku,
mada je u hrvatskom matematičkom pravopisu uobičajen decimalni zarez.
Kao što je običaj, na ovom mjestu želimo zahvaliti svima koji su nam pomogli u izradi
ovog udžbenika. Posebno zahvaljujemo studentu sveučilišnog studija strojarstva Mariju Piteši
(od prije nekoliko godina diplomiranom inženjeru strojarstva), koji je samoinicijativno rukom
pisanu početnu građu napisao u Wordu i nacrtao slike. Tu početnu građu koja se uglavnom
odnosila na klipne kompresore znatno smo izmijenili i dodali neka nova poglavlja, tako da su
nam u crtanju novih slika i sređivanju udžbenika pomogli znanstveni novaci katedre Dario
Bezmalinović, dipl. ing. strojarstva i Ivan Tolj dipl. ing. strojarstva.
Svojim savjetima i sugestijama te ispravkama pogrešaka mnogo su nam pomogli

recenzenti prof. dr. Nikola Stošić, profesor na City University London, prof. dr. Mladen
Andrassy, sa Fakulteta strojarstva i brodogradnje u Zagrebu, te prof. dr. Neven Ninić, sa
Fakulteta elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje u Splitu. Bez njihove nesebične pomoći
ovaj udžbenik ne bi bio na sadašnjoj razini, te im iskreno zahvaljujemo. Također, iskreno
hvala i lektoru, prof. Anti Matkoviću, koji je studiozno pročitao ovaj udžbenik i dao brojne
jezične primjedbe koje smo sa zahvalnošću prihvatili. No i pored toga, moguće su, nadamo se
samo manje greške, te ćemo sa zahvalnošću primiti sve primjedbe i sugestije u svrhu njihova
otklanjanja.
Autori
MATEMATIČKI ZNAKOVI I SIMBOLI
+ znak zbrajanja, pozitivno n
– znak odbijanja, negativno Σ xi zbroj elemenata xi

i=1
± plus ili minus n
× puta (znak množenja) Π xi umnožak elemenata xi

i=1
· pomnoženo sa f(x) funkcija od x
÷ znak dijeljenja, od do x
exp x = e ekspon. funkcija (e =2.71828...)
/ podijeljeno sa  nabla, Hamiltonov
: omjer, podijeljeno sa diferencijalni operator
:: jednako, kao (proporcionalno)  2
Laplacov operator
< manje od n! N faktoriela (1·2·3·...·n)
> veće od x apsolutna vrijednost od x
≤ mane ili jednako
≥ veće ili jednako x prva derivacija x po vremenu
<< puno manje x druga derivacija x po vremenu
puno veće dy
>> y( x), prva derivacija y po x
= jednako dx
 identički jednako u / x parcijalna derivacija u po x
~ slično (veličina istog reda) a b vektorski produkt
≈ približno jednako a·b skalarni produkt
≠ različito AB produkt matrica A i B
→ teži π pi (= 3.14159...), Ludolfov broj
 znak implikacije, slijedi ° stupanj
 znak ekvivalencije ' minuta
 varira sa '' sekunda
 beskonačno  kut
n
n-ti korijen dx diferencijal od x
 stoga, zaključak ∆ razlika (delta)
paralelno ∆x prirast x
⊥ okomito
. decimalna točka  integral od
( )    zagrade b
AB duljina dužine od A do B 
a
integral od a do b
usmjerena dužina, vektor


AB , a integral po zatvorenoj krivulji
SI prefiksi i simboli
101 deka da 10-1 deci d

102 hecto h 10-2 centi c
103 kilo k 10-3 mili m
106 mega M 10-6 micro μ
109 giga G 10-9 nano n
1012 tera T 10-12 pico p
1015 peta P 10-15 femto f
1018 exa E 10-18 atto a
1021 zetta Z 10-21 zepto z
1024 yotta Y 10-24 yocto y
FAKTORI KONVERZIJE
brzina 1 ft/s ≈ 0.305 m/s

mile/h ≈ 1.609 km/h
duljina 1 in = 0.0254 m
1 ft = 12 inch = 0.3048 m
1 yd = 3 feet = 0.9144 m
1 fathom = 6 feet = 1.8288 m
1 mile = 5280 feet ≈ 1.609 km
1 n mile = 6 080 feet ≈ 1.853 km
1 ua (astronomska jedinica) = 1.49598 × 1011 m
1 pc (parsec) = 3.085678 × 1016 m
energija, rad, toplina 1 cal = 4.1868 J
1 ft lbf ≈ 1.355818 J
1 Btu ≈ 1055.06 J
1 eV = 1.602177 × 10-19 J
1 erg = 1 10-7 J
entropija 1 Btu/°F ≈ 1.899 kJ/K
gustoća 1 lb/ft3 ≈ 16.02 kg/m3
1 lb/in3 ≈ 27.68 kg/L
lb/gallon (Imp) ≈ 0.0998 kg/L
lb/gallon (US) ≈ 0.1198 kg/L
masa 1 u (atomska jedinica) = 1.66053886 × 10-27 kg
1 oz (ounce) ≈ 28.35 g
1 lb = 16 oz ≈ 0.4536 kg
1 ton (long or Imp, 2240 lb) ≈ 1.016 Mg
1 ton (short or US, 2000 lb) ≈ 0.9072 Mg
maseni protok 1 lb/s ≈ 0.4536 kg/s
1 lb/min ≈ 7.56 g/s
1 lb/h ≈ 0.126 g/s
moment 1 lbf·ft ≈ 1.356 N m
moment inercije mase, tromost 1 lb·ft2 ≈ 0.04214 kg m2
ogrjevna moć 1 Btu/gallon U.S. ≈ 0.2787 kJ/L
1 Btu/gallon Imp. ≈ 0.232 kJ/L
1 Btu/lb ≈ 2.326 kJ/kg
plinska konstanta 1 ft lbf/lb R ≈ 5.38 J/kg K
potrošnja goriva 1 mile/gallon U.S. ≈ 0.4251 km/L
1 mile/gallon Imp. ≈ 0.3540 km/L
površina 1 in2 ≈ 6.45 cm2
1 ft2 ≈ 0.093 m2
1 yd2 ≈ 0.836 m2
sila 1 ozf ≈ 0.278 N
1 lbf ≈ 4.448 N
1 tonf ≈ 9.964 kN
1 poundal = 1 lb ft/s2
snaga 1 hp ≈ 0.746 kW
1 Btu/h ≈ 0.2931 W
specifična energija mase 1 Btu/lb = 2.326 kJ/kg
specifična energija volumena 1 Btu/ft3 ≈ 0.01035 kWh/m3
koef. prijelaza topline 1 Btu/h ft2 °F ≈ 5.678 W/m2 K
koef. toplinske vodljivosti 1 Btu in/h ft2 °F ≈ 0.1442 W/m K
temperatura 1R = (1/1.8) K
1 °F = (°F-32)/1.8 K
tlak 1 atm (760 torr) = 101.325 kPa
1 in Hg ≈ 3.387 kN/m2
1 Pa = 1 N/m2
1 ounce force (ozf) ≈ 0.278 N
1 lbf/in2 (psi) ≈ 0.06895 bar
1 lbf/ft2 ≈ 47.88 Pa
ubrzanje 1 ft/s2 ≈ 0.305 m/s2
1G = 9.80665 m/s2
viskoznost dinamička 1 lb s/ft2 ≈ 47.88 Pa s
1 centipoise (cP) = 10-3 Pa s
viskoznost kinetička 1 ft2/s ≈ 0.0929 m2/s
1 centistoke = 10-6 m2/s
volumen 1 ft3 ≈ 0.0283 m3
1 in3 ≈ 16.39 cm3
1 yd3 ≈ 0.7645 m3
1 Imp. barrel (36 Imp. gall) ≈ 0.1637 m3
1 barrel (42 US gallon) ≈ 0.1590 m3
1 gallon (Imp) ≈ 4.546 L
1 gallon (US) ≈ 3.785 L
1 Imp. pint 0.568 L
1 US pint 0.473 L
volumni protok 1 ft3/s ≈ 0.0283 m3/s
1 ft3/min (cfm) ≈ 0.4719 dm3/s
1 gallon (US)/min (gpm) ≈ 63.09 cm3/s
1. UVOD
1.1 DEFINICIJA TLAKA
Tlak se definira kao sila koja djeluje po jedinici površine. Jedinica za tlak je pascal [Pa].
Pascal je izvedena jedinica SI sustava. Tlak od 1 Pa proizvodi silu od 1 N ako djeluje na
površinu od 1 m2.
1N
1 Pa = (1.1)
1 m2
Kao veća mjera za tlak se koristi bar (1 bar = 105 Pa). Tlak se obično mjeri
manometrom koji registrira razliku između tlaka u posudi i atmosferskog tlaka. Zbog toga
manometarski tlak ne označava stvarni ukupni tlak plina. Da bi se dobio stvarni tlak plina, ili
tlak u odnosu na nulti tlak, neophodno je manometarskom tlaku dodati atmosferski ili
barometarski tlak izražen u odgovarajućim jedinicama. Ova suma je apsolutni tlak [Pa], ili
[bar], i koristi se za sve proračune kompresora.
apsolutni tlak veći od atmosferskog
manometarski tlak (pretlak)

apsolutni tlak = barometarski + manometarski
(podtlak)
vakuum
atmosferski tlak (promjenjiv)

barometarski tlak
(atmosferski)
tlak ispod atmosferskog

apsolutni tlak
savršen vakuum = tlak je na apsolutnoj nuli
Slika 1.1 Definicija tlaka
1.2 PRIMJENA KOMPRESORA
Kompresori uz pumpe, elektro-motore i motore s unutrašnjim izgaranjem udahnjuju

život mnogim strojarskim instalacijama. Kompresori su naprave koje sišu plinove iz nekog
spremnika, cjevovoda ili okoline i tlače ih (uz znatniji porast tlaka) u drugi spremnik,
cjevovod, ili općenito do nekog potrošača. Tzv. "booster" kompresori su naprave za
komprimiranje plina s početnog tlaka koji je znatno iznad atmosferskog na još viši tlak.
1
1. Uvod
Vakuum crpke su naprave za komprimiranje plina sa početnog tlaka koji je niži od

atmosferskog do konačnog tlaka koji je blizu atmosferskog.
Kompresori se primjenjuju u sljedećim područjima:
Rashladna tehnika: frižideri, vitrine, klimatizeri, hladnjače.
Procesna industrija: pivovare (CO2), rafinerije, tvornice tehničkih plinova (boce O2, N2).
Željezare, čeličane i ljevaone.
Lakirnice, vulkanizeri.
Pneumatski alati i automatika: brodogradnja, graditeljstvo, vozila (kočnice, vrata...),

hoteli, robne kuće, industrija, pneumatski transport.
Posebne primjene: brodovi (za startanje motora i/ili instrumentalni zrak), bolnice
(medicinski plinovi), transport plinovodima, podmornice (torpeda, zračne komore), kesoni,
dizanje potonulih brodova, ronioci, plinsko turbinska postrojenja (turbo kompresori),
turbopunjači
1.3 VRSTE KOMPRESORA
Kompresori mogu biti vrlo različiti po veličini, konstrukciji, namjeni, performansama

itd. Podjela kompresora, odnosno svrstavanje u neke grupe, mogu biti vrlo različite, npr.:
− u rashladnoj tehnici: hermetički, poluhermetički, otvoreni;

− u kemijskoj industriji: uljni, bezuljni;
− kod kompresije zraka: klipni, vijčani.
Jedna od mogućih podjela je prema termodinamičkom načinu povećanja tlaka:
1. Kompresori s kontinuiranim radnim procesom (povećanje kinetičke energije plina

ubrzavanjem strujanja, a zatim pretvaranje te kinetičke energije u tlak
usporavanjem u difuzoru). To su strujni kompresori.
2. Kompresori sa sukcesivnim ponavljanjem svoga radnog mehaničkog ciklusa,

direktno sabijanje plina smanjivanjem njegovog volumena – volumni
(displacement) kompresori.
Dalje se ove dvije grupe dijele na:
1.1. turbo kompresore

− radijalni (centrifugalni)
− aksijalni
1.2. mlazni kompresori (ejektori)
2
1. Uvod
2.1. oscilatorni (reciprocating) kompresori

− klipni kompresori (bez križne glave)
− stapni kompresori (s križnom glavom)
− labirintni kompresori
− membranski kompresori.
2.2. Rotacijski kompresori

2.2.1. rotacijski kompresori s jednim rotorom
− krilni (lamelni),
− s tekućinskim prstenom,
− spiralni,
− s ekscentričnim rotorom,
− vijčani.
2.2.2. Rotacijski kompresori s dva ili tri rotora
− vijčani,
− Roots.
Kompresori
Strujni
Volumni
(dinamicki)
Ejektori Turbokompresori
Radijalni Aksijalni
(centrifugalni)
Rotacijski Oscilatori
Jedan rotor Dva rotora Klipni Membranski
Stapni Labirintni
Vijcani Roots
Lamelni Vijcani Spiralni
S tekucinskim S ekscentricnim
prstenom rotorom
Slika 1.2 Podjela kompresora po načinu rada 1
Prema navedenim grupama, ovdje se mogu svrstati i ventilatori. Naime, ventilatori su

također uređaji koji tlače zrak, ili općenito plinove s nižeg na viši tlak. Njihova karakteristika
je mali porast tlaka i redovito su turbo tipa. Stroga granica između kompresora i ventilatora ne
postoji, ali ipak ponegdje se navodi da ventilatori ostvaruju porast tlaka do najviše 1500 mm
3
1. Uvod
VS. Također, smatra se da kod ventilatora, zbog male promjene tlaka nema promjene gustoće
radnog medija – plina, te se uzima da je radni medij nestlačiv, mada se radi o plinu.
Po dobavi, ili kapacitetu, kompresori se mogu podijeliti na male, do 10 m3/min, srednje

od 10 do 100 m3/min i velike iznad 100 m3/min. Dobava se, ako to nije drukčije rečeno,
odnosi na stanje plina u usisnom priključku.
U ovisnosti o konačnom tlaku za koji je kompresor građen, mogu se razlikovati:
- vakuum crpke koje služe za transport plinova i para iz prostora u kojima vlada
podtlak;
- puhala za konačne tlakove do 3 bar, čija namjena je primjerice tlačenje amonijaka,

propilena, propana, butana itd. pri niskim temperaturama, ispiranje dvotaktnih motora, dobava
zraka za visoke peći, pneumatski transport i sl.;
- niskotlačni kompresori za konačne tlakove od 3 do oko 12 bar (pneumatski alati,

automatska regulacija, rashladni uređaji itd.);
- srednjotlačni kompresori za konačne tlakove od oko 10 do 150 bar (kemijska i naftna

industrija, pokretanje raznih uređaja, mehanizama, motora, plinskih turbina, transport
prirodnog plina plinovodima i sl.);
- visokotlačni kompresori za konačne tlakove od oko 200 do 2500 bar (kemijska

industrija – sinteza plinova pod tlakom uz primjenu katalizatora, katalitičko hidriranje ugljene
prašine i masti pri proizvodnji sintetičkog benzina, ukapljivanje i razdvajanje plinskih smjesa,
punjenje boca komprimiranim zrakom i ostalim plinovima itd.). U ekstremnim slučajevima
postižu se tlakovi preko 5000 bar.
10000
1000
Oscilatorni
100
log p (bar)
Centrifugalni
10
Rotacijski
Aksijalni
Puhala
0.1
10 100 1000 10000 100000 1000000
kapacitet kompresora (l/s)

Slika 1.3 Područje rada pojedinih tipova kompresora 2
4
1. Uvod
Sa slike 1.3 koja prikazuje karakteristike tipičnih današnjih kompresora, možemo

zaključiti sljedeće: visoki i najviši tlakovi postižu se klipnim kompresorima (višestupanjska
kompresija). Međutim, dobava klipnih kompresora je manja od rotacijskih kompresora. Veće
dobave postižu se rotacijskim vijčanim kompresorima a najveće primjenom turbokompresora.
Turbokompresori se najčešće koriste za niske i srednje konačne tlakove. Međutim, budući da
je kod turbokompresora uobičajena višestupanjska kompresija, i kod njih se mogu postići
visoki konačni tlakovi, čak od više stotina bara. Rotacijska Roots puhala također mogu postići
visoke dobave, međutim rade s izrazito niskim tlakovima.
Kompresori se uobičajeno podmazuju uljem. Bezuljni (suhoradni) kompresori su bitni u

industriji hrane, farmaceutskoj industriji, pivovarama i sl. Međutim, čak i u industriji gdje ulje
nije smetnja kod primjene, poželjno je smanjenje količine ulja za podmazivanje cilindara.
Prekomjerno ulje može se taložiti u potisnim ventilima gdje će i najbolja ulja oksidirati kod
visokih temperatura. To može formirati naslage oblika gume ili uljnog taloga koji će pogoršati
karakteristike kompresora, a u nekim slučajevima može doći do požara u tlačnom sustavu.
Zbog toga su razvijene i konstrukcije bezuljnih kompresora.
U daljnjem izlaganju, razmatrat će se samo kompresori sa sukcesivnim ponavljanjem

radnog ciklusa. Strujni, odnosno turbokompresori i mlazni kompresori, ovdje se neće
proučavati.
5
2. RAD IDEALNOG KOMPRESORA
Razmotrit će se idealni klipni kompresor prikazan na slici 2.1.
p
V
2 p2-B B 2
m2 dWteh.= -V dp
dp
1 p V = const.
m1
p2 p1-A A 1
p1 O C D V
a
Slika 2.1 Načelo rada klipnog kompresora i proces u p-V dijagramu 3
Pomicanjem iz krajnjeg lijevog položaja u desno, klip u cilindru izaziva podtlak koji
nadvladava silu opruge usisnog ventila "a" i plin iz rezervoara 1 puni cilindar. Taj se proces
naziva usisavanje i zapravo je premještanje izvjesne količine plina iz rezervoara 1 u cilindar.
Plin pri tome ostaje s veličinama stanja (p1, v1, t1) pa je i proces A-1 samo uvjetno ucrtan u p-
V dijagramu. Rad potiskivanja klipa udesno (rad usisavanja) iznosi p1V1 , gdje je V1 volumen
cilindra, odnosno volumen usisanog plina, a stvarno ga obavlja uteg m1 svojim spuštanjem za
izvjesnu visinu. Taj rad prikazan je površinom 0A1D.
Kada klip krene s desna u lijevo počinje rasti tlak u cilindru. Ventil "a" se odmah sam
od sebe zatvara, a ventil "b" se otvara tek kad tlak u cilindru kompresora dostigne vrijednost
tlaka p2 u tlačnom spremniku, odnosno u stvarnom kompresoru neznatno više od toga. Proces
od 1 do 2 je termodinamička kompresija plina u cilindru. Zbog brzine kojom se odvija (u
praksi i do 3000 okretaja pogonskog vratila u minuti) može se zanemariti razmjena topline s
okolinom, pa vrijedi jednadžba adijabate za idealni plin pV  = const . Utrošeni rad
kompresije prikazan je površinom D12C, a računa se prema izrazu za adijabatski rad.
Daljnjim gibanjem klipa u lijevo, uz otvoreni ventil "b", već komprimirani plin se
potiskuje u rezervoar visokog tlaka. Veličine stanja plina u ovom dijelu procesa ostaju
konstantne (p2, v2, t2), a utrošeni rad istiskivanja iznosi − p2V2 . U p-V dijagramu ovaj rad
istiskivanja je prikazan površinom C2B0, a stvarno se troši za podizanje utega m2 za izvjesnu
visinu.
Time je obavljen jedan kompletan okret koljenastog (pogonskog) vratila, i kod svakog
idućeg okreta cjelokupan proces se ponavlja. Neto utrošeni rad idealnog kompresora kod rada
sa idealnim plinom prikazan je šrafiranom površinom u p-V dijagramu, i izračunava se ovako:
mR
Wtehn = p1V1 − (T − T ) − p2V2 (2.1)
 −1 2 1
6
2. Rad idealnog kompresora
Ili, zamjeni li se pV = mRT i sredi, biti će:
mR
Wtehn = − (T − T )
 −1 2 1
ili
Wtehn =  W (2.2)
Omjer specifičnih toplina idealnog plina je eksponent adijabate,  = cp / cv .
Wtehn je tehnički rad koji se troši (< 0) pri kompresiji plina uz njegovo premještanje sa
usisne na tlačnu stranu kompresora, a W je rad utrošen na samu kompresiju plina u cilindru
kompresora.
Prema p-V dijagramu tehnički rad se može izračunati i kao:

p2
Wtehn = −  Vdp (2.3)

p1
U općem slučaju proces kompresije može teči po politropi n, pa je:
Wtehn = n W (2.4)
Ako bi kompresija bila izotermna, utrošak rada bio bi znatno manji, a za n < 1 bio bi još
manji. Za idealan plin vrijedi:
mRT
V=
p
pa je prema (2.3) izotermni tehnički rad
p2
p2 p
Wtehn,T = −mRT  dp / p = −mRT ln = − p1V1 ln 2 (2.5)
p1
p1 p1
p
p2 2i 2a
adijabata
izoterma
p1 1
V
Slika 2.2 Tehnički rad kompresije u p – V dijagramu
7
Koristeći jednadžbu stanja idealnog plina, tehnički rad kompresora kod adijabatske
(izentropske) kompresije postaje:
 
Wtehn,s = − mR (T2 − T1 ) = − ( p2V2 − p1V1 ) (2.6)
 −1  −1
U udžbeniku će adijabatski proces biti izentropski proces kao povrativi adijabatski

proces idealnog plina. Za takav proces je:

  p1  V2 
p1V1 = p2V2 odnosno = 
p2  V1 
1
V2  p1  
= 
V1  p2 
1  −1
p2V2 p2  p1    p2  1
=   = 
p1V1 p1  p2   p1 
Sada je:
 −1
 
   
p1V1   − 1
 p
Wtehn,s =− 2
(2.7)
 −1  p1  
 
1.90
100(bar)
1.80
1.70
70
eksponent
1.60
40
1.50
10
1.40 1(bar)
1.30
-50 0 50 100 150 200 250
temperatura [°C]
Slika 2.3 Izentropski eksponent  za zrak u funkciji tlaka i temperature 2
κ = 1.66 za monoatomne plinove,

κ = 1.40 za zrak i dvoatomne plinove,
κ = 1.30 za troatomne plinove,
κ = 1.31 za amonijak,
κ = 1.16 za freon R22
8
Gornje vrijednosti su za tlakove ≤ 1 bar i sve temperature. Kod porasta tlaka vrijednost
eksponenta κ varira sa tlakom i temperaturom što se vidi, na primjeru za zrak, na slici 2.3.
2.1 PROCES KOMPRESIJE U T-S I H-S DIJAGRAMU
Glavna relacija u ovoj analizi je prvi zakon termodinamike za stacionarne procese, kako
ravnotežne (idealne) tako i neravnotežne (s unutrašnjim trenjem).
q = h + wteh (2.8)
gdje je Δq mala dovedena količina topline, Δh promjena entalpije a Δwteh mali izvršeni
tehnički rad.
U jednadžbi (2.8) je samo za procese bez trenja
q = T s (2.9)
wteh = −vp (2.10)
Za idealan plin vrijedi još i:
h = cpt + h0 (2.11)
Općenito, za kompresor Δq ≤ 0, Δh > 0 a Δwteh < 0, što znači da se (2.8) svodi na:
wteh,n = h2 − h1 + q1−2 (2.12)
Izotermna kompresija 1 – 2T
Za izotermnu ravnotežnu (bez unutarnjeg trenja) kompresiju idealnog plina je:

2T
wteh,T = q1-2,T = T  ds = T ( s2T − s1 )  0 (2.13)
1
ili prema jednadžbi 2.12
wteh,T = T (s2T − s1 ) (2.14)
što je prikazano u T-s dijagramu na slici 2.4. Povlačenjem tangente na izobaru p2 u završnoj
točki izotermne kompresije 2T u h-s dijagramu dobiva se kut α kojega je tanges jednak
temperaturi u 2T.
 h 
T =   = tg (2.15)
 s p
Jednadžba 2.15 slijedi iz 2.8 uz 2.9 i 2.10. To znači da je tehnički rad wteh,T u h-s
dijagramu kateta nasuprot kutu α.
9
T h
p2 p2
p1
wteh,T
p1
2T 2T
1 1
wteh,T
s2T s1 s s2T s1 s
Slika 2.4 Izotermna kompresija u T-s i h-s dijagramu
Izentropska kompresija 1 – 2s
U slučaju izentropske ravnotežne kompresije vrijedi Δq = 0, pa jednadžba 2.12 daje
wteh,s = h = h2 − h1 (2.16)
Proizlazi da je rad jednak toplini koja bi bila izmijenjena kod stalnog tlaka pri promjeni
temperature od t1 do t2s. (vidi T-s dijagram na slici 2.5)
wteh,s = cp (T2s − T2T ) (2.17)
T h
p2 p2
2s 2s
p1
wteh,S
p1
2T
1 1
wteh,S
s2T s1 s s
Slika 2.5 Tehnički rad izentropske kompresije u T-s i h-s dijagramu
To znači da se tehnički rad izentrope u T – s dijagramu predočuje kao površina koja

odgovara izmijenjenoj toplini pri konačnom tlaku kompresije, uz razliku temperatura kakva
nastaje izentropskom kompresijom s tlaka p1 na tlak p2. Alternativno, isti rad je jednak duljini
1-2s u h-s dijagramu.
Politropska kompresija 1 – 2
Prema jednadžbi (2.8) tehnički rad politropske (ravnotežne) kompresije je:
10
wteh,n = q1−2 − (h2 − h1 ) (2.18)
što znači da je po apsolutnoj vrijednosti tehnički rad politropske kompresije jednak zbroju
odvedene topline |q1-2| i prirasta entalpije h2 – h1. Dakle, izravno (2.12):
wteh,n = h2 − h1 + q1−2
Svi elementi (2.12) dobro se vide u T-s dijagramu na slici 2.6. Površina 1-2-s2-s1 je
apsolutna vrijednost odvedene topline (po 2.9), površina 2-2T-s2T-s2 je promjena entalpije h2 -
h2T = h2 – h1. Prema 2.12 rad je po apsolutnoj vrijednosti zbroju tih dviju površina. Kako je
2T-2-1
suma te dvije površine produkt srednje temperature i promjene entropije T  ( s1 − s2T ) , ona je
u h-s dijagramu jednaka (s1 − s2T )  tg , gdje je tgα po 2.15 jednak srednjoj temperaturi
T između stanja 2T i 2. Odatle alternativno dobivamo površinu tehničkog rada u T-s
dijagramu na slici 2.6.
wteh,n = T (s1 − s2T ) (2.19)
T h
p2 p2
q1-2
2s
2 p1 2
wteh,n
1<n<
h 2-h 1
p1
2T 2T
1 1
h2-h1 q1-2
s2T s2 s1 s s2T s2 s1 s
Slika 2.6 Politropska kompresija bez trenja u T-s i h-s dijagramu za 1<n< 4
Proces kompresije s trenjem prikazuje se u T-s dijagramu slika 2.7. Proces se može
samo formalno opisati kao politropa s n > κ. Na njega se može primijeniti opći oblik prvog
zakona (2.12). U njemu su toplina Δq < 0 i tehnički rad sa trenjem Δwteh,tr < 0, pa time ovdje
vrijedi relacija istovjetna (2.12):
wteh,tr = h2 − h1 + q1−2 (2.20)
samo što površina ispod krivulje procesa nije više toplina, nego toplina odvedena rashladnom
vodom q1-2 < 0 plus rad unutrašnjeg trenja koji je uvijek pozitivan qtr > 0.
Iz jednadžbe 2.12 slijedi i način dobivanja wteh,tr dodavanjem |q1-2| na (h2 – h1) u h-s
dijagramu slika 2.7. Budući da rad unutrašnjeg trenja nije ni izravno mjerljiv ni unaprijed
poznat podatak, nema potrebe da ga prikazujemo u dijelovima eksplicitno.
11
T h
q1-2
p2
2 2
2s n> p1
wteh,tr
h 2-h 1
2T 2T
p2 1
1
qtr - q1-2
p1
h2-h1
s2T s1 s2 s s2T s1 s2 s
Slika 2.7 Politropska kompresija sa trenjem u T-s i h-s dijagramu za n > 4 i 5
Primjer 2.1
Odrediti rad kompresora pri komprimiranju 100 kg okolnog zraka (1 bar, 20° C) do
tlaka 90 bar pri izotermnom i adijabatskom procesu.
Za izotermu:
Wtehn,T = W1,2 (jer je n = 1)
Općenito vrijedi:
p2 p2
dp p
Wteh,T = −  Vdp = −mRT  = −mRTln 2
p1 p1
p p1
p2 90
Wteh,T = − p1V1  ln = −100  287  293  ln = −37 839 349 J
p1 1
Wteh,T = −37 839 kJ
Minus označava da se kod kompresije rad troši. Pošto je to opće poznato, u praksi se
obično ovaj minus izostavlja.
Kod izotermne kompresije, se mora odvesti isto ovoliko topline, jer je t2 = t1:
q1,2 = w1,2 + u2 − u1 a u2 − u1 = 0
Za adijabatu:
mR
Wteh,s = −W1,2 = − (T − T )
 −1 2 1
 −1 1.4 −1
p  
 90  1.4
T2 = T1  2  = 293   = 1060 K
 p1   1 
12
T2 = 1060 K t2 = 787 C
100  287
Wteh,s = −1.4 (1 060 − 293) = −77 045 150 J
1.4 − 1
Wteh,s = −77 045 kJ
Isti rezultat bi se dobio koristeći jednadžbu:

 −1
 
  p2  
Wteh,s =− mRT1   − 1

 −1  p1  
 
Zaključak: U praksi je cilj postići kompresiju s eksponentom manjim od κ, a što bliže 1.
Problem je, ne samo znatno veći utrošeni rad kod adijabatske kompresije, nego i znatno veća
temperatura na kraju kompresije. U ovom primjeru izlaznu temperaturu ne bi izdržao
materijal kompresora ni cjevovoda, a pogotovo ne ulje za podmazivanje.
Primjer 2.2
Ako se komprimiranim zrakom iz prethodnog primjera napuni čelična boca, koliko bi

opao tlak plina u boci nakon hlađenja do temperature okoline.
1 2 3
voda za
hlađenje
punjenje
boca
T
.
nst
co
V=
p2
T2 2
p3 p1
T1= T3
3 1
Slika 2.9 Hlađenje plina nakon kompresije do početne temperature
13
Proces u boci je pri V = const.
p mR
= = const
T V
p3 T3 T 293
=  p3 = p2 3 = 90  = 24.9 bar
p2 T2 T2 1060
p3 = 24.9 bar
U praksi se u ovakvim slučajevima nakon kompresije postavlja hladnjak zraka. Pri tome
se ne smije dozvoliti da temperatura kompresije T2 premaši dopuštenu temperaturnu granicu
ulja za podmazivanje.
14
3. VIŠESTUPANJSKA KOMPRESIJA IDEALNOG
KOMPRESORA
Postizanje što nižeg eksponenta politrope kompresije ostvaruje se hlađenjem cilindra

vodom ili zrakom. U praksi to ide dosta teško i nedovoljno, jer suvremeni klipni kompresori
imaju veliku brzinu vrtnje (do 3000 min-1, tj. 50 s-1), pa jednostavno nema vremena za
razmjenu topline.
Za postizanje visokih tlakova kompresije, ovaj problem se rješava višestupanjskom

kompresijom uz međuhlađenje (slika 3.1).
2 3
1 4
Međuhladnjak
Prvi stupanj Drugi stupanj
p
tokoline
p4 4
međuhlađenje
px 3 2
p1 1
Slika 3.1 Međuhlađenje do početne temperature kod dvostupanjske kompresije
Međuhlađenje je moguće samo do temperature okoline, jer se ono obavlja medijima iz

okoline (zrakom ili vodom). Ima i drugih rješenja, na primjer u rashladnoj tehnici, gdje se
hlađenje obavlja samim radnim medijem (ciklusom), pa temperature nakon međuhlađenja
mogu biti i znatno niže od temperature okoline.
Ako su početni i krajnji tlak zadani, odmah se postavlja pitanje koji je optimalni
međutlak. Odgovor je: To je onaj međutlak kod kojeg je ukupan rad kompresora najmanji.
Wteh = Wteh 1,2 + Wteh 3,4 (3.1)
15
3. Vi{estupanjska kompresija idealnog kompresora
 −1  −1
   
        
  − 1
p p
= p V   −1 +
  − 1 3 3  p3 
2 4
Wteh pV (3.2)
 − 1 1 1  p1  
   
za izotermu je p1V1 = p3V3 = mRT = const ,
za izobaru je p2 = p3 = px
 −1  −1
 
      
p V   +   − 2
 p p
Wteh = x 4
 − 1 1 1  p1   px  
 
dWteh
Rješenje za px se dobiva iz =0
dpx
px p4 p2 p4
px = p1 p4  = ili = (3.3)
p1 px p1 p3
Prvi i drugi stupanj kompresora ostvaruju u tom slučaju isti omjer tlakova. Izlazne
temperature nakon kompresije su iste t2 = t4.
Uvrštenjem px u izraz za rad vidi se da su Wteh 1,2 = Wteh 3,4. Oba stupnja kompresora su
podjednako opterećena.
Za trostupanjsku, četverostupanjsku itd. kompresiju, razmišlja se na isti način i svaki

stupanj kompresije treba biti jednako opterećen (jednaki rad) te je:
p
tokoline
p4 4
W3,4
p3 3' 3
p2 W2,3 2' 2
p1 W1,2 1
V
Slika 3.2 Višestupanjska kompresija s međuhlađenjem do početne temperature
Wteh 1,2 = Wteh 2,3 = Wteh 3,4 =  za Wteh = min (3.4)
t1 = t2 = t3 (t2 = t3 = t4 )

p2 p3 p4 p
= = =  = z = x (3.5)
p1 p2 p3 pz-1
16
gdje je x odnos tlakova u jednom stupnju.
Ako se pomnože svi odnosi tlakova u stupnjevima bit će:
p2 p3 p4 p
   z = x z (3.6)
p1 p2 p3 pz-1
pz pz
= xz  x = z (3.7)
p1 p1
Kod stvarnih kompresora, zbog trenja, gubitaka tlaka, nesavršenosti plina itd., je:
pz
x = K z (3.7a)
p1
gdje je K = 1.05 do 1.15
Zadnji stupanj se namjerno rasterećuje jer on preuzima sva preopterećenja.
Primjer 3.1
Koliki je utrošeni rad kod trostupanjskog komprimiranja 100 kg zraka od početnog

stanja (1 bar, 20°C) do 90 bar? Proces kompresije je adijabatski, a međuhlađenje se vrši do
temperature okoline.
Wteh = Wteh 1,2 + Wteh 2,3 + Wteh 3,4

p4 3 90
x= 3 = = 4.48
p1 1
p1 = 1 bar
p2 = xp1 = 4.48 1 = 4.48 bar
p3 = xp2 = 4.48  4.48 = 20.07 bar
p4 = xp3 = 4.48  20.07 = 89.9 bar
 −1
 
   
m  R  T1    − 1
 p
Wteh 1,2 =− 2
 −1  p1  
 
 1.4 −1

1.4  4.48  1.4
=− 100  287  293   − 
 1 
Wteh 1,2 1
1.4 − 1 
 
Wteh 1,2 = −15 743 029 J
Isti rezultat se dobiva za Wteh 2,3 i Wteh 3,4 te je :
Wteh = 3 Wteh 1,2 = −47 229 087 J = −47 229 kJ
17
(Usporediti s primjerom 2.1 gdje je Wteh = −77 045 kJ )!
Zanimljivo je izračunati i temperaturu nakon kompresije. Ona je poslije svakog stupnja

ista:
 −1 1.4 −1
p  
 4.48  1.4
T2 = T1  2  = 293    = 450 K  t2 = 177 C
 p1   1 
Primjer 3.2
Dvostupanjski kompresor usisava zrak stanja p1 = 2 bar, t1 = 30 C i komprimira ga do

krajnjeg tlaka p4 = 22 bar . Između dva stupnja kompresije zrak se hladi do temperature
t3 = t1 i pri tome se odvodi 2.8 kW topline. Ako je kompresija adijabatska,  = 1.4 , a
međutlak je onaj po idealnoj formuli, naći:
a) protok komprimiranog zraka,

b) izlaznu temperaturu nakon drugog stupnja,
c) ukupno utrošeni rad.
p T
tokoline p4
2s
p4 4 2s
px
p=
2
4 wT
2 p1
meduhladenje
px 5=2T
3 2 Tokol.
3 1
p1 1
V s
Slika 3.3 Dvostupanjska kompresija s međuhlađenjem
pX = p1 p4 = 2  22 = 6.63 bar
 −1 1.4 −1
p  
 6.63  1.4
T2 = T1  2  = 303    = 426.7 K
 p1   2 
b)
 −1 1.4 −1
 p  
 22  1.4
T4 = T3  4  = 303    = 426.7 K
 pX   6.63 
18
a)
Qodv = mcp (T3 − T2 )
Qodv −2.8
m= = = 0.0225 kg/s
cp (T3 − T2 ) 1.005  ( 303 − 426.7 )
c)
 mR 1.4  0.0225  287

Wteh 1,2 = (T1 − T2 ) =  ( 303 − 426.7 ) = −2 795.77 W
 −1 1.4 − 1
Wteh 1,2 = Wteh 2,3
Wteh uk = 2 Wteh 1,2 = −5 591.55 W = −5.59 kW
19
4. ANALIZA RADA STVARNOG KLIPNOG KOMPRESORA
4.1 ODSTUPANJA STVARNOG KLIPNOG KOMPRESORA OD

IDEALNOG
Logično je očekivati da stvarni kompresor u svom radu odstupa od idealnog. Uzroci su

praktične prirode i za klipne kompresore mogu se podijeliti na 5 grupa:
Prvo odstupanje
Za idealne kompresore najčešće se uzima da je proces kompresije adijabatski. U praksi

uvijek ima nekog odvođenja topline u okolinu, ali nikad toliko da bi proces bio po izotermi.
Proces kompresije je u stvarnosti politropski, tj., 1 < n <  . U praksi je proces kompresije,
ipak, vrlo blizak adijabatskom, jer kompresori rade s velikom brzinom vrtnje, pa nema
vremena za veću razmjenu topline s okolinom (osim ako se namjerno ne izvede intenzivno
hlađenje vodom ili zrakom). Pri tome ne treba zaboraviti da je eksponent  različit za
različite plinove, i da se mijenja s tlakom i temperaturom.
Drugo odstupanje
Prilikom usisavanja tlak u cilindru mora biti nešto niži nego je u rezervoaru (ili okolini)
iz kojeg se puni. Ova razlika tlaka je neophodna, da bi se svladao otpor usisnog ventila, otpori
strujanja kroz usisne kanale, usisni otvor itd. Također ova razlika tlaka omogućuje brzo
punjenje cilindra, što je neophodno.
Analogno tome, prilikom pražnjenja cilindra u njemu mora biti izvjestan pretlak u
odnosu na tlačni spremnik ili tlačni cjevovod. Umjesto od 1 do 2, kompresor komprimira od
a* do b*. Kompresor troši više rada, a usisava manju količinu plina.
p
[bar]
p2
p* b*
2
p2 2
p1 p2
n
p1
p1 1
p1* a*
V1 V [ m3 ]
cil
Slika 4.1 Odstupanje uslijed prigušnog procesa kod usisa i potisa
20
4. Analiza rada stvarnog klipnog kompresora
Naime, kad tlak opadne za p1 apsolutni tlak u cilindru je p1* , smanjuje se gustoća
plina, pa ga (izraženo u kg) manje ulazi u cilindar. Ovaj pad tlaka je prigušni proces pa
entalpija radnog plina, a time i temperatura radnog plina ostaju nepromijenjene.
p1*  p1
h1* = h1  Ta* = T1 ali a*  1
Za ilustraciju se navode podaci iz rashladne tehnike:
p1 = ( 0.05 − 0.1) p1 (4.1)
p2 = ( 0.1 − 0.15) p2 (4.2)
Treće odstupanje
Prilikom istiskivanja komprimiranog plina uvijek nešto tog plina zaostane u cilindru, jer
između klipa u GMT (gornja mrtva točka) i poklopca cilindra, iz konstrukcijskih razloga,
uvijek ostaje zračnost (mali slobodni prostor). Naime, ne smije se dopustiti da klip u radu
dodirne ili udari o glavu cilindra. Također mora biti dovoljno prostora za smještaj usisnih i
potisnih ventila. Samoradni ventili uvijek značajno povećavaju štetni prostor, a time i
volumetrijske gubitke. Volumen sa zaostalim plinom nije od koristi u radu kompresora i
naziva se štetni prostor Vc . Volumen cilindra koji "pokriva" klip naziva se stapajni ili radni
volumen Vh . Prema tome ukupni volumen cilindra je:
Vc
Vcil = Vc + Vh = Vh + Vh = cVh + Vh = Vh (1 + c /100) (4.3)
Vh
c je relativni štetni prostor i kod modernih kompresora iznosi 2% do 6%. Viši stupnjevi
visokotlačnih kompresora često imaju i znatno veće štetne prostore.
p
p2
pt 3' 2'
p 3 2
2
n =1
n=
p1
Vu
p 1
1 4
p
usis
4' V'u 1'
Vc Vh Vcil
Slika 4.3 p-V dijagram kompresora sa štetnim prostorom i prikazanim utjecajem otpora strujanja kroz
usisni i tlačni ventil
21
Posljedica postojanja štetnog prostora je izmijenjena slika procesa u indikatorskom

dijagramu. Naime, kada klip krene iz GMT (gornja mrtva točka) prema DMT (donja mrtva
točka) on ne započinje odmah s usisavanjem nove količine plina, nego prvo dolazi do
ekspanzije zaostalog plina u štetnom prostoru. Tek kada tlak zaostalog plina opadne ispod p1,
dolazi do usisavanja nove količine.
Kod kompresora sa štetnim prostorom teoretski proces je: 1-2-3-4. To su 1-2 izoterma
(da bi utrošeni rad bio što manji) i 3-4 adijabata (da bi utjecaj štetnog prostora na kapacitet
kompresora bio što manji). Umjesto usisavanja tijekom cijelog radnog hoda klipa Vu = V1 − V3 ,
usisavanje je samo od V4 do V1 . Ako se u p-V dijagram ucrta i utjecaj pada tlaka kroz usisni i
potisni ventil, vidi se da je usisni volumen još manji, Vu = V1 − V4 .
Kod stvarnog kompresora procesi kompresije i ekspanzije su politropski: 1  n   .

Osim toga, kako je ranije rečeno, postoji podtlak kod usisavanja i pretlak kod istiskivanja iz
cilindra. Stvarni proces je zbog toga a-b-c-d. Može se također zapaziti da spomenuti podtlak i
pretlak nisu jednaki na svom početku i kraju (slika 4.4). Ovo je uzrokovano inercijom
(masom) samih ventila za čije otvaranje treba nešto veća sila, a i količinom plina koja struji u
datom momentu (najviše ga ima kada je klip najbrži, tj., u srednjem položaju, a najmanje kada
je klip u GMT ili DMT, tj., kada stoji).
Indikatorski dijagram:
p2 c b
stvarnog kompresora
3 2
1< n<
teoretskog kompresora
n= a-b kompresija
n=1
b-c istiskivanje
p1 1 c-d ekspanzija
4
d a d-a usisavanje
Vu
Vcil.
Vc Vh
Slika 4.4 Indikatorski dijagram stvarnog kompresora
22
Što se tiče rada, on se tijekom kompresije dovodi, ali se tijekom ekspanzije zaostalog
plina c-d dobija, tako da je ukupno potrošeni rad jednak šrafiranoj površini a-b-c-d.
Četvrto odstupanje
Četvrto odstupanje nastaje uslijed zagrijavanja plina prilikom punjenja cilindra. Ako
npr. kompresor usisava zrak temperature 20 °C i on se nakon kompresije zagrije na 110 °C,
tada je neka srednja radna temperatura 65 °C. Ovu temperaturu poprimit će cilindar i klip, što
je lako utvrditi dodirom kompresora.
Naravno, kada u ovako topli kompresor ulazi nova količina hladnog zraka on se u tom
dijelu procesa zagrijava i specifični volumen mu raste, dok mu se gustoća smanjuje.
Posljedica ove pojave je da se u cilindar usiše manje zraka izraženo u kg premda volumen
cilindra ostaje isti.
Peto odstupanje
Tijekom kompresije dio plina prostrujava između klipa i košuljice cilindra u kućište
kompresora, odakle se odzračuje ili češće vraća nazad u usisni vod. Također zbog
nesavršenog brtvljenja, a posebice kod istrošenosti ventilskih pločica, dio plina recirkulira
kroz usisne i potisne ventile.
Ovo odstupanje uslijed propusnosti ovisi o kvaliteti izrade kompresora, njegovoj

istrošenosti i omjeru tlakova u stupnju.
Utjecaj brzine vrtnje
Ako kompresor radi s većom brzinom vrtnje od nazivne, usis i potis kraće traju uz
porast strujnih otpora. Posljedica je smanjenje usisane količine plina pa time i dobave.
Također, zbog tromosti ventili se kasnije otvaraju i zatvaraju. Kašnjenje zatvaranja tlačnog
ventila može uzrokovati povrat plina iz tlačnog voda u cilindar, pa se time dodatno smanjuje
usis.
4.2 SREDNJI INDICIRANI TLAK
Stvarno utrošeni rad koji se predaje radnom mediju tijekom jednog ciklusa u cilindru
kompresora može se dobiti snimanjem indikatorskog dijagrama mehaničkim ili elektronskim
indikatorom. Ovako dobiveni stvarni p-V dijagram obuhvaća sve utjecaje koji djeluju u
cilindru kompresora za vrijeme jednog radnog ciklusa. Njegova površina Wc,i predstavlja rad
predat plinu u cilindru tijekom jednog ciklusa klipnog mehanizma kompresora. Ako bi ovu
površinu podijelili sa stapajnim volumenom dobili bi srednju visinu indikatorskog dijagrama
koju nazivamo srednji indicirani tlak pmi.
Wc,i  J 
pmi  Pa  = (4.4)
Vh  m3 
Ovaj fiktivni nepromjenjivi tlak bi tijekom jednog stapaja trošio jednaki rad koji troši i
stvarni kompresor promjera cilindra D i stapaja s.
Budući da je
23
Ni = Wc,i  n (4.5)
slijedi
Ni  kW = pmi  bar  Vh dm3   n s-1  /10 (4.6)
gdje je n broj okretaja kompresora u sekundi.

p
Wc,i
p0
Vc Vh Vcil
Wc,i
pm,i
p0
Vc Vh Vcil
Slika 4.5 Indikatorski dijagram stvarnog kompresora i srednji indicirani tlak
Indicirana snaga koja se predaje radnom plinu u cilindru kompresora jednaka je

umnošku srednjeg indiciranog tlaka sa stapajnim volumenom i brzinom vrtnje kompresora.
To je snaga ili rad koji se troši isključivo na komprimiranje plina, te usis i potis tog plina.
Kompresor na ulaznoj osovini preuzima rad od pogonskog motora We (elektromotora,

Diesel motora, Otto motora ili turbine) koji je veći od indiciranog Wc,i. Ta razlika se troši na
mehaničke gubitke u kompresoru. Ovi mehanički gubitci Wm sastoje se od:
- Savladavanja otpora uslijed relativnog gibanja svih pokretnih dijelova kompresora. To

su trenje klipnih prstenova i stijenki klipa s košuljicom cilindra, trenje osovinice klipa, velike
pesnice (glave) klipnjače i koljenastog vratila, temeljnog ležaja i koljenastog vratila.
- Rada utrošenog za pogon pomoćnih uređaja kao što su ventilatori i pumpe ulja.
We = Wc,i + Wm (4.7)
N e = Ni + N m (4.8)
24
5. DOBAVA KLIPNOG KOMPRESORA
Kapacitet ili dobava klipnog kompresora predstavlja količinu plina u kg/s ili kg/h
kojeg kompresor usisava, a zatim komprimira i potiskuje u neki spremnik.
Za idealni kompresor radni volumen je Vh , a specifični volumen usisavanog plina v1 , pa

je:
Vh
mteor = = Vh 1 kg/s (5.1)
v1
Ovdje je Vh izraženo u m3/s, što se dobiva množenjem radnog volumena cilindra s

brojem cilindara i brzinom vrtnje kompresora. Dakle, ovo je teoretski volumen usisanog, a ne
stlačenog zraka.
D2 π n
Vh = sz m3 / s (5.2)
4 60
gdje je:
D m promjer cilindra

s m hod klipa
z broj cilindara prvog stupnja
n min-1 brzina vrtnje (broj okretaja) pogonskog vratila
Za stvarni klipni kompresor, iz razloga koji su navedeni u prethodnom poglavlju, radni

kapacitet je manji od teorijskog i njihova razlika se prema tradiciji naziva volumetrijski
gubitak kompresora. Omjer stvarne dobave prema teorijski mogućoj dobavi nazivamo po
tradiciji volumetrijska efikasnost kompresora, gdje je:
v = mstvarno / mteor. (5.3)
v  1 volumetrijska efikasnost kompresora
Pozivajući se na prethodnu analizu, može se napisati:
v = c p q n (5.4)
gdje su: ηq
 c volumetrijska efikasnost zbog štetnog prostora

 p volumetrijska efikasnost zbog prigušenja na ventilima (faktor tlaka)
 q volumetrijska efikasnost zbog izmjene topline (temperaturni faktor)
 n volumetrijska efikasnost zbog propuštanja (faktor propusnosti)
Izračunavanje pojedinih volumetrijskih efikasnosti prikazano je u nastavku.
25
5. Dobava klipnog kompresora
5.1 VOLUMETRIJSKA EFIKASNOST ZBOG ŠTETNOG PROSTORA
Zbog štetnog prostora i ekspanzije zaostalog plina, stvarno usisavanje je od Vd do Va ,

dok bi teoretski to bilo od Vc do Va .
p
c b
p2
p1
d a
Vc Vcil.
Vd
Va
Slika 5.1 Teoretski p-V dijagram kompresora sa štetnim prostorom
stvarno usisavanje
c = (5.5)
teoretsko usisavanje
Va − Vd
c = (5.6)
Va − Vc
Va − Vc − (Vd − Vc ) V −V
c = = 1− d c (5.7)
Va − Vc Va − Vc
Za politropu vrijedi:
1 1
Vd  pc  n  p n
=    Vd = Vc  c  (5.8)
Vc  pd   pd 
1
 p n
Vc  c  − Vc
c = 1 −  d 
p
Va − Vc
 1

Vc  pc  n 
c = 1 −   − 1 (5.9)
Va − Vc  pd 
 
26
Odnos štetnog prostora Vc naprama stapajnom (radnom) volumenu Vh = (Va – Vc) naziva
se relativni štetni prostor i obilježava se sa c, pa je:
 1

  pc  n 
c = 1 − c   − 1 (5.9a)
 pd  
 
U prethodnoj jednadžbi n   , što je prvo odstupanje od idealnog kompresora, a utjecaj

štetnog prostora prikazan je sa c što predstavlja treće odstupanje.
Dakle, porastom odnosa tlakova i/ili porastom relativnog štetnog prostora opada faktor
 c . To može ići do c = 0 , kada je mstvarno = 0 .
5.2 VOLUMETRIJSKA EFIKASNOST ZBOG PRIGUŠENJA NA

USISU (TLAČNI FAKTOR )
Prilikom usisavanja tlak u cilindru je niži za p1 od tlaka u usisnom rezervoaru (ili od
tlaka okoline). Smanjenje tlaka uzrokuje porast specifičnog volumena, odnosno smanjenje
gustoće plina na ulazu u cilindar (umjesto v1 bit će vp ). Za sve plinove pad tlaka p1 bez
izmjene topline je proces prigušivanja uz konstantnu entalpiju, a ako se radi o idealnom plinu
i temperatura je konstantna:
h1 = hp i T1 = Tp
pa je i odnos (smanjenje) gustoća proporcionalan odnosu tlakova.
stvarna gustoća 1/ vp v

p = = = 1 (5.10)
teoretska gustoća 1/ v1 vp
p1v1
p1v1 = RT1 , ( p1 − p1 ) vp = RTp  =1
( p1 − p1 ) vp
v1 p − p1
= 1
vp p1
p1 − p1 p
p = = 1− 1 (5.10a)
p1 p1
Orijentacijske vrijednosti za  p su:
− za prvi stupanj kompresije p = 0.95  0.98 ,

− za više stupnjeve kompresije p = 0.98 1.0 .
27
5.3 VOLUMETRIJSKA EFIKASNOST ZBOG IZMJENE TOPLINE

(TEMPERATURNI FAKTOR)
Ova efikasnost obuhvaća gubitke punjenja cilindra uslijed zagrijavanja plina o stjenke.
Slično prethodnom slučaju, plin se širi i smanjuje mu se gustoća.
stvarna gustoća 1/ va
q = = (5.11)
teoretska gustoća 1/ vp
v R
pv = RT  = = const
T p
vp T1
q = = (5.11a)
va Ta
gdje je:
T1 = teoretska temperatura usisanog plina odnosno temperatura plina u usisnom vodu

Ta = stvarna temperatura usisanog plina > T1
U praksi  q ovisi o omjeru tlakova ( p2 / p1 ) , hlađenju kompresora, brzini vrtnje i

izvedbi kompresora. Njegova vrijednost se približno kreće u granicama:
q = 0.94  0.98
Kod projektiranja kompresora srednje veličine vrijedi empirijski izraz koji daje dobre
vrijednosti:
 p2 
q = 1 − 0.025  − 1 (5.12)
 p1 
Prethodni izraz dobro vrijedi za izravan usis plina u cilindar, npr. za zračne kompresore.
Za rashladne kompresore, gdje se plin više (hermetski i poluhermetski) ili manje grije
(otvoreni) pri prolazu kroz kompresor, faktor pred zagradom može premašiti vrijednost 0.1.
5.4 VOLUMETRIJSKA EFIKASNOST ZBOG PROPUŠTANJA

(FAKTOR PROPUSNOSTI)
Volumetrijska efikasnost zbog propuštanja obuhvaća gubitke dobave kompresora

uzrokovane curenjem plina između cilindra i klipa, te slabim brtvljenjem usisnih i potisnih
ventila. Najveća propusnost između košuljice cilindra i klipa je pri kraju stapaja kompresije i
tijekom istiskivanja plina, jer je tada najveća razlika tlaka u cilindru i kućištu kompresora.
Kod ventila osim propuštanja zbog istrošenosti, postoji i povratno strujanje plina zbog inercije
ventila. Pri kraju stapaja, ventili ne zatvaraju odmah usisni ili tlačni kanal, već se dio plina
vraća nazad dok ventil ne nasjedne na sjedište. Ovo povratno strujanje je znatno manje kroz
usisne ventile u odnosu na tlačne.
28
Vrijednost volumetrijske efikasnosti zbog propuštanja ovisi o kakvoći izrade

kompresora, njegovoj istrošenosti i omjeru tlakova.
Za kompresore u dobrom stanju:
n = 0.95  0.98
Tipičan primjer za kompresor sa štetnim prostorom c = 0.06
100
n
80
c
[%]
60 = c
n
40
20
0
1 3 5 7 9 11 p / p
2 1
Slika 5.2 Volumetrijska efikasnost zbog štetnog prostora i zbog propuštanja u funkciji omjera tlakova
Uzimajući u obzir sve gubitke, ukupna volumetrijska efikasnost kompresora je:
v = c p q n (5.13)
pa je konačni izraz za kapacitet kompresora:
Vh D 2 π n 1
mteor = = sz kg/s (5.14)
v1 4 60 v1
gdje je Vh teoretski volumni protok kompresora. Dalje je:
Vh
mstvarno =  v  mteor =  v
v1
(5.15)
D2 π n 1
mstvarno = (c p q n ) sz kg/s
4 60 v1
29
Primjer 5.1
Jednostupanjski kompresor za NH3 ima 6 cilindara s promjerom D = 70 mm i hodom s

= 60 mm. Odrediti broj okretaja pogonske osovine u idealnom slučaju ( v = 1 ) da bi kapacitet
kompresora bio 350 kg/h. Parametri NH3 na usisu su ( p1 = 4 bar; t1 = 120 C ).
Koliki bi bio kapacitet istog kompresora ako bi on usisavao zrak okolnih parametara
( p1 = 1 bar; t1 = 20 C )?
Rješenje:
Amonijak je na usisu u stanju pregrijane pare. Ako se ova para aproksimira idealnim
plinom, onda je specifični volumen amonijaka:
RT1 488.2  393

v1 = = = 0.48 m3 / kg
p1 4 10 5
Kapacitet kompresora je:
Vh
mteoret. = Vh 1 =  Vh = v1mteoret.
v1
350
Vh = 0.48  = 0.047 m3 / s
3600
Radni volumen kompresora je:
D2 π n 4  60 Vh 4  60  0.047
Vh = sz n= 2 = = 2 035 min -1
4 60 D  π  s  z 0.072  π  0.06  6
n = 2 035 min -1
Kod rada kompresora sa zrakom je:
RT1 287  293

v1 = = = 0.84 m3 /kg
p1 110 5
Vh 0.047
mteor = = = 0.056 kg/s = 202 kg/h
v1 0.84
Primjer 5.2
Za zračni jednostupanjski kompresor koji ima relativni štetni prostor od 5% i koji radi
između tlakova p1 = 1 bar i p2 = 10 bar , treba odrediti volumetrijsku efikasnost cilindra!
Rješenje
30
p1 = ( 0.05  0.1) p1 p2 = ( 0.1  0.15) p2

p1 = 0.075 1 = 0.075 bar p2 = 0.125 10 = 1.25 bar
p1* = 1 − 0.075 = 0.925 bar p2* = 10 + p2 = 10 + 1.25 = 11.25 bar
Ukupna volumetrijska efikasnost:
v = c p q n
 1

  
− 1
n
p
c = 1 − c 
 p1* 
2*

 
Uzima se da je kompresija adijabatska ; n =  = 1.4
 1

 11.25 
c = 1 − 0.05    = 0.752
1.4
−
 0.925 
1

 
p1 0.075
p = 1 − = 1− = 0.925
p1 1
T1
q =  0,95
Ta
n  0,97
v = c p q n = 0.752  0.925  0.95  0.97 = 0.641
Primjer 5.3
Kompresor ima 3 cilindra s relativnim štetnim prostorom od 4%, te ukupnim radnim

volumenom Vh = 0.12 m3 / s .
Koliki je kapacitet ovog kompresora ako on siše okolni zrak p1 = 1 bar; t1 = 35 C i

tlači ga u samo jednom stupnju na 60 bar? Hoće li se povećati kapacitet istog kompresora, ako
on sa 2 cilindra radi u prvom stupnju, a sa jednim cilindrom u drugom stupnju? Koliki je
međutlak 1. i 2. stupnja bez međuhlađenja?
Rješenje:
a) Kompresija samo u jednom stupnju
31
60 (bar)
1(bar)
p1 = ( 0.05  0.1) p1

p1 = 0.075  p1 = 0.075 1 = 0.075 bar
p1* = 1 − 0.075 = 0.925 bar

p2 = 0.125  p2 = 0.125  60 = 7.5 bar
p2* = 60 + 7.5 = 67.5 bar
 p 1/ n 
c = 1 − c   2*  − 1
 p1*  
 67.5 1/1.4 
c = 1 − 0.04    − 1 = 0.183
 0.925  
p1 0.075
p = 1 − = 1− = 0.925
p1 1
T1
q =  0.95
Ta
n  0.97
v = c p q n = 0.183  0.925  0.95  0.97 = 0.156
RT1 287  308

v1 = = = 0.884 m3 / kg
p1 1105
Vh 0.12
mstv. = v  = 0.156  = 0.021 kg/s  75.6 kg/h
v1 0.884
b) Kompresija u dva stupnja (Usisane količine u prvi i drugi stupanj moraju biti
jednake):
mI = mII
32
odnosno:
VhI V
I = II hII
vI vII
U prethodnoj jednakosti međutlak px je višestruko uključen i nije ga moguće izraziti

eksplicitno. Zadatak se rješava probanjem i grafički:
Ako je px = 5 bar
Za 1. stupanj
Δp1 = 0.075 bar → p1* = 0.925 bar
Δpx = 0.125  5 = 0.625 bar → px* = 5.625 bar
 5.625 1/1.4 
c = 1 − 0.04    − 1 = 0.895
 0.925  
60 (bar)
px
1(bar)
p = 0.925 q  0.95 n  0.97
v = 0.895  0.925  0.95  0.97 = 0.763

2
Vh,I 0.12 
mI = I = 0.763 3 = 0.069 kg/s
v1,I 0.884
33
za 2. stupanj
Δp1 = 0.075  px = 0.075  5 = 0.375 bar → p1* = 4.625 bar

Δp2 = 0.125  60 = 7.5 bar → p2* = 67.5 bar
1/ 
 p 
1/1.4
1
vx = v1  1  = 0.884    = 0.28 m3 / kg
 px  5
 67.5 1/1.4 
c = 1 − 0.04    − 1 = 0.769
 4.625  
Δp1 0.375
p = 1 − = 1− = 0.925; q  0.95; n  0.97
p1 5
 v = 0.769  0.925  0.95  0.97 = 0.655
1
Vh,II 0.12 
mII = II = 0.655 3 = 0.094 kg/s
v1,II 0.28
Za px = 5 bar drugi stupanj bi imao veći kapacitet od prvog. Treba probati s nižim p x .
Ako je px = 4 bar
analognim proračunima dobiva se:
mI = 0.071 kg/s
mII = 0.075 kg/s
Znači, px = 4 bar već približno zadovoljava. Vidi se da je kapacitet kompresora sada

puno veći nego kada sva tri cilindra rade paralelno (tada bi bilo mI = 0.021 kg/s ).
Primjer 5.4
Kompresor usisava okolni zrak p1 = 1 bar, t1 = 20 °C i tlači ga u rezervoar

p2 = 6 bar. Kapacitet kompresora je mstv. = 320 kg/h , a ostali podaci su:
− promjer cilindra: D = 0.12 m

− hod klipa: s = 0.09 m
− broj cilindara: z =4
− broj okretaja: n = 1500 min-1
− adijabatska kompresija: κ = 1.4
− konstanta za zrak: R = 287 J/kg K
Za padove tlaka na usisu i potisu, te za koeficijente p ,q ,n uzeti uobičajene
vrijednosti (iz predavanja). Izračunati relativni štetni prostor kod ovog kompresora!
34
Rješenje:
D2 π n 0.122  π 1500
Vh = sz =  0.09  4  = 0.1018 m3 / s
4 60 4 60
R  T1 287  293
v1 = = 5
= 0.84 m3 / kg
p1 10
Vh 0.1018
mteor. = Vh   = = = 0.121 kg/s
v1 0.84
mstv. = v  mteor.
mstv. 320/3600
v = = =0.7346
mteor. 0.121
v = c p q n

Δp1 = 0.075  p1 = 0.075 bar → p1* = 0.925 bar
Δp2 = 0.125  p2 = 0.125  6 = 0.75 bar → p2* = 6.75 bar
Δp1 0.075
p = 1 − = 1− = 0.925
p1 1
T1
q =  0.95
Ta
n = 0.97
v = c p q n
v 0.7346
c = = = 0.862
p q n 0.925  0.95  0.97
c = 0.862
 p* 1/ n 
c = 1 − c   2*  − 1
 p1  
1 − c 1 − 0.862 1 − 0.862
c= 1/ n
= 1/1.4
= = 0.044
 p2 
*
 6.75  3.135655
 *  − 1  0.925  − 1
 p1   
c = 4.4 %
35
6. IZBOR BROJA STUPNJEVA
Što je veći broj stupnjeva s međuhlađenjem, kompresija je bliže izotermi. Time se

istovremeno povećava efikasnost kompresora (vidi poglavlje 8). S druge strane konstrukcija
je složenija, većih je dimenzija, a veći su i zahtjevi održavanja.
Postoji optimalna vrijednost broja stupnjeva, ovisno o namjeni kompresora, ukupnom

povećanju tlaka i drugim zahtjevima.
Od kompresora koji treba raditi povremeno, a da pri tome rijetko bude potpuno
opterećen zahtjeva se da bude jeftin što se može postići izborom najmanjeg broja stupnjeva za
zadani ukupni omjer tlakova kompresora  k . Pri tome se mora paziti da se ne prekorači
maksimalnu dozvoljenu temperaturu.
Nasuprot tome, visokotlačni kompresor koji radi neprekidno danju i noću mora imati
veliki broj stupnjeva.
Na slici 6.1 je prikazana računska ovisnost mogućeg maksimalnog omjera tlakova u

kompresoru  k = pz p1 u ovisnosti omjera tlakova u stupnju x = p2, j p1, j pri jednakom x za
sve stupnjeve. U praksi se broj stupnjeva bira između graničnih linija, u ovisnosti o prethodno
izloženom.
2000
7
1000
gra
400
nic
granica za zmax.
6
az
200
5
az
4
min
100
.
3
k
40
2
20
10
z=1
4
1
1 1.5 2 3 5 10 12 15
x= z k
Slika 6.1 Broj stupnjeva kompresora i ukupan omjer tlakova kompresora 6
36
6. Izbor broja stupnjeva
6.1 ODNOSI RADNIH VOLUMENA I TLAKOVA POJEDINIH

STUPNJEVA
Uz pretpostavku da vrijedi jednadžba stanja idealnog plina, međuhlađenje do početne

temperature, nema gubitaka prigušenja usisa i potisa, potpuna nepropusnost stupnjeva i uz istu
vrijednost relativnog štetnog prostora c može se napisati:
p1,IV1,I = m1RT1,I = m2 RT1,II = p2,IV1,II (6.1)
Vc,I Vc,II
c= = 
Vh,I Vh,II
p1,I (Vh,I + Vc,I ) = p2,I (Vh,II + Vc,II )
p1,IVh,I (1 + c ) = p2,IVh,II (1 + c )
Vh,I p2,I
= (6.2)
Vh,II p1,I
3,II 2,II
pk
II
3,I 4,II 1,II 2,I

p1,II = p2,I
I
1,I
p1,I
4,I
Vc,II Vh,II Vcil.

Vc,I Vh,I
Slika 6.2 Teoretski p-V dijagram dvostupanjskog kompresora
Prema tome omjer tlakova u stupnju s štetnim prostorom određen je omjerom radnih
volumena tog stupnja i sljedećeg kod višestupanjskih kompresora. Ako se želi postići jednak
omjer tlakova u svim stupnjevima mora postojati sljedeća veza između radnih volumena.
Vh,I Vh,II Vh,z-1

= = ... = =x (6.3)
Vh,II Vh,III Vh,z
37
6. Izbor broja stupnjeva
Pri različitim omjerima volumena, različit je i omjer tlakova:
Vh,I p2,I
= xI =
Vh,II p1,I
Vh,II p2,II
= xII =
Vh,III p1,II
Kod kompresora sa z stupnjeva različitih omjera tlakova, ukupan omjer tlakova je:
px V V V
k = = xI  xII  ...  xz-1  xz = h,I  h,II  ...  h,z-1  xz (6.4)
p1 Vh,II Vh,III Vh,z
Odavde slijedi omjer tlakova za zadnji stupanj:
k k
xz = = (6.5)
xI  xII  ...  xz-1 Vh,I Vh,II V
  ...  h,z-1
Vh,II Vh,III Vh,z
U pogonu se automatski uspostavlja omjer tlakova u posljednjem stupnju xz , koji ovisi

o omjeru tlakova kompresora  k i omjeru tlakova pojedinih stupnjeva x j , koji pak ovise o
omjerima radnih volumena. Pri prekoračenju konačnog tlaka kompresije pk , ili pri prigušenju
tlaka na usisu, ukupan omjer tlakova  k raste. Ovo povećanje omjera tlakova u pogonu
preuzima zadnji stupanj kompresora. Zbog toga se često posljednji stupanj namjerno nešto
rasterećuje, povećanjem omjera radnih volumena prethodnih stupnjeva.
Porast tlaka u svakom stupnju prati porast temperature komprimiranog plina. S tim su
vezana i ograničenja na omjer tlakova u stupnju, s obzirom na temperaturu zapaljenja uljnih
para ili kemijsku degradaciju ulja za podmazivanje.
38
7. SNAGA KOMPRESORA
Izraz za indiciranu snagu kompresora izvodi se po ranije utvrđenim uvjetima. Najprije

se određuje proračunski indicirani utrošeni rad, koji se u p-Vcil dijagramu prikazuje površinom
unutar linija a-b-c-d.
c b
p2
Wi
p1
d a
Vcil.
Slika 7.1 Proračunski indicirani utrošeni rad jednostupanjskog klipnog kompresora
b d
Wi = −  Vdp −  Vdp (7.1)
a c
gdje se sa V označava volumen plina u cilindru tijekom kompresije i ekspanzije. Indicirana

snaga potrebna za rad kompresora je:
Ni = n Wi = n  m  wi = m  wi (7.2)
gdje je wi indicirani rad po mehaničkom ciklusu za 1 kg radnog plina.
Koristeći izraz za tehnički rad po politropi utrošena indicirana snaga bit će:
 n −1
  n −1

     
pd vd   − 1

n n
n p n p
Ni = mc pa va   − 1 − me
b c
(7.3)
n −1   n −1  pd  
 a 
p
  
gdje su:
− mc kg/s maseni protok plina prilikom kompresije

− me kg/s maseni protok plina prilikom ekspanzije
Radi jednostavnosti izvoda, pretpostavlja se da su eksponenti kompresije i ekspanzije

identični, što u praksi nije slučaj.
Ako se usvaja da je va  vd , tj. da nema zagrijavanja plina u cilindru, bit će:
39
7. Snaga kompresora
 n −1

 
pa va   − 1 kW

n
n p
Ni = ( mc − me ) b
(7.3a)
n −1  pa  
 
Pošto je:
Vh
( mc − me ) = mstvar. = v kg/s
v1
 n −1

 pb  n
pa va   − 1

Vh n
Ni = v
v1 n − 1  pa  
 
 v = c p q  n
slijedi:
  1
  n −1

   pc     pb  n
pa va   − 1

n
Vh n
Ni = 1 − c   − 1 pqn (7.4)
 pd   v n − 1  pa  
    1
 
   
v1 vp v1
Kako je p q = = , to je konačno:
vp va va
  1
  n −1

       
pa   − 1

n n
p n p
Ni = 1 − c   − 1 nVh
c b
(7.5)
 pd   n − 1  pa  
     
 
Za neki izvedeni kompresor poznato je: c, n,Vh ,n , a druge veličine su manje-više
konstantne. Prema tome, N i zavisi samo o pc pd i pb pa , odnosno o p2 p1 . Ta ovisnost
grafički izgleda kao na slici 7.2.
N ind. N ind.,max
[kW]
pc pb p2
p2 pd ; pa ~ p1
p2
p1 =1 p1 max
Slika 7.2 Promjena indicirane snage u funkciji omjera tlakova
40
7. Snaga kompresora
Kao što se vidi, u dva slučaja je Ni = 0 , a najveća indicirana snaga predana plinu u
cilindru je negdje između. Objašnjenje:
− Ako je p2 = p1  ( pb  pa ; pc  pd ) kompresor ne savladava razliku tlakova (član u

desnoj uglatoj zagradi jedn. 7.5 je jednak 0) pa je i utrošena snaga jednaka 0. No tako je
samo za pa = p1 i pb = p2 . Praktično se ipak troši neki rad za savladavanje trenja plina
pri prolasku kroz ventile i drugih gubitaka. (vidi sliku 7.3)
 p 1/ n 
− (c = 0)  za veći omjer tlakova može se dogoditi da je dio izraza c  c  − 1 = 1 ,
 pd  
pa je izraz u vitičastoj zagradi jednak 0, te je opet utrošena indicirana snaga za
komprimiranje jednaka 0. Međutim, i ovdje pogonski motor troši neki rad za
savladavanje trenja i pogonjenje pomoćnih uređaja. U ovom slučaju volumetrijski faktor
zbog štetnog prostora je nula (c = 0 ) , te kompresor ništa ne usisava. U oba ova slučaja
kada je stvarna indicirana snaga vrlo mala, efektivna snaga je veća, zbog mehaničkih
gubitaka:
N e = N m + Ni
− Ni,max je zapravo najpovoljniji slučaj. Utrošeni rad je najveći, ali pri tome je najveća i
dobava, tako da je specifični rad ili specifična snaga najmanja.
Wind. za p2 = p1 (gubici usisa i potisa)

p2
p1
p1
c Vh Vh Vcil.
Slika 7.3 Rad utrošen pri nultoj dobavi kompresora
Na slici 7.4 prikazan je slučaj kompresora koji usisava pri p1 = 1 bar i tlači na različite
veće tlakove. Npr., ako je c = 0.04  ( 4% ) i n = 1.15 tada je (c = 0 ) i Ni = 0 za
pc / pa = 42.4 . Idealizirani indicirani rad za neki određeni izlazni tlak je po jednom
mehaničkom ciklusu jednostupanjskog kompresora ravan šrafiranoj površini krivocrtnog
romboida ciklusa. Za više izlazne tlakove taj se romboid izdužuje i sužava, da bi mu površina
za pk = p2max pala na nulu. To znači, da se sav plin sabija u štetni prostor i isti se plin
prilikom ekspanzije proširi i ispuni sav cilindar. Takav slučaj nazivamo granični omjer
kompresije.
41
7. Snaga kompresora
p2max (granični tlak)
Wc,i = 0 za v= 0
Wc,i max
p1
Wc,i = 0 za p1 = p2
c Vh Vh Vcil.
Slika 7.4 Rad utrošen pri različitim omjerima tlakova pri tlačenju plinova
Ako kompresor usisava na različitim nižim tlakovima a komprimira na isti izlazni tlak,
utrošeni rad prikazan je na slici 7.5.
p
Wc,i = 0 za p2 = p1
p2 (odgovara tok )
Wc,i max
Wc,i = 0
za v= 0
c Vh Vh Vcil.
Slika 7.5 Rad utrošen pri različitim omjerima tlakova rashladnih kompresora
Ovo je slučaj u rashladnoj tehnici. Toplina se odaje kod tokoline = t0 što odgovara nekom
p2 , a oduzima se kod različitih temperatura isparavanja tj., različitih p1 .
Stvarna, efektivna, snaga za pogon kompresora veća je od indikatorske snage za

mehaničke gubitke uslijed trenja samog mehanizma te za pogon sustava podmazivanja ( i
hlađenja ) koji se najčešće pogone s iste osovine.
42
7. Snaga kompresora
Ni N e − N m N
m = = = 1− m (7.6)
Ne Ne Ne
Odavde je:
Ni
Ne = (7.7)
m
Također, prema jednadžbi (4.6) vrijedi:
Ap pmi s n
Ne = (7.8)
m
gdje je Ap površina klipa kompresora.
Vrijednosti mehaničke efikasnosti približno su:
− m = 0.9  0.95 za velike industrijske kompresore,

− m = 0.8  0.85 za male brzohodne kompresore.
Primjer ovisnosti N e o pk i pi , odnosno od odgovarajućih temperatura rashladnog

medija dat je na slici 7.4. (GRASSO:RC69.NH3):
Nef.
[kW] pk= 16.2[bar]
80 0°C
tk =4
12.1[bar]
C
60 30°
20°C 8.9[bar]
40
k = kondezacija
i = isparavanje
20
p [bar]
1.2 2.0 3.0 4.5 6.4 i
0
-30 -20 -10 0 +10
t i [°C]
Slika 7.6
Za kompresor sa z stupnjeva, ukupna snaga je suma zahtijevane snage svakog pojedinog

stupnja. Isti je slučaj ako jednostupanjski kompresor ima više cilindara.
Zahtijevana izotermna snaga višestupanjskog kompresora je:

z
N T,z =  N T,j (7.9)
j=1
43
7. Snaga kompresora
Zahtijevana adijabatska snaga višestupanjskog kompresora je:

z
Ns,z =  Ns,j (7.10)
j=1
Zahtijevana indicirana snaga višestupanjskog kompresora je:

z
Ni,z =  Ni,j (7.11)
j=1
Prema jednadžbi (7.7) je:
Ni,z
N e,z = (7.7a)
m
Količina (masa) plina, kompresijski omjer, relativna vlažnost i početna temperatura ne

trebaju biti jednake u svim stupnjevima.
Kompresor se najčešće pogoni elektromotorom direktno spojenim s kompresorom, ali je

moguće da se povezuje preko neke transmisije čija efikasnost iskustveno iznosi ηt = 0.92 –
0.98. Snaga elektromotora treba biti od 15 do 30% veća od izračunate potrebne snage Ne na
osovini kompresora, pa je:
Ne
N el.mot. = 1.15 (7.12)
t
Ovo se radi zbog sigurnosti u pogonu, ali i zbog prijelaznog režima rada s pojavom
maksimalne snage. Kod direktnog spoja kompresora i elektromotora ηt = 1.
Primjer 7.1
Kompresor klima uređaja usisava paru R-22 pri temperaturi isparavanja t1 = 5 C i tlači
je u kondenzator gdje je temperatura kondenzacije t2 = 50 C .
Izračunati indikatorsku i stvarnu snagu kompresora, ako su ostali podaci:
− c = 3% relativni štetni prostor,

− n = 1.16 eksponent politrope,
− n = 0.95 volumetrijska efikasnost zbog propuštanja,
− Vh = 5.26 m3 / h radni volumen kompresora,
− m = 0.85 mehanička efikasnost.
Rješenje:
44
7. Snaga kompresora
za t1 = 5 C  p1 = 5.8 bar 
  tablice ili h-s dijagram za R-22
za t2 = 50 C  p2 = 19.3 bar 
Usvaja se:
p1 = 0.075  p1 = 0.075  5.8 = 0.44 bar  p1* = 5.36 bar

p2 = 0.125  p2 = 0.125 19.3 = 2.41 bar  p2* = 21.71 bar
Indikatorska snaga je:
  1
  n −1

       
pa   − 1

n n
p n p
Ni = 1 − c   − 1 nVh
c b
 pd   n − 1  pa  
    
     
  1
  1.16 −1

  21.71   5.26 1.16  21.76 
Ni = 1 − 0.03     
1.16 1.16
 − 1   0.95    5.36  10 5
   − 1
   5.36   3600 1.16 − 1   5.36  
    
Ni = 1 067 W
Efektivna snaga utrošena za rad kompresora je:
Ni 1067
Ne = = = 1 255 W
m 0.85
Za stvarni kompresor odabran je ( MANERUOP; MT 18 ZA)
Ne = 1 350 W
Snaga pogonskog elektromotora se uvećava 15 do 30%
Nel. motora = Ne + (15%  30%)
Nel. motora = 1 500 W = 1.5 kW
Primjer 7.2
Kompresor usisava zrak stanja p1 = 1 bar; t1 = 30 C i tlači ga na krajnji tlak p2 .
Naći vrijednost tlaka p2 za koji je indikatorska snaga maksimalna. Ostali podaci su:
− relativni štetni prostor 2.5 %

− eksponent kompresije n = 1.4 (adijabata)
− faktor propusnosti n = 0.97
− ukupni radni volumen Vh = 450 m3 / h
45
7. Snaga kompresora
− pad tlaka na usisu p1 = 0.1 bar

− pad tlaka na potisu p2 = 0.1 p2
pa = pb = 1 − 0.1 = 0.9 bar

pb = pc = p2 + 0.1 p2 = 1.1 p2
Najniži konačni tlak p2 može biti p2 = p1 = 1 bar . Tada je Ni  0 , odnosno treba

savladati samo otpore na usisu i potisu.
N e = N m + Ni
  1
  n −1

       
pa   − 1

n n
p n p
Ni = 1 − c   − 1 nVh
c b
 pd   n − 1  pa  
 
     
  1
  1.4 −1

   1.1  p    450 1.4   1.1  p 
− 1
1,4 1.4
Ni = 1 − 0.025   2
 − 1   0.97    0.9 10  
5 2

   0.9  3600 1.4 − 1   0.9  
    
Ni = 2 245 W za p2 = 1 bar kompresor siše i tlači zrak u okolinu
Najveći mogući p2 slijedi iz uvjeta da je izraz u vitičastoj zagradi ravan 0 ( c = 0 ).
  1

   1.1  p  1.4

1 − 0.025  
2
 − 1  = 0  p2 = 148 bar
   0.9  
  
Između p2 = 1 bar i p2 = 148 bar treba tražiti Ni,max. . To će se učiniti probanjem i

dN i
grafički, iako bi moglo preko = 0.
dp2
p2 = 1 bar Ni = 2 245 W
p2 = 10 bar Ni = 34 933 W
p2 = 30 bar Ni = 47 910 W
p2 = 40 bar Ni = 48 480 W
p2 = 50 bar Ni = 47 295 W
p2 = 70 bar Ni = 41 642 W
p2 = 100 bar Ni = 28 253 W
p2 = 130 bar Ni = 11 365 W
p2 = 148 bar Ni = 0 W
46
7. Snaga kompresora
Interesantno je primijetiti da N i ne ovisi o početnoj temperaturi t1 (u ovom slučaju je

svejedno je li t1 = 25 C ili je t1 = 100 C ).
N ind.
[kW]
N ind.,max ~ 48.5(kW)
60
kod p2 ~ 40(bar)
50
40
30
20
10
0
20 40 60 80 100 120 140
p [bar]
2
Slika 7.7
47
8. EFIKASNOST KOMPRESORA
8.1 MEHANIČKA EFIKASNOST
Mehanička efikasnost jest mjera za mehaničke gubitke kompresora, a definira se kao

omjer utrošene indicirane snage Ni unutar cilindra za komprimiranje plina i efektivne snage Ne
potrebne na ulaznoj osovini kompresora. Mehanička efikasnost obično obuhvaća i gubitke
spojke ili prijenosa, tj.
Ni
m = (8.1)
Ne
pa je snaga potrebna na osovini kompresora prema (7.8):
Ap  pmi  s  n
Ne =
m
Vrijednost mehaničke efikasnosti ovisi o vrsti kompresora, kvaliteti izrade i načinu

hlađenja i podmazivanja kompresora, te o dotrajalosti stroja. Istrošeni dijelovi kompresora
uzrokuju i veće mehaničke gubitke nego novi. U praksi mehanička efikasnost kompresora se
kreće od 0.90 do 0.98 za kompresore dobre izvedbe, od 0.88 do 0.93 za višestupanjske
kompresore, dok za male jednostupanjske kompresore iznosi oko 0.85.
8.2 IZOTERMNA EFIKASNOST
idealan rad utrošen za izotermnu kompresiju po ciklusu i kg wT

T = = (8.2)
stvaran rad doveden fluidu po ciklusu i kg wi
gdje je wi indicirani rad po ciklusu i kilogramu.
Izotermna efikasnost uspoređuje najmanju moguću snagu idealnog kompresora

izotermnog komprimiranja bez gubitaka s indiciranom snagom stvarnog kompresora. Da bi
usporedba bila korektna, moraju oba kompresora, idealni i stvarni, imati istu brzinu vrtnje n,
isti stapajni volumen Vs i raditi između istih tlakova u usisnom i tlačnom vodu p1 i p2. Zbog
volumetrijskih gubitaka stvarnog kompresora količina usisanog plina je umanjena, pa je kod
uspoređivanja snaga potrebno ugraditi volumetrijsku efikasnost kako bi oba kompresora, i
idealni i stvarni, radili s istim protokom plina. Zbog toga izraz za izotermnu efikasnost glasi:
wT mreal wT v mteor N
T =  =  = v T (8.3)
wi mreal wi mreal Ni
Kao što je već rečeno, izotermna kompresija troši manje rada od izentropske. Međutim,
u praksi stvarni kompresor je mnogo bliži izentropskoj nego izotermnoj kompresiji.
48
8. Efikasnost kompresora
8.3 IZENTROPSKA (ADIJABATSKA) EFIKASNOST
idealan rad utrošen za izentropsku kompresiju po ciklusu i kg ws

s = = (8.4)
stvaran rad doveden fluidu po ciklusu i kg wi
Što se tiče brzine vrtnje, stapajnog volumena i tlakova u usisnom i tlačnom vodu vrijedi
isto što je navedeno za izotermnu efikasnost. Također, ako se žele uspoređivati kompresori
koji dobavljaju jednaku količinu plina potrebno je ugraditi izraz za volumetrijsku efikasnost.
ws mreal ws v mteor N
s =  =  = v s (8.5)
wi mreal wi mreal Ni
Katkada veoma efikasni kompresori imaju izentropsku efikasnost veću od jedinice. To

se dešava kod kompresora s intenzivnim unutrašnjim hlađenjem uljem, primjerice kod
vijčanih kompresora. Također, izentropska efikasnost je veća za kompresore koji
komprimiraju lake plinove. Izentropska, odnosno adijabatska efikasnost ne ovisi samo o
kvaliteti kompresora već i o svojstvima plina koji se komprimira.
U slučaju jednostupanjskog kompresora adijabatska efikasnost daje bolju predodžbu

općih uvjeta od izotermne, koja značajno ovisi o omjeru tlakova. Također, jednostupnjska
izotermna kompresija u praksi je gotovo neizvediva. Zbog toga se za jednostupanjske
kompresore preporučuje kao mjeru uspješnosti stvarne unutrašnje kompresije koristiti
adijabatsku efikasnost.
8.4 UKUPNA IZOTERMNA EFIKASNOST
Ako se kao usporedbeni parametar koristi stvarno utrošeni rad doveden ulaznoj osovini
kompresora We, tada se to naziva ukupna izotermna ili ukupna izentropska efikasnost.
wT wi wT
e,T = =  = m T (8.6)
we we wi
8.5 UKUPNA IZENTROPSKA (ADIJABATSKA) EFIKASNOST
ws wi ws
e,s = = = m s (8.7)
we we wi
Također vrijedi:
ws  mreal  n Ns Ni Ns
e,s = = =  = m s (8.8)
Ne N e N e Ni
Umnožak izentropske i mehaničke efikasnosti jednak je ukupnoj izentropskoj

efikasnosti.
49
Kod višestupanjskog komprimiranja s međuhlađenjem, kompresija se približava

izotermi. Zbog toga se u takvim slučajevima preporučuje za ukupnu efikasnost
višestupanjskog kompresora koristiti izraz ukupne izotermne efikasnosti (8.6).
Tablica 8.1 Efikasnosti tipičnih komercijalnih kompresora 2
Unutrašnja (indicirana) Ukupna izentropska

izentropska efikasnost efikasnost
Klipni jednostupanjski 0.90 ÷ 0.95 0.83 ÷ 0.94
Klipni višestupanjski 0.76 ÷ 0.83 0.72 ÷ 0.78
Dvovijčani kompresori 0.80 ÷ 0.85
Lamelni kompresori 0.70 ÷ 0.75
Roots 0.60 ÷ 0.65
Turbo puhala 0.60 ÷ 0.80
Jednostupanjski centrifugalni 0.80 ÷ 0.86 0.77 ÷ 0.82
Višestupanjski centrifugalni 0.68 ÷ 0.77
Aksijalni 0.85 ÷ 0.87
Primjer 8.1
Dvocilindarski kompresor usisava okolni zrak stanja p1 = 1 bar; t1 = 15 C i tlači ga na

krajnji tlak p2 = 8 bar. Svaki cilindar ima promjer 15 cm i stapaj 20 cm. Relativni štetni
prostor iznosi 8% stapajnog volumena. Za brzinu vrtnje od 900 o/min treba naći volumni
protok standardnog zraka (ρ = 1.225 kg/m3).
Pretpostaviti eksponent politropske kompresije i ekspanzije n = 1.60, a zrak kao idealan

plin  =1.40 i M = 29.
Treba izračunati također potrebnu osovinsku snagu za ηm = 0.85 i ukupnu adijabatsku i

izotermnu efikasnost kompresora.
Ostali podaci su:
− volumetrijska efikasnost zbog izmjene topline q = 1.0

− volumetrijska efikasnost zbog propusnosti n = 1.0
− pad tlaka na usisu p1 = 0.1 bar
− pad tlaka na potisu p2 = 0.1 p2
pa = pd = 1 − 0.1 = 0.9 bar

pb = pc = p2 + 0.1 p2 = 1.1 p2 = 1.1 8 = 8.8 bar
Volumetrijska efikasnost zbog štetnog prostora je:
50
 p 1/ n 
c = 1 − c   b  − 1
 pa  
 8.8 1/1.6 
c = 1 − 0.08    − 1 = 0.74735
 0.9  
Volumetrijska efikasnost zbog prigušenja na usisu je:
p1 0.1
p = 1 − = 1− = 0.9
p1 1
D2 π n 0.152  π 900
Vh = sz =  0.20  2  = 0.106 m3 / s
4 60 4 60
R  Ta 287  288
va = = = 0.9184 m3 / kg
pa 0.9 105
a = 1/ va = 1/ 0.9184 = 1.089 kg/m3
Volumni protok standardnog zraka je:
Vh a 0.106 1.089
Vstand = = = 0.09423 m3 / s
stand 1.225
Vh V 0.106
mstvar = v  mteor = v  =  c p  h = 0.74735  0.9  = 0.0776 kg/s
va va 0.9184
 n −1
  1.6 −1

n   
pb n  1.6   8.8 
− 1 = 297 886 J/kg
1.6
Wi =  R  Ta    − 1 =  287  288  
n −1  pa   1.6 − 1  0.9  
   
Wi = 298 kJ/kg
Potrebna osovinska snaga je:
Ni mstvar Wi 0.0776  298

Ne = = = = 27.2 kW
m m 0.85
Izentropski rad kompresije je:

 −1
   1.4 −1

   p  
 1.4   8 
− 1 = 234 748 J/kg
1.4
Ws =  R  Ta    − 1 =
2
 287  288   
 −1  p1   1.4 − 1  1  
   
Ws = 235 kJ/kg
Ukupna adijabatska efikasnost kompresora je:
51
Ws 235
e,s = m  = 0.85  = 0.67
Wi 298
Izotermni rad kompresije je:
WT = RTa ln ( p2 / p1 ) = 287  288  ln ( 8 /1) = 171 878 J/kg

WT = 172 kJ/kg
Ukupna izotermna efikasnost kompresora je:
WT 172
e,T = m  = 0.85  = 0.49
Wi 298
S obzirom da se radi o jednostupanjskoj kompresiji, adijabatska efikasnost je u ovom

slučaju primjerenija.
52
9. KONSTRUKCIJSKA RJEŠENJA KLIPNIH
KOMPRESORA
Klipni kompresor je relativno jednostavan stroj koji se sastoji od malog broja osnovnih
elemenata, a to su:
1. cilindar s oscilirajućim klipom čijim gibanjem unutar cilindra se usisava, komprimira i

istiskuje plin (ili para).
2. razvodni organi izvedeni kao samoradni ventili, koji se povremeno otvaraju i zatvaraju
zbog razlike u tlakovima.
3. klipni mehanizam koji pretvara rotacijsko gibanje vratila u pravocrtno gibanje klipa
unutar cilindra i prenosi rad potreban za komprimiranje plina.
4. kućište kompresora koje ujedinjuje prethodno navedene elemente kompresora, sadrži
glavne ležajeve vratila, te služi kao spremnik ulja za podmazivanje.
9.1 KONSTRUKCIJSKA RJEŠENJA
a) stojeći jednoradni klipni kompresor b) ležeći dvoradni stapni kompresor s križnom glavom
Slika 9.1 Osnovni tipovi gradnje klipnih/stapnih kompresora 4
S obzirom na izvedbu, cilindri mogu biti jednoradni i dvoradni, već prema tome
komprimira li se plin s jedne ili s obje strane klipa. Dvoradni kompresori su izvedeni s
križnom glavom i stapajicom. Prostor cilindra odvojen je od prostora kućišta stjenkom kroz
koju prolazi stapajica. Ako se želi strogo odvojiti podmazivani prostor kućišta od
komprimiranog plina ugrađuje se dvostruka stjenka. Kod jednoradnih klipnih kompresora
bočne stjenke klipa preuzimaju bočnu silu i prenose je na košuljicu cilindra. Kod dvoradnih
kompresora bočna sila se prenosi preko križne glave na klizne staze. Stoga klip ne mora biti
dug, već je kratke izvedbe pa se naziva stap. Na slici 9.1a prikazana je stojeća izvedba
jednoradnog kompresora, a na slici 9.1b ležeća izvedba dvoradnog kompresora s križnom
glavom. Najmanji kompresori su jednostupanjski s jednim cilindrom ili dva cilindra u V
izvedbi, zrakom hlađeni i pogonjeni elektro motorom. To su brzohodni strojevi. Sporohodni
kompresori velike dobave imaju ležeće dvoradne cilindre.
53
9. Konstrukcijska rje{enja klipnih kompresora
Kompresor može biti izveden kao jednocilindarski ili višecilindarski. Ako se kompresija
obavlja u više cilindara koji se nalaze na zajedničkom postolju, a cilindri su spojeni u
paralelu, takav kompresor se naziva jednostupanjski. Kada je više cilindara na zajedničkom
postolju spojeno u seriju, uobičajeno preko hladnjaka radnog plina, takav kompresor je
višestupanjski kompresor. Cilindri mogu biti izvedeni kao ležeći ili stojeći, mogu biti
smješteni u obliku slova V, L, W, H, bokser izvedbe itd.
Slika 9.2 Višecilindarski klipni/stapni kompresori 4
Suvremeni kompresori velike dobave su višecilindarski spojeni u paralelu. Izvedbe do 4

cilindra su stojeće redne i prikazane su na slikama 9.2 a,b. Kada je potreban veći broj
cilindara, do 8, pribjegava se konstrukcijama V, W ili dvostruko V kao, na slikama 9.2 c,d,e.
Kutni raspored cilindara nudi određene prednosti, smanjen volumen i težinu, te superiornu
izbalansiranost stroja. Veliki kompresori grade se u izvedbama prikazanim sa slikama 9.2
f,g,h. L izvedba prikazana slikom 9.2 f koristi se i kod kombinirane konstrukcije gdje je
kompresor ležeće izvedbe a pogonski motor uspravne. L izvedba s vertikalnim niskotlačnim
cilindrom i horizontalnim visokotlačnim cilindrom je pogodna za veće strojeve, lakšu
54
ugradnju, održavanje i demontažu. Bokser izvedba (vidi sliku 9.2g) primjenjuje se kad je
raspoloživa visina za montažu mala, i kod najvećih kompresora s križnom glavom.
Za postizanje viših i visokih konačnih tlakova koriste se višestupanjski klipni

kompresori. Višestupanjski kompresori dobivaju se, kao što je već rečeno, povezivanjem
cilindara u seriju. Uobičajeno se komprimirani medij hladi nakon kompresije u pojedinom
stupnju. Komprimiranjem i hlađenjem volumen plina značajno opada pa svaki naredni stupanj
ima manji volumen (vidi poglavlje 3.).
Slika 9.3 Višestupanjski klipni/stapni kompresori 4
Na slici 9.3a tri cilindra prvog stupnja povezana su u paralelu, a četvrti cilindar je u
serijskoj vezi i služi kao drugi stupanj kompresora. Uobičajena izvedba višestupanjske
kompresije prikazana je slikom 9.3b. Treći način višestupanjske kompresije je tzv. stepenasta
izvedba stapa i cilindra prikazana slikama 9.3c,d,e. Manji kompresori se grade kao brzohodni
stojeći prema slici 9.3c, dok se za veće dobave i tlakove koriste ležeće konstrukcije s križnom
glavom kao na slici 9.3d. Za najviše tlakove pogodna je konstrukcija kao na slici 9.3e. Na
55
slici 9.3f prikazan je kompresor s križnom glavom za srednje i velike dobave. Za najveće
dobave i vrlo visoke tlakove iznad 2000 bar grade se bokser kompresori kao na slici 9.3g.
Kompresori se razlikuju i po smjeru strujanja plina kroz cilindre. Strujanje može biti
protusmjerno ili istosmjerno. Kod protusmjernog strujanja plin pri usisavanju i istiskivanju
slijedi smjer gibanja klipa (slike 9.4 a,e,f), a kod istosmjernog strujanja plin uvijek struji u
smjeru od kućišta prema poklopcu cilindra. Tlačni ventil je ugrađen u poklopac cilindra, a
usisni u kruni klipa. Na taj način gotovo cijeli poprječni presjek cilindra je na raspolaganju za
smještaj ventila. Otpori strujanja zbog velikog presjeka su znatno manji. Međutim, ugradnjom
čeličnog ventila u klip koji se uglavnom gradi od aluminijskih legura, klip postaje teži pa
rastu i sile inercije. Osim toga, plin kod usisa prolazi kroz kućište (slika 9.4b) pa se miješa s
uljnim kapljicama i parama, pa tako ulje u velikoj količini dospijeva u tlačni vod. Ovo ulje
treba u tlačnom dijelu izdvojiti iz komprimiranog plina i vratiti u sustav podmazivanja.
Izvedbom 10.4c smanjuje se gubitak ulja, ali klip postaje još teži pa se pojačavaju vibracije
stroja. Konstrukcijom 9.4d smanjuje se masa klipa i nema odvođenja uljnih para, ali raste
utrošak rada po jedinici mase dobavljenog plina.
Slika 9.4 Klipni kompresori protusmjernog i istosmjernog toka plina 4
56
Danas se uglavnom grade kompresori protusmjernog strujanja. Kompresor prikazan na

slici 9.4a prikladan je za gradnju manjih i srednjih kompresora niskog tlaka i male gustoće
plina, te niže srednje klipne brzine. Suvremeni brzohodni kompresori srednje dobave grade se
kao strojevi s protusmjernim strujanjem plina i tzv. koncentričnim samoradnim ventilima
(slike 9.4 e,f) pri čemu je tlačni ventil obično smješten u središte, a usisni prstenasti oko
njega. Za komprimiranje plinova i para velike gustoće, kao što je slučaj u rashladnoj tehnici,
presjeci za prostrujavanje plina kroz ventile moraju se izdašno dimenzionirati, pa se u tu svrhu
koriste izvedbe kao na slici 9.4f.
Vrsta radnog fluida ima odlučujuću ulogu u rješavanju mnogih elemenata kompresora.
Konstruktivna rješenja mnogih elemenata i samih kompresora ovise i o njihovoj veličini i
snazi. Dovoljno je reći da se snage kompresora kreću od 0.1 kW do 3 000 kW, pa da odmah
postane jasno da najmanji i najveći kompresori ne mogu imati ista, a često niti slična rješenja.
Ovdje veliku ulogu igra i način izrade kompresora, mali kompresori se rade u serijama od
milijun i više komada godišnje, dok najveći predstavljaju pojedinačnu proizvodnju. U
njihovoj izradi, ova činjenica igra bitnu ulogu.
Zbog svoje svestranosti još uvijek se najčešće koriste klipni kompresori. Nedostaci
klipnih kompresora su:
- zahtijevaju dobro temeljenje radi preuzimanja (neuravnoteženih) inercijskih

sila klipova i klipnjača;
- potrebno je iskusno osoblje za održavanje;
- usisni i potisni ventili su skloni kvarovima;
- diskontinuirana dobava može uzrokovati vibracijsku rezonancu u tlačnim
prolazima i distribucijskom sustavu.
Mase klipova, klipnih prstenova, osovinica klipa i dijela klipnjače koji se gibaju
pravolinijski oscilatorno, uzrokuju promjenjive sile inercije koje se prenose na koljenasto
vratilo i dalje na temelje koji stoga moraju biti izdašno dimenzionirani. Osim toga, samoradni
ventili uzrokuju povećanje volumetrijskih gubitaka, koji postaju to veći što je veća brzina
vrtnje. Zbog toga se klipni kompresori rade za umjerene brzine vrtnje koje rijetko prelaze
2000 min-1.
Slika 9.5 Rashladni klipni kompresor RC11 7
57
Premda se posljednjih godina istiskuju vijčanim i lamelnim kompresorima, klipni

kompresori još uvijek dominiraju kod velikih stacionarnih jedinica i kod komprimiranja na
visoke tlakove.
Ovisno o kapacitetu i veličini, klipni kompresori u plinskoj tehnici imaju 1,2,3..., a

najviše do 16 cilindara. Raspored cilindara može biti različit, kao što je prethodno pokazano.
Nekada su cilindri sporohodnih kompresora imali mali promjer cilindra i veliku dužinu
stapaja, a sada su promjeri cilindra približno jednaki stapaju. Kod suvremenih kompresora
omjer s d = 0.6 do 1.1 .
9.2 DIJELOVI KOMPRESORA
9.2.1 Cilindri i kućište klipnih kompresora

Za manje kompresore cilindri se buše direktno u tijelu kompresora, dok se kod većih
kompresora rade zamjenjive cilindarske košuljice. U svakom slučaju cilindri moraju biti vrlo
precizno i fino obrađeni, te moraju imati odgovarajuću površinsku tvrdoću i otpornost na
habanje.
Materijali od kojih se izrađuju cilindri ovise o tlaku, promjeru cilindra i vrsti plina koji
se komprimira. Za kompresore niskog i srednjeg tlaka izrađuju se od lijevanog željeza,
nodularnog lijeva ili čeličnog lijeva, ovisno o primjeni. Cilindri od srednjeg do visokog tlaka
imaju manje promjere i deblje stjenke. Uobičajeno se koristi nodularni lijev. Cilindri visokog
tlaka do 500 bar izrađuju se od kovanog čelika. Otvori za ventile su završno obrađene do
visokog poliranja.
Košuljice cilindra se uglavnom ne koriste kod niskotlačnih i srednjetlačnih cilindara

kod kompresije nekorozivnih plinova kao što je zrak. Košuljice se gotovo uvijek koriste u
srednjetlačnim i visokotlačnim cilindrima, gdje se komprimira korozivan plin. Međutim, neki
proizvođači bez obzira na to uvijek ugrađuju košuljice.
Iako ugradnja košuljica cilindra povećava cijenu kompresora, u slučaju zamjene, znatno
su povoljnije nego zamjena kompletnog cilindra.
Za izradu košuljica do tlaka od 200 bar za podmazivane kompresore općenito se koristi

centrifugalno lijevano željezo. Za više tlakove koristi se otvrdnuti čelični lijev. Za korozivne
plinove koristi se lijevano željezo koje sadrži 20% nikla. Za najviše tlakove koristi se kovani
čelik s nitriranom površinom.
Kućište kompresora nosi cilindre, a u njemu su i ležajevi za koljenasto vratilo. Također,

kućište nosi i druge dijelove kompresora, kao što su uljna pumpa i filtar ulja. Izrađuje se od
kvalitetnog lijevanog željeza ili zavarene čelične konstrukcije.
9.2.2 Cilindarska glava

Iznad ventilske ploče i cilindara nalazi se glava cilindra, koja se s više vijaka pričvrsti za
cilindar, odnosno kućište kompresora. Glava cilindra uglavnom služi za razvod plina koji se
usisava i plina koji se istiskuje. Unutar glave cilindra obično se nalazi i jedna jaka opruga koja
pritišće ventilsku ploču. U slučaju da u cilindar prodre veća količina tekućeg rashladnog
fluida (kod rashladnih kompresora), lako može doći do tzv., hidrauličkog udara s velikim
58
mehaničkim oštećenjima cilindra, klipa, klipnjače i drugih dijelova kompresora. Spomenuta

opruga služi za sigurnost, jer se ona stisne, ventilska ploča se podigne i tekućina prijeđe na
potisnu stranu.
9.2.3 Samoradni ventili

Cilindri se zatvaraju poklopcem na kome su obično usisni i potisni ventili te se taj
poklopac zove i ventilska ploča. Ventilska ploča je obična, ravna ploča precizno obrađena i
izbušena s nizom otvora za usis i potis. Zadaća ventila je da omoguće jednosmjerno strujanje
plina ili para u ili van cilindra. Na svakoj ventilskoj ploči moraju biti jedan ili više ventila za
usis i za potis. Ventili na ventilskoj ploči mogu imati različita rješenja i oblike, ali su najčešći
u obliku elastičnih pera i koncentričnih prstenova. Za ventile se postavljaju slijedeći zahtjevi:
- mala masa pokretnih dijelova (manje sile inercije)

- veliki protočni presjek sa što manjim otporima strujanju
- lako i brzo otvaranje pri malim razlikama tlakova
- male dimenzije ugradnje
- mali štetni prostor
- niski nivo buke
- lako održavanje i servisiranje
- velika sigurnost i vijek trajanja
Samoradni kompresorski ventili upravljaju ciklusom u cilindru kompresora. Automatski

se aktiviraju kod male razlike tlakova s jedne i druge strane ventila koje nastaju u pojedinim
dijelovima kompresorskog radnog ciklusa. Uslijed inercije zatvaranje ventila kasni što
uzrokuje povrat dijela u usisni prostor kod usisnih ventila, odnosno u cilindar kod potisnih
ventila.
Samoradni ventili su najopterećeniji dijelovi kompresora. Kod brzohodnih strojeva oni

pri svakom okretu koljenastog vratila moraju obaviti svoju funkciju u vremenu koje se često
mjeri tisućinkom sekunde. U tom vrlo kratkom vremenu moraju se otvoriti, propustiti plin i
ponovno zatvoriti. Da bi se to ostvarilo, ventilska pločica se mora gibati velikim brzinama, pa
stoga udara velikim silama o mirujuće dijelove ventila. To izaziva velika dinamička
naprezanja, pa se za tu svrhu koriste čelici velike čvrstoće i žilavosti. Posljednjih godina
razvijaju se ventili od vlaknima ojačane plastike visoke stabilnosti kod brzih udarnih uvjeta i
visoke temperature. Također se koriste i PEEK polietereterketoni koji zadržavaju dobra
fizikalna svojstva (čvrstoću i stabilnost) do 200 °C, te manje apsorbiraju vlagu od drugih
termoplastika. Nastoje se uvesti i kompozitni materijali, te keramika.
Vrste samoradnih ventila
U nastojanju da se što bolje udovolji različitim zahtjevima koji se postavljaju pred

samoradne ventile razvijene su i različite izvedbe namijenjene pojedinim vrstama kompresora.
Kompresori srednje i velike dobave do brzine vrtnje od 1200 min-1 najčešće se

opremaju tzv. samoradnim ventilima s koncentričnim rasporima, prikazanim na slici 9.6. Ovi
ventili koriste jedan ili više relativno tankih metalnih ili nemetalnih prstenova raspoređenih
koncentrično oko centralne osi ventila, odnosno pločica ili diskova s otvorima za prolaz plina.
Tlačni ventil i usisni ventil smještaju se obično jedan pored drugoga u za to predviđena
gnijezda u ventilskoj ploči. Jedna od izvedbi kod koje ventil nazivamo ventilom s pločicom,
prikazana je slici 9.6. Ventil se sastoji od sjedišta ventila A s jednim ili više prstenastih kanala
59
ili otvora zatvorenim ventilskom pločicom C. Podizaj pločice je ograničen odbojnikom B na

koji djeluju zaporne opruge G, pritiskujući vodeći disk D. Ventilska pločica C vođena je
oprugom F za koju je pričvršćena zakovicom ili vijkom. Vijak s maticom čini sklop u kojem
prsten E određuje razmak između sjedišta ventila i odbojnika, a time i podizaj pločice.
Slika 9.6 Ventili s koncentričnim rasporima 8
Prostor ispod pločice ventila sastavni je dio ukupnog volumena cilindra V1. Kod većine
kompresora to je glavni dio štetnog prostora Vc. Podizaji ventila idu do 4 mm, ali najčešće
iznose oko 2.5 mm.
Sjedišta ventila uglavnom se izrađuju od visokokvalitetnog sitnozrnatog sivog lijeva ili

iz kovanog ili valjanog čelika. Ventilske pločice se izrađuju od čelika legiranih komom, krom
niklom, krom molibdenom ili krom vanadijem. Odbojnik ventila izrađuje se od lijevanog
željeza ili čelika.
Samoradni ventili s ravnim rasporima (slika 9.7) se često koriste. U cilindar se smještaju
na isti način kao i ventili s koncentričnim rasporima. Izvedba im je nešto jednostavnija,
odnosno sastoje se od manje dijelova. U sjedištu ventila 1 urezani su ravni raspori koje
zatvaraju isto takve duge i tanke ventilske pločice 2 pritisnute lisnatim ventilnim perima 3,
koja se oslanjaju na ventilni odbojnik 4. Podizaj ventilskih pločica određuje debljina uloška 5,
koji ujedno služi i za vođenje pločica. Upravo je vođenje pločica kod ove vrste ventila vrlo
zahtjevno glede precizne i kvalitetne obrade da ne bi došlo do zaglavljivanja i lomova.
Uobičajena primjena je kod sporohodnih do srednjehodnih kompresora i nisu se pokazali
uspješnim kod velikih brzina i visokih tlakova. Namijenjeni su za komprimiranje čistih i
nekorozivnih plinova, i tada su pouzdani u radu uz postizanje najviših efikasnosti.
60
Slika 9.7 Ventil s ravnim rasporima 4
Lamelni ventili (slika 9.8) namijenjeni su uglavnom najmanjim srednje opterećenim

klipnim kompresorima kao što su manje rashladne jedinice hermetičke ili poluhermetičke
izvedbe. U ventilskoj ploči 1 nalaze se provrti usisnog i tlačnog ventila. Zatvaraju ih lamelne
pločice posebno tlačnog 2 a posebno usisnog ventila 3. Vrlo su tanke i elastične, te svojim
progibom oslobađaju usisne odnosno tlačne otvore pa posebne ventilske opruge nisu
potrebne. Podizaj tlačne pločice ograničen je stremenom.
Slika 9.8 Lamelni ventil 9
61
Zajednička značajka opisanih tipova ventila je naglo skretanje struje plina kako bi
nakon prolaska kroz raspore u ventilskoj ploči zaobišla ventilsku pločicu i prošla kroz raspore
u odbojniku (vidi sliku 9.6). Ova dva uzastopna skretanja struje plina za 90° bitno utječu na
pad tlaka u ventilu, pa time i na volumetrijsku efikasnost.
Slika 9.9 Ravnostrujni ventil 4
Taj gubitak znatno je umanjen u ravnostrujnom ventilu prikazanom na slici 9.9, gdje su
kanali za prolaz plina usmjereni gotovo okomito na ventilski sklop, a sama ventilska pločica
također prati taj smjer. Na taj način je izbjegnuto naglo skretanje struje plina. Ventilske
pločice ukliještene su između segmenata ventila i djeluju na sličan način kao u lamelnom
ventilu. Ravnostrujni se ventili odlikuju nešto manjim gubicima prigušivanja, ali zbog veće
debljine ventilske ploče uzrokuju veći štetni prostor, čime se smanjuje volumetrijska
efikasnost.
Kod višestupanjskih kompresora u višim stupnjevima kompresije često nedostaje

prostor za smještaj ventila. Dobro rješenje je etažni ventil prikazan na slici 9.10. Umjesto
nekoliko koncentričnih prstenova različitih promjera, uloženih u zajedničko ravno sjedište,
etažni ventili sadrže dva ili više usisnih odnosno tlačnih ventila smještenih jedan iznad
drugog. Time se na maloj tlocrtnoj površini ostvaruju velike površine presjeka otvora ventila,
ali se time značajno povećava štetni prostor. Usis i istiskivanje plina su poboljšani, i hlađenje
plina također je poboljšano, čime se povećava ukupna volumetrijska efikasnost i pored
velikog štetnog prostora.
Slika 9.10 Etažni ventil višestupanjskih kompresora. Lijeva strana usisni ventil, desna strana potisni
ventil 8
62
Smještaj ventila
Samoradne ventile je moguće smjestiti u glavi cilindra ili u samom cilindru na razne
načine. Pri tome uvijek postoje dva proturječna zahtjeva; da ventil ima što veću propusnu
površinu, a da pri tome štetni prostor ne bude velik. Tlačni ili potisni ventili otvoreni su kraće
vrijeme u odnosu na usisni. Neke mogućnosti smještaja ventila prikazane su na slici 9.11.
Slika 9.11 Smještaj samoradnih ventila u poklopcu cilindra 4
Na slici 9.11a prikazan je usporedni smještaj usisnog 1 i tlačnog 2 ventila u poklopcu

cilindra. Često se primjenjuje kod kompresora niskog tlaka gdje su zbog male gustoće plina
dopuštene veće brzine strujanja kroz ventil. Tijekom usisa plin je u kontaktu s malom
površinom tako da je utjecaj na volumetrijsku efikasnost malen. Međutim, kod zrakom
hlađenih kompresora, prijelaz topline s prostora tlačne komore prema usisnoj komori je
znatan. Nasuprot tome, kod visokotlačnih kompresora u višim stupnjevima komprimiranja,
ventile je zbog malog promjera cilindra potrebno pri smještaju u poklopac cilindra postaviti
jedan nasuprot drugom, kao na slici 9.11b. To daje znatno veći štetni prostor, pa time i veće
volumetrijske gubitke. Izvedbe kao što su prikazane sa slikama 9.11a,b olakšavaju nadzor i
održavanje, te vađenje i umetanje ventila bez odvajanja usisnog i tlačnog voda.
Mnogo bolje iskorištenje raspoloživog prostora pružaju koncentrične izvedbe. Na slici

9.11c prstenasti tlačni ventil 2 obuhvaća usisni ventil 1, a cijeli je sklop vijcima 5 i čahurom 3
pritisnut na dosjednu plohu u cilindru 4.
Izvedba koncentričnog ventilskog sklopa prikazana slikom 9.11d česta je kod rashladnih
kompresora. Tlačni ventil, obično jedan čelični prsten pritisnut sinusoidalnim oprugama
zatvara tlačne otvore u ventilskoj ploči 2. Ventilska ploča tlačnog ventila 2 zatvara cilindar
pritiskom opruge 3. Na taj je način osigurano podizanje čitavog ventilskog sklopa u slučaju
hidrauličkog udara, i olakšano istiskivanje tekuće faze iz cilindra. Usisni ventil 1 pomaknut je
na veći promjer oboda cilindra, što daje veći usisni presjek. To je osobito važno pri usisavanju
freona koji imaju veliku gustoću i stoga veća ograničenja brzine strujanja kroz ventile.
63
Kod dvoradnih strojeva nije moguća ugradnja ventila u poklopac cilindra na strani
križne glave. Tada se, radi simetrije, obično na obje strane cilindra ventili ugrađuju bočno u
stjenku cilindra, kao što je prikazano na slici 9.12.
Slika 9.12 Smještaj samoradnih ventila u stjenku cilindra dvoradnih kompresora 8
9.2.4 Koljenasto vratilo, klip, klipnjača i klipni prstenovi

Koljenasto vratilo prenosi ulazni rad preuzet od pogonskog stroja i predaje ga preko
klipnjače i klipa radnom plinu. Koljenasto vratilo izrađuje se od kovanog ugljičnog čelika ili
od nodularnog lijeva. Ne koristi se toplinska obrada kaljenjem radi otvrđivanja površine.
Većina kovanih koljenastih vratila u skladu su s AISI 1020, ASTM 668 za manje promjere i
AISI 1045, ASTM 668 klasa F za veće promjere. Koljenasta vratila iz nodularnog lijeva u
skladu su s ASTM A-536 Grade 80-55-06. Statički se balansiraju za manje brzine vrtnje, a
preko 900 o/min dinamički se balansiraju. Glavni ležajevi su od bijele kovine u čeličnoj
blazinici upresanoj u poklopcu od lijevanog željeza.
Izvedba klipa ovisi o tipu i namjeni kompresora. Kod konstruiranja se vodi računa o
promjeru cilindra, potisnom tlaku, brzini vrtnje koljenastog vratila, dužini stapaja i
zahtijevanoj težini klipa. Može biti iz punog komada ili sa šupljinom prema kućištu. Ako je sa
šupljinom, uobičajeno je s unutrašnje strane orebren, radi ojačanja kako bi se spriječile
deformacije, a klip ostao što lakši. Kod bezuljnih konstrukcija moguće su izvedbe sa utorima
na stjenkama klipa ili na košuljicama cilindara čime se postiže labirintno brtvljenje. Postoje
tri osnovna tipa:
Klip iz jednog komada, izrađuje se od punog lijevanog željeza ili čelika za male
promjere i visoke razlike tlakova. Za velike promjere i niske tlakove izrađuju se od šupljeg
lijevanog željeza ili aluminijskih legura.
Klip iz dva komada izrađuje se od aluminija, čelika ili lijevanog željeza. Moguća je
kombinacija materijala. Ovakva konstrukcija omogućuje ugradnju širokog rider prstena od
teflona ili olovne bronce. Aluminij smanjuje težinu klipa, pa time i sile inercije. Općenito se
koristi za promjere iznad 25 cm.
64
Klip iz tri komada se koristi kada se dodatni rider prsten želi direktno umetnuti u utor u
klipu. Na taj način moguće je umetnuti deblji rider prsten, budući da se on ne navlači preko
klipa. Također, kod aluminijskih klipova velikih promjera, metalni prsteni bi mogli oštetiti
površinu klipa pri navlačenju.
Općenito, za izradu klipa koriste se aluminij, lijevano željezo i čelik. Aluminij se koristi
kad je god moguće zbog svoje male težine i malih sila inercije. To su specijalne legure
aluminija visoke čvrstoće od 27.6 kN/cm2 i tvrdoće 100 do 110 Bhn. Ako se površina
anodizira postiže se tvrdoća od 370 do 475 Bhn. Aluminijski klipovi se koriste do temperature
od 80 °C i diferencijalnog tlaka od 8.6 bar. Lijevano željezo je materijal koji se najčešće
koristi za izradu klipa zbog visoke čvrstoće, otpornosti na trošenje i na koroziju. Lijevano
željezo odgovara kvaliteti ASTM A275, klasa 40. Čelik se koristi za male promjere i visoke
tlakove u skladu s ASTM A354 ili A320, kada su zahtjevi za čvrstoćom visoki.
Klipni ili stapni prstenovi se dijele na kompresijske, uljne i rider prstenove.

Kompresijski prsteni su uvijek prisutni, a dali će biti ugrađeni uljni prsteni ili rider prsteni
ovisi o tipu kompresora i namjeni.
Standardni kompresijski prstenovi su elastični, od sivog lijeva, razrezani na jednom

mjestu. U slobodnom stanju veći su od provrta cilindra. Broj kompresijskih prstenova ovisi o
razlici tlakova iznad i ispod klipa. Ovakvi prstenovi iz jednog komada imaju poprječni
pravokutni presjek, ali ponekad se površina prstena u kontaktu s košuljicom cilindra izrađuje
zaobljena, radi sprječavanja oštećenja brida i radi poboljšanja podmazivanja. Kompresijski
prstenovi ponekad se izrađuju iz dva dijela. Osim lijevanog željeza sve više se koriste drugi
materijali, kao npr. teflon, bronca i Ryton. PTFE (teflon ili fluoropolimer) može biti dodatno s
ispunom. Kod zračnih kompresora ispuna može biti od staklenih vlakana, ugljika, ugljičnih
vlakana, grafita ili bronce. PTFE prsteni s ispunom imaju poboljšanu otpornost na trošenje,
povećanu krutost i toplinsku vodljivost. PTFE prsteni se koriste za temperature od -268 do
+260 º. Kemijski su inertni na većinu kemikalija i kiselina čak i pri visokim temperaturama.
Uljni prstenovi se koriste kod uljem podmazivanih kompresora i imaju zadaću da

razmazuju ulje, a kod kretanja klipa prema dolje stružu ulje sa košuljice i vraćaju ga u kućište.
Uljni prsteni mogu biti iznad ili ispod osovinice klipa. Radni uvjeti uljnih prstenova su blaži
od uvjeta kojima su izloženi kompresijski prstenovi. Da bi se spriječilo onečišćenje uljem iz
kućišta kompresora, u međupregradu između kućišta i prostora ispod stapa ugrađuju se
gumeni prstenovi koji brtve stapajicu.
Rider prstenovi su dio konstrukcije svih klipova gdje nema podmazivanja ili gdje
postoji opasnost od prestanka podmazivanja tijekom rada kompresora. Novi procesni
kompresori imaju rider prstenove bez obzira na podmazivanje. Rider prsteni sprječavaju
direktan kontakt /trenje između klipa i košuljice cilindra. Izrađuju se od olovne bronce ili
teflona. Rider prsteni od teflona koriste se za sve tlakove, temperature i plinove. Bočni
vertikalni utori na rider prstenima osiguravaju da ne djeluju kao kompresijski prstenovi.
Klipnjače se izrađuju kovanjem od niskougljičnog čelika, poprječnog presjeka

dvostrukog T profila. Omjer radijusa koljenastog vratila i dužine klipnjače uobičajeno iznosi
od 1/4 do 1/5. Kod rashladnih i niskotlačnih kompresora najčešće zadovoljava žilavi lijev.
Također se izrađuju i od aluminijskih legura. Ležajevi su najčešće od bijelog metala u čeličnoj
blazinici za veliku pesnicu, a moguće su konstrukcije od aluminija, bronce ili 3-metalne
izvedbe. Ležajevi male pesnice su od brončanog tuljka, aluminija ili bijele kovine u čeličnoj
blazinici. Ponekad se koriste igličasti ležajevi posebice za malu pesnicu.
65
9.2.5 Sastavni dijelovi kompresora
Slika 9.13 Dvostupanjski dvoradni stapni kompresor RDS Ingersoll-Rand 10
Kompresor se sastoji od sljedećih dijelova:

1 međukomad s četiri NPT spojnice za ventilaciju, drenažu, brtvilo i ulje za podmazivanje;
2 prsteni - brisači ulja;
3 temelj - kućište kompresora
4 klizni ležajevi od aluminija, tlačno podmazivani;
5 izdanci kućišta za križne glave;
6 spoj križne glave i stapajice s protuutegom;
7 ventili prvog stupnja;
8 cilindri (izrađuju se od sivog lijeva, nodularnog lijeva ili kovanog čelika ovisno o konačnom
tlaku);
9 samopodesiva brtvenica;
10 ojnica s provrtima za podmazivanje;
11 podesiva klizna staza, tlačno pomazivana;
12 stapajica;
13 aluminijska slitina otporna na koroziju u kliznim ležajevima i stazama, podnosi visoka
opterećenja (nije prikazano);
14 koljenasto vratilo i ojnice su od kovanog čelika. Navoji na ojnici su valjani zbog veće
čvrstoće (nije prikazano);
15 otvoreno kućište omogućava jednostavan pregled i zamjenu temeljnih i letećih ležajeva i
koljenastog vratila.
66
Slika 9.14 Dijelovi klipnog kompresora 11
1 ležajevi 10 rotor elektro motora

2 klipni prstenovi 11 stator elektro motora
3 usisni ventili 12 koljenasto vratilo
4 potisni ventili 13 klipovi
5 ploča 14 osovinica klipa
6 sigurnosni prsten 15 klipnjača
7 ploča s natpisom 16 ventilske ploče
8 električni spojevi 17 ležaj pumpe ulja
9 komponente kućišta
67
10. REGULACIJA DOBAVE KLIPNIH KOMPRESORA
Regulacija rada kompresora je postupak kojim se prilagođava njegova dobava s

promjenjivom potrošnjom komprimiranog plina pri tlaku p2. Iz jednadžbe dobave kompresora
slijedi:
mstv = v  mteor = v Vh  z  n  1  kg/s (10.1)
mstv =   mstv = v Vh  z  n  1   kg  (10.2)
Dobava kompresora može se prema prethodnoj jednadžbi mijenjati promjenom

volumetrijske efikasnosti, (prije svega promjenom volumetrijske efikasnosti zbog štetnog
prostora), promjenom broja cilindara prvog stupnja podizanjem ventilskih pločica,
promjenom brzine vrtnje kompresora, promjenom gustoće radnog medija na usisu, te
povremenim zaustavljanjem rada kompresora. Veličina stapajnog volumena Vh izvedenog
kompresora ne može se mijenjati, osim kod specijalnih konstrukcija koje omogućavaju
promjenu stapaja za vrijeme rada kompresora.
10.1 REGULACIJA PERIODIČKIM UKLJUČIVANJEM I

ISKLJUČIVANJEM KOMPRESORA
U rashladnim uređajima i postrojenjima rashladni učin kompresora je redovito veći od

potrebnog. Slično je i kod kompresora plina, dobava je najčešće veća od potrošnje.
Najjednostavniji način usklađivanja mogućnosti i potreba u takvim slučajevima je po sustavu
RADI - NE RADI. U nekom hlađenom prostoru se, naime, zada željena temperatura, npr., -18
°C do –20 °C. Kada rashladni uređaj radi, budući da je njegov rashladni učin veći od dobitaka
topline temperatura u prostoru se polako snižava. Kada temperatura dostigne vrijednost –20
°C, kompresor i rashladni ciklus se zaustavljaju. Nakon ovoga, uslijed daljnjih dobitaka
topline, temperatura u hlađenom prostoru raste, te kad dostigne –18°C kompresor i rashladni
uređaj se ponovo uključuju. Isto vrijedi i kod kompresora za zrak, kada se mogu odrediti
granične vrijednosti tlaka pmax i pmin kod kojih se kompresor isključuje, odnosno uključuje.
p
p2 max.
p2 min.
p1
ukljuceno isklj. uklj. isklj. uklj.

1 2
Slika 10.1 Regulacija rada periodičnim uključivanjem i isključivanjem kompresora
68
10. Regulacija dobave klipnih kompresora
Ugradnja, u pravilu prekapacitiranog kompresora s čestim uključivanjem i

isključivanjem ima nekoliko nedostataka. Prvi nedostatak je visoka potrošnja električne
energije kod svakog startanja kompresora. Također često startanje uzrokuje veća naprezanja i
trošenje pojedinih dijelova kompresora što skraćuje životni vijek, odnosno poskupljuje
odražavanje. Za veća rashladna postrojenja ovaj način regulacije nije dovoljan i poželjan, pa
se primjenjuje jedan od nekoliko drugih mogućih načina regulacije.
10.2 REGULACIJA DODATNIM, PROMJENJIVIM ŠTETNIM

PROSTOROM
Bazirana je na činjenici da štetni prostor direktno utječe na volumetrijsku efikasnost, a

time ujedno na kapacitet i rashladni učin kompresora.
mali cilindar
Slika 10.2 Regulacija rada kompresora promjenjivim štetnim prostorom
Kao što se vidi na slici 10.1 štetni prostor kompresora je povećan s jednim dodatnim
malim cilindrom. Kada je u malom cilindru klip u gornjoj mrtvoj točki, štetni prostor
kompresora jednak je onom u glavnom cilindru uvećanom za volumen spojne cijevi do malog
cilindra. Kada se u malom cilindru klip pomakne i ostvari neki slobodni volumen (kao na
slici), tada je ukupan štetni prostor jednak onome u glavnom cilindru uvećan za volumen
spojne cijevi i volumen slobodnog prostora malog cilindra. Iz slike 10.2 je vidljivo da se
štetni prostor može kontinuirano povećavati do neke maksimalne vrijednosti. Iz formule za
kapacitet kompresora proizlazi:
mstvarno =  v  mteoret.
mstvarno = (c p q n ) 

Vh
v1
  p 1/ n   V
mstvarno = 1 − c  c  − 1 p q n h
  pd    v1
v v v
p q = 1 p = 1
vp va va
69

  p 1/ n   V
mstvarno = 1 − c   c  − 1   h n (10.3)

  pd    v
 a
Vidi se da povećanjem relativnog štetnog prostora ˝c˝ pada kapacitet mstvarno .
Na ovaj način je moguće samo smanjivati maksimalni kapacitet kompresora, ali je zato
regulacija kontinuirana, a s opadanjem kapaciteta opada i potrebna snaga za pogon
kompresora.
  1
  n −1

       
pa   − 1

n n
p n p
Ni = 1 − c   − 1 n Vh
c b
(10.4)
 pd   n − 1  pa  
    
     
Ovaj način regulacije se ipak rijetko primjenjuje.
10.3 REGULACIJA VRAĆANJEM DIJELA KOMPRIMIRANE PARE

RASHLADNOG FLUIDA IZ POTISNOG U USISNI VOD
Ovaj način je jednostavan način regulacije, ali s dva nedostatka. Sama regulacija može
biti kontinuirana i ići od maksimuma pa (teoretski) do nule.
Slika 10.3 Regulacija vraćanjem dijela komprimirane pare iz potisnog u usisni vod
Prvi nedostatak ovog načina je taj što se smanjenjem kapaciteta kompresora uopće ne
smanjuje potrebna snaga za njegov pogon. Sam kompresor je stalno gotovo maksimalno
opterećen, ali se od njegovog kapaciteta samo dio koristi, a dio prigušuje i vraća na usis.
Drugi nedostatak je povezan sa porastom radne temperature kompresora. Usisavanjem

dijela pare iz isparivača i dijela pare iz potisnog voda raste temperatura na usisu pa time i
temperatura na potisu. Ovaj nepovoljni trend tim je veći što je veće smanjenje kapaciteta.
Također, proces je induktivan i dolazi do progresivnog rasta temperature na potisu, što
neminovno vodi pregrijanju kompresora. Iz ovog razloga mora se kontrolirati izlazna ili
ulazna temperatura i kad ona dostigne kritičnu vrijednost treba zaustaviti kompresor ili
dodatno hladiti ubrizgavanjem tekućeg fluida.
70
Ventil za ubrizgavanje je ustvari prigušni ventil koji radi automatski i koji će biti opisan
kasnije. Ovaj način regulacije se susreće kod kompresora srednjih veličina.
Kondenzator
Isparivac
Slika 10.4 Shema regulacije vraćanjem dijela komprimirane pare iz potisnog u usisni vod uz hlađenje
ubrizgavanjem ohlađenog fluida
10.4 REGULACIJA PRIGUŠIVANJEM NA USISU
Ova regulacija temelji se na promjeni mstvarno uslijed većeg omjera tlakova pb pa i

manje gustoće pare na usisu. To je prikazano na slici 10.5.
Kondenzator
log p
2
3 3 2
1 5
4
4 1
5
Isparivac
h
Slika 10.5 Regulacija prigušivanjem na usisu
Slično prethodnom slučaju i ovdje se može pojaviti neželjeno visoka temperatura t2 , te

se u shemi može predvidjeti ubrizgavanje tekućeg rashladnog fluida. Sama regulacija može se
ostvariti kontinuirano od maksimuma pa na niže, a što se tiče pogonske snage kompresora ona
pri tome može rasti ili se snižavati. To je ranije objašnjeno i nacrtano na dijagramu
Ni − ( pk pi ) , za hlađenje u klimatizaciji smanjenjem kapaciteta raste snaga, dok za hlađenje
u industriji (hladnjače i slično) smanjenjem kapaciteta smanjuje se i snaga. Kao i prethodni, i
ovaj način regulacije se često susreće kod kompresora srednjih veličina.
71
10.5 REGULACIJA BLOKIRANJEM USISNIH VENTILA
Najčešći je način regulacije kapaciteta kod većih kompresora s više cilindara. Tako se
na primjer, kod jednostupanjskog kompresora sa četiri cilindra kapacitet može smanjiti za
25% ako mu se jedan cilindar isključi iz rada na taj način što mu se usisni ventil drži
blokiranim u otvorenom stanju. U ovom slučaju cilindar je stalno povezan s usisnim vodom te
svu paru koju usiše vraća natrag. Za ovaj primjer (kompresor sa 4 cilindra) moguća je
regulacija kapaciteta 100% (svi cilindri aktivni), 75% (jedan isključen), 50% (dva isključena),
25% (tri isključena), 0% (kompresor zaustavljen).
R R R R
p1
p2
Slika 10.6 Regulacija blokiranjem usisnih ventila 12
Što se tiče pogonske snage, ona uglavnom prati promjenu kapaciteta, iako je relativno
nešto veća, jer se i kod isključenih cilindara savladava trenje.
10.6 REGULACIJA PROMJENOM BRZINE VRTNJE
Regulacija kapaciteta kompresora promjenom brzine vrtnje moguća je samo ako se broj
okretaja pogonskog motora može mijenjati u širokom rasponu uz što manju promjenu
zakretnog momenta. Kompresori se osim elektromotorima pogone i motorima s unutrašnjim
izgaranjem te plinskim i parnim turbinama. Takvi primarni strojevi mogu jednostavno
mijenjati brzinu vrtnje.
Primjer 10.1
Kompresor usisava 750 m3 / h okolnog zraka ( p1 = 1 bar; t1 = 20 C ) i tlači ga na

p2 = 6 bar . Da bi se ovaj kapacitet smanjio na 50%, treba odrediti veličinu dodatnog štetnog
prostora. Kolika je efektivna snaga u tom slučaju?
Ostali podaci su:
p1 = 0.05 b pad tlaka na usisu
72
p2 = 0.5 b pad tlaka na potisu

c = 4% relativni štetni prostor
n =  = 1.4 eksponent kompresije
m = 0.93 mehanički stupanj iskorištenja
n = 0.97 volumetrijska efikasnost zbog propuštanja
c = ? za m* = 0.5  mstvarno
Ne = ?
# Rad kompresora bez dodatnog štetnog prostora; kapacitet 100%
pa = pd = p1 − p1 = 1 − 0.05 = 0.95 bar

pb = pc = p2 + p2 = 6 + 0.5 = 6.5 bar
p1V1 1105  750 / 3600

m= = = 0.25 kg/s
RT1 287  293
mstvarno = 0.25 kg/s

 n −1

 
pa va   − 1

n
n p
Ni = mstv b
n −1  pa  
 
Gubitak tlaka na usisu od 1 do a (vidi sliku 4.1) je proces prigušivanja. Tu je entalpija

konstantna, a za idealne plinove je i T1 = Ta , (zanemaruje se grijanje usisanog plina o stjenke
vrućeg kompresora) pa je:
 n −1

 
RT1   − 1

n pb n
N i = mstvarno
n −1  pa  
 
 1.4 −1

1.4   6.5 
− 1 = 53 883 W
1.4
N i = 0.25 287  293  
1.4 − 1  0.95  
 
N i = 53.9 kW
Ni 53.9
Ne = = = 57.9 kW
m 0.93
Snaga za savladavanje mehaničkog trenja (praznog hoda) je:
N = N m = Ne − Ni = 57.9 − 53.9 = 4.0 kW

N = 4.0 kW
# Regulacija dodatnim štetnim prostorom
73
1 1
*
mstvarno =  mstvarno =  0.25 = 0.125 kg/s
2 2
=  v  mteoretsko = (c p q n ) 

* Vh
mstv.
v1
  1/ n
 
*  pc  V
m *
stv. = 1 − c   − 1  p q n  h
  pd    v1
Da bi mstvarno = m* bilo upola manje, mora izraz u vitičastoj zagradi biti upola manji od
onoga bez dodatnog štetnog prostora (ovdje je pretpostavljeno da ostaju nepromijenjeni
p ,q ,n ,Vh itd.).
Za puni kapacitet kompresora (bez dodatnog štetnog prostora) je:

  
 p 1/1.4     6.5 1/1.4  
c = 1 − c   − 1  = 1 − 0.04  
c
 − 1 
 
  p  
 
  
  0.95   

 d
c = 0.882
Za kapacitet kompresora od 50% mora biti:
1
c* = c
2
1   6.5 1/1.4  
 0.882 = 1 − c    − 1  = 1 − c ( 3.95 − 1)
* *
2   0.95   
2.95  c* = 1 − 0.441
c* = 0.19
c* = c* − c = 0.19 − 0.04 = 0.15
c* = 0.15
Kao što se vidi, dodatni štetni prostor je dosta velik. Stoga se ovo rješenje malo koristi u
praksi, jer bi bio velik pad tlaka kod strujanja plina u i iz dodatnog štetnog prostora.
1 1
Ni* = Ni =  53.9 = 27.0 kW
2 2
Ne* = Ni* + N = 27.0 + 4.0 = 31.0 kW
Utrošena energija po 1 kg komprimiranog zraka je:
- za kapacitet 100%
Ne 57.9
e= = = 231.6 kW/(kg/s)
m 0.25
74
- za kapacitet 50%
Ne* 31.0
e* = = = 248 kW/(kg/s)
m* 0.125
Razlika nije velika! Teorijski utrošak rada proporcionalan je dobavi.
Primjer 10.2
Izračunati osnovne pokazatelje, ako se u primjeru 10.1 kapacitet regulira vraćanjem

dijela komprimiranog zraka.
0,075 kg/s
t 2*
0,125 kg/s
t 2*
t 1 = 20°C t 1* t 2* 0,125 kg/s
0,20 kg/s
Slika10.7
Za prvi korak se pretpostavlja da kompresor siše i tlači 0.20 kg/s (jer je za očekivati da
će mu biti manji kapacitet zbog veće temperature na usisu, odnosno većeg specifičnog
volumena v1 ), te da se kroz obilazni vod vraća 0.20 − 0.125 = 0.075 kg/s .
Stvarna temperatura na usisu je:
0.125  T1 + 0.075  T2* = 0.2  T1*
Za adijabatsku kompresiju je:

n −1 1.4 −1
T *
p  n
 6.5  1.4
2
= b  =  = 1.732
 0.95 
*
T1  pa 
T2* = 1.732  T1*
pa je
0.125  293 + 0.075 1.732  T1* = 0.20  T1*
75
T1* = 522 K  ( t1* = 249 C )

T2* = 904 K  ( t2* = 631 C )
Sada se može provjeriti stvarni kapacitet, odnosno dobava kompresora. Može se uzeti
da je on proporcionalan temperaturi na usisu.
mstvarno = v  mteoretski
  p 1/ n   V
mstvarno = 1 − c  c  − 1 p q n h
  pd    v1
K K C
mstvarno = = =
v1 RT1 / p1 T1
Kod 100% kapaciteta je:
C
0.25 =  C = 73.25
293
Prema tome za T1* = 522 K biti će:
C 73.25
m*stvarno = = = 0.14 kg/s
T1 522
*
Ovo je manje od pretpostavljene vrijednosti mstv. = 0.20 kg/s pa se mora napraviti nova
pretpostavka.
*
mstv. = 0.175 kg/s
0,05 kg/s
t 2*
0,125 kg/s
t 2*
t 1 = 20°C t 1* t 2* 0,125 kg/s
0,175 kg/s
Slika 10.8
76
Slično kao i ranije će biti:
0.125  T1 + 0.05  T2* = 0.175  T1*

0.125  293 + 0.05 1.732  T1* = 0.175  T1*
T1* = 414 K  ( t1* = 141 C )

T2* = 717 K  ( t2* = 444 C )
C 73.25
mstvarno = = = 0.177 kg/s
T1* 414
Ovaj rezultat približno zadovoljava polaznu pretpostavku da je mstvarno = 0.175 kg/s .

Međutim ove temperature nisu povoljne za rad kompresora (maksimalne temperature
kompresije ne smiju premašiti 180°C kod primjene mineralnih ulja za podmazivanje) i treba
učiniti nešto na hlađenju zraka koji se vraća kroz obilazni vod.
Indicirana snaga za pogon kompresora u ovom slučaju je:
 1.4 −1

1.4  6.5 
 287  414    = 52 780 W
1.4
N = 0.175 
*
−
 0.95 
1
i
1.4 − 1 
 
što se veoma malo razlikuje od Ni = 53 883 W kod mstvarno = 0.25 kg/s . S obzirom da je
kapacitet kompresora u ovom slučaju značajno manji a snaga gotovo nepromijenjena, ovakav
način regulacije nije dobar.
77
11. ULJA ZA PODMAZIVANJE
Podmazivanje služi da se smanji trenje između pokretnih dijelova kompresora i time

smanji trošenje materijala, ali isto tako ono pospješuje brtvljenje, zaštitu od korozije,
omogućava odnošenje topline trenja, odstranjivanje čestica trošenja s kontaktnih površina, a
služi i kao hidraulički fluid za pogon dijelova automatike. Prema tome od ulja se traži da ima
niz svojstava koja mu omogućavaju dobar rad. Mazivo ulje je mješavina baznih ulja i aditiva.
Industrijska maziva se klasificiraju prema normi ISO 3448. Također primjenjuju se i druge
norme, primjerice ASTM D 2422 ili DIN 51 502.
Viskozitet je mjerilo sposobnosti tečenja ulja, otpor koji ulje pruža gibanju (strujanju).
Ovisi o kemijskoj vezi pojedinih molekula ili njihovih smjesa, te njihovoj veličini i obliku. Za
kompresore je značajan kinematički viskozitet pri temperaturi od 40 °C, a to je apsolutni
(dinamički) viskozitet podijeljen s gustoćom.
  Ns/m2   m2 
= gdje je 1N = 1 kgm/s2
  kg/m3   s 
= (11.1)
Indeks viskoziteta je mjerilo promjene viskoziteta sa temperaturom. Što je veći indeks

manje se mijenja viskoznost ulja sa temperaturom i obratno.
Točka tečenja je temperatura za 3 °C viša od one kod koje je ulje toliko gusto da se neće
pokrenuti u toku 3 sekunde prilikom testiranja.
Tlak para je onaj tlak pare ulja koji se razvije iznad njegove tekuće faze za određenu
temperaturu. Ovo se zove i hlapljivost ulja.
Plamište je temperatura ulja do koje se treba grijati radi formiranja dovoljno para iznad
površine ulja, koje će se momentalno zapaliti kod dovođenja u kontakt s veoma malim
plamenom ili izvorom paljenja.
Temperatura samozapaljenja je najniža temperatura kod koje se ulje, uz prisutnost

zraka, pali samo od sebe (max. oko 315 °C).
A je oznaka za ulja za tzv. podmazivanja s gubitkom. Kompresorska ulja prema ISO

standardu obilježavaju se sa slovom D. Dakle, prema ISO standardu kompresorska ulja bi
imala oznaku ISO 6743/3A-D.
DA ulja za kompresore zraka, stapni i rotacijski lamelni kompresori, temperatura istisnutog

zraka do 220 °C,
DAA ulja za malo opterećene kompresore zraka, do 220 °C temperatura istisnutog zraka,
DAB ulja za srednje opterećene kompresore zraka,
DAC ulja za veoma opterećene rotacijske kompresore preplavljene uljem,
DAG ulja za malo opterećene kompresore,
DAH ulja za srednje opterećene kompresore,
DAJ ulja za veoma opterećene kompresore,
DR ulja za rashladne kompresore,
78
11. Ulja za podmazivanje
DRA ulja za stapne kompresore, temperatura pri usisu do -40 °C, amonijak, halogeni spojevi.
Tablica 11.1 Klasifikacija viskoziteta industrijskih ulja ISO 3448/ASTM D 2422
Klasa viskoziteta Kinematički viskozitet Kinematički viskozitet

pri 40C (mm2/s) pri 40C (mm2/s)
minimum maksimum
ISO 1.98 2.42
VG 2
ISO 2.88 3.52
VG 3
ISO 4.14 5.06
VG 5
ISO 6.12 7.48
VG 7
ISO 9.0 11.0
VG 10
ISO 13.5 16.5
VG 15
ISO 19.8 24.2
VG 22
ISO 28.8 35.2
VG 32
ISO 41.4 50.6
VG 46
ISO 61.2 74.8
VG 68
ISO 90.0 110
VG 100
ISO 135 165
VG 150
ISO 198 242
VG 220
ISO 288 352
VG 320
ISO 414 506
VG 460
ISO 612 748
VG 680
ISO 900 1100
VG 1000
ISO 1350 1650
VG 1500
Za sigurno korištenje kompresora preporučuje se:
- Uvijek koristiti ulja koja preporučuje proizvođač kompresora.
- Nikad ne kompenzirati istrošenje kompresora uporabom ulja višeg viskoziteta.
- Mijenjati sve filtere prema preporuci proizvođača.
- Paziti na eventualnu prekomjernu potrošnju ulja.
- Nikada ne čistiti unutrašnjost kompresora kerozinom ili ugljičnim tetrakloridom.
Prema britanskom standardu BS 6413 preporučuju se sljedeća kompresorska ulja.
79
Tablica 11.2 Vodič ulja za kompresore zraka prema standardu BS 6413 2
Tip kompresora Tip ulja Opaske
Klipni kompresori ISO gradacija unutar raspona ISO 68-ISO 150 Umjerene temperature i
tlakovi.
ISO DAA lagano opterećenje
ISO DAB srednje opterećenje Suhi zrak. Viskozitet ovisi
ISO DAL teško opterećenje o temperaturi okoline.
SAE 20
Roots kompresori Premium hidrauličko ili turbinsko ulje ISO 100 niske temp.
ISO 150 normalne temp.
ISO 220 visoke temp.
Suhoradni vijčani Premium ulje ISO 32-ISO 46 sa dodatcima Ulje za podmazivanje
kompresori protiv habanja i dobre demulzifikacije zupčanika
Uljem podmazivani ISO gradacija unutar raspona ISO 32-ISO 46
vijčani kompresori
ISO DAG lagano opterećenje
ISO DAH srednje opterećenje
ISO DAJ teško opterećenje
Suhi lamelni Premium ulje s dodatcima protiv habanja i Uvjeti kondenzacije
kompresori dobre demulzifikacije
ISO 100 – ISO 150
SAE 30 - 40
Ulja moraju biti otporna na rđu i oksidaciju.
Općenito rad kompresora ispod 35 bar zahtjeva ulja od 400 SSU (Saybolt Univesal
Seconds) ili 86 cSt pri 100 ºF (38 ºC) tj. ulja SAE 40.
Za tlak do 140 bar preporučuju se ulja 700 SSU (151 cSt) pri 100 ºF (38 ºC), a za
tlakove do 550 bar ulja 1000 SSU (216 cSt) pri 100 ºF (38 ºC) tj. SAE 50.
Tri su osnovna tipa ulja za podmazivanje: mineralno, polusintetičko i sintetičko.
11.1 MINERALNA ULJA
Dobivaju se iz sirove nafte. Osnovna ulja se moraju poboljšati raznim dodacima

(aditivima):
- protiv habanja površina koje se međusobno taru

- za bolje prianjanje na površinu
- termička stabilnost (kod niskih i povišenih temperatura)
- protiv korozije materijala
- disperzno-deterđentna svojstva (sprječavanje stvaranja naslaga)
- aditivi lužine (da se neutraliziraju kiseline kod Otto i Diesel motora)
- smanjivanje pjenjenja ulja
- protiv oksidacije ulja
80
Atmosferska destilacija
Vakuum destilacija
Izdvajanje rastvarača
Sirova nafta
Taloženje parafina
(voska)
Viskoznost 1
Osnovna
Viskoznost 2
ulja
Viskoznost 3
Slika 11.1 Proizvodnja osnovnih mineralnih ulja
11.2 POLUSINTETIČKA ULJA
Polusintetička ulja dobivaju se iz sirove nafte, kao i mineralna ulja, ali sa znatno višim
stupnjem prerade.
Atmosferska destilacija
Vakuum destilacija
Hidrokreking 1
Atmosferska destilacija 2
Sirova nafta
Vakuum destilacija 2 Hidrokreking 2
Viskoznost 1 Osnovna
Viskoznost 2
ulja
Viskoznost 3
Taloženje parafina
(voska)
Slika 11.2 Proizvodnja osnovnih polusintetičkih ulja
Hydrocracking (hydro-treating) je proces koji se odvija pri visokoj temperaturi 400 °C i

tlaku 207 bar uz prisutnost katalizatora i u atmosferi vodika. Ovim procesom se smanjuje udio
aromata u ulju (ovdje ih ima manje od 1%, dok ih u mineralnom ulju ima 10 do 25%). Ulje je
stabilnije, ima veći indeks viskoziteta, manji tlak para, itd. Smanjenje aromata u ulju
pretvaranjem u zasićene hidrokarbonate povećava se sposobnost podmazivanja. Tipična
polusintetička ulja su AB – Alkylbenzene i HMO – Hydro Treated Mineral Oil. Koriste se za
klipne i vijčane kompresore.
81
11.3 SINTETIČKA ULJA
Ova se ulja ne dobivaju iz sirove nafte kao prethodna. Za dobivanje sintetičkih ulja
služe čiste kemikalije, koje se biraju i miješaju tako da se na koncu dobije proizvod željene
viskoznosti, tlaka para, stabilnosti itd.
Iako su ovo skupa ulja, ona imaju duži životni vijek, bolja mazivna svojstva, a često su
jedino ona prihvatljiva za neki plin ili rashladnu paru. Također, u prednosti sintetičkih
mazivih ulja spadaju: bolja svojstva kod visokih i niskih temperatura, dobar odnos viskoznosti
i temperature u širokim rasponima primjene, niska hlapljivost, dobra topljivost aditiva i
biorazgradljivost. Načini njihove proizvodnje su vrlo različiti.
Sintetička ulja za podmazivanje bazirana na obnovljivim izvorima imaju veliku važnost.

Jedno od takvih ulja su ulje bazirana na bio masi iz kojih se proizvode i bio goriva, esteri.
Naprimjer, etilni alkohol i acetic kiselina (organska kiselina) formiraju ethyl acetate (ester) i
vodu. Esteri spadaju među prve tipove sintetičkih ulja i imaju široku primjenu. Često su po
prirodi higroskopna pa apsorbiraju vlagu iz okolne atmosfere. U usporedbi s mineralnim
uljima koja su zasićena s manje od 100 ppm vlage, ulja na bazi estera postaju zasićena vodom
pri približno 2500 ppm. To je posebno nepovoljno kod rashladnih sustava, pa se u tim
slučajevima ugrađuju filtri/sušioci vlage velikog kapaciteta, kako bi se održao nizak sadržaj
vlage u rashladnom sredstvu i ulju za podmazivanje.
Međusobno miješanje sintetičkih ulja nije preporučljivo, jer različiti proizvođači imaju
različite recepte, pa se može dogoditi da dođe do nekih reakcija pojedinih komponenata. Ako
se mineralno ulje zamjenjuje sintetskim, potrebno je detaljno čišćenje cjevovoda, kao i
cilindara kompresora i svih komponenti. Također se ne preporučuje miješanje sintetičkih ulja
s polusintetičkim ili mineralnim uljima.
11.4 TIPIČNE UPOTREBE ULJA
Zrak
Mineralno ulje – niska cijena, ograničen životni vijek, slaba otpornost na visoke
temperature.
Polusintetičko ulje – duži životni vijek i bolja otpornost na visoke temperature.
Sintetičko ulje (diester) – dug životni vijek i otpornost na visoke temperature ali mogući
problemi sa elastomerima. Veoma česta primjena.
Sintetičko ulje (POE-polyolester) – vrlo dug životni vijek i temperaturna otpornost ali je
skupo.
Sintetičko ulje (fluorougljici) vatrootporni, pogodni za podmazivanje kompresora zraka,

ali skupo.
Amonijak
Mineralno ulje – poželjnije je na naftenskoj nego na parafinskoj osnovi, niska cijena,

ograničen životni vijek i slaba otpornost na visoke temperature.
82
Polusintetičko ulje – puno bolje podmazivanje, dobra otpornost na visoke temperature i

smanjeno odnošenje ulja.
Sintetičko ulje (PAO – polialfaolefini) – slično kao i polusintetičko, ali skuplje,

pogodno kod niskih temperatura -45 °C i niže. Veoma često se koristi.
R-22
Mineralno ulje – poželjnije je na naftenskoj nego na parafinskoj osnovi, niska cijena,

ograničen životni vijek, teško se vraća iz niskotlačnog dijela instalacije jer ulje pliva na R-22,
a ne tone što bi bilo poželjnije.
Polusintetičko ulje – puno bolje podmazivanje, duži životni vijek, smanjeno odnošenje
ulja, vračanje ulja iz instalacije i dalje može biti problem.
Sintetičko ulje (polyol/complex ester) – izvrsna mazivna svojstva, malo odnošenje ulja,
poboljšane performanse kompresora, lako vračanje ulja iz instalacije.
Ugljikovodikovi plinovi, inertni procesni plinovi
PAG – Poly Alkyl Glycols spadaju u skupinu sintetičkih ulja podesnih za

komprimiranje LPG-a, etilena, vodika i raznih inertnih procesnih plinova, kako u klipnim
tako i u vijčanim kompresorima. Imaju izrazito visoki indeks viskoziteta, visoku temperaturu
plamišta a nisku točku tečenja.
11.5 ZAHTJEVI ZA KOMPRESORSKA ULJA
Od ulja za podmazivanje klipnih kompresora zahtijeva se da plamište bude iznad 230

°C, da ne bi došlo do zapaljenja uljnih para. Zbog toga je propisano da najviša temperatura na
kraju kompresije smije biti od 140 °C do 180 °C (vrijedi za mineralna ulja).
Potrošak maziva ovisi o tipu kompresora i njegovoj istrošenosti. Kod novih kompresora
koji se uhodavaju (jače trenje) potrebno je ulje za podmazivanje mijenjati već nakon 100 ili
200 sati rada.
Kod komprimiranja vodika, treba upotrijebiti ulja otporna na hidriranje (stvaranje

spojeva s vodikom – ulje prima vodik u svoju strukturu, čime molekule postaju veće i ulje se
pretvara u mast).
Kod komprimiranja CH4 ulje treba biti otporno na utjecaj metana, koji također uzrokuje
hidriranje.
Kod komprimiranja CO2 (npr., u proizvodnji piva) ulje ne smije imati mirisne aditive,
jer bi piće poprimilo te mirise. To su visoko vrijedna ulja.
Kod komprimiranja O2 ne smiju se upotrebljavati nikakva mineralna ulja ili masti, zbog
opasnosti od eksplozije. Ovi kompresori se podmazuju s destiliranom vodom uz dodatak 10 -
12% glicerina.
Kod komprimiranja N2 nema problema, jer je dušik indiferentan na sve vrste ulja i može
se podmazivati bilo kojim uljem.
83
Svi ležajevi izvan kompresora mogu se podmazivati mineralnim uljem, ali treba strogo
paziti da ulje (uljne pare) ne dođu u dodir sa zrakom, zbog mogućnosti eksplozije.
Kod rashladnih kompresora potrebno je paziti da se koriste ulja koja se ne miješaju sa

rashladnim medijem, tj. ne tvore homogene smjese već dvofazne smjese, koje se lako
razdvajaju.
Slika 11.3 Granične temperature kod mineralnih ulja i kod sintetičkih ulja
84
12. KOMPRIMIRANJE VLAŽNOG ZRAKA
Suhi zrak je mješavina od desetak sljedećih plinova (prema ISO 2533):
Volumni % Maseni %
− Dušik, N 2 78.084 75.52

− Kisik, O 2 20.947 23.14
− Argon, Ar 0.934 1.288
− Ugljik dioksid, CO2 0.031 4 0.048
− Vodik, H 2 0.000 05 0.000 003
− Neon, Ne 0.001 818 0.001 27
− Helij, He 0.000 524 0.000 073
− Kripton, Kr 0.000 114 0.000 33
− Ksenon, Xe 0.000 008 7 0.000 039
Gornji sastav može se reći da je uvijek i svagdje jednak, pa se zrak tretira kao jedan
poseban (idealan) plin sa sljedećim svojstvima:
M = 29.0 R = 287.0 J/kgK  = 1.4
Gornji zrak je tzv., suhi zrak, ali u svakom zraku ima više ili manje vlage (vodene pare).
Ako se i vodena para u zraku tretira kao idealan plin,
M = 18.0 R = 461.4 J/kgK  = 1.31
onda je vlažni zrak mješavina dviju komponenata. Uobičajeno je da se vlažni zrak iskazuje
kao 1kg suhog zraka + x kg vlage, što čini (1+x) kg vlažnog zraka:
w kg vlage
x= apsolutna vlažnost zraka (12.1)
z kg zraka
Ako je ukupni tlak vlažnog zraka p , a parcijalni tlak pare u tom zraku pp, tada je
parcijalni tlak suhog zraka psz = (p – pp).
Za idealne plinove iz jednadžbe stanja slijedi:
w ppV RpT pp 287

x= = = 
z ( p − pp )V RzT p − pp 461.4
pp
x = 0.622 (12.2)
p − pp
Za određenu temperaturu parcijalni tlak pare može biti najviše jednak tlaku zasićenja pz.
Ako bi se u takav zrak dodavalo još pare (i istovremeno održavala data temperatura) taj višak
bi se kondenzirao i zrak bi se zamaglio. Prema tome, maksimalni sadržaj vodene pare u zraku
(za datu temperaturu) je:
85
12. Komprimiranje vla`nog zraka
pz
xz = 0.622 (12.2a)
p − pz
Vidi se da maksimalni sadržaj pare za pz << p zavisi o ukupnom tlaku približno ovako:
za istu temperaturu, zrak dvaput većeg tlaka može sadržavati dvaput manje vlage.
Primjer 12.1
Okolni zrak ima parametre p1 = 1 bar i t1 = 20 °C. Koliki je njegov maksimalni sadržaj
vlage (u parnom stanju), a koliki će biti kada se komprimiranjem tlak podigne na 7 bara i
zatim zrak ohladi na polaznih 20 °C. Koliko se vlage pretvara u maglu (kapljice) i izlučuje iz
zraka?
Za okolni zrak vrijedi:
pz 0.02337
xz,20C = 0.622 = 0.622 = 0.0149 kg/kg
p − pz 1 − 0.02337
xz,20C = 14.9 gr vlage/1 kg suhog zraka
Za komprimirani zrak vrijedi:
pz 0.02337
 C = 0.622 = 0.622 = 0.0021 kg/kg
*
xz,20
p − pz 7 − 0.02337
 C = 2.1 gr vlage/1 kg suhog zraka
*
xz,20
U maglu (kapljice) prelazi:
x = 14.9 − 2.1 = 12.8 gr/kg
Ova vlaga se taloži u instalaciji, odnosno mora se odstraniti.
h
bar
=4
2 bar
p
p=
za
a ar
1z p = 1b
= 1 za
=1
t = 20°C t=
20
°C
(1
ba
r)
h t= t=2 x
=
ko 20° 0°C
ns C
t. (4 (2ba
ba
r) r)
Slika 12.1 h-x dijagram za vlažni zrak pri raznim tlakovima
86
Mollierov dijagram za vlažni zrak ostaje u biti isti, kao i poznati dijagram za p = 1 bar,
ali se linije zasićenja pomiču u lijevo i na njima se ''lome'' linije t = konst.
Vlaga u zraku predstavlja problem kod instalacija sa komprimiranim zrakom. Vlaga

stvara koroziju u cijevima i na mjestima gdje se koristi komprimirani zrak (pneumatski
cilindri, alati,...). Za neke primjene zahtjevi za suhoću zraka su vrlo strogi – bojenje
komprimiranim zrakom, kemijska industrija itd. Vlaga se odstranjuje nakon kompresije na
razne načine:
voda za
hlađenje
nagib 2%
odvajač
kondezata
vlaga
HLADNJAK potrošači
ZRAKA
Slika 12.2 Prikaz odstranjivanja vlage iz zraka nakon kompresija
Hlađenje vodom često nije dovoljno, pa se zrak dodatno hladi rashladnim medijem.
130°C 30°C 5°C
vlaga
vlaga
RASHLADNI
UREĐAJ
Slika 12.3 Hlađenje zraka rashladnom vodom i rashladnim medijem nakon kompresije
Kada se zrak ohladi, njegov se volumen smanji. To u korištenju predstavlja gubitak, jer
za upotrebu nije važan samo tlak zraka nego i volumen. (Termodinamički: odvedena toplina
predstavlja energetski gubitak).
87
Ako se zrak suši hlađenjem a zatim se zagrijava, povećava mu se volumen i radna

sposobnost, (vidi sliku 12.4).
105°C
130°C 30°C 5°C
vlaga
vlaga
RASHLADNI
UREĐAJ
Slika 12.4 Izvedba hlađenja i odvlaživanja zraka rashladnim sredstvom
Za još veći stupanj sušenja, gdje to treba, koriste se apsorpcijski sušači, (slika 12.5).
Silica gel, SiO2

Aktivni aluminij, Al 2 O 3
Molekularna sita
Zrak
Slika 12.5 Apsorpcijski sušač
Apsorpcijski sušači se, poslije izvjesnog vremena rada zasite vlagom, pa se moraju
regenerirati. Ovi sušači rade naizmjenično – jedan radi, a drugi se regenerira (slika 12.6).
Regeneracija se vrši grijanjem (da ispari apsorbirana vlaga) i laganim propuhivanjem.
88
Zrak + para
Osuseni
zrak
Komprimirani
vlazni zrak
Vruci zrak za
regeneraciju
Slika 12.6 Regeneracija apsorpcijskog sušača
89
13. MEMBRANSKI KOMPRESORI
Membranski kompresori su jedna varijanta klipnog kompresora s dodatnim klipnim

prstenovima i brtvama. Kompresija plina se ostvaruje uz pomoć fleksibilne membrane
umjesto klipa. Pomicanje membrane naprijed natrag upravlja se s klipnim mehanizmom.
Samo membrana i njeno kućište dolaze u doticaj s plinom odnosno fluidom koji se
komprimira. Zbog ovakve specifičnosti konstrukcija je idealna za komprimiranje otrovnih i
eksplozivnih plinova.
Slika 13.1 Membranski kompresor (hidraulički) 13
1 samoradni usisni ventil 4 preljevni ventil

2 samoradni ventil ulja 5 senzor ulja
3 klip hidrauličkog ulja 6 pumpa hidrauličkog ulja
Princip rada:
Membranski kompresor se sastoji od mehaničkog ili hidrauličkog dijela i dijela koji

komprimira plin. Dio za komprimiranje se sastoji od membrane (primjerice od tri tanka lista
metala) koja je postavljena između dvije precizno izrađene zakrivljene plohe koje su u ovom
slučaju "cilindarski prostor", te također samoradnih ventila. Hidraulički dio se sastoji od
klipnog mehanizma kojim se tlači hidrauličko ulje. Pomicanjem klipa upravlja pomicanje
membrane zbog promjena tlaka u hidrauličkom ulju. Ostali dijelovi su automatska injektorska
pumpa, preljevni ventil i senzor ulja.
90
13. Membranski kompresori
Klipni mehanizam je u osnovi hidraulična pumpa. Klip se giba u cilindru i pomiče ulje
svojom glavom proizvodeći tako i oscilatorno gibanje membrane. Dio ispod membrane, dio
za ulje, ima ulogu ravnomjernog raspoređivanja ulja, te također brtvljenja, a dio za prihvat
plina se sastoji od usisnog i potisnog ventila.
Maksimalni tlakovi se kreću u rasponu od 440 do 1000 bar, sa protokom od 3.5 m3/h pa
do 680 m3/h. Raspon snaga membranskih kompresora (hidrauličkih pumpi) je od 1.5 kW pa
do 150 kW.
Napredniji, moderniji membranski kompresori se pokreću oscilirajučim magnetskim

poljima, i pogodni su za izradu kompresora vrlo malih dimenzija. Također su u izradi i
kompresori sa trajnim magnetima. Manje izvedbe imaju frekvenciju membrane do 50 Hz
odnosno 60 Hz sa protokom od 135 lit/min
Membrane se obično izrađuju od metala (ugljični čelik) i imaju životni vijek do 4000 h.
Hlađenje ne predstavlja veliki problem zbog velike površine membrane no u uvjetima gdje se
to zahtjeva konstruiraju se posebni sustavi za hlađenje. Svi izlazi prema atmosferi su
zabrtvljeni o-brtvama.
Uporaba membranskih kompresora:
Od sredine 20. stoljeća membranski kompresori koriste se zbog svoje sigurnosti od

kontaminacije i sigurne kompresije. Danas se sve više primjenjuju zbog svoje jednostavne
izrade i dobrih svojstava. Membranski kompresori mogu postizati tlak i do 2000 bara.
Industrije koje ga koriste su najviše petrokemijska, energetska, medicinska i u proizvodnji
specijalnih materijala. Novije primjene su kod rashladnih sustava, miješanja plinova i
transporta radioaktivnih plinova.
Tipični plinovi koji se komprimiraju membranskim kompresorima su: argon, freon,

ugljik dioksid, ugljik monoksid, klor, helij, kisik, ksenon.
91
14. ROTACIJSKI KOMPRESORI
U rotacijske kompresore spadaju kompresori kod kojih klip izvodi rotacijsko gibanje,
kao što su kompresori s lamelama, Roots-ovi kompresori, kompresori s tekućinskim
prstenom, vijčani kompresori itd. U njima je izbjegnut klipni mehanizam, a kod većine tipova
i samoradni ventili. Rotacijski kompresori mogu raditi po drukčijem principu, kao što je
slučaj s turbokompresorima. Međutim, najčešće su to volumni kompresori kao što su klipni s
oscilirajućim kretanjem klipa. Volumni rotacijski kompresori mogu imati jedan ili dva rotora,
pa ih se po tom načelu svrstava u dvije podgrupe. Ustvari, dvorotorni kompresori ponekad se
izvode i sa tri rotora. Postoje mnoge različite konstrukcijske izvedbe od kojih će se prikazati
samo neke najvažnije. Za kompresore s tekućinskim prstenom treba reći samo da su to
strojevi u kojima se voda ili druga kapljevina koristi kao klip za brtvljenje, komprimiranje i
istiskivanje plina. Rotacijski kompresori se obično koriste kao jedinični strojevi. Ponekad se
vezuju serijski zbog višestupanjske kompresije, najčešće sa međuhladnjakom.
Kako je tijela u rotaciji najčešće moguće dinamički uravnotežiti, rotacijski kompresori

se odlikuju mirnim radom. Ako se samoradni ventili zamijene drukčijim načinom razvođenja
plina, značajno će porasti brzine vrtnje takvih kompresora. Međutim, i pored velike brzine
vrtnje javlja se problem brtvljenja. Kod većih omjera tlakova, raste i temperatura rotora. Oba
problema značajno se ublažuju intenzivnim podmazivanjem.
Za pogon kompresora se najčešće koriste elektromotori, ali moguće su izvedbe s

motorima s unutrašnjim izgaranjem ili s turbinom. Većina rotacijskih kompresora zahtijeva
veliku brzinu, pa se direktno spajaju s pogonskim strojem, ili čak preko multiplikatorskog
zupčanika.
Rotacijski kompresori koji rade na volumnom načelu imaju zajednička sljedeća

obilježja:
1. Energija se predaje plinu koji se komprimira preko ulaznog vratila, koje pogoni jedan
ili više rotirajućih elemenata.
2. Kompresija i dobava su isprekidane.
3. Nemaju usisne ni tlačne ventile mada postoje izvedbe sa ventilima.
4. Rade s nepromjenjivim kompresijskim omjerom (vrijedi za rotacijske kompresore

bez samoradnog potisnog ventila; vijčani, lamelni, spiralni).
92
15. VIJČANI KOMPRESORI
Princip rada vijčanog kompresora prvi je patentirao Heinrich Krigar, 24. ožujka 1878.
godine u Njemačkoj. Broj patenta je 4121. Iste godine modificirao je i usavršio konstrukciju
te potvrdio drugim patentom br. 7116 dana 16. kolovoza 1878. Zbog niskog stupnja tadašnje
tehnologije kompresor se nije izradio.
Pola stoljeća kasnije, nakon što je patent H. Krigara istekao, Šveđanin Alf Lysholm u
Ljungstroms Angturbin AB razvio je profil vijčanog kompresora i testirao različite
konstrukcije. Također je riješio i problem točne izrade rotora. Patent iz 1935. prikazuje dva
asimetrična rotora s 5 ženskih utora i 4 muška zuba/vijka. Budući da je tvrtka promijenila ime
u Svenska Rotor Maskine AB (SRM), te je i danas vodeća firma u proizvodnji i razvoju
vijčanih kompresora, često se ovi kompresori nazivaju SRM kompresori.
Dvovijčani kompresor je rotacijski kompresor koji mehanički rad elektromotora, motora

s unutrašnjim izgaranjem ili turbine pretvara u potencijalnu energiju radnog medija, bilo da se
radi o zraku, nekom drugom plinu ili pari. Vijčani kompresori imaju primjenu u graditeljstvu,
industriji, naročito prehrambenoj, metaloprerađivačkoj, te industriji građevinskog materijala,
farmaceutskoj i kemijskoj industriji, petrokemiji, rafinerijama, čeličanama, energetskim
postrojenjima, naftnim i plinskim bušotinama, pneumatskom transportu i rashladnoj tehnici.
Vijčani kompresori su po svojim karakteristikama između klipnih i centrifugalnih

kompresora. Po načinu rada to su volumni kompresori, ali zbog velike brzine vrtnje s prilično
ujednačenom dobavom.
Neke karakteristike radnog procesa i konstrukcijskih rješenja vijčanih kompresora daju

mu određene prednosti u odnosu na sve ostale kompresore. To su prije svega odsustvo
dijelova koji se gibaju naizmjenično pravolinijski, kao kod klipnih kompresora. Stoga su
moguće znatno veće brzine vrtnje, a i veća je efikasnost po jedinici mase kompresora. Isto
tako duži je vijek trajanja, pa je trajnost vijčanih kompresora najmanje pet puta dulja, a masa
pet puta manja od klipnog kompresora istog kapaciteta. Remont vijčanog kompresora
predviđa se uobičajeno nakon tri godine besprekidnog rada, a moguće je postići 40 000 radnih
sati ili čak i dulje. Ne zahtijevaju specijalno održavanje, a ulje koje koriste predviđeno je za 8
000 sati rada, tj. za rad tijekom cijele godine u režimu 24 sata na dan. Predviđa se jedino
zamjena filtera zraka i ulja.
Vijčani kompresori pripadaju generaciji toplinskih strojeva čiji je početak gradnje i

pored očiglednih prednosti (male dimenzije, dosta širok raspon radnih tlakova i znatan raspon
dobave, te gotovo kontinuirana dobava), novijeg datuma. Uzrok tome je veoma složena
tehnologija izrade rotirajućih vijaka s obzirom na stroge zahtjeve brtvljenja, kao i veoma
složen postupak egzaktnog proračuna termodinamičkih parametara realnog procesa.
Volumetrijsko i energetsko iskorištenje vijčanog kompresora u neposrednoj je vezi sa
preciznošću izrade njegovih osnovnih elemenata, vijaka, tako da je zahtijevana preciznost
veoma velika. Ona se može ostvariti samo alatnim strojevima visoke preciznosti, a da bi se
uvođenje u proizvodnju ovih strojeva isplatilo, neophodno je na njima izrađivati veliki broj
vijaka godišnje.
Vijčani kompresori uobičajeno se izrađuju iz dva rotora u međusobnom zahvatu,

izvodnica uvijenih u spiralu, koji rotiraju u kućištu i treba ih razlikovati od jednovijčanih.
93
15. Vij~ani kompresori
Rotori imaju komplementarne profile, jedan je muški (radni rotor), a drugi ženski (razvodni
rotor). Zbog specifičnog broja zubi i žljebova, brzina vrtnje radnog i razvodnog rotora nije
ista i iznosi n1 / n2 = z2 / z1 . Pogonski rotor obično ima tri ili četiri zuba konveksnog presjeka,
dok razvodni rotor ima veći broj žljebova, tj. konkavnih zubi, uobičajeno od četiri do šest.
Promjer rotora iznosi od 40 do 400 mm, a omjer duljina rotora kroz promjer L/D od 1 do 2.
Radni rotor pogonjen je elektromotorom ili motorom s unutrašnjim izgaranjem. Kod

suhoradnih kompresora okretanje razvodnog rotora osigurano je zupčanicima s odnosom
broja zubi koji je jednak odnosu broja zubi i žljebova kompresora, pa se u tom slučaju rotori i
ne dodiruju. Moguće je da radni rotor dodiruje razvodni i direktno ga pogoni, što je veoma
česti slučaj kod uljem podmazivanih vijčanih kompresora. Plin struji do usisne prirubnice
kroz usisni otvor na usisnoj strani u žljebove rotirajućih klipova i puni ih pri daljnjem
okretanju klipa do mjesta zahvata zuba i utora sve do momenta prekida veze tog žlijeba sa
usisnim otvorom. Plinom napunjeni žljebovi odvojeni su od tlačne strane preko rubova
zavojnih profila, stijenki cilindra (kućišta) i ploče sa tlačne strane.
Slika 15.1 Radni i razvodni rotor vijčanog kompresora 14
Daljnjim okretanjem žljebovi povremeno dolaze u vezu s usisnom stranom, te plin

ustrujava u njih (usis), a zatim se ova veza prekida i tada počinje proces kompresije. Zavojni
žlijeb se giba prema tlačnoj strani tako da se smanjuje volumen potiskivanog plina. Čim kraj
žlijeba dođe u vezu s tlačnim otvorom počinje istiskivanje plina. Proces se ponavlja sa svakim
novim zahvatom žlijeba. Vijčani kompresori nemaju ventile što im je velika prednost.
usis kompresija potis
Slika 15.2 Prikaz kompresije u vijčanom kompresoru 14
94
Kao i drugi rotacijski volumni kompresori bez usisnih i potisnih ventila i vijčani
kompresori imaju tzv. konstrukcijski ili ugrađeni fiksni volumni omjer rv koji je po definiciji
volumen uhvaćenog plina na početku kompresije podijeljen sa volumenom plina upravo prije
otvaranja tlačnog otvora.
V1
rv = (15.1)
V2
gdje su:
V1 - volumen jednog žlijeba između para zubi muškog i ženskog rotora u momentu kada
unutrašnje kućište brtvi (odvaja) ovaj žlijeb od usisnog otvora. To je volumen početka
kompresije.
V2 - volumen istog žlijeba para zubi rotora u momentu neposredno prije nego dođe u
kontakt s izlaznim (potisnim) otvorom, konac kompresije.
V1 je potpuno određen geometrijom rotora, tj. njegovim vanjskim promjerom i duljinom,
a V2 uglavnom veličinom i oblikom potisnog otvora.
volumen
zlijeba pocetak konac usisa i
usisa pocetak kompresije
V1
zlijeb dolazi u kontakt

s izlaznim otvorom
V2 konac
potisa
kutni pomak vratila muskog rotora
tlak u
zlijebu
p2 < pb
p2 konacni tlak p2= pb
p>p
2 b
pocetni tlak
p1=po
kutni pomak vratila muskog rotora

usis kompresija
potis
Slika 15.3 Promjena volumena i tlaka u žlijebu vijčanog kompresora
Na slici 15.3 u gornjem grafu prikazana je promjena volumena žlijeba para zubi za
vrijeme jednog kompletnog ciklusa u funkciji kutnog pomaka osovine muškog rotora.
Dvovijčani kompresori imaju ugrađeni volumni omjer obično 4.4 za jednostupanjske
kompresore zraka i 1.9 do 3.5 za rashladne kompresore.
95
Za svaki plin ili paru koja se tlači, omjer tlakova dobiva se izentropskom kompresijom
koja ovisi o izentropskom eksponentu κ.
p2
rp = = rv (15.2)
p1
gdje su p1 i p2 tlakovi u žlijebu za volumene V1 i V2 respektivno.
Zbog odstupanja između ugrađenog omjera tlakova rp i vrijednosti omjera pb/p0

nametnutog instalacijom, pojavljuju se dodatni gubici energije uslijed prekomjerne
kompresije ili podkompresije. Rad pri drugim omjerima tlakova, kao primjerice kada se tlačni
kontrolni ventil pogrešno postavi, rezultirat će modificiranim dijagramom kao na donjem
grafu (slika 15.3). Za slučaj kada je protutlak u tlačnom vodu niži od tlaka p2 (p2 > pb),
kompresija će se odvijati od p1 do p2 a zatim će nakon prigušivanja doći do istiskivanja plina
u tlačni vod u kojem je tlak pb. Ako je tlak u tlačnom vodu viši od p2 (p2 < pb) kompresija će
se odvijati do tlaka p2 za koji je kompresor građen. Otvaranjem tlačnog kanala plin će
povratnim strujanjem iz tlačnog voda u kompresor povisiti gotovo trenutno tlak u žlijebu na
pb.
Pri dovoljno velikoj brzini vrtnje vijčani kompresori ostvaruju praktički neprekidno
jednoliku dobavu komprimiranog plina. Ako rade bez unutrašnjeg podmazivanja postižu
omjere kompresije p2 / p1 = 4 , odnosno p2 / p1 = 8 18 uz unutrašnje podmazivanje i hlađenje
rotora uljem. Uz dvostupanjsko komprimiranje moguć je konačni tlak do 60 bar abs. Protok
im ide od 1 m3 / min do 1 500 m3 / min , a brzina vrtnje od 1 000 pa sve do 30 000 min -1
(500 s-1 ) . Brzina vrtnje vijčanog kompresora bez podmazivanja je znatno veća od
kompresora s podmazivanjem.
konvencionalni 4 zuba pogonski rotor napredni 3 zuba pogonski rotor

6 zubi razvodni rotor 5 zubi razvodni rotor
Slika 15.4 Neke izvedbe vijčanih kompresora 15
Budući da se rotori ni međusobno, niti s kućištem ne dodiruju, u načelu nije potrebno

podmazivanje unutar radnog prostora zbog čega je moguća dobava čistog komprimiranog
plina bez primjesa ulja. Međutim, kod manjih vijčanih kompresora, da bi se postigao dobar
volumetrijski stupanj djelovanja primjenjuje se unutrašnje podmazivanje rotora. U takvom
slučaju odustaje se od primjene sinkronizacijskih zupčanika na osovinama rotora, pa radni
rotor dodirom predaje potrebnu snagu razvodnom rotoru. Štoviše, zbog hlađenja rotora i plina
mazivo ulje se ubrizgava u kompresijski prostor u većoj količini nego li je potrebno za
podmazivanje. Podmazivanje i hlađenje vijčanog kompresora omogućava temperaturu
izlaznih plinova na zadovoljavajućoj razini i kod visokih omjera tlakova. Postoje izvedbe koje
96
se podmazuju i hlade vodom. U novije vrijeme razvijaju se rotori od keramike učvršćeni na

čelične osovine. Ova keramika može se podmazivati vodom. Keramika se nanosi lijevanjem,
a samo neznatna obrada je moguća nakon lijevanja.
15.1 IDEALAN I STVARNI RAD VIJČANOG KOMPRESORA
Teorijski (tehnički) rad vijčanog kompresora isti je kao i kod klipnog, i može se
izračunati po izrazu:
 −1
 
  
p2 
Wtehn =− p1V1   − 1

 −1  p1  
 
p
[bar] V
3
[m / min]
3 2 p2 ~
~ pk
Wtehn
4 1 p1 ~
~ p0
/
za p1 p2 = const.
Vz V [ m3] -1
n [ min ]
Slika 15.5 Rad i dobava idealnog vijčanog kompresora
Kao što se vidi na skici teorijski p-V dijagram sličan je p-V dijagramu idealnog klipnog
kompresora. Teorijska dobava vijčanog kompresora linearno raste s povećanjem brzine vrtnje
uz konstantan omjer p2 / p1 , pa je promjenom broja okretaja moguća regulacija kapaciteta.
Stvarni rad predan plinu tijekom kompresije u jednom usisnom volumenu (žlijebu)
vijčanog kompresora je:
 −1
 
 p 
p1V1  2  − 1
Wtehn
Ws = =− (15.3)
s s ( − 1)  p1  
 
gdje su:
Ws - rad utrošen za izentropsku kompresiju plina u jednom kompresijskom volumenu

vijčanog kompresora.
ηs - izentropska (adijabatska) efikasnost kompresije
Teorijski porast temperature nakon kompresije u vijčanom kompresoru jednak je izrazu

za klipni kompresor,
97
 −1
p  
T2 = T1  2  (15.4)
 p1 
dok je stvarna temperatura na potisu vijčanog kompresora
 
 −1

 p2  
T1   − 1
 1 
p

T2 = T1 +   (15.5)
sq
Adijabatska efikasnost ηs varira od 70% za male kompresore (80 mm) do 88% za velike
kompresore (300 mm) malih brzina rotacije. Prosječna adijabatska efikasnost za kompresore
srednjih veličina je 0.78 do 0.75 bazirano na temperaturi ubrizgavanja ulja za 10 ºC iznad
usisne temperature. Volumetrijska efikasnost zbog izmjene topline ηq tipično iznosi 0.9.
Efektivni rad doveden osovini vijčanog kompresora We jednak je radu utrošenom za

izentropsku kompresiju plina Ws plus rad potreban za savladavanje mehaničkih gubitaka
kompresora Wm.
We = Ws + Wm (15.6)
Dobava kompresora nije neovisna o konačnom tlaku kompresije, odnosno o omjeru

tlakova vijčanog kompresora. Veći omjer tlakova znači manju dobavu za isti utrošeni rad što
je vidljivo iz sljedeće slike koja je bazirana na podacima standardnih vijčanih kompresora za
zrak.
1200
4
radni tlak [ bar]
1000 5
Kapacitet kompresora [ m3/ h ]
800 7
8
600 9
400
200
10
10 20 30 40 50 60 70 80
Efektivna osovinska snaga [kW]
Slika 15.6 Veza između ulazne snage, radnog tlaka i dobave standardnog vijčanog kompresora za zrak
98
15.2 BEZULJNI (SUHORADNI) VIJČANI KOMPRESORI
Bezuljni vijčani kompresori su podesni za komprimiranje plinova sa česticama, plinova

kod kojih postoji mogućnost formiranja polimera, plinova koji sadrže tekućine, te korozivnih
plinova (HCl, Cl2, H2S itd.). Najčešća primjena je kod komprimiranja stiren monomer plina,
butadiene plina, rafinerijskih plinova, H2, hidrokarbonata, propilena, CO2 za proizvodnju
suhog leda, u prehrambenoj i farmaceutskoj industriji.
Slika 15.7 Vertikalni presjek tipičnog bezuljnog vijčanog kompresora za plinsko gorivo 16
Kod komprimiranja nečistih plinova koji sadrže krute čestice, centrifugalni kompresori
mogu imati problema uslijed lijepljenja ovih čestica za rotore. Ove čestice mogu uzrokovati
prekomjerno visoke vibracije uslijed poremećene ravnoteže i pogoršanja karakteristika zbog
suženja protočnih površina. Klipni kompresori kod rada sa nečistim plinovima zahtijevaju
prečesti remont zbog istrošenja košuljica, a eventualno zahtijevaju i ugradnju rezervnog
kompresora za slučaj kvara. Nasuprot njima, bezuljni vijčani kompresori mogu bez većih
problema raditi sa plinom u kojem se nalaze strane čestice pogotovo ako se ispiru vodom.
Lijepljenje čestica na rotoru neće stvarati probleme budući rotori imaju čvrste osovine koje
rade sa brzinama nižim od prve kritične brzine, a nisu ni osjetljive na vibracije uslijed
neravnoteže.
15.3 ULJEM PODMAZIVANI VIJČANI KOMPRESORI
Uljem podmazivani vijčani kompresori su pogodni za komprimiranje plinova male

molekularne težine, kod postizanja visokog omjera tlakova i za kompresore koji mogu
regulirati kapacitet dobave od 15 do 100% korištenjem kliznog ventila. Primjenjuju se za
komprimiranje zraka, rashladnih para, vodika, helija, prirodnog plina, koksnog plina itd.
Uljem podmazivani i hlađeni vijčani kompresori isporučuju se kao kompletan uređaj sa

zatvorenim krugom ulja. Na slici 15.8 zrak se usisava kroz usisni filtar zraka i indikator
onečišćenja. Nakon prolaska kroz regulator usisa zrak ulazi u vijčani kompresor gdje se
komprimira. Ulje pri temperaturi od oko 55 °C se kontinuirano ubrizgava u kompresijski
prostor. Zadaća ovog ulja je hlađenje, brtvljenje i podmazivanje. U kompresoru ulje apsorbira
dio topline kompresije i zagrijava se na oko 85 °C. Međutim, ulje također brtvi razmak
između rotora međusobno te razmak između rotora i kućišta. Također, podmazuje dodirne
površine rotora, ležajeve i transmisiju. Proces separacije ulja odvija se u dvije faze. U
99
kombiniranom rezervoaru stlačenog zraka i ulja, glavni dio ulja odvaja se od zraka u ciklonu
koristeći centrifugalni efekt. Preostali dio ulja odvaja se u jednoj ili više separatorskih patrona
(1). Količina ulja koja ostaje u zraku iznosi 3 mg/m3. Dodatnim separatorom ulja moguće je
postići 0.1 mg/m3. Ulje izdvojeno u patroni vodi se nazad u cirkulacijski krug ulja povratnom
cijevi ulja (2). U povratnoj cijevi se nalazi suženje (3) koje sprječava prekomjernu
recirkulaciju zraka nazad u kompresor.
Slika 15.8 Sustav vijčanog kompresora za zrak sa zatvorenim krugom ulja 17
Kompresor se kod podmazivanja uljem standardno oprema hladnjakom ulja koji se

hladi vodom ili zrakom, te automatskim odvajivačima vlage. Preko nepovratnog ventila
minimalnog tlaka (6) komprimirani zrak dolazi u hladnjak (7) gdje se hladi na temperaturu 10
do 15 °C iznad usisne temperature. Nakon toga zrak se vodi u tlačni sustav zraka preko
odvajača vlage (9). Elektromagnetski ventil (10) propušta vodu nakupljenu u odvajaču vode u
regularnim intervalima. Iz sabirnika vruće ulje se hladi sa 85 °C na 55 °C u hladnjaku ulja (8)
i vraća se preko filtra ulja (4) i termostatskog regulacijskog ventila ulja (5) u uljni krug prema
kompresoru. Sabirnik/separator ulja je zaštićen od previsokog tlaka sigurnosnim ventilom
(11) koji se otvara pri namještenom tlaku kako bi se spriječio porast tlaka do opasnih
vrijednosti.
Zbog mogućnosti dobrog odvajanja ulja od zraka ili drugog radnog medija, gdje god je
moguće, primjenjuju se vijčani kompresori sa podmazivanjem.
Iako se misli da se ubrizgavanjem velike količine ulja za podmazivanje i hlađenje u

kompresijski prostor vijčanog kompresora (tipičan omjer masenog protoka ulja prema
masenom protoku zraka je reda 10:1) kompresija približava izotermi, to nije tako. Zbog
visoke protočne brzine kroz kompresor, veliki dio prijenosa topline sa zraka na ulje događa se
u sabirniku ulja pri gotovo statičkim uvjetima, pa je proces kompresije blizak izentropi. Ako
je poznata ulazna osovinska snaga kompresora, povećanje temperature ili potrebna količina
rashladnog ulja mogu se izračunati iz sljedeće relacije.
0.85Ne = VL  L  cp,L  t prema 18 (15.7)
gdje su:
100
Ne - ulazna osovinska snaga,

VL - volumni protok rashladnog i podmazujućeg ulja,
ρL - gustoća rashladnog i podmazujućeg ulja,
cp,L - specifična toplina rashladnog i podmazujućeg ulja,
Δt - porast temperature rashladnog i podmazujućeg ulja.
Bez obzira podmazuju li se rotori vodom ili uljem, očito je da se gubici propuštanja
mogu smanjiti podmazivanjem, jer zračnost među vijcima postaje manja u svim položajima
rotacije.
Bućkanje ulja u kompresijskom prostoru predstavlja gubitak snage i odgovarajući pad

efikasnosti. Postoji optimalna radna brzina u kojoj su gubitci bućkanja u ravnoteži s gubitcima
kroz procjepe. Za kompresore podmazivane uljem optimalna vanjska obodna brzina rotora je
oko 30 m/s, a za suhe kompresore oko 100 m/s.
Da bi se dobio efikasan vijčani kompresor, njegov profil rotora treba imati što veći
protočni presjek, što kraću liniju dodira između rotora i manji odušni prostor. Kratka linija
dodira i manji odušni prostor smanjuju propuštanje. Na taj način volumetrijska efikasnost
postaje veća. Manje propuštanje istovremeno znači i bolju ukupnu efikasnost kompresora, jer
se na komprimiranje fluida, koje se uslijed propuštanja vraća na ponovnu kompresiju, troši
manje snage.
Vijčani kompresor je stroj s velikim unutrašnjim aksijalnim i radijalnim silama koje se

preko ležajeva prenose na kućište kompresora. Ovo je posebno izraženo kod uljem
podmazivanih kompresora koji rade s visokom razlikom ulaznog i izlaznog tlaka.
Slika 15.9 Vijčani kompresor podmazivan i hlađen uljem 14

1 usisna strana 8 regulacijski cilindar
2 ženski rotor 9 klizni radijalni ležaj, ulazni kraj
3 muški rotor 10 osovinska brtva
4 klizni radijalni ležaj, izlazni kraj 11 regulacija kapaciteta, otvor povrata plina
5 odrivni ležaj 12 tlačna strana kompresora
6 ravnotežni klip 13 opruga rasterećenja
7 klizni ventil upravljačkog klipa 14 pumpa ulja
101
15.4 DOBAVA VIJČANIH KOMPRESORA
Kapacitet ili dobava vijčanih kompresora je funkcija usisnog volumena između muškog
i ženskog rotora i kućišta, te brzine okretanja. Usisni volumen je funkcija profila rotora,
promjera i dužine rotora. Usisni volumen može se izraziti jednadžbom:
D 3 ( L / D)
V1 = m3 / okret (15.8)
C
gdje su:
V1 - usisni volumen po jednom okretu rotora

D - promjer rotora, ako su različiti uzima se promjer muškog rotora
L - dužina rotora
C - konstanta profila
Prema lit. 18 za 4 zuba i 6 utora:
C = 2.231 za kružni profil
C = 2.055 za asimetrični profil
Vh = V1  n m3 / s (15.9)
Vstv = Vh v (15.10)
Vstv - stvarno usisani volumen plina u jedinici vremena
Vh - idealni usisni volumen u jedinici vremena
v - volumetrijska efikasnost kompresora
Budući da kod vijčanih kompresora nema ekspanzije plina iz štetnog volumena,

volumetrijska efikasnost kompresora je samo funkcija propuštanja plina između rotora i
kućišta te stanja plina na usisu. Propuštanje plina je unutrašnje curenje tijekom kompresije iz
prostora višeg tlaka u susjedni prostor nižeg tlaka. Time se smanjuje dobava kompresora, i
ukupno propuštanje je veće kod rotacijskih kompresora u odnosu na odgovarajuće klipne
kompresore. Osim zračnosti između rotora, te rotora i kućišta, postoji također i "propusni
otvor" koja je trokutastog oblika formiran presjekom vrhova dva rotora i kućišta. Ovaj otvor
nije moguće brtviti. Propusno strujanje je jednako, bez obzira na brzinu vrtnje i ovisi samo o
razlici tlakova i površini "propusnog otvora". Da bi se postotak gubitaka uslijed propusnosti
održao što manji, brzina rotacije kompresora mora biti što veća. Ovo vrijedi i za podmazivane
i za suhe vijčane kompresore. Kako je kod suhih kompresora ovaj razmak veći, optimalne
brzine vrtnje suhih kompresora moraju biti veće od podmazivanih. Volumetrijska efikasnost
vijčanog kompresora u praksi se može odrediti samo testiranjem. Volumetrijska efikasnost
ovisi o:
- geometriji rotora,
- veličini "propusnog otvora",
102
- zračnosti između rotora,

- volumenu koji zauzima rashladno ulje,
- usisnim otporima,
- predgrijavanju usisnog zraka.
Slika 15.10 Volumetrijska efikasnost vijčanog kompresora podmazivanog i hlađenog uljem promjera
rotora 100 mm za različite zračnosti među rotorima 2
15.4.1 Bezuljni (suhoradni) vijčani kompresori

Propuštanje kod nepodmazivanih vijčanih kompresora može se povezati s Machovim
brojem na vrhu zuba (rotora). Brzina vrha zuba je
u = D π n m/s (15.11)
a brzina zvuka za plin je
a = T  / M = TR m/s (15.12)

gdje je a brzina zvuka za dotični plin,  je omjer cp/cv, R plinska konstanta, T apsolutna
temperatura a M molekularna masa plina koji se komprimira.
Optimalna brzina vrha rotora je 0.25 Ma za ugrađeni omjer tlakova kompresora p2/p1 =
3. Vrijednost se neznatno mijenja za druge ugrađene omjere tlakova kao što je prikazano na
slici 15.11.
103
0.30
0.25
Machov broj rotora 0.20
0.15
2.0 2.5 3.0 3.5 4.0
omjer tlakova kompresora
Slika 15.11 Optimalna brzina vrha zuba (rotora) u funkciji ugradbenih omjera tlakova kompresora
18
Osim što utječe na volumetrijsku efikasnost, propuštanje komprimiranog plina utječe i

na izentropsku (adijabatsku) efikasnost. Na slici 15.12 nacrtana je ovisnost omjera adijabatske
efikasnosti (radna prema optimalna) prema omjeru obodnih brzina u/u0, radne i optimalne.
1.2
1.1
omjer adijabatske efikasnosti
0.9
0.8
0.7
0.4 0.6 0.8 1 1.2 1.4
omjer obodnih brzina
Slika 15.12 Ovisnost omjera adijabatske efikasnosti o omjeru obodnih brzina vrha rotora 18
Slike 15.13 i 15.14 prikazuju tipične krivulje volumetrijske i adijabatske efikasnosti za

različite radne omjere tlakova kod ugrađenog omjera tlakova kompresora p2/p1 = 2, 3 i 4.
104
100
90
p2 / p1 = 4
80
v p2 / p1 = 3
70
60
p2 / p1 = 2
50
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10
omjer tlakova
Slika 15.13 Volumetrijska efikasnost u funkciji omjera tlakova za tipični SRM vijčani kompresor 18
U svrhu postizanja najviše moguće efikasnosti, ugrađeni volumni omjer treba biti što je
moguće bliže volumnom omjeru koji je determiniran stvarnim omjerom tlakova kompresora.
Adijabatsku efikasnost treba korigirati prema molekularnoj težini. Općenito, adijabatska

efikasnost se smanjuje sa smanjenjem molekularne težine plina, a povećava s porastom
molekularne težine. Kao pojednostavljenje može se pretpostaviti linearan odnos. Referentna
adijabatska efikasnost je za zrak. Korekcija od -3% je za molekularnu težinu 2 (vodik) prema
29 (zrak), i +3% za molekularnu težinu 56 (butilen C4H8) u odnosu na zrak. Npr. kompresor
za zrak s efikasnosti od 78% trebao bi imati optimalnu efikasnost vrha rotora 75% kod rada sa
vodikom, odnosno 81% kod komprimiranja butilena.
Slika 15.14 Adijabatska efikasnost prema omjeru tlakova i omjeru volumena za jedan SRM vijčani
kompresor za zrak 18
105
Kod uljem podmazivanih kompresora efekt viskoziteta ulja na profil vijaka uslijed
ubrizgavanja ulja uzrokuje da se dinamička efikasnost znatno smanjuje pri visokim brzinama
rotora. Zbog toga uljem podmazivani kompresori s ubrizgavanjem ulja ne rade s obodnim
brzinama vrha rotora iznad 50 ili 60 m/s. Optimalna obodna brzina vrha zuba (rotora)
suhoradnog kompresora uglavnom je određena brzinom zvuka plina koji se komprimira.
Asimetrični profili koji se danas koriste doveli su do poboljšanja efikasnosti

zahvaljujući manjoj zračnosti neophodnoj za rad kompresora. Ova radna zračnost dozvoljava
dijelu plina koji se komprimira povrat pri brzini zvuka iz područja kompresora višeg tlaka u
područje manjeg. Ovo povratno strujanje se javlja i kod uljem podmazivanih kompresora ali u
manjoj mjeri, visok viskozitet ulja ima određeni efekt brtvljenja radne zračnosti tako da se
postižu visoke volumetrijske efikasnosti čak i pri niskim obodnim brzinama vrha rotora.
Procesni suhoradni vijčani kompresori rade pri većim obodnim brzinama da bi se

poboljšao omjer stvarne dobave i povratnog strujanja kroz zračnosti između rotora, i tako
postigla visoka volumetrijska efikasnost.
Za zadanu veličinu i omjer kompresije kompresora, zračnosti su definirane radnom

temperaturom i konstantne su. Kako je i brzina zvuka određena plinom koji se komprimira
konstantna, količina povratnog strujanja (propuštanja) je također konstantna. Ako takav
kompresor radi s većom obodnom brzinom vrha rotora, volumetrijska efikasnost ηv se
upočetku poboljšava do točke gdje uslijed pogoršanja omjera obodne brzine vrha rotora
prema brzini zvuka u komprimiranom plinu, dolazi do lošijeg punjenja usisnog prostora među
zupcima. Također se povećavaju i dinamički gubici ηd uslijed trenja između brzo gibajučih
površina vijaka i samog plina. Ova dva parametra ηv i ηd određuju adijabatsku efikasnost ηi =
ηs.
Slika 15.15 Krivulje efikasnosti bezuljnog vijčanog kompresora 16
Iz gornjeg grafa je vidljivo da se u bezuljnom kompresoru optimalno područje obodnih

brzina može odrediti za svaki plin koji se komprimira. Međutim, kako je krivulja adijabatske
efikasnosti gotovo ravna u prilično širokom području, odstupanje od optimalne točke vodi
samo neznatnom smanjenju efikasnosti.
Grubo govoreći, za plinove molekularne težine 60 do 80 kg/kmol optimalna obodna

brzina vrha rotora je u rasponu 30 do 60 m/s. Za plinove molekularne težine 20 do 40 kg/kmol
brzina je 70 do 120 m/s. Veoma lagani plinovi zahtijevaju obodnu brzinu vrha rotora od 150
m/s ili veću.
106
Uljem podmazivani procesni vijčani kompresori općenito rade s obodnom brzinom vrha
rotora 1/3 od identičnih kompresora bez podmazivanja. To znači da suhi kompresori imaju tri
puta veći protok u odnosu na uljem podmazivane kompresore istih veličina rotora.
15.4.2 Bezuljni vijčanih kompresori s ubrizgavanjem tekućine

Proces kompresije je približno izentropski proces. Temperatura kompresije ovisi o
omjeru tlakova, omjeru cp/cv plina koji se komprimira i odstupanja zbog gubitaka efikasnosti.
Kako je radna temperatura bezuljnog vijčanog kompresora ograničena izborom materijala i
njegovim koeficijentom temperaturnog izduženja, izlazna temperatura iz kompresora mora
biti oko 200 °C ili najviše 250 °C za svaki kompresorski stupanj. Preveliko izduženje
materijala može dovesti do oštećenja stroja.
Ubrizgavanje tekućine posebno je poželjno kada se komprimira plin koji stalno mijenja
sastav, odnosno molekularnu težinu a time i omjer cp/cv. Primjer su plinovi na baklji
rafinerija. Ako je plinska mješavina teška, omjer cp/cv je malen, pa kod omjera tlakova
jednostupanjske kompresije p2/p1 = 6, temperature na izlazu iz kompresora su relativno niske.
Ako smjesa plinova postaje lakša, omjer cp/cv znatno raste i izlazna temperatura iz
kompresora naglo raste iznad dozvoljene razine. U tom slučaju mala količina tekućine, kao
što je benzin, se ubrizga u kompresorski stupanj i toplina isparavanja apsorbira toplinu
kompresije. Kompresor može sigurno raditi. Količina ubrizgane tekućine radi sniženja
temperature je relativno mala u poređenju s količinom plina koji se komprimira.
Slika 15.16 Utjecaj ubrizgavanja vode na izlaznu temperaturu bezuljnog vijčanog kompresora 16
Ako je količina tekućine koja se ubrizgava veća od količine koja ispari, na izlazu iz
kompresora se javlja dvofazna smjesa. Ova tekućina uzrokuje značajno sniženje temperature i
proces kompresije je gotovo izoterman. Osim toga, neisparena tekućina smanjuje zračnosti i
107
time poboljšava volumetrijsku efikasnost. Također dolazi do ispiranje unutar kompresora.

Film tekućine koji se stvara na površinama unutar kompresora sprječava udaranje prašine koja
može biti u plinu, pa je i abrazija rotora značajno smanjena. Ubrizganu tekućinu koja obavlja i
funkciju ispiranja treba povremeno pročistiti, a u nekim slučajevima i zamijeniti odmah nakon
uporabe.
Primjer 15.1
Proračunati performanse vijčanog kompresora konstruiranog za zrak koji komprimira

neki plin koristeći sljedeće ulazne podatke:
D = 0.2667 m
L/D = 1.5
Vstv = 70.79 m3 / min
t1 = 38° C
p1 = 1 bar
p2 = 3 bar
rp = 3.0
 = 1.23
M = 23 g/molu
Rješenje:
Stvarni maseni protok kroz kompresor je:
p Vstv 100 000  70.79

mstv = = = 62.97  63 kg/min
R T (8 314.3/23)  311
Usisni volumen kompresora po jednom okretu je:
D 3 ( L / D)
V1 = m3 / okretu
C
za kružni profil C = 2.231 pa slijedi:
0.26673 1.5
V1 = =0.0127544 m3 / okretu
2.231
Iz slike 15.17 očita se volumetrijska efikasnost za omjer tlakova 3.
v = 89%
Teoretski protok kroz vijčani kompresor je:
Vstv = Vh v
108
Vh = Vstv / v = 70.79 / 0.89 = 79.54 m3 / min
Sada treba proračunati potrebnu brzinu vrtnje kompresora.
Vh = V1  n m3 / s
n = Vh / V1 = 79.54 / 0.0127544 = 6 236 min -1
Treba proračunati brzinu zvuka za komprimirani plin pri ulaznim uvjetima
a = T  / M = 1.23  311 8 314.3/23=371.86 m/s
Brzina vrha rotora je:
u = D  π  n = 0.2667  π  6236 / 60 = 87 m/s
Prema slici 15.15 za omjer tlakova 3.0 Machov broj je 0.25. Odatle optimalna brzina je:
u0 = M a  a = 0.25  371.86 = 92.97 m/s
Omjer brzina vrha rotora je:
u / u0 = 87 / 92.97 = 0.936
Omjer volumena je:

1 1
v2 / v1 = rv = ( p2 / p1 ) = 31.23 = 2.44
Sada iz dijagrama 15.18 za omjer tlakova 3.0 i omjer volumena 2.44 adijabatska
efikasnost je 74%. Iz slike 15.16 za omjer brzina rotora 0.936 može se reći da je omjer
efikasnosti 1.0. Adijabatska efikasnost kompresora ostaje 74%. Korekcija efikasnosti s
obzirom na manju molekularnu težinu u odnosu na zrak daje otprilike -0.6, pa se dobiva
konačna vrijednost:
ηs =73.4%
 −1
 
 p 
Ns = − p1 Vstv  2  − 1
s ( − 1)  p1  
 
1.23 100 000  (70.79/60)  1.23 −1


Ns = −  3 1.23
− 1 = −195 991 W
0.734  0.23  
Ns = -196 kW (snaga se dovodi plinu)
Potrebna snaga na ulaznoj osovini kompresora je uz pretpostavku ηm = 0.93
Ne = Ns / m = 196 / 0.93 = 210.75 kW
Temperatura plina na izlazu iz kompresora je:
109
 
 −1

 p2  
T1   − 1
 1 
p

T2 = T1 +  
s q
 
1.23−1
1.23
  3.0 
311   − 1
 1.0 
 
T2 = 311 + 0.9 = 311 + 87 = 398 K
0.734
t2 = 125 °C
Primjer 15.2
Proračunati performanse vijčanog kompresora iz primjera 15.1 za promijenjene uvjete:
p2 = 3.3 bar novi izlazni tlak,

rp = 3.5 novi omjer tlakova,
rv = 2.77 novi omjer volumena.
Ostale podatke koristiti iz prethodnog primjera.
Rješenje:
Novi stvarni volumni protok je:
Vstv = Vh v
Teoretski protok kroz kompresor ostao je nepromijenjen. Dok je volumetrijska
efikasnost za rp = 3.5 prema dijagramu 15.17 smanjena na 87%. Sada je,
Vstv = 79.54  0.87 = 69.20 m3 / min
Novi stvarni maseni protok je:
69.20
mstv =  63 = 61.58 kg/min
70.79
Pretpostavka je da se obodna brzina vrha rotora i brzina zvuka nisu promijenile.
a = 371.86 m/s
u = 87 m/s
Za omjer tlakova 3.5 iz slike 15.15 Machov broj vrha rotora je 0.27. Sada je optimalna
obodna brzina vrha rotora
u0 = M a  a = 0.27  371.86 = 100.4 m/s
Omjer obodnih brzina vrha rotora je
u 87
= = 0.866
u0 100.4
110
Iz dijagrama 15.18 za omjer tlakova = 3.5 i omjer volumena = 2.77 adijabatska

efikasnost je 73%. Iz slike 15.16 za omjer obodnih brzina = 0.866 omjer adijabatskih
efikasnosti je 0.98. Sada je nova adijabatska efikasnost
s = 0.98  0.73 = 0.715
Potrebna snaga za komprimiranje plina je:
 −1
 
  
p2 
Ns = − p1Vstv   − 1

s ( − 1)  p1  
 
1.23 100 000  (69.20/60)  1.23 −1


Ns = −  3.5
1.23
− 1 = −227 719 W
0.715  0.23  
Ns = 227.7 kW
Za ηm = 0.93 potrebna osovinska snaga je:
Ne = Ns / m = 227.7 / 0.93 = 245 kW

Temperatura plina na izlazu iz kompresora je:
 
 −1

 p2  
T1   − 1
 1 
p

T2 = T1 +  
s q
311(3.50.187 − 1)
T2 = 311 + 0.9 = 311 + 103.3 = 414.3 K
0.715
t2 = 141.3 °C
Ovaj primjer pokazuje da kada kompresor radi pri kompresijskim omjerima koji se
razlikuju od projektiranog, efikasnost mu se smanjuje. Kod povećanja radnog omjera tlakova
dolazi do pada volumetrijske efikasnosti uslijed porasta unutrašnjeg propuštanja. Također,
promjena u obodnoj brzini vrha rotora može utjecati u manjoj mjeri na efikasnost kompresora.
15.5 REGULACIJA DOBAVE VIJČANIH KOMPRESORA
Kod vijčanih kompresora vrijedi:
Vτ = V1 n v 
gdje je τ vrijeme rada stroja. Faktor V1 v nije konstanta jer vrijednost v opada s povećanjem
kompresijskog omjera p2/p1 i smanjenjem brzine vrtnje n. Dakle, regulacija dobave
(kapaciteta) može se provoditi ili promjenom brzine vrtnje n ili promjenom trajanja rada
kompresora τ. Smanjivanjem brzine vrtnje povećavaju se gubitci prestrujavanja unatrag kroz
raspore. Već komprimirani plin povišene temperature prodire natrag u prostor manjeg tlaka i
niže temperature, pa tako u tom prostoru raste temperatura i prije komprimiranja. Kod male
brzine vrtnje može zbog navedenog konačna temperatura narasti iznad dozvoljene.
111
U načelu koriste se tri načina regulacije rada vijčanih kompresora:
1. opterećeno/rasterećeno tj. 100% ili 0%,

2. modulativna regulacija,
3. regulacija promjenom brzine vrtnje.
15.5.1 Regulacija dobave usisnim kliznim ventilom

Regulacija opterećeno/rasterećeno je prikladna za takve uvjete rada gdje jako varira
potrošnja plina, te ovisno o potrebi kompresor radi u režimu 0% ili 100%.
Modulativna regulacija pomicanjem usisnog kliznog ventila uljem podmazivanog

kompresora smanjuje usisni volumen te kontinuirano regulira kapacitet u rasponu 15 do 100%
od ukupnog kapaciteta kod konstantnog izlaznog tlaka na osnovi potrošnje plina u pogonu.
Kad postigne donju granicu modulacije kompresor će automatski priječi na rad prema režimu
rasterećeno – opterećeno.
Slika 15.17 Regulacija dobave vijčanog kompresora kliznim ventilom 15
15.5.2 Regulacija dobave vijčanih kompresora promjenom brzine vrtnje

Vijčani kompresori imaju konstantan moment i konstantan omjer tlakova. To znači da
se upravljanjem brzine postiže izvrsna regulacija djelomičnog opterećenja.
Kao što je poznato, smanjenjem obodne brzine dolazi do pada volumetrijske efikasnosti
zbog konstantnog povratnog propuštanja (konstantna brzina zvuka i konstantan omjer
tlakova). Međutim, smanjuju se i dinamički gubici, tako da je moguća regulacija kapaciteta
promjenom brzine u relativno širokom području.
112
Slika 15.18 Utjecaj promjene obodne brzine vrha rotora na kapacitet, snagu i izlaznu temperaturu
suhog kompresora 16
Promjena brzine vrtnje omogućena je frekvencijskom kontrolom elektromotora. Na taj

način kompresor radi kontinuirano s potrošnjom energije koja odgovara zahtjevima dobave
kompresora.
Graf pokazuje karakteristike suhog vijčanog kompresora koji komprimira plin

molekularne težine 30 kg/kmol. Pad volumetrijske efikasnosti pri maloj obodnoj brzini
uzrokuje rast temperature na potisu kompresora.
Teški plinovi sa malom brzinom zvuka dozvoljavaju promjenu obodne brzine unutar
širokog područja, budući da je pri maloj obodnoj brzini pad volumetrijske efikasnosti malen.
Kod komprimiranja lakih plinova područje promjene obodne brzine je ograničeno bez
ubrizgavanja, i dozvoljava se regulacija kapaciteta samo 30%.
113
15.6 MATERIJALI ZA VIJČANE KOMPRESORE
Tablica 15.1 Materijali za vijčane kompresore 15
Bezuljni kompresori Uljem hlađeni i podmazivani kompresori
Kućište Kućište
- sivi lijev - sivi lijev
- ugljični čelični lijev - ugljični čelični lijev
- lijevani nehrđajući čelik (304 SS, 316 SS,
13Cr-4Ni SS...)
Rotori Rotori
- kovani ugljični čelik - kovani ugljični čelik
- kovani nehrđajući čelik - rastezljivo željezo
114
16. ROOTS KOMPRESORI - PUHALA
Braća Philander i Francis Roots patentirali su 1860. godine niskotlačni kompresor kao
zračnu pumpu. Gottlieb Daimler 1900. godine ugrađuje ga kao prednabijač u motor s
unutrašnjim izgaranjem.
Roots kompresori, odnosno puhala, su uobičajeno dva identična rotora u zahvatu, ali
bez dodira, jednostavne izvedbe i pogodni isključivo za male omjere tlakova. Pogon rotora je
preko sinkroniziranih zupčanika jednake brzine vrtnje. Rotori zahvaćaju svježe punjenje na
usisu, prebacuju bez komprimiranja u tlačni vod, i istiskuju. Dolaskom u kontakt s tlačnim
vodom, automatski se uspostavlja tlak koji vlada na tlačnoj strani uslijed povratnog
turbulentnog strujanja, i pri tom tlaku istiskuje plin. Kako nema dodira među rotorima a ni sa
kućištem, Rootsovo puhalo ne zahtjeva unutrašnje podmazivanje.
Slika 16.1 Načelo rada Roots puhala
Postoje izvedbe ovih kompresora i s tri rotora. Takve izvedbe imaju bolju efikasnost i
manju buku, te manju pulsaciju kod dobave.
Volumni protok Roots puhala je od 0.15 do 850 m3/min. Omjer tlakova je nizak i
najviše iznosi 1.5 do 2.0 kod jednostupanjske kompresije.
Roots puhala rade s adijabatskom efikasnosti od jedva 60%.
V1 = 4 AL m3 za izvedbu s dva rotora (16.1)
gdje su:
V1 - usisni volumen Roots kompresora za 1 okretaj rotora,
A - površina poprječnog presjeka usisne komore jednog rotora (svaki rotor ima dvije za
jedan okretaj),
L - dužina kućišta (i rotora).
115
16. Roots kompresori
Stvarana dobava je:
Vi = Vstv. = v Vteor. = v  n V1 = v  n  4  A  L m3 / s (16.2)
gdje je v volumetrijska efikasnost kompresora.
Slika 16.2 Poprječni presjek Roots puhala 19
1 usisni otvor 4 prijenosna komora

2 rotor 5 kućište
3 rotor 6 tlačni vod
116
17. JEDNOVIJČANI KOMPRESORI
Jednovijčani kompresori su također volumni kompresori, konstruirani za sve rashladne

kompresore za industriju, klimatizaciju i toplinske pumpe. Ovi kompresori imaju samo tri
pomična dijela, glavni rotor koji međusobno zahvaća zupce s dva dijametralno suprotna
zvjezdasta kola, geometrija koja rezultira u ujednačenom djelovanju bez gubitaka snage
između rotora i zvjezdastih kola a s minimalnim opterećenjem rotora. Rotor se izrađuje od
lijevanog željeza a zvjezdasta kola od PPS kompozitnih materijala dobrih mazivih svojstava.
Slika 17.1 Jednovijčani Hall kompresor 20
Jednovijčani kompresori se koriste u pivovarama, kod proizvodnje leda, rashladnih

prostora, zamrzavanja hrane, hlađenja brodskih tereta, zamrzavanja ribe, hlađenja kontejnera,
klimatizacije, hlađenja u procesnoj i farmaceutskoj industriji. Koriste se kod rekuperacije
topline i kod toplinskih pumpi, ukapljivanja plinova, kompresije bioplina, prirodnog plina,
ugljik dioksida, propana, propilena, amonijaka, dušika, vodika, kod grijanja zgrada i gradova
korištenjem okolnog zraka, geotermalne i niskotemperaturne vode.
Glavni vijak ima šest žljebova, dok zvjezdasta kola imaju po jedanaest zubaca. Zbog
toga zvjezdasta kola rotiraju brzinom od 6/11 brzine pogonske osovine. Svaki rotacijski sklop
na tlačnom dijelu kompresora ima dva kompleta ležaja. Tipični uljem-potopljen jednovijčani
kompresor sastoji se od glavnog vijka i dva rotirajuća zvjezdasta kola, svaki od njih ima jedan
par ležajeva za održavanje osovinskog položaja sklopa i valjkasti ležaj za potporu suprotnog
kraja. Svi ležajevi se podmazuju uljem pod tlakom. Nakon što se ulje izlije iz ležajeva,
117
17. Jednovij~ani kompresori
usisava se u žljebove glavnog vijka i istiskuje se u tlačni vod s komprimiranim plinom i uljem
ubrizganim u žljebove tijekom kompresije. Budući da vijak nema opterećenja osim
gravitacije, ležajevi su predimenzionirani, jer su određeni na osnovi potrebnog promjera
osovine za primijenjenu pogonsku snagu. Jednovijčana konstrukcija ne ograničava veličinu
ležaja zvjezdastog kola. Zbog toga se ležajevi optimiziraju za maksimalnu pouzdanost.
Slika 17.2 Presjek jednovijčanog kompresora 21
Slika 17.3 Glavni rotor i zvjezdasta kola 21
118
Jednovijčani kompresori mogu postizati veoma male kompresijske omjere, ali se

uglavnom ne ispod 2, a maksimalno je moguće postići omjer kompresije iznad 20. Mogući su
promjenjivi volumni omjeri od 1.2 do 7.0. Dobava se kreće od cca 2 m3/min pa do 60 m3/min.
Brzina vrtnje je relativno niska i iznosi od 1200 ili 4800 min-1, najčešće 3000 ili 3600 min-1
ovisno o frekvenciji električne mreže. Razina buke jednovijčanih kompresora je 3 do 6 dBA
niža od dvovijčanih kompresora.
17.1 PRINCIP RADA JEDNOVIJČANIH KOMPRESORA
Kompresijski ciklus započinje nakon što usisani plin ispuni gornji i donji prostor (žlijeb)
između navoja vijka na usisnoj strani kućišta. Budući da jednovijčani kompresor ima dva
nazubljena (zvjezdasta) kola kompresijski proces se događa u isto vrijeme na suprotnim
stranama vijka. Kako vijak rotira, on pokreće nazubljena kola. Nazubljeno kolo sa navojem
vijka unutar kućišta zatvara usisani plin i nakon odvajanja od usisnog otvora započinje proces
kompresije. Kako vijak rotira, smanjuje se početni volumen žlijeba a time se povećava tlak u
žlijebu. To se događa istovremeno na poprječnim stranama vijka.
Slika 17.4 Usisni proces [22] Slika 17.5 Proces kompresije [22]
Naposljetku, kako vijak rotira prema završetku ciklusa kompresije, žlijeb navoja se
poravna s tlačnim otvorom koji se nalazi na tlačnoj strani kućišta kompresora. Plin i bilo koja
tekućina koja sa nalazila u žlijebu radijalno je istisnuta kroz tlačni otvor u tlačni prostor.
Budući da vijak ima šest utora, kompresija se istovremeno pojavljuje šest puta na dvije
lokacije po jednom okretaju vijaka. Rad kompresora s 3600 okretaja vijka po minuti rezultira
s 21 600 kompresijskih stapaja u minuti. To rezultira gotovo jednolikim protokom stlačenog
plina.
119
Slika 17.6 Proces pražnjenja [22]
17.2 REGULACIJA RADA JEDNOVIJČANIH KOMPRESORA
Kod vijčanih kompresora koristi se:
a) elektronska regulacija dobave

b) mehanička regulacija dobave
Elektronska regulacija dobave odnosi se na promjenu brzine vrtnje, veće brzina veća
dobava i obrnuto. Pri tome unutarnje propuštanje u kompresoru raste pri manjim brzinama.
Mehaničku regulaciju dobave moguće je ostvariti na nekoliko načina:
- poppet ventilom,
- jednim kliznim ventilom (fiksni volumni omjer),
- dva klizna ventila (pomicanje jednog ventila pri djelomičnom opterećenju),
- dvostrukim paralelnim kliznim ventilima (nezavisni rad klizača za dobavu i klizača za
volumni omjer).
Kod jednovijčanih kompresora najčešće se koriste dvostruki paralelni klizni ventili koji
omogućuju visok stupanj fleksibilnosti i optimizacije rada. Ovakva konstrukcija ima dva
klizača po svakoj kompresijskoj strani kompresora. Ta dva klizna ventila se obično nazivaju
klizač za kapacitet (dobavu) i klizač za volumni omjer. Klizač kapaciteta može regulirati od
20% do 100% protoka kompresora.
120
Slika 17.7 Regulacija dobave [22] Slika 17.8 Regulacija volumnog omjera [22]
Slika 17.9 Regulacija dobave i volumnog omjera [22]
Iako su mogući niži protoci oni se ne preporučuju, jer to smanjuje količinu ulja koje teče
kroz kompresor što može izazvati pregrijanje kompresora. Klizač volumnog omjera
omogućava da se otvor za istjecanje pozicionira u optimalni položaj, ovisno o lokaciji klizača
121
kapaciteta, svojstava plina i ubrizganog ulja. Jedinstvena karakteristika konstrukcije s dva

klizača omogućava da kompresor počne raditi sasvim neopterećeno. Time se razlikuje od bilo
kojeg drugog vijčanog kompresora. Kad su oba klizača u otvorenom položaju stvara se
nesmetan protok kroz kompresor. Ako zbog bilo kojeg razloga plinski prostor bude potpuno
ispunjen uljem, položaj oba klizača na početku rada će dozvoliti da se ulje izgura iz
kompresijskog prostora i time spriječi mogućnost hidrauličkog blokiranja.
Slika 17.10 Adijabatska efikasnost jednovijčanih kompresora s Parallex klizačima u odnosu na fiksni
omjer volumena [22]
Klizni ventili također omogućavaju rad na ekstremno niskim omjerima tlakova do 1.2.
Međutim, za optimalnu efikasnost, preporučuje se rad kompresora s omjerom tlakova od 2 i
više. Zbog njihovog dizajna, jednovijčani kompresori su u mogućnosti da rade efikasnije i
pouzdanije s višim usisnim tlakovima i nižim tlačnim omjerima u odnosu na druge tipove
vijčanih kompresora.
Slika 17.11 Potrebna snaga jednovijčanih kompresora s Parallex klizačima i dvovijčanih kompresora s
jednim klizačem pri djelomičnom opterećenju [22]
Budući da klizni ventili rade u paraleli a ne u seriji kao kod drugih tipova vijčanih
kompresora, to je važno obilježje jednovijčanog kompresora koje omogućava rad s
122
optimalnom efikasnošću čak pri djelomičnom opterećenju. Također, potrebna snaga za rad pri
djelomičnom opterećenju manja je za jednovijčane kompresore s Parallex klizačima u odnosu
na tipičan dvovijčani kompresor promjenjivog volumnog omjera.
17.3 SUSTAV BRTVLJENJA
Brtvljenje radnog medija se postiže kombinacijom preciznog dizajna (male zračnosti) i

ubrizgavanjem tekućine (za hlađenje/podmazivanje), kojoj je dopušteno procurivanje i s time
začepljenje zračnosti tijekom procesa kompresije. U jednovijčanom kompresoru, ta tekućina
također mora imati odgovarajući viskozitet radi podmazivanja ležajeva. Tekućina ulazi u
žlijeb za vrijeme usisavanja i dodatno se ubrizgava u žlijeb tijekom kompresije kako bi se
poboljšalo brtvljenje ovih zračnosti.
Zahvaljujući rotaciji vijka, centrifugalne sile potiču ubrizgavanje tekućine u zračnost

između vijka i kućišta. Time se smanjuje propuštanje komprimiranog plina znano kao
kaskadiranje. Kaskadiranje se definira kao propuštanje plina iz žlijeba visokog tlaka preko
područja koji dijeli dva žlijeba, u žlijeb s niskim tlakom. Još jedno svojstvo jednovijčanog
dizajna je da je područje koje dijeli dva žlijeba veće na dijelu bližem ispušnom dijelu nego li u
sredini žlijeba. To također smanjuje propuštanje plina iz područja žlijeba sa najvećim tlakom.
Još jedan prostor gdje se propuštanje plina smanjuje je između dijela žlijeba s visokim tlakom
prema volumenu iza vijka koji je pod usisnim tlakom. Taj potencijalni put propuštanja je
zabrtvljen putem bez-kontaktnog hidrodinamičkog brtvljenja poznatog pod imenom visco
brtva, windback brtva, ili labirint brtva.
Sistem brtvljenja osovine sprječava da bilo koji plin koji se tlači curi okolo pogonske
osovine vijka u okoliš. Uljem napunjen jednovijčani kompresor ima dvije vrste brtvljenja;
standardne jednostruke mehaničke brtve, ili trostruke mehaničke brtve sa mogućnošću
čišćenja ovisno o potrebama procesa. Stacionarne ugljične brtve leže na hidrodinamičkom
filmu ulja na rotirajućem prstenu koji je fiksiran na osovinu. Trostruka brtva omogućuje razne
opcije uključujući i ventil koji može biti spojen na kućište i tako dodati sekundarmu
sigurnosnu tijekom rada.
17.4 OPTEREĆENJE KONSTRUKCIJSKIH DIJELOVA
Jedna od prednosti jednovijčanog kompresora jest činjenica da nema radijalnih ili

aksijalnih sila koje djeluju na vijak ili na komponente pogonske osovine zbog procesa
kompresije. To je zbog toga jer se proces kompresije simetrično i istovremeno dešava na
suprotnim stranama vijka, tako da te sile jedna drugu poništavaju.
Jedina vertikalna opterećenja na ležajeve vijka dolaze zbog gravitacije. Jednovijčana

konstrukcija ima prirođenu prednost smanjenog opterećenja tijekom kompresijskog procesa.
To je zbog činjenice što se površina zupca zvjezdastog kola smanjuje kad se tlak plina u
žlijebu približava tlaku istiskivanja. Kompresija počinje kad zvjezdasto kolo dođe u kontakt s
vijkom. Kako se rotacija nastavlja, površina zupca zvjezdastog kola izložena tlaku plina se
povećava. Rezultanta sila stvara aksijalno opterećenje na sklop zvjezdastog kola. Otprilike na
pola puta kroz takt kompresije, ili kada je radijalna os zvjezdastog kola okomita na os rotacije
vijka, maksimalna površina zupca zvjezdastog kola je izložena tlaku plina. Kako se
kompresijski ciklus nastavlja, tlak unutar žlijeba se povećava, ali površina zupca zvjezdastog
kola izložena tlaku stlačenog plina se smanjuje. Zbog toga se na komponente i ležajeve
123
prenose manja opterećenja što rezultira višom pouzdanošću. Na kraju takta kompresije
površina zupca zvjezdastog kola izložena tlaku plina smanjuje se na nulu, i zubac se odvaja
od vijka.
Slika 17.12 Opterećenja vijka i pogonske osovine [23]
Još jedna značajka dizajna jednovijčanog kompresora koja poboljšava pouzdanost je u

tome da su opterećenja na sklop zvjezdastog kola odvojena od glavnog vijka. Budući da je
sklop zvjezdastog kola nezavisan i odvojen od tijela vijka, njihovi ležajevi mogu biti
dimenzionirani za maksimalnu pouzdanost.
17.5 PODMAZIVANJE JEDNOVIJČANIH KOMPRESORA
Slika 17.13 Podmazivanje i hlađenje jednovijčanog kompresora [24]
124
Uljem podmazivani vijčani kompresori su pogodni za komprimiranje plinova male

molekularne težine, kod postizavanja visokog omjera tlakova i za kompresore koji mogu
regulirati kapacitet dobave od 20 do 100% korištenjem kliznog ventila. Primjenjuju se za
komprimiranje zraka, rashladnih para, vodika, helija, prirodnog plina, koksnog plina itd.
Uljem podmazivani i hlađeni jednovijčani kompresori isporučuju se kao kompletan

uređaj sa zatvorenim krugom ulja.
Slika 17.14 Sustav podmazivanja i hlađenja jednovijčanog kompresora [25]
Na usisnom vodu jednovijčanih kompresora smješteni su stop/nepovratni ventil i

pročistač plina. Ručno upravljani stop ventil neophodan je radi mogućnosti odvajanja
kompresora od radnog plina dok kompresor ne radi. Nepovratni ventil potreban je radi
ograničenja reverzne rotacije kompresora nakon isključenja. Usisni pročistač nije obvezni dio
opreme, međutim kako u radnom plinu često ima stranih čestica koje mogu uči u kompresor
zajedno s plinom, preporučuje se njegova ugradnja. Pročistač se općenito izrađuje od
nehrđajućeg čelika s mrežastom konstrukcijom koja zadržava nečistoće.
Budući da se jednovijčani kompresori obilno podmazuju i hlade uljem, u sustav se

ugrađuje separator ulja koji efikasno iz stlačenog plina odstranjuje ulje do maksimalno 5 ppm.
Tvrtka VILTER izrađuje horizontalni separator prema ASME zahtjevima s peterstupanjskom
separacijom koja omogućuje rad s gubitkom ulja od svega 3 do 4 ppm.
Da bi se zaštitio kompresorski uređaj od oštećenja uslijed prekoračenja tlaka, mora se

ugraditi sigurnosni ventil unutar svih dijelova potisnog voda. Sigurnosni ventil se mora
postaviti na tlak nešto niži od najvišeg dozvoljenog radnog tlaka.
Radi predpodmazivanja kompresora prije startanja, i za održavanje potrebnog tlaka ulja

pri malom omjeru kompresije obično se koristi zupčasta pumpa ulja direktno pogonjena.
125
Ulje se hladi u hladnjaku ulja rashladnom vodom ili zrakom. Radi održavanja potrebne
temperature ulja na ulazu u kompresor, koristi se troputni regulacijski ventil.
Osim hladnjaka ulja, zahtijeva se ugradnja i grijača ulja, koji održava temperaturu ulja
od najmanje 32 ºC dok kompresor ne radi. Za vanjsku ugradnju, nisku temperaturu okoline
ispod 30 ºC i vjetar treba izraditi proračun grijača. Za niskotemperaturne uvjete okoline
dodatno se zahtjeva toplinska izolacija separatora i cjevovoda ulja.
Prije ubrizgavanja ulja u kompresor, ulje prolazi kroz mikronski uljni filtar velikog
kapaciteta. Općenito je prihvatljiva filtracija do nominalno 25 mikrona. Preporučuju se
dvostruki filtri kako bi se u kontinuiranom radu mogli mijenjati ulošci na filtru koji ne radi.
Prva zamjena uloška filtera je nakon 200 sati rada kompresora. Nakon toga filtar se mijenja
svakih šest mjeseci, ili nakon što pad tlaka kroz filtar dosegne 45 psi (3 bar), što se dogodi
prije.
17.6 MATERIJALI JEDNOVIJČANIH KOMPRESORA
Prema podacima tvrtke Vilter standardni materijali za proizvodnju jednovijčanih

kompresora prikazani su tabelom 17.1. Rotor, odnosno vijak kompresora se izrađuje od sivog
lijeva kao i kućište, dok se osovina zvjezdastog kola, tlačni vod i poklopac kućišta izrađuju od
žilavog lijeva. Jedino se pogonsko vratilo i ležajevi izrađuju od čelika. Zvjezdasto kolo
izrađuje se od Ryton PPS polimera. Karakteristika ovog organskog polimera je velika
čvrstoća i kemijska otpornost i pri povišenim temperaturama.
Tablica 17.1 Materijali za jednovijčane kompresore prema tvrtki Vilter 25
Redni Naziv Materijal Specifikacija

Br. komponente
1 Kućište kompresora Sivi lijev ASTM A-126
2 Tlačna cijev Žilavi lijev ASTM A-536
3 Poklopac kućišta zvjezdastog kola Žilavi lijev ASTM A-536
4 Vijak kompresora Sivi lijev Specifikacija Vilter
5 Zvjezdasto kolo PPS polimer Ryton
6 Osovina zvjezdastog kola Žilavi lijev ASTM A-536
7 Pogonsko vratilo Čelik AISI 1045 ili 1144
8 Vodilice klizača Sivi Lijev ASTM A-126
9 Klizači dobave i volumena Sivi lijev ASTM A-126
10 Pogonsko vratilo klizača Čelik ASTM A-108
126
18. ROTACIJSKI KOMPRESORI S LAMELAMA
Najsličniji po načinu rada su kompresori s oscilirajućim klipom i kompresori s

lamelama. Prvi lamelni kompresori javljaju se početkom 19. stoljeća u Francuskoj. Lamelni
kompresor sastoji se od cilindra u kome je ekscentrično postavljen rotor sa lamelama. Pri
rotaciji rotora, lamele uslijed centrifugalne sile svojim vanjskim dijelom dodiruju unutrašnju
stranu cilindra i nepropusno razdvajaju prostore s jedne i druge strane lamele. Ponekad se
zbog boljeg brtvljenja koristi sila opruge ili tlak ulja kojim se potiskuju lamele. Plin se
komprimira promjenom volumena između dviju lamela.
Lamelni kompresori nemaju ventile, mada se u ponekad ugrađuju na tlačnom priključku

nepovratni ventili, da ne bi došlo do povratnog strujanja kada kompresor nije u radu. Omjer
tlakova je određen konstrukcijom kompresora (pozicijom tlačnog otvora) i uvijek je isti bez
obzira koliki tlak vlada u tlačnom vodu. Kod odstupanja konačnog tlaka kompresije p2' od
onog za koji je kompresor izrađen, (za neki početni tlak p1 to je p2 = xp1) nastaju gubici pri
radu uslijed viška rada kompresije.
Postoje tri tipa lamelnih kompresora:
- podmazivani
- bezuljni
- uljem naplavljeni
Kod podmazivanog tipa ulje se ubrizgava u obliku magle u ulaznu struju radnog plina.
Alternativno, ulje se može dovoditi iz rezervoara preko osovine ili direktno u cilindar. Lamele
su izrađene od čelika, sivog lijeva ili iz sintetičkih vlaknastih materijala. Sintetički materijali
imaju prednost male mase, što znači manje centrifugalne sile. Sivi lijev je zbog svojih
samopodmazujućih svojstava vrlo pogodan materijal za lamele.
Bezuljni tipovi su pogodni za procesnu industriju i zahtijevaju samopodmazujuće

lamele iz ugljika.
Uljem naplavljeni tipovi lamelnih kompresora su slični vijčanim kompresorima u

kojima se velike količine ulja ubrizgavaju u kompresijski prostor, pa nakon kompresije ulje
treba odvojiti od plina i ohladiti ga. Kao i kod vijčanih kompresora ulje podmazuje, hladi i
brtvi. Lamele se u ovom slučaju izrađuju od slitine aluminija i silicija, lijevanog željeza ili
sintetičkih vlaknastih materijala, kao što su polyamid-imides, polyimides ili Ryton. Trošenje
bočnih strana i vrhova lamela smanjuje efikasnost kompresora, pa ih treba zamijeniti nakon
što istrošenja premaše dozvoljene vrijednosti. Ako se ubrizgava ulje temperature 60 ºC bez
međuhlađenja, dvostupanjski kompresor zraka koji tlači do 7 bar imat će adijabatsku
efikasnost (uključeni mehanički gubici) od 60 do 72%. Temperatura na potisnoj strani bit će
od 90 do 95 ºC. Uljem naplavljeni lamelni kompresori koriste uglavnom sintetička ulja.
Velika smična naprezanja i visoke temperature vrhova lamela ubrzano oksidiraju mineralna
ulja.
Danas se obično koriste kao kompresori zraka dobave do 170 m3/h, kao mali rashladni
kompresori, ili kao booster kompresori.
127
18. Rotacijski kompresori s lamelama
Vz volumen komore na
početku kompresije p1, T1
2
D/
a
2e
1
p2 , T2
D
e
I
Vi V0
pk , Tk p0 , T0
II
Slika 18.1 Lamelni kompresor
Dπ
a= − (18.1)
z
Volumen usisavanja jedne komore (prostor između dviju lamela), ako je L duljina
komore, a z broj lamela iznosi približno:
 Dπ   Dπ 
Vz = L  2e −  2e = L 2e −  (18.2)
 z   z 
Teorijski volumni protok u sekundi iznosi:
 Dπ   Dπ 
Vteor. = n  z Vz = n  z  L  2e −  2e = n z  L 2e −  (18.3)
 z   z 
Zrak se usisava kod stanja okoline p0 , T0 . Kompresija počinje kada komora dođe u
položaj označen sa stanjem 1, kada je volumen komore najveći. Proces kompresije se odvija
politropski, ali bliže izentropi nego izotermi. Kompresija uslijed smanjenja volumena traje
toliko dugo dok lamela ne dođe do mjesta I. Ovo mjesto treba odabrati tako da tlak u komori
bude jednak konačnom tlaku kompresije pk, jer inače uslijed izjednačavanja tlakova nastaju
gubici. Od I do II je istiskivanje zraka.
Indikatorski dijagram idealnog kompresora s lamelama (slika 18.2) je identičan

dijagramu idealnog klipnog kompresora bez štetnog prostora. Jednadžba za izentropski
(adijabatski) rad kompresije ostaje ista kao i kod klipnog kompresora. Za politropski rad
eksponent  treba zamijeniti sa n. Zbog malih otpora pri ustrujavanju i istiskivanju p1  p0 i
p2  pk .
Kao i kod klipnih kompresora stvarni protok je:
Vi = Vstv. = v Vteor.
gdje je v volumetrijska efikasnost kompresora.
128
18. Rotacijski kompresori s lamelama
p
[bar]
3 2 p2 ~ pk
4 1 p1 ~ p0
Vz V [ m3 ]
Slika 18.2 Idealni p-V dijagram lamelnog kompresora
Volumetrijska efikasnost lamelnih kompresora uglavnom ovisi o zazoru između rotora,

prednjeg i stražnjeg poklopca i cilindra. Zagrijavanje plina u usisnom prostoru te prigušenje
plina pri usisavanju dodatno povećavaju volumetrijske gubitke. Volumetrijsku efikasnost je
teško izračunati i obično se dobiva mjerenjem na izvedenom kompresoru.
Ekscentričnost e = R – r, gdje su R = radijus cilindra, a r = radijus rotora. Odnos duljine

cilindra L i njegovog promjera D obično se kod jednostupanjskih kompresora uzima
L / D = 1.5  2.5 .
Lamele su najugroženiji dio kompresora. Pri niskim tlakovima do 1.7 bar preporučuje
se ekscentritet rotora e = 0.14  R , a pri većim tlakovima do 3.5 bar e = 0.11 R . Ukupna
visina lamele H = 3.8  e . Ove preporučene srednje vrijednosti mogu varirati. Za postizanje
tlakova iznad 3.5 bar koriste se višestupanjski lamelni kompresori. Ovisno o veličini
kompresora, tlaka, materijala lamele, podmazivanja i hlađenja broj lamela se kreće od 2 do 8
lamela premda se ponekad ide i do 30. Srednja obodna brzina lamele je od 12 do 13 m/s.
Maksimalna brzina vrha lamela je oko 20 m/s. Kod grafitnih lamela obodne brzine su oko 8
m/s. Kao booster jedinice koriste se do izlaznih tlakova od 30 bar. Dobava lamelnih
kompresora se kreće od 1 do 200 m3/min.
Lamelni kompresori su direktno spojeni s pogonskim motorom, najčešće

elektromotorom. Budući da imaju ravnomjeran zakretni moment ne treba im zamašnjak.
Pogodnost za brtvljenje sastoji se u tome što lamela ne treba brtviti komoru uslijed
razlike tlaka u komori i okoline, već samo uslijed razlike tlaka u dvije susjedne komore.
129
19. KOMPRESORI SA ZAVOJNICOM (SPIRALNI
KOMPRESORI)
Koncept spiralnih odnosno orbitalnih kompresora u osnovi je jednostavan, patentirao ga

je francuski inženjer Leon Creux 1905. Međutim, kao i kod vijčanih kompresora, tehnologija
izrade nije bila na potrebnoj visini, tako da je izrada prototipa čekala do druge polovine 20.
stoljeća, a šira primjena se javlja tek 80-tih godina prošlog stoljeća. Danas se najčešće koriste
kod toplinskih pumpi, u klimatizaciji i rashladnoj tehnici, ali i kod komprimiranja plinova
(prirodni plin, metan iz ležišta ugljena, plin na baklji nalazišta nafte ili u rafinerijama itd.).
Spiralni kompresor se sastoji od dvije Arhimedove zavojnice. Jedna zavojnica je

nepomična i učvršćena je za postolje, a druga koja je ekscentrično ugrađena, giba se orbitalno
a ne kružno. Između spirala ne postoje brtve, brtvljenje se postiže dodirom metala na metal.
Također, spiralni kompresor nema ni ventile, iako se ponekad ugrađuje potisni ventil.
Slika 19.1 Usis, kompresija i istiskivanje spiralnog kompresora 26
Spiralni kompresori imaju manje dijelova od klipnih, pa su stoga i pouzdaniji u radu.

Kao što je već rečeno, klipni kompresor se sastoji od kućišta sa cilindarskom glavom te
brtvom među njima, usisnog i tlačnog ventilskog sklopa, klipa s klipnim prstenovima,
osovinice klipa i klipnjače. Spiralni kompresor sastoji se samo od dviju komponenti, fiksne
spirale i pomične spirale. Nema ventila.
Plin se uvodi kroz dva dijametralno suprotna otvora. Pomična spirala koja je spojena sa
koljenastim vratilom pokreće se orbitalno. Ovakvo orbitalno gibanje spirale formira seriju
plinskih džepova između spirala, koji putuju prema središtu. Gibanjem prema centru džepovi
postaju sve manji, plin se komprimira (raste tlak i temperatura). Dolaskom plina u centar
postiže se željeni tlak, i kroz otvor na kućištu nepomične spirale istiskuje se u tlačni vod.
130
19. Kompresori sa zavojnicom
Budući da nema ekspanzije zaostalog plina (jer nema štetnog volumena), postiže se
visoka volumetrijska efikasnost. Međutim, volumetrijski gubici zbog propuštanja su glavni
čimbenik ograničenja omjera kompresije. Kada usisani plin sadrži mazivo ulje, omjeri
kompresije biti će veći jer ulje značajno doprinosi brtvljenju. To je primjerice slučaj
kompresijskih rashladnih uređaja gdje radni medij sadrži do 5% ulja za podmazivanje. Budući
da spiralni kompresor nema ventila, nema ni gubitaka u ventilima. U slučaju da je tlak u
tlačnom vodu viši ili niži od nazivnog omjera kompresije, dolazi do gubitaka kao i kod ostalih
tipova rotornih kompresora.
Tlakovi na kraju kompresije plina iznose od 5 do 25 bar, a kompresijski omjer ide kod
jednostupanjske kompresije do 14.
Za vrijeme rada, centrifugalna sila održava kontinuiran kontakt spirala gotovo bez
curenja plina, kod dobrog podmazivanja. Budući da je gibanje pomične spirale orbitalno,
manja je i buka za 5 do 10 dBA u odnosu na klipne kompresore i iznosi oko 75 dBA na 1 m
udaljenosti. Praktično kontinuirana dobava osigurava i rad sa znatno manje vibracija.
U slučaju pojave kapljevine kod rashladnih kompresora, da nebi došlo do uništavanja

kompresora budući da je kapljevina nestlačiva, omogućeno je radijalno i aksijalno pomicanje
pomične spirale.
Regulacija dobave promjenom brzinom vrtnje omogućava kontinuiranu promjenu

dobave između 17 i 100%. Brzina vrtnje spiralnih kompresora ide do oko 5000 min-1.
Slika 19.2 Aksijalno i radijalno pomicanje okretne spirale kod pojave kapljevine u kompresoru 27
Na slici 19.3 prikazan je poprječni presjek rashladnog i klimatizacijskog uređaja gdje su

kompresor i elektromotor smješteni u zajedničko hermetičko limeno kućište. Radni plin ulazi
kroz ulazni priključak kao zasićena ili malo pregrijana para koja sadrži i kapljice mazivog
ulja. Prije ulaska u prostor između spirala hladi dijelove kompresora, a nakon tlačenja u
potisnom prostoru 1 dolazi do smanjenja pulzacija stlačenog plina. Klizni dio osovine 17
omogućuje aksijalni i radijalni pomak orbitalno rotirajuće zavojnice 4.
131
Slika 19.3 Carylyle spiralni kompresor 26
1 potisni prostor 12 ekscentrična osovina

2 tlačna cijev 13 stator elektromotora
3 nepomična zavojnica 14 rotor elektromotora
4 orbitalno rotirajuća zavojnica 15 protuuteg
5 kućište 16 drenaža ulja
6 poklopac terminala 17 klizni dio osovine
7 elektroterminal 18 O-prsten
8 donji ležaj 19 toplinski štit
9 odrivna podloška 20 podizna ručka
10 magnet 21 prekotlačni ventil
11 hermetičko kućište 22 nepovratni ventil
132
100
Jednovijčani
Dvovijčani
90
Volumetrijska efikasnost, % Sp i r
alni
80
Kl i p
ni
70
60
2 3 4 5 6 7
Omjer kompresije
Slika 19.4 Usporedba tipičnih idealnih volumetrijskih efikasnosti za klipne, spiralne i vijčane
kompresore u funkciji omjera kompresije 28
133
OZNAKE
A m2 površina
Ap m2 površina klipa
a m dimenzija
a m/s brzina zvuka
c m/s trenutna brzina klipa
c % relativni štetni prostor
cm m/s srednja brzina klipa
cp kJ/(kg K) specifična toplina pri p = const.
cv kJ/(kg K) specifična toplina pri v = const.
C konstanta
D m promjer cilindra
DMT donja mrtva točka
e m ekscentricitet
e kW/(kg/s) energija po kg plina
F N sila
g m/s2 ubrzanje uslijed gravitacije
GMT gornja mrtva točka
h kJ/kg specifična entalpija
H m dimenzija (visina)
K konstanta
L m duljina
m kg masa
ma kg masa zraka usisana u cilindar po ciklusu
ma kg/s maseni protok zraka
mc kg/s maseni protok kompresije
me kg/s maseni protok ekspanzije
mteor kg/s teorijski usisani maseni protok zraka
M kg/kmol molekularna masa
Ma Machov broj
n s-1 brzina vrtnje
n eksponent politrope
N kW snaga
p Pa,bar tlak
p0 Pa,bar tlak okoline
pmi Pa,bar srednji indicirani tlak
ps Pa,bar apsolutni tlak standardnog okolnog zraka
ps,d Pa,bar apsolutni tlak standardnog suhog zraka
px Pa,bar međutlak kod višestupanjske kompresije
q J/kg izmijenjena specifična toplina
qtr J/kg specifična toplina trenja
Q kJ toplina
Qin J dovedena količina topline po ciklusu
Qodv J odvedena količina topline po ciklusu
rp omjer tlakova, kompresijski omjer
rv omjer volumena, volumni omjer
134
Oznake
R,r m radijus
R kJ/(kg K) plinska konstanta
 kJ/(kmol K) opća plinska konstanta
s kJ/(kg K) specifična entropija
s m stapaj
t C temperatura
T K apsolutna temperatura
T K srednja apsolutna temperatura
u kJ/kg specifična unutrašnja toplina
u m/s obodna brzina
v m3/kg specifični volumen
V m3 volumen
V m3/s volumni protok
Vc m3 štetni prostor kompresora
Vh m3 radni ili stapajni volumen cilindra
w kg masa vlage u zraku
w J/kg rad 1 kg fluida
wi J/kg stvaran rad doveden fluidu po ciklusu i kg
ws J/kg idealan rad utrošen za izentropsku kompresiju po ciklusu i kg
wT J/kg idealan rad utrošen za izotermnu kompresiju po ciklusu i kg
wteh J/kg tehnički rad
wteh,T J/kg tehnički rad izotermne kompresije
wteh,s J/kg tehnički rad izentropske kompresije
wteh,n J/kg tehnički rad politropske kompresije
wteh,tr J/kg tehnički rad politropske kompresije s trenjem
Wc,i J indicirani rad po ciklusu i cilindru
Wtehn J tehnički rad
Wtehn,s J izentropski tehnički rad
Wtehn,T J izotermni tehnički rad
W kW rad u jedinici vremena
We kW električna snaga
z kg masa suhog zraka
z broj cilindara
z broj stupnjeva kompresora
z broj zubaca vijčanog kompresora
z broj lamela lamelnog kompresora
w kg vlaga u zraku
x omjer tlakova u stupnju
x omjer radnih volumena višestupanjskih kompresora
x kgvlage/kgzraka apsolutna vlažnost zraka
xz kgvlage/kgzraka maksimalna vlažnost zraka pri temperaturi zasičenja
  kut
 m dimenzija (širina)
k ukupni omjer tlakova kompresora
 omjer specifičnih toplina (eksponent izentrope)
a kg/m3 gustoća zraka okoline
c volumetrijska efikasnost zbog štetnog prostora
e efektivna efikasnost kompresora
e,s ukupna izentropska (adijabatska) efikasnost kompresora
135
Oznake
e,T ukupns izotermna efikasnost kompresora

m mehanička efikasnost kompresora
n volumetrijska efikasnost zbog propuštanja
p volumetrijska efikasnost zbog prigušivanja na usisu
q volumetrijska efikasnost zbog izmjene topline
s izentropska (adijabatska) efikasnost kompresora
T izotermna efikasnost kompresora
ηt efikasnost transmisije
u volumetrijska efikasnost usisavanja
v volumetrijska efikasnost kompresora
 relativna vlažnost zraka
 m2/s kinematički viskozitet
 Ns/m2 dinamički viskozitet
 kg/m3 gustoća
τ s vrijeme
INDEKSI
a zrak, stvarna
b izgoreno
c ciklus, štetni prostor, kompresija
c,i ciklus, indicirani
cil cilindar
e ekspanzija, efektivni
h stapajni
i indicirani, usis, isparavanje
k kondenzacija
L rashladno i podmazujuće ulje
m mehaničko
n politropa
n propuštanje
odv odvedeno
p konstantan tlak, prigušenje, tlak, klip, para
q toplina
s konstantna entropija
s, stand standardni
stv stvarno
sz suhi zrak
T konstantna temperatura
T transmisija
tehn tehnički
teor teorijsko
tr trenje
u usisni
uk ukupno
v konstantan volumen, volumetrijski, volumen
z zasičenje
0 okolina
Δp usljed prigušenja na usisu
136
LITERATURA
1 Grljušić, M., Klipni kompresori, FESB Interna skripta, Split, 1989. /rev. 2007.
2 Barber, A., Pneumatic Handbook, 8th edition, Elsevier Science & Technology Books,
Dec. 1997.
3 Fabris Orest: Kompresori, FESB Interna skripta, Split, 1997.
4 Andrassy, M., Stapni kompresori, FSB, Zagreb, 2004.
5 Ninić, N.: Uvod u termodinamiku i njene tehničke primjene, FESB, Sveučilište u Splitu,
2008.
6 Jankov, R., Klipni kompresori, Mašinski fakultet, Beograd, 1984.
7 Grasso, Reciprocating compressors for industrial refrigeration, series RC9 and RC11
8 Chlumsky, V., Reciprocating and Rotary compressors, SNTL Publishers of Technical
Literature, Prague, Czechoslovakia, 1965.
[9] www.riteh.hr/zav_katd_sluz/zvd_teh_term_energ/nas/kompresori_07/2_Stapni_kompr
esor i_2007.pdf
10 ***, The RDS Gas Compressor..., Ingersoll-Rand, Form 3656-A, USA, 1983.
11 ***, When is a Carlyle not a Carlyle?, Carrier Corporation 07/90, Rev.F,07/06
12 Brlek Veljko: Kompresori, Tehnička enciklopedija, Leksikografski zavod, Sv.7, pp221-
255, Zagreb, 1980.
13 www.pressureproductsindustries.com/compressors/explained.html
14 ***, STAL screw compressor units for marine refrigeration, Stal Refrigeration AB,
Sweden
15 www.kobelco.co.jp/compressor/screw.html
16 Lelgemann, K.D., The design, selection and application of oil-free screw compressors
for fuel gas service, MAN Turbomaschinen AG, Germany, May 2002.
17 Tamrotor Marine Compressors AS, Service Air Compressors TMC 26/8 EANA air
cooled, Operation and maintenance instructions, N-0902 Oslo, Norway, 2002.
18 Brown, Royce N., Compressors: selection and sizing, Gulf Professional Publishing,
Houston, Tx USA, Second Edition, 1997.
19 www.rietschlepumps.com/products/Rotary_Lobe.asp
20 ***, Contracting services for the Refrigeration and Conditioning Industry, APV Baker
Ltd. Hall Division, Kent BR6 7BT, England
21 http://www.dar.hr/compair_industrijski_kompresori/vijcani_bezuljni_kompresori_hlad
eni_zrakom_ili_vodom/dh_-_bezuljni_vijcani_kompresori/d15h_-
_d37h_vodenow_ili_zracno_hladenje_a/default.aspx
22 ***, Vilter Manufacturing Corporation – Cudaly, Wisconsin 53110-8904 USA, VSM
Mini Screw Compressor, Bulletin No. 0140 DLC/3.5m/5-02
23 ***, Vilter Manufacturing Corporation – Cudaly, Wisconsin 53110-8904 USA, VSM
Screw Compressor, Bulletin No. 0140 DLC/3.5m/02-04
[24 ***, Vilter Manufacturing Corporation – Cudaly, Wisconsin 53110-8904 USA, Cool
Compression, Bulletin No. 3007
http://www.vilter.com/LinkClick.aspx?fileticket=mYd%2bTa%2fWxHs%3d&tabid=15
5&mid=562
25 ***, Vilter Manufacturing Corporation – Cudaly, Wisconsin 53110-8904 USA, VSG
Application Guideline Buletin, 2002.
26 ***, Carlyle Scroll compressors – Application Guide, 2007 Carrier Corporation,
Lit.No.: 574-020, Rev. 01/0
137
Literatura
27 ***, Scroll compressors... The technology for the 3rd millennium, Kirloskar Copeland
Ltd., 1202/1, Ghale Road, Pune, National Conference on Refrigeration and Air
conditioning 29th and 30th August 2002., Raddison GRT Hotel, Chennai
28 Jones, W.P., Air Conditioning Engineering, 5th Edition, Butterworth-Heinemann, 2001.
29 Avallone, E.A., Baumeister, T., Marks' Standard Handbook for Mechanical Engineers,
10th Edition, McGraw-Hill, New York
30 Bloch, H. P., Hoefner J.J., Reciprocating Compressors: operation and maintenance,
Gulf Professional Publishing, Copyright 1996. by Butterworth-Heinemann, USA
31 Lelgemann, K., Process-gas screw compressors (dry type) compared with reciprocating,
oil flooded screw and centrifugal compressors, MAN TURBO, Germany, Sep 2003.
32 Lelgemann, K.D., The design, selection and application of oil-free screw compressors
for fuel gas service, MAN Turbomaschinen AG, Germany, May 2002.
33 Mikuličić, M., Motori 1, Školska knjiga Zagreb, 1976.
34 Ozretić, V., Brodski pomoćni strojevi i uređaji, Split Ship Management, Split, 2004.
35 Stošić, N., Hanjalić, K., Ivanović, M., Koprivica, J., Lovren, N., Konstruiranje pomoću
računala elemenata vijčanog kompresora, Strojarstvo, v28, n3, strana 125-132, Zagreb
1986
36 Stošić, N., Smith, I.K., Kovačević, A., Aldis, C.A., Konstrukcija vijčanog kompresora
na bazi novog profila rotora, Mašinstvo 1(1), 1-9, 1997.
37 Svilan, B., Jednovijčani kompresori, Završni rad, FESB, Split, 2009.
38 ***, Bedienungsanleitung für die Kobelkompressoren Type L15, L20 und L35 der
Firma HATLAPA Uetersener Maschininfabrik GmbH, Deutschland, 1992.
39 ***, Vilter Manufacturing Corporation – Cudaly, Wisconsin 53110-8904 USA, Single
Screw vs. Twin Screw, Bulletin No. 0703 VL/02/04
40 ***, Vilter Manufacturing Corporation – Cudaly, Wisconsin 53110-8904 USA, Bare
Shaft Single Screw Compressors VSG/VSSG, VPN 35391 SB, March 2005 Rev.1
http://www.vilter.com/LinkClick.aspx?fileticket=M%2fp3R56L9js%3d&tabid=95&mid
=563
41 ***, Vilter Manufacturing Corporation – Cudaly, Wisconsin 53110-8904 USA, VSG
Compressor for natural gas and process gas applications, Bulletin No. 0904 DLG
/2.5/05-08
42 www.jagweb.com/aj6eng/supercharging_article.html
43 www.kobelco.co.jp/compressor/whats.html
44 www.riteh.hr/zav_katd_sluz/zvd_teh_term_energ/nas/kompresori_07/1_Uvod_2007.pdf
45 www.riteh.hr/zav_katd_sluz/zvd_teh_term_energ/nas/kompresori_07/3_Rotorni_kom
presori_2007.pdf
138
Kazalo pojmova
A K
apsolutna vlažnost zraka 86 kapacitet 26
Arhimedova zavojnica 131 regulacija 69
kompresori
B dijelovi 68
broj stupnjeva kompresora 37 dinamički 3
brtvenica stapajice 67 dvoradni 67
brzina lamelni 128
obodna 104 jednoradni 52
zvuka 104 jednovijčani 3,118
klipni 2,6,54
C labirintni 3
cilindar 5,6,20 lamelni 128
cilindarska glava 59 membranski 3,91
mlazni 2
D podjela 2
Dobava kompresora primjena 1
jednovijčanog 120 Roots 3,116
klipnog 25,68 rotacijski 3,93
lamelnog 128 spiralni 3,131
membranskog 91 stapni 3,54
Roots 116 turbo 2
spiralnog 131 vijčani 3,94
vijčanog 102,111 višecilindarski 54
višestupanjski 55
E volumni 2
efikasnost kompresora kompresija 6,9
mehanička 47 izentropska 10
izotermna 47 izotermna 9
izentropska 47 jednostupanjska 6
volumetrijska 24 višestupanjska 5,15
ukupna 49 politropska 11
eksponent vlažnog zraka 86
izentrope (adijabate) 8 klip 54,65
politrope 45 klipni prstenovi 66
klipnjača 66
F klizna staza 67
faktor propusnosti 29 koljenasto vratilo 65
košuljica cilindra 59,65
G križna glava 67
granični omjer 43 kućište 54,66
H L
hladnjak zraka 14,101 ležaj 54,101
hladnjak ulja 101,126 glavni 65
I M
indikatorski dijagram 22,129 međuhlađenje 15,37,51
139
Kazalo pojmova
O sila
odvajač vlage 101 inercije 66
ojnica 67 snaga
omjer tlakova 16,37,97 adijabatska 44
omjer volumena 110,123 efektivna 43,99
optimalna brzina vrha rotora 105 indicirana 24,44
optimalni međutlak 15 izotermna 44
otpor strujanja 57 pogonskog el.motora 45
srednji indicirani tlak 23
P stap 66
plamište 79,84 stapaj 23,29
plin stapajica 54,67
idealni 6 stupanj kompresije 16,28
primarni strojevi 73
proces T
neravnotežni 9 temperatura
ravnotežni 9 isparavanja 44
pročistač plina 126 kondenzacije 44
protuuteg 67,133 samozapaljenja ulja 79
prvi zakon termodinamike 9 temperaturni faktor 29
pumpa tlačni faktor 28
hidrauličkog ulja 91 tlak
ulja 103,126 apsolutni 1
manometarski 1
R parcijalni 86
rad srednji indicirani 23
adijabatski 6,8,129 para 79
indicirani po ciklusu 40,49 točka tečenja 79
izotermni 7,53
izentropski 8,52, U
tehnički 9,40 ulje za podmazivanje 79
politropski 20,129 kompresorsko 79
regulacija dobave mineralno 81
klipnih kompresora 69 polusintetičko 82
blokiranjem usisnih ventila 73 sintetičko 83
periodičkim uključivanjem 69
prigušenjem na usisu 72 V
promjenom broja okretaja 73 ventil
recirkulacijom dijela fluida 71 etažni 63
štetnim prostorom 70 klizni 113
jednovijčanih kompresora 121 lamelni 62
Roots puhala 116 potisnni (tlačni) 21,29
vijčanih kompresora 112 preljevni 91
rotor 3,93 ravnostrujni 63
glavni, jednovijčanog komp. 119 samoradni 60
radni (pogonski) 95 s koncentričnim rasporima 61
razvodni 95 s ravnim rasporima 62
termostatski regulacijski 101
S usisni 29,57
separator ulja 126 viskozitet 76
140
Kazalo pojmova
kinematički 76 vijčanog bezuljnog 107

dinamički 76 zbog štetnog prostora 27
indeks 76 zbog prigušenja na ventilima 28
volumen zbog izmjene topline 29,99
stapajni (radni) 21,24,69 zbog propuštanja 29
štetni 28
ukupni 21 Z
volumetrijska efikasnost 26,133 zrak
klipnog kompresora 26 sastav 86
lamelnog kompresora 130 suhi 86
Roots-ovog kompresora 117 vlažni 86
spiralnog kompresora 132 vlažni, h-s dijagram 87
vijčanog kompresora 104 zvjezdasto kolo 119
141

Kompresori 27.09.2010.

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Kompresori 27.09.2010.

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

UDŽBENICI SVEUČILIŠTA U SPLITU

MANUALIA UNIVERSITATIS STUDIORUM SPALATENSIS

FAKULTET ELEKTROTEHNIKE, STROJARSTVA I BRODOGRADNJE U

Predsjednik Povjerenstva za izdavačku djelatnost FESB-a

CIP - Katalogizacija u publikaciji

SVEUČILIŠNA KNJIŽNICA U SPLITU

Svojim savjetima i sugestijama te ispravkama pogrešaka mnogo su nam pomogli

+ znak zbrajanja, pozitivno n

– znak odbijanja, negativno Σ xi zbroj elemenata xi

× puta (znak množenja) Π xi umnožak elemenata xi

usmjerena dužina, vektor

101 deka da 10-1 deci d

brzina 1 ft/s ≈ 0.305 m/s

1.1 DEFINICIJA TLAKA

apsolutni tlak veći od atmosferskog

manometarski tlak (pretlak)

atmosferski tlak (promjenjiv)

tlak ispod atmosferskog

savršen vakuum = tlak je na apsolutnoj nuli

Slika 1.1 Definicija tlaka

1.2 PRIMJENA KOMPRESORA

Kompresori uz pumpe, elektro-motore i motore s unutrašnjim izgaranjem udahnjuju

Vakuum crpke su naprave za komprimiranje plina sa početnog tlaka koji je niži od

Kompresori se primjenjuju u sljedećim područjima:

Rashladna tehnika: frižideri, vitrine, klimatizeri, hladnjače.

Željezare, čeličane i ljevaone.

Pneumatski alati i automatika: brodogradnja, graditeljstvo, vozila (kočnice, vrata...),

1.3 VRSTE KOMPRESORA

Kompresori mogu biti vrlo različiti po veličini, konstrukciji, namjeni, performansama

− u rashladnoj tehnici: hermetički, poluhermetički, otvoreni;

Jedna od mogućih podjela je prema termodinamičkom načinu povećanja tlaka:

1. Kompresori s kontinuiranim radnim procesom (povećanje kinetičke energije plina

2. Kompresori sa sukcesivnim ponavljanjem svoga radnog mehaničkog ciklusa,

Dalje se ove dvije grupe dijele na:

1.1. turbo kompresore

1.2. mlazni kompresori (ejektori)

2.1. oscilatorni (reciprocating) kompresori

2.2. Rotacijski kompresori

Jedan rotor Dva rotora Klipni Membranski

Lamelni Vijcani Spiralni

Slika 1.2 Podjela kompresora po načinu rada 1

Prema navedenim grupama, ovdje se mogu svrstati i ventilatori. Naime, ventilatori su

Po dobavi, ili kapacitetu, kompresori se mogu podijeliti na male, do 10 m3/min, srednje

U ovisnosti o konačnom tlaku za koji je kompresor građen, mogu se razlikovati:

- puhala za konačne tlakove do 3 bar, čija namjena je primjerice tlačenje amonijaka,

- niskotlačni kompresori za konačne tlakove od 3 do oko 12 bar (pneumatski alati,

- srednjotlačni kompresori za konačne tlakove od oko 10 do 150 bar (kemijska i naftna

- visokotlačni kompresori za konačne tlakove od oko 200 do 2500 bar (kemijska

kapacitet kompresora (l/s)

Sa slike 1.3 koja prikazuje karakteristike tipičnih današnjih kompresora, možemo

Kompresori se uobičajeno podmazuju uljem. Bezuljni (suhoradni) kompresori su bitni u

U daljnjem izlaganju, razmatrat će se samo kompresori sa sukcesivnim ponavljanjem

Razmotrit će se idealni klipni kompresor prikazan na slici 2.1.

Ili, zamjeni li se pV = mRT i sredi, biti će:

Omjer specifičnih toplina idealnog plina je eksponent adijabate,  = cp / cv .

Prema p-V dijagramu tehnički rad se može izračunati i kao:

Wtehn = −  Vdp (2.3)

U općem slučaju proces kompresije može teči po politropi n, pa je:

U udžbeniku će adijabatski proces biti izentropski proces kao povrativi adijabatski

κ = 1.66 za monoatomne plinove,

2.1 PROCES KOMPRESIJE U T-S I H-S DIJAGRAMU

U jednadžbi (2.8) je samo za procese bez trenja

wteh = −vp (2.10)

Za idealan plin vrijedi još i: