mckenzie wark: Hakerski manifest

demo 12 1 10/03/06, 10:07

 McKenzie Wark

Hakerski

demo 12 2 10/03/06, 10:07

 manifest

IzdavaË: Multimedijalni institut, Zagreb, 2006

Prevodilac: Tomislav Medak

demo 12 3 10/03/06, 10:07

 Zahvaljujem: AG, AR, BH, BL, CD, CF, pokojnom CH, CL, CS, DB, DG, DS,
FB, FS, GG, GL, HJ, IV, JB, JD, JF, JR, KH, KS, LW, MD, ME, MH,
MI, MT, MV, NR, OS, PM, RD, RG, RN, RS, SB, SD, SH, SK, SL,
SS, TB, TC, TW.

Ranije verzije Hakerskog manifesta pojavile su se u sljedeÊim publikacijama:

Critical Secret, Feelergauge, Fibreculture Reader, Sarai Reader i Subsol.

Izvornik: A Hacker Manifesto

Copyright Ÿ 2004 by the President and Fellows of Harvard College
Published by arrangemant with Harvard University Press

demo 12 4 10/03/06, 10:07

 In memoriam: Kathy
Kraljici pirata
Acker

demo 12 5 10/03/06, 10:07

 U engleskom izvorniku podnaslovi su poredani abecednim redoslijedom.

demo 12 6 10/03/06, 10:07

 APSTRAKCIJA

KLASA

OBRAZOVANJE

HAKIRANJE

POVIJEST

INFORMACIJA

PRIRODA

PROIZVODNJA

VLASNI©TVO

REPREZENTACIJA

POBUNA

DRÆAVA

SUBJEKT

VI©AK VRIJEDNOSTI

VEKTOR

SVIJET

BILJE©KE

demo 12 7 10/03/06, 10:07

 Apstrakcija

demo 12 8 10/03/06, 10:07

 [001] Bauk kruæi svijetom, bauk dvosjekle apstrakcije.
Bogatstva dræava i vojski, kompanija i zajednica ovise
o njoj. Sve suprotstavljene klase, vladajuÊe ili podvlaπÊene, slave
apstrakciju ∞ a boje je se. Naπ je svijet svijet koji se, dræeÊi ∫ge,
slijepo upuπta u novo.

[002] Sve se klase boje te neumoljive apstrakcije svijeta o

kojoj ovisi njihovo bogatstvo. Sve osim jedne: ha-
kerske klase. Mi smo hakeri apstrakcije. Mi proizvodimo nove po-
jmove, nove opaæaje, nove doæivljaje ishakirane iz sirovih
podataka. Koji god kôd hakirali, bilo programski jezik, poetski
jezik, matematiku ili glazbu, krivulje i boje, mi smo oni koji
apstrahiraju nove svjetove. Bilo da se predstavljamo kao istra-
æivaËi ili autori, umjetnici ili biolozi, kemiËari ili glazbenici,
∫lozo∫ ili programeri, svaki od tih subjektiviteta tek je fragment
klase koja tek malo po malo, bit po bit, postaje svjesna sebe kao
takve.

[003] Pa ipak, mi ne znamo tko smo. Stoga ova knjiga

nastoji manifestirati naπa ishodiπta, naπe ciljeve i naπe
interese. Hakerski manifest: ne jedini moguÊi manifest, veÊ jedan
moguÊi manifest, buduÊi da je u naravi hakera da se ne slaæe i da se
razlikuje od drugih, da se s vremenom razlikuje Ëak i od sebe sa-
moga. Hakirati znaËi razlikovati se. Hakerski manifest ne moæe
polagati pravo na to da reprezentira ono πto se opire reprezentaciji.

[004] Hakeri stvaraju moguÊnost da nove stvari dou na

svijet. Ne uvijek velebne, ili Ëak dobre stvari, veÊ nove
stvari. U umjetnosti, u znanosti, u ∫lozo∫ji i kulturi, u svakoj
proizvodnji znanja gdje je moguÊe prikupljati podatke, gdje je
iz njih moguÊe ekstrahirati informaciju i gdje je u toj informaciji
moguÊe proizvesti nove moguÊnosti za svijet, postoje hakeri koji
hakiraju novo iz staroga. Ono πto mi stvaramo dano je kao hipote-
ka drugima i interesima drugih: dræavama i korporacijama koje
monopoliziraju sredstva za stvaranje svijeta koja mi otkrivamo.
Mi ne posjedujemo ono πto proizvodimo ∞ ono posjeduje nas.

demo 12 9 10/03/06, 10:07

 [005] Hakeri koriste svoja znanja i svoju domiπljatost da
bi odræali svoju autonomiju. Neki uzmu pare i pob-
jegnu. (Moramo æivjeti s naπim kompromisima.) Neki odbijaju
uÊi u kompromis. (Æivimo najbolje πto moæemo.) PreËesto oni
meu nama koji krenu jednim putem zamjeraju onima koji
krenu drugim. Jedna grupa æali za probitkom koji joj nedostaje,
druga æali za slobodom koja joj nedostaje da bi slobodno hakira-
la svijetom. Ono πto hakerskoj klasi izmiËe je apstraktniji izraz
naπih interesa kao klase i toga kako taj interes moæe ispuniti in-
terese drugih u svijetu.

[006] Hakeri nisu skloni udruæivanju. »esto nismo

spremni zatomiti naπu singularnost. Vremena traæe
kolektivni hak koji Êe ostvariti klasni interes temeljen na ukla-
panju razlika, a ne na prisilnom jedinstvu. Hakeri su klasa, ali
apstraktna klasa. Klasa koja stvara apstrakcije i klasa koja je pret-
vorena u apstraktnu klasu. Apstrahirati hakere kao klasu znaËi
apstrahirati sam pojam klase. Slogan hakerske klase ne glasi: rad-
nici svijeta ujedinjeni, nego ustrojstvo svijeta osloboeno.

[007] Apstrakcija vlada posvuda, apstrakcija pretvorena u

konkretnu apstrakciju. Posvuda ravne linije i Ëiste
krivulje razmjeπtaju stvari duæ sloæenih, ali uËinkovitih vektora.
Meutim, dok obrazovanje poduËava πto je to πto se moæe proiz-
vesti apstrakcijom, znanje koje je najkorisnije hakerskoj klasi
poËiva u tome kako proizvesti same apstrakcije. Deleuze:
“Apstrakcije niπta ne objaπnjavaju, njih same valja objasniti.”*

[008] Apstrakcija se moæe otkriti ili proizvesti, ona moæe

biti materijalna ili nematerijalna, ali apstrakcija je
ono πto svaki hak proizvodi i potvruje. Apstrahirati znaËi kon-
struirati ravan na kojoj se inaËe razliËite i nepovezane stvari mogu
dovesti u raznorazne moguÊe odnose. Apstrahirati znaËi izraziti
virtualnost prirode, uËiniti poznatim neki moment njenih mo-
guÊnosti, aktualizirati odnos iz beskonaËne odnosivosti, mani-
Apstrakcija

festirati mnogostrukost.

demo 12 10 10/03/06, 10:07

 [009] Povijest je proizvodnja apstrakcije i apstrakcija
proizvodnje. Ono πto Ëini da se æivot razlikuje od
razdoblja do razdoblja je primjena novih modusa apstrakcije na
zadatak othrvavanja slobode iz nuænosti. Povijest je virtualno koje
je uËinjeno aktualnim, hak po hak. Povijest je kumulativno kval-
itativno diferenciranje prirode kroz njeno postupno hakiranje.

[010] Izi njena

apstrakcije prirode proizlazi njena proizvodnost
proizvodnja viπka vrijednosti nad i preko nuæ-
nog za preæivljavanje. Iz toga sve veÊeg viπka vrijednosti nad
nuænim proizlazi sve veÊa sposobnost da se hakira, uvijek iznova
hakira, proizvodeÊi daljnje apstrakcije, daljnju proizvodnost,
daljnje oslobaanje od nuænosti ∞ barem potencijalno. Ali nas
hakiranje prirode, proizvodnja viπka vrijednosti, ne oslobaa.
Uvijek iznova uspinje se vladajuÊa klasa koja kontrolira viπak vr-
ijednosti nad nuænim i nameÊe nove nuænosti onim ljudima koji
proizvode ista ta sredstva izmicanja nuænosti.

[011] Naπa vremena su drugaËija buduÊi da se na

obzoru pojavljuju moguÊnosti novog svijeta, odav-
no zamiπljanog svijeta ∞ svijeta slobodnog od nuænosti. Proizvod-
nja apstrakcije dosegla je prag gdje, jednom za svagda, moæe
raskinuti okove koje hakiranje dræe prikovanim uz zastarjele i
nazadne klasne interese. Debord: “Svijet veÊ posjeduje san o vre-
menu Ëiju svijest sada mora steÊi ne bi li ga zbilja i æivio.”*

[012] Invencija je majka nuænosti. Dok sve dræave za

proizvodnju svog bogatstva i moÊi ovise o apstrak-
ciji, vladajuÊa klasa bilo koje dræave u nelagodnom je odnosu pre-
ma proizvodnji apstrakcije kroz nove oblike. VladajuÊa klasa uv-
ijek nastoji kontrolirati inovaciju i preusmjeriti je u svoje svrhe,
liπavajuÊi hakera kontrole nad njegovim stvaralaπtvom i osporava-
juÊi time svijetu u cjelini pravo na upravljanje vlastitim
razvitkom.

demo 12 11 10/03/06, 10:07

 [013] Proizvodnja nove apstrakcije uvijek se odvija meu
onima koje od drugih dijeli Ëin hakiranja. Mi drugi,
koji smo ishakirali nove svjetove iz starih, u tom procesu nismo
postali puki otuenici, nego klasa za sebe. Iako mi prepoznajemo
naπu zasebnu opstojnost kao skupina, kao programeri ili umjet-
nici ili pisci ili znanstvenici ili glazbenici, rijetko te naËine samo-
predstavljanja vidimo tek kao fragmente cjelovitog klasnog
iskustva. Geekovi i freakovi postaju ono πto jesu negativno, time πto
ih drugi iskljuËuju. Zajedno mi tvorimo klasu, klasu koja sebe
kao sebe ∞ i za sebe ∞ tek treba ishakirati u postojanje.

[014] Virtualno se detektira, proizvodi i oslobaa kroz

apstraktno. Virtualno nije samo latentni potencijal
u materiji, ono je potencijal potencijala. Hakirati znaËi proizves-
ti ili primijeniti apstraktno na informaciju i izraziti moguÊnost
novih svjetova, s onu stranu nuænosti.

[015] Sve apstrakcije su apstrakcije prirode. Apstrakcije

oslobaaju potencijal materijalnog svijeta. Pa ipak,
apstrakcija se oslanja na najosebujniju kvalitetu materijalnog
svijeta ∞ informaciju. Informacija moæe postojati neovisno o da-
nome materijalnome obliku, ali ne moæe postojati bez bilo kakva
materijalnog oblika. Ona je istodobno materijalna i nema-
terijalna. Hak ovisi o materijalnim kvalitetama prirode, ali otkri-
va neπto neovisno o danome materijalnome obliku. On je istodo-
bno materijalan i nematerijalan. On otkriva nematerijalnu virtu-
alnost materijalnosti, njena svojstva kao informacije.

[016] Apstrakcija je uvijek apstrakcija prirode, proces

koji stvara dvojnika prirodi, drugu prirodu, prostor
ljudske egzistencije u kojemu kolektivni æivot obitava meu vlas-
titim proizvodima i prihvaÊa okruæenje koje proizvodi kao
prirodno.
Apstrakcija

demo 12 12 10/03/06, 10:07

 [017] Zemlja je odvajanje resursa od prirode, aspekt
proizvodnog potencijala prirode koji je uËinjen
apstraktnim u obliku vlasniπtva. Kapital je odvajanje resursa od
zemlje, aspekt proizvodnog potencijala zemlje koji je uËinjen
apstraktnim u obliku vlasniπtva. Informacija je odvajanje resur-
sa od kapitala prethodno odvojenog od zemlje. Ona je dvojnik
dvojnika. Ona je daljnji proces apstrakcije s onu stranu kapitala,
ali proces koji opet iznova proizvodi svoju zasebnu egzistenciju
u obliku vlasniπtva.

[018] Upravo kao πto razvoj zemlje kao proizvodnog

resursa donosi povijesno napredovanje prema
njegovom apstrahiranju u obliku kapitala, tako i razvoj kapitala
nudi povijesno napredovanje prema daljnjem apstrahiranju in-
formacije ∞ u obliku “intelektualnog vlasniπtva”. U tradicio-
nalnim druπtvima zemlja, kapital i informacija bili su vezani uz
pojedinaËne druπtvene ili regionalne moÊi obiËajnim ili nasljed-
nim vezama. Ono πto apstrakcija hakira iz stare feudalne leπine
jest oslobaanje tih resursa temeljeno na apstraktnijem obliku
vlasniπtva, univerzalnom pravu na privatno vlasniπtvo. Taj uni-
verzalni apstraktni oblik obuhvaÊa najprije zemlju, kasnije ka-
pital, a sada informaciju.

[019] Kad apstrakcija vlasniπtva oslobaa proizvodne

resurse, ona istodobno proizvodi i klasnu podjelu.
Privatno vlasniπtvo uspostavlja pastoralistiËku klasu koja pos-
jeduje zemlju i seljaËku klasu koja je liπena zemlje. Od ljudi πto
ih apstrakcija privatnog vlasniπtva izopÊuje iz tradicionalnog
komunalnog prava na zemlju ono stvara razvlaπtenu klasu, koja
se onda preobraæava u radniËku klasu kada je zaposli nadolazeÊa
klasa vlasnika nad materijalnim sredstvima manufakturne proiz-
vodnje, kapitalistiËka klasa. Ta radniËka klasa postaje prva klasa
koja ozbiljno razmatra ruπenje klasne vladavine. Ona ne uspijeva
u tom povijesnom zadatku u mjeri u kojoj oblik vlasniπtva joπ
nije dovoljno apstraktan da bi otpustio virtualnost besklasnosti
koja je latentna u proizvodnim energijama same apstrakcije.

demo 12 13 10/03/06, 10:07

 [020] Hak je uvijek taj koji stvara novu apstrakciju.
S pojavom hakerske klase ubrzava se uËestalost ko-
jom se proizvode nove apstrakcije. Priznavanje intelektualnog
vlasniπtva kao oblika vlasniπtva ∞ koje je veÊ samo apstrakcija, prav-
ni hak ∞ stvara klasu stvaratelja intelektualnog vlasniπtva. Ali ta
klasa i dalje radi u korist druge klase, Ëijim su interesima podreeni
njeni vlastiti interesi. Apstrakcija privatnog vlasniπtva proπirena
je na informaciju, ona proizvodi hakersku klasu kao klasu, kao
klasu koja je sposobna od svojih inovacija u apstrakciji uËiniti ob-
lik vlasniπtva. Za razliku od seljaka i radnika, hakeri nisu ∞ za sada
∞ bili potpuno razvlaπteni od svojih vlasniËkih prava, ali joπ uvijek
moraju prodavati svoju sposobnost apstrakcije klasi koja posjedu-
je proizvodna sredstva, vektoralistiËkoj klasi ∞ novonastajuÊoj vla-
dajuÊoj klasi naπeg doba.

[021] VektoralistiËka klasa pokreÊe intenzivnu borbu

kako bi razvlastila hakere od njihova intelektualnog
vlasniπtva. Svi patenti i autorska prava zavrπavaju u njihovim ru-
kama, ne u rukama njihovih tvoraca, nego vektoralistiËke klase
koja posjeduje sredstva za realiziranje vrijednosti tih apstrakci-
ja. VektoralistiËka se klasa bori da monopolizira apstrakciju. Za
vektoralnu klasu “politika sluæi apsolutnoj kontroli nad intele-
ktualnim vlasniπtvom posredstvom gotovo ratnih strategija
komunikacije, kontrole i zapovijedanja.”* Hakeri na kraju biva-
ju razvlaπteni i pojedinaËno i kao klasa.

[022] Kako vektoralistiËka klasa postupno konsolidira

svoj monopol nad sredstvima realiziranja vrijednos-
ti intelektualnog vlasniπtva, tako se sve viπe suoËava s hakerskom
klasom kao klasnim neprijateljem. Hakeri se bore protiv
zelenaπkih cijena πto ih vektoralisti iznuuju za pristup informa-
ciji koju kolektivno proizvode hakeri, ali koja pada u posjed vek-
toralista. Hakeri se bore protiv partikularnih oblika u kojima se
apstrakciju komodi∫cira i preobraæava u privatno vlasniπtvo vek-
toralistiËke klase. Hakeri kao klasa prepoznaju da je njihov klas-
ni interes najbolje iskazan kroz borbu za oslobaanje proizvod-
Apstrakcija

nje apstrakcije, ne samo od partikularnih okova ovog ili onog ob-

lika vlasniπtva, veÊ za apstrakciju od samog oblika vlasniπtva.

demo 12 14 10/03/06, 10:07

 [023] Nastupio je trenutak da se hakeri udruæe s radni-
cima i seljacima ∞ sa svim proizvoaËima svijeta ∞ da
bi oslobodili proizvodne i pronalazaËke resurse od mita oskud-
nosti. Doπlo je vrijeme da se stvore novi oblici udruæivanja koji Êe
svijet usmjeriti podalje od njegovog uniπtenja u komodi∫ciranoj
eksploataciji. Moæda Êe se pokazati da su najveÊi hakovi naπeg
vremena oblici organiziranja slobodnog kolektivnog izraza, tako
da Êe ubuduÊe apstrakcija sluæiti ljudima, a ne ljudi vladajuÊoj
klasi.

demo 12 15 10/03/06, 10:07

 Klasa

demo 12 16 10/03/06, 10:07

 Raa se klasa ∞ radniËka klasa ∞ koja je kadra
[024] dovesti u pitanje nuænost privatnog vlasniπtva. Raa
se partija, unutar radniËkog pokreta, koja tvrdi da nudi odgovor
na æelje radniËke klase ∞ komunisti. Kao πto biljeæi Marx, “[u] svim
tim pokretima oni kao temeljno pitanje pokreta istiËu pitanje
vlasniπtva, bez obzira na veÊu ili manju razvijenost njihovih ob-
lika” Odgovor koji su komunisti ponudili na pitanje vlasniπtva gla-
sio je: “Centralizirajte sva orua proizvodnje u rukama dræave.”*
Pretvaranje vlasniπtva u dræavni monopol samo je proizvelo novu
i brutalniju klasnu borbu. No, je li to naπ krajnji odgovor? Moæda
tijek klasne borbe joπ nije gotov. Moæda postoji druga klasa koja
moæe otvoriti pitanje vlasniπtva na novi naËin ∞ i, dræeÊi pitanje
otvorenim, jednom za svagda dokrajËiti monopol vladajuÊih klasa
nad krajnjim ciljevima povijesti.

[025] Postoji klasna dinamika koja pogoni svaki stadij

razvoja ovoga vektoralnog svijeta u kojemu se sada
nalazimo. Vektoralna klasa dovodi ovaj svijet na rub propasti, ali
ona takoer otvara svijet za resurse za nadilaæenje njenih vlas-
titih destruktivnih teænji. Tijekom tri uzastopne faze komodi-
∫kacije raaju se vrlo razliËite vladajuÊe klase koje uzurpiraju ra-
zliËite oblike privatnog vlasniπtva. Meutim, svaka od tih vlada-
juÊih klasa vodi svijet prema sve apstraktnijim ciljevima.

[026] Najprije se javlja pastoralistiËka klasa. Ona rastje-

ruje veliku masu seljaka koji su tradicionalno obra-
ivali zemlju pod jarmom feudalnih gospodara. Pastoralisti
zamjenjuju feudalne gospodare, oslobaajuÊi proizvodnost pri-
rode koju svojataju kao svoje privatno vlasniπtvo. I upravo ta pri-
vatizacija vlasniπtva ∞ pravni hak ∞ stvara preduvjete za svaki dru-
gi hak kojim se postiæe da zemlja prinosi viπak vrijednosti. Vek-
toralni svijet javlja se na ramenima agrikulturnog haka.

[027] Kako novi oblici apstrakcije postupno omoguÊuju

da se iz zemlje proizvede viπak vrijednosti sa sve ma-
nje i manje seljaka, postoralisti ih tjeraju sa svoje zemlje, liπavajuÊi
ih njihovih sredstava za æivot. Razvlaπteni seljaci u potrazi za

demo 12 17 10/03/06, 10:07

 poslom i novim domom odlaze u gradove. A tu ih kapital
upoπljava u svojim tvornicama. Seljaci postaju radnici. Kapital kao
vlasniπtvo raa novu klasu kapitalista koji posjeduju sredstva za
proizvodnju i klasu radnika koji su razvlaπteni od vlasniπtva ∞ i
razvlaπteni putem vlasniπtva. Bili oni radnici ili seljaci, izravni
proizvoaËi bivaju razvlaπteni ne samo od svoje zemlje, veÊ i veÊeg
dijela viπka vrijednosti koji proizvode, koji se kod pastoralista
akumulira u obliku rente kao povrata na zemlju i kod kapitalista
u obliku pro∫ta kao povrata na kapital.

[028] Razvlaπteni seljaci postaju radnici samo da bi opet

bili razvlaπteni. Izgubivπi prethodno agrikulturu,
sada zauzvrat gube svoju ljudsku kulturu. Kapital u tvornicama
ne proizvodi samo ono πto je potrebno za egzistenciju nego i naËin
æivota koji oËekuje da Êe njegovi radnici konzumirati.
Komodi∫cirani æivot razvlaπÊuje radnika od informacija koje se
tradicionalno prenosile van podruËja privatnog vlasniπtva kao
kultura, kao dar jednog pokoljenja drugom, i zamjenjuje je in-
formacijama u komodi∫ciranom obliku.

[029] Informacija, poput zemlje ili kapitala, postaje

oblikom vlasniπtva koji monopolizira jedna klasa,
klasa vektoralista, koji su dobili to ime jer kontroliraju vektore
duæ kojih se apstrahira informacija, upravo kao πto kapitalisti
kontroliraju materijalna sredstva s kojima se proizvode dobra, a
pastoralisti zemlju s kojom se proizvodi hrana. Ta informacija,
nekoÊ kolektivno vlasniπtvo proizvodnih klasa ∞ radniËkih i zem-
ljoradniËkih klasa uzetih zajedno ∞ postaje vlasniπtvo joπ jedne
nove prisvajajuÊe klase.

[030] Kada seljaci postaju kmetovi prisvajanjem njihove

zemlje, oni ipak zadræavaju neπto autonomije u
raspolaganju svojim radnim vremenom. Radnici, iako nisu vlas-
nici kapitala, te moraju raditi prema satu i njegovom nemilosrd-
nom otkucavanju vremena, mogli su se barem boriti za skraÊivan-
je radnog dana i odvajanje slobodnog vremena od rada. Informa-
Klasa

cije su kolale u kulturi radniËke klase kao javno vlasniπtvo koje

demo 12 18 10/03/06, 10:07

 pripada svima. Meutim, kad informacija postane oblik privat-
nog vlasniπtva, radnici bivaju razvlaπteni od nje, i moraju kupo-
vati natrag svoju vlastitu kulturu od njenih vlasnika, vektoralis-
tiËke klase. Kmet postaje radnik, a radnik rob. Sav svijet postaje
predmetom izvlaËenja viπka vrijednosti od proizvodnih klasa πto
ga kontroliraju vladajuÊe klase, a koje ga koriste ne bi li proπirili
tu matricu eksploatacije. Samo vrijeme postaje komodi∫cirano
iskustvo.

[031] Proizvodne klase ∞ seljaci, radnici, hakeri ∞ bore se

protiv izvlaπÊujuÊih klasa ∞ pastoralista, kapitalista,
vektoralista ∞ ali te sukcesivne vladajuÊe klase bore se takoer
meu sobom. Kapitalisti pokuπavaju razbiti pastoralni monopol
na zemlju i podvrgnuti prinos zemlje industrijskoj proizvodnji.
Vektoralisti pokuπavaju razbiti monopol kapitala na proizvodni
proces i podvrgnuti proizvodnju dobara kolanju informacija:
“Privilegirano podruËje elektronskog prostora kontrolira ∫ziËku
logistiku proizvodnje, buduÊi da izbacivanje sirovina i proizve-
denih dobara zahtijeva elektronsko dopuπtenje i usmjeravanje.”*

[032] Da je vektoralistiËka klasa smijenila kapitalistiËku

kao dominantnu eksploatirajuÊu klasu vidi se iz ob-
lika πto ga poprimaju vodeÊe korporacije. Te tvrtke rjeπavaju se
svojih proizvodnih kapaciteta, buduÊi da oni viπe nisu izvor moÊi.
One se oslanjaju na meusobno konkurirajuÊu masu kapitalis-
tiËkih kooperanata za proizvodnju svojih proizvoda. Njihova moÊ
poËiva u monopoliziranju intelektualnog vlasniπtva ∞ patenata,
autorskih prava i zaπtiÊenih træiπnih znakova ∞ i sredstava za re-
produkciju njihove vrijednosti ∞ vektora komunikacije. Privatiza-
cija informacije postaje dominantnim, a ne viπe popratnim as-
pektom komodi∫ciranog æivota. “Postoji izvjesna logika u tom
napredovanju: prvo, odabrana grupa proizvoaËa nadilazi svoju
vezanost uz materijalne proizvode, a onda stavljajuÊi marketing
na Ëelo svoga poslovanja pokuπavaju promijeniti druπtveni sta-
tus marketinga iz ekonomsko-propagandnog prekida i zamijen-
iti ga kontinuiranom integracijom.”* S usponom vektoralistiËke
klase vektoralni svijet postaje potpun.

demo 12 19 10/03/06, 10:07

 [033] Kako privatno vlasniπtvo napreduje od zemlje
preko kapitala do informacije, tako samo vlasniπtvo
postaje sve apstraktnije. Kapital kao vlasniπtvo oslobaa zemlju
od njene prostorne ∫ksiranosti. Informacija kao vlasniπtvo
oslobaa kapital od njegove ∫ksiranosti u pojedinaËnom objek-
tu. Ta apstrakcija vlasniπtva Ëini samo vlasniπtvo neËime πto je pr-
ijemËivo za ubrzanu inovaciju ∞ i sukob. Klasni sukob fragmenti-
ra, ali se i uvlaËi u svaki pojedini odnos koji postaje odnos
vlasniπtva. Pitanje vlasniπtva, te osnove klase, postaje pitanje koje
se postavlja posvuda i za sve. Ako se “klasa” apologetima danaπ-
njeg doba Ëini odsutnom, to nije stoga πto je ona postala samo
jedan u nizu antagonizama i artikulacija, veÊ naprotiv stoga πto
je ona postala strukturirajuÊe naËelo vektoralne ravni koja orga-
nizira igru identitetâ kao razlika.

[034] Hakerska klasa, proizvoaË novih apstrakcija,

postaje sve vaænija sa svakom novom vladajuÊom kla-
som, buduÊi da svaka sve viπe ovisi o informaciji kao resursu. Zem-
lja se ne moæe reproducirati po volji. Dobra zemlja je podloæna
oskudici, a apstrakcija privatnog vlasniπtva je sama gotovo dovolj-
na da bi zaπtitila rente pastoralne klase. Pro∫ti kapitala poËivaju
na proizvodnim sredstvima koja se daju mehaniËki reproducira-
ti, njegovim tvornicama i inventarima. KapitalistiËka tvrtka
ponekad treba hakera da bi usavrπila i unaprijedila orua i teh-
nike proizvodnih procesa ne bi li zadræala prednost u odnosu na
konkurenciju. Informacija je objekt koji se najlakπe moæe repro-
ducirati od svih objekata koji su ikada bili zahvaÊeni apstrakci-
jom vlasniπtva. Niπta drugo ne πtiti vektoralistiËke biznise od nji-
hovih konkurenata osim njihovih kapaciteta da kvalitativno
transformiraju informaciju koju posjeduju i iz nje izvuku novu
vrijednost. Usluge hakerske klase postaju neizostavne za ekonom-
iju koja je sama sve viπe i viπe izostavljiva ∞ ekonomiju vlasniπtva
i oskudnosti.

[035] Kako sredstva za proizvodnju postaju sve apstrakt-

nija, sve apstraktnijim postaje i oblik vlasniπtva.
Vlasniπtvo se mora proπiriti ne bi li obuhvatilo sve kompleksnije
Klasa

oblike razlike te ih svelo na ekvivalentnost. Da bi zemlja postala

demo 12 20 10/03/06, 10:07

 ekvivalentna dovoljno je opisati njene mee i kreirati sredstvo za
pridruæivanje nekog objekta nekom subjektu. Iz tog neprirod-
nog nametanja mea na povrπini svijeta proizaÊi Êe, prirodno,
kompleksnosti, iako je naËelo jednostavna apstrakcija. Meutim,
da bi se neπto predstavilo kao intelektualno vlasniπtvo, nije do-
voljno da se ono nalazi na razliËitom mjestu. Ono mora biti kval-
itativno razliËito. Ta razlika, koja omoguÊuje autorsko pravo ili
patent, rad je hakerske klase. Hakerska klasa stvara ono πto Bate-
son naziva “razlikom koja Ëini razliku.”* Razlika koja pogoni
apstrakciju svijeta, ali koja takoer pogoni akumulaciju klasne
moÊi u rukama vektoralne klase.

[036] Hakerska klasa se javlja iz transformacije informa-

cije u vlasniπtvo u obliku intelektualnog vlasniπtva.
Taj pravni hak pretvara hak u proces koji proizvodi vlasniπtvo,
pa otuda i u proces koji proizvodi klasu. Hak proizvodi klasnu
snagu sposobnu da postavlja ∞ i odgovara na ∞ pitanje vlasniπtva,
hakersku klasu. Hakerska klasa je klasa sa sposobnoπÊu da stvara
ne samo nove vrste objekta i subjekta u svijetu, ne samo nove vrste
oblika vlasniπtva kroz koje ih je moguÊe reprezentirati, veÊ i nove
vrste odnosa, s neoËekivanim svojstvima koja dovode u pitanje
sam oblik vlasniπtva. Hakerska klasa ozbiljuje se kao klasa kada
hakira apstrakciju vlasniπtva i nadilazi ograniËenja postojeÊih
oblika vlasniπtva.

[037] Hakerskoj klasi moæda laska paænja kojom je toliko

viπe obasipaju kapitalisti u odnosu na pastoraliste, a
vektoralisti u odnosu na kapitaliste. Hakeri teæe u svakoj novoj
prilici uÊi u savez sa sve apstraktnijim oblikom vlasniπtva i rob-
nog odnosa. Ali hakeri ubrzo zavrπavaju u restriktivnom zagrljaju
svake te vladajuÊe klase jednom kada ona osigura svoju dominaci-
ju nad svojim prethodnicama i protivnicama, i ukine blagodati
koje je ustupala hakerima kao klasi. Pogotovu Êe vektoralistiËka
klasa uËiniti sve da se dodvori i da kooptira proizvodnost hakera,
ali samo zbog njene pojaËane ovisnosti o novim apstrakcijama kao
pogonskoj snazi konkurencije meu vektoralnim interesima.
Kada vektoralisti djeluju u slozi kao klasa, onda je to stoga da bi
podjarmili hakiranje prerogativima svoje klasne moÊi.

demo 12 21 10/03/06, 10:07

 [038] Vektoralni svijet je dinamiËan. On udjelovljuje
nove apstrakcije, stvarajuÊi nove slobode od nuæ-
nosti. Smjer te borbe nije zadan slijedom stvari, veÊ je odreen
bobom meu klasama. Sve klase ulaze u odnose konΩikta, kon-
spiracije i kompromisa. Njihovi odnosi nisu nuæno dijalektiËki.
Klase mogu stvarati saveze od zajedniËkog interesa protiv dru-
gih klasa ili mogu postiÊi “povijesni kompromis”, na neko vri-
jeme. Meutim, unatoË pauzama i nazadovanjima, klasna borba
gura povijest u apstrakciju i apstrakciju u povijest.

[039] Kapital ponekad ulazi u savez s pastoralistima i

tada se dvije klase sjedinjuju pod vodstvom kapita-
listiËkog interesa. Ponekad kapital ulazi u savez s radnicima pro-
tiv pastoralistiËke klase, savez koji se brzo slama Ëim doe do ra-
sapa pastoralistiËke klase. Te borbe ostavljaju svoj trag u povijes-
nom obliku dræave, koja ujedno i odræava dominaciju vladajuÊeg
klasnog interesa i sporazumno rjeπava sporove izmeu pred-
stavnika konkurentskih klasa.

Povijest je puna iznenaenja. Ponekad ∞ za pro-

[040] mjenu ∞ radnici sklope savez sa seljacima koji
podruπtvljuje privatno vlasniπtvo i predaje ga u ruke dræave, lik-
vidirajuÊi pritom pastoralistiËku i kapitalistiËku klasu. U tom
sluËaju dræava postaje kolektivna pastoralistiËka i kapitalistiËka
klasa pa upravlja klasnom moÊi nad robnom ekonomijom orga-
niziranom na birokratskoj, a ne konkurentskoj osnovi.

[041] VektoralistiËka klasa raa se iz konkurentskih, a ne

birokratskih dræava. Uvjeti konkurencije e∫kasnije
pogone potragu za produktivnom apstrakcijom. Razvoj apstrak-
tnih oblika intelektualnog vlasniπtva stvara relativnu autonomi-
ju u kojoj hakerska klasa moæe proizvoditi apstrakcije, premda
je ta proizvodnost ograniËena na robni oblik.
Klasa

demo 12 22 10/03/06, 10:07

 [042] Jedna stvar ujedinjuje pastoraliste, kapitaliste i
vekotraliste ∞ nepovredivost oblika vlasniπtva o ko-
jem ovisi klasna moÊ. Svi oni zasebno ovise o oblicima apstrak-
cije koje mogu kupiti i posjedovati, ali koje ne proizvode. Svi oni
zasebno na kraju ovise o hakerskoj klasi koja pronalazi nove
naËine da prirodu uËini proizvodnom, koja otkriva nove obrasce
u podacima koje izbacuje priroda i druga priroda, koja proizvodi
nove apstrakcije posredstvom kojih se moæe postiÊi da priroda
iznjedri viπe druge prirode ∞ moæda Ëak i treÊe prirode.

[043] Hakerska klasa, buduÊi da je brojem mala i ne

posjeduje proizvodna sredstva, uhvaÊena je izmeu
politike masa odozdo i politike vladajuÊih odozgo. Ona mora ili
πto bolje pogaati ili Ëiniti ono πto najbolje Ëini ∞ ishakiravati novu
politiku, s onu stranu te suprotnosti. DugoroËno, interesi haker-
ske klase u skladu su s onima koji bi mogli imati najviπe koristi
od napredovanja apstrakcije, naime onih proizvodnih klasa koje
su razvlaπtene od proizvodnih sredstava ∞ seljaka i radnika. U nas-
tojanju da ostvari tu moguÊnost hakerska klasa hakira samu poli-
tiku, stvarajuÊi novu politiËku zajednicu, preokreÊuÊi masovnu
politiku u politiku mnogostrukosti u kojoj sve proizvodne klase
mogu izraziti svoju virtualnost.

[044] Hakerski interes ne moæe lako stupati u savez s

oblicima masovne politike koji podreuju manjin-
ske razlike jedinstvu u djelovanju. Masovna politika uvijek nosi
opasnost guπenja kreativne, apstrahirajuÊe snage meudjelova-
nja razlika. Hakerski interes nije u reprezentiranju mase, veÊ u
apstraktnijoj politici koja izraæava proizvodnost razlika. Hakeri,
koji iz mnogobrojnih klasa iskustva proizvode mnogobrojne kla-
se znanja, takoer imaju potencijal da proizvode novo znanje o
obrazovanju klasa i klasnom djelovanju kada rade skupa s kole-
ktivnim iskustvom svih proizvodnih klasa.

[045] Klasa nije isto πto i reprezentacija klase. U politici

se valja Ëuvati od reprezentacija koje se predstavlja
kao klase, a koje reprezentiraju samo fragment neke klase i ne
izraæavaju njene mnogostruke interese. Klase nemaju avangarde

demo 12 23 10/03/06, 10:07

 koje bi mogle govoriti za njih. Klase nalaze svoj izraz podjedna-
ko u svim svojim mnogostrukim interesima i djelovanjima. Ha-
kerska klasa nije ono πto ona jest; hakerska klasa je ono πto ona
nije ∞ ali moæe postati.

[046] Razvojem apstrakcije sloboda se moæe othrvati

nuænosti. VektoralistiËka klasa, kao i njene prethod-
nice, nastoji Ëvrsto vezati apstrakciju uz proizvodnju oskudnosti
i maræe, a ne obilja i slobode. Formiranje hakerske klase kao kla-
se nastupa upravo u onom trenutku kada se sloboda od nuænosti
i od klasne dominacije pojavljuje kao moguÊnost na obzoru.
Negri: “©to je ovaj svijet politiËke, ideoloπke i proizvodne krize,
ovaj svijet sublimacije i kolanja van kontrole? ©to je on, dakle, ako
ne epohalni skok preko svega πto je ËovjeËanstvo dosad iskusilo?
On istodobno konstituira i ruπevinu i novi potencijal svoga
znaËenja.”* Sve πto jest potrebno je hakiranje hakerske klase kao
klase, klase sposobne za hakiranje samog vlasniπtva, koje je zaro-
bilo sva proizvodna sredstva i proizvodnju znaËenja.

[047] Klasna borba do sada je odreivala raspolaganje

viπkom vrijednosti, reæim oskudnosti i oblik u kojem
je proizvodnja rasla. Ali sada su ulozi puno veÊi. Na obzoru su
istodobno preæivljavanje i sloboda. VladajuÊe klase ne pretvaraju
u instrumentalni resurs samo proizvodne klase veÊ i samu pri-
rodu ∞ do toËke gdje klasna eksploatacija i eksploatacija prirode
postaju ista neodræiva objekti∫kacija. Potencijal klasno podijelje-
nog svijeta da proizvede svoje vlastito prevladavanje nipoπto ne
dolayi prerano.
Klasa

demo 12 24 10/03/06, 10:07

demo 12 25 10/03/06, 10:07
 Obrazovanje

demo 12 26 10/03/06, 10:07

 [048] Obrazovanje je ropstvo. Obrazovanje stavlja um u
okove i pretvara ga u resurs za klasnu moÊ. Priroda
porobljavanja reΩektirat Êe trenutno stanje klasne borbe za zna-
njem unutar obrazovnog aparata.

[049] PastoralistiËka klasa odupire se obrazovanju, osim

ako ono nije indoktrinacija u cilju posluπnosti. Njen
interes za obrazovanjem staje na pastorima koji ureduju nad ov-
Ëjom ÊudorednoπÊu koju ona æeli usaditi u ljudsko stado koje
brine o njenim usjevima ∞ i ovcama.

[050] Kada kapital treba “ruke” da rade prljavi posao za

nj, obrazovanje samo obuËava korisne ruke kako bi
opsluæivale njegove strojeve, pokorna tijela koja bi druπtveni
poredak u kojem se nalaze trebala prihvaÊati kao prirodan. Kada
kapital zatreba mozgove, kako bi vodili njegovo sve kompleks-
nije funkcioniranje i posvetili se radu na troπenju njegovih proiz-
voda, potrebno je provesti viπe vremena u robijaπnici obrazova-
nja za primanje u redove plaÊene radniËke klase. Kada kapital
otkrije da brojne zadatke mogu obavljati povremeni zaposlenici
uz kratku obuku, obrazovanje se razdvaja na minimalni sustav
namijenjen poduËavanju najsiromaπnijih radnika poniznosti i na
kompetitivni sustav koji pametnijim radnicima otvara put uz
klizavu strminu do sigurnosti i potroπnje. Kada vladajuÊa klasa
propovijeda nuænost obrazovanja ona bez iznimke misli na obra-
zovanje za najnuænije.

[051] Takozvana “srednja klasa” postiæe svoj privilegi-

rani pristup potroπnji i sigurnosti posredstvom obra-
zovanja u koje je obavezna ulagati znaËajan dio svojih prihoda,
stjeËuÊi kao svoje vlasniπtvo obrazovni stupanj koji predstavlja
otuænu Ëinjenicu da “kandidat moæe podnijeti dosadu i zna kako
slijediti pravila.”* Meutim, veÊina ostaju radnici, iako ne beru
pamuk ili kale æeljezo nego grepaju informacije. Oni rade u tvor-
nicama, ali ih obuËavaju da za njih misle da su uredi. KuÊi nose
nadnice, ali ih obuËavaju da za njih misle da su plaÊa. Nose uni-
formu, ali ih obuËavaju da za nju misle da je odijelo. Jedina razli-

demo 12 27 10/03/06, 10:07

 ka je ta da ih je obrazovanje nauËilo da daju drugaËija imena in-
strumentima izrabljivanja i da preziru pripadnike svoje klase koji
ih drugaËije nazivaju.

[052] Obrazovanje je organizirano kao træiπte prestiæa u

kojemu mali broj oskudnih kvali∫kacija nudi ulaz u
najbolje plaÊene poslove, a sve ostalo pada niæe na svoje mjesto u
piramidi prestiæa i cijene. Oskudnost zaraæuje subjekt æudnjom
za obrazovanjem kao neËim pto obdaruje magiËnom sposobnoπÊu
stjecanja “plaÊe” pomoÊu koje se onda mogu dalje nabavljati
druge stvari. Instrumentom oskudnosti i hijerarhijskog por-
cioniranja obrazovanja radnike se nagovara da na obrazovanje
gledaju gotovo onako kako bi vladajuÊa klasa æeljela ∞ kao na
privilegij.

[053] Radnici imaju stvarni interes za obrazovanjem koje

im osigurava zaposlenje. Oni æele obrazovanje koje
sadræi barem neko znanje, ali Ëesto ga poimaju u smislu prilike
za posao. Ali dok radnici imaju interes za obrazovanjem koje im
osigurava nekakvu sposobnost kretanja izmeu radnih mjesta i
industrija, Ëime zadræavaju neπto autonomije, kapitalisti zahti-
jevaju reduciranje obrazovanja na njegove najfunkcionalnije
vokacijske elemente, na ono najnuænije πto je kompatibilno s
pojedinom funkcijom.

[054] Informacijski proletarijat ∞ infoproleteri ∞ stoje

van te potrebe za obrazovanjem kao neplaÊenim rop-
stvom koje predodreuje æivot nadniËarskog roba. Oni utje-
lovljuju rezidualnu, antagonistiËku klasnu svijest i opiru se rop-
stvu obrazovanja. Oni vrlo dobro znaju da kapital nema namjenu
za njih, osim da sluæe kao najniæe plaÊeni nadniËarski robovi. Oni
vrlo dobro znaju da ih znanstvenici i mediji tretiraju kao pred-
met dokone radoznalosti. Infoproleteri preziru obrazovanje i æive
od znanja s ulice. I ubrzo upoznaju policiju.
Obrazovanje

demo 12 28 10/03/06, 10:07

 [055] Hakerska klasa ima podvojen odnos prema obrazo-
vanju. Hakeri æude za znanjem, a ne za obrazova-
njem. Hakeri nastaju samo Ëistom slobodom znanja po sebi i za
sebe. To hakera stavlja u antagonistiËki odnos prema borbi
kapitalistiËke klase da uËini obrazovanje uvodom u nadniËarsko
ropstvo.

[056] Hakerima moæda nedostaje razumijevanja za

drugaËiji odnos πto ga radnici imaju prema obra-
zovanju i moæda nasjedaju elitistiËkoj i hijerarhijskoj kulturi
obrazovanja, koje samo podræava njegovu oskudnost i njegovu
ekonomsku vrijednost. Hakera laskanja prestiænoπÊu mogu ob-
manuti da stavi virtualnost u sluæbu konformizma, profesional-
nog elitizma namjesto kolektivnog iskustva i da se otcijepi od
novonastajuÊe kulture hakerske klase. To se dogaa kada hakeri
pretvore u fetiπ ono πto predstavlja njihovo obrazovanje, namjes-
to da se izraæavaju kroz znanje.

[057] Obrazovanje nije znanje. Niti je ono nuæno sred-

stvo za stjecanje znanja. Znanje moæe isto tako
spremno proizaÊi iz svakodnevnog æivota. Obrazovanje je organi-
zacija znanja unutar limitacija oskudnosti, pod predznakom
vlasniπtva. Obrazovanje preobraæava subjekte koji uu na njego-
va vrata u objekte klasne moÊi, funkcionalne elemente koji su
pounutrili njenu disciplinu. One koji se opiru njegovoj objek-
ti∫kaciji obrazovanje pretvara u poznate i nadzirane objekte dru-
gih reæima objekti∫kacije ∞ policije i meke policije disciplinarne
dræave. Obrazovanje proizvodi subjektivitet koji je isprepleten s
objektivitetom komodi∫cirane proizvodnje. Obrazovanje je mo-
guÊe stjecati, kao da je rijeË o kakvoj stvari, ali znalcem se postaje
kroz proces transformacije. Znanje, kao takvo, obrazovanje uspi-
jeva zahvatiti uvijek samo djelomiËno. Znanje kao praksa uvijek
mu izmiËe i nadmaπuje ga. “Ne postoji vlasniπtvo u miπljenju, ni
vlastiti identitet, ni subjektivno vlasniπtvo.”*

demo 12 29 10/03/06, 10:07

 [058] Hak daje izraz znanju u njegovoj virtualnosti
proizvodnjom novih apstrakcija, koje se ne uklapa-
ju nuæno u disciplinarni reæim πto rukovodi obrazovanjem i ko-
modi∫cira ga. Znanje u svom najapstraktnijem i najproduktiv-
nijem obliku moæda jest rijetko, ali ta rijetkost nema veze s
oskudnoπÊu πto mu je nameÊe komodi∫kacija i hijerarhija obra-
zovanja. Rijetkost znanja izraz je neuhvatljive mnogostrukosti
same prirode koja se odbija disciplinirati. Priroda se razvija u
svom vremenu.

[059] UuËenja
svojoj borbi za srce i duπu druπtvenog aparata
hakeri trebaju saveznike. Ako prigrle klasne
zahtjeve radnika za znanjem koje ih oboruæava umijeÊem i
vjeπtinom da mogu raditi u ovome svijetu, hakeri mogu razvrg-
nuti povezanost zahtjeva kapitalistiËke klase za oblikovanjem
orua koja Êe raditi za njen probitak i zahtjeva radnika za prak-
tiËnim znanjem korisnim za njihove æivote. To se moæe kombini-
rati sa znanjem temeljenim na samorazumijevanju radnika kao
Ëlana klase s klasnim interesima.

[060] Kulture radniËke klase, Ëak i u svojem komodi∫ci-

ranom obliku, joπ uvijek sadræe klasni senzibilitet
koji je koristan kao temelj za kolektivno samopoznavanje. Ha-
ker koji radi u obrazovanju raspolaæe potencijalom prikupljanja
i πirenja tog iskustva apstrahirajuÊi ga kao znanje. Virtualnost sva-
kodnevnog æivota je radost proizvodnih klasa. Virtualnost iskust-
va znanja radost je koju haker izraæava kroz hak. Hakersku klasu
jedino obogaÊuje otkrivanje znanja skrivenog u iskustvu radne
svakodnevice, koje se dade apstrahirati iz svoga komodi∫ciranog
oblika i izraziti u svojoj virtualnosti.

[061] Razumijevanje i prigrljivanje klasne kulture i inte-

resa radniËke klase mogu u mnogo pogleda unapri-
jediti hakerski interes. To nudi brojËano snaæan korpus savezni-
Obrazovanje

ka u mnogo manje zastupljenom interesu za znanjem. To nudi

mjesto susreta za potencijalne klasne saveznike. To otvara mo-
guÊnost otkrivanja taktika svakodnevnog hakiranja πto ih prak-
ticiraju radniËke i seljaËke klase.

demo 12 30 10/03/06, 10:07

 [062] Ikojem
radnici i hakeri imaju interes za πkolovanjem u
su resursi raspodijeljeni na podruπtvljenoj ∞ i
podruπtvljujuÊoj ∞ osnovi koju je Marx naznaËio kao: “Svakome
prema njegovoj potrebi, od svakoga prema njegovim sposobnos-
tima.”* Bez obzira koliko se razilazili u svome shvaÊanju svrhe
znanja, radnicima i hakerima je zajedniËki interes za otpor obra-
zovnom “sadræaju” koji samo obuËava robove za robnu proizvod-
nju, ali i za otpor prodorima koje vektoralistiËka klasa æeli napra-
viti u obrazovanje kao “industriju”.

[063] Unutar institucija obrazovanja neki se kao radnici

bore protiv eksploatacije svoga rada. Neki se bore da
bi demokratizirali upravljanje institucijom. Neki se bore da je
uËine odgovornom za potrebe proizvodnih klasa. Neki se bore za
autonomiju znanja. Svi ti, ponekad konkurirajuÊi i konΩiktni za-
htjevi elementi su iste borbe za znanjem koje je slobodna proiz-
vodnja po sebi i slobodna proizvodnja ne samo za sebe, veÊ i za
proizvodne klase.

[064] Unaprijed upozoren, unaprijed spreman. U neraz-

vijenom svijetu, na jugu i istoku, pastoralistiËka kla-
sa i dalje seljake pretvara u kmetove, oduzimajuÊi im njihova
tradicijska prava i polaæuÊi pravo na zemlju kao vlasniπtvo. Selja-
ci se joπ uvijek bore za opstanak u svojoj novosteËenoj slobodi od
sredstava za preæivljavanje. Kapital joπ uvijek pretvara seljake u
radnike i izrabljuje ih do krajnjih bioloπkih moguÊnosti. Oni
proizvode materijalna dobra na koje vektoralna klasa u razvi-
jenom svijetu lupa svoje logoe u skladu s dizajnima koje πtiti pat-
entima i zaπtiÊenim træiπnim znakovima. A sve to poziva na novu
pedagogiju potlaËenih, i to ne na onu koja cilja na to da podreeni
imaju bolji osjeÊaj o sebi kao subjektima u novonastajuÊem vek-
toralnom svijetu multikulturalnog spektakla, veÊ onu koja pruæa
orua za borbu protiv te stalne objekti∫kacije proizvodnih klasa
svijeta.

demo 12 31 10/03/06, 10:07

 [065] VladajuÊe klase æele obrazovni aparat u kojemu se
prestiæno obrazovanje moæe kupovati i za najgluplje
nasljednike privatnog bogatstva. Iako se to moæe Ëiniti privlaË-
nim bolje plaÊenim radnicima kao osiguravanje buduÊnosti za
njihovu djecu bez obzira na nadarenost, na kraju si moæda ni oni
neÊe moÊi priuπtiti koristi te nepravde. Interesi proizvodnih kla-
sa u cjelini poËivaju u demokratskom znanju koje se temelji na
slobodnom pristupu informacijama i raspodjeli resursa prema
nadarenosti, a ne bogatstvu.

[066] Dok kapitalistiËka klasa vidi obrazovanje kao sred-

stvo za odreenu svrhu, vektoralistiËka klasa ga vidi
kao svrhu po sebi. Ona vidi prilike da obrazovanje pretvori u za-
sebnu pro∫tabilnu industriju, temeljenu na osiguravanju intelek-
tualnog vlasniπtva kao oblika privatnog vlasniπtva. Ona nastoji
privatizirati znanje kao resurs, upravo kao πto privatizira znanost
i kulturu, ne bi li osigurala njihovu oskudnost i njihovu vrijed-
nost. Za vektoraliste obrazovanje je samo viπe “sadræaja” za ko-
modi∫kaciju u vidu “komunikacije”.

[067] VektoralistiËka klasa zahtijeva komodi∫kaciju

obrazovanja u globalnim razmjerima. Najbolje i na-
jbistrije iz svih dijelova svijeta mami se u njene tvornice prestiæa
visokog obrazovanja u razvijenom svijetu. Nerazvijeni svijet s
pravom se tuæi na “odljev mozgova”, isisavanje njegovih intele-
ktualnih resursa. OpÊi intelekt se nakuplja i pretvara u sliku i pri-
liku komodi∫kacije. Oni kojima se nudi sloboda u potrazi za
znanjem kao takvim i dalje sluæe komodi∫kaciji obrazovanja uto-
liko πto postaju reklama za instituciju koja nudi tu slobodu u
zamjenu za unapreivanje njenog prestiæa i globalne marke-
tinπke snage.

[068] Mnogi sukobi unutar visokog obrazovanja samo

su odvraÊanje pozornosti od klasne politike znanja.
Obrazovanje

Obrazovanje “disciplinira” znanje, segregirajuÊi ga u homogena

“polja”, kojima predsjedaju primjereno “kvali∫cirani” skrbnici
sa zadatkom da ureduju nad njegovim reprezentacijama. Proiz-

demo 12 32 10/03/06, 10:07

 vodnjom apstrakcije kako unutar tih polja, tako i preko njihovih
granica, upravlja se u interesu oËuvanja hijerarhije i prestiæa.
Æudnje koje mogu potaknuti temeljito ispitivanje i preispitiva-
nje novih apstrakcija kanalizira se u æelju za priznanjem. Haker
se poistovjeÊuje sa svojom vlastitom komodi∫kacijom. Priznanje
postaje formalno, a ne supstancijalno. Ono poveÊava subjektivni
osjeÊaj vrijednosti po cijenu objekti∫kacije proizvoda hakiranja
kao apstrakcije. Iz tog ograniËavanja æudnje za znanjem nastaje
kruæna parada laænih problema discipline i discipline laænih
problema.

[069] Samo jedan intelektualni sukob ima za hakere

stvarnu teæinu u klasnoj problematici: pitanje
vlasniπtva. »ije je znanje vlasniπtvo? Je li uloga znanja da auto-
rizira subjekte koje se priznaje samo prema njihovoj funkciji u
ekonomiji? Ili je funkcija znanja da proizvodi uvijek drugaËije
pojavne oblike haka, kroz koje subjekti uËe kako postati drugi
od onih koji jesu i otkriti da objektni svijet sadræi drugaËije po-
tencijale no πto se priËinja? To je borba za znanjem naπeg vreme-
na. “U trenutku kada proglase vlasniπtvo nad svojim idejama,
∫lozo∫ stupaju u savez s a silama koje kritiziraju.”*

[070] Hakirati znaËi dati izraz znanju u bilo kojem od

njegovih oblika. Hakersko znanje u praksi podrazu-
mijeva politiku slobodnih informacija, slobodnog uËenja, dara
koji rezultira iz peer-to-peer mreæe. Hakersko znanje takoer po-
drazumijeva etiku znanja koje je otvoreno za æudnje proizvodnih
klasa i slobodno od podvrgavanja robnoj proizvodnji. Hakersko
znanje je znanje koje izraæava virtualnost prirode time πto je
transformira, posve svjesno moguÊih dobitaka i opasnosti. Kada
je znanje osloboeno od oskudnosti, slobodna proizvodnja zna-
nja postaje znanjem slobodnih proizvoaËa. Ovo moæda zvuËi kao
utopija, ali priËe o stvarno postojeÊim privremenim zonama
hakerske slobode su nebrojene. Stallman: “Bilo je to pomalo po-
put Rajskog vrta. Nije nam padalo na pamet da ne suraujemo.”*

demo 12 33 10/03/06, 10:07

 Hakiranje

demo 12 34 10/03/06, 10:07

 Hak dopire do virtualnoga ∞ i transformira aktu-
[071] alno. “Da bi se raËunao kao hak pothvat mora biti
proæet inovativnoπÊu, stilom i tehniËkom virtuoznoπÊu.”* Pojmo-
vi hakiranje i haker u ovom se smislu javljaju u elektrotehnici i
raËunarstvu. BuduÊi da su to vodeÊa podruËja stvaralaËke proiz-
vodnje u vektoralnom svijetu, primjereno je i da ta imena pred-
stavljaju πiru djelatnost. Hakiranje novih informacijskih vektora
zbilja je i postalo prevratnica u nicanju πire svijesti o stvaralaËkoj
proizvodnji apstrakcije.

[072] Od same svoje pojave u raËunarskim krugovima,

hakerska “etika” se suoËavala sa silama komodi∫ci-
ranog obrazovanja i komunikacije. Kao πto Himanen biljeæi, hake-
ri, koji “æele realizirati svoje strasti”, predstavljaju “opÊi druπtve-
ni izazov”, ali za realiziranje vrijednosti tog izazova “trebat Êe vre-
mena, kao πto ih trebaju sve velike kulturne mijene.”* Trebat Êe i
viπe nego vremena, jer je to viπe od kulturne mijene. Trebat Êe
borbe, buduÊi da je ono πto haker priziva u bivanje u svijetu novi
svijet i novo bivanje. Osloboditi pojam haker od njegovih poje-
dinosti, shvatiti ga apstraktno, prvi je korak u toj borbi.

[073] Apologeti vektoralnih interesa æele ograniËiti

semantiËku produktivnost termina “haker” na puki
kriminal upravo zato jer se boje njegova apstraktnijeg i mnogos-
trukog potencijala ∞ njegova klasnog potencijala. Posvuda se πire
glasine o hakeru kao novom obliku maloljetnog delinkventa, ni-
hilistiËkog vandala ili sluge organiziranog kriminala. Ili ga se pak
predoËava kao tek bezazlenu supkulturu, opsesivno bavljenje u
kuÊnoj radinosti sa svojim ograniËenim stilom πto se tiËe po-
javnosti i pravila ponaπanja. Posvuda se æelja da se otvori virtual-
nost informacije, dijeli podatke kao dar, prisvaja vektor za izraæa-
vanje, prikazuje kao predmet moralne panike, izlika za nadzor i
ograniËavanje tehniËkog znanja na “nadleæne vlasti”. To nije prvi
put da se proizvodne klase suoËavaju s tom ideoloπkom ucjenom.
Haker se sada kod sluæbenih organa vladajuÊeg poretka javlja
rame uz rame uz svoje arhetipske prethodnike ∞ organiziranog
radnika i buntovnog seljaka. Haker je u izvrsnom druπtvu.

demo 12 35 10/03/06, 10:07

 [074] Virtualno je pravo podruËje hakera. Iz virtualnoga,
naime, haker proizvodi uvijek nove izraze aktual-
noga. Za hakera je ono πto se predoËava kao stvarno uvijek par-
cijalno, ograniËeno, moæda Ëak i laæno. Za hakera uvijek postoji
suviπak moguÊnosti izraæen u onome je πto aktualno, suviπak
virtualnoga. To je neiscrpno podruËje onoga πto je zbiljsko, ali ne
i aktualizirano, onoga πto nije, ali πto moæe postati. PodruËje u
kojem se, kao πto Massumi kaæe, “ono πto se ne moæe iskusiti ne
moæe nego osjetiti”.* Hakirati znaËi pustiti virtualno u aktualno,
dati izraz razlici zbiljskoga.

[075] Svako podruËje prirode moæe iznjedriti virtualno.

ApstrahirajuÊi od prirode, hakiranje proizvodi mo-
guÊnost za drugaËiju prirodu, drugu prirodu, treÊu prirodu, pri-
rodu do u beskonaËnost ∞ za udvajanje i udvajanje udvajanja.
Hakiranje otkriva prirodu prirode, njene proizvodne ∞ i des-
truktivne ∞ moÊi. To vrijedi podjednako u ∫zici kao i u seksual-
nosti, u biologiji kao i u politici, u raËunarstvu kao i u umjetnosti
ili ∫lozo∫ji. Priroda bilo kojeg podruËja moæe se hakirati. U pri-
rodi je hakiranja da slobodno otkriva, da slobodno pronalazi, da
stvara i slobodno proizvodi. Ali u prirodi hakiranja nije da eks-
ploatira tako proizvedene apstrakcije.

[076] Kada se hak reprezentira kroz apstrakciju prava

vlasniπtva, onda informacija kao vlasniπtvo stvara
hakersku klasu kao klasu. To intelektualno vlasniπtvo drugaËija je
vrsta vlasniπtva od zemlje ili kapitala, jer pravo na nj moæe polaga-
ti samo kvalitativno nova kreacija. Pa ipak, kada je zarobljen u
reprezentaciju vlasniπtva, hak postaje ekvivalent bilo kojeg drugog
vlasniπtva, komodi∫cirana vrijednost. Vektoralna klasa mjeri svoj
ukupni prihod u istoj valuti kao kapitalisti i pastoralisti, ËineÊi
patente i autorska prava ekvivalentnima tvornicama ili poljima.

[077] Primjenom uvijek novih oblika apstrakcije, haker-

ska klasa proizvodi moguÊnost proizvodnje, moguÊ-
Hakiranje

nost stvaranja neËega iz svijeta i sa svijetom ∞ i æivljenja na viπku

proizvedenom primjenom apstrakcije na prirodu ∞ bilo koju pri-

demo 12 36 10/03/06, 10:07

 rodu. Apstrakcija, jednom kad se poËne primjenjivati, moæe se
doimati Ëudnom, “neprirodnom” i moæe donijeti radikalne
promjene svojim pojavljivanjem. Ako ustraje, poËinje je se uzima-
ti zdravo za gotovo. Postaje drugom prirodom. Proizvodnjom
novih oblika apstrakcije hakerska klasa proizvodi moguÊnost
buduÊnosti. Dakako, neÊe svaka nova apstrakcija iznjedriti produk-
tivnu primjenu na svijet. U praksi malo koja inovacija ikad u tome
i uspijeva. Meutim, rijetko se moæe unaprijed znati koje Êe se aps-
trakcije preplesti s prirodom na produktivan naËin.

[078] Uradiinteresu je hakera da budu slobodni da hakiraju

hakiranja. Slobodno i neograniËeno hakiranje
novoga proizvodi ne samo BuduÊnost, veÊ beskonaËni dijapazon
buduÊnosti, buduÊnost samu kao virtualnost. Svaki hak je izraz
neiscrpne mnogostrukosti buduÊnosti, virtualnosti. Meutim,
svaki hak, ako ga se æeli realizirati kao oblik vlasniπtva i pripisati
mu vrijednost, mora poprimiti oblik ne izraza mnogostrukosti,
nego reprezentacije neËega ponovljivoga i reproduktibilnoga.
Vlasniπtvo zarobljava samo jedan aspekt haka, njegovu reprezenta-
ciju i objekti∫kaciju u vidu vlasniπtva. Ono ne moæe zahvatiti besko-
naËnu i neograniËenu virtualnost iz koje hak crpi svoj potencijal.

[079] Sankcijom zakona hak postaje konaËno vlasniπtvo,

a hakerska klasa se raa, kao πto se sve klase raaju,
iz odnosa prema obliku vlasniπtva. Kao πto je sluËaj sa zemljom
ili kapitalom kao oblicima vlasniπtva, intelektualno vlasniπtvo
nameÊe odnos oskudnosti. Ono pripisuje pravo na vlasniπtvo jed-
nom vlasniku na uπtrb nevlasnika, klasi posjednika na uπtrb
razvlaπtenih. “Filozo∫ja intelektualnog vlasniπtva rei∫cira
ekonomski racionalizam kao prirodnu ljudsku odliku.”*

[080] Samom svojom prirodom Ëin hakiranja nadilazi

ograniËenja koja mu nameÊe vlasniπtvo. Novi hako-
vi odmjenjuju stare i obezvreuju ih kao vlasniπtvo. Hak uzima
informaciju koja je obezvrijeena do izliπnosti ponavljanjem kao
komunikacijom i iz nje ponovno proizvodi novu informaciju. To
za hakersku klasu stvara interes za slobodnu dostupnost infor-

demo 12 37 10/03/06, 10:07

 macije, a ne za iskljuËivo pravo koriπtenja. Nematerijalni aspekt
u naravi informacije znaËi da to da netko posjeduje informaciju
ne treba drugoga liπiti nje. Polja istraæivanja drugoga su reda aps-
trakcije nego agrokulturna polja. Dok je iskljuËivost vlasniπtva
moæda nuæna kod zemlje, ona nema nikakvog smisla u znanosti,
umjetnosti, ∫lozo∫ji, kinematogra∫ji ili glazbi.

[081] Kad se hak utjelovljuje u formi vlasniπtva, onda to

Ëini na posve osobit naËin, zadajuÊi hakerskoj klasi
kao klasi interese koji su posve drugaËiji od interesa drugih kla-
sa, bilo da je rijeË o eksploatirajuÊim ili eksploatiranim klasama.
Interes hakerske klase poËiva ponajprije u slobodnom kolanju
informacija, buduÊi da je to nuæan preduvjet za ponovno oËi-
tovanje haka. Ali hakerska klasa kao klasa takoer ima taktiËki
interes za reprezentacijom haka u vidu vlasniπtva, kao neËega iz
Ëega se moæe stvoriti izvor prihoda koji hakeru daje nekakvu ne-
ovisnost o vladajuÊim klasama. Hakerska klasa otvara virtualno
prema povijesnom kada ishakirava naËin kako da povijesno æudi
za tek partikularnim oblikom virtualnoga.

[082] Sama priroda haka izaziva u hakera krizu identi-

teta. Haker traga za reprezentacijom toga πto to znaËi
biti hakerom u identitetima drugih klasa. Neki sebe vide kao vek-
toraliste, trgujuÊi na osnovu oskudnosti svoga vlasniπtva. Neki
sebe vide kao radnike, ali kao privilegirane u hijerarhiji nadniËara.
Hakerska klasa proizvodi sebe kao takvu, ali ne i za sebe. Ona (joπ)
ne posjeduje svijest o svojoj svijesti. Ona nije svjesna svoje vlas-
tite virtualnosti. Zbog svoje nesposobnosti da ∞ do sada ∞ postane
klasa za sebe frakcije hakerske klase neprestano se otcjepljuju i
poistovjeÊuju svoje interese s interesima drugih klasa. Hakeri os-
obito riskiraju da ih se u oËima radniËke i seljaËke klase poistovjeti
s vektoralistiËkim interesima, koji nastoje privatizirati informa-
cije potrebne za proizvodni i kulturni æivot svih klasa.

[083] Hakirati znaËi apstrahirati. Apstrahirati znaËi

Hakiranje

proizvoditi ravan na kojoj razliËite stvari mogu uÊi u

odnos. To znaËi proizvoditi imena i brojeve, lokacije i smjerove

demo 12 38 10/03/06, 10:07

 tih stvari. To znaËi proizvoditi one vrste odnosa, i odnosa odno-
sa, u koje stvari mogu uÊi. Diferenciranje funkcionalnih kompo-
nenti rasporeenih na ravni sa zajedniËkim ciljem hakersko je
postignuÊe, bilo da je rijeË o tehniËkom, kulturnom, politiËkom,
seksualnom ili znanstvenom podruËju. Postigavπi kreativnu i
produktivnu apstrakciju na toliko drugih podruËja, hakerska kla-
sa tek treba proizvesti sebe kao svoju vlastitu apstrakciju. Ono πto
tek treba stvoriti, kao apstraktni, kolektivni, a∫rmativni projekt
je, kao πto Ross kaæe, “hakersko znanje, sposobno za preos-
posobljavanje, dakle prekodiranje kulturnih programa i prepro-
gramiranje druπtvenih vrijednosti koje otvaraju prostor za nove
tehnologije; hakersko znanje, sposobno takoer za stvaranje
novih popularnih romansi oko alternativnog koriπtenja ljudske
ingenioznosti.”*

[084] Borba hakerske klase podjednako je borba protiv

sebe same koliko i protiv drugih klasa. U prirodi je
haka da on mora nadiÊi hak koji je identi∫cirao kao svog pret-
hodnika. U oËima hakera hak ima vrijednost jedino kao kvalita-
tivni razvoj prethodnog haka. No, hakerska klasa unosi taj duh
takoer i u odnos spram sebe same. Svaki haker vidi drugoga kao
rivala, odnosno kao suuËesnika protiv drugog rivala, a ne ∞ joπ
uvijek ne ∞ kao sudruga-pripadnika iste klase sa zajedniËkim in-
teresom. Taj zajedniËki interes tako je teπko dokuËiti upravo jer
je on zajedniËki interes za kvalitativnu diferencijaciju. Hakerska
klasa ne treba jedinstvo u identitetu, veÊ teæi prema mnogostru-
kosti u razlici.

[085] Hakerska klasa proizvodi razlikovanja jednako kao

i odnose, tako da se mora boriti protiv razlikovanja
koja je sama stvorila ne bi li osmislila sebe kao takvu. Proizvevπi
sebe kao sam proces razlikovanja, ona mora razlikovati izmeu
svoga konkurentskog interesa u haku i svoga kolektivnog intere-
sa u otkrivanju odnosa izmeu hakera koji izraæava otvorenu i
trajnu buduÊnost njenih interesa. Njen konkurentski interes
moæe se zahvatiti u formi vlasniπtva, ali ne i njen kolektivni in-
teres. Kolektivni interes hakerske klase iziskuje novi oblik klasne
borbe.

demo 12 39 10/03/06, 10:07

 [086] Hakerska klasa moæe uvrstiti one sastavnice drugih
klasa koje pomaæu u ozbiljenju hakerske klase kao
klase za sebe. Hakeri su tako Ëesto pruæali drugim klasama sred-
stva za samoostvarenje ∞ kao “organski intelektualci” vezani uz
pojedinaËne klasne interese i formacije. Ali nakon πto su vodili ∞ i
krivo navodili ∞ radniËku klasu kao njena intelektualna “avan-
garda”, vrijeme je hakerima da prepoznaju kako su njihovi inter-
esi odvojeni od interesa radniËke klase, premda su oni potenci-
jalno saveznici. Od predvodnika radniËke klase hakeri Êe moæda
tek trebati nauËiti kako da osmisle sebe kao klasu. Ako hakeri
pouËavaju radnike kako hakirati, radnici su ti koji poduËavaju
hakere kako biti klasa, klasa po sebi i za sebe. Hakerska klasa
postaje klasa ne preuzimanjem identiteta radniËke klase, veÊ dife-
renciranjem od njega.

[087] Vektorsko dovodi razvijeni svijet izravno u dodir s

nerazvijenim svijetom, probijajuÊi time okvire dræa-
va i zajednica, pa Ëak i okvire samog subjekta. Najsiromaπniji selja-
ci u borbi su ne samo protiv lokalne pastoralistiËke klase, veÊ i
protiv vektoralistiËke klase koja se nemilosrdno trudi monopo-
lizirati informacije sadræane u sjemenju ili iscjeliteljskim svojstvi-
ma ljekovitih biljki koje su odavno znane tradicionalnim narodi-
ma. Seljaci, radnici i hakeri suoËavaju se s razliËitim vidovima iste
borbe za osloboenje informacije od vlasniπtva, i od vektoralne
klase. Najizazovniji hak naπeg vremena je izraæavanje toga zajed-
niËkog iskustva svijeta.

[088] Premda nije svatko haker, svatko hakira. Doprijeti

do virtualnoga zajedniËko je iskustvo, buduÊi da je
rijeË o iskustvu onoga πto je zajedniËko. Ako hakiranje probija
okvire, onda je veliki globalni hak kretanje razvlaπtenih neraz-
vijenog svijeta ispod i preko svake granice, duæ svakog vektora
slijedeÊi obeÊanja razvijenog svijeta. Vektori komunikacije po ci-
jelom svijetu siju kao konfete reprezentacije komodi∫ciranog æiv-
ota, mameÊi subjekte prema njegovim objektima, oslanjajuÊi se
na vektore migracije u dosad nevienim razmjerima. Ali ono πto
Hakiranje

tek preostaje za hakirati novo je otvaranje izraza za to kretanje,

nova æudnja pored tog mamljenja subjekata reprezentacijom

demo 12 40 10/03/06, 10:07

 objekta, subjekata koji Êe, prije ili kasnije, zapasti u dosadu i razo-
Ëaranje. Vektoralni svijet hakira se do u osnove, iznutra i izvana,
zahtijevajuÊi zdruæivanje svih nastojanja da se apstrahira æudnja
od vlasniπtva i oslobode navlastitosti apstrahirane æudnje.

demo 12 41 10/03/06, 10:07

 Povijest

demo 12 42 10/03/06, 10:07

 [089] Povijest je po sebi apstrakcija, ishakirana iz nepo-
korive informacije koju su iznjedrili produktivni
sporovi nastali u prepletanju sadaπnjostî i proπlostî. Iz informacije
koja nalazi izraz u dogaajima povijest oblikuje poretke objek-
tivne i subjektivne reprezentacije.

[090] Reprezentacija dominantne povijesti u nekoj eri

proizvod je obrazovnog aparata koji uspostavljaju
njene vladajuÊe moÊi. »ak i povijest sporenja poprima oblik u
institucijama koje nije ona stvorila. Iako ne predstavlja sva po-
vijest interese vladajuÊih klasa, institucija povijesti postoji kao
neπto drugo nego πto moæe postati kada je osloboena klasnih
ograniËenja ∞ naime, apstraktni vodiË za transformaciju vlada-
juÊeg poretka u interesu proizvodnih klasa, Ëije kolektivno
djelovanje izraæava dogaaje koje povijest samo reprezentira.

[091] Povijest nije nuænost. “Danas povijest joπ uvijek

oznaËava skup uvjeta, koliko god recentni bili, koji-
ma okreÊemo lea da bismo postali.”* Da bi bila neπto viπe od
reprezentacije, povijest mora zahtijevati neπto viπe od svog usa-
vrπavanja kao reprezentacije, kao predodæbe koja je vjerna ono-
me πto reprezentira, ali i odvojena od njega. Ona moæe izraæavati
svoju razliku od stanja stvari koje se pokazuju pod autorstvom
vladajuÊe klase. Ona moæe biti povijest ne samo onoga πto svijet
jest, nego onoga πto on moæe postati.

[092] Ta druga povijest, hakerska povijest, spaja zapis

dogaanja kao objekt koji je odvojen od kolektivnog
djelovanja i djelovanje subjektivne sile koja se bori za osloboenje
od vlastite objekti∫kacije. Hakerska povijest upoznaje proiz-
vodne klase s proizvodom njihova vlastitog djelovanja, koji Êe
inaËe biti reprezentiran ∞ i to ne samo prema dominantnoj verzi-
ji povijesti, nego i prema samoj vladajuÊoj klasi u cjelokupnu
njenom djelovanju ∞ kao neπto odvojeno.

demo 12 43 10/03/06, 10:07

 [093] Hakerska povijest ishakirava iz prividâ i vraÊa
proizvodnim klasama njihovo vlastito iskustvo
zatvaranja njihove proizvodne energije u uzastopne oblike vlas-
niπtva. Od izravnog podvrgavanja osobnom posjedniku koje tvori
ropstvo, preko rascjepkanog sustava lokalnih vlastelinstava i
duhovnog podvrgavanja koji tvore feudalizam, do apstraktnog i
univerzalizirajuÊeg privatnog vlasniπtva komodi∫cirane
ekonomije, u svim dosadaπnjim razdobljima vladajuÊa klasa je
izvlaËila viπak vrijednosti iz slobodne sposobnosti proizvodnih
klasa. Hakerska povijest ne reprezentira samo proizvodnim kla-
sama ono πto su izgubile, ona izraæava i ono πto tek mogu dobiti ∞
povrat njihove vlastite proizvodne snage po sebi i za sebe.

[094] Povijest proizvedena u institucijama vladajuÊih

klasa pretvara samu povijest u oblik vlasniπtva. Za
hakersku povijest dominantna povijest je samo vidljivo oËitovanje
kako dominantni oblik vlasniπtva zatvara proizvodnu moÊ unu-
tar reprezentacije. »ak i toboænje “radikalne” povijesti, socijalne
povijesti, povijest odozdo, zavrπavaju kao oblik vlasniπtva, koji-
ma se trguje u skladu s njihovom reprezentacijskom vrijednoπÊu
na novonastajuÊem træiπtu komodi∫cirane komunikacije. KritiË-
ka povijest odmeÊe se od dominantne povijesti onda kada uz-
napreduje do kritike svoga vlastitog oblika kao vlasniπtva, i dalje,
do izraza nove proizvodne povijesti i povijesti proizvodnosti.

[095] Hakerska povijest osporava ne samo sadræaj povi-

jesti, nego i njen oblik. Dodavanje sveudilj novih rep-
rezentacija na gomilu dobara povijesti, Ëak reprezentacija pot-
laËenih i iskljuËenih, ne postiæe niπta ako ne osporava odvajanje
povijesti kao reprezentacije od velikih proizvodnih sila, koje
uostalom i stvaraju povijest. Obrazovni aparat razvijenog svijeta
uËinio bi i nezapisani glas subalternog seljaka dijelom svog
vlasniπtva, meutim proizvodnim klasama dovoljan je samo
govor njihove vlastite proizvodnosti da bi povratile proizvodnost
govora.
Povijest

demo 12 44 10/03/06, 10:07

 [096] Udaborbi za povijest je bitno izraziti njen potencijal
bude i drugaËija i uËiniti je dijelom proizvodnih
resursa za samosvijest samih proizvodnih klasa, ukljuËujuÊi i
hakerske klase. Hakerska klasa, kao i proizvodni rad posvuda,
moæe postati klasa za sebe kada je oboruæana povijeπÊu koja
izraæava njen potencijal u okvirima potencijala svih razvlaπtenih
klasa.

[097] Hakersku povijest ne treba izmiπljati od poËetka,

kao svjeæi hak koji je naπao izraz ni iz Ëega. Ona sas-
vim slobodno plagira povijesnu svijest svih proizvodnih klasa
proπlosti i sadaπnjosti. Povijest slobodnih je slobodno ponuena
povijest. Dar proteklih borbi sadaπnjici, koji ne obavezuje ni na πto
osim na provoenje. Ona ne iziskuje iscrpno prouËavanje. Dovoljno
ju je poznavati u apstrakciji da bi je se prakticiralo u konkretnom.

[098] Jedno je, kao dio tog dara, veÊ poznato. Zatvaranje
slobodne proizvodnosti unutar reprezentacije vlas-
niπtva, kojim dræava upravlja u interesu vladajuÊe klase, moæe
ubrzati razvoj na neko vrijeme, ali ga na kraju neumitno uspo-
rava i ometa. Daleko od toga da predstavlja savrπeni oblik za sva
vremena, vlasniπtvo je uvijek kontingentno i Ëeka da njegove oko-
ve prevlada neki svjeæi hak. Proπlost poput nesanice tiπti svijest
danaπnjice.

[099] Proizvodnja raskida okove vlasniπtva, njene lokalne

i kontingentne reprezentacije prava i prisvajanja,
proizvodeÊi konaËno apstraktni i univerzalizirajuÊi oblik vlasniπ-
tva, privatno vlasniπtvo. Privatno vlasniπtvo obuhvaÊa zemlju,
kapital i naposljetku informaciju, svodeÊi svako od njih pod svoj
apstraktni oblik i pretvarajuÊi svako od njih u robu. Ono izdvaja
zemlju iz kontinuuma prirode i pretvara je u stvar. Izdvaja proiz-
vode saËinjene od prirode u objekte za kupoprodaju i pretvara ih
takoer u stvari. Naposljetku, privatno vlasniπtvo pretvara infor-
maciju, taj nematerijalni potencijal, u stvar. A iz te trostruke
objekti∫kacije vlasniπtvo proizvodi, izmeu ostalog, svoju objek-
ti∫ciranu i beæivotnu inaËicu povijesti.

demo 12 45 10/03/06, 10:07

 [100] Napredovanje privatizacije vlasniπtva stvara na
svakom stupnju klasu koja posjeduje sredstva za
proizvodnju viπka vrijednosti iz njega i proizvodnu klasu koja je
razvlaπtena od njega. Taj proces teËe neujednaËeno, ali je iz vari-
rajuÊih dogaaja moguÊe apstrahirati prikaz napredovanja aps-
trakcije, polazeÊi od apstrahiranja od prirode koje je zemljiπni
posjed.

[101] Kako zemlja postaje predmetom univerzalizira-

juÊeg zakona apstrahiranog privatnog vlasniπtva,
tako se javlja i klasa koja pro∫tira od vlasniπtva nad njom. Pasto-
ralistiËka klasa, svojom dominacijom nad organima dræave, proiz-
vodi pravne ∫kcije koje Êe legitimirati tu krau prirode od tradi-
cionalnog oblika æivota.

[102] Sigurna u svoje vlasniπtvo nad zemljom, pastora-

listiËka klasa nameÊe razvlaπtenima svaki oblik izra-
bljivaËkog odnosa koji joj moæe proÊi i za koji moæe privoliti dræa-
vu da ga podræi silom ∞ veleposjedniπtvo, ropstvo, napoliËarstvo.
Svaki od njih tek je mjera u kojoj dræava tolerira prerogative pas-
toralne moÊi. U svojoj æei za radom koji bi zemlju uËinio stvar-
no produktivnom i izvukao viπak vlasniπtva, nikakva drskost nije
prevelika, nijedan kutak svijeta izuzet od zahtjeva za vlasniπtvom
i izgona onih koji se brinu o zemlji.

[103] Tu razvlaπenost omoguÊuje hak privatnog vlasniπ-

tva, kojim se zemljiπte javlja kao pravna ∫kcija,
jamËeÊi pastoralistiËkoj klasi pristup proizvodnosti prirode. Ono
πto ubrzava razvlaπtenje seljaka uzastopni su agrikulturni hako-
vi, koji poveÊavaju proizvodnu moÊ agrikulturnog rada, stvara-
juÊi ogromno bogatstvo iz viπka vrijednosti.
Povijest

demo 12 46 10/03/06, 10:07

 [104] Kmetovima, koji su nekad dræali tradicionalno
pravo na zemlju, ta prava osporava dræavni aparat
pod kontrolom pastoralistiËke klase. Agrikulturni hak pokreÊe
tokove razvlaπtenih kmetova i oni postaju, u najpovoljnijem
sluËaju, radnici koji prodaju svoju radnu snagu novonastajuÊoj
kapitalistiËkoj klasi. Pastoralizam raa kapitalizam. Pastoralna
klasa proizvodi “druπtveni oblik sa speci∫Ënim ‘zakonima kre-
tanja’ koji Êe naposljetku dovesti do kapitalizma u njegovu zre-
lom, industrijskom obliku.”*

[105] Kao πto pastoralisti koriste dræavu da bi osigurali

zemlju kao privatno vlasniπtvo, tako i kapitalisti ko-
riste svoju moÊ nad dræavom ne bi li osigurali pravne i admi-
nistrativne uvjete za privatizaciju tokova sirovina i proizvodnih
sredstava u obliku kapitala. KapitalistiËka klasa stjeËe sredstva za
upoπljavanje radne snage ulaganjem viπka bogatstva stvorenog
ratarstvom i trgovinom u joπ produktivnije apstrakcije koje su
proizvod novih hakova, πto rezultira podjelom rada, tvorniËkim
sustavom, inæenjerskim projektiranjem proizvodnje. Apstrakcije
koje predstavljaju privatno vlasniπtvo, nadniËarski odnos i rob-
na razmjena nude ravan na kojoj nesmetano moæe teÊi brutalno
izvlaËenje viπka vrijednosti. Ali bez mukotrpnog rada velikog
mnoπtva seljaka i radnika te bez sve inventivnijeg hakiranja novih
apstrakcija, samo privatno vlasniπtvo ne mijenja svijet.

[106] Zemlja i kapital neko vrijeme predstavljaju konf-

liktne interese koji se meusobno bore kroz dræav-
nu dominaciju. Zemljiπni interesi pokuπavaju postiÊi monopol
nad prodajom namirnica unutar prostora nacije posredstvom
dræave, dok se kapital bori da bi otvorio træiπte i time ruπio cijenu
hrane. Isto tako, pastoralisti pokuπavaju otvoriti nacionalno
træiπte za tokove proizvedenih dobara, dok kapital u svojim povo-
jima teæi zaπtititi svoj monopol unutar nacionalnih okvira. Ovaj
konΩikt proizlazi iz razlike u obliku vlasniπtva temeljenog na
zemlji naspram oblika vlasniπtva temeljenog na kapitalu, koji su
kvalitativno razliËite vrste apstrakcije.

demo 12 47 10/03/06, 10:07

 [107] Kapital, apstraktniji oblik vlasniπtva, uobiËajeno
odnosi pobjedu u borbi s pastoralnim interesima i
otvara nacionalne okvire jeftinim uvoznim primarnim proizvodi-
ma. On umanjuje koliËinu viπka vrijednosti koji ide pastoralis-
tiËkoj klasi i sebi osigurava niæe troπkove proizvodnje, Ëime njego-
va dobra postaju meunarodno konkurentnija. Borbe te vrste nisu
neuobiËajene meu inaËe savezniËkim vladajuÊim klasama i uvi-
jek zasluæuju da ih hakerska povijest prouËava s posebnom
pozornoπÊu na prilike koje se otvaraju u tim momentima tran-
zicije, a koje bi proizvodne klase mogle preokrenuti u svoju korist.

[108] Klase koje posjeduju sredstva za proizvodnju, bilo

da je rijeË o pastoralistiËkoj klasi u posjedu paπnjaka
i oranica, o kapitalistiËkoj klasi u posjedu tvornica i ljevaonica ili
vektoralistiËkoj klasi u posjedu zaliha, tokova i vektora informa-
cija, uvijek izvlaËe viπak vrijednosti od proizvodnih klasa. Izvla-
Ëenje viπka vrijednosti kljuË je za kontinuitet klasnog druπtva, ali
oblik viπka vrijednosti, i oblik same vladajuÊe klase, prolazi kroz
sljedeÊe tri povijesne faze: pastoralist, kapitalist, vektoralist ∞ s
odgovarajuÊim oblicima viπka vrijednosti: renta, pro∫t, maræa.
BuduÊi da je svaki zasnovan na sve apstraktnijem obliku
vlasniπtva, sve manje vezan za pojedinaËni aspekt materijalnosti
prirode, sve ga je teæe monopolizirati i osigurati. Stoga svaka vla-
dajuÊa klasa sve viπe ovisi o sili zakona da bi osigurala svoje
vlasniπtvo, pretvarajuÊi zakon u dominantni oblik nadgradnje za
oËuvanje infrastrukturne moÊi.

[109] Vlasniπtvom nad sredstvima za proizvodnju vlada-

juÊe klase ograniËavaju onaj udio viπka vrijednosti
koji se vraÊa proizvodnim klasama, viπka vrijednosti iznad i pre-
ko najnuænijega za æivot, a najnuænije za æivot pak vraÊaju u ko-
modi∫ciranom obliku. Ali to nije dovoljno da bi se rijeπilo viπka
vrijednosti koji se nakuplja. VladajuÊe klase moraju negdje pro-
naÊi træiπte za svoje proizvode. Kolonije, gdje se proizvodi agrikul-
turni viπak vrijednosti, prinuene su otkupljivati natrag svoj vlas-
titi viπak vrijednosti u obliku proizvedenih dobara.
Povijest

demo 12 48 10/03/06, 10:07

 [110] Kapital uskoro kolonizira kulturu vlastite radniËke
klase kod kuÊe, koja, boreÊi se da dobije neπto od viπka
vrijednosti koji proizvodi, spoznaje da ga moæe unovËiti samo za
sve veÊu koliËinu roba. RadniËka klasa razvijenog svijeta postaje
træiπte za ono πto sama proizvodi. Njeni interesi bivaju razdvoje-
ni od interesa proizvodnih klasa u kolonijama i bivπim kolonija-
ma. Razvijeni svijet postaje razvijen ograniËavanjem sposobnos-
ti nerazvijenog svijeta da u njemu prodaje svoje proizvode, a za-
dræavanjem svojih privilegija na træiπtima nerazvijenog svijeta.
Razvijeni svijet koristi vektor kako bi oËuvao okvire svojih dræa-
va i, istodobno, krπio okvire nerazvijenog svijeta. Vektor jamËi
identitet onih koji su zaπtiÊeni unutar okvira πto ga vektor odræa-
va time πto istodobno naruπava identitet onih koji su podvrgnuti
njegovim dislocirajuÊim uËincima.

[111] Iseuklase
razvijenom i u nerazvijenom svijetu proizvodne
potiËe da poistovjeÊuju svoje interese s intere-
sima vladajuÊih klasa, unutar okvira dræave.

[112] Upartner,
razvijenom svijetu kapitalistiËka klasa i njen mlai
pastoralistiËka klasa, osiguravaju pristanak
radniËke klase parcijalnim dijeljenjem viπka vrijednosti, koje
onda radniËkoj klasi daje interes za oËuvanje diskriminirajuÊih
vektoralnih odnosa koji odræavaju taj privilegij.

[113] UtalistiËka
nerazvijenom svijetu pastoralistiËka klasa i kapi-
klasa u povojima osiguravaju podrπku pre-
teæito poljoprivrednih proizvoaËa zahtjevom za suverenom
dræavom slobodnom od kolonijalne vladavine koja bi se mogla
autonomno razvijati i zahtjevom za pravednoπÊu u trgovini s raz-
vijenim svijetom. Suverenost, bilo ustupljena ili preoteta od raz-
vijenog svijeta, nije, kao πto nerazvijeni svijet otkriva, dovoljna
da bi se osigurao razvitak. Nejednaki vektori trgovine bili su i
ostaju osnovni razlog eksploatacije u nerazvijenom svijetu.

demo 12 49 10/03/06, 10:07

 [114] Proizvodne klase zovu se tako jer su one pravi
proizvoaË bogatstva, bilo da je rijeË o seljacima ili
rudarima na zemlji, radnicima na materijalnoj ili nematerijalnoj
vrijednosti ili hakerima koji proizvode sama nova sredstva za
proizvodnju. Njihovi interesi i æelje ne poklapaju se uvijek sami
po sebi, zbog Ëega ih se i smatra odvojenim klasama koje su veza-
ne uz razliËite vlasniËke odnose i koje razliËito prevladavaju u ra-
zliËitim predjelima svijeta. Sagleda li ih se skupa, zajedniËka im
je razvlaπtenost od veÊeg dijela onoga πto proizvode. Njihova
povijest je povijest borbe za uæivanje u plodovima vlastitog rada.

[115] Proizvodne se klase mogu izravno boriti protiv

prisvajatelja, oko uvjeta meusobne razmjene, ili
neizravno preko dræave. Dræava, koju su pastoralistiËke i kapi-
talistiËke klase koristile kao instrument legitimacije njihovog
prisvajanja vlasniπtva, takoer moæe biti sredstvo kojim proiz-
vodne klase nastoje iznova podruπtvoviti dio viπka vrijednosti ∞
ubiranjem poreza i prenoπenjem viπka vrijednosti na proizvod-
ne klase u obliku socijalne nadnice, kao πto su zdravstvena njega,
obrazovanje ili stanovanje.

[116] Oporezivanje moæe rasporediti viπak vrijednosti na

proizvodne klase, na vladajuÊe klase ili ga se moæe
usmjeriti na πirenje i naoruæavanje same dræave. Dok vladajuÊe
klase nastoje ograniËiti zadiranje dræave u njene aktivnosti, one
takoer nastoje usmjeriti viπak vrijednosti za svoje namjene.
Kapital moæe potaknuti dræavu da se naoruæa i pro∫tira od svog
naoruæavanja. U tom sluËaju proizvodne klase na kraju potiËu
aranæman izmeu dræave i kapitala ∞ vojno-industrijski
kompleks.

[117] Kapital tradicionalno prepuπta dræavi informacijski

intenzivne funkcije koje su bile od koristi kapitalis-
tiËkoj i pastoralistiËkoj klasi u cjelini. Dræava postaje upravitelj
reprezentacija posredstvom kojih klasno druπtvo u cjelini sebe
upoznaje i regulira. Uspon vektoralistiËke klase raskinuo je taj
Povijest

aranæman. Vektoralna klasa koristi dræavu da bi proπirila i obra-

demo 12 50 10/03/06, 10:07

 nila privatizaciju informacija. Ona napada podruπtvljenu zna-
nost, kulturu, komunikaciju i obrazovanje πto su ih druge klase
preteæno ostavljale u rukama dræave. “Trenutno se odvija inte-
lektualna otimaËina zemlje.”*

[118] Svaka vladajuÊa klasa oblikuje vojnu silu na svoju

sliku i priliku. VektoralistiËka klasa zamjenjuje voj-
no-industrijski kompleks vojno-zabavnim kompleksom, pri
Ëemu se viπak vrijednosti preusmjerava na razvoj vektora za ko-
mandu, kontrolu i komunikaciju. Dok je vojno-industrijski kom-
pleks podruπtvovio dio rizika novih tehnologija po kapital i Ëi-
nio pouzdan izvor potraænje za njegove proizvodne kapacitete,
vojno-zabavni kompleks iste te usluge nudi novonastajuÊoj vek-
toralistiËkoj klasi. Nove vojne ideologije ∞ komanda i kontrola,
informacijsko ratovanje, revolucija u vojnim pitanjima ∞ odgo-
varaju potrebama i interesima vektoralne klase.

[119] Istodobno dok privatizira ono πto je nekoÊ bila

podruπtvljena informacija, vektoralistiËka klasa
okomljuje se na sposobnost hakerske klase da oËuva stanovit
stupanj autonomije nad svojim radnim uvjetima. Kako vektoral-
na klasa poËinje monopolizirati zalihe, tokove i vektore informa-
cija, tako hakerska klasa gubi kontrolu nad svojim neposrednim
radnim uvjetima. Radna etika hakerske klase biva naruπena, a
svrha haka biva uvjetovana nuænostima koje nije ona stvorila.
Hakerska klasa biva usisana u matricu vojno-zabavnog komple-
ksa, ishakiravajuÊi pritom naËine i sredstva da proπiri vektor kao
oruæje masovnog uniπtenja i oruæje masovnog zavoenja.

[120] Pored borbe za vrijednost svoga rada i borbe preko

dræave za ponovno prisvajanje viπka vrijednosti, sva-
ka proizvodna klasa bori se i za autonomiju svojih radnih uvjeta.
Seljaci osnivaju udruge, radnici sindikate. Mnogi zahtijevaju au-
tonomiju kroz vlasniπtvo nad nekim proizvodnim oruima. Tako
se i hakerska klasa bori za autonomiju u svijetu u kojemu su sred-
stva za proizvodnju u rukama vladajuÊih klasa. Ali razlika je u
tome da je hakerska klasa ujedno tvorac samih orua za proiz-

demo 12 51 10/03/06, 10:07

 vodnju. Hakeri programiraju hardver, softver i wetware i mogu
se boriti za orua koja su pogodnija za autonomiju i suradnju
negoli za monopol i konkurenciju.

[121] Postoji jedna druga borba u koju su sve proizvodne

klase, svjesno ili nesvjesno, uvijek ukljuËene. One se
bore kako bi nadiπle ograniËenja proizvodnje viπka vrijednosti i
njegovog slobodnog prisvajanja, πto mu ih kao okove nameÊe rob-
ni oblik opÊenito, a pogotovu njegov najrestriktivniji oblik ∞ pri-
vatno vlasniπtvo. Sve proizvodne klase na mahove se bore kako bi
ishakirale privremene zone slobode iz komodi∫cirane proizvod-
nje i potroπnje. Te borbe nikada nisu poprimale znaËajniji karak-
ter dok razvoj vektora nije otvorio moguÊnosti za krau infor-
macija u velikim razmjerima. Proizvodne klase iskoriπtavaju
prednost proturjeËja koja nastaju izmeu komodi∫kacije vekto-
ra te komodi∫kacije zaliha i tokova informacija od strane
suparniËkih frakcija vektoralne klase. To zapravo nije kraa, veÊ
ponovno prisvajanje, vraÊanje odreenog dijela opÊeg znanja i
kulture proizvodnih klasa njegovim kolektivnim proizvoaËima.

[122] Robni oblik je apstrakcija koja oslobaa ogromnu

koliËinu proizvodne energije, ali to uvijek Ëini us-
mjeravanjem produkcije na reprodukciju robnog oblika. Taj ob-
lik postaje okov oko slobodne proizvodnosti same proizvodnje.
A hak biva sveden na hakiranje novih oblika izvlaËenja viπka vri-
jednosti. To je najznaËajnija pouka u bilo kojoj povijesti koja teæi
postati dijelom borbe da se othrva sloboda od nuænosti.

[123] Kako zemlja, kapital i informacija bivaju postupno

apstrahirani kao vlasniπtvo, samo vlasniπtvo biva sve
apstraktnije. Zemlja ima ograniËeni i partikularni oblik, kapital
ima konaËni no univerzalni oblik, informacija je, potencijalno, i
beskonaËna i univerzalna. Apstrahiranje vlasniπtva doseæe toËku
gdje iziskuje apstrahiranje od vlasniπtva. Povijest postaje haker-
ska povijest kada hakeri uvide da je taj trenutak veÊ stigao.
Povijest

demo 12 52 10/03/06, 10:07

 [124] Klasna dinamika nagoni klasno druπtvo na moguÊ-
nost nadilaæenja samog oblika vlasniπtva, na nadi-
laæenje oskudnosti i oslobaanje suviπnog potencijala proizvod-
nosti natrag u ruke njegovih proizvoaËa. Ono πto povijest izraæa-
va za proizvodne klase jest taj nerealizirani potencijal da se othr-
va sloboda od nuænosti kako to one doæivljavaju. Baπ kao πto je
vlasniπtvo dovelo do othrvavanja slobode od prirodne nuænosti,
nadilaæenje ograniËenja vlasniπtva nudi potencijal da se sloboda
othrva od nuænosti πto ih proizvodnim klasama nameÊe
ograniËenje privatnog vlasniπtva, klasne eksploatacije i njene
dominacije nad dræavom.

[125] Hakerska povijest poznaje samo vrijeme sadaπnje.

demo 12 53 10/03/06, 10:07

 Informacija

demo 12 54 10/03/06, 10:07

 [126] Informacija
okovima.
æeli biti slobodna, ali posvuda je u

[127] Informacija je nematerijalna, ali nikada ne postoji

bez materijalnog nositelja. Informacija se moæe pre-
nositi s jednog materijalnog nositelja na drugoga, ali ne moæe se
dematerijalizirati ∞ osim u okultnijim vektoralistiËkim ideolog-
ijama. Informacija se javlja kao pojam kada dosegne apstraktni
odnos prema materijalnosti. To apstrahiranje informacije od bilo
kojeg pojedinaËnog materijalnog nositelja stvara samu mo-
guÊnost vektoralnog druπtva i proizvodi novi teren sukoba ∞ su-
koba izmeu vektoralistiËke i hakerske klase.

[128] Informacija izraæava potencijal potencijala. Kada je

odrjeπena okova, ona oslobaa latentne kapacitete
svih stvari i ljudi, objekata i subjekata. Informacija je ravan na
kojoj objekti i subjekti ulaze u postojanje kao takvi. Ona je ravan
na kojoj se moæe postaviti potencijal postojanja novih objekata i
subjekata. Ona je mjesto gdje virtualnost izranja na povrπinu.

[129] Potencijal potencijala koji informacija izraæava nosi

i svoje opasnosti. Ali porobljavanje interesima vek-
toralne klase dovodi pred joπ veÊe opasnosti. Kada je informacija
slobodna, ona je slobodna da djeluje kao resurs za sprjeËavanje
vlastitih opasnih potencijala. Kada informacija nije slobodna,
onda klasa koja je posjeduje i kontrolira preusmjerava njen ka-
pacitet prema vlastitom interesu i dalje od inherentne virtualnosti
informacije.

[130] Informacija nadilazi komunikaciju. Deleuze: “Nama

ne nedostaje komunikacije. Naprotiv, imamo je
previπe. Nedostaje nam stvaranja. Nedostaje nam otpora sadaπ-
njosti.”* Informacija je istodobno taj otpor i ono Ëemu se opire ∞
vlastitome mrtvom obliku, komunikaciji. Informacija je ujedno
ponavljanje i razlika. Informacija je reprezentacija, u kojoj je raz-
lika granica ponavljanju. Ali informacija je takoer izraz, u kojoj

demo 12 55 10/03/06, 10:07

 razlika nadilazi ponavljanje. Hak pretvara ponavljanje u razliku,
reprezentaciju u izraz, komunikaciju u informaciju. Vlasniπtvo
pretvara razliku u ponavljanje, zamrzavajuÊi slobodnu proizvod-
nju i distribuirajuÊi je kao reprezentaciju. Vlasniπtvo, kao repre-
zentacija, baca informaciju u okove.

[131] Uvjeti koji omoguÊuju slobodu informacije ne

zaustavljaju se na “slobodnom” træiπtu, bez obzira na
ono πto apologeti vektoralne klase govorili. Slobodna informaci-
ja nije proizvod, veÊ uvjet uËinkovitog rasporeivanja resursa.
Mnogovrsnost javnih i darovnih ekonomija, pluralnost oblika ∞
ostavljajuÊi otvorenim pitanje vlasniπtva ∞ ono je πto omoguÊuje
slobodnu informaciju.

[132] Komodi∫kacija informacije znaËi porobljavanje

svijeta interesima onih Ëija maræa ovisi o oskudnosti
informacije ∞ interesima vektoralistiËke klase. Brojne poten-
cijalne koristi od slobodne informacije podreuju se ekskluzivn-
im koristima od maræe. BeskonaËna virtualnost buduÊnosti
podreena je proizvodnji i reprezentaciji buduÊnosti koje su po-
navljanja jednog te istog robnog oblika.

[133] Podreivanje informacije ponavljanju komunika-

cije znaËi porobljavanje proizvoaËa interesima
njenih vlasnika. Hakerska klasa je ona koja otvara virtualnost in-
formacije, ali vektoralistiËka klasa je ona koja posjeduje i kontro-
lira sredstva za proizvodnju informacije u industrijskim razmjeri-
ma. Njeni interesi poËivaju u izvlaËenju πto je moguÊe veÊeg
graniËnog pro∫ta iz informacije time πto je komodi∫cira na n-tu.
Informacija koja postoji samo za privatno vlasniπtvo viπe nije slo-
bodna, jer je prikovana uz ponavljanje oblika vlasniπtva.

[134] Interesi hakera nisu uvijek potpuno suprotstavljeni

onima vektoralne klase. Postoje kompromisi koje
Informacija

treba sklopiti izmeu slobodnog toka informacija i izvlaËenja

dotoka prihoda da bi se ∫nancirao njen daljnji razvoj. Meutim,

demo 12 56 10/03/06, 10:07

 dokle god informacija ostaje podreena vlasniπtvu, proizvo-
aËima nije moguÊe slobodno izraËunati svoje interese ili otkriti
ono πto istinska sloboda informacije moæe potencijalno proizvesti
u svijetu. ©to je jaËi savez hakerske klase s drugim proizvodnim
klasama, to je ona manje duæna odgovarati na vektoralistiËki
imperativ.

[135] Informacija moæda æeli biti slobodna, ali nije moguÊe

znati granice ili potencijale njene slobode dokle god
je virtualno podreeno ovom aktualnom stanju vlasniπtva i os-
kudnosti. Privatiziranje informacije i znanja kao komodi∫cira-
nog “sadræaja” ometa i iskrivljuje njen slobodni razvoj te osujeÊu-
je sam pojam njene slobode u njegovu slobodnom razvoju. “Kako
naπa ekonomija postaje sve ovisnija o informaciji, naπ tradicio-
nalni sustav vlasniËkih prava primijenjen na informacije postaje
skup lanac oko nogu naπeg razvitka.”* Podvrgavanje hakera vek-
toralistiËkim interesima znaËi porobljavanje ne samo Ëitavog
ljudskog potencijala veÊ i prirodnog potencijala. Dokle god je in-
formacija prikovana uz interese njenih vlasnika, neÊe samo hakeri
biti ti koji neÊe poznavati svoje interese, veÊ nijedna klasa neÊe
moÊi znati πto moæe postati.

[136] Informacija po sebi je puka moguÊnost. Ona izis-

kuje aktivnu moÊ da bi postala proizvodna. Ali ond-
je gdje znanjem dominira obrazovanje vladajuÊih klasa, ono
proizvodi moÊ da se informacija koristi u svrhu proizvodnje i
potroπnje unutar robnih granica. To stvara sve veÊu æudnju za
informacijom, koja se podudara s vidljivim nedostatkom smisla
i svrhe u æivotu. VektoralistiËka klasa ispunjava tu potrebu komu-
nikacijom koja tim æudnjama nudi tek puku reprezentaciju i
objekti∫kaciju moguÊnosti.

[137] Da bi svatko bio slobodan ukljuËiti se u virtualnost

znanja, informacija i sposobnost da je se shvati mora-
ju takoer biti slobodne, ne bi li tako sve klase imale potencijal
da ishakiraju za sebe i svoju vrstu novi naËin æivota. Uvjet za to
oslobaanje je dokidanje klasne vladavine koja znanju, i zapravo
samoj virtualnosti, nameÊe oskudnost.

demo 12 57 10/03/06, 10:07

 [138] Slobodna informacija mora biti slobodna u svim
svojim aspektima ∞ kao zaliha, kao tok i kao vektor.
Zaliha informacija je sirovina iz koje se apstrahira povijest. Tok
informacija je sirovina iz koje se apstrahira sadaπnjost, sadaπnjost
koja tvori obzor πto ga presijeca apstraktna linija povijesnog zna-
nja, ukazujuÊi na buduÊnost u njenim dogledima. Niti zalihe niti
tokovi informacija ne postoje bez vektora duæ kojih se mogu ak-
tualizirati. »ak i tada, nije dovoljno spojiti te elemente u repre-
zentaciju koja se potom moæe slobodno dijeliti. Prostorne i vre-
menske osi slobodne informacije moraju uzmoÊi viπe nego samo
ponuditi reprezentaciju stvari, kao svijet za sebe. One moraju
postati sredstva koordiniranja izraza pokreta sposobnog da spoji
objektivnu reprezentaciju stvari s prezentacijom subjektivnog
djelovanja.

[139] Informacija, kada je uistinu slobodna, nije slobodna

za svrhu savrπenog reprezentiranja svijeta, veÊ za
izraæavanje njegovog razlikovanja od onoga πto jest i za izraæa-
vanje suradniËke sile koja transformira ono πto jest u ono πto moæe
biti. Znak slobodnog svijeta nije sloboda da se informacija konzu-
mira, ili proizvodi, pa niti da se njen potencijal udjelovi u privat-
nim svjetovima prema osobnom izboru. Obiljeæje slobodnog svi-
jeta je sloboda za kolektivnu transformaciju svijeta posredstvom
slobodno odabranih i slobodno aktualiziranih apstrakcija.
Informacija

demo 12 58 10/03/06, 10:07

demo 12 59 10/03/06, 10:07
 Priroda

demo 12 60 10/03/06, 10:07

 [140] Hak izraæava prirodu prirode kao njenu razliku od
nje same ∞ ili barem njenu razliku od njene repre-
zentacije. Hak izraæava virtualnost prirode i prirodu kao virtual-
nost izraza.

[141] Priroda se javlja kao reprezentacija u trenutku u

kojem nestaje ono πto reprezentacija oznaËava. Jed-
nom kada kolektivno djelovanje poËinje othrvavati svoj udio slo-
bode od nuænosti, onda se priroda po sebi, kao Ëisto, neposre-
dovano iskustvo, javlja kao nedostupni objekt æudnje. Priroda se
javlja kao dragocjena i nedohvatljiva, uvijek van dosega. Ona
postaje najviπa vrijednost koju se cijeni upravo zbog njene nedos-
tupnosti. Konkurentske sile rukuju njom kao oruæjem u borbi za
srca i umove vektoralnih ljudi, ljudi koji æude za prirodom za koju
oni sami sebe uvjeravaju da je mogu dobiti samo uz odreenu cije-
nu. Priroda postaje znakom koji je ulog u klasnoj borbi.

[142] Priroda ∫ksirana kao vlasniπtvo pretvara se u stvar

koju se moæe prisvajati kao vrijednost. OpÊi oblik
vlasniπtva pretvara prirodu u objekt, a njenog prisvajatelja u sub-
jekt. Ili se to tako barem Ëini u reprezentaciji koja jest odnos
vlasniπtva. Vlasniπtvo proizvodi priËin razdvajanjem od prirode.
Vlasniπtvo proizvodi reprezentaciju svijeta koja je “druπtveno
konstruirana” razdvajanjem subjektivnog posjeda od posjedo-
vanog objekta.

[143] Kolektivnim djelovanjem proizvodne klase othrva-

vaju slobodu od nuænosti, u obliku transformirane
prirode, druge prirode, prilagodljivije egzistenciji. Transforma-
cija prirode u drugu prirodu oslobaa ljudsku egzistenciju od
nuænosti, ali stvara nove oblike nuænosti. Nietzsche: “Svaka dru-
ga priroda koja izae kao pobjednica postat Êe prva priroda.”*
Time nastaje priËin nuænosti nuænosti, koji nije niπta viπe od priËi-
na priËina.

demo 12 61 10/03/06, 10:07

 [144] Udruπtvu,
stvaranju kolektivne egzistencije, u kulturi,
ekonomiji i politiËkome, kolektivno dje-
lovanje otuuje se od prirode, a priroda od same sebe. Ono posta-
je tvorcem vlastite prirode, ako ne veÊ svjesno, onda barem kole-
ktivno. Samo svjesnim shvaÊanjem ove kolektivne prirode moæe
se priroda nasuprot koje djelovanje dobiva svoj oblik prigrliti u
njenoj razlici. Priroda “djeluje” ∞ na sebe i protiv sebe. ProizvodeÊi
razliku koja jest njena razlika.

[145] Priroda zahvaÊena kao vlasniπtvo postaje izvor za

stvaranje druge prirode kodi∫ciranih objekata. Povi-
jest postaje beskonaËan “razvoj” u kojemu je priroda zahvaÊena
kao objekt i preobraæena u oblik koji pogoduje pojedinaËnom
subjektivnom interesu. No, buduÊi da je subjektivni interes do
sada bio klasni interes, interes vlasniπtva, transformacija prirode
u drugu prirodu proizvodi slobodu od nuænosti samo za vlada-
juÊu klasu i njene miljenike. Za podjarmljene klase, ona proizvo-
di nove nuænosti.

[146] Klasno druπtvo, naπa druga priroda, postaje tako

prirodno da sama priroda biva reprezentirana u
njegovim terminima. Klasa je reprezentirana kao neπto prirod-
no, a priroda je reprezentirana kao da je poput klasnog druπtva.
Kao πto je sluËaj sa svakom reprezentacijom, to dvostruko iz-
mjeπtanje je igra laæi, a u ovom sluËaju to je produktivno laæiranje
laæi. Samo vraÊanje povijesti klasnog druπtva, kao transformacije
prirode u drugu prirodu na sliku i priliku komodi∫cirane
konkurencije, omoguÊit Êe vraÊanje prirode prirode, nje kao povi-
jesti koja obuhvaÊa i tu klasnu povijest, ali ne podlijeæe po nuænos-
ti njenoj reprezentaciji niti po nuænosti nameÊe povijesti njenu
neumitnost.

[147] Niti prisvajatelji prirode u obliku vlasniπtva niti

razvlaπteni koji se bore za javno vlasniπtvo kao nado-
knadu za svoju razvlaπtenost nemaju neposredni interes za priro-
du kao prirodu. Oni se bore za drugu prirodu. Sama priroda nesta-
Priroda

je u transformaciji. Ponovno se javlja kao granica svoje beskonaËne

demo 12 62 10/03/06, 10:07

 eksploatacije samo u mjeri u kojoj je prisvojena kao vlasniπtvo.
Ona se ponovno javlja i eksploatirajuÊim i proizvodnim klasama
u vidu zaliha vlasniπtva koje istiËu. No dok eksploatirajuÊe klase,
Ëija je vlast utemeljena na vlasniπtvu, nemaju druge opcije nego
da vide prirodu kao vlasniπtvo, i prema tome kao granicu, proiz-
vodne klase, kroz svoju proizvodnu prirodu, izraæavaju proizvod-
nost same prirode, pod uvjetom da je se oslobodi njene reprezen-
tacije kao stvari koja se eksploatira do praga oskudnosti.

[148] Podreene klase razvijenog svijeta otkrivaju interes

za oËuvanje prirode u trenutku u kojemu ih je razvoj
druge prirode do odreenog stupnja oslobodio od nuænostî pri-
rode. Ali to otkrivanje interesa za prirodu dovodi podreene kla-
se razvijenog svijeta u nesklad s podreenim klasama nerazvije-
nog svijeta, za koje je priroda joπ uvijek u procesu nestajanja i joπ
uvijek se Ëini surovom nuænoπÊu. Vlasniπtvo proizvodi i priËin os-
kudnosti prirode za jedne i oskudnosti druge prirode za druge;
nuænost zaustavljanja druge prirode za jedne; nuænost ubrzava-
nja za druge. Proizvodne klase u cjelini mogu pomiriti svoje in-
terese samo oslobaanjem prirode iz stege vlasniπtva, πto je zapra-
vo ono πto ih dijeli.

[149] Priroda ne poznaje objekte, subjekte, reprezenta-

cije. Njena pojava u reprezentaciji kao objekta ili sub-
jekta laæna je pojava. Ali u klasnom druπtvu nju se moæe dohvati-
ti samo u njenoj laænosti, πto proizvodi odnos izmeu prirode i
druge prirode kao objekti∫cirani odnos. Ali da bi se priroda na-
novo otkrila kao razlika, a ne laænost, potrebna je transformacija
svijeta koji Êe biti sposoban uzdræavati se iskljuËivo objekti∫ka-
cijom prirode.

[150] Ujanju,
mjeri u kojoj priroda postoji Ëak i u svome nesta-
ona postoji kao izraz. Priroda joπ uvijek posto-
ji, ne kao drugo od druπtvenoga, veÊ kao mnogostrukost snaga
koju ljudsko u suglasju s neljudskim artikulira i izraæava. Dife-
rencirajuÊi se od prirode ljudsko se djelovanje ne otuuje od pri-
rode, ono samo dovodi u bivanje joπ jedan daljnji aspekt mno-

demo 12 63 10/03/06, 10:07

 gostrukosti prirode. Ispravljanje eksploatacije prirode ne znaËi
povratak njenoj reprezentaciji otprije njene transformacije,
buduÊi da je ona tek proizvedena tom istom transformacijom koju
se doæivljuje kao otuujuÊu. Naprotiv, u mnogostrukosti prirodâ
leæi da kolektivno ljudsko djelovanje moæe udruæiti svoje proiz-
vodne energije s onima koje potvruju inherentnu proizvodnost
prirode. “Mi nismo u svijetu, mi postajemo sa svijetom.”*

[151] Reprezentacija prirode kao Boæjeg posjeda, kao

pogonskog motora konkurencije, kao kompleksnih
podatkovnih mreæa ∞ sve te apstrakcije prirode u svojim repre-
zentacijama dokidaju prirodu, pa ipak, oni su djelomiËni izrazi
njene mnogostrukosti. Obrazovanje uËi modelu prirode koji
odgovara obliku vlasniπtva tog trenutka ∞ zemlji, kapitalu, infor-
maciji. Svaki od njih Ëini se istinitijim od prethodnoga u trenutku
kada oblik vlasniπtva iz kojega on proizlazi postaje drugom pri-
rodom. Kako se neka od reprezentacija vlasniπtva uspostavi u svi-
jetu, laæirajuÊi svijet na svoju sliku i priliku, tako ona laæira pre-
thodnu laænu reprezentaciju prirode ∞ i potvruje kao istinitu
onu koja je njen odraz u njenom vlastitom zrcalu. Oslobaanje
prirode od njene reprezentacije oslobaanje je znanja od obra-
zovanja, πto znaËi od vlasniπtva.

[152] Priroda je za hakera drugo ime za virtualno. Ona

je drugi naËin reprezentiranja mnogostrukosti koja
se ne da reprezentirati, a iz koje hak oËituje svoje uvijek obnov-
ljive oblike. Postoji interes koji hakerska klasa gaji za prirodu, ali
on nije u nekakvoj reprezentaciji “sklada” prirode, onoj nostal-
giji kojoj se ugodno moæe prepustiti u razvijenom svijetu. Hak-
erski interes je interes za posve drugaËiju prirodu, za prirodu koja
izraæava bezgraniËnu mnogostrukost stvari. To je priroda iz koje
proizlazi svaki pojedini hak. Hakerski interes za prirodu nije
interes za njenu oskudnost, veÊ za njenu mnogostrukost.

[153] Uu drugu
razvijenom svijetu totalna transformacija prirode
prirodu ide dalje od toga da dovrπava nesta-
Priroda

janje prirode kao prirode i vodi k njenom vraÊanju kao reprezen-

demo 12 64 10/03/06, 10:07

 tacije onoga πto nedostaje æudnji. Transformacija prirode u dru-
gu prirodu postaje transformacija druge prirode u treÊu prirodu.
Tu suvremenu transformaciju u znaËajnoj mjeri pogoni æudnja
da se prirodu rekonstituira barem kao sliku izgubljene æudnje.
TreÊa priroda se pojavljuje kao totalitet slika i priËa koje nude kon-
tekst za drugu prirodu, okruæenje u kojemu ona reprezentira
samu sebe kao spektakl prirodnog poretka.

[154] Jednom kada je dosegao prag razvoja telestezije ∞

telegrafskog, telefonskog, televizijskog opaæanja na
daljinu ∞ vektor dovodi do odvajanja toka komunikacije od toka
objekata i subjekata te dovodi do pojavljivanja informacije kao
zasebnog svijeta. Informacija ∞ u komodi∫ciranom obliku komu-
nikacije ∞ postaje vodeÊa metafora za svijet jer ona u stvarnosti
njime dominira. Javlja se treÊa priroda, kao πto se javila i druga,
iz reprezentacije prirode kao vlasniπtva. ZahvaÊeno kao informa-
cija, a ne samo kao ∫ziËki resurs, genetsko ustrojstvo cijele bios-
fere moæe postati vlasniπtvom, bilo javnim ili privatnim. To je
moæda uistinu posljednja granica u borbi da se svijet prisvoji kao
resurs. To prisvajanje nije niπta manje laæno i parcijalno nego πto
su bili njegovi prethodnici. Ono je iluzorna stvarnost koja se
prilagoava stvarnoj iluziji vlasniπtva u naπem dobu.

[155] TreÊa priroda, u samom svome totalitetu, svome

spektaklu vektorâ i vektorima spektakla, postaje
ekologija slikâ koja bi moæda mogla postati i slikom jedne mo-
guÊe ekologije. TreÊa priroda neumoljivo obavija subjekt u slike
svijeta kao njegovog objekta. Ali u svojoj sveprisutnosti ona ras-
tvara pojedinaËne odnose subjekata prema objektima i predstav-
lja subjekte kao cjelinu slikom objektivnog svijeta kao cjeline. U
samoj svojoj laænosti ona reprezentira odnos izmeu subjekta i
objekta kao laæan odnos, ali ipak odnos. TreÊa priroda razotkriva
svoju vlastitu prirodu kao neπto proizvedeno.

[156] TreÊa priroda razotkriva sebe kao neπto ne samo

proizvedeno nego i proizvodno. Informacija se poka-
zuje kao izraz, ne samo kao reprezentacija nego i kao neπto proiz-

demo 12 65 10/03/06, 10:07

 vedeno u njenom razlikovanju od svijeta. Svijet se pokazuje kao
neπto proizvedeno kroz izraz kolektivnog djelovanja. TreÊa pri-
roda moæe nastati da bi kvantitete objekata subjektima uËinila
kao da su kvalitete, ali na kraju ona razotkriva kvalitativnu proiz-
vodnju same proizvodnje. Ili ta virtualnost barem visi nad treÊom
prirodom kao njeno obeÊanje. Moæda nema povrata prirodi, ali
treÊa priroda se proteæe prostorom i vremenom, ona postaje medij
izraza proizvodnje Ëetvrte prirode, pete ∞ priroda do u beskonaË-
nost ∞ priroda koje mogu nadiÊi destruktivna ograniËenja druge
prirode koju je proizvelo klasno druπtvo.

Priroda

demo 12 66 10/03/06, 10:07

demo 12 67 10/03/06, 10:07
 Proizvodnja

demo 12 68 10/03/06, 10:07

 [157] Proizvodnja premreæuje objekte i subjekte, ruπeÊi
njihove okvire, zamagljujuÊi identitete, mijeπajuÊi ih
u novu formaciju. Reprezentacija se trsi zadræati korak, ponovno
dodijeliti objektivni i subjektivni status proizvodima proizvod-
nje. Proizvodnja je ponavljanje konstrukcije i dekonstrukcije ob-
jektivnoga i subjektivnoga u svijetu.

[158] Hakiranje je proizvodnja proizvodnje. Hak proiz-

vodi proizvodnju nove vrste, koja za ishod ima singu-
larni i jedinstveni proizvod te singularnog i jedinstvenog pro-
izvoaËa. Svaki haker je istodobno proizvoaË i proizvod haka te
se pojavljuje kao singularnost koja je sjeÊanje na hak kao proces.

[159] Hak kao Ëisti hak, kao Ëista proizvodnja proiz-

vodnje, izraæava singularno javljanje mnogostruko-
sti prirode iz i unutar koje se on kreÊe kao dogaaj. Iz singular-
nog dogaaja haka proizlazi moguÊnost njegove reprezentacije,
a iz njegove reprezentacije dolazi moguÊnost njegovog ponav-
ljanja kao proizvodnje te njegove proizvodnje kao ponavljanja.

[160] Reprezentacija i ponavljanje singularnog haka

kao tipskog oblika proizvodnje zbiva se posredstvom
njegovog prisvajanja kroz vlasniπtvo i kao vlasniπtvo. Preustro-
javanje haka za proizvodnju dogaa se u vidu njegove reprezent-
acije prema druπtvenom i unutar druπtvenoga kao vlasniπtva. Ali
hak, po sebi i za sebe, uvijek je razliËit od njegovog prisvajanja za
robnu proizvodnju. Proizvodnja se odvija na temelju prethodnog
haka koji proizvodnji daje njen formalni, druπtveni, ponovljiv i
reproduktibilni oblik. Svaka proizvodnja je hak koji je formal-
iziran i ponavljan na temelju reprezentacije njega kao vlasniπtva.
Proizvoditi znaËi ponavljati; hakirati znaËi unositi razliku. Ako
je proizvodnja hak uhvaÊen u vlasniπtvo i ponavljan, hak je proiz-
vodnja proizvedena kao neπto drugo od onoga πto ona jest.

demo 12 69 10/03/06, 10:07

 [161] Proizvodnja transformira prirodu u objektivne i
subjektivne elemente koji oblikuju skup iz kojega
proizlazi druga priroda. Druga priroda se sastoji od druπtvenosti
objekata i subjekata koji mogu stupiti u proizvodne odnose kako
bi se dalje, kvantitativno, razvijali kao druga priroda. Pojavljivanje
razlikovanja izmeu prirodnoga i druπtvenoga, objektivnoga i
subjektivnoga, jest ono πto proizvodnja zasnovana na vlasniπtvu
producira i reproducira kao apstrakciju.

[162] Kvalitativna transformacija druge prirode iziskuje

proizvodnju proizvodnje, odnosno intervenciju ha-
kom. Stupanj dinamiËnosti ili otvorenosti neke dræave obrnuto
je proporcionalan njenom kapacitetu hakiranja. Hak nadilazi ra-
zlikovanje na objekt i subjekt, prirodno i druπtveno, otvarajuÊi
prostor za slobodnu proizvodnju koja nije unaprijed obiljeæena
svojstvima komodi∫kacije. Hak je istodobno i snaga koja donosi
otvaranje prema sve veÊem viπku vrijednosti i neπto duboko pri-
jeteÊe za bilo kakve nepomiËne, zamrznute odnose. Malo je dræa-
va koje mogu odræati uvjete u kojima hak uspijeva, Ëak i ako pre-
poznaju njegovu moÊ. Hak se tvorcima javnih politika uvijek
nadaje kao problem, Ëak i za najapstraktniju dræava.

[163] Dræava koja razvija hak kao oblik intelektualnog

vlasniπtva istodobno Êe doæivjeti ubrzan rast u svo-
jim proizvodnim kapacitetima, ali i u svojim kvalitativnim ka-
pacitetima za transformaciju i diferencijaciju. Takva dræava raz-
vija drugu prirodu do njenih krajnjih granica, ali u sebi nosi sjeme
vlastitog nadilaæenja za trenutak kada Êe se hak osloboditi od
vlasniπtvom zadanog umjetnog sredstva granice i granice umjet-
nog sredstva. To je stalna strepnja vektoralne klase: da upravo ta
virtualnost o kojoj ona ovisi, ta uznemirujuÊa sposobnost haker-
ske klase da kuje nova vlasniπtva koja ona komodi∫cira, prijeti da
Êe ishakirati u postojanje nove oblike proizvodnje s onu stranu
komodi∫kacije, s one strane klasne vladavine.
Proizvodnja

demo 12 70 10/03/06, 10:07

 [164] Hak proizvodi i korisni i beskorisni viπak vrijednosti.
Korisni viπak vrijednosti ide u πirenje carstva slobode
othrvanog od nuænosti. Beskorisni viπak vrijednosti je vrijednost
same slobode, graniËna koliËina slobodne proizvodnje neupreg-
nuta u proizvodnju za zadovoljavanje nuænosti. Kako se viπak vri-
jednosti proπiruje, tako se πiri i moguÊnost proπirenja njegovog
beskorisnog udjela, iz kojega Êe se roditi moguÊnost hakiranja s
onu stranu postojeÊih oblika vlasniπtva.

[165] Proizvodnja viπka vrijednosti stvara moguÊnost

πirenja slobode dalje od nuænosti. Marx: “Istinsko
carstvo slobode, razvitak ljudskih moÊi kao svrha za sebe, poËi-
nje s onu stranu nuænosti, premda ono moæe cvjetati samo u cars-
tvu nuænosti kao njegovom temelju.”* Meutim, u klasnom
druπtvu proizvodnja viπka vrijednosti takoer stvara nove
nuænosti. Druπtva koja proizvode viπak vrijednosti mogu biti slo-
bodna druπtva, ali takoer mogu biti podloæna dominaciji vlada-
juÊe klase ili koalicije vladajuÊih klasa. Objaπnjenje iziskuju sred-
stva kojima sukcesivne vladajuÊe klase prisvajaju viπak vrijednosti
i preusmjeravaju ga iz slobodne proizvodnje u reprodukciju i
ponavljanje klasne vladavine.

[166] Klasna dominacija poprima oblik prisvajanja proiz-

vodnog potencijala druπtva i njegovog uprezanja u
proizvodnju, ali ne slobode, nego same klasne dominacije. Vla-
dajuÊa klasa podvrgava hakiranje oblicima proizvodnje koji
potiËu klasnu moÊ i potiskivanje ili marginalizaciju drugih oblika
hakiranja.

[167] Kada dominira pastoralistiËka klasa, ona zanemaruje

svaki hak koji razvija proizvodnju koja nije agrikul-
turna. Proizvodnja ostaje zasnovana na zemlji i usmjerena isk-
ljuËivo na vrednovanje zemlje. Kada dominira kapitalistiËka kla-
sa, ona oslobaa hak za proizvodnju novih oblika korisne proiz-
vodnje, ali podvrgava hak akumulaciji kapitala. Hakiranje koje
vodi proizvodnji novih tipova objekata potroπnje i subjekata
potroπnje jedina su vrsta koja nije marginalizirana. Stoga, iako

demo 12 71 10/03/06, 10:07

 kapitalistiËka klasa osigurava resurse i poticaj hakerskoj klasi u
povojima, to se dogaa pod uvjetom podvrgavanja komodi∫-
kaciji. Kada dominira vektoralistiËka klasa, ona oslobaa hak od
proizvodnje mnogih oblika beskorisne proizvodnje te se stoga na
nju Ëesto gleda kao na saveznika hakerske klase. VektoralistiËka
klasa djeluje samo iz vlastitog interesa, buduÊi da izvlaËi maræu
iz komodi∫kacije, ne tek iz proizvodnje, veÊ proizvodnje proiz-
vodnje. Njen cilj je komodi∫kacija samog haka.

[168] Pod pastoralistiËkom ili kapitalistiËkom vladavi-

nom slobodan i beskoristan hak je potisnut ili mar-
ginaliziran, ali inaËe zadræava svoju darovnu ekonomiju. Pod vek-
toralistiËkom vladavinom hak se aktivno podræava i snubi, ali
samo pod predznakom komodi∫cirane proizvodnje. Za hakera
tragedija je prvoga zanemarenost, a drugoga nezanemarenost.

[169] Bilo da je rijeË o pastoralistiËkoj, kapitalistiËkoj ili

vektoralistiËkoj fazi, robna proizvodnja uvijek izno-
va uprizoruje borbu unutar njenih vladajuÊih klasa izmeu frak-
cije koja izravno posjeduje sredstva za proizvodnju i frakcije koja
je moæe neizravno kontrolirati akumulacijom novca kojim se
∫nancira. MoÊ ∫nancija je apstraktna i apstrahirajuÊa moÊ, moÊ
koja kvanti∫cira i objekti∫cira svijet, preusmjeravajuÊi sve veÊom
brzinom resurse iz jednog razvoja u drugi. Razvoj ∫nancija je
neodvojiv od razvoja vektora telestezije, koji oslobaa tokove
kvantitativne i kvalitativne informacije od bilo koje pojedine
lokacije. Financije su onaj aspekt razvoja vektora koji predstavlja
njegovu objekti∫cirajuÊu moÊ u svijetu. Pa iako ∫nancije popri-
maju sve veÊu brzinu i gustoÊu s razvojem vektora, one uvijek
ovise o pronalasku produktivne namjene za njihove investicije.
Ako je vladajuÊa klasa vampir, ∫nancije su vampirov vampir.

[170] Proizvodnja ne proizvodi samo objekt kao robu,

nego i subjekt koji se pojavljuje kao njegov potroπaË,
iako je on zapravo njegov proizvoaË. Pod vektoralistiËkom vla-
Proizvodnja

davinom druπtvo uistinu postaje “druπtvenom tvornicom” koja

stvara i subjekte i objekte iz transformacije prirode u drugu pri-

demo 12 72 10/03/06, 10:07

 rodu. “Radni proces je izaπao izvan zidova tvornice da bi prodro
u cjelokupno druπtvo.”* KapitalistiËka klasa pro∫tira od proiz-
vodne klase kao proizvoaËa objekata. VektoralistiËka klasa
pro∫tira od proizvodnih klasa kao potroπaËa svoje vlastitog sub-
jektiviteta u komodi∫ciranom obliku.

[171] ProizvoaËi roba, bilo da je rijeË o seljacima koji

okopavaju zemlju ili radnicima koji okreÊu tokarilicu
ili stranice, sâmi su proizvodi proizvodnje. Kako proizvodnja
objekata postaje kompleksnija i viπeslojnija, takvom postaje i sub-
jektivitet. Lukács: “Ta fragmentacija predmeta proizvodnje
nuæno povlaËi za sobom i fragmentaciju njenog subjekta. Usli-
jed racionalizacije radnog procesa ljudske kvalitete i posebnosti
radnika pokazuju se sve viπe kao puki izvori greπke.”* Kako se rad-
ni proces πiri izvan tvornice na cjelokupni æivot, tako se πiri ta
proizvodnja fragmentiranog subjekta. A onda se raaju Ëitave
nove industrije koje obeÊavaju terapije, razonode i Ëudotvorne
lijekove ne bi li iscijelili taj zastranjeli subjekt, ukljuËujuÊi i Ëu-
dotvorne politiËke lijekove koji obeÊavaju da Êe ponovno objed-
initi subjekt u njegovim okvirima dokidanjem vektoralnih kom-
pleksnosti proizvodnje. Hakiranje ne moæe biti povratak na tu
imaginarnu cjelovitost biÊa, ali moæe donijeti otvaranje prema
postajanju virtualnoga.

[172] Proizvodnja koja proizvodi subjekte kao da su

objekti ujedno proizvodi i svoj ∞ privremeni ∞ povra-
tak k slobodnoj proizvodnosti s onu stranu vektoralnog subjek-
ta. Od razdoblja velikih pobuna na jugu i istoku 1989. svijet povre-
meno uskomeπaju Ëudni globalni medijski dogaaji u kojima
pokreti hvataju svoj trenutak, zauzimajuÊi ulice i zauzimajuÊi
simboliËki prostor ne bi li uhvatili i trenutke medijskog vremena
u kojima mogu pokazati svijetu da je drugaËiji æivot moguÊ. Bilo
da su u Pekingu ili Berlinu, Seattleu ili Seulu, Genovi ili Johan-
nesburgu, proizvodne klase u isti tren dolaze do istog zakljuËka.
Guattari: “Jedina prihvatljiva svrhovitost ljudskog djelovanja je
proizvodnja subjektiviteta koji stalno sam obogaÊuje svoj odnos
prema svijetu.”* Ono πto poziva na kreativnu primjenu haka jest
proizvodnja novih vektora duæ kojih se dogaaj moæe nastaviti

demo 12 73 10/03/06, 10:07

 odvijati nakon njegove poËetne eksplozije u druπtveni prostor,
izbjegavajuÊi da ga zahvati reprezentacija.

[173] Ono πto je zajedniËko seljaËkoj, radniËkoj i haker-

skoj klasi jest interes za apstrahiranje proizvodnje od
njenog podvrgavanja vladajuÊim klasama koje proizvodnju pret-
varaju u proizvodnju novih nuænosti, koje iz viπka vrijednosti
izvlaËe ropstvo. Ono πto seljaËkoj i radniËkoj klasi nedostaje u
pogledu izravnog znanja o slobodnoj proizvodnji, to je hakerskoj
klasi dano u izravnom iskustvu. Ono πto hakerskoj klasi nedosta-
je jest dubina povijesnog klasnog sjeÊanja na pobunu protiv
otuene proizvodnje. A toga seljaËka i radniËka klasa imaju
napretek.

[174] Nakon πto je proizveden viπak vrijednosti iz kojega

se tek moæe hakirati slobodna proizvodnost, preosta-
je joπ samo spojiti objektivnu egzistenciju radniËke i seljaËke klase
sa subjektivnom sposobnoπÊu hakerske klase da proizvede proiz-
vodnju kao slobodnu proizvodnju. Elementi slobodne proizvod-
nosti veÊ postoje u atomiziranom obliku kod proizvodnih klasa.
Ono πto preostaje jest oslobaanje njene virtualnosti. A to vekto-
ralistiËka klasa zna, i poduzima sve ne bi li proizvodnost svela na
vlasniπtvo, informaciju na komunikaciju, izraz na reprezentaci-
ju, prirodu na nuænost.

[175] VektoralistiËka klasa duboko grabi u viπak vrijed-

nost na temelju sve apstraktnijeg te stoga i Ωeksibil-
nijeg oblika vlasniπtva no πto su ga imale pastoralistiËka ili kapi-
talistiËka klasa. Æiæek: “Stvar moæe preæivjeti samo kao svoj vlas-
titi eksces.”* Ali vlasniπtvo je takoer suoËava s problemom koji
ugroæava njenu opstojnost. Takozvano intelektualno vlasniπtvo
je vlasniπtvo koje ne samo da ima zasebnu pravnu opstojnost
naspram ostalog vlasniπtva, veÊ je vlasniπtvo drugaËije vrste.
Zemljiπte mora samo zauzimati drugi prostor nego drugo
zemljiπte, vlasniπtvo u kapitalu isto tako mora samo biti razliËito
Proizvodnja

u prostoru i vremenu. Za proizvodnju kvalitativnih razlika in-

telektualnog vlasniπtva koje ona izravno posjeduje, i od kojeg

demo 12 74 10/03/06, 10:07

 neizravno pro∫tira, vektoralistiËka klasa ovisi o hakerskoj klasi,
a za njegovu distribuciju o vlasniku vektorâ. Ona ovisi upravo o
onoj klasi koja je sposobna ishakirati u aktualnost samu virtual-
nost koju mora kontrolirati kako bi preæivjela.

demo 12 75 10/03/06, 10:07

 Vlasniπtvo

demo 12 76 10/03/06, 10:07

 [176] “Vlasniπtvo je kraa” kao πto kaæe Proudhon.* Ono
je apstrahirana kraa, kraa prirode od nje same,
posredstvom kolektivnog druπtvenog rada, ograniËenog oblikom
vlasniπtva. Vlasniπtvo se ne javlja prirodno. Ono nije prirodno
pravo, veÊ povijesni proizvod, proizvod moÊnog haka dvoznaËnih
posljedica. Pretvoriti neπto u vlasniπtvo znaËi izdvojiti ga iz kon-
tinuuma, obiljeæiti ga i vezati ga, reprezentirati ga kao neπto ko-
naËno. Istodobno, pretvoriti neπto u vlasniπtvo znaËi vezati ga,
posredstvom njegove reprezentacije kao izdvojenog i konaËnog
objekta, uz subjekt koji ga posjeduje. Ono πto je otrgnuto iz jed-
nog procesa prikljuËuje se drugom procesu, ono πto je bilo priro-
da postaje druga priroda.

[177] Vlasniπtvo osniva buræoaski subjektivitet, subjek-

tivitet vlasniπtva. Ali ono takoer utemeljuje podre-
eni subjektivitet, subjektivitet nevlasnika. Vlasniπtvo osniva
subjektivitet kao odnos izmeu posjedovanja i liπenosti posjeda.
Vlasniπtvo oblikuje logiku osobnog interesa unutar okvira sub-
jekta jednako kao πto oblikuje logiku klasnog interesa unutar
okvira dræave.

[178] Kada neki odnos biva proizveden kao odnos vlasniπ

tva, onda stvari obiljeæene unutar tog odnosa posta-
ju usporedive kao da su posrijedi iste odrednice i ista ravan.
Vlasniπtvo je sintaksa jedne apstraktne ravni na kojoj sve stvari
mogu biti stvari s jednom zajedniËkom odlikom, odlikom
vlasniπtva. Apstrakcija ∞ u kojoj su stvari odvojene od njihovog
izraza, reprezentirane kao objekti te posredstvom njihovih repre-
zentacija vezane uz novi izraz ∞ preobraæava svijet na svoju sliku
i priliku, kao svijet koji je stvoren za vlasniπtvo i kroz vlasniπtvo.
PriËinja se kao da vlasniπtvo oblikuje naËine i sredstva same pri-
rode, iako su posrijedi samo naËini i sredstva druge prirode klasne
vladavine.

demo 12 77 10/03/06, 10:07

 [179] Tradicionalni su oblici vlasniπtva lokalni i kontin-
gentni. Moderno, vektoralno vlasniπtvo je apstrakt-
no i univerzalno. S ukidanjem feudalizma vlasniπtvo postaje ap-
straktni odnos, a sukob πto ga generira vlasniπtvo postaje apstrak-
tan. On postaje klasni sukob. Pojavljuju se vlasnici nad
vlasniπtvom i postavljaju svoje interese protiv nevlasnika. Kako
apstraktni oblik vlasniπtva evoluira obuhvaÊajuÊi prvo zemlju,
zatim kapital, pa informaciju, tako se i vlasnici i nevlasnici
suoËavaju s moguÊnostima ulaska u klasni savez i ulaska u su-
kob. Ali upravo kao πto je vlasniπtvo prisutno u svim drugim uloz-
ima u sukobu, tako i posjed i liπenost posjeda nad privatnim
vlasniπtvom apstrahira i pojednostavljuje razloge sukoba u vid
nadmetanja izmeu posjedniËke i besposjedniËke klase.

[180] Sukobi oko kojih se vrti razvoj vektoralnog svijeta

postaju sukobi oko vlasniπtva i, prema tome, klasni
sukob: sukob oko oblika vlasniπtva, oko granica odnosa vlasniπtva
per se. Dioba prema vlasniπtvu, apstrakcija stvari kao vlasniπtvo,
proizvodi sukob proizvodeÊi razdvajanje subjekata i objekata,
dajuÊi objekte nekim subjektima a ne drugima, iz Ëega proizlazi
razdvajanje jednog izraza subjektiviteta od drugog. Identitet je
subjekt koji sebe samog sebi reprezentira kao vlasniπtvo koje æeli,
a kojeg nema.

[181] Vlasniπtvo se javlja u mnogim oblicima i postoje

antagonizmi meu tim oblicima, pa ipak se jedan
oblik vlasniπtva moæe mijenjati za drugi, jer svi oblici vlasniπtva
spadaju u istu apstraktnu ravan. Vektoralno vlasniπtvo je ravan
na kojoj objekt susreÊe one subjekte koji su ukljuËeni u njegov
posjed ili su iskljuËeni iz njegovog posjeda. Meuklasni sukob
postaje borba za transformaciju jednog oblika vlasniπtva u dru-
gi. VladajuÊe klase se bore da bi svo vlasniπtvo iz kojega mogu iz-
vuÊi viπak vrijednosti pretvorile u privatno vlasniπtvo. Proizvodne
klase se bore da bi, preko dræave, kolektivizirale vlasniπtvo o ko-
jem ovisi reprodukcija njihove egzistencije. A vladajuÊe klase se
onda bore da bi opet privatizirale tu socijalnu komponentu
Vlasniπtvo

vlasniπtva. “Sloboda” i “UËinkovitost” nasuprot “Pravdi” i “Sigur-

nosti” postaje oblik u kojem se klasna borba predstavlja kao bor-

demo 12 78 10/03/06, 10:07

 ba oko prednosti razliËitih vrsta vlasniπtva. Samo u vektoralnom
druπtvu moguÊi su nemiri zbog mirovinskog osiguranja.

[182] Sukob izmeu privatnog i javnog vlasniπtva pro-

dire u svaku sferu na koju vlasniπtvo polaæe pravo.
Kako vlasniπtvo polaæe pravo na sve viπe i viπe svijeta, sve viπe i
viπe svijeta tumaËi svoj interes i bivanje u okvirima vlasniπtva. U
borbi za vlasniπtvo prevlast je najprije na strani jedne klase ili klas-
nog saveza pa onda druge, ali vlasniπtvo je uπanËeno samo kao
oblik unutar kojeg se vodi borba. Kako vlasniπtvo sâmo postaje
sve apstraktnije, tako sve apstraktnije postaje i smjeπtanje povi-
jesti u oblik vlasniπtva i oblika vlasniπtva u povijest.

[183] Zemlja je prvotni oblik vlasniπtva. Privatizacija

zemlje koja postaje proizvodnim resursom kao
vlasniπtvo raa klasu interesa meu svojim vlasnicima. Pastora-
listi stjeËu zemlju kao privatno vlasniπtvo nasilnim razvlaπ-
Êivanjem seljaka koji tradicionalno imaju udio u zajedniËkom
dobru. Ti seljaci, koji su svojedobno uæivali reciproËna prava sa
svojim feudalnim gospodarima, postaju “slobodni” ∞ od bilo
kakvog prava. Oni su slobodni da budu eksploatirani kao kme-
tovi, ali diljem svijeta oni bivaju nasilno liπeni posjeda, poroblje-
ni, ugovorno prebaËeni na kolonijalne posjede ∞ eksploatirani.

[184] Eksploatacija seljaka-bezemljaπa je okrutan, nasilan

i uzaludan posao kada seljak ne dobiva poticaj da uËin-
kovito obrauje zemlju. Ali kada je seljak zainteresiran za produk-
tivnost, uslijed ovih ili onih odnosa vlasniπtva, ali uobiËajeno kao
slobodnjak koji mora plaÊati pastoralistiËku rentu, onda postaje
moguÊe sve veÊe izvlaËenje viπka vrijednosti. To je viπak vrijednos-
ti na Ëijim se zasadima odvija povijest svih drugih proizvodnji.

[185] Instrument rente uvodi u igru zemlju kao oblik

vlasniπtva kojemu je inherentan stanovit stupanj
apstrakcije. Sva zemlja postaje usporediva temeljem te apstraktne
ravni vlasniπtva. Meutim, zemlje ima u manje-viπe ∫ksnoj koliËi-

demo 12 79 10/03/06, 10:07

 ni i ona je, po de∫niciji, ∫ksna u prostoru, tako da je apstrahira-
nje zemlje kao vlasniπtva ograniËeno. Zemlja je oblik vlasniπtva
koji je izrazito podloæan formiranju monopola. Vlasnici najboljih
komada zemlje nisu suoËeni s konkurencijom, buduÊi da zemlje
ima u ∫ksnoj koliËini. Oni postupno proπiruju svoje vlasniπtvo i
time svoju sposobnost da monopoliziraju viπak vrijednosti
posredstvom izvlaËenja renti, ako ih ne osujete druge klase pri-
bjegavajuÊi moÊi dræave.

[186] Kapital je sekundarni oblik vlasniπtva. Privatizacija

proizvodnih resursa u obliku orua i strojeva te
proizvodnih materijala stvara klasu interesa meu njihovim vlas-
nicima, kapitalistiËku klasu. Razvlaπteni seljaci, koji nemaju niπta
za prodaju osim vlastite radne snage, stvaraju tu ogromnu zali-
hu kapitala kao privatnog vlasniπtva za kapitalistiËku klasu, stva-
rajuÊi time i moÊ nad sobom i protiv sebe. Njihova plaÊa je nadni-
ca, a povrat koji nakupljaju vlasnici kapitala kao vlasniπtva zove
se pro∫t.

[187] Instrument pro∫ta uvodi u igru kapital kao oblik

vlasniπtva kojemu je inherentan viπi stupanj apstrak-
cije no zemlji. Svi ∫ziËki resursi sada postaju usporedivi temeljem
te apstraktne ravni vlasniπtva. Meutim, kapitala, za razliku od
zemlje, nema u ∫ksnoj koliËini ili raspoloæivosti. On se moæe steÊi
i ponovno steÊi, premjeπtati, nakupljati, rasprπivati. Daleko veÊi
stupanj potencijala moæe se osloboditi iz svijeta kao proizvodnog
resursa jednom kada apstraktna ravan vlasniπtva obuhvaÊa i zem-
lju i kapital. Dok vrijednost zemlje dijelom proizlazi iz prirodne
oskudnosti, oskudnost stvari koje stvaraju proizvodne industri-
je iziskuje apstrakciju vlasniπtva kao umjetnog sredstva za oËu-
vanje i reprodukciju oskudnosti. MoguÊnost pobune protiv
oskudnosti tu se po prvi put ukazuje u apstrahiranju vlasniπtva.

[188] Kapital kao vlasniπtvo takoer raa klasni interes

meu njegovim vlasnicima, koji su ponekad suprot-
Vlasniπtvo

stavljeni, a ponekad u savezniπtvu s interesima pastoralista. Kapi-

tal je svoju politiËku energiju uloæio u uklanjanje rascjepkanih

demo 12 80 10/03/06, 10:07

 feudalnih klasnih odnosa, ali takoer je ponekad dolazio u su-
protstavljen odnos prema pastoralistiËkoj klasi koja je konsolid-
irala feudalni sustav vlasniπtva u apstrakciju zemljiπta. Ono Ëemu
se kapital suprotstavljao bila je pastoralistiËka sposobnost da eks-
ploatira monopol nad zemljiπnom rentom ne bi li osigurala la-
vovski dio viπka vrijednosti. KapitalistiËki i pastoralistiËki interesi
bore se oko podjele viπka vrijednosti izmeu rente i pro∫ta. Pasto-
ralist ima prirodni monopol nad zemljom, ali kapital najËeπÊe od-
nosi pobjedu, buduÊi da ima veÊu sposobnost apstrahiranja.

[189] Povijest Ëini kvalitativni skok kada se kapitalistiËka

klasa oslobodi iz okova pastoralistiËkog interesa. Dok
su pastoralisti bili spori u vrednovanju produktivnosti koja moæe
poteÊi iz primjene apstrakcije na proizvodni proces, kapitalistiË-
ka klasa prepoznaje vrijednost haka u apstraktnom. Pod utjeca-
jem kapitala, dræava regulira novonastajuÊe oblike intelektual-
nog vlasniπtva, kao πto su patenti i autorska prava, koji osigurava-
ju nezavisnu egzistenciju hakerima kao klasi te kolanje inovacija
u kulturi i znanosti iz kojih se stvara povijest. Kapital sebi pre-
doËava privatno vlasniπtvo kao da je ono neπto prirodno, ali na
kraju prepoznaje znaËaj umjetnog πirenja vlasniπtva na nove,
produktivne oblike pod utjecajem haka.

[190] Informacija, jednom kad postane oblikom vlasniπtva,

razvija se dalje preko pukog potpornja za kapital i
pastoralistiËku klasu, koja tek sa zakaπnjenjem postaje svjesna vri-
jednosti poveÊane produktivnosti za njene rentne prihode. Ona
postaje osnovom za zasebni oblik akumulacije. Kao πto seljaci i
radnici dolaze u sraz s klasom koja posjeduje sredstva za proiz-
vodnju, tako i hakeri dolaze u sraz s novom klasom vlasnika, u
ovom sluËaju nad sredstvima za proizvodnju, pohranjivanje i dis-
tribuiranje informacija ∞ vektoralistiËkom klasom. VektoralistiË-
ka klasa najprije se bori da uspostavi svoj monopol nad informa-
cijom ∞ daleko apstraktnijim oblikom vlasniπtva no πto su zemlja
i kapital ∞ a zatim da uspostavi svoju moÊ nad drugim vladajuÊim
klasama. Ona osigurava πto moæe viπe viπka vrijednosti u vidu
maræe ∞ povrata na vlasniπtvo nad informacijom ∞ na uπtrb pro∫ta
i rente.

demo 12 81 10/03/06, 10:07

 [191] Gledano iz sadaπnjeg stadija povijesnog razvoja,
Ëini se da se svaka od tih vladajuÊih klasa razvija iz
produktivnosti haka. PastoralistiËka klasa razvija se iz produk-
tivnosti privatnog vlasniπtva nad zemljom, pravnog haka. Kapi-
talistiËka klasa razvija se iz produktivnosti ne samo privatnog
vlasniπtva nego i tehniËkih inovacija u energetici i strojarstvu.
VektoralistiËka klasa razvija se iz daljnjih tehniËkih inovacija u
komunikaciji i kontroli. Svaka se pak bori sa svojim prethodnica-
ma. Svaka se natjeËe za sposobnost da izvuËe πto je moguÊe viπe
viπka vrijednosti sveukupne produktivnosti za vlastitu akumu-
laciju. Svaka se bori s proizvodnim klasama oko raspolaganja
viπkom vrijednosti. Ali to da postoji stalno rastuÊi viπak vrijed-
nosti oko kojega je moguÊe boriti se, proizvod je primjene haker-
ske apstrakcije na pronalaæenje novih oblika proizvodnje ili novih
æelja za potroπnjom, a sve unutar okvira vlasniπtva.

[192] Razvlaπteni uslijed zarobljavanja resursa u vlasniπ-

tvu na kraju i svoje interese poËinju sagledavati u
okvirima vlasniπtva. Oni se mogu boriti individualno da postanu
vlasnici nad njim ili se mogu boriti kolektivno da bi povratili
njegov dio. U svakom sluËaju, vlasniπtvo postaje ulogom u borbi
podjednako za proizvodne kao i za vlasniËke klase.

[193] Zemlja, kapital i informacija redom se pokazuju

kao podruËja borbe izmeu posjednika koji brane ili
proπiruju svoj zahtjev za privatnim vlasniπtvom i razvlaπtenih
koji se bore da bi proπirili ili obranili javno vlasniπtvo. Seljaci se
bore protiv svoga bezemljaπtva. Radnici se bore protiv svoje
razvlaπtenosti, zahtijevajuÊi socijalnu nadnicu. Hakeri se bore da
bi podruπtvovili dio informacijskih zaliha, tokova i vektora o ko-
jima ovisi hak.

[194] Hakerska klasa, na koju je instrumentom intelek-

tualnog vlasniπtva prenesen samo trunak vlasniπtva,
uvijek iznova dospijeva u situaciju da joj vektoralistiËki interesi
Vlasniπtvo

osporavaju njena prava. Hakeri, poput seljaka i radnika prije njih,

u situaciji su da njihovo vlasniπtvo nad neposrednim oruima za

demo 12 82 10/03/06, 10:07

 proizvodnju potkopava træiπna moÊ posjedniËke klase s kojom se
suËeljavaju, ali i utjecaj koju klasa moæe imati nad dræavnim
de∫niranjem reprezentacija vlasniπtva. Tako su hakeri kao pojed-
inci obavezani prodati svoje interese, a hakeri kao klasa suoËeni
su s umanjenim pravima vlasniπtva.

[195] Hakeri moraju kalkulirati svoje interese ne kao

vlasnici nego kao proizvoaËi, jer to je ono πto ih
razlikuje od vektoralistiËke klase. Hakeri nisu tek vlasnici i ne
samo da pro∫tiraju od vlasniπtva nad informacijom. Oni proiz-
vode novu informaciju i kao proizvoaËi trebaju pristup njoj koji
je slobodan od apsolutne dominacije robnog oblika. Ako se djelat-
nost hakiranja de∫nira time da je ona slobodna proizvodnost,
izraz virtualnosti prirode, onda je njeno podvrgavanje privatnom
vlasniπtvu i robnom obliku njen okov. “Kada se znaËenje niza slo-
va moæe kupiti i zarobiti na mjestu, onda je to termodinamika
jezika reducirana na jednu jedinu kriogeniËku komoru.”*

[196] To da su hakeri kao klasa zainteresirani za informa-

ciju kao privatno vlasniπtvo moæe oslijepiti hakersku
klasu za opasnosti koje nosi prevelikog inzistiranja na zaπtiti tog
vlasniπtva. Svaki mali dobitak koji haker stjeËe od privatizacije
informacije potkopan je stalnom akumulacijom sredstava za re-
aliziranje njegove vrijednosti u rukama vektoralistiËke klase.
BuduÊi da je informacija kljuËna za sam hak, privatizacija infor-
macije nije u interesu hakerske klase. Da bi oËuvali svoju au-
tonomiju hakeri trebaju neka sredstva za izvlaËenje prihoda od
haka, pa stoga i neku ograniËenu zaπtitu svojih prava. BuduÊi da
je informacija i ulazna i izlazna vrijednost haka, taj interes valja
uravnoteæiti sa πirim interesom za slobodnom distribucijom svih
informacija. KratkoroËno, neki oblici intelektualnog vlasniπtva
mogu osigurati stanovitu autonomiju hakerskoj klasi od vekto-
ralistiËke klase, ali dugoroËno hakerska klasa svoju virtualnost
realizira dokidanjem intelektualnog vlasniπtva kao okova namet-
nutog samom haku. Hakerska klasa oslobaa hak hakirajuÊi samu
klasnost, realizirajuÊi se samodokidanjem.

demo 12 83 10/03/06, 10:07

 [197] Dok je seljak trpio od ograivanja zajedniËkih
pastoralnih dobara, haker se mora oduprijeti
ograivanju zajedniËkih informacijskih dobara. Kao πto su se rad-
nici borili da bi neki udio viπka vrijednosti uËinili javnim kroz
socijalno osiguranje, tako i hakeri moraju de∫nirati udio viπka
vrijednosti kao kulturno i znanstveno osiguranje. Hakiranje kao
Ëista, slobodna eksperimentalna djelatnost mora biti slobodno od
bilo kojeg ograniËenja koje nije samonametnuto. Samo iz svoje
slobode ono Êe ishakirati sredstva za proizvodnju viπka vrijednosti
slobode i slobode kao viπka vrijednosti. Ali poput seljaËkih i rad-
niËkih pokreta, hakeri se mogu opredijeliti za radikalnu ili refor-
mistiËku politiku i rede∫nirati ono πto je radikalno i ono πto je
reformistiËko potraæujuÊi natrag ono πto je zajedniËki interes u
onome πto je u æargonu vektoralistiËke klase tek puko “intelektu-
alno vlasniπtvo”.

[198] Bez zajedniËkih informacijskih dobara sve klase

postaju zatoËenice vektoralistiËke privatizacije obra-
zovanja. To je interes πto ga haker dijeli sa seljacima i radnicima,
koji pak zahtijevaju da se obrazovanje osigura javno. Hakeri, selja-
ci i radnici takoer imaju zajedniËki interes za zajedniËkim in-
formacijskim dobrima s kojima se moæe budno motriti dræava,
koja i preËesto podlijeæe stezi vladajuÊe klase. »ak i pastoralistiË-
ka i kapitalistiËka klasa mogu ponekad biti saveznice u ograniËa-
vanju podvrgavanja informacije komodi∫kaciji pod vektoralis-
tiËkom klasom. VektoralistiËki interes poseæe za monopolom nad
informacijom i stavlja monopolizaciju viπka vrijednosti ispred
poveÊanja viπka vrijednosti. Ono πto je “uËinkovito” za vektoralis-
tiËku klasu moæe sputavati razvoj viπka vrijednosti i, prema tome,
virtualnosti povijesti.

[199] Hakerska klasa mora misliti taktiËki o vlasniπtvu,

uravnoteæujuÊi javno i privatno vlasniπtvo na skali
klasnog interesa i klasnog saveza, ali svjesna da privatizacija in-
formacije nije u dugoroËnom interesu nje kao klase. Dio njene
strategije moæda je i mobilizacija drugih klasa u savez za javnu
Vlasniπtvo

proizvodnju informacije. No, druga strategija bila bi πirenje jedne

sasvim drugaËije vrste vlasniπtva opÊenito ∞ vlasniπtva koje je dar.

demo 12 84 10/03/06, 10:07

 [200] Ikojemu
privatni i javni oblik vlasniπtva su vlasniπtvo u
se subjekti suoËavaju s objektima kao kupci
i prodavaËi, posredstvom kvantitativnog medija novca. »ak ni
javno vlasniπtvo ne mijenja to kvanti∫ciranje. Robna ekonomija,
bilo javna ili privatna, komodi∫cira svoje subjekte kao i svoje ob-
jekte te postavlja granicu na virtualnost prirode.

[201] Privatno se vlasniπtvo javilo u opoziciji ne samo

prema feudalnom vlasniπtvu nego i prema tradicio-
nalnim oblicima darovne ekonomije, koji su okov oko poveÊane
produktivnosti robne ekonomije. Novac je medij u kojemu se
zemlja, kapital, informacija i rad odreda susreÊu kao apstraktni
entiteti, reducirani na apstraktnu ravan mjere. Kvalitativna raz-
mjena nadilazi kvanti∫ciranu, novËanu razmjenu. Dar kao
vlasniπtvo je Ëista kvalitativna razmjena. Dar postaje marginalni
oblik vlasniπtva koji je posvuda pod invazijom robe te je usmje-
ren prema pukoj potroπnji. Dar je marginalan, ali svejedno igra
vaænu ulogu u cementiranju reciproËnih i komunalnih odnosa
meu ljudima koji se inaËe mogu meusobno susretati samo kao
kupci i prodavaËi roba.

[202] Kako se proizvodnja razvija u vektoralizirani oblik,

pojavljuju se sredstva za obnavljanje darovne eko-
nomije. Vektoralni oblik odnosa dopuπta apstrakciju kvalitativ-
ne razmjene koja moæe postati podjednako ogromna i moÊna kao
apstrakcija kvantitativne razmjene. Gdje god segne, vektor u orbi-
tu lansira robu. Ali gdje god segne, vektor ujedno sa sobom don-
osi moguÊnost “otvaranja dimenzije dara, njegovog sklada ili lje-
pote, izmeu dragocjenog i besplatnog, izmeu jedinstvenog i
uobiËajenog”.*

[203] Hakerska klasa ima bliski a∫nitet prema darovnoj

ekonomiji. Haker se bori da bi proizveo subjektivitet
koji je kvalitativan i singularan, dijelom putem samog Ëina haka,
ali samo dijelom. Hak otkriva hakeru kvalitativnu, otvorenu i
virtualnu dimenziju hakerove uronjenosti u prirodu, ali ne otkri-
va hakera kao hakera drugim hakerima ili svijetu. Hak otkriva

demo 12 85 10/03/06, 10:07

 nesubjektivni viπak vrijednosti subjektiviteta, isto kao πto otkri-
va neobjektivni viπak vrijednosti objektiviteta.

[204] Dar, kao kvalitativna razmjena, stvara singularne

proizvoaËe i proizvodnju kao singularnost, Dar
izraæava virtualnost proizvodnje proizvodnje, dok komodi∫ci-
rano vlasniπtvo reprezentira proizvoaËa kao objekt, kvanti∫-
kabilnu robu poput svake druge, koja ima samo relativnu vrijed-
nost. Dar informacije ne mora uroditi sukobom oko informacije
kao vlasniπtva, jer informacija ne mora trpjeti pod umjetnim
uvjetom oskudnosti.

[205] Darovni odnos vektoralizirane informacije omogu-

Êuje, po prvi put od praskozorja vektoralnog svijeta,
novu apstrakciju prirode. Priroda se ne mora objekti∫cirati. Ne
mora se javljati kao neπto odvojeno od njenih subjekata u odno-
su vlasniπtva ili nevlasniπtva. Priroda se javlja u svome kvalita-
tivnom, a ne kvantitativnom aspektu. Neodræivi paradoks bez-
graniËne produktivnosti zasnovane na oskudnosti, bilo prirodne
ili neprirodne, ne mora trajati do njene neumitne propasti. Unu-
tar darovnog odnosa priroda se pokazuje kao beskonaËno produk-
tivna u svojim razlikama, u svome kvalitativnom, a ne kvantita-
tivnom aspektu. Javlja se moguÊnost da se konaËni resursi pri-
rode upregnu u virtualnost razlike, a ne u objekti∫kaciju i
kvanti∫kaciju. Ove posljednje pojazuju se tek kao parcijalne aps-
trakcije, kao apstrakcije koje ne doseæu apstrakciju apstrakcije.
Ako je vlasniπtvo kraa, onda je ona, ponajprije, kraa od prirode.
Dar ima sposobnost da vraÊa prirodu kao takvu njoj samoj.

[206] VektoralistiËka klasa i ne sluteÊi pridonosi razvoju

vektoralnog svijeta unutar kojega bi se mogao vrati-
ti dar kao granica vlasniπtva, ali ona vrlo brzo uvia svoju greπku.
Kako se vektoralna ekonomija razvija, sve manji njen dio popri-
ma oblik javnog prostora otvorene i slobodne darovne razmjene,
a sve veÊi njen dio poprima oblik komodi∫cirane proizvodnje za
Vlasniπtvo

privatnu prodaju. VektoralistiËka klasa moæe nevoljko prihvatiti

neki graniËni udio javne informacije, kao cijenu koju plaÊa dræavi

demo 12 86 10/03/06, 10:07

 za promicanje njenih glavnih interesa. Ali vektoralistiËka klasa u
daru sasvim jasno vidi izazov, ne samo po svoje pro∫te veÊ i po
svoju opstojnost. Darovna ekonomija je virtualni dokaz parazit-
ske i suviπne prirode vektoralistâ kao klase.

demo 12 87 10/03/06, 10:07

 Reprezentacija

demo 12 88 10/03/06, 10:07

 [207] Informacijska politika i povijest znanja ne napre-
duju kritiËkom negacijom laænih reprezentacija,
nego pozitivnim hakiranjem virtualnosti izraza. Reprezentacija
uvijek oponaπa, ali je uvijek manje od onoga πto reprezentira;
izraz se uvijek razlikuje od sirovog materijala svoje proizvodnje,
ali ga ujedno i nadmaπuje.

[208] Svaka reprezentacija je laæna. SliËnost se po nuænosti

uvijek razlikuje od onoga πto reprezentira. Da nije
tako, ona bi bila ono πto reprezentira, pa stoga ne bi bila reprezen-
tacija. Jedina istinski laæna reprezentacija je vjerovanje u mo-
guÊnost istinske reprezentacije.

[209] Vlasniπtvo, puka reprezentacija, postavlja se u

svijet, laæirajuÊi ono stvarno. Kada se sile laænoga
urote da bi proizvele stvarno, onda je hakiranje stvarnosti pita-
nje toga da se iskoriste stvarne sile laænoga da bi se laæno proiz-
velo kao stvarnu silu. To je sila laæiranja veri∫kacije koje vlasniπtvo
provodi nad vlastitom laænom istinitoπÊu, raanje mnoπtva novih
moguÊnosti uklanjanjem laæne nuænosti svijeta.

[210] Kritika je ta koja predstavlja problem, a ne rjeπenje.

Kritika je uredovanje u reprezentaciju, ona sluæi
samo odræavanju vrijednosti vlasniπtva utvrivanjem njegove
vrijednosti. Problem je uvijek kako prodrijeti u posve drugu vrstu
proizvodnje, proizvodnje virtualnoga, a ne kritiËkoga. Jedna
uloga kritike je da kritizira samu kritiku i time otvori prostor za
a∫rmaciju.

[211] Kritika reprezentacije uvijek odræava umjetnu

oskudnost “istinske” interpretacije. Odnosno, πto
nije niπta bolje, odræava umjetnu oskudnost “istinskih” interpre-
ta, posjednika metode, koji su ovlaπteni igrom nulte sume izmeu
kritike i protukritike da tezgare ako ne istinskim repre-
zentacijama, a ono barem istinskom metodom za dekonstrukci-
ju laænih. “TeoretiËari poËinju kao autori i zavrπavaju kao auto-

demo 12 89 10/03/06, 10:07

 riteti.”* To se savrπeno poklapa s dominacijom vektoralne klase
nad obrazovanjem, koja zahtijeva oskudnost i prestiæ od te grane
kulturne proizvodnje, prvorazredni proizvod za najosjetljivije
subjekte. KritiËka teorija postaje hipokritiËka teorija.

[212] Ono πto informacijska politika moæe potvrivati

jest virtualnost izraza. Neiscrpni viπak vrijednosti
izraza je onaj aspekt informacije o kojemu ovisi klasni interes
hakera. Hakiranje priziva u postojanje mnogostrukost svih ko-
dova, bili oni prirodni ili druπtveni, programirani ili poetski,
logiËki ili analogiËki, analni ili oralni, auralni ili vizualni. Ali Ëin
hakiranja je taj koji istodobno stvara hakera i hak. Hakiranje ne
priznaje nikakvu umjetnu oskudnost, nikakvo sluæbeno ovlaπ-
tenje, nikakvu autorizirajuÊu policijsku silu osim one koju tvori
darovni odnos meu samim hakerima.

[213] Kritika politike reprezentacije istodobno je kritika

reprezentativne politike. Nitko nije ovlaπten govo-
riti u ime politiËkih baza kao vlasniπtava i vlasniπtava kao poli-
tiËkih baza. »ak i ovaj manifest, koji priziva jedno skupno ime,
priziva ga bez da polaæe pravo ili zahtjev na ovlaπtenje i nudi kao
sporazum jedino dar svoje vlastite moguÊnosti.

[214] Unutar okvira dræave konkurentske sile bore se za

monopol nad reprezentiranjem veÊine. Reprezenta-
tivna politika postavlja jednu politiËku reprezentaciju nasuprot
drugoj, veri∫cirajuÊi jednu kritikom druge. Svaka se bori da pris-
voji subjekte kao subjekte, zatvarajuÊi time okvir subjekta u okvir
dræave.

[215] Reprezentativna politika odvija se na temelju

optuæbe za laæno reprezentiranje. Politika izraza pri-
hvaÊa laænost izraza kao dio postanka klase kao interesa. Klase
Reprezentacija

postaju klasama za sebe izraæavajuÊi se, razlikujuÊi se od sebe

samih i nadilazeÊi vlastite izraze. Klasa je utjelovljena u svim svo-
jim izrazima, bez obzira na njihovu mnogostrukost.

demo 12 90 10/03/06, 10:07

 [216] VladajuÊe klase odræavaju prostor u kojemu æudnja
nalazi svoj izraz, dok potËinjenim klasama istodob-
no silom nameÊu reprezentaciju. VladajuÊa snaga zna da ona sama
nije niπta do izraz æudnje i nadilaæenje izraza æudnje. Tako ona i
nadilazi sebe, razdvajajuÊi, preobraæavajuÊi i transformirajuÊi se
iz pastoralistiËkog preko kapitalistiËkog u vektoralistiËki izraz.
Svaki izraz u svojoj razliËitosti unapreuje apstrakciju vlasniπtva
koja stvara klasu kao raËvanje razlikâ, raËvanje na posjed i liπenost
posjeda. VladajuÊa klasa, u svakoj od svojih preobrazbi, treba proiz-
vodne klase samo za svrhe eksploatacije, za izvlaËenje viπka vrijed-
nosti. Ona nema potrebe da bude priznata kao takva. Ona samo
treba vektor duæ kojega se preobraæava i pulsira. Proizvodne klase
isto tako ne dobivaju niπta od priznanja koje im se nameÊe u nji-
hovoj borbi s gospodarima, priznanja koje sluæi samo tome da ih
se zadræi na njihovom mjestu.

[217] Proizvodne klase zapliÊu se u vlastite izraze kao da

su oni reprezentacija, pretvarajuÊi reprezentaciju u
test istine vlastite egzistencije, namjesto da je obrnuto. Ili, joπ
gore, proizvodne klase zapliÊu se u reprezentacije koje nemaju
nikakve veze s klasnim interesom. One se daju uhvatiti u nacio-
nalizme, rasizme, generacionalizme, raznorazne πovinizme. Ne
postoji reprezentacija koja bi proizvodnim klasama podarila ident-
itet. Nema toga oko Ëega bi se njihove mnogostrukosti mogle ob-
jediniti. Postoji jedino apstrakcija vlasniπtva koja proizvodi raËvanu
mnogostrukost, rascijepljenu na posjedniËke i besposjedniËke kla-
se. Upravo je ta apstrakcija ona koju treba transformirati, a ne rep-
rezentacije πto ih ona nameÊe podreenim subjektima kao nega-
tivni identitet, kao liπenost posjeda.

[218] »ak i kada sluæe korisnoj funkciji, identi∫cirajuÊi

oblike represije ili izrabljivanja koji nisu klasni, rep-
rezentacije svejedno uvijek postaju sredstvima represije. One
postaju sredstva kojima oni koji su najpogodniji da budu pred-
metom reprezentacije uskraÊuju priznanje onima koji su manje
pogodni za poistovjeÊenje s njom. Dræava postaje sudac nad refe-
rentima, suprotstavljajuÊi pretendente jedne protiv drugih, dok
vladajuÊe klase izmiËu reprezentaciji i ispunjavaju svoju æudnju
u vidu izobilja posjeda.

demo 12 91 10/03/06, 10:07

 [219] Politika reprezentacije je uvijek politika dræave.
Dræava nije niπta drugo do uredovanje nad adekvat-
noπÊu reprezentacije tijelu onoga πto ona reprezentira. To da se
ta politika uvijek primjenjuje tek djelomiËno, da samo nekima
biva presueno za krivo predstavljanje, nepravda je svakog reæi-
ma zasnovanog prvenstveno na reprezentaciji. Politika izraza, s
druge strane, politika je ravnoduπnosti prema prijetnji i protu-
prijetnji razotkrivanja nepodudarnosti izmeu znaka i referen-
ta. Benjamin: “NaËelno iskljuËivanje sila moæe se sasvim izriËito
pokazati na jednom bitnom odnosu: na nekaænjivosti laæi.”*

[220] »ak i u svome najradikalnijem obliku, politika

reprezentacije uvijek pretpostavlja idealnu dræavu
koja bi djelovala kao jamac za njene odabrane reprezentacije. Ona
pati za dræavom koja bi priznala ovaj ili onaj potlaËeni subjekt,
ali to je svejedno joπ uvijek æudnja za dræavom, i to dræavom koja,
u tom procesu, nije osporavana kao provoditelj klasnog interesa,
veÊ je prihvaÊena kao sudac nad reprezentacijom.

[221] Idræavi
uvijek je, ono πto u toj imaginarnoj, prosvijeÊenoj
ne nailazi na stvarno suprotstavljanje moÊ vla-
dajuÊih klasa, koje nemaju potrebu za reprezentacijom, koje do-
miniraju u posjedovanju i upravljanju nad proizvodnjom, ukljuËu-
juÊi i proizvodnju reprezentacije. Ono πto traæi da bude hakirano
nisu reprezentacije dræave, veÊ klasna vladavina temeljena na eks-
ploatacijskom raËvanju izraza na oskudicu i obilje.

[222] Idræave
uvijek su Ëak i iz te prosvijeÊene, imaginarne
iskljuËeni oni koji odbijaju reprezentaciju,
naime hakerska klasa kao klasa. Hakirati znaËi odbijati repre-
zentaciju, izazivati stvari da se izraze drugaËije. Hakirati uvijek
znaËi proizvoditi neobiËnu razliku u proizvodnji informacije.
Hakirati uvijek znaËi podrivati objekt ili subjekt, transformira-
juÊi na ovaj ili onaj naËin sam proces proizvodnje kojim objekti i
Reprezentacija

subjekti nastaju i prepoznaju jedni druge prema svojim rep-

rezentacijama. Hak dopire do onoga πto se ne da reprezentirati,
do stvarnoga.

demo 12 92 10/03/06, 10:07

 [223] Politika koja prigrli svoju opstojnost kao izraz, kao
a∫rmativnu razliku, jest politika koja moæe izbjeÊi
dræavu. Odbijati, ignorirati ili plagirati reprezentaciju, osporiti
njena svojstva, uskratiti joj ono na πto ona polaæe pravo, znaËi
zapoËeti s politikom, ne dræave, nego bezdræavnosti. To bi mogla
biti politika koja odbija dræavni autoritet da autorizira ono πto je
valjan iskaz a πto nije. Lautréamont: “Plagijat je nuæan. Napre-
dak ga implicira.”* Odnosno: napredak je moguÊ, plagijat ga
implicira.

[224] Politika izraza van dræave uvijek je privremena,

uvijek postaje neËim drugim. Ona nikada ne moæe
tvrditi da ostaje vjerna samoj sebi. Svaki bezdræavni izraz ipak
moæe zarobiti autorizirana policija reprezentacije, pripisati mu
vrijednost, podvrgnuti ga oskudnosti i komodi∫kaciji. To je sud-
bina svakog pojedinog haka koji se vrednuje kao koristan.

[225] »aj i beskorisni hakovi mogu, na perverzan naËin,

imati vrijednost zbog ËistoÊe svoje beskorisnosti.
Nema niËega πto se ne moæe vrednovati kao reprezentacija. Nema
niËega πto se ne moæe kritizirati i time u svakom sluËaju vredno-
vati ∞ zahvaljujuÊi paænji koja se poklanja njegovim svojstvima.
Hak u povijest gura uvjet njegovog postojanja ∞ izraz ∞ koji izis-
kuje obnavljanje razlike.

[226] Nezadovoljstvo reprezentacijama πiri se posvuda.

Ponekad je to stvar dijeljenja nekoliko megabajtova,
ponekad razbijanja izloga. Ali nezadovoljstvo ne ide uvijek dalje
od kritike, πto revolt izravno izruËuje ovom ili onom repre-
zentantu, nudeÊi kao alternativu samo drugaËiju dræavu ∞ pa
makar utopijsku dræavu.

[227] Nasilje protiv dræave, koje rijetko ide dalje od

bacanja kamenja na njenu policiju, samo je puka æud-
nja za dræavom izraæena u mazohistiËkom obliku. Dok neki
prizivaju dræavu koja Êe prigrliti njihovu reprezentaciju, drugi

demo 12 93 10/03/06, 10:07

 prizivaju dræavu koja Êe ih prebiti. Niti jedno od toga nije politi-
ka koja izmiËe æudnji koju u subjektima odgaja obrazovni aparat
∞ stanje æudnje koje je puka æudnja za dræavom.

[228] Politika izraza nema se Ëega bojati od brzine vek-

tora. Izraz je dogaaj koji prelazi prostor i vrijeme,
brzo spoznajuÊi da vektor telestezije nudi sredstvo proπirenja i
protezanja prostora i vremena unutar kojih izraz moæe trans-
formirati iskustvo i osloboditi virtualno. Reprezentacija uvijek
kaska za dogaajem, barem na poËetku, ali vrlo brzo proizvede
priËe i slike pomoÊu kojih moæe uhvatiti dogaaj i podvrgnuti ga
pukom ponavljanju, osporavajuÊi dogaaju njegovu singular-
nost. Ne radi se o tome da “jednom kada je neπto vanmedijalno
izloæeno medijima, ono postaje neπto drugo.”* Radi se o tome da
je, jednom kada reprezentacija konaËno pretekne izraz unutar
vektora, dogaaj, u svojoj singularnosti, okonËan. A πto god bili
taj novi prostor i vrijeme koje je on ishakirao, oni postaju resurs
za buduÊe dogaaje u beskonaËnom festivalu izraza.

[229] »ak i u njenom najboljem, najapstraktnijem obliku,

kada se najbolje ponaπa, kada je slijepa na boje, rod-
no neutralna, multikulturna, dræava samo izruËuje vrijednost
reprezentacije objekti∫kaciji. Namjesto da priznaje ili ne prizna-
je reprezentacije nekog subjekta, ona tu potvruje valjanost svih
reprezentacija koje prihvaÊaju robni oblik. Iako je to napredak,
pogotovu za one koji su bili pod represijom zbog toga πto dræava
nije priznala njihova obiljeæja kao legitimna, ona ne ide tako dale-
ko da prizna izraze subjektiviteta koji odbijaju objekti∫kaciju u
robni oblik i namjesto toga nastoje postati neπto drugo nego repre-
zentacija koju dræava moæe priznati, a træiπte moæe vrednovati.

[230] Ponekad se od politike reprezentacije traæi da

prizna novi subjekt. Rasne, rodne, spolne manjine ∞
sve one traæe pravo na reprezentiranje. Ali vrlo brzo spoznaju ci-
Reprezentacija

jenu. Tada moraju postati produæena ruka dræave, moraju ure-

dovati nad znaËenjem vlastite reprezentacije i uredovati da je se
njihovi Ëlanovi pridræavaju.

demo 12 94 10/03/06, 10:07

 [231] Ali postoji neπto drugo, neπto πto se uvijek pomalja
na obzoru reprezentabilnog. Postoji politika nerep-
rezentabilnog, politika prezentiranja bezuvjetnog zahtjeva. To
je politika kao odbijanje samog reprezentiranja, a ne politika
odbijanja ove ili one reprezentacije. Politika koja, premda aps-
traktna, nije utopijska. Politika koja je atopijska u svom odbija-
nju prostora reprezentacije, koja se probija prema dislociranosti
izraza. Politika koja se “stoga ne da detektirati, identi∫cirati, vid-
jeti da bi se prepoznala, koja je skrovita a ne javna”.*

[232] Upolitika
svome beskonaËnom i neograniËenom zahtjevu
izraza moæda je najbolji naËin da se steknu
ustupci u klasnom sukobu, upravo time πto odbija da odredi ime
∞ ili cijenu ∞ za ono za Ëime pobuna æudi. Vidjet Êete koje Êe se
nagrade nuditi, kada oni koji zahtijevaju ne imenuju svoj zahtjev
ili Ëak sebe, veÊ prakticiraju samu politiku kao svojevrstan hak.
U politici izraza hak moæe hiniti da se razotkriva, da pristaje na
reprezentaciju, ali tek onoliko koliko mu je potrebno da se pogo-
di za povoljne uvjete i krene dalje. Politika koja sebe razotkriva
kao sve samo ne Ëisti izraz, u mjeri u kojoj joj je potrebno da
dovede policiju znaËenja u nedoumicu. Lovink: “Tu se javlja nova
æudnja.”*

demo 12 95 10/03/06, 10:07

 Pobuna

demo 12 96 10/03/06, 10:07

 [233] Pobune oko godine 1989. signalni su dogaaji
naπeg doba. Na istoku i na jugu proizvodne klase us-
tale su protiv svih oblika tiranije i dosade. Seljaci i radnici ∞ rad-
nici u materijalnim i nematerijalnim strukama ∞ sklapali su
saveze protiv najrepresivnijih i sumornih oblika dræave. Meu
njih su se svrstali i hakeri svih vrsta, ukljuËujuÊi nemali broj onih,
roenih u borbi, koji su hakeri politike same.

[234] Unesburgu
Pekingu i Berlinu, Manili i Pragu, Seulu i Johan-
pojavili su se savezi koji su mogli preo-
krenuti vektoralne tokove informacije protiv dræava previπe na-
viklih na uredovanje nad reprezentacijama razbijanjem glava
onih koji su ih osporavali. Razbijanje glava uπlo je u sraz s haki-
ranjem koda i hak je odnio pobjedu.

[235] Barem na trenutak. Ono πto su pobune godine 1989.

postigle bilo je svrgavanje reæima koji su bili toliko
otporni na priznavanje vrijednosti haka da su spreËavanjem bilo
kakvog porasta viπka vrijednosti izgladnjeli ne samo svoje hakere
nego i svoje radnike i seljake. Sa svojim nepotizmom i kleptokraci-
jom, svojom birokracijom i ideologijom, svojom policijom i uhod-
ama, izgladnjeli su Ëak i svoje pastoraliste i kapitaliste spreËava-
njem inovativne transformacije i rasta. Pobuna godine 1989.
okonËala je sve to.

[236] No nije uspjela posvuda. U Ëetiri najmnogoljudnije

dræave ∞ Kini, Rusiji, Indiji i Indoneziji ∞ nije se dogo-
dio uspjeπni raskid sa starim poretkom. Indija je napravila reak-
cionarni okret prema spiritualnom nacionalizmu. Rusija je po-
tonula u kleptokraciju i nadzor tajne policije. Indonezija je
doæivjela hrabru, ali krhku i nepotpunu demokratsku pobunu.
U Kini je Boæica Demokracije nakratko ustala na trgu Tienanmen,
prije no πto je postala globalnim izrazom pokreta u bijegu.

demo 12 97 10/03/06, 10:07

 [237] Usnage
“frontovskim dræavama” staroga hladnog rata
pobune su bile najuspjeπnije. Na Tajvanu, u
Koreji, Tajlandu i na Filipinima; u »ehoslovaËkoj, IstoËnoj
NjemaËkoj, Poljskoj, Maarskoj, Sloveniji, Hrvatskoj i baltiËkim
dræavama snage pobune gurnule su stare vladajuÊe klase prema
novom dræavnom obliku, u kojem Êe daljnja gibanja prema aps-
trakciji barem imati izglede za borbu.

[238] UvelaLatinskoj Americi takozvana “tranzicija” proiz-

je πarolike rezultate, podrivajuÊi autoritarne
dræave, ali podrivajuÊi i podruπtvljeno vlasniπtvo proizvodnih
klasa privatizacijom i budæetskim “mjerama πtednje”. Na Sred-
njem Istoku vladajuÊe klase uglavnom su koristile dræavu kao
utvrdu protiv otvaranja svijetu, po cijenu poveÊanog ugnjetavanja
i zaostajanja u razvoju ili korupcije i krae u onim dræavama gdje
nafta muti vodu. U Africi su demokratski pokreti rijetko daleko
uznapredovali protiv nadiruÊih sila etniËke podjele, tog otrovnog
nasljea kolonijalizma, ili protiv novog kolonijalizma vektoralne
moÊi. Juæna Afrika je znakovita iznimka i nadahnuÊe svijetu.

[239] Pobune koje su se zaredale oko te burne godine

1989. postigle su πarolike rezultate. Ali su posvuda
potakle dræave na oprez da Êe u vektoralno doba svaka dræava koja
ne moæe prepoznati vrijednost haka, koja ne moæe uklopiti trans-
formaciju u svoju egzistenciju, uskoro biti prisiljena nalaziti sve
ekstremnije preokupacije za æudnje proizvodnih klasa.

[240] Proizvodne klase nazrele su πto svijet ima za ponu-

diti i sada æele sve. Nema toga πto bi ih moglo zaus-
taviti. Kakve god nelagode dobri ljudi razvijenog svijeta imali
zbog izobilja vektora, dobrog æivota potroπnje i jednake slobode
πto ih sada svatko vidi zahvaljujuÊi telesteziji, ostatak svijeta dola-
zi uzeti ga, bili oni spremni ili ne. “Oni koji se protive,
pokuπavajuÊi pobjeÊi od lokalnih i partikularnih ograniËenja nji-
hova ljudskog stanja, moraju takoer stalno nastojati izgraditi
novo tijelo i nov æivot.”* I to ne tek bilo koje tijelo ∞ veÊ apstraktno
Pobuna

tijelo, tijelo izraza.

demo 12 98 10/03/06, 10:07

 [241] Pobune godine 1989. svrgnule su dosadu i nuænost...
barem na neko vrijeme. Vratile su u svjetsko-povijes-
nu problematiku neograniËeni zahtjev za slobodnim izrazom...
barem na neko vrijeme. Razotkrile su latentno sudbinsko
odreenje svjetske povijesti da izrazi Ëistu virtualnost postaja-
nja... barem na neko vrijeme. Ali onda su se okupile nove dræave
zahtijevajuÊi legitimnost kao reprezentacije onoga za Ëim su po-
bune æudjele. O, bila su to dobra vremena.

[242] Pobune godine 1989. otvorile su vrata virtualnosti,

ali dræave koje su se preustrojile u tom otvaranju
uskoro su ih zatvorile. One su potvrdile nove teorije transforma-
cije, koje su onda odmah preformulirane u teorije kraja povijesti.
Ono πto su pobune stvarno postigle bilo je to da su svijet uËinile
sigurnim za vektoralnu silu. Otvaranje se naposljetku pokazalo
relativnim, a ne apsolutnim otvaranjem. NeograniËena æudnja
moæda je svrgnula propali dræavni kapitalizam istoka i kleptoka-
pitalizam juga, ali ta æudnja uskoro se morala suoËiti s aktual-
noπÊu postajanja slobodnom trgovinskom zonom za novonasta-
juÊi globalni savez vladajuÊih klasa i smetliπtem za potroπne slike
vektoralne ekonomije.

[243] Nove okolnosti traæe nove teorije i nove prakse, ali i

kultiviranje novih varijanti, alternativa, mutacijskih
sekvenci. Pobune godine 1989. moæda i jesu procvjetale pa usa-
hle, ali su ostavile zametak buduÊih pokreta. Dokle god postoji
proπlost, postoji i buduÊnost; dokle god postoji sjeÊanje, postoji
moguÊnost. Debord: “Teorije se stvaraju samo da bi umrle u ratu
vremena.”*

[244] Takozvani antiglobalizacijski protesti nakon kraja

90-ih ∞ Seattle, Genova ∞ izdanak su tih plodnih
dogaanja godine 1989., ali izdanak koji ne poznaje tok kojemu
je uistinu pripadao. Taj heterogeni pokret pobune u razvijenom
svijetu nasluÊuje vektoralnu silu u usponu kao klasnog neprijate-
lja, ali preËesto je dopuπtao ga da se uvuËe u parcijalne i privre-
mene interese lokalnih kapitalistiËkih i pastoralistiËkih klasa.

demo 12 99 10/03/06, 10:07

 Nije joπ posve shvatio kako da poveæe svoje æudnje sa æudnjama
nerazvijenog svijeta, kojima je on u nekim pogledima i zapreka.

[245] Ali ta je pobuna tek u povojima. Ona tek treba

otkriti vezu pogonske sile njene neograniËene æudnje i
slobodnog izraza s umijeÊem postavljanja taktiËkih zahtjeva. Tek
treba otkriti kako i kada, i u Ëijem interesu, na svoj slobodni izraz
bez lica navuÊi masku reprezentacije interesâ koja odgovara najπiroj
koaliciji klasnih snaga za slobodnu i pravednu buduÊnost. Odnos-
no, ponovno otkriti, buduÊi da je ono veÊ poznato u tajnoj povijes-
ti pobune ∞ to drugo znanje i znanje drugoga.

[246] Postoje dva usmjerenja u politici, a oba se mogu

susresti u klasnoj borbi meu nacijama i imperijal-
noj borbi meu nacijama. Jedno usmjerenje je politika okvira ili
ovojnice. Ona se nastoji uËahuriti u imaginarnu proπlost. Nastoji
koristiti nacionalne granice kao novi zid, zastor iza kojega ne-
oËekivani savezi mogu πtititi svoje postojeÊe interese u ime slavne
proπlosti. Deleuze: “Njihova metoda je suprotstavljanje kreta-
nju.”* Politika kojoj je ona suprotstavljena je politika vektora. A
ta druga politika nastoji ubrzavati prema nepoznatoj buduÊnos-
ti. Ona nastoji iskoristiti meunarodne tokove informacija, trgo-
vine ili aktivizma kao eklektiËkih sredstava za borbu za nove iz-
vore bogatstva ili slobode koja nadilazi ograniËenja πto ih nameÊu
nacionalni ili komunalni okviri.

[247] Niti jedna od tih politika ne odgovara starom

poimanju ljevice ili desnice, koje su revolucije godi-
ne 1989. nepovratno nadiπle. Politika okvira spaja ludiËke impulse
na ljevici s rasistiËkim i reakcionarnim impulsima na desnici u
nesveti savez protiv novih izvora moÊi. Vektoralna politika rijetko
poprima oblik saveza, ali konstituira dva paralelna procesa koji
su zarobljeni u dijalog meusobnog sumnjiËenja, gdje i liberali-
zirajuÊe snage desnice i snage socijalne pravde i ljudskih prava
ljevice traæe nenacionalna i transnacionalna rjeπenja za deblo-
kiranje sustava moÊi koji joπ uvijek stvara akumulaciju na nacio-
Pobuna

nalnoj razini.

demo 12 100 10/03/06, 10:07

 [248] Protivno rasprostranjenom mitu, pobune godine
1989. zadale su udarac desnici, a ne ljevici. Slom stalji-
nizma uklonio je vanjsku silu koja je dræala na okupu uokviru-
juÊe i vektoralne snage desnice. PolitiËke snage desnice, koje u
svojem najËiπÊem obliku reprezentiraju kompromise prihvatljive
vladajuÊim klasama, morale su iz ruπevina hladnog rata ponovno
sabrati elemente saveza u kojemu se ekstremniji izrazi populiz-
ma, nacionalizma i rasizma mogu pripitomiti ∞ ali i zadræati ∞ da
bi sluæili vladajuÊim klasama.

[249] PolitiËke snage ljevice, koje se πiroko rasteæu ne bi li

uklopile sve interese πto ih proizvodne klase moraju
prigrliti da bi barem donekle mogle imati kontrolu nad dræav-
nom moÊi, nije doæivjela takav moment prosvjetljenja. Ljevica joπ
uvijek ne zna da se suoËava s izborom izmeu magle vektoralnog
internacionalizma i ∫ktivnih identiteta nacionalizma. Joπ uvijek
nije artikulirala alternativnu globalnu demokraciju koja bi mog-
la steÊi najπiru podrπku. Joπ uvijek nije pronaπla formulu za za-
uzdavanje i razbijanje fanatiËko-nacionalistiËkog i regionalnog
partikularizma. Ljevica, kada je na vlasti, koleba se u strepnji
izmeu taktiËkih ustupaka Ëas jednoj Ëas drugoj strani, podrezu-
juÊi time najπiru podrπku koju ima i na jednoj i na drugoj strani.

[250] Globalizam, kao transcendentna moÊ vektoralis-

tiËke klase nad svijetom, teπko moæe biti primamlji-
va opcija; ali to nije niti popuπtanje pred nepravednim zahtjevima
lokalnog i partikularnog interesa koji odbija poziv za apstrakt-
nom, globalnom pravdom i skrivanje iza zastora koji okruæuje
dræavu. BuduÊi da je taj zastor takoer vlasniπtvo vektoralistiËke
klase to teπko da je nekakva alternativa, rijeË je o istim ciljevima
postignutim posredstvom objekti∫kacije drugih æudnji. Na ovaj
ili onaj naËin, to baπ i nije neki plan: ubrzani napredak prema
paklu ili trajno Ëistiliπte zaustavljanja na trenutnoj bilansi
nepravde.

demo 12 101 10/03/06, 10:07

 [251] Postoji treÊa politika, ona koji stoji izvan saveza i
kompromisa svijeta nakon 1989. Dok su i politika
okvira i vektoralna politika reprezentativne politike, koje se bave
rezultantom stranaËkih saveza ili interesa, ta treÊa politika je bez-
dræavna politika koja nastoji izmaknuti politici kao takvoj. TreÊa
politika je politika haka, koja pronalazi odnose van reprezenta-
cije. BuduÊi da reprezentacije u aktualizaciji neumitno ne uspi-
jevaju ispuniti svoja obeÊanja, ne moæe se mnogo izgubiti od ot-
varanja prema politici koja ide preko njih. Za razliku od reprezen-
tativne politike, koja reprezentira zagovaranje pokreta ili suprot-
stavljanje pokretu, postoji politika izraza koja izmiËe reprezen-
taciji. Blisset: “Ne provodite Ëin u skladu s planom.”*

[252] Reprezentativna politika je politika koja se bori da

bi za klase u borbenom savezu osigurala zapovjedno
upravljanje vlasniπtvom, bilo ono javno ili privatno. Politika izra-
za nastoji potkopati samo vlasniπtvo. Politika izraza nije borba
za kolektivizaciju vlasniπtva, jer to je joπ uvijek oblik vlasniπtva.
KolektivistiËki modus dræavno upravljanog vlasniπtva pokazao
se u revolucijama godine 1989. bankrotiralim, kao πto se pokaza-
la i kleptokracija juga, gdje su dræava i privatni vladajuÊi interesi
bili jedno te isto. Politika izraza je borba da se oslobodi ono πto
moæe biti slobodno od razliËitih varijanti robnog oblika: njegova
totalizirajuÊeg træiπnog oblika i birokratskog dræavnog oblika.

[253] Ono πto moæe biti posve slobodno od robnog oblika

nije zemlja, nije kapital, veÊ je informacija. Svi drugi
oblici vlasniπtva su iskljuËivi. Vlasniπtvo u rukama jednog isk-
ljuËuje, po de∫niciji, moguÊnost da vlasniπtvo bude u rukama
drugoga. Klasni odnos moæe se posredovati, ali ne moæe se nadiÊi.
VektoralistiËka klasa vidi u razvoju vektoralnih sredstava proiz-
vodnje i distribucije krajnja sredstva da se komodi∫kacijom infor-
macije komodi∫cira Ëitav globus. Ali hakerska klasa moæe iz te iste
povijesne prilike uvidjeti da su sredstva za dekomodi∫kaciju in-
formacije ponuena. Informacija je dar koji se moæe dijeliti a da
niËega ne bude manje, osim njene oskudnosti. Informacija izmiËe
komodi∫ciranom obliku kao povijesti i povijesti kao komodi∫ka-
Pobuna

ciji. Ona oslobaa apstrakciju iz njene komodi∫cirane faze.

demo 12 102 10/03/06, 10:07

 [254] Govorenje o kraju informacije kao vlasniπtva budi
nervozu kod pravnika i liberala. Lessig: “Dovoditi u
pitanje razmjere ‘vlasniπtva’ ne znaËi dovoditi u pitanje vlasniπ-
tvo.”* Ali zaπto ne? »emu ograniËena kritika upuÊena nekolicini
vektoralnih monopolista ∞ kao da je rak komodi∫kacije ograni-
Ëen samo na monopol. Moæda je, kad se radi o informaciji, robni
oblik rak, a monopoli su tek æivi mrtvaci.

[255] Politika moæe postati izraæajna samo kad je rijeË o

politici oslobaanja virtualnosti informacije. Oslo-
baajuÊi informaciju od njene objekti∫kacije kao robe, ona
takoer oslobaa subjektivnu snagu izraza. Subjekt i objekt sus-
reÊu se van njihove puke liπenosti jednog od drugog, njihove puke
æudnje jednog za drugim, æudnje kojom upravlja dræava u in-
teresu oËuvanja robnog oblika oskudnosti.

[256] Politika izraza postaje odræivom politikom samo u

trenutku kada se pojavi klasa koja moæe ne samo
zamisliti slobodu od vlasniπtva kao neπto πto je u njenom klas-
nom interesu, veÊ predloæiti proizvodnim klasama da je to u in-
teresu proizvodnih klasa u cjelini. Ta klasa je hakerska klasa, koja
je pronalazaË apstrakcije od subjekta i objekta, u kojoj se subjekt
i objekt susreÊu van ograniËenja oskudnosti i nedostatka, i sus-
reÊu se da bi potvrdili jedan drugoga u novom obliku izraza, a ne
u turobnom plesu neispunjenog nedostatka.

[257] Politika izraza ne nastoji svrgnuti dræavu, ili refor-

mirati njenu nadgradnju, ili oËuvati njen ustroj tako
da bi mogla oËuvati postojeÊu koaliciju interesa. Ona nastoji
proæeti postojeÊe dræave novim stanjem postojanja. Ona πiri sjeme
alternativne prakse svakodnevog æivota.

demo 12 103 10/03/06, 10:07

 Dræava

demo 12 104 10/03/06, 10:07

 [258] Dræava je u prvom redu okvir, propusna ovojnica,
koæa, unutar koje buja unutarnjost. Ta unutarnjost
sebe spoznaje kao njenu reprezentaciju ∞ kao uni∫ciranu, aps-
traktnu, ali ograniËenu ravan ∞ razliËitu od onoga πto ona isklju-
Ëuje kao vanjskost. Ali dræavnu ograenost i unutarnjost omo-
guÊuje jedino vektor, koji osigurava materijalna sredstva za pro-
izvodnju unutarnje konzistentnosti njene apstraktne ravni. A isti
taj vektor koji omoguÊuje okvir dræave takoer je ono πto prijeti
da prodre kroza nj, otvarajuÊi rupe u njenom ograenju koje
nadilaze sposobnost njene reprezentacije kao unutarnjosti da ih
zatvara.

[259] Prvo dolazi vektor, a onda okvir; dræava je vekto-

ralna prije no πto postaje “disciplinarna”. Prvo dola-
zi sposobnost da se posebnosti prostora podvrgnu apstrakciji vek-
tora, proizvodeÊi homogeni prostor, koji je omeen samo grani-
cama vektora. Proteæni prostor je preduvjet za intenzivni prostor,
za ograivanje i nadgledanje svijeta unutar njega ∞ svijeta koji se
moæe klasi∫cirati i urediti.

[260] Razvijeni svijet postaje razvijen ranosteËenom spo-

sobnoπÊu da projicira vektor kroz prostor, odreuju-
Êi nerazvijeni svijet kao svijet objektivnih i subjektivnih resursa
za eksploataciju. Razvijeni svijet πtiti se unutar dræava koje pro-
jiciraju van sebe vektor duæ kojega se crpe resursi, a istodobno
ograniËava sposobnost nerazvijenog svijeta da prometuje duæ is-
tog tog vektora. Nerazvijeni svijet stjeËe okvir dræave reaktivno,
kao svojevrsnu zaπtitu od vektora, ali ipak oviseÊi o vektoru za
izgradnju svoga vlastitog unutarnjeg apstraktnog prostora. Vek-
tor je dvostruka sprega koja zapeËaÊuje granice dræave i ujedno
se probrija kroz njenu koæu.

[261] Dræava je ta koja upravlja, biljeæi i ovjerava repre-

zentaciju subjekata i objekata, graana i njihovog
vlasniπtva. U praznoj jezgri dræave, njenoj cameri obscuri, leæi
prvotni Ëin nasilja kojim ona uspostavlja razdvajanje objekata od
subjekata i svoju ovlast da ureduje nad ravni na kojoj se oni mogu

demo 12 105 10/03/06, 10:07

 susresti. Vektoralna dræava, koja upotrebljava svaku dostupnu
tehnologiju u svrhu usavrπavanja te najapstraktnije ravni na ko-
joj se objekti i subjekti susreÊu, proizvodi sveproteæni i suptilan
teren sukoba i pregovora za konkurirajuÊe klase. Dræava uvodi
klase kao reprezentativnu politiku koja je takoer politika rep-
rezentacije. Sve klase se bore ili se uroÊuju izravno, ali njihov izrav-
ni kontakt je djelomiËan i partikularan. Njihov kontakt na ravni
reprezentacije koju je stvorila dræava jest taj koji je apstraktan i
formalan.

[262] Dræava nije samo maπina za de∫niranje oblika vlas-

niπtva i arbitraciju meu konkurirajuÊim pravima na
vlasniπtvo, ona takoer prenosi vlasniπtvo putem oporezivanja i
prijenosa. Klase se bore oko toga tko Êe biti oporezivan i po kojoj
stopi te oko poreznog prihoda koji dræava prenosi na klase i frak-
cije klasa. Jednom kada proizvodne klase uspiju, pa makar djelo-
miËno, u svojoj borbi za podruπtvljenjem vlasniπtva posredstvom
dræave, onda klase koje posjeduju vlasniπtvo nastoje ograniËiti
preraspodjelnu moÊ dræave.

[263] Dræava tvori ravan na kojoj klase reprezentiraju

svoje interese kao klasne interese, ali na kojoj klase
takoer nastoje preokrenuti u svoju korist lokalne i partikularne
sukobe koji nisu klasne naravi. Svojim raspolaganjem nad udje-
lom u viπku vrijednosti koji prisvaja oporezivanjem, dræava
izraæava postojeÊe interese. Mogu postojati reprezentanti kole-
ktivnog regionalnog interesa, generacijskih ili rodnih, etniËkih
ili industrijskih interesa. Dræava takoer moæe stvoriti interese
prijenosima podruπtvljenoga vlasniπtva, kao πto su umirovljeni-
ci, javni sluæbenici ili vojska. Tako dræava, osim πto tvori ravan
apstrakcije za klasni sukob, ovome pridodaje i dimenziju mo-
guÊeg sukoba i saveza pruæajuÊi resurse i priznanje drugim in-
teresima i æudnjama. ©to god od æudnje nadmaπuje ili ne doseæe
komodi∫kaciju, nastoji se udomiti u dræavi.
Dræava

demo 12 106 10/03/06, 10:07

 [264] Svi ti reprezentativni interesi imaju moÊ da ogra-
niËe sposobnost djelovanja dræave, ili Ëak da potko-
paju njenu sposobnost za funkcioniranje. Meutim, samo su in-
teresi klasa oni koji uvjetuju pozitivnu dinamiku dræave i druπtva.
Druge reprezentacije mogu zatoËiti dræavu, navodeÊi onda dræa-
vu da zadræi i uspori razvoj. A samo klasni interesi potiËu i gura-
ju dræavu prema proizvodnji viπka vrijednosti i proizvodnji
povijesti.

[265] Kako neka klasa nalazi apstrakciju koja odgovara

njenim interesima, koja predstavlja ravan na kojoj se
ona moæe razvijati i preusmjeriti opÊi razvoj na svoju korist, ona
nastoji reprezentirati preko dræave taj interes kao da je rijeË o
opÊem interesu i iskoristiti dræavu da osujeti razvoj apstrakcija
koje ne unapreuju i potvruju njenu moÊ. Svojom sposobnoπÊu
da ureduje nad reprezentacijom, dræava djeluje kao koËnica za
nove izraze koji padaju van onoga πto dræava priznaje kao
dopuπtene odnose izmeu objekata i subjekata. Kada prizna in-
telektualno vlasniπtvo, dræava stvara ravan na kojoj se vektoralna
klasa moæe razvijati kao vodeÊa klasa, ona koja je u posjedu na-
japstraktnije ravni na kojoj se objekti i subjekti mogu proizvod-
no spojiti. Istodobno, dræava preuzima na sebe uredovanje nad
vektorom da bi zadræala informaciju unutar vlasniπtva, da bi za-
ustavila bilo koji hak van klasnog interesa vektoralne klase.

[266] Vektoralna klasa nastoji zarobiti dræavu liπavanjem

drugih klasa slobodnog toka informacija kojim one
mogu osporavati njena reprezentiranja kolektivnog interesa. Vek-
toralna klasa uspijeva zatoËiti informacijske tokove unutar rob-
nog oblika i izokrenuti slobodne tokove informacije. To liπava
hakersku klasu znaËajnog dijela njenog kapaciteta slobodnog
izraæavanja i prisiljava je na podaniËki odnos prema vektoralis-
tiËkom interesu. To takoer liπava druge klase sredstava za ospo-
ravanje stiska vektoralistiËkog interesa nad dræavom i reprezenti-
ranja vektoralnog interesa kao opÊeg interesa.

demo 12 107 10/03/06, 10:07

 [267] Dræava ureduje nad pravima subjekata i svojstvima
objekata. Dræava moæe biti apstraktna dræava ili
moæe biti konkretna dræava. Konkretna dræava je ona u kojoj neke
subjektivne reprezentacije imaju veÊa prava nad drugima. Dok
sve dræave iskljuËuju neke reprezentacije i odræavaju svoj okvir
sposobnoπÊu da iskljuËuju, apstraktna dræava obuhvaÊa najπiri
raspon reprezentacija kao reprezentacija koje imaju jednako-
vaæeÊe zahtjeve i ne preispituje ih glede njihove istinitosti. Kon-
kretna dræava raa se iz eksploatacije neklasnih antagonizama u
klasne svrhe. VladajuÊe klase eksploatiraju etniËke, religiozne ili
rodne razlike meu proizvodnim klasama da bi podijelile i zavla-
dale. Ova vladavina steËena je po cijenu guπenja nekog dijela
proizvodnih kapaciteta podreenih klasa.

[268] Apstraktna dræava uvijek Êe biti najpravednije i

najuËinkovitije sredstvo za upravljanje reprezenta-
cijama, ali uvijek postoji neπto πto je van njenog vidokruga. Uvi-
jek postoji neki hak koji izmiËe ili bjeæi njenoj reprezentacijskoj
mreæi. Hakerski interes uvijek ukazuje preko zadane apstrakcije
dræave. Ali tek nakon πto je dræava bespogovorno prihvatila na-
joËiglednije razlike u rasi, rodu, seksualnosti ili vjeroispovijesti
postaje zamislivo hakersko stanje, kao prostor za izraz koji je slo-
bodan od sankcija uredovanja nad reprezentacijom. Ali dok moæ-
da postoji interes za hakere da pretpostavljaju odreene vrste
dræave drugima, dræava je uvijek sredstvo koje je uhvaÊeno u
nasilje reprezentacije i kontrareprezentacije, o kojemu mogu ovi-
siti tokovi resursa ili slobode, ali koje naposljetku uvijek postoji
samo da bi pomoglo ili prijeËilo uspostavljanje produktivnog
odnosa izmeu klasa.

[269] Vektoralna klasa takoer se predstavlja kao zago-

vornik i zaπtitnik apstraktne dræave. Vektoralna kla-
sa je sva za toleranciju i raznolikost, Ëak i za pozitivnu diskrimi-
naciju ∞ dokle god to vaæi samo za reprezentacije. Za vektoralnu bi
klasu sve reprezentacije trebale biti slobodne da pronau svoju vri-
jednost kao objekti komodi∫kacije; svi subjekti bi trebali biti slo-
bodni da nau reprezentacije koje æele vrednovati. Za vektoralnu
Dræava

klasu apstraktna dræava je dræava koja je najsposobnija da otvori

demo 12 108 10/03/06, 10:07

 cjelinu kulture za komodi∫kaciju. Ali dalje od toga ne ide. Vekto-
ralna dræava je apstraktna dræava, ali ne dræava koja moæe vidjeti
dalje od Ëisto formalne jednakosti reprezentacija prema zajed-
niËkom udjelu u viπku vrijednosti, a da i ne govorimo da bi prihva-
tile politiku izraza s onu stranu reprezentacije. Vektoralna dræava
potiËe raznolikost sadræaja reprezentacija kao pokriÊe za dokidanje
raznolikosti u formama reprezentacija. Sve informacije valja pod-
rediti formi privatnog vlasniπtva.

[270] Dominacija jednog oblika vlasniπtva ne pridonosi

interesima za hakerske klase. Ondje gdje darovni
odnos dominira, kao u tradicionalnim druπtvima, reciproËna
obaveza u predodreenim oblicima Ëini hak reaktivnim i partiku-
larnim. On rijetko doseæe svoj puni apstraktni oblik. Ondje gdje
kolektivizirano dræavno vlasniπtvo dominira, hak je osakaÊen
izravnom ovisnoπÊu hakera o birokratskom obliku kapitalistiËke
i pastoralistiËke dominacije. Ondje gdje privatno vlasniπtvo do-
minira, kao u vektoralnom svijetu, ono ubrzava hak priznajuÊi
ga kao privatno vlasniπtvo, ali time kanalizira hak u neumoljivu
reprodukciju robnog oblika.

[271] Hakerska klasa zna da, premda nadilazi svaku rep-

rezentaciju i kroz svoju inovaciju izraæava virtual-
nost materije i informacije, takoer stvara Ëitav niz opasnosti. Hak
moæe biti podjednako destruktivan kao πto je i produktivan ∞ ali
samo potencijalno. Nisu hakeri ti koji truju vodu, ili obogaÊuju
plutonij, ili genetiËki modi∫ciraju usjeve, ili usauju opasna vje-
rovanja, veÊ su hakeri oni koji ishakiravaju te vrle nove moguÊnos-
ti u bivanje. VladajuÊe su klase one koje podvrgavaju potencijal
haka njegovu komodi∫ciranom obliku, koji preokreÊu potenci-
jalne opasnosti u stvarne. A one i usmjeravaju legitimne strahove
drugih proizvodnih klasa na hakersku klasu i potvruju to sele-
ktivnom upotrebom kaznene moÊi dræave da bi ograniËili proiz-
vodni potencijal haka. Vektoralna klasa prakticira tu vrst dræavne
vjeπtine kao istinski umjetniËki oblik, raspirujuÊi sveprisutne
strahove kriminalizacijom nekih marginalnih oblika hakiranja
koji æele pokazati svoju neovisnost o komodi∫ciranom obliku.

demo 12 109 10/03/06, 10:07

 [272] Klasni interes radniËke i seljaËke klase je u proiz-
vodnji viπka vrijednosti, othrvavanju slobode od
nuænosti. Klasni interes hakera leæi u slobodnom i otvorenom
izrazu virtualnosti. Ti interesi stjeËu se u dræavnom obliku koji
je istodobno apstraktan u odnosu prema reprezentaciji i plura-
lan u odnosu prema oblicima vlasniπtva. Meutim, to su tek poËe-
ci onoga za Ëim okupljene proizvodne klase mogu æudjeti. One
æude za stanjem koje je dovoljno apstraktno, dovoljno pluralno,
dovoljno virtualno da dovede do otvaranja s onu stranu oskud-
nosti i robnog oblika.

[273] Dræava ima svoja ograniËenja. Ona moæe biti svug-

dje i nigdje, utisnuta u same pore i Ëestice svojih po-
danika posredstvom upravljanja nad obrazovanjem i kulturom,
no svejedno ima svoja ograniËenja. Jedno ograniËenje je nasilje
kojime ona utemeljuje svoj zahtjev da bude suverena nad zakoni-
ma reprezentiranja. Dovoenje u pitanje tog ograniËenja samo
potvruje nepravdu u sræi dræave, a da joj ni na koji naËin ne iz-
miËe. Dræava ima ograniËenje, unutarnjost, okvir. Prijestup ga
samo potvruje. Politika izraza nije prestupniËka. Ona nastoji
izmaknuti dræavi, a ne sukobiti se s njom. Oni koji se sukobljava-
ju s dræavom, uzvraÊajuÊi na njeno nasilje nasiljem, uvijek gaje
reakcionarnu æudnju da postanu ono πto vide.

[274] OgraniËenje same reprezentacije je ograniËenje

dræave. Agamben: “U konaËnoj analizi dræava moæe
priznati svaki zahtjev za identitetom... Ali ono πto dræava nikako
ne moæe tolerirati jest da singularnosti formiraju zajednicu a da
ne zahtijevaju identitet, da ljudska biÊa su-pripadaju bez repre-
zentabilnog stanja pripadanja.”* Klasa koja moæe izraziti svoje
æudnje, a ne reprezentirati ih, klasa je koja izmiËe nasilju zako-
na. Ona koju nije moguÊe imenovati, nije moguÊe identi∫cirati,
nije moguÊe optuæiti, nije moguÊe osuditi. Apstrakcija bez au-
toriteta ili autorizacije otvara slobodnu virtualnost van zakona.
Jer za razliku od uvijek iste pjesme svjesnih i nesvjesnih apologe-
ta dræave, uvijek postoji neπto, i to neπto drugo od nasilja, van nje-
nog zakona.
Dræava

demo 12 110 10/03/06, 10:07

demo 12 111 10/03/06, 10:07
 Subjekt

demo 12 112 10/03/06, 10:07

 [275] Iskustvo subjektiviteta nije univerzalno. Kao πto je
nastao s uokvirujuÊom dræavom i robnom ekono-
mijom, subjekt moæe i nestati nadilaæenjem tih ograniËenih i
djelomiËnih apstrakcija.

[276] Vlasniπtvo proizvodi, dio po dio, oklop subjektivi-

teta. Taj oklop je πuplja ljuπtura, koja razdvaja niπta
koje je sebstvo i niπta koje su tom sebstvu izvanjska sredstva
posredstvom kojih ono vjeruje da egzistira.

[277] Subjekt nije niπta drugo do sablasni preostatak tog

razdvajanja, koji otvara moguÊnost da se od sebstva
prisvoji objektivna egzistencija na Ëijem stvaranju ono radi i da
se objektivni svijet predstavi subjektu kao neπto πto mu nedosta-
je. Subjekt naposljetku Êuti svoju egzistenciju samo kroz nedosta-
tak objekta, nedostatak koji nikada nijedan objekt ne ispunjava.

[278] Apstraktni subjekt razvija se postupno, ali razvija

se ukorak s objekti∫kacijom svijeta. Povijest proiz-
vodnje svijeta kao stvari istodobno je povijest proizvodnje sub-
jekta, πto znaËi proizvodnje sebstva kao stvari koja proizvodi sebe
i svoj svijet kao stvari.

[279] Subjekt ulazi u egzistenciju kao apstraktna nedo-

statnost, koja uronjenoπÊu u telesteziju postaje sve
svjesnija svoga nedostatka i vlastite apstrahiranosti. Dok kapital-
istiËka klasa pred proizvodnim klasama maπe objektima njihovog
rada kao rijetkima i nedoseænima, vektoralistiËka klasa posvuda
prenosi, vektorima telestezije, beskonaËne slike objekta æudnje.
Telestezija zamjenjuje objekt æudnje njegovom slikom, slikom
koja se moæe, proizvoljno, pridruæiti bilo kojem objektu. Vekto-
ralna transformacija æudnje istodobno podiæe cijenu æudnje i
prijeti da je potpuno obezvrijedi. Vektoralna klasa gura komodi-
∫ciranu æudnju prema toËki gdje upravo njeno bujanje otvara
moguÊnost njenog nadilaæenja.

demo 12 113 10/03/06, 10:07

 [280] Uvlasniπtvo
praskozorje povijesti apstrakcije svijeta kroz
pastoralistiËka klasa naprosto je svojatala
pravo na rad kmetova, i sprva je dobila ograniËen pristup Ëak i
njemu, velikim dijelom i zbog toga jer su kmetovi zadræali neπto
od pristupa vlasniπtvu u vidu svojih neposrednih sredstava za
proizvodnju. U tim uvjetima kmet stjeËe iskustvo subjektiviteta
samo kao vanjsko ograniËenje πto ga nameÊu zahtjevi osigurava-
nja rente i proizvodnje najnuænijega za æivot.

[281] Sjeme subjektiviteta kao opÊeg uvjeta veÊ je pri-

sutno i pod pastoralistiËkom vladavinom, meutim
u obliku totalnog i bezgraniËnog zahtjeva koji duhovnjaËka dræa-
va crkve nameÊe svojim ærtvama. Teologija predstavlja subjekt
njemu samome kao ono πto mu nedostaje, ali nedostatak pred-
stavlja kao duhovan, ne materijalan, kao beskonaËan, a ne kon-
aËan. Kao takva, dræava je djelovala kao okov za razvoj proizvod-
nog subjektiviteta.

[282] Organizirana religija izraæava potrebe vladajuÊe

klase u vidu zahtjeva na subjekt. Taj zahtjev se mi-
jenja kako se mijenjaju klasne vladavine. Nedostatak se viπe ne
pojavljuje kao beskonaËan, veÊ konaËan, a sredstva da ga se ispu-
ni kao materijalna, a ne duhovna. Odnosno, duhovni nedostatak
valja ispuniti paænjom usmjerenom na materijalni nedostatak.
Teologija duπe postaje teologijom robe. KapitalistiËka klasa
proπiruje svoj zahtjev upuÊen radniku dalje od vanjskih aspeka-
ta na radnikovu nutrinu. Ona spuπta na tlo beskonaËan dug
duhovne ucjene i nameÊe radniku subjektivitet koji je vidjela rad
kao dug koji je istodobno dug prema Bogu i prema Mamonu. Dok
je nekoÊ slovilo, kao πto je Marx pisao, da je “religija opijum za
narod”, danas je Opium™ religija naroda.*

[283] Radnik je bio slobodan barem van radnog vremena

i mnogi su radnici izgubili naviku posveÊivanja slo-
bodnog vremena otplaÊivanju radom drugog, nedohvatljivijeg
duga. Ali teologija nastavlja æivjeti postavljajuÊi i dalje svoje
Subjekt

Ëudoviπne zahtjeve, ako ne s propovjedaonice, onda u uËionici.

demo 12 114 10/03/06, 10:07

 Ako ne u teologiji, onda barem u teoriji. Vaneigem: “Ovostrana
moÊ, koja je Ëvrsto ukorijenjena u svjetovnoj ekonomiji, pro-
fanirala je teologiju i preobrazila je u ∫lozo∫ju, zamijenila je
boæansko prokletstvo s ontoloπkim: tvrdnjom da u Ëovjekovo
stanje spada da bude razvlaπten od vlastitog æivota.”*

[284] Kapital zahtijeva tijelo radnika samo za trajanja

radnog dana. VektoralistiËka klasa naπla je sredstvo
da postavi zahtjev za svakim aspektom biÊa, posredstvom svoje
moÊi da bilo koji dio tog biÊa obiljeæi kao resurs. Borba da se
ograniËi radni dan, iako spasonosna kao sredstvo da se tijelo oslo-
bodi od komodi∫ciranog rada, viπe ne oslobaa radnika od robe,
veÊ naprosto odrjeπuje subjekt kao proizvoaËa za joπ tegobniji
zadatak bivanja subjekta kao potroπaËa.

[285] UdapaËe
doba telestezije vektor zatoËuje tijelo i um,
duπu razvlaπtenih kao nikada prije. On dola-
zi bliæe savrπenoj razvlaπtenosti negoli bilo koji drugi oblik
vlasniπtva. Subjekt na poslu postaje proizvoaËem roba, a van
posla ponovno biva uposlen da prepoznaje vrijednost onoga πto
roba predstavlja, kao njen potroπaË.

[286] Objekti∫cirati sav prostor znaËi subjektivirati svo

vrijeme. Vlasniπtvo zaposjeda i vrijeme i prostor, i tu
se najjaËe osjeÊa njegov utjecaj na subjekt. Vrijeme je nekoÊ bilo
vlasniπtvo kojim su kmetovi raspolagali kako su htjeli, pod
uvjetom da su mogli ispuniti svoje obaveze spram pastoralis-
tiËkog gospodara. A onda se vrijeme podijelilo na radno vrijeme i
“razonodu”. Samo je razonoda ostala vlasniπtvo radnika. Sada svo
vrijeme pripada vlasniπtvu.

[287] Samo vrijeme postaje predmetom privremenih

ustanaka ∞ otkako su dalekovidni pripadnici komu-
ne razbili satove u radionicama. Pa iako postoje privremena za-
ustavljanja i prekidi vremena u kojima subjekt uspijeva povratiti
sebe kao neπto πto ga nadilazi, totalitet vlasniπtva zadire Ëak i u

demo 12 115 10/03/06, 10:07

 samu pobunu, koja se, poput egzotiËnih religija, nudi subjektu u
komodi∫ciranom obliku. Ono πto bi inaËe bila povijest borbe sub-
jekta da nadie sebe i pobunu protiv oskudnosti, postaje napro-
tiv pobuna kao roba, koja samo potvruje subjekt u njegovoj
liπenosti upravo te pobune koju roba pretvara u memorabiliju
namijenjenu sakupljaËima.

[288] Oskudnost se zasnovana na shvaÊanju da su subjek-

tivne æudnje beskonaËne, a da je materijalnih dobara
malo. Stoga se priziva u postojanje moÊ koja Êe alocirati oskudne
resurse. Liberalna “teologija” uobiËajeno se predstavlja kao neu-
tralno objektivno naËelo, “nevidljiva ruka”, a zapravo ispada da
je ono πto alocira resurse klasna moÊ. Pojam oskudnosti subjekti-
vira æudnju i objekti∫cira sredstva za zadovoljenje æudnje. One
su pojmovno postavljene kao razliËite stvari koje se susreÊu kao
da premoπÊuju kakav meta∫ziËki rascjep. Kao da je sve za Ëim se
æudi objekt, a da svi objekti postoje samo da bili posjedovani u
ime æudnje.

[289] ©irenje mita o oskudnosti stvara apstrakciju objek-

ti∫ciranih potreba i subjektivnih æudnji koje je mo-
guÊe ispuniti samo u komodi∫ciranom obliku. Samo u teoriji os-
kudnosti o æudnji se mora misliti kao da ona ima objekt, a o tom
objektu kao da je roba. Istinska æudnja je æudnja za virtualnim, a
ne aktualnim. Proizvodnost je æudnja, æudnja kao postajanje u
svijetu. Borba za osloboenjem proizvodnih klasa od robe borba
je za osloboenje æudnje od mita njenog nedostatka. Deleuze:
“Sve to tvori ono πto se moæe nazvati pravom na æudnju.”*

[290] Uuspijevaju
razvijenom svijetu neke od proizvodnih klasa
smognuti dovoljno viπka vrijednosti da
zasite svoje potrebe, ako veÊ ne svoje æudnje. Njihove æudnje
postaju njihove potrebe. Oni koji ne rade da bi proizveli komo-
di∫cirani æivot rade da bi proizveli nove nuænosti koje Êe prizvati
u postojanje sveudilj nove objekte komodi∫kacije, zasiÊene slika-
ma æudnje. Ali ima joπ posla: svakome subjektu je zapovijeeno
Subjekt

da radi na sebi, da se obrazuje u svojoj bezgraniËnoj sposobnosti

demo 12 116 10/03/06, 10:07

 da æudi za ograniËenim stvarima. No ta velika proizvodnja sub-
jektiviteta objekta i objektiviteta subjekta uvijek iznova prijeti
padom, jer subjekti postaju umorni od tegljenja tegobnog oklopa
svoje dvostruke pozicije kao proizvoaËa i potroπaËa nuænosti. U
takvim vremenima dræava intervenira da bi proglasila dosadu
neprijateljem svega za πto nacionalni okvir tvrdi da je sigurno te
zapovijeda subjektima da rade na sebi, ako ne radi sebe, onda iz
patriotske duænosti.

[291] Vjerovanje u oskudnost preusmjeruje subjektovo

iskustvo njegove vlastite æudnje od æudnje za vlas-
titim iskustvom prema slikama koje izgleda negiraju subjektove
moÊi i kinje subjekt njegovim ograniËenjima. Æudnja postaje sa-
monanesena rana. I tako u razvijenom svijetu æudnja postaje æud-
njom za slikama patnje iz nerazvijenog svijeta koja se Ëini isto-
dobno “opravdanom”, u smislu da je proizvod istinski Ëudoviπnih
zloupotreba moÊi, a ipak dovoljno udaljena da Ëini subjekt koji
gleda sliku podjednako bespomoÊnim da odgovori na patnju u
slici kao πto je subjekt na slici bespomoÊan da dokine muËenje.
Globalna viktimizacija, osjeÊaj sebstva kao uvijek “ugroæenoga”,
je vektoralni modus ideologije. Samo πto viπe nije globalni kapi-
tal, veÊ je globalni vektor taj koji istodobno proizvodi stvarnu
ærtvu, “ondje”, i suosjeÊajuÊi subjekt, “ovdje” ∞ kao i vektor tele-
stezije koje upravlja njihovim (ne)odnoπenjem.

[292] Liberalna ekonomska teorija oskudnosti objekata i

psihoanalitiËka teorija æudnje kao subjektivnog ne-
dostatka jedna su te ista teorija, i obje sluæe istom klasnom in-
teresu. One su sredstva kojima se subjekti regrutiraju za proiz-
vodnju objekata, a objekti se predstavljaju kao ono πto nedostaje
æudnji. Obje odvraÊaju paænju od proizvodnje slobodnog subjek-
tiviteta, koja ne samo da oslobaa subjekt od objekti∫cirane æud-
nje nego i oslobaa subjekt od njega samog kao subjekta, u apso-
lutnu slobodu Ëistog postajanja kao izraza.

[293] Postoje hakeri subjektivnih æudnja kao πto postoje i

hakeri objekti∫ciranog svijeta, i kao πto ovi posljed-
nji hakiraju prema slobodnoj izraæajnosti prirode iz koje pro-

demo 12 117 10/03/06, 10:07

 izlaze sve objekti∫kacije, tako oni prvi hakiraju s onu stranu
ograniËenja subjekta omeenog na svoje opaæanje sebe i posto-
jeÊeg poretka. “Niti jedno druπtvo ne moæe tolerirati poziciju
stvarne æudnje, a da njene strukture izrabljivanja, ropstva i hije-
rarhije ne budu naruπene.”* Ali πto je “stvarna æudnja” ako ne hak
∞ æudnja da se virtualno oslobodi od aktualnoga? Æudnja sama
priziva hakiranje, da bi je oslobodilo od njene laæne reprezenta-
cije kao nedostatne, otvarajuÊi svoj izraz sa saznanjem da je jedi-
no πto joj nedostaje odsustvo nedostatka. Hakiraj nedostatak
kojemu nedostaje hak.

[294] Proizvodne klase moæda teæe ili ne teæe za Ëistim

postajanjem, ali svejedno svoj klasni interes za
oslobaanjem æudnje tek proniËu iz ograniËenja koja nameÊu
komodi∫cirani objekti i subjekti. Proizvodne klase kontinuirano
se oslobaaju od pojedinaËnih objekata æudnje, kao πto se
oslobaaju i od subjektiviteta koji su nametnuti u interesu po-
robljavanja tog subjektiviteta pojedinaËnim objektima æudnje.
Premda se proizvodne klase oslobaaju od pojedinaËnih æudnji,
one se ne odvaæuju uvijek na sljedeÊi korak, na apstrahiranje same
æudnje od komodi∫kacije. A to je mjesto gdje hakeri objektivnog
svijeta kao i subjektiviteta mogu potvrditi svoj proizvodni odnos
prema proizvodnim klasama.

[295] Vektoralna moÊ povremeno mora odgovoriti na

potraænju za æudnjom kao suviπkom, a ne kao ne-
dostatkom, kada se ona probije s rubova u srediπte kulture. Po-
vijest kulture prπti primjerima spontanog otvaranja informacije
hakiranjem, izraæavanja virtualnosti æudnje i æudnje kao virtu-
alnosti. Kada su na vlasti, pastoralistiËka i kapitalistiËka klasa na
te proboje odgovaraju guπenjem, pridajuÊi sjaj njihovoj legendi,
stvarajuÊi ujedno opÊu pobunu i avangarde. Kada je na vlasti, vek-
toralistiËka klasa odgovara posve drugaËije. Ona Êe prigrliti
suviπak æudnje i brzo komodi∫cirati njenu sliku. Svugdje gdje ta
æudnja odbaci teæak oklop nedostatka i izrazi svoje radosno obilje,
ubrzo Êe se naÊi zatoËenom u sliku i ponuenom natrag samoj
sebi kao reprezentacija. Stoga je strategija za svaku æudnju koja
Subjekt

bi se htjela oboruæati svojim samorazvojem ta da za sebe stvori

demo 12 118 10/03/06, 10:07

 vektor izvan komodi∫kacije, kao prvi korak prema ubrzavanju
suviπka izraza, a ne oskudnosti reprezentacije.

[296] Apstrakcija objektivnog i subjektivnog svijeta u

informaciju koja slobodno kola kroz vektor otvara
virtualnost æudnje i njeno potencijalno oslobaanje od komo-
di∫kacije. Informacija je “neiscrpno dobro” ∞ ona ne poznaje pri-
rodnu oskudnost. Za razliku od objekti∫ciranih proizvoda zem-
lje i kapitala, neËija potroπnja informacije ne zakida druge. Viπak
vrijednosti pojavljuje se u apsolutnom obliku. Borba postaje bor-
ba izmeu hakiranja vektora ne bi li ga se otvorilo prema virtual-
nom i komodi∫kacije informacije kao oskudnosti i puke rep-
rezentacije. MoguÊnost nadilaæenja subjektiviteta poËiva na toj
infrastrukturnoj borbi. Proizvodna sredstva æudnje ∞ vektori duæ
kojih moæe teÊi nematerijalni viπak vrijednosti informacije prva
je i posljednja toËka u kojoj se moæe zapodjenuti borba za
osloboenjem subjektiviteta. Svaku pojedinaËnu sliku pobunje-
nog subjekta moguÊe je pretvoriti u sliku objekta æudnje, ali sam
vektor druga je stvar. Oslobaanje vektora je jedina apsolutna
zabrana vektoralnog svijeta, ali i toËka gdje ga treba osporiti.

[297] Nastajanje vektora duæ kojih informacija slobodno

teËe uvodi moæda ne opÊi, ali diljem svijeta prisutan
novi, totalniji reæim oskudnosti od onoga iz prethodne vladavine
kapitala. Svugdje se znakovi predstavljaju kao komodi∫cirani
odgovor na æudnju; svugdje su subjekti obmanuti kako bi mislili
da ih znakovi koje ne posjeduju negiraju. Ponekad to izaziva reak-
cijsko otupljenje subjekta. To vodi k barakadiranju subjekta u
okvire ove ili one tradicije koja izgleda vreba nad vektoralnim
svijetom, premda je, paradoksalno, vektoralnost sada ostalo jedi-
no sredstvo kojim se tradicionalno reproducira, kao reprezenta-
cija tradicije. Ponekad to otupljenje i barakadiranje u tradiciju
vodi k nasilju koje nasrÊe, iako ne sasvim jasno, na ono πto smatra
slikama vektoralne moÊi kojima bi se ta tradicija trebala opirati.
Vektor proizvodi svoju vlastitu vektoralnu reakciju, πto ima para-
doksalan uËinak ubzanja same vektoralnosti. Nemamo viπe kori-
jene, veÊ antenske izdanke. Nemamo viπe izdanke, veÊ terminale.

demo 12 119 10/03/06, 10:07

 [298] Vektoralna klasa odvaja æudnju od objekta i pridru-
æuje ju znaku. Ti znakovi onoga za Ëim treba æudjeti
bujaju, iako je ono πto oni oznaËavaju sama oskudnost. Ali sveo-
pÊa æudnja nikada nije bez resursa, a vektorska moÊ moæe se za-
teÊi u drijemeæu. SveopÊa æudnja brzo uËi kako krivotvoriti znak
koji je u prvom redu krivotvorina nje same. Ona sebe preprisvaja
kao sebe samu, ali dva stupnja dalje, æeleÊi ono πto je laæno i laæira-
juÊi ono πto je æeljeno. Sve πto ostaje jest hakiranje puta od obilja
same æudnje prema nematerijalnoj mnogostrukosti informacije.

[299] UoËajanja,
radu vektoralne klase dade se osjetiti ozraËje
stalna strepnja za trajnost komodi∫ciranog
reæima æudnje izgraenog na oskudnosti koja nema nuæne os-
nove u materijalnome svijetu. Proizvodne klase uvijek iznova
dolaze do praga toga da sebe pojme kao sposobne za samopotvr-
ivanje svojih æudnji i do uvida da ih subjektivitet samo vezuje
uz robu te da je oskudnost proizvod klasne vladavine, a ne objek-
tivna Ëinjenica prirode. Stara krtica sveopÊe æudnje postojano radi
pod temeljima vektoralne moÊi, potkopavajuÊi je odozdo. Subjekt

demo 12 120 10/03/06, 10:07

demo 12 121 10/03/06, 10:07
 Viπak vrijednosti

demo 12 122 10/03/06, 10:07

 [300] Nuænost je uvijek i svugdje samo nuænost. To da se
ljudi jebu, jedu, pate i umiru vjeËna je preokupacija
aforista. To da se iz kolektivnog ljudskog napora raa neπto πto
ide dalje i viπe od nuænosti proizvodi ne samo povijest nego i
proizvodnju povijesti kao reprezentacije. Bataille: “Povijest æivota
na zemlji poglavito je uËinak divljeg izobilja, dominantno
dogaanje je razvitak raskoπi, proizvodnja sve bremenitijih obli-
ka æivota.”*

[301] Akumulacija viπka vrijednosti, borba za raspolaganje

nad njim, njegovo ulaganje u rat, gozbu ili pisanje
povijesti, ili pak natrag u proizvodnju daljnjeg viπka vrijednosti,
iskustvo je povijesti i povijest iskustva. Nakupljanje viπka vrijed-
nosti pretpostavlja stvaranje apstraktne ravni na kojoj se odvija
borba za raspolaganje nad njime. Ta povijest je tajna povijest.
Svaka vladajuÊa klasa pobjednica u borbi za preraspodjelom viπka
vrijednosti reprezentira samu povijest kao proizvod svog autorst-
va. Ali u tajnoj povijesti viπka vrijednosti, hak je taj koji proizvo-
di moguÊnost viπka vrijednosti njegovim apstrahiranjem, a rad
na njegovom izvlaËenju i akumuliranju je taj koji tvori viπak vri-
jednosti povijesti koji se kao æamor prenosi s jednog doba na
sljedeÊe.

[302] Klasno druπtvo u svom apstraktnom obliku raa se

iz akumulacije viπka vrijednosti i predstavlja raskid
s rasipanjem viπka vrijednosti u vidu raskoπi i dara te vraÊanje
viπka vrijednosti natrag u samu proizvodnju. Ods ada Êe u suviπ-
ku biti sama proizvodnja, koja Êe uvijek iziskivati odgovarajuÊi
suviπak æudnje.

[303] Teorije koje pokuπavaju u apstrakciji pojmiti proiz-

vodni razvoj ljudskog druπtva mogu poprimiti jedan
od dva oblika. Mogu se zasnivati na konceptu oskudnosti i legiti-
mirati vladavinu ove ili one klase koja mora preuzeti na sebe os-
kudne resurse. Ili se mogu zasnivati na skandalu viπka vrijednos-
ti, na uvjerenju da proizvodne klase u druπtvu proizvode viπe no
πto su njihove neposredne potrebe i da se mogu smatrati liπenima

demo 12 123 10/03/06, 10:07

 tog viπka vrijednosti. Iz glediπta proizvodnih klasa, samo jedna
od njih je teorija, a druga je ideologija ∞ πto znaËi nepogodna za
izraæavanje njihovih interesa.

[304] Da postoji podjarmljujuÊe iskustvo oskudnosti u

svijetu opÊenito i viπe je nego realnost, a realnost je i
njegovo ublaæavanje vektoralizacijom svijeta. Kako priroda sve
viπe postaje kvanti∫kabilni resurs za robnu proizvodnju, tako
proizvodne klase podjednako u razvijenom kao i u nerazvijenom
svijetu poËinju uviati moÊ koju je vektoralna klasa donijela na
svijet: moÊ da se proizvoljno potiËe razvoj ovdje ili ondje, stvara-
juÊi iznenadne eksplozije proizvodnog bogatstva kao i, jednako
iznenadno, glad, siromaπtvo, nezaposlenost i oskudnost.

[305] Isti vektoralni tokovi informacija koji sputavaju

proizvodne klase suoËavajuÊi ih sa spoznajom o
privremenosti njihovog posjeda nad platnim kuvertama i komo-
di∫ciranim izobiljem takoer uvijek iznova pokazuju goleme
proizvodne resurse koje svijet posjeduje te umjetnu prirodu
iskustva oskudnosti. Vektori duæ kojih se niæu informacije πto is-
preliÊu objekte i subjekte u globalnu igru produktivnosti isti su
oni vektori koji pokazuju da svijet nije niπta drugo doli spektakl
suviπka.

[306] Ista vektoralna spona pokazuje bezgraniËnu virtu-

alnost same informacije, koja uvijek iznova izmiËe
robnom obliku i kola kao Ëisti dar meu proizvodnim klasama
kao reklama za vlastitu obilnost, dok je vektoralna klasa ponov-
no ne ugura natrag u objekti∫cirani robni oblik i otrgne od proiz-
vodnih klasa kao umjetnu oskudnost.

[307] Vektoralna klasa mora odræavati suviπak subjek-

tivne æudnje veÊim od suviπka objektivnih stvari.
Viπak vrijednosti

Æudnju treba gurnuti korak dalje, da ne bi splasnula potraænja, a

beskorisno se izobilje stvari pokazalo u jasnom svijetlu svoje uza-
ludnosti. To je teæe no πto se Ëini. Proizvodne klase uvijek iznova

demo 12 124 10/03/06, 10:07

 stvaraju vlastite izraze æudnje, æudnje izvan nedostatka i komodi-
∫kacije, ali ubrzo se moraju suoËiti s Ëinjenicom da im se taj kole-
ktivni izraz æudnje oduzima, transformira u robu i natrag pro-
daje, kao da im toboæe nedostaje proizvodna energija koja im je
njihovo priroeno pravo.

[308] Pastoralisti Ëine prve korake prema oskudnosti.

KapitalistiËka klasa veÊ suvereno odræava svoju vla-
davinu nad oskudnoπÊu. VektoralistiËka klasa uspijeva odræati
oskudnost samo sve arti∫cijalnijim sredstvima. Vektoralna klasa
komodi∫cira informaciju kao da je ona objekt æudnje, pod zna-
kom oskudnosti. Proizvodne klase s pravom smatraju da je svaka
komodi∫cirana informacija njihova vlastita kolektivna proizvod-
nja. Mi, proizvoaËi, izvor smo svih slika, priËa, mahnitog izobi-
lja svega πto kultura postaje. VektoralistiËka klasa sve to otima u
komodi∫cirani oblik, dok proizvodne klase slobodno bootlegiraju
i piratiraju svaki izraz informacije. Mauss: “Rado se tvrdi da su
one proizvod kolektivnog uma koliko i individualnog uma.
Svatko æeli da one πto prije padnu u javno vlasniπtvo ili uu u opÊe
kolanje bogatstva.”*

[309] VektoralistiËka klasa mobilizira nastojanja hakera

kako bi uvijek iznova proizvela naËine i sredstva za
komodi∫kaciju i produktivnost te time odræala viπak æudnje i os-
kudnost æuenog objekta. Ali ne uspijevajuÊi u potpunosti
preuzeti monopol nad svim vektorima za proizvodnju i distri-
buiranje informacije, vektoralistiËka klasa ne moæe potpuno
ograniËiti slobodnu proizvodnost hakerske klase koja nastavlja
proizvoditi joπ viπe pogonske snage za slobodnu proizvodnost
æudnje. Nove slike i priËe, novi vektori pomoÊu kojih se oni
organiziraju, nova tehnoloπka sredstva za percipiranje i organi-
ziranje svijeta, nova kulturna sredstva za proizvodnju iskustva.
U njenoj oËajnoj potrebi da potiËe proizvodnost, vektoralistiËka
klasa inducira upravo onu proizvodnost koja nadilazi sam robni
oblik.

demo 12 125 10/03/06, 10:07

 [310] Seljaci i radnici sami otkrivaju, izvan komodi∫-
ciranih tokova informacija, da postoje hakeri i da se
oni bore kako bi proizveli nove apstrakcije i na subjektivnoj i na
objektivnoj osi koje imaju potencijal da oslobode æudnju od nega-
tivnosti oskudnosti. Oni spoznaju kako mogu usvojiti i sebi prila-
goditi nove apstrakcije, i to ne u komodi∫ciranom obliku u kojem
bi vektoralistiËka klasa htjela prodati virtualnost masama.

[311] Seljaci i radnici otkrivaju, uz malu pomoÊ hakerske

klase, da informacija æeli biti slobodna, da se njena
oskudnost odræava samo umjetnim sredstvima komodi∫kacije
vektora i uredovanja nad reprezentiranjem posredstvom dræave.
Proizvodne klase u poËetku otkrivaju sredstva za slobodno πire-
nje informacije kao sredstvo za stjecanje onoga za Ëime æude. Ali
oslobaanje informacije, Ëak i u maræama treÊe prirode, probija
ekonomiju oskudnosti te razdvajanje subjekta i objekta koje
odræava oskudnost objekta. Proizvodne klase ponovno se sjedin-
juju sa svojom slobodnom proizvodnoπÊu, sprva neopazice, ali
sijuÊi pritom sjeme æudnje za æudnjom van same oskudnosti.

[312] VektoralistiËka klasa otkriva ∞ ironije li nad ironi-

jama! ∞ oskudnost oskudnosti. Ona se bori da bi
pronaπla nove “poslovne modele” za informaciju, ali naposljetku
se mora zadovoljiti svojim jedinim pouzdanim sredstvom za iz-
vlaËenje viπka vrijednosti iz njene umjetne oskudnosti ∞ formi-
ranjem monopola nad svakom granom informacijske proizvod-
nje. Informacijske zalihe, tokovi i vektori objedinjuju se u velikim
poduzeÊima, s jedinim ciljem izvlaËenja viπka vrijednosti nepro-
pusnom komodi∫kacijom svih elemenata u procesu. OdriËuÊi
proizvodnim klasama svako slobodno sredstvo za reprodukciju
vlastite kulture, vektoralistiËka klasa se nada izvuÊi viπak vrijed-
nosti time πto Êe proizvodnim klasama prodavati natrag njihove
vlastite duπe. Ali sama snaga vektoralistiËke klase ∞ njena sposob-
nost da monopolizira vektor ∞ ukazuje na njenu slabost. Jedini
nedostatak je izostanak nuænosti. Jedina nuænost je nadilaæenje
Viπak vrijednosti

nuænosti. Jedina oskudnost je oskudnost same oskudnosti.

demo 12 126 10/03/06, 10:07

demo 12 127 10/03/06, 10:07
 Vektor

demo 12 128 10/03/06, 10:07

 [313] Vektor je viralan. Burroughs: “RijeË je danas virus.
Virus gripe je moæda nekoÊ bio zdrava pluÊna stani-
ca. Sada je parazitski organizam koji napada i oπteÊuje pluÊa. Ri-
jeË je moæda nekoÊ bila zdrava æivËana stanica. Sada je parazitski
organizam koji napada i oπteÊuje srediπnji æivËani sustav.”* A sred-
stvo kojim se rijeË, ili pak virus, kreÊe s jednog nositelja na dru-
gog je vektor. Vektor je naËin i sredstvo kojim odreeni patogen
putuje s jedne populacije na drugu. Voda je vektor za koleru, tje-
lesne tekuÊine za HIV. PosljediËno, vektor moæe biti bilo koje sred-
stvo pomoÊu kojeg se neπto kreÊe. Vektori prometa pokreÊu ob-
jekte i subjekte. Vektori komunikacije pokreÊu informacije.

[314] Telegraf, telefon, televizija, telekomunikacije: ti

termini imenuju ne samo pojedinaËne vektore, veÊ
opÊu apstraktnu sposobnost koju oni donose u svijet i πire svi-
jetom. PoËevπi s telegrafom vektor telestezije poveÊava brzinu
kojom se informacija kreÊe u odnosu na druge stvari. Telestezija
proizvodi apstraktnu brzinu prema kojoj se mjere i promatraju
sve ostale brzine.

[315] Razvoj vektora stvara prostor unutar kojeg apstrak-

cija vlasniπtva podvodi sve viπe i viπe prirode pod rob-
nu vladavinu. Marx: “Kapital po svojoj prirodi prelazi preko svake
prostorne zapreke. Stoga stvaranje ∫ziËkih uvjeta razmjene ∞
sredstava komunikacije i prometa ∞ uniπtavanje prostora vre-
menom ∞ postaje za nj iznimno potrebna.”* No nije kapital taj
koji osigurava materijalna sredstva za to niπtenje pojedinaËnih
tradicija i okvira, veÊ je to vektor. Kapital, kao stadij u apstrakciji
vlasniπtva, ulazi u svijet samo kroz materijalni razvoj vektora koji
ga, kao i sve oblike vlasniπtva, pronosi sve dalje i dalje u svijet.

[316] Iznimna potrebnost vektora za kapital vodi k tome

da kapital i njegove interese prisvaja nova vladajuÊa
klasa koja eksploatira ovisnost kapitala o vektoru ∞ vektoralistiË-
ka klasa. VektoralistiËka klasa raa se iz kapitala ∞ upravo kao πto
se kapital rodio iz pastoralistiËke klase ∞ kao specijalizirani in-
teres koji gravitira prema najapstraktnijem vidu vlasniπtva, i

demo 12 129 10/03/06, 10:07

 otkriva premoÊ koju joj kontrola nad apstrakcijom moæe doni-
jeti naspram njene bivπe klase. Kako vektori telestezije diferen-
ciraju komunikaciju od vektora prometa, informacija se pojav-
ljuje kao apstrakcija zrela za komodi∫kaciju u svim njenim vi-
dovima ∞ kao zaliha, kao tok, kao vektor.

[317] Iprije
viπe negoli pastoralistiËka i kapitalistiËka klasa
nje, vektoralistiËka klasa ovisi o naprecima koje
stvaraju hakeri kako bi odræala svoju prednost nad konku-
rencijom i pro∫tabilnost svojih poduzeÊa. Dok vlasnici zemlje i
kapitala mogu dominirati pukom razinom potrebnog ulaganja,
vektoralna klasa oslanja se na oblik vlasniπtva koji je podloæan
stalnim hakovima πto stvaraju kvalitativno nove oblike proizvod-
nje i obezvrednjuju stara sredstva za proizvodnju. Vektoralna kla-
sa ulaæe u hakiranje prisvojeni viπak vrijednosti u dosad
nevienim razmjerima i temelji probitak svojih poduzeÊa na inte-
lektualnom vlasniπtvu. Njeno ulaganje u hakiranje nije nimalo
bezinteresno. Ona traga za sveudilj novim naËinima vektoral-
iziranja informacije u formi robe.

[318] Jednom kad je informacija postala predmetom

reæima vlasniπtva, javlja se vektoralna klasa koja
izvlaËi svoju maræu iz vlasniπtva nad informacijom. Ta se klasa
unutar sebe natjeËe za najprobitaËnije naËine da se komodi∫cira
informacija kao resurs. A s komodi∫kacijom informacije dolazi
njena vektoralizacija. IzvlaËenje viπka vrijednosti iz informacije
traæi tehnologije koje su sposobne prenositi informaciju kroz
prostor, ali i kroz vrijeme. Pohranjivanje informacije moæe biti
podjednako vrijedno kao i njeno prenoπenje, a arhiv je vektor kroz
vrijeme kao πto je telestezija vektor kroz prostor. Cjelokupni po-
tencijal prostora i vremena postaje objekt za vektoralnu klasu.

[319] Vektoralna klasa dolazi na svoje kada dospijeva u

posjed moÊne tehnologije za vektoraliziranje infor-
macije. Informacija postaje neπto odvojeno od materijalnih uvjeta
svoje proizvodnje i kolanja. Ona se izvlaËi iz pojedinih lokalnos-
Vektor

ti, kultura, oblika, pa distribuira u sve πirim krugovima pod

demo 12 130 10/03/06, 10:07

 predznakom vlasniπtva. A apstrahiranje informacije iz svijeta
postaje pak sredstvo apstrahiranja svijeta iz njega samog.

[320] Vektoralna klasa moæe komodi∫cirati zalihe ili

tokove informacija kao i komunikacijske vektore.
Zaliha informacija je arhiv, korpus informacija koje se Ëuva kroz
vrijeme i ima trajnu vrijednost. Tok informacija je kapacitet da se
iz dogaaja izvuku informacije privremene vrijednosti i da ih se
πiroko i brzo distribuira. Vektor je sredstvo kojim se postiæe ili
privremena vremenska distribucija zalihe ili prostorna distribuc-
ija toka informacija. Vektoralna moÊ kao klasna moÊ raa se iz
vlasniπtva i kontrole nad sva ta tri aspekta.

[321] Vektor ne samo da apstrahira informaciju iz kon-

kretnih uvjeta njene proizvodnje, on apstrahira svaki
drugi odnos s kojim stupa u kontakt. ©irenje dosega træiπta, dræa-
va, vojski, kultura, od lokalnih preko nacionalnih do nadnacional-
nih oblika, uvjetovano je razvojem vektora duæ kojih informacija
putuje kako bi ih uvezala. Vektor prolazi svakim okvirom, πireÊi
ga, probijajuÊi ga ili provocirajuÊi ga da se Ëvrsto zatvori.

[322] Nepovratno apstrahiranje informacije dospijeva do

toËke gdje se hakiraju u postojanje vektori telestezi-
je koji oslobaaju informaciju od brzine kretanja objekata i sub-
jekata. Kada se poËne kretati bræe od ljudi ili stvari, informacija
postaje sredstvo kojim se ljudi i stvari u interesu proizvodne ak-
tivnosti isprepliÊu u stalno sve πirim okvirima. Jednom kada vek-
tori telestezije, sa svojom superiornom brzinom, preuzmu kon-
trolu nad vektorima kretanja, raa se treÊa priroda s moÊi da us-
mjerava i oblikuje drugu prirodu. Ali kao svako svakodnevno
iskustvo ∞ on se Ëini “prirodnim”. Vektor postaje prirodan kako
treÊa priroda postaje povijesnom.

[323] Vektori kretanja apstrahiraju od geogra∫je prirode

i nude osi duæ kojih se kolektivni ljudski rad trans-
formira prirodu u drugu prirodu. Druga priroda nudi novi dom

demo 12 131 10/03/06, 10:07

 u svijetu, gdje je sloboda othrvana od nuænosti, ali gdje klasna
vladavina nameÊe nove nuænosti proizvodnim klasama. Vektori
telestezije apstrahiraju nadalje drugu prirodu od nje same, pro-
izvodeÊi treÊu prirodu u kojoj se nove slobode othrvavaju od
nuænosti ∞ nove nuænosti koje proizvodi klasna dominacija. Ali
kako vektor donosi sve viπe apstrakcije u svijet, tako se on sve viπe
i viπe otvara prema virtualnome. Geogra∫ja treÊe prirode postaje
virtualna geogra∫ja.

[324] Kao πto se druga priroda izdvaja iz prirode, a ipak

ovisi o njoj, tako se i treÊa priroda izdvaja iz prirode i
ovisi o njoj. TreÊa priroda nije transcendiranje ili bijeg od prirode,
veÊ samo otpuπtanje virtualnosti prirode u svijet, kao proizvodn-
ja kolektivnog ljudskog rada.

[325] Stajepojavom telestezije komunikacijski vektor pos-

moÊ nad prirodom i preko prirode, ali i druge
prirodu. Vektor intenzivira eksploataciju prirode, proizvodeÊi
uvijek prisutnu treÊu prirodu u kojoj priroda biva pojmljena kao
objekt, kao kvanti∫kabilni resurs, kako bi ga komodi∫cirale i ek-
sploatirale vladajuÊe klase. Sam svijet postaje objekti∫ciran.

[326] Svaka vladajuÊa klasa vektoralne ere prisvaja svijet

onakvim kakav zatjeËe, primjenjujuÊi sve apstrakt-
nija sredstva, transformira u svijet zreo da ga prisvoji njena
nasljednica. PastoralistiËka klasa prisvaja prirodu kao svoje
vlasniπtvo i iz nje izvlaËi viπak vrijednosti. KapitalistiËka klasa nju
transformira prema drugoj prirodi, izgraenom okruæenju u
kojemu je otpor prirode objekti∫ciranju umanjen, ako ne i
nadien. VektoralistiËka klasa prisvaja drugu prirodu kao mater-
ijalne uvjete za vladavinu treÊe prirode, u kojoj se resursi i pri-
rodnog i druπtvenog porijekla mogu reprezentirati kao stvari.

[327] Vektor intenzivira uposlenost proizvodnih klasa,

ali u obliku robne proizvodnje. Nije samo priroda ob-
Vektor

jekti∫cirana i kvanti∫cirana, objekti∫cirana i kvanti∫cirana je i

demo 12 132 10/03/06, 10:07

 druga priroda. Same proizvodne klase bivaju preobraæene u ob-
jekt kvanti∫kacije i izraËuna. TreÊa priroda postaje okruæenje u
kojemu se ubrzava i intenzivira proizvodnja druge prirode, posta-
juÊi globalna u svome samorazumijevanju. Druga priroda, u za-
grljaju treÊe, ujedno je i radionica u kojoj se sama priroda prisva-
ja u objekti∫ciranom obliku. Priroda se pojavljuje kao svijet, a svi-
jet se pojavljuje kao priroda ∞ upravo kada ga objek∫cirajuÊa moÊ
uhvati u njegovom totalitetu kao resurs.

[328] Telestezija dopuπta kvanti∫kaciju svih stvari,

njihovo usporeivanje i usmjeravanje resursa u
skladu s razumijevanjem svijeta istodobno kao polja objekata koji
se mogu dovesti u proizvodni odnos. Priroda i druga priroda, ob-
jekti∫cirane kao resursi, istodobno su na raspolaganju za izraËun
i za mobilizaciju. Prostor postaje podloæan trenutnoj zapovijedi.
Ali ono πto je racionalno kao pojedinaËno prisvajanje svijeta kom-
binira se sa svakim drugim takvim jednako racionalnim prisva-
janjem ∞ u neracionalnu cjelinu. Odnosno, πto je naposljetku jed-
no te isto: uzet kao statiËni ekvilibrij, vektoralni poredak je uis-
tinu red, ali uzet kao dinamiËno odvijanje nekog dogaanja, on
logiËki vodi k iscrpljenju svojih resursa.

[329] Vektoralna klasa uspinje se k iluziji trenutaËne i

globalne ravni izraËuna i kontrole. Meutim, kao πto
je proizvodnim klasama svijeta itekako poznato, nije vektoralis-
tiËka klasa ta koja ima subjektivnu moÊ nad objektivnim svijetom.
Sam vektor uzurpira zapovjednu ulogu, postajuÊi jedinstvenom
nakupinom volje za svijetom koji se moæe dohvatiti samo u njego-
vu komodi∫ciranom obliku. Ta novonastajuÊa globalna ravan is-
todobno je i totalizirajuÊa i naglaπeno parcijalna. Totalitet se
pokazuje kao puki aspekt.

[330] Vektoralna klasa daja maha toj treÊoj prirodi u svi-

jetu i, izravno ili neizravno, pro∫tira od toga. Ona
pro∫tira od proizvodnih klasa, ali i od drugih vladajuÊih klasa
kojima prodaje vektoralnu sposobnost da zarobi se svijet u njego-
vu objekti∫ciranom obliku ∞ sposobnost telestezije. Ponekad se

demo 12 133 10/03/06, 10:07

 vektoralna klasa natjeËe s kapitalistiËkom i pastoralistiËkom kla-
som, ponekada s njima stupa u savez ili suradnju. Dræavni oblik
prilagoava se na odgovarajuÊi naËin. Indikacija odnosa vekto-
ralne klase prema dræavnoj moÊi je transformacija zakona koji
vladaju vektorima, kao πto su eter i mreæe, te regulacija patenata,
autorskih prava i zaπtiÊenih znakova. Kada sama misao i sam zrak
bivaju podreeni njihovom reprezentiranju kao vlasniπtva, vek-
toralna klasa preuzima prevlast.

[331] Postojanje-vektoralnim ovoga svijeta oslobaanje

je proizvodnog potencijala svih njegovih resursa, a
istodobno i stvaranje jedne kategorije resursa za svaku pojedinu
stvar u njemu. Vektoralno nije samo potencijal da se sve pojmi
kao resurs veÊ je i potencijal da se taj resurs dovede u proizvodni
odnos prema bilo kojem drugom resursu. Vektor preobraæava
konkretne geogra∫je u virtualnu geogra∫ju, nudeÊi njihove speci-
∫Ëne kvalitete kao razmjenjive kvantitete.

[332] Vladavina vektora je vladavina u kojoj se svaka

pojedina stvar moæe zarobiti u robni oblik. Sve πto se
pojavljuje neπto je razliËito, neπto od vrijednosti i neπto πto se moæe
po volji transformirati u bilo koju drugu stvar, neπto πto se moæe
sklopiti s bilo kojom drugom stvari od vrijednosti u stvaranje nove
vrijednosti. Vladavina vektora je vladavina vrijednosti.

[333] Nakon πto je pokrenula treÊu prirodu, vektoralna

klasa postaje sve viπe nesposobna kontrolirati njeno
stvaranje. Subjektivitet ne poËiva kod vektoralne klase, veÊ u ku-
mulativnom proizvodu njene aktivnosti, treÊoj prirodi koja nas-
taje iz proliferacije vektorâ. ©toviπe, treÊa priroda samoj sebi repre-
zentira vlastita ograniËenja. A ta ograniËenja ne izmiËu pozornosti
proizvodnih klasa, koje svakodnevno moraju æivjeti s njima. TreÊa
priroda ne uspijeva alocirati prirodne resurse na naËin koji bi
omoguÊio da se ikako odræi druga priroda.
Vektor

demo 12 134 10/03/06, 10:07

 [334] Moæda u tome ima ledene utjehe za proizvodne
klase. Moæda one ne mogu kontrolirati sredstva ko-
jima se informacija izvlaËi iz njihovih æivota i vraÊa im se u ob-
liku træiπne robe. One moæda ne mogu kontrolirati alokaciju
resursa temeljenu ta trenutnoj kvanti∫kaciji svih stvari u svijetu,
ali moæda Êe doÊi trenutak kada to ne neÊe moÊi nijedna klasa.
Vektoralna klasa proizvodi sredstva dominacije nad svijetom koja
Êe naposljetku zavladati Ëak i nad njenim vlastitim nastojanjima
i iznudama.

[335] Vektor je moÊ koja se rasprostire svijetom, ali moÊ

koja nije jednako raspodijeljena. Niπta u prirodi vek-
tora ne predodreuje da on mora biti razmjeπten ovdje a ne ondje,
izmeu ovih a ne onih osoba, izmeu ovih gradova a ne onih zalea,
ovih imperija a ne onih periferija. Niπta u vektoru u apstrakciji ne
govori da ono πto teËe duæ njega mora teÊi samo u jednom smjeru,
od πefa u ruke, od metropole prema provinciji, od imperija prema
koloniji, od razvijenog prema nerazvijenom svijetu. Ali to je vek-
tor kakvoga susreÊemo. Taj otvoreni potencijal, a ograniËena
primjena sam je uvjet vektoralnoga. Kao ∫gura u geometriji vek-
tor je linija ∫ksne duæine, ali ne i ∫ksnog poloæaja. Kao ∫gura u
tehnologiji vektor je sredstvo kretanja koje ima ∫ksna svojstva br-
zine i kapaciteta, ali ne i predodreenu primjenu. Vektor je dije-
lom odreen, ali dijelom i otvoren. Vektor je dijelom aktualan, di-
jelom virtualan. »injenica da je vektoralni razvoj neujednaËeni raz-
voj zahtijeva analizu koja gleda dalje od fetiπa tehniËkog ∞ u oblik
klasne moÊi koji zarobljava njegovu virtualnu otvorenost i pret-
vara ga u aktualnu nejednakost.

[336] Sveukupnost æivota u najrazvijenijim dijelovima

svijeta pokazuje se kao golema akumulacija vektorâ.
Upravo proliferacija i intenzi∫kacija vektora tvori “razvitak” raz-
vijenog svijeta. A je li to i napredovanje prema najdubljem paklu
ili ne ostaje da se vidi.

demo 12 135 10/03/06, 10:07

 [337] Ukojim
nerazvijenom svijetu vektor postaje sredstvo
se postiæe transformacija prirode u drugu
prirodu. Ali dok u razvijenom svijetu taj proces barem nudi
priliku proizvodnim klasama za borbu protiv njihovih lokalnih
vladajuÊih klasa, u nerazvijenom svijetu proizvodne klase mora-
ju se boriti protiv globalne i apstraktne treÊe prirode. Resursi,
prirodni i druπtveni, koji se tamo otkrivaju postaju sredstvo za
daljnji razvitak razvijenosti drugdje.

[338] Tako je to moæda uvijek bilo u kolonijalnoj dimen-

ziji vektoralnog razvoja. Ali dok se nerazvijeni svijet
nekoÊ borio izravno protiv nasilnog prisvajanja i komodi∫kacije,
on se sada bori protiv apstraktne i vektoralne moÊi ∞ svugdje i
nigdje. NekoÊ su kolonijama vladali bataljuni vojnika, a danas ∞
falanga bankara. Nerazvijeni svijet nema naroËitog izbora osim
da stekne vektoralnu moÊ za obranu svojih okvira protiv vekto-
ralne moÊi koja emanira iz razvijenog svijeta.

[339] Usavrπeni vektor bio bi odnos koji stoji u svijetu

koji, u svakom od svojih aspekata i momenata, po-
tencijalno postaje svaki drugi svijet. To da se taj svijet nije zbio, a
ipak je virtualni aspekt aktualnog svijeta kakvog susreÊemo, nuka
na preispitivanje moÊi koje ograniËavaju taj potencijal.
OgraniËenje je to πto valja objasniti, ograniËenje πto ga nameÊe
smjer koji razvoju vektora zadaje njegov komodi∫cirani oblik i
njegovo potËinjavanje vladavini vektoralne klase.

[340] Hakerska klasa teæi oslobaanju vektora od vlada-

vine robe, ali ne da bi ga indiferentno oslobodila,
nego da bi ga podvrgnula kolektivnom i demokratskom razvoju.
Hakerska klasa moæe osloboditi virtualnost vektora samo u naËe-
lu. Ali na savezu svih proizvodnih klasa je da taj potencijal preo-
brate u aktualnost. Kad proizvodne klase steknu stvarnu kontro-
lu nad vektorom, njegove virtualne moÊi mogu se realizirati kao
proces kolektivnog postajanja.
Vektor

demo 12 136 10/03/06, 10:07

 [341] Pod nadzorom vektoralne klase vektor djeluje
putem objekti∫kacije i proizvodi odgovarajuÊu sub-
jektivitet. Kao πto objekt postaje apstraktna vrijednost, tako posta-
je i subjekt. Nastaje vektoralni subjektivitet, koji nije univerzal-
ni prosvijeÊeni subjekt o kojemu se dugo sanjalo u razvijenom
svijetu. Vektoralni subjektivitet je apstraktan, ali ne i univerzal-
an. On stjeËe svoju speci∫Ënost kao pounutrenje diferencijacije
vrijednosti koje se pojavljuju na apstraktnoj ravni vektora. Taj je
subjektivitet jednako parcijalan kao i vektoralni objektivitet ∞ s
tom razlikom da objekt ne zna da ga vektor prisvaja kao resurs,
dok subjekt to potencijalno zna. Subjekt doæivljava svoju parci-
jalnost kao gubitak ili nedostatak, koji moæe teæiti ispuniti istim
onim poljem vrijednosti ∞ poljem vektora ∞ koje ujedno i proiz-
vodi taj nedostatak. Ili pak moæe hakirati vektor, otvarajuÊi ga za
proizvodnju kvaliteta koje su iskljuËene iz dominantnog oblika
komunikacije pod klasnom vladavinom.

[342] Vektoralna klasa bori se na svakom koraku da bi

odræala svoju subjektivnu moÊ nad vektorom, ali
kako ona nastavlja pro∫tirati od proliferacije vektora, dio moÊi
djelovanja nad njim uvijek izmiËe kontroli. Kako bi mogla pla-
sirati informaciju i pro∫tirati od informacije kojom træi preko
vektora, mora se u odreenoj mjeri obraÊati golemoj veÊini pro-
izvodnih klasa u okvirima njihovih stvarnih æudnji. Vektoralna
klasa uvijek je u situaciji da otvara vektor prema proizvodnim
klasama ne bi li se potom morala boriti da zatvori ili ponovno
prisvoji iste one æudnje koje je prizvala. Pravi nasrtaj reprezen-
tacija neumitno proizvodi nasrtaje protiv reprezentiranja.

[343] Ostaje samo da proizvodne klase, oslovljavane kao

da su proizvodni nositelji æudnje, proizvedu same
sebe po sebi i za sebe te iskoriste dostupne vektore za kolektivno
postajanje. Ta borba proizvodnih klasa za klasnu moÊ borba je
za kolektivno postajanje. Ona se pridruæuje planetarnoj borbi za
opstanak, u kojoj se cjelokupnost prirode, u svim njenim dimen-
zijama, mora pokazati kao mnoπtvo æivih, kolektivnih silâ.

demo 12 137 10/03/06, 10:07

 [344] Veliki izazov hakerskim klasama nije stvaranje
samo apstrakcija putem kojih bi se vektor mogao raz-
vijati, nego i oblika kolektivnog izraza koji moæe nadiÊi
ograniËenja ne samo komodi∫kacije nego i objekti∫kacije opÊeni-
to, koje je komodi∫kacija samo najkobniji i najjednostraniji raz-
voj. Meutim, hakerska klasa ne moæe sama promijeniti svijet.
Ona se moæe ponuditi u najam vektoralistiËkoj klasi za odræavanje
vladavine robe ∞ ili se, tjerajuÊi apstrakciju preko granica robnog
oblika, moæe izraziti kao dar proizvodnim klasama. Hakerska
klasa virtualizira, proizvodne klase aktualiziraju.

[345] Interes hakerske klase za proizvodnju proizvodnje,

za apstrahiranje svijeta, izraæavanje virtualnosti pr-
irode, moæe se uskladiti s potrebama i interesima same prirode.
Ali i to je samo korak prema drugoj povijesti. Povijesti gdje priro-
da izraæava sebe kao sebe, a ne kao objekt ili subjekt, veÊ sebe kao
svoju beskonaËnu virtualnost. Povijest u kojoj proizvodnja Ëetvrte
ili pete prirode, prirode u beskonaËnost, potvruje prirodu same
prirode. Vektor

demo 12 138 10/03/06, 10:07

demo 12 139 10/03/06, 10:07
 Svijet

demo 12 140 10/03/06, 10:07

 [346] NeujednaËen razvoj prirodnih resursa koje vektor
objekti∫cira vodi k eksploatacijskim odnosima meu
dræavama. One dræave u kojima vladajuÊe klase uspijevaju brzo
ugrabiti kontrolu nad apstrakcijama i produktivno ih primijeni-
ti na resurse stjeËu moÊ nad drugim dræavama i mogu im namet-
nuti odnose nejednake razmjene.

[347] Najrazvijenije dræave su one u kojima feudalna

rascjepkanost pojedinaËnih oblika vlasniπtva i tradi-
cionalnih sredstava upotrebe resursa biva brzo preobraæena
produktivnijim, apstraktnim i vektoralnim oblicima. Lokalni i
kvalitativni oblici vlasniπtva uzmiËu pred apstrakcijom privatnog
vlasniπtva, koje seljake postavlja protiv pastoralista, a radnike
protiv kapitalista prvo u lokalnim, zatim regionalnim i napo-
sljetku nacionalnim razmjerima.

[348] Na svakom stadiju njenog razvoja ta se apstrakcija

prostora razvija iz nasaivanja apstraktnih geogra-
∫ja komunikacijskih vektora na konkretne i partikularizirane
geogra∫je prirode i druge prirode. Vektor stvara ravan na kojoj se
lokaliteti stapaju u regije, regije u dræave, dræave u naddræavne
saveze. Razvoj telestezije i raËvanje vektora na komunikaciju i
promet uvelike ubrzavaju taj proces.

[349] Gdje god se produktivni hak koji najbolje oslobaa

viπak vrijednosti proizvodnje uspijeva detektirati,
primijeniti i brzo uvesti u praksu akumulira se viπak vrijednosti i
produktivnost raste, a ukorak s tim raste i teritorijalna moÊ naj-
produktivnijih lokaliteta, regija, dræava i naddræavnih entiteta.
Ako hak ubrzava razvoj vektora, vektor ubrzava hak. Jedan je
multiplikator potencijala drugoga, kao i teritorija unutar kojih
je ta produktivnost najrazvijenija.

demo 12 141 10/03/06, 10:07

 [350] Gdje god je hakiranje dobivalo najviπe slobode,
najbolje raspolagalo resursima i bivalo najhitrije pri-
hvaÊeno, oslobaao se viπak vrijednosti, a produktivnost je rasla.
Gdje god se hakiranje najhitrije primijenilo na komodi∫kaciju,
svi tradicionalni i lokalni feudi i dæepovi neproduktivnosti su
likvidirani, njihovi resursi gurnuti u sve veÊe bazene resursa, iz
kojih su se onda mogle stvarati sve raznovrsnije proizvodne
moguÊnosti.

[351] Gdje god je hakiranje proizvelo najπire proizvodne

moguÊnosti, nastala je moÊ koja Ëitav teritorij pod-
vrgava svojim zahtjevima. Lokaliteti dominiraju nad regijama,
regije nad dræavama, dræave nad drugim dræavama. Gdje god
nastaju te imperijalne moÊi, one postaju moÊ i nad hakiranjem,
podvrgavajuÊi ga sve veÊem zahtjevu vladajuÊih klasa za oblici-
ma apstrakcije koji unapreuju i brane njihovu moÊ. Tako se slo-
boda koja je potaknula apstrakciju, te apstrakcija koja je potaknu-
la moÊ, vraÊa da bi nametnula nove nuænosti slobodnom izraæa-
vanju hakerske klase.

[352] Ugdjedræavi gdje taj proces najbræe tekao, do toËke

ta srediπta moÊi tvore razvijeni blok dræava, izra-
bljivanje nerazvijenih teritorija koje provode vladajuÊe klase
stvara viπak vrijednosti na temelju kojeg dræava moæe sklapati
kompromis s proizvodnim klasama i uvaæiti i neke od njihovih
interesa ∞ na uπtrb nerazvijenog svijeta.

[353] Isti vektori koji omoguÊuju otvaranje apstrakcije u

svijet, omoguÊujuÊi vladajuÊim klasama da se proπire
na svijet u razvoju, mogu postati sredstvo za podizanje barijera
da se zaπtiti razvijeni svijet. Tako vladajuÊe klase nastoje otvoriti
svijet u razvoju za svoje tokove kapitala i informacija, ali njeguju
savez s proizvodnim klasama unutar granica razvijenog svijeta
kako bi odræale barijere protiv tokova πto potjeËu iz nerazvijenog
svijeta. Niti radu niti proizvodima rada svijeta u razvoju ne treba
dopustiti slobodan ulaz na razvijene teritorije.
Svijet

demo 12 142 10/03/06, 10:07

 [354] Apstrakcija svijeta koju vektor Ëini moguÊom zaus-
tavljena je na stanju razvoja koje predstavlja interese
vladajuÊih klasa, ali u kojima su i proizvodne klase razvijenog
svijeta stekle udio svojim djelomiËnim demokratiziranjem dræave
i djelomiËnim podruπtvljenjem vlasniπtva kroz dræavno
vlasniπtvo. “Proizvodnja bogatstva u carstvu znakova je repro-
dukcija oskudnosti i kibernetiËki uredovanog siromaπtva svega
πto ostaje vani.”*

[355] Pastoralisti i seljaci ujedinjuju se protiv nerazvije-

nog svijeta πtiteÊi træiπta namirnicama unutar grani-
ca razvijene dræave. Isto tako, kapitalisti i radnici ujedinjuju se
da bi zaπtitili træiπta protiv dobara koja se proizvode u nerazvi-
jenom svijetu. Raa se “povijesni kompromis” u kojemu se vek-
tor rasporeuje neujednaËeno, a apstrakcija staje na dræavnim
granicama.

[356] Hakerska klasa je takoer djelomiËno zadovoljena

∞ priznavanjem intelektualnog vlasniπtva kao
vlasniπtva i njegovim djelomiËnim podruπtvljenjem. Visoka razi-
na proizvodnje novih apstrakcija tako je osigurana zadovo-
ljavanjem interesa hakerske klase unutar razvijenih teritorija. Taj
kompromis je kontingentan i privremen. Razvijeni svijet moæe
zaustaviti apstrakciju vektora preokreÊuÊi je u sredstvo
ograivanja svojih lokalnih i regionalnih interesa, ali razvijeni
svijet takoer omoguÊuje inkubaciju brzog haka vektoralnih teh-
nologija koji ima sposobnost da nadie takva ograniËenja.

[357] Proizvodne klase nerazvijenog svijeta, iako liπene

resursa, nadmaπuju same sebe u svojoj kolektivnoj
domiπljatosti za stvaranje prilika iz globalne zakinutosti. Svaki
otpor njihovom zahtjevu za vektoralnom pravdom nailazi na sve
domiπljatija sredstva zaobilaæenja nejednakosti i izrabljivanja. U
nerazvijenom svijetu hakerska klasa kao klasa moæda nije jasno
odreena, zbog poËetnog stadija razvoja zakonske zaπtite intelek-
tualnog vlasniπtva. Meutim, kreativna praksa haka je daleko od
nerazvijenosti. Ona je organski dio taktika u svakodnevnom æi-

demo 12 143 10/03/06, 10:07

 votu seljaËke i radniËke klase, ponekad Ëak u razmjerima koji su
se izgubili kod proizvodnih klasa razvijenog svijeta.

[358] Kompromis izmeu vladajuÊih i proizvodnih klasa

u razvijenom svijetu samo obuhvaÊa pastoralistiËke
i kapitalistiËke vladajuÊe interese, koji su u svakom sluËaju li-
mitirani tek djelomiËnim razvojem potencijala vektora da svoj
proizvodni univerzum zamisle na globalnoj apstraktnoj ravni.
Uspon vektoralistiËke klase koja pro∫tira od apstrahiranja same
informacije brzo nadilazi to oprezno limitiranje teritorijalnih
ambicija vladajuÊe klase. Vektoralna klasa teæi izravno zavladati
u razvijenom svijetu, prodiruÊi kroz pore njegovih okvira, u
njegove mreæe, njegove identitete ∞ i uslijed toga izaziva reakciju
bijesa.

[359] Premda je igrala podreenu ulogu u razvoju

apstraktnog prostora robne ekonomije razvijenog
svijeta, vektoralna klasa preuzima vodeÊu ulogu u πirenju apstrak-
cije Ëitavim svijetom. Njena sposobnost da vektoralizira sve svjet-
ske resurse, da ih sve stavi na istu apstraktnu i kvanti∫kabilnu
ravan, stvara preduvjete za πirenje teritorijalnih ambicija i æelja
svih vladajuÊih klasa.

[360] Robna ekonomija uvijek je bila globalizirajuÊa sila,

ali pod vladavinom kapitala globalno je sluæilo in-
teresima moÊnih vladajuÊih dræava, dok pod vladavinom vekto-
ralnoga dræave padaju u sluæbu interesima novonastajuÊe glo-
balne moÊi. Vektoralna klasa odvaja moÊ od njene prostorne ve-
zanosti. Ona sanja o svijetu u kojemu mjesto uzmiËe pred pro-
storom, gdje svaki lokus πto ga dotakne vektor postaje Ëvoriπte u
matrici vrijednosti, iznjedrujuÊi objekte koji se mogu slobodno
prisvajati u njihovoj proizvodnosti, slobodno kombinirati sa
svakim drugim objektom, bez obzira na udaljenost i pojedinaË-
ne sluËajnosti porijekla.
Svijet

demo 12 144 10/03/06, 10:07

 [361] Kako se vektoralna klasa odvaja od okvira dræave,
ona se rjeπava povijesnih kompromisa koje je kapi-
tal sklopio s proizvodnim klasama unutar njenih granica i stvara
transnacionalnu, komodi∫ciranu informaciju iz nacionalne,
podruπtvljene kulture i obrazovanja. Vektoralisti reprezentiraju
svoje interese kroz naddræavne organizacije, unutar kojih vlada-
juÊe klase svih razvijenih dræava drugima nameÊu globalne uvjete
koji su najpoticajniji za ekspanziju pastoralistiËkih, kapitalis-
tiËkih i vektoralistiËkih interesa diljem svijeta. Indikator utjeca-
ja vektoralnog interesa u nadnacionalnoj politici je prioritet koji
se daje meunarodnoj zaπtiti patenata, autorskih prava i
zaπtiÊenih znakova. Apstraktnost vlasniπtva na koju vektoralna
klasa polaæe moÊ iziskuje globalizaciju pravnog reæima i ure-
dovanje da bi ga se zaπtitilo.

[362] Pod vodstvom vektoralne klase, vladajuÊe klase

razvijenog svijeta postavljaju se protiv interesa vla-
dajuÊih klasa nerazvijenog svijeta te protiv dræavnih okvira koji-
ma su te manje moÊne dræave nastojale limitirati prodore glo-
balne komodi∫kacije. Vektor svim vladajuÊim klasama razvije-
nog svijeta nudi izravno, suptilno i trenutno sredstvo za koor-
diniranje ne samo objekti∫kacije svih resursa nego i nadzora i
sprjeËavanja nacionalnih nastojanja nerazvijenog svijeta.

[363] Kako se vladajuÊe klase nerazvijenog svijeta bore da

bi odræale zaπtitu svojih dræavnih okvira, one ome-
uju potencijalnu produktivnost svojih proizvodnih klasa, a sebi
zatvaraju pristup ubrzanoj proizvodnji apstrakcije koja proizla-
zi od strelovitog πirenja svakog potencijalno novog haka. Ali jedi-
na opcija koja je ponuena tim vladajuÊim klasama je da se pro-
daju vladajuÊim klasama razvijenog svijeta i predaju svoje teri-
torije na likvidaciju lokalnih praksi i podvrgavanje novonasta-
juÊim globalnim normama.

[364] ÆudeÊi za ulaganjima viπka vrijednosti πto su ga

prisvojile vladajuÊe klase razvijenog svijeta, dræave
nerazvijenog svijeta prinuene su izabrati izmeu predaje svoje

demo 12 145 10/03/06, 10:07

 suverenosti ili mirenja s usporenom razinom rasta viπka vrijed-
nosti i neumoljivim opadanjem moÊi u usporedbi s razvijenim
svijetom.

[365] Izbori koji se postavljaju pred proizvodne klase

nerazvijenog svijeta Ëak su drastiËniji. Kada izgube
svoju suverenost, dræave postaju resurs za globalnu proizvodnju
namirnica i dobara koja svugdje nastoji izvuÊi maksimum viπka
vrijednosti. Dræava gubi svoju sposobnost da podruπtvljuje dio
tog viπka vrijednosti kao preduvjet za pristup kapitalu i ulazak u
novonastajuÊi globalni poredak.

[366] Jedina alternativa koja se nudi proizvodnim klasa-

ma je stupanje u savez s onom frakcijom lokalnih ka-
pitalistiËkih i pastoralistiËkih klasa koje se odupiru eroziji nacio-
nalne suverenosti. U tom sluËaju proizvodne klase mogu samo
pokuπati postiÊi dobru pogodbu unutar granica dræave koja biva
odsjeËena od razvitka i zaostaje u globalnoj proizvodnji i distribu-
ciji viπka vrijednosti. Baπ i nije neka pogodba. Ishod je najËeπÊe sta-
panje vladajuÊih klasa s dræavom u birokratski ili kleptokratski
oblik, kojeg, oslabi li dovoljno, moæe preko noÊi potkopati ili Ëak
izravno napasti vojno krilo vojno-zabavnog kompleksa razvijenog
svijeta. Primjeri Srbije ili Iraka dovoljno su upozorenje drugim
takvim dræavama da postanu joπ represivnije, namjenjujuÊi za
oruæje joπ viπe od tog bijednog viπka vrijednosti ne æele li postati
plijenom kaznenih sila razvijenog svijeta.

[367] Uspon vektoralne klase, prvo unutar nacionalnoga,

a onda i internacionalnoga prostora, donosi sa sobom
i zahtjev za privatiziranjem svih informacija. VektoralistiËka klasa
posvuda zapada u sukob sa svojim prvotnim saveznicima sraz-
mjeno nastojanju vektoralista da izvuku koliko god viπka vrijed-
nosti træiπte moæe donijeti u svim aspektima proizvodnje i kolanja
informacija. KapitalistiËka i pastoralistiËka klasa nekada su drage
volje dopuπtale dræavi da preuzme odgovornost za te aktivnosti,
koje su one smatrale neproduktivnima, i da ih pretvori u druπ-
Svijet

tvene. Vektoralna klasa prisiljava dræavu da privatizira sve svoje

demo 12 146 10/03/06, 10:07

 udjele u komunikacijama, obrazovanju i kulturi, kao i da ujedno
osigura sve snaænije pravne oblike intelektualnog vlasniπtva, Ëak
i kada su te tendencije protivne logici poveÊanja viπka vrijednosti
u cjelini.

[368] Interesi vektoralistiËke klase takoer zapadaju u

sukob s podreenim klasama koje su imale koristi od
djelomiËnog podruπtvljenja informacije kroz dræavu. Dio cijene
za podreene klase u dominirajuÊim dræavama nadoknaen je
vektoralistiËkom eksploatacijom svijeta u razvoju, gdje poveÊan-
ja cijene informacije stvaraju ogromno breme za borbu da se slo-
boda othrva od nuænosti.

[369] Kao πto se proizvodne klase u razvijenom svijetu

bore unutar dræave protiv privatizacije informacije,
one se isto tako mogu pridruæiti interesima πto su zajedniËki Ëi-
tavom klasnom rasponu svijeta u razvoju u globalnoj borbi pro-
tiv vektoralistiËkog monopola nad informacijom. Dok se u mno-
gim drugim pogledima proizvodne klase razvijenog svijeta i ne-
razvijenog svijeta nalaze na meusobno suprotstavljenim inte-
resnim stranama, tu one mogu naÊi zajedniËko polaziπte.

[370] Rasprostiranje informacijskih vektora stvara sve

apstraktniji prostor unutar kojeg se svijet moæe poka-
zati kao polje kvanti∫kabilnih resursa. PojedinaËne i kontin-
gentne granice i lokalne kvalitete uzmiËu pred apstraktnim
prostorom kvanti∫ciranja. Taj proces nije prirodan ili neizbjeæan
i posvuda nailazi na otpor, ali sam je taj otpor proizvod procesa
apstrakcije koji dovodi do toga da se ono πto se nekoÊ Ëinilo pri-
rodnim lokalnim uvjetima sada Ëini kao neπto πto je ugroæeno
novonastajuÊom ravni apstrakcije. Puki otpor vektoru, htio-ne
htio, poprima vektoralni oblik. Izazov za proizvodne klase nije
samo da reagiraju na vektor, ili da ga reaktivno upotrijebe, veÊ da
dalje od njegovog aktualnog oblika sagledaju njegov virtualni
oblik.

demo 12 147 10/03/06, 10:07

 [371] Rasprostiranje vektora homogenizira prostor i
uni∫cira vrijeme, prodiruÊi kroz pore starih dræav-
nih granica i prijeteÊi posebnostima koje su nekoÊ neupitno
opstojale unutar tog dræavnog okvira. Ti lokalni identiteti koji
sebe doæivljavaju tek s nadolazeÊom globalizacijom vektora nisu
njegova antiteza, veÊ su puki proizvod vektora koji reprezentaci-
je dovodi u kontakt i konΩikt. “Tradicionalno” i “lokalno” pojav-
ljuju se kao reprezentacije tek kada prestanu postojati kao bilo
πto drugo osim reprezentacija.

[372] Vektoralisti nerazvijenog svijeta stjeËu znanje kako

upravljati reprezentacijama svoje tradicijske kulture
i eksploatirati ih za potrebe globalne komodi∫cirane potroπnje.
Teko πto su identi∫cirali i bacili na træiπte izriËaj svoje kulture, a
veÊ su globalni vektoralni interesi nauËili kako reproducirati tu po-
javu autentiËnosti. Za razliku od træiπnih roba s materijalnim svo-
jstvima, informacija kao træiπna roba moæe se slobodno krivotvoriti.
Ali dok vektoralistiËki interesi iz razvijenog svijeta æestoko πtite
svoje “intelektualno vlasniπtvo”, oni posve slobodno prisvajaju
vrijedne informacije iz nerazvijenog svijeta.

[373] Vektor transformira lokalne reprezentacije u glo-

balne konkurente bez sjediπta, ponekad ih Ëak
dovodeÊi u nasilnu konfrontaciju nakon πto je prethodno pres-
jekao njihov prividno prirodni odnos prema mjestu. Ali vektor
takoer otvara virtualnu domenu za proizvodnju kvalitativno
novih vrsta razlike. I te razlike se mogu uvuÊi u rat reprezentacija i
uredovanje nad informacijskim domenama znaËenja i znaËaja. Ali
vektor takoer moæe biti ravan na kojoj se slobodno izraæavanje
razlike moæe potvrivati ili obnavljati. Heterogenost moæe cvjeta-
ti rame uz rame s nametanjem jednoobraznih globalnih robnih
oblika, kao nova mnogostrukost ishakirana iz vektoralnoga.

[374] Politika globalizacije reprezentira poklapanje i

brkanje tih trendova. Ona postavlja razvijeni svijet
protiv nerazvijenog svijeta i priziva u bivanje privremena i opor-
Svijet

tunistiËka savezniπtva preko klasnih granica unutar neke dræave

demo 12 148 10/03/06, 10:07

 ili preko dræavnih mea unutar neke klase. Duæ obje osi vekto-
ralna klasa stjeËe dominaciju nad svim drugim klasama zbog svoje
sposobnosti da po æelji sklapa i razvrgava savezniπtva svojom
dominacijom nad vektorom, samim sredstvom za razmjenu
reprezentacije identiteta ili izraz interesa.

[375] Proizvodne klase sputavane su u sposobnosti razvi-

janja savezniπtva, Ëak i meu sobom, ali pogotovu s
proizvodnim klasama drugih dræava razliËitih putanja razvitka.
Proizvodne klase joπ uvijek veÊinom postoje unutar nacionalnih
okvira, tako da su svoje svoje interese i æudnje do sada percipirale
unutar granica nacionalnog identiteta, a ne klasnog izraza trans-
verzalne naravi.

[376] Dræavni stroj u razvijenom jednako kao i u nerazvi-

jenom svijetu gubi sposobnost da u sebe ugradi in-
terese proizvodnih klasa u obliku kompromisa s lokalnim vlada-
juÊim klasama. VladajuÊe klase posvuda odustaju od svojih kom-
promisa sklopljenih unutar dræave, a na uπtrb proizvodnih kla-
sa. To istodobno zaoπtrava i potkopava reprezentiranje interesa
u okvirima nacionalizma. Proizvodne klase posvuda se povlaËe
iza nacionalizma kada viπe nisu sposobne osigurati bilo πto osim
najiluzornijih reprezentacija æudnje.

[377] Probijanje nacionalnih okvira teËe neujednaËeno.

Proizvodne klase u razvijenom svijetu uspijevaju
saËuvati svoju moÊ da uspore slobodni protok namirnica i dobara
iz nerazvijenog svijeta i uspijevaju saËuvati prilike za rad koje bi
inaËe mogle iÊi na korist i vladajuÊim i proizvodnim klasama ner-
azvijenog svijeta. Ali to samo sputava sposobnost proizvodnih
klasa razvijenog svijeta da uu u savez s proizvodnim klasama
nerazvijenog svijeta i potiËe proizvodne klase nerazvijenog svi-
jeta da se priklone svojim vladarima kao onima koji reprezenti-
raju njihove interese.

demo 12 149 10/03/06, 10:07

 [378] Pojavljuju se razlike i u politici razvijanja naddr-
æavnog aparata koji bi bio sposoban reprezentirati in-
terese na regionalnoj ili globalnoj razini. U nerazvijenom svijetu
proizvodne klase svoje interese mogu poistovjetiti s lokalnim ka-
pitalistima ili pastoralistima, koji se bore kako bi iskoristili nad-
dræavne organe za otvaranje træiπta razvijenog svijeta svojim do-
brima i namirnicama u istoj mjeri u kojoj su oni prisiljeni otvori-
ti svoje teritorije vladajuÊim interesima iz razvijenog svijeta,
pogotovu onakvim kakvim ih reprezentiraju naddræavni organi
nad kojima vladajuÊa klasa razvijenog svijeta ima nesrazmjernu
kontrolu.

[379] Iako razvijeni svijet ostaje relativno zatvoren za

predmete koji se proizvode u nerazvijenom svijetu,
on time postaje magnetom za njegove subjekte. Mnogi pripad-
nici proizvodnih klasa nerazvijenog svijeta nastoje emigrirati, le-
galno ili ilegalno, u razvijeni svijet. Kao πto razvijeni svijet ne æeli
primiti njegova dobra, uzrokujuÊi time podzaposlenost i migraci-
ju, tako i odbija prihvatiti tu migraciju koju je sam potaknuo.
Migracija dalje stavlja pod pritisak potencijal za saveze izmeu
proizvodnih klasa razvijenog i nerazvijenog svijeta, buduÊi da
svaka od njih u drugoj vidi stranca suprotstavljenog njenom
lokalnom identitetu.

[380] Ako unatoË svim preprekama nerazvijeni svijet

pronalazi priliku za razvitak, on ubrzo postaje pred-
metom interesa vektoralistiËke klase u potrazi za viπkom vrijed-
nosti. Naime, dok druge vladajuÊe klase samo æele izrabljivati rad
ili resurse svijeta u razvoju, a viπe-manje ostaju indiferentne pre-
ma njenom kulturnom izriËaju i subjektivnom æivotu, vektora-
listiËka klasa teæi preobratiti proizvodne klase diljem cijelog svi-
jeta u potroπaËe njene komodi∫cirane kulture, obrazovanja i
komunikacije. To samo dodatno uËvrπÊuje otpor apstrakciji svi-
jeta i povlaËenje u nacionalizam i lokalizam kao reprezentaciju
interesa.
Svijet

demo 12 150 10/03/06, 10:07

 [381] Ali πto je s hakerskom klasom kao klasom? Gdje
leæe njeni interesi u svim ovim globalizacijskim raz-
vojnim procesima? Interes hakerske klase prije svega leæi u slo-
bodnom izraæavanju vektora komunikacije, kulture i znanja
diljem svijeta. Samo slobodnim apstrahiranjem protoka informa-
cija od lokalnih predrasuda i kontingentnih interesa moguÊe je u
cijelosti realizirati njenu virtualnost. Samo kada je slobodna da
se izrazi kroz istraæivanje i kombiniranje svakog i svakovrsnog
znanja, hakerska klasa moæe bilo gdje i svugdje realizirati svoj
potencijal, za sebe i za svijet.

[382] Postoji izrazita razlika izmeu slobodnog apstra-

hiranja protoka informacija i njegovog apstrahiranja
pod vladavinom robnog oblika i u interesu vektoralne klase. Ko-
modi∫kacija informacije ne proizvodi niπta osim nove globalne
oskudnosti informacijama, ograniËavajuÊi potencijal za njeno slo-
bodno izraæavanje i poveÊavajuÊi nejednakosti koje limitiraju slo-
bodnu virtualnost vektora. Hakerska klasa suprotstavlja se aktu-
alnom obliku vektora u ime njegova virtualnog oblika, a ne u ime
romantiËne æudnje za povratkom svijetu koji je siguran iza
dræavnih ograda i lokalnih identiteta.

[383] Vektoralno πirenje komodi∫cirane informacije

proizvodi i komodi∫kaciju stvari i komodi∫kaciju
æudnje. To poveÊava svijest o globalnom izrabljivanju koje koris-
ti vladajuÊim klasama razvijenog svijeta, ali pritom nepravdu rep-
rezentira samo kao materijalnu nejednakost. Proizvodne klase
razvijenog i nerazvijenog svijeta mjere se naspram reprezentacija
koje jedna gaji o drugoj. Jedna prezire drugu zbog onoga πto dru-
ga ima ∞ a sebe zbog onoga πto nema. Jedna prezire drugu zbog
onoga πto druga æeli ∞ a sebe zbog onoga πto moæe izgubiti.

[384] Urazvijenom
nerazvijenom svijetu raa se nova zavist i jal, a u
svijetu strah i zadrtost. »ak i kada proiz-
vodne klase postaju svjesne vektoralne dimenzije svoje izra-
bljivanosti, one svoje interese reprezentiraju iskljuËivo u lokal-
nim ili nacionalnim okvirima, a postaju gluhe za proturjeËja

demo 12 151 10/03/06, 10:07

 izmeu razliËitih lokalnih interesa. Borba za apstraktni izraz in-
teresa globalnih proizvodnih klasa mora se probijati kroz πumu
lokalnih i pojedinaËnih interesa koji odbijaju pomiriti se, ali ni
klasna svijest na globalnoj razini nije dovoljno apstraktna i mno-
gostruka da bi ga mogla usvojiti.

[385] Hakerska klasa uvijek nalazi svoj interes u slobod-

noj proizvodnosti informacije podreene interesima
vektoralne klase za izvlaËenjem viπka vrijednosti iz haka i
unapreivanjem samo onih hakova koji stvaraju viπak vrijednos-
ti. Ali ona takoer nalazi da vektoralna klasa regrutira sve viπe
subjekata u ovaj svijet u kojemu se oni sebi samima ne Ëine niËim
drugim doli onim πto im nedostaje, gurajuÊi proizvodne klase u
πumu pojedinaËnih i lokalnih reprezentacija koje su sve viπe
proizvod puko apstraktnog i univerzalizirajuÊeg vektora.

[386] Koliko god to bilo teπko, hakerska se klasa posvuda

moæe obavezati na slobodni savez proizvodnih klasa
i moæe dati svoj skromni doprinos nadilaæenju lokalnih i kon-
tingentnih interesa koje svugdje postavljaju proizvodne klase
protiv njih samih. Taj doprinos moæe biti tehniËki ili kulturni,
objektivni ili subjektivni, ali svugdje moæe poprimiti oblik isha-
kiravanja virtualnosti koju bi slobodna globalna apstrakcija izra-
zila kao alternativu komodi∫ciranom porobljavanju koje pred-
stavljaju kako lokalna, tako i globalna dominacija privatnog
vlasniπtva.

[387] Robna proizvodnja prelazi s dominacije kapitala

kao vlasniπtva na dominaciju informacije kao
vlasniπtva. Teorija prijelaza na svijet s onu stranu robne proizvod-
nje tek treba naËiniti isti taj prijelaz. Taj teorijski korpus proπao
je kroz dvije faze, koje odgovaraju dvjema vrstama greπaka. U
prvoj fazi, kada je teorija bila u rukama radniËkog pokreta,
fetiπizirala je ekonomsku infrastrukturu druπtvene izgradnje. U
drugoj fazi, kada je bila u rukama radikala u akademskoj zajed-
nici, teorija je fetiπizirala nadgradnju kulture i ideologije. Teori-
Svijet

ja prve vrste reducira nadgradnju na odraz ekonomije; teorija

demo 12 152 10/03/06, 10:07

 druge vrste dodjeljuje nadgradnji relativnu autonomiju. Nijed-
na ne poima fundamentalne promjene u robnoj proizvodnji koje
Ëine zastarjelim to razumijevanje druπtvene izgradnje niti nove
oblike klasne borbe koji sada nastaju pod znakom dominacije in-
formacije kao vlasniπtva. Vlasniπtvo je koncept koji zauzima
graniËno, neodredivo mjesto izmeu ekonomije i kulture. Naπ
zadatak danas je poimanje povijesnog razvoja robne proizvod-
nje iz perspektive vlasniπtva, osovine oko koje se vrte ne samo
infrastruktura i nadgradnja nego i klasna borba.

[388] Iznastaje
obnavljanja povijesti, kao hakerske povijesti,
teorija vektora kao klasna teorija. Ta teorija
istovremeno nudi apstrakciju kojom se moæe pojmiti kako vek-
tor kao sila apstrakcije na djelu u svijetu, tako i kritiËka svijest o
jazu izmeu virtualnih moÊi vektora i njegovih aktualnih ogra-
niËenja pod vladavinom vektoralne klase. Iz te perspektive u nas-
tanku prethodni pokuπaji promjene svijeta Ëine se kao puka tu-
maËenja. A sadaπnja tumaËenja, Ëak i ona koja iskazuju pove-
zanost s povijesnom tradicijom, Ëine se zatoËenicama komodi-
∫kacije informacije pod vladavinom vektorske klase.

[389] Ueter,ovom sumornom dobu, kada se Ëak i zrak topi u

kada se sve πto je profano upakirava kao da je
uzviπeno, ipak se javlja moguÊnost da se uhakira u puke privide i
da ih se dokine. Postoje drugi svjetovi, a oni su ovaj svijet.

demo 12 153 10/03/06, 10:07

demo 12 154 10/03/06, 10:07
 Biljeπke

demo 12 155 10/03/06, 10:07

demo 12 156 10/03/06, 10:07
 APSTRAKCIJA

[007] Gilles Deleuze, Negotiations (New York: Columbia University

Press, 1995), str. 145. Kroz Hakerski manifest odreeni protokoli Ëi-
tanja primjenjuju se na razliËite tekstualne arhive iz kojih on crpi i koji re-
dom iziskuju nekakvo pojaπnjavanje. Nije toliko posrijedi “simptomatsko”
Ëitanje koliko homeopatsko, kojim se tekstovi okreÊu protiv vlastitih
ograniËenja πto su im ih. Primjerice, raa se cijela jedna industrija ∞ unutar
obrazovnog biznisa ∞ oko Deleuzeova imena od koje Êe njega moæda trebati
spaπavati. Njegova ∫lozo∫ja nije ograniËena na ono πto jest, veÊ otvorena pre-
ma onome πto bi moglo biti. U Pourparleurs vidimo ga kako proizvodi pojmove
ne bi li otvorio politiËki i kulturni teren te ponudio linije bijega od dræave,
træiπta, stranke i drugih zamki identiteta i reprezentacije. Njegovi su ukusi
bili aristokratski ∞ limitirani na obrazovnu kulturu njegovog prostora i vre-
mena ∞ i njegovo djelo prijemËivo je za zamku Ëisto formalne razrade one
vrste za kojom posebno æudi anglo-ameriËko obrazovno træiπte. Bolje ga je
uzeti odostraga i podariti mu, bezgreπnim zaËeÊem, mutantnog potomka. Ta
to je i bila Deleuzeova metoda. Njega se moæe odvratiti od njegovih vlastitih
sedentarnih navika.

Guy Debord, Society of the Spectacle (Detroit: Black and Red, 1983),
[011] str. 164. [Druπtvo spektakla (Zagreb: Arkzin, 2000)]. Ovo klasiËno
djelo u kripto-marksistiËkoj tradiciji postavlja standard kritiËkog miπljenja
u djelovanju. Debordov tekst je tako ustrojen da pokuπaji modi∫ciranja
njegovih teza neizbjeæno ublaæavaju teze i time razotkrivaju suuËesniπtvo
onoga koji ih modi∫cira sa “spektakularnim druπtvom” koje Debord tako
(anti)spektakularno osuuje. To je djelo prema kojem poπtovanje moæe iska-
zati samo potpuno preosmiπljavanje njegovih teza na apstraktnijoj osnovi,
procedurom koju je Debord sam primijenio na Marxa, a koja Ëini temelj krip-
to-marksistiËke procedure.

[021] Arthur Kroker i Michael A. Weinstein, Data Trash: The Theory of

the Virtual Class (New York: St Martin’s, 1994), str. 6. Velika zaslu-
ga ove knjige poËiva u tome da je shvatila klasnu dimenziju uspona inte-
lektualnog vlasniπtva. Potrebno je samo joπ preispitati intelektualno vlas-
niπtvo kao vlasniπtvo da bi se doπlo do onoga πto K+W ostavljaju neocrtanim ∞
klasno ustrojstvo novih radikalnih sila koje bi mu se mogle suprotstaviti. Data
Trash detektira novu vladajuÊu klasnu formaciju kao “virtualnu klasu”, dok
se Hakerski manifest opredjeljuje ne predati novom neprijatelju virtualnost kao
semantiËkog taoca.

demo 12 157 10/03/06, 10:07

 KLASA

[024] Karl Marx i Friedrich Engels, Manifest komunistiËke partije

(Zagreb: Arkzin, 1998), str. 136, str. 115. Karatani smatra da pita-
nje vlasniπtva dolazi od Marxa, a da odgovor u vidu dræavnog vlasniπtva, te
skretanje s Marxovog puta, potjeËe od Engelsa. Vidi Kojin Karatani, Transcri-
tique: On Kant and Marx (Cambridge MA: MIT Press, 2003). Hakerski manifest
oËigledno nije ortodoksni marksistiËki traktat niti postmarksistiËko ospora-
vanje, veÊ kriptomarksistiËko preosmiπljavanje materijalistiËke metode teorij-
ske prakse unutar povijesti. Od Marxa valja preuzeti pokuπaj da se otkrije ap-
strakcija koja je na djelu u svijetu, kao povijesni proces, a ne kao puko pogod-
na kategorija miπljenja kojom se moæe stvoriti novi intelektualni proizvod.
KriptomarksistiËko miπljenje pribliæava se mnogostrukosti vremena svakod-
nevnog æivota, koje iziskuje da se teorija iznova preutemeljuje u svakom tre-
nutku, u vjernosti trenutku, a ne da se ponavlja reprezentacija davnaπnje orto-
doksije ili samoj sebi sluæeÊa “kritika” te reprezentacije u interesu da se Marxa
uËini sigurnim za obrazovni proces i njegovo mjereno, repetitivno vrijeme.

[031] Critical Art Ensemble, The Electronic Disturbance (New York:

Autonomedia, 1994), str. 16-17. The Molecular Invasion (New York:
Autonomedia, 2002) [Molekularna invazija (Zagreb: Multimedijalni institut,
2006)]. Ova skupina svojom uvijek inovativnom praksom otkriva upravo ono
πto je potrebno promisliti na razboju izmeu informacije i vlasniπtva te nudi
korisna orua da se krene u takav projekt. Njihovo djelo posebno rasvjetljava
komodi∫kaciju genetiËkih informacija ∞ glavnog popriπta za razvoj vekto-
ralne klase. Sve πto je potrebno jest produbljenje prakse apstraktnog
razmiπljanja. Zajedno sa skupinama, mreæama i suradniËkim projektima kao
πto su Adilkno, Ctheory, EDT, Institute for Applied Autonomy, I/O/D, projekt
Luther Blisset, Mongrel, Nettime, Oekonux, Old Boys’ Network, OpenΩows,
Public Netbase, subRosa, Rhizome, ™ark, Sarai, The Thing, VNS Matrix i The
®
Yes Men, Critical Art Ensemble tvore svojevrstan pokret u kojemu umjetnost,
politika i teorija konvergiraju u uzajamnoj kritici. Ove skupine imaju
meusobno samo “obiteljsku sliËnost”. Svaka dijeli neku odliku s barem jed-
nom, ali ne nuæno i identiËnu odliku. Hakerski manifest je, izmeu ostalog,
pokuπaj da se apstrahira iz praksi i koncepata koje one proizvode. Vidi takoer
Josephine Bosma i dr., Readme! Filtered by Nettime (New York: Autonomedia, 1999).

[032] Naomi Klein, No logo (London: Harper Collins, 2000), str. 36.
[No Logo, (Zagreb: VBZ, 2001), str. 33] Vidi takoer Naomi Klein,
Fences and Windows, (New York: Picador, 2002) [Ograde i prozori (Zagreb: VBZ,
2003)]. Ovo uzorno novinarsko djelo otkriva poveznicu izmeu branda i lo-
goa kao amblema praænjenja kapitalistiËke ekonomije u razvijenom svijetu i
premjeπtanja veÊine kapitalistiËke proizvodnje u sweatshopove nerazvijenog
Biljeπke

svijeta. Tu jasno vidimo da je kapital nadien kao kapitalistiËka formacija u

svemu osim u imenu. Klein se, meutim, zaustavlja na opisu simptomâ. Ona

demo 12 158 10/03/06, 10:07

 baπ i ne nudi pravu dijagnozu. Ali to nije ni zadatak koji si postavlja. Ne moæe
postojati jedna knjiga, jedan mislilac za ova vremena. Ono πto je potrebno
jest praksa kombiniranja heterogenih modusa opaæanja, miπljenja i osjeÊa-
nja, razliËitih stilova istraæivanja i pisanja, razliËitih vrsta povezivanja s raz-
liËitim Ëitateljima, proliferacija informacije kroz razliËite medije, sve to prak-
ticirano unutar darovne ekonomije, uz izraæavanje i razraivanje razlike, a
ne odaπiljanje dogme, slogana, kritike ili pravolinijaπtva. Podjela na æanrove
i tipove miπljenja, poput svih aspekata intelektualne podjele rada, antitetiË-
na je autonomnom razvoju hakerske klase kao klase i podupire podvrgava-
nje znanja vlasniπtvu vektoralne klase.

[035] Gregory Bateson, Steps Towards an Ecology of Mind (New York:

Ballantine, 1972). Bateson je pojmio povezanost izmeu infor-
macije i prirode na apstraktnoj razini, iako je prezao od preispitivanja povi-
jesnih sila koje su iznjedrile tu povezanost. Pa ipak, on je sa svojim zane-
marivanjem pravila vlasniπtva u akademskim podruËjima pionir u hakerskom
miπljenju i djelovanju. Veselo skaËe s biologije na antropologiju, s antropologi-
je na epistemologiju, videÊi podjele meu poljima, Ëak meu iskazima, kao
ideoloπku konstrukciju svijeta koja je pogodna samo za zoniranje i razvoj u
interesu vlasniπtva. U vremenu kada su se temelji ideologije vektoralne klase
tek formirale u informacijskoj znanosti, raËunarstvu, kibernetici, i kada se
informaciju otkrivalo kao novu bit druπtvenih, pa Ëak i prirodnih fenomena,
Bateson je jedini pojmio kritiËku primjenu tih novonastajuÊih pojmova.

[046] Antonio Negri, The Politics of Subversion: A Manifesto for the

Twenty-First Century (Cambridge: Polity, 1989), str. 203. Negrijev
marksizam je æivuÊi marksizam, no marksizam koji nastoji nakalemiti novo
na stari korpus na krivim mjestima. Manje je korisno prenamjenjivati Marx-
ovo pisanje o nematerijalnom radu i stvarnoj supsumciji negoli vratiti se na
srediπnje pitanje vlasniπtva, i preosmisliti klasni odnos u okvirima povijes-
nog razvoja oblika vlasniπtva. Negri, koji je imao toliko za kazati o preustro-
javanju radniËke klase u razvijenom svijetu i o tome kako energije proizvodne
klase pogone robnu ekonomiju odozdo, baπ ne nalazi novi jezik koji bi bio
adekvatan povijesnom trenutku kada rad biva istisnut na periferiju i potpu-
no nova klasna formacija nastupa u razvijenom svijetu.

OBRAZOVANJE

[051] Stanley Aronowitz, The Knowledge Factory (Boston: Beacon Press,

2000), str. 10. KritiËka teorija koja se ne osvrÊe na svoje vlastite
implikacije unutar komodi∫kacije znanja naprosto je hipokritiËka teorija.
Kod Aronowitza nalazimo bitne podatke potrebne da se ustanovi da taj in-
stitucionalni kontekst nije neutralan kontekst. On bi, takoer, mogao biti
uzorna ∫gura u osmiπljanju naËina kako oblikovati praksu unutar obrazova-
nja koja bi promicala stvar znanja.

demo 12 159 10/03/06, 10:07

 [057] Bill Readings, The University in Ruins (Cambridge, Mass.:
Harvard University Press, 1996), str. 191. Granica ove intrigantne
kritike je u tome da ona unutar obrazovanja otkriva simptome procesa koji
su u tijeku, ali ih ne nazire van zidova akademske zajednice, u usponu vekto-
ralistiËke klase. Readings zamiπlja slobodni i otvoreni proces ispitivanja, ali
je pritom ograniËen na humanistiËke znanosti i sasvim speci∫Ëne vrste hu-
manistiËkog znanstvenog rada, Ëime samo uËvrπÊuje predrasude meu “polji-
ma”. Njegova verzija slobodne i otvorene prakse znanja zamisliva je samo
unutar homogenog, segmentiranog i kontinuiranog vremena obrazovnog
aparata. Readings predlaæe narativ u kojemu utopijsko obeÊanje obrazovan-
ja predstavlja najbolji od svih svjetova za znanje. Znanje je izdano samo u eri
“globalizacije”, naime kada ga vektorska klasa komodi∫cira pod krinkom re-
torike o “izvrsnosti”. To zanemaruje dugu povijest obrazovanja kao reæima
oskudnosti. Readings naturalizira obrazovanje kao kuÊu znanja, Ëime ga πtiti
od kritike. To je na kraju krajeva djelo ne kritiËke, nego hipokritiËke teorije,
nesposobno da preispituje vlastite uvjete proizvodnje.

[062] Karl Marx, “Critique of the Gotha Program”, u The First International
and After: Political Writings, sv. 3., ur. David Fernbach (Harmonds-
worth: Penguin Books, 1974) [“Kritika Gotskog programa”, u Karl Marx i Frie-
drich Engels, Graanski rat u Francuskoj, Kritika Gotskog programa, Razvitak soci-
jalizma od utopije do nauke (Zagreb: Naprijed, 1973)]. S kanonizacijom ∞ i ko-
modi∫kacijom ∞ Marxovih glavnih djela u prikladno gradivo za obrazovni
proces kriptomarksistiËkom projektu obnavljanja moæda je najbolje da us-
mjeri pogled na tekstove koje obrazovni aparat smatra marginalnima. Tek-
stove, primjerice, koji su vezani uz dogaaje svoga vremena, a ne one koje je
moguÊe uzeti kao da se odvijaju u neËemu πto bi bilo univerzalno i homoge-
no vrijeme obrazovne industrije. Ovaj tekst pruæa joπ i dodatni uæitak buduÊi
da je mjesto gdje se Marx najjasnije distancira od “marksista” koji su veÊ tada
pretvarali kritiku u dogmu. To je mjesto gdje je sam Marx veÊ kriptomarksist,
diferencirajuÊi svoje miπljenje od bilo kakve nezrele reprezentacije.

[069] Alexander Bard i Jan Söderqvist, Netocracy: The New Power Elite
and Life After Capitalism (London: Reuters, 2002) str. 107. [Ne-
tokracija: novi elita moÊi i æivot poslije kapitalizma (Zagreb: Differo, 2003)]. U onome
πto B+S predlaæu kao novonastajuÊi “informacionalistiËki” poredak, vlada-
juÊa ideologija, ili “pretpostavljena konstanta”, viπe nije Bog ili »ovjek, veÊ je
to Mreæa. BuduÊi da je ovo tranzicijsko vrijeme, dogaa se previranje kako se
HumanistiËka konstanta uruπava, a nova konstanta se bori da doe na svijet.
Dogaa se dekonstrukcija HumanistiËke konstante, njeno puko klizanje kao
Jezika ili Subjekta, i dogaaju se oËajniËki pokuπaji da je se podupre ∞ onime
πto B+S nazivaju hiperegoizmom, hiperkapitalizmom, hipernacionalizmom.
Pad socijalnih institucija kapitalistiËke ere za B+S znak je uzlaska informa-
Biljeπke

cionalizma i onoga πto oni nazivaju “netokratskom” vladajuÊom klasom.

Mediji, osloboeni od svoje ovisnosti o dræavi, devalviraju politiku. Mediji

demo 12 160 10/03/06, 10:07

 postaju odvojena sfera, koja viπe ne stoji u reprezentativnom odnosu prema
buræoaskoj javnoj sferi. Informacija je postala nova vrsta religijskog kulta.
PodruËja ekonomije, infonomije i biologije ujedinjuju se oko pojma infor-
macije kao Ëiste kvantitete. Kvaliteta je gotovo dokinuta kao vrijednost. Ali
informacija nije isto πto i znanje. Informacija postaje jeftina i obilna roba, dok
je ono πto ima vrijednost ekskluzivno znanje, e∫kasan pregled, pravovreme-
na sinteza. B+S tvrde da beskonaËno umnaæanje informacija, glediπta i inter-
esa moæe isto tako dobro djelovati kao cenzura i represija u odræavanju privi-
legija nove vladajuÊe klase. Estetski i politiËki zadatak nije umnaæati ili na-
kupljati, veÊ kvali∫cirati ∞ to je bit netokratske moÊi. B+S vide odmetnutu
frakciju netokratske klase koja napuπta redove i prelazi na stranu podreenih
klasa. Njihova netokratska klasa je amalgam vektoralistiËkih i hakerskih in-
teresa, buduÊi da ih oni, ne postavljajuÊi “pitanje vlasniπtva”, ne razlikuju jas-
no. Poput Himanena oni brkaju istinski inovativno i puko poduzetniËko.

[070] Richard Stallman, citirano u Sam Williams, Free as in Freedom:

Richard Stallman’s Crusade for Free Software (Sebastapol, Calif.:
O’Reilly, 2002), str. 76. Vidi takoer Richard Stallman, Free Software, Free Socie-
ty: Selected Essays (Boston: GNU Press, 2002). Nakon uzorne karijere u hakiranju
softvera Stallman se okrenuo hakiranju informacijske politike. Njegov pokret
za slobodni softver osporava shvaÊanje da je autorsko pravo prirodno pravo.
Pa ipak, on ne napada vektoralistiËku klasu izravno. On koristi zakon o au-
torskom pravu protiv njega samoga, kao instrument za stvaranje provedive
slobode, a ne zakone intelektualnog vlasniπtva kao provedivu neslobodu. Stall-
manova OpÊa javna licenca inzistira ne samo na tome da se ono πto se objav-
ljuje pod tom licencom moæe dijeliti, veÊ i da sve preraene verzije koje uk-
ljuËuju materijal koji je objavljen pod tom licencom moraju takoer biti slo-
bodne. Premda opetovano izjavljuje da on nije protiv biznisa, Stallman pred-
laæe posve drugaËije poimanje informacijske ekonomije. Za Stallmana je
umjetna oskudnost stvorena prisvajanjem informacije neetiËna. Ako mu se
neπto svia, onda on to æeli podijeliti. Slobodni softver se temelji na druπtvenoj
prednosti suradnje i etiËkoj prednosti poπtivanja korisnikove slobode. On
eksplicitno predstavlja iskorak prema svijetu nakon oskudnosti. Stallman vidi
slobodni softver kao praktiËki idealizam koji πiri slobodu i suradnju ∞ “haker-
sku etiku”. On razlikuje otvoreni kôd od slobodnog softvera. Otvoreni kôd je
metodologija razvoja; slobodni softver je druπtveni pokret. Stallman nadopu-
njuje svoja praktiËka nastojanja za πirenje slobodnog softvera pod OpÊom
javnom licencom kritikom onoga u πto se pretvorio sustav autorskog prava.
Stallman inzistira na tome da je u Sjedinjenim AmeriËkim Dræavama autor-
sko pravo poËelo ne kao prirodno pravo, nego kao umjetni monopol ∞ prvot-
no na ograniËeno razdoblje. Autorsko pravo donosi koristi izdavaËima i au-
torima ne radi njih samih, veÊ radi opÊeg dobra. Ono je trebalo biti poticajem
da se viπe piπe i objavljuje. Meutim, pisci moraju prepustiti prava izdavaËi-
ma da bi ih se objavljivalo. Pisci ne posjeduju sredstva za proizvodnju i dis-
tribuciju da bi realizirali vrijednost svojih djela, stoga gube kontrolu nad

demo 12 161 10/03/06, 10:07

 proizvodom svoga rada. Kako izdavaËi nakupljaju bogatstvo u obliku isko-
ristivih autorskih prava, legitimacija autorskog prava premjeπta se s opÊeg
interesa zajednice Ëitatelja na “ravnoteæu” interesa izmeu pisaca i Ëitatelja.
Odnosno, izmeu Ëitatelja i izdavaËa. Dok je autorsko pravo dopuπtalo
privremene monopole u interesu opÊeg dobra, novonastajuÊi reæim prava “in-
telektualnog vlasniπtva” πtiti interese izdavaËa ∞ vektoralistiËke klase ∞ kao
interese po sebi i za sebe. Ono πto je trebalo opravdati pod autorskim pravom
bio je arti∫cijalni monopol, ono πto treba misti∫cirati pod intelektualnim vlas-
niπtvom jest to kako ono reprezentira “opÊi interes”. ©to se to, zapravo, dovo-
di u “ravnoteæu”? »itateljeva sloboda da Ëini πto god æeli s informacijom ili
Ëitateljev interes da je se proizvodi viπe? Pod reæimom intelektualnog
vlasniπtva samo je ovo drugo “pravo”, a ne prvo. »itateljevo pravo je jedino
pravo da kupi intelektualno vlasniπtvo. »ak i ako prihvatimo dvojbenu pret-
postavku da intelektualno vlasniπtvo maksimira proizvodnju, ono πto ono
maksimira jest proizvodnja neslobode. Izgubivπi pravo da plagiraju, koopti-
raju i prerauju djela kako æele, Ëitatelji su suoËeni s tim da je njihovo jedino
pravo u tome da kupuju djela od izdavaËa. IzdavaËi tvrde da je sve πto im sma-
njuje prodaju “piratstvo”. Autori se ne zatjeËu u niπta boljoj situaciji no Ëi-
tatelji (ili sluπatelji ili gledatelji). SuoËavamo se s vektoralistiËkom klasom koja
sada tvrdi da su njena prava najviπi prioritet. OpÊe dobro valja mjeriti isk-
ljuËivo i jedino maræama vektoralistiËkih industrija. BuduÊi da je dosada us-
pijevala osigurati svoja prava, vektoralistiËka klasa sada zagovara potpuno
zatvaranje svakog aspekta informacije u ograde vlasniπtva. Ona æeli πifrirati
informaciju, vezujuÊi je arti∫cijalno uz pojedinaËne materijalne predmete.
Æeli kriminalne sankcije za svakoga tko prekrπi to pravo sada apsolutno pri-
vatnog vlasniπtva. Patenti, kao πto Stallman istiËe, funkcioniraju posve dru-
gaËije od autorskih prava, no naposljetku ishod je jednak ∞ osiguravanje in-
formacije kao vlasniπtva koje ima ekvivalentnu vrijednost na apstraktnom
terenu komodi∫kacije. Za razliku od autorskih prava, patenti ne vaæe auto-
matski, veÊ se moraju registrirati, kreirajuÊi time dugotrajnu lutriju za hakere
koji ponekad nikako ne mogu znati tko dræi patent. To je manji teret za vekto-
ralistiËku klasu. Vektoralni biznisi akumuliraju portfelje patenata koje licen-
ciraju meusobno jedni drugima, poboljπavajuÊi si meusobno gotovo mo-
nopolistiËku poziciju. Ono πto Stallmana najviπe uzrujava glede zatvaranja in-
formacije unutar vlasniπtva nije toliko oskudnost inovacije koliko oskudnost
suradnje ∞ upravo one prakse darivanja koja je srediπnja za hakersku etiku.

HAKIRANJE

[071] Steven Levy, Hackers: Heroes of the Computer Revolution (New York:
Penguin, 1994), str. 23. Ovo je klasiËni novinarski prikaz hakera
kao raËunarskog inæenjera i borbi hakera da oËuvaju virtualni prostor za hak
Biljeπke

protiv sila komodi∫cirane tehnologije i obrazovanja ∞ i vrebajuÊeg behemota

vojno-zabavnog kompleksa. Studija tih egzemplarnih priËa odmah raskrin-

demo 12 162 10/03/06, 10:07

 kava laæ da se samo pretvaranjem informacije u vlasniπtvo mogu uvesti “pot-
icaji” koji Êe promicati razvoj novih koncepcija i novih tehnologija. Hakeri
na djelu u Levyjeevoj knjizi rade izniman posao iz æudnji koje gotovo iskljuËi-
vo odreuje darovna ekonomija. Autonomni, samonastajuÊi krugovi prestiæa
darovne ekonomije proizvode samonastajuÊe krugove iznimne inovacije.

[072] Pekka Himanen, The Hacker Ethic and the Spirit of the Information Age
(New York: Random House, 2001), str. 7, 18, 13. [Hakerska etika i
duh informacijskog doba (Zagreb: Jesenski i Turk, 2002)]. Ako Hakerska etika po-
kuπava uskrsnuti duh Maxa Webera, onda Hakerski manifest nudi kriptomark-
sistiËki odgovor. Himanenovo iznimno djelo ima mnogo toga za reÊi o haker-
skom vremenu i njegovoj antitezi prema komodi∫ciranom vremenu, pa ipak
Himanen i dalje nastoji pomiriti hakersku s vektoralnom klasom. On namjer-
no brka hakera s “poduzetnikom”. Haker proizvodi novo; poduzetnik samo
otkriva njegovu cijenu. U vektoralnoj ekonomiji, gdje mnogo toga πto se nudi
nema nikakvu upotrebnu vrijednost, a razmjenska vrijednost je puka speku-
lativna moguÊnost, poduzetnik je herojska ∫gura kada i ako moæe izumiti
nove nuænosti ex nihilo. Ovdje je “nevidljiva ruka” pokeraπki blef. Poduzetnik
samo ponavlja nepotrebnu nuænost; a haker izraæava virtualno. Brkanje jed-
noga s drugim je ideoloπki manevar kako bi se zlogukom Ëaranju vektoralne
moÊi pridal neπto sjaja.

[074] Brian Massumi, Parables for the Virtual (Durham: Duke Univer-
sity Press, 2002), str. 30. Nikada nitko nije suptilnije opisao
virtualno, ali i poteπkoÊe da mu se otvori prostor unutar vektora, kao izvan
granice komunikacije. Massumi dovodi Deleuzeovu misao u zbilja plodo-
nosan susret s prostorom vektora kao povijesnim i ∫ziËkim, a ne tek puko
∫lozofskim i meta∫ziËkim prostorom. Pa ipak, i dalje je tu prisutan problem
da se Deleuzea predaleko slijedi u smjeru Ëiste, kreativne meta∫zike, koja gubi
moÊ da sebe pojmi kao povijesnu, kao izraz moguÊnosti koja se javlja u danom
trenutku. Postoji preskladno podudaranje Ëiste ontoloπke ravni u sræi De-
leuzeovog miπljenja i “bezinteresnog” diskurzivnog prostora πto ga miπljenje
stvara za sebe unutar zatvorenoga svijeta obrazovanja.

[079] Roland V. Bettig, Copyrighting Culture (Boulder: Westview, 1996),

str. 25. PotjeËuÊi iz tradicije kritiËkih komunikacijskih studija,
ovo djelo daje koristan pregled opisujuÊi detaljno kako djeluje novonasta-
juÊa vektoralna ekonomija, ali je u svom promiπljanju teæi vratiti natrag na
kategorije i iskustva ere u kojoj je kapital dominirao robnom ekonomijom.
Znanstvenici s podruËja kritiËkih komunikacijskih studija su u pravu kada
naglaπavaju nedostatak autonomije koji kultura i komunikacije imaju od
robne ekonomije, ali grijeπe kada misle da se ta robna ekonomija i dalje moæe
opisati jezikom kapitalizma. Usmjeravanje paænje na problem ekonomije koja
je speci∫Ëna za komunikaciju i kulturu pokazuje da je ono Ëega se ona oslo-
bodila upravo nadiena koncepcija njenog robnog oblika.

demo 12 163 10/03/06, 10:07

 [083] Andrew Ross, Strange Weather: Culture, Science and Technology in
the Age of Limits (London: Verso, 1991), str. 11. Vidi takoer Andrew
Ross, No Collar (New York: Basic Books, 2002). Ako je novinarstvo prva skica
povijesti, kulturalni studiji su druga. Ili bi to, u najmanju ruku, mogli biti u
svojem najboljem obliku, a Ross bi mogao biti primjer. Ross istraæuje virtual-
nu dimenziju proizvodnje proizvodnih klasa. On otkriva klasnu borbu za in-
formacije uzduæ i poprijeko druπtvene tvornice. U svakodnevnom æivotu rad-
nici svih vrsta se bore da bi autonomno proizvodili znaËenje. Ljudi stvaraju
znaËenje, ali ne i sredstvima koja oni biraju. Kulturalni studiji do sada su samo
interpretirali interpretativne moÊi proizvodnih klasa; meutim, poanta je
uËiniti ih agensom promjene. Kulturalni studiji su bili u pravu kada su feno-
mene u kulturnom polju sagledavali kao ne nuæno odreene dogaajima u
danoj ekonomskoj “bazi”, ali u krivu kada su davali malo na teæini promjena-
ma u robnom obliku kada se on postupno πirio da bi obuhvatio i informaciju.
Daleko od toga da otkriju polje “relativne autonomije” od stare klasne borbe,
kulturalni studiji su otkrili polje zasiÊeno novim klasnim borbama oko in-
formacije kao vlasniπtva, ali su se odrekli upravo onog orua kojima ih se moæe
analizirati kao takve.

POVIJEST

[091] Gilles Deleuze i Felix Guattari, What is Philosophy? (London: Verso,

1994), str. 96 [©ta je filozofija (Novi Sad: Izdanje knjiæare Zorana
StojanoviÊa, 1995)]. Izmeu ostalog, ∫lozo∫ja je orue da bi se izbjegla
komodi∫kacija informacije kao komunikacije, ali samo kad ona takoer izbje-
gava komodi∫kaciju znanja kao obrazovanja. D+G opisuju u poneπto formal-
nim, opÊim pojmovima prostor moguÊnosti hakerskog miπljenja. Ali njihova
verzija bijega iz povijesti olako moæe poprimiti aristokratski oblik, slavlje-
njem singularnih djela visoke modernistiËke umjetnosti i umijeÊa. Njih
akademsko i kulturno træiπte i odviπe lako prisvaja, kao dizajnersku robu za
preobrazovane. D+G lako mogu postati intelektualni Dolce i Gabbana.

[104] Ellen Meiksins Wood, The Origin of Capitalism: A Longer View

(London: Verso, 2002), str. 125. Ovdje Wood pokazuje kako je ono
πto ona naziva “agrarnim kapitalizmom” prethodilo usponu industrijskog
kapitalizma. Ne treba nuæno prihvatiti sva njena stajaliπta u razliËitim spo-
rovima meu materijalistiËkim povjesniËarima da bi se uvidjela korist od toga
da se robna proizvodnja razmatra povijesno, prema razliËitim fazama. Ako je
imala dvije faze ∞ “agrarnu” i “industrijsku” ∞ zaπto ne bi imala i treÊu? A zaπto
ne bismo, kad smo veÊ kod toga, revidirali i terminologiju, sa stajaliπta sadaπnje
konstelacije? MarksistiËka znanost svih vrsta, u povijesnoj znanosti, antro-
pologiji, sociologiji, politologiji, moæe se prisvajati ∞ i preusmjeravati ∞ za
Biljeπke

kriptomarksistiËki projekt, ali to ukljuËuje sasvim odreenu homeopatsku

praksu Ëitanja, koja dovrπava kritiku svijeta zapoËetu u tekstu okreÊuÊi svijet

demo 12 164 10/03/06, 10:07

 protiv teksta. To je Ëitanje koje prisvaja ono πto je korisno iz heterogenih dis-
kursa i sintetizira ih u pisanje koje se obraÊa hakerskoj klasi unutar vremena
svakodnevnog æivota, a ne postvarenom vremenu i prostoru obrazovanja.

[117] James Boyle, Shamans, Software, and Spleens: Law and the Construc-
tion of the Information Society (Cambridge, Mass.: Harvard Univer-
sity Press, 1996), str. 9. Jaka strana Boyleove knjige je ukazivanje na proturjeË-
ja u ekonomskoj teoriji koju je vektoralistiËko doba naslijedilo od ideologa
kapitalistiËke ere, proturjeËja upravo u pogledu pojma informacije. Gledano
sa stajaliπta ekonomske “uËinkovitosti”, informacija bi trebala biti slobodna;
sa stajaliπta “poticaja”, informacija bi trebala biti roba. Boyle takoer korisno
ukazuje na to da identi∫ciranje “originalnosti” kao vodeÊeg naËela stvaranja
novog vlasniπtva te autora kao subjekta odgovornog za donoπenje toga novog
predmeta na svijet nuæno uklanja iz njegove osnove doprinos kolektivne
proizvodnje informacijskih resursa svakom pojedinom haku. On jasno poka-
zuje kako je ono πto naziva “govorom o autoru” zapravo protivno hakerskom
interesu. DugoroËno on informaciju stavlja u ruke vektoralistiËke klase koja
posjeduje sredstva za realiziranje njene vrijednosti. Boyle Ëak, hipotetski, ot-
vara moguÊnost klasne analize informacije. On se ne upuπta u nju. On ne uvia
da je priznavanje kolektivne proizvodnje informacije ∞ Lautréamontova pla-
giranja ∞ veÊ ekvivalent, u informacijskoj sferi, Marxovoj teoriji viπka vrijed-
nosti. Za Marxa su proizvodi druge prirode kolektivni proizvod radniËke kla-
se. Sukladno tome, proizvodi treÊe prirode su kolektivni proizvod hakerske
klase. ©toviπe, Boyle propuπta provesti klasnu analizu vladajuÊe klase kada
brka interese individulanih korporacija s vektoralistiËkim klasnim interesi-
ma. Nekakav Microsoft ili Time Warner pokuπat Êe iskoristiti zakone intele-
ktualnog vlasniπtva u svoju korist onako kako im odgovara od sluËaja do sluËa-
ja, ali izostanak konzistentnog stajaliπta ne umanjuje klasni interes da se ima
pristup podruËju gdje se vektoralni interesi bore oko pojedinosti, ali slaæu
oko bitnoga ∞ toga da informacija, kao privatno vlasniπtvo, pripada njima.

INFORMACIJA

[130] Gilles Deleuze i Felix Guattari, What Is Philosophy? (London:

Verso, 1990), str. 108. »esto se previa da je polaziπte ovog teksta
kritika velike koliËine specijalistiËkog govora i pukog mnijenja unutar komu-
nikacije. Drugim rijeËima, to da on polazi od kritike povrπina svakodnevnog
æivota pod vladavinom vektoralistiËke klase. Uza sve svoje zasluge, D+G-ov
okret prema ∫lozo∫ji, umjetnosti i znanosti zasebno nije dovoljan. Niti je do-
voljno otkriti konstitutivne razlike meu tim trima suverenim sredstvima
hakiranja virtualnoga. NedostajuÊa spona je analiza naËina na koji se umjet-
nost, znanost i ∫lozo∫ja obezvrednjuju u puko opsluæiva orua vektoralne
moÊi.

demo 12 165 10/03/06, 10:07

 [135] Michael Perelman, Class Warfare in the Information Age (New
York: St. Martin’s, 1998), str. 88. Vidi takoer Michael Perelman,
Steal This Idea (New York: Palgrave Macmillan, 2002). Niπta nije πtetnije po
marksistiËku misao od podjele rada koja je ekonomistima unutar obrazov-
nog aparata omoguÊila da zanemare kulturnu nadgranju, a kulturalnim stud-
ijima da zanemare razvojne procese u ekonomiji i svojataju iskljuËivo pravo na
kulturnu nadgradnju. Ishod je bio taj da su i jedni i drugi promaπili kljuËni
razvoj koji se dogodio izmeu tih meusobno otuenih kompetencija ∞ raz-
voj informacije kao vlasniπtva. Perelman Ëini koristan posao raskrinkavanjem
novonastajuÊih ideologija vektoralistiËke klase, ali ostaje pomalo ∫ksiran na
promiπljanje robne ekonomije samo u okvirima njene kapitalistiËke faze.

PRIRODA

[143] Friedrich Nietzsche, Unfashionable Observations (Stanford:

Stanford University Press, 1995), str. 80 [O koristi i πtetnosti histori-
je za æivot, (Zagreb: Matica hrvatska, 2004)]. NalazeÊi se izvan kulture i izvan
obrazovanja, Nietzsche je imao jedinstven osjeÊaj za naËin na koji su oboje,
iako slabi oblici moÊi, ipak vrπili snaæan pritisak u izobliËavanju tijela onih
koji su ih prakticirali u svojim disciplinama i procedurama te nudili iluzorne
kompenzacije u obliku subjektivnih identiteta za neizbjeænu Ëinjenicu da
stvarna moÊ poËiva drugdje. Nietzsche, uza sve svoje mane, usmjerava hak-
erere od resantimana prema lukavosti, to jest od morala prema politici. On je
ujedno, u Roenju tragedije, zaËetnik kritiËke medijske teorije.

[150] Gilles Deleuze i Felix Guattari, What is Philosophy? (London:

Verso, 1990), str. 169. Jedna od velikih zasluga D+G-ova ekscen-
triËnog korpusa je naËin na koji on Ëudnom dijagonalom sijeËe kroz podjelu
prirodno / druπtveno, rastvarajuÊi okvire sebstva i druπtva, prateÊi niti koje
prepliÊu te prividno autonomne autokoncentriËne mjehure u bioloπke, Ëak i
geoloπke, a da ne spominjemo tehniËke slojeve. Iako nisu jedini koji predlaæu
decentriranje sebstva i subjekta, oni su u puno prorjeenijem druπtvu kada
na poljuljana i problematiËna razmea unutar druπtvenoga gledaju takoer
kao na zonu kojom treba proÊi. D+G nude liniju duæ koje treba misliti
ponovno povezivanje hakerskih praksi s vrlo razliËith polja znanosti, umjet-
nosti i teorije koje moæe zaobiÊi predrasude πto ih svako od njih gaji prema
drugome kao joπ jedan beskoristan sloj negativnog “identiteta”.

PROIZVODNJA

[165] Karl Marx, Capital, sv. 3 (Harmonsworth: Penguin, 1993), str.

Biljeπke

958-959 [Kapital, (Zagreb: Kultura 1947)]. U tome je temeljna ten-

zija Marxova miπljenja, na koju kriptomarksistiËko miπljenje moæe ponudi

demo 12 166 10/03/06, 10:07

 drugaËije refrene, ali ne i pobjeÊi od nje. UnatoË svom njenom nasilju i eks-
ploataciji, robna ekonomija napreduje prema virtualnosti umnaæajuÊi resurse
kojima se ona moæe razotkriti, jer ih sama po sebi ne moæe razotkriti. ©toviπe,
kapitalistiËko druπtvo nije posljednje slovo u povijesnom razvoju nuænosti.
VektoralistiËko druπtvo razvija se iz njega i protiv njega, apstrahirajuÊi reæim
vlasniπtva do toËke gdje oskudnost informacije pretvara u nuænost. Ali to je
toËka na kojoj nuænost viπe nije materijalna nuænost, zasnovana na ontoloπ-
koj faktiËnosti stvari. Ona se zasniva na ideoloπkoj himeri po kojoj se infor-
macija Ëini pukom stvari. Ne postoji neπto takvo poput “kasnog” kapitaliz-
ma, postoji samo “rani” vektoralizam. I to je dobra vijest. Povijesni uvjeti za
“istinsko carstvo slobode” tek se pojavljuju na obzoru.

[170] Michael Hardt i Antonio Negri, Labor of Dionysus (Minneapolis:

University of Minnesota Press, 1994), str. 9. Bitna poanta glasi ∞
svakodnevni æivot postaje druπtvena tvornica, ali i obrnuti proces nije niπta
manje bitan. U razvijenom svijetu “tvornica” postaje druπtvena. Kako vektor-
ska klasa pokuπava pronaÊi naËine da zarobi i kanalizira samu virtualnost,
rad postaje oblikom zauzdane igre. Ne treba, meutim, zaboraviti da se borbe
seljaπtva i radniπtva u nerazvijenom svijetu nastavljaju bez predaha. Daleko
smo od stvarne supsumcije svih aspekata æivota posvuda pod predznake vek-
toralne ekonomije. No vrijeme je mnogostruko, heterogeno. Nema razloga
zaπto ne eksperimentirati s javnim mreæama, darivanjem darovanih podata-
ka, privremenim autonomnim zonama, strategijama taktiËkih medija ∞
smjesta. Niti nema razloga misliti da inovacije koje Êe predvoditi oslobaanje
vektora od vektoralne klase moæda neÊe doÊi iz nerazvijenog svijeta.

[171] Georg Lukács, History and Class Consciousness (London: Merlin,

1983), str. 89 [Povijest i klasna svijest: studija o marksistiËkoj dijalektici
(Zagreb: Naprijed, 1977)]. Ovaj tekst za dlaku promaπuje status kriptomark-
sistiËkpg klasika. Uzete zasebno, Lukácseve analize postvarenja rada su re-
mekdjelo pronicanja apstrakcije koja je na djelu u svijetu, kao istodobno
klasne i povijesne sile. Tu se taj tekst otvara prema otkrivanju svoga vlastitog
momenta u stalnom apstrahiranju povijesti. Ali nakon toga Lukács uzmiËe,
preπuÊuje i na kraju ∞ kapitulira. Tekst i dalje dopuπta kriptomarksistiËko Ëi-
tanje koje deπifrira linije duæ kojih tekst ukazuje na apstrakciju kao otvara-
nje, kao virtualno, bez obzira koliko se autor drugdje trudio da odagna svjet-
lo πto ga baca na zapeËaÊeni dosje jedne ortodoksije.

[172] Felix Guattari, Chaosmosis: An Ethico-Aesthetic Paradigm (Sydney:

Power Publications, 1995), str. 21. Gdje Marx vidi æivi i mrtvi rad
kao skup, tu Guattari sliËno tome vidi ljudsku i neljudsku subjektivnost kao
skup. Gdje za Marxa novac, opÊi ekvivalent, omoguÊuje da razliËiti konkret-
ni vidovi rada budu usporedivi kao apstraktni rad, tu Guattari ukazuje na
apstraktnu i maπinsku subjektivnost koju omoguÊuje vektor. Gdje Marx u
predmetu kao robi vidi fetiπizirani proizvod kolektivnog rada, tu Guattari u

demo 12 167 10/03/06, 10:07

 subjektu kao individui vidi fetiπizirani proizvod kolektivne subjektivnosti. S
prelaskom s kapitalistiËke na vektoralistiËku robnu proizvodnju Guattarijevo
inzistiranje na subjektivnosti kao kolektivnoj i proizvodnoj sili koja seæe dale-
ko preko granica individualnog subjekta moæe se pokazati niπta manje koris-
nim za demisti∫kaciju rada hakerske klase no πto je to Marxova analiza bila
za demisti∫kaciju rada radniËke klase. Hakerski tantijemi, niπta manje od
radniËkih nadnica, samo se Ëine pravednom i slobodnom razmjenom na ot-
vorenom træiπtu. No, pogleda li se dalje od individualne naknade za individ-
ualni trud, vidjet Êe se golemi kolektivni skup proizvodnje koji ne posjeduje
ono πto proizvodi i dobiva mnogo manje od ukupne vrijednosti svoga proiz-
voda. Taj skup proizvodnih snaga Ëine upravo tri proizvodne klase ∞ seljaci,
radnici i hakeri ∞ svojim radom, crnËeÊi nad drugom prirodom koja je njihov
prethodni napor pretoËen u materijalni oblik. S pojavom treÊe prirode, gdje
informacija nagovjeπtava svoj razlaz s nuænoπÊu, svoj potencijal da bude slo-
bodna od robnog oblika, stjeËe se moguÊnost ne zbacivanja, nego izbjegava-
nja fetiπa subjekta i predmeta te uspostavljanja slobodne kolektivne subjek-
tivnosti u svijetu. Guattarijev doæivotni eksperiment u proizvodnji kolektivne
subjektivnosti i subjektivnosti kao kolektivne proizvodnje pokazuje smjer.

Slavoj Æiæek, Repeating Lenin (Zagreb: Arkzin, 2001), str. 82. Ono
[175] πto je opaæalaËki humor Jerryja Seinfelda za komediju, to je Æiæe-
kova opaæalaËki humor za teoriju za kritiËku teoriju. Neka od tih opaæanja
pogaaju stvar: namjesto da se koriste sudovi da bi se zauzdao Microsoftov
monopol, moæe se podruπtvoviti sam monopol. Njegov rad ima veliku vrlinu
da izbjegava probleme koji more druge u postmarksistiËkom kampu. Etienne
Balibar, Chantal Mouffe, Ernesto Laclau i Alain Badiou svaki na svoj naËin
tretiraju politiËko kao autonomnu domenu. Æiæekov “lenjinizam” je pitanje
zadræavanja tenzije izmeu ekonomske dinamiËnosti robnog oblika i
politiËke intervencije. Æiæek je svjestan reza koji informacija donosi u dome-
ni oskudnosti te da to ima i politiËke i ekonomske implikacije. Njegov poziv
na “ponavljanje” Lenjina ne ide za prizivanjem starih dogmi, veÊ za
moguÊnoπÊu sinteze kritiËke politiËke ekonomije, politiËke organizacije i
opÊeprisutnih æudnji. Vidi takoer Slavoj Æiæek, The Spectre Is Still Around!
(Zagreb: Arkzin, 1998).

VLASNI©TVO

[176] P.Right
J. Proudhon, What is Property? An Inquiry into the Principle of
and of Government, http://dhm.best.vwh.net/archives/proud-
hon-property-is-theft.html. Kao πto Lautréamont kaæe, Proudhonov tekst,
koji bi da ospori træiπte, ubrzo zavrπava kao papir za umatanje namirnica koje
se na njemu prodaju. Vremena se mijenjaju. S evolucijom vektora, usponom
Biljeπke

digitalne telestezije, Proudhonova znamenita reËenica moæe se plagirati i pre-

okrenuti: kraa je vlasniπtvo. Generacija odgojena na internetu veÊ shvaÊa sve

demo 12 168 10/03/06, 10:07

 informacije potencijalno kao dar, i to dar koji nikoga ne zakida time πto ga se
dijeli. Kultura dijeljenja datoteka joπ nije krenula dalje, od plagiranja Proud-
hona na plagiranje Marxa, i promiπljanja dubljih izazova πto ih vektoralizacija
svih informacija postavlja pred otrcano poimanje vlasniπtva kao oskudnoga
vlasniπtva. »ini se primjerenim na Proudhonovo pitanje odgovoriti navodeÊi
URL koji vodi na digitalnu verziju teksta koji povlaËi to pitanje. U njegovoj
sposobnosti da ga se reproducira digitalno on nikada nije niti kraa niti
vlasniπtvo, ako ga umjetni zahvat prava ne uËini takvim. Primjena tog slijeda
razmiπljanja na tekst koji je pred vama zacijelo ne bi zabrinula njegovog au-
tora. To nije toliko pitanje “kradite ovu knjigu”, πto je samo krπenje posto-
jeÊeg oblika vlasniπtva, koliko “darujte ovu knjigu”, πto bi moglo ukazivati
dalje od samog vlasniπtva.

[195] Matthew Fuller, Behind the Blip: Essays in the Culture of Software
(New York: Autonomedia, 2003). CrpeÊi iz svojih suradnji s Net-
timeom, Mongrelom i I/O/D-om, koji pokuπavaju hakirati suvremenu digital-
nu kulturu u interesu pluralnog i otvorenog toka informacija, Fuller pred-
stavlja jedinstvenu sintezu Deborda i Deleuzea (preko Viléma Flussera) s krea-
tivnim informacijskim praksama. U realiziranju potencijala hakerske klase
kao klase, konstrukcija novih oblika proizvodnje informacija ima kljuËno
mjesto. Fullerova kritika traga za objekti∫kacijom u samom obliku informa-
cijskog suËelja. Tamo gdje se Stallman usredotoËuje na proizvodnju slobod-
nog softvera, Fuller i prijatelji istraæuju intimne vektore koji povezuju ljud-
sko s neljudskom proizvodnjom.

[202] Asger Jorn, The Natural Order and Other Texts (Aldershot:
Ashgate, 2002), str. 171. Ovo je prije knjiga umjetnika negoli misli-
oca, nekadaπnjeg pripadnika SituacionistiËke internacionale uz rame Debor-
du i Vaneigemu, ali u Jornovom djelu nalazimo stalnu borbu da se stvori prak-
sa u kojoj bi misao, umjetnost i politika mogle biti jedan pokret, posveÊen
preoblikovanju svijeta.

REPREZENTACIJA

[211] Stewart Home, Neoism, Plagiarism and Praxis (Edinburgh: AK

Press, 1995), str. 21. Upotpunjene æestokim, ali srdaËnim humo-
rom, Homeove provokacije grade most izmeu pokuπaja koji seæu od Dade,
preko Fluxusa i SituacionistiËke internacionale, sve do stvaralaπtva
osloboenog subjektivnog autorstva i objektivnog vlasniπtva te novijih pre-
okupacija estetike odricanjem originalnosti kao i formalnim i distanciranim
statusom umjetniËkog djela, koji moæda imaju svoje ishodiπte u konceptual-
noj umjetnosti.

demo 12 169 10/03/06, 10:07

 [219] Walter Benjamin, “Critique of Violence”, u One Way Street
(London: verso, 1997), str. 144 [slobodno citirano prema Uz kritiku
sile, (Zagreb: Studentski centar SveuËiliπta, 1971), str. 15]. U ovom nadahnu-
tom, kriptiËnom tekstu, Benjamin ∞ taj izvorni kriptomarksist ∞ locira uvjete
slobodne zajednice van carstva reprezentacije. Posvuda u svome djelu Benja-
min traga za naËinima i sredstvima da se informacijski vektor upotrijebi kao
sredstvo za izraz, da ga se oslobodi od reprezentacije. On je moæda prvi koji je
pojmio moÊ reprodukcije da izmakne “auri” vlasniπtva i oskudnosti te prvi
koji je ta orua za poeziju koju Êe stvarati svi vidio u vektoru. Njegova gole-
ma i beskorisna erudicija, meutim, postala je predmetom trajne fascinacije
unutar obrazovnog pogona i moæe zamagliti njegovu borbu za primijenjeno
miπljenje, u i o vektoru, u i o njegovu vremenu.

[223] Comte de Lautréamont, Maldoror and the Complete Works

(Boston: Exact Change Press, 1994), str. 240 [Sabrana dela, (Beo-
grad: Nolit, 1964)]. Kod Lautréamonta je sva knjiæevnost zajedniËko vlasniπtvo,
tako da plagijarizam nije kraa, veÊ naprosto primjena naËela: svakome prema
njegovim potrebama, od svakoga prema njegovim moguÊnostima. Lautréa-
mont niπta ne skriva, niπta ne prodaje za svoje i sve Ëega se primi prebraæava,
proizvodeÊi novo iz razlike. Ondje gdje su ga nadrealisti voljeli zbog njego-
vih maπtovitih utvara, situacionisti su toËno identi∫cirali izazov πto ga on
postavlja pred autorstvo kao radikalni proboj u poeziji koja se moæe poopÊiti
∞ svatko moæe stvarati poeziju.

Adilkno, Cracking the Movement (New York: Autonomedia,

[228] 1994), str. 13. Vidi takoer Adilkno, Media Archive (New York: Au-
tonomedia, 1998) [Agentur Bilwet, Arhiv medija (Zagreb: Arkzin, 1998)]. Adil-
kno, odnosno Association for the Advancement of Illegal Knowedge, jedna je
od malobrojnih skupina koje uspijevaju otkrivati i promiπljati transformaciju
krajobraza svakodnevnog æivota prema njegovu vektoralnom obliku. U ovom
radu oni otkrivaju da skvoterski pokret u Amsterdamu nije bio samo stvar toga
da se preuzme i zadræi ∫ziËki prostor, veÊ da se on za njega borio i u vektoral-
nom prostoru. Oni Êe nastaviti misliti o tom vektoralnom prostoru u njegovim
zasebnim pojmovima, a ne kao o neËemu πto uvijek ovisi o nevektoralnim
druπtvenim odnosima i uvijek se nuæno svodi na njih. Oni su zakljuËili soci-
ologiju medija tako da bismo mi mogli poËeti propitivati medije sociologije.

[231] Kodwo Eshun, More Brilliant Than the Sun: Adventures in Sonic
Fiction (London: Quartet Books, 1998), str. 122. Eshunova knjiga
je jedinstvena jer za ono πto je Lester Bowie nazivao Velikom crnaËkom glaz-
bom stvara neidentitarnu politiku otvorenu prema buduÊnosti, a ne politiku
identiteta vezanu uz tradiciju. Eshun preosmiπlja glazbu kao sjeÊanje same
virtualnosti, probijajuÊi singularni put kroz tehno, hip hop, dub i ono πto on
Biljeπke

naziva “jazz ∫sijom”. On doduπe samo usputno, a propos uvjeta moguÊnosti

duba, spominje da ona ostvaruje svoje mnogostrukosti kolektivnog hakira-

demo 12 170 10/03/06, 10:07

 nja upravo jer ispituje vektore telestezije uz potpunu ravnoduπnost prema
zakonima autorskog prava. To se opaæanje moæe proπiriti na Ëitavu njegovu
studiju, pa Ëak i van glazbe na druge vektore duæ kojih virtualno moæe teÊi, a
hak prodirati u nj. Otvorena produktivnost koju Eshun nalazi na vanzakon-
skim marginama izvan vektoralistiËkog vlasniπtva nad glazbom ostaje margi-
nalna zbog Ëvrstog stiska vlasniπtva nad informacijom. Svejedno, Ëestice virtu-
alnoga koje Eshun nalazi u porama ancien régimea intelektualnog vlasniπtva
odjekuju kao sampleovi nadolazeÊeg svijeta. Eshun zna da je to atopijsko
podruËje izvan podruËja identitetâ subjekta, ali ne shvaÊa u potpunosti onaj
drugi uvjet, uvjet bivanja izvan identitetâ objekta kako ga reprezentira objekt.

[232] Geert Lovink, Dark Fiber: Tracking Critical Internet Culture

(Cambridge, Mass.: MIT Press, 2002). Vidi takoer Geert Lovink,
Uncanny Networks (Cambridge, Mass.: MIT Press, 2002). Viπe nego bilo tko dru-
gi, Lovink (nekadaπnji Ëlan Adilknoa) odbacio je beskorisnu prtljagu ljeviËar-
ske kulturne kritike, preosmiπljavajuÊi stalno iznova praksu slobodnih med-
ija koja moæe razviti svoju vlastitu kritiËku oπtricu. Njegove prakse surad-
niËkog rada u novonastajuÊim medijima svjetleÊi su primjer onoga πto bi
hakerska politika mogla biti da moæe djelovati u heterogenom prostoru izmeu
tehniËkog haka, kulturnog haka i politiËkog haka, i moæe kombinirati obi-
late hardverske resurse razvijenog svijeta s asketskijim i reΩektivnim praksa-
ma nerazvijenog svijeta. Lovink prakticira neku vrstu “taktiËke teorije”, koja
napuπta πiri kontekst u korist pojmova koji funkcioniraju lokalno i privre-
meno. Njegovi anarhistiËki instinkti prepliÊu se s radosnim ∫lozofskim prag-
matizmom tretirajuÊi kriptomarksistiËku tradiciju s humorom i heretiËnoπÊu.
Meutim, moæda postoji granica uËinkovitosti te taktike u okupljanju
rasprπenih izraza “nove æudnje” koju hakerska klasa moæe uoËiti na obzoru i
artikulirati svoj moment u povijesti.

POBUNA

[240] Michael Hardt i Antonio Negri, Empire (Cambridge, Mass.:

Harvard University Press, 2000), str. 214 [Imperij, (Zagreb: Multi-
medijalni institut/Arkzin, 2003)]. Hardtov i Negrijev Imperij zarana Ëini Ëu-
dan obrat, kada raspravlja o pravnom okviru novonastajuÊeg meunarodnog
poretka. Na jednoj razini to je standardna marksistiËka analitiËka tehnika:
traæiti u transformacijama vidljivih superstruktura noseÊe infrastrukturne
promjene koje bi inaËe bilo teπko detektirati. Ali ono πto je neobiËno jest kon-
kretna pravna infrastruktura kojoj se odluËuju posvetiti paænju. Da su od-
luËili baciti pogled na razvoj pravnog okvira intelektualnog vlasniπtva, H+N
bi moæda doπli bliæe oæivljavanju klasne analize. OdabiruÊi, namjesto toga,
meunarodno pravo i suverenost, oni prate jednu drugu vaænu, ali ne nuæno
i dominantnu dinamiku koja je na djelu u svijetu. SlijedeÊi prije antiimperi-
jalistiËki, a ne antikapitalistiËki pravac u kritiËkom miπljenju, oni stavljaju u

demo 12 171 10/03/06, 10:07

 prednji plan borbu vektora i okvira. RijeË je o povijesnom sukobu, koji pogo-
tovo dobro zahvaÊaju D+G-ovi pojmovi deteritorijalizacije i reteritorijaliza-
cije. Fetiπiziranjem politike vektora i ograivanja, a zanemarivanjem inova-
cija u klasnoj formaciji i klasnoj analizi, zavrπava se na sterilnoj suprotnosti
izmeu “neoliberalizma” i “antiglobalizma”. Kod H+N-a inovativno je to da
oni zapravo premjeπtaju os sukoba na dva konkurentska oblika vektoraliza-
cije ∞ Imperij protiv mnoπtva. Meutim, buduÊi da se prethodni u nekim po-
gledima uzima kao oblik autonomnog “samouokvirenja”, on ne uspijeva ne
koketirati s romantiËkim diskursima naroda i mjesta koji proganjaju anti-
globalizacijski pokret.

[243] Guy Debord, Complete Cinematic Works (Oakland: AK Press,

2003), str. 150. Jedna od vrlina Debordovih spisa je tankoÊutna,
Ëak melankoliËna svijest o valu vremena i o tome kako æivljeno iskustvo vre-
mena postavlja problematiku za kritiËko miπljenje i djelovanje, a ne obratno.
Da bi se odupro autoritarnom iskuπenju da se uhvati trenutak, kao da je rijeË
o kakvom predmetu, svaki politiËki pokret mora znati kako Ëekati svoje vri-
jeme. Debordov suptilni pristup vremenu nigdje nije bolje izraæen no u
njegovim ∫lmskim radovima, koji prostiru Ëitav arhiv kinematogra∫je kao
krajobraz gdje u titravim sjenama leæi sama povijest kao virtualnost slike.

Gilles Deleuze, Negotiations (New York: Columbia University

[246] Press, 1995), str. 127. Deleuze je, primjerice, podræavao pokret slo-
bodnog radija, koji je sasvim dobro pokazao dvoznaËnosti politike koja fa-
vorizira vektoralno, koja potiËe kretanje. Slobodni radio moæda je zapoËeo
kao neπto kulturno, kao oblik “otpora”, ali ubrzo su ga kolonizirale sile
komodi∫kacije.

[251] Luther Blisset, Q (London: Heinemann, 2003), str. 635. Ova

izuzetna povijesna alegorija, “popularna” ∫kcija u najboljem
smislu te rijeËi, brehtijanski je udæbenik za novonastajuÊu hakersku senzi-
bilnost. Protagonist knjige, koji ima brojna imena i identitete, otkriva bor-
bom kroz njega i protiv njega kako vektor stvara moguÊnosti, kako za steza-
nje obruËa nuænosti tako i za njegovo raskidanje. Samo ime Luther Blisset
ime je mnogih, kolektivni pseudonim, promican kao taktika za nadilaæenje
stege vlasniπtva koje odræava auru autorstva.

Lawrence Lessig, The Future of Ideas (New York: Random House,

[254] 2001), str. 6. Informacija je Ëudan izbor za temelj vlasniπtvu. Kao
πto Lessig biljeæi, ona je neiscrpivi resurs. VeÊina argumentacija o intelektual-
nom vlasniπtvu suprotstavlja zagovornike privatnog vlasniπtva zagovornici-
ma dræavne regulacije. Ali, tvrdi Lessig, prije no πto se pomisle træiπte ili dræa-
va, valja razmisliti je li neπto kontrolirano ili slobodno. Za Lessiga su slobod-
Biljeπke

ni resursi uvijek bili kljuËni za inovaciju i stvaralaπtvo. Lessig nudi korisno

razlikovanje izmeu triju slojeva u vektoru. On identi∫cira napetost izmeu

demo 12 172 10/03/06, 10:07

 ∫ziËkog sloja i sadræajnog sloja. Ali podrobniju pozornost poklanja onom πto
naziva “kodni” sloj ∞ softveru koji u ovom digitalnom svijetu povezuje sadræaj
s njegovim materijalnim supstratom. PriËa o internetu je rijetka priËa gdje se
uruπila monopolistiËka kontrola nad sva tri sloja ∞ na neko vrijeme. Genijal-
nost interneta leæi u tome da kodni sloj dopuπta da bilo koja vrsta sadræaja teËe
njegovim ∫ziËkim slojem. On omoguÊuje da se raznovrsni ureaji grade na oba
njegova kraja. Slobodna informacija je kljuËna za stvaranje nove informacije.
To podjednako vrijedi za raËunalni kôd kao i za pjesme i priËe. Ali potrebno je
viπe no samo informacija. Potreban vam je pristup. Potreban vam je vektor.
Potreban vam je ∫ziËki komunikacijski sustav koji ne guπi monopolistiËka
kontrola. I potrebno je da znate kôd. Iako Lessig ne ide u tom smjeru, o me-
lodiji i harmoniji, gramatici i vokabularu, snimkama i montaæama moguÊe
je razmiπljati kao o kodu. Glazbenici, pisci, ∫lmadæije takoer su stvaraoci
koda. Razlika je u tome da nitko nije koristio zakone intelektualnog vlasniπtva
da bi ogradio engleski jezik ili 12-taktni blues kao svoju korporativnu zlatnu
koku ∞ do sada. Meutim, upravo se to dogaa s raËunalnim kodom. LuaËka
koπulja koju predstavlja pravni okvir vlasniπtva dræi ga prikovanim uz inter-
ese monopola. Lessig favorizira “tanki” reæim intelektualnog vlasniπtva. Les-
sig dovodi u pitanje razmjere “vlasniπtva”, ali ne postavlja pitanje vlasniπtva
samog. On ne hakira samo pravo. Lessig je najupeËatljiviji meu autorima
koji vjeruju u pravni okvir i javnu politiku javnog vlasniπtva kao manje-viπe
neutralne arbitre koji bi mogli dovesti do ureenja u interesu ljudi u cjelini.
Ali jasno je da pravo i javnu politiku kooptiraju vektoralistiËki interesi, izru-
gujuÊi se konstruktivnoj dobroj volji koja je ponuena u Lessigovu djelu.

DRÆAVA

[274] Giorgio Agamben, Means without End: Notes on Politics (Minnea-

polis: University of Minnesota Press, 2000), str. 87. Vidi takoer
Giorgio Agamben, Homo Sacer (Stanford: Stanford University Press, 1998).
MarksistiËko miπljenje u svojem postalthusserovskom obliku nije bilo sposob-
no domisliti postajanje-slikom robe u kojemu razmjenska vrijednost zasje-
njuje upotrebnu vrijednost, otvarajuÊi deborovski spektakl prema svijetu Ëiste
znakovne vrijednosti u svijetu Jeana Baudrillarda. Spektakl moæda jest ali-
jenacija samog jezika, izvlaπtenje logosa, moguÊnosti opÊeg dobra, ali Agam-
ben toËno uvia izlaz. U spektaklu susreÊemo naπu jeziËnu prirodu izokre-
nutu. On je alijenirani jezik u kojemu je ∞ ili moæe biti ∞ otkriven sam jezik.
Spektakl moæe biti iskorjenjivanje svih ljudi iz njihove nastanjenosti u jezi-
ku, dokidanje temeljâ svih dræavnih oblika, ali sama ta alijenacija jezika vraÊa
ga kao neπto πto moæe biti doæivljeno kao takvo, “vraÊanje samog jezika jezi-
ku” ∞ treÊa priroda. Agamben u toj potpunoj alijenaciji jezika detektira novo-
nastajuÊu krizu dræave. Dræava sada postoji u trajnom izvanrednom stanju,
gdje je tajna policija njen jedini preostali funkcionirajuÊi djelatni organ. Dræa-
va moæe priznati bilo koji identitet, tako da predlaganje novih identiteta za

demo 12 173 10/03/06, 10:07

 nju ne predstavlja nikakav izazov. Novi identiteti mogu gurnuti dræavu pre-
ma daljnjoj apstrakciji, ali oni u dræavi samo prepoznaju utemeljenje, koje
dræava stvarno ne posjeduje, da bude krajnji autoritet za to koje vrste
graanstva spadaju u nju. NadolazeÊa borba neÊe se voditi za kontrolu nad
dræavom, veÊ za to da ju se nadie i da joj se izmakne u ono πto se ne da repre-
zentirati. Za Agambena je Tienanmen prvi proboj tog pokreta da stvori za-
jedniËki æivot van reprezentacije. Ono πto Agambenu nikada ne pada na pamet
jest propitivanje povijesnih ∞ a ne ∫loloπkih ∞ uvjeta postojanja tog naj-
radikalnijeg izazova dræavi. Agamben sve reducira na moÊ i tijelo. Poput
Athusserovih nastavljaËa, on se takoer rijeπio problema dovoenja u
meuodnos povijesnih snaga. KreÊuÊi se tako brzo od robnog oblika prema
dræavnom obliku, pitanje povijesnog procesa proizvodnje apstrakcije i aps-
trakcije proizvodnje nestaje, a s njim i razvoj klasne borbe. MoguÊe je da je
zajednica koja nadolazi ona u kojoj Êe se sve moæda ponoviti onako kako jest,
ali bez svog identiteta ∞ meutim, koji su uvjeti moguÊnosti potrebni da do
tog momenta doista i doe po prvi put? Uvjet je razvoj odnosâ telestezije,
umreæenih skupa kao treÊa priroda, koji predstavljaju kao svoj negativni as-
pekt druπtvo spektakla, ali kao svoj potencijal predstavljaju generaliziranu
apstrakciju informacije, uvjet pod kojim ne mora vladati identitet objekta sa
samim sobom. Prvi graani Agambenove zajednice, koji nemaju niti porijek-
la niti sudbine ∞ bez potrebe za dræavom ∞ mogu samo biti hakerska klasa,
koja hakira, i dokida, sva svojstva objekta i subjekta. Gesta koja nije niti
upotrebna vrijednost niti razmjenska vrijednost, Ëista praksa, Ëista igra, s onu
stranu robnog oblika, moæe samo biti ishakiravanje hakerske klase kao klase,
dozivanje u æivot istinskih uvjeta postojanja, koji su istodobno i uvjeti nje-
nog nestajanja kao takve.

SUBJEKT

[282] Karl Marx, “Critique of Hegel’s Philosophy of Right”, u Early

Writings (Harmondsworth: Penguin, 1975), str. 244. Vidi takoer
“Prilog kritici Hegelove ∫lozo∫je prava”, u Rani radovi, (Zagreb: Naprijed,
1967). To je znaËajna preobrazba na polju ideologije: træiπte nije van kulta sve-
toga, veÊ je ono jedino πto doista jest sveto. A to je, dakako, ∫gura koja obiluje
hipokritiËkim suptilnostima. Nasuprot popularnom uvjerenju, vladajuÊe
klase zapravo ne vjeruju u træiπte. One ga Ëak ne prihvaÊaju kao nuænost. One
koriste moÊ dræave kako bi sprijeËile da træiπte djeluje kada je to suprotno
njihovim interesima. Zadatak za hakersku misao nije da se zapliÊe u podræa-
vanje ili denunciranje liberalne ideologije, koja je sve u svemu tek puka ideo-
logija, veÊ da preispituje njenu krajnje selektivnu primjenu u zbilji.

[283] Raoul Vaneigem, The Movement of the Free Spirit (New York: Zone
Biljeπke

Books, 1998), str. 37. Vaneigem, taj svojeglavi ∫lozof Situacio-

nistiËke internacionale, tu iskazuje hakerski duh oslobaajuÊi miπljenje od

demo 12 174 10/03/06, 10:07

 njene upletenosti u institucije obrazovanja πto ga pretvaraju u orue u ruka-
ma klasne moÊi. Kao πto je Deleuze potraæio protutradiciju unutar ∫lozo∫je,
tradiciju koja nije uspostavljala miπljenje kao imaginarnog administratora
nadolazeÊeg apstraktnog stanja, Vaneigem je potraæio protutradiciju toj
protutradiciji, bliæu svakodnevnom æivotu. U The Movement of the Free Spirit
on izlaæe skrivenu povijest borbe za virtualno, koju bi hakerska klasa, uz ma-
nje izmjene, mogla prihvatiti kao vlastitu.

[289] Gilles Deleuze i Claire Parnet, Dialogues (New York: Columbia

University Press, 1987), str. 147. Oslobaanje æudnje, ne samo od
objektivnoga, od pukih stvari, veÊ i od subjektivnoga, od identiteta, tvori
kljuËni dio hakerskog projekta, upravo zato jer se ono otvara prema virtual-
nome. Deleuze, Guattari i neobiËna svita ∫lozofskih prethodnika koje su
sakupili ∞ Lukrecije, Spinoza, Hume, Nietzsche, Bergson ∞ tu mogu biti od
koristi, pod uvjetom odlijevanja centripetalnoj sili bijega iz povijesti koji se
dogaa kad u industriji nastaloj oko Deleuzea æudnja koja ju nosi postane
æudnja obrazovnog aparata.

[293] Gilles Deleuze i Felix Guattari, Anti-Oedipus: Capitalism and

Schizophrenia (London: Athlone Press, 1984), str. 116 [Anti-Edip (Novi
Sad: Izdanje knjiæare Zorana StojanoviÊa, 1990)]. Ovo primjerno kriptomark-
sistiËko djelo pokuπava pronaÊi i primijeniti analitiËka orua preko ekonom-
ske, politiËke i kulturne domene identi∫cirajuÊi ravni apstrakcije i vektore
kretanja. To je umnogome djelo svoga vremena, koje je ustalo iz pepela svib-
nja ’68. i ukazalo na razliËite greπke koje Êe pogoditi radikalno miπljenje od
70-ih nadalje.

VI©AK VRIJEDNOSTI

[300] Georges Bataille, The Accursed Share, sv. 1. (New York: Zone
Books, 1988), str. 33 [Prokleti deo (Novi Sad: Svetovi, 1995)]. Bataille
je primjerni kriptomarksistiËki autor, koji u ovom djelu Ëini viπe no bilo tko
drugi na potkopavanju ËeliËne stege nuænosti nad povijeπÊu. Dok se sumorna
ekonomska znanost bavi samo maksimizacijom viπka vrijednosti, Bataille
propituje πto se uistinu moæe napraviti s njim ∞ osim da ga se reinvestira u
proizvodnju ne bi li se stvorilo joπ viπka vrijednosti.

Marcel Mauss, The Gift (New York: Norton, 1990), str. 67.
[308] Ovo je tekst koji valja preispitati u svjetlu apstraktnog oblika πto
ga dar moæe poprimiti u vektoralnoj eri. Maussov socijalizam moæda Êe tek
naÊi svoj medij. Telestezija otvara nove moguÊnosti ne samo za robnu ekonom-
iju veÊ i za dar. Ona omoguÊuje apstraktni dar u kojemu se darovatelj i daro-
vani ne susreÊu izravno. Ona omoguÊuje informacijski dar koji obogaÊuje
darovanog, a ne liπava darovatelja. RazliËite peer-to-peer mreæe pojavljuju se

demo 12 175 10/03/06, 10:07

 Ëim to informacijski vektor omoguÊi i navlaËe na sebe puni tehniËki, pravni i
politiËki bijes vektoralne klase i njenih nositelja.

VEKTOR

[313] William S. Burroughs, The Ticket That Exploded (New York:

Grove Press, 1962), str. 49-50. U liniju koja seæe od usamljenog
traËka svjetla πto ga Lautréamont predstavlja za Dadu, preko nadrealista, sit-
uacionista, Art & Languagea, do suvremenih skupina kao πto Critical Art En-
semble, moguÊe je uvrstiti i onaj aspekt bitnikâ ∞ Borroughsa, Alexandera
Trocchija, Briona Gysina ∞ koji eksperimentira s oblicima kolektivnog
stvaralaπtva koji bi mogli postojati van vlasniπtva. DapaËe, ono πto bi moglo
tvoriti osnovu za svojevrstan protukanoniËki slijed od Lautréamonta do Kathy
Acker, Luthera Blisseta i Stewarta Homea, knjiæevnost za hakersku klasu, bio
bi upravo pokuπaj da se izmisli ∞ van oblika vlasniπtva i vektorskog oblika
njenog doba ∞ slobodna, a ne tek puko nasumiËna proizvodnost.

[315] Karl Marx, Grundrisse (London: Penguin, 1993), str. 524 .

[Temelji slobode: osnovi kritike politiËke ekonomije, (Zagreb: Naprijed,
1997)]. Materijalno sredstvo kojim se razmjenski odnos πiri cijelom povrπinom
zemaljske kugle je vektor telestezije. Vektor je ujedno materijalan, ali i aps-
traktan. On nema nuæne prostorne koordinate. On je apstraktni oblik odno-
sivosti koji moæe zauzeti bilo koje koordinate. Iako na marginama u Grun-
drisse Marx otkriva znaËaj komunikacije, on je ne integrira u samu sræ svoje
teorije. Pa kada govori o opÊem ekvivalentu ∞ primjerice, kada se laÊa kaputa
i pamuka te objaπnjava da je opÊi ekvivalent, novac, taj koji stvara njihov aps-
traktni odnos, on se pita gdje taj apstraktni odnos toËno nalazi svoj materijal-
ni oblik, a to je upravo vektor.

SVIJET

[354] Konrad Becker, Tactical Reality Dicitonary (BeË: Edition Selene,

2002), str. 130. Beckerov tekst djeluje izokretanjem jezika ko-
munikologije protiv njega samoga. On podiæe glasnoÊu pseudoznanstvene
retorike tako da se moæe Ëuti πum moÊi. Taj tekst ne tvrdi da “moÊi kazuje
istinu”. Rjeπava se ideologije raskrinkavanja ideologije. Borba u Beckerovom
poimanju prije je borba da se razotkrije tko ili πto kontrolira mehanizme
de∫niranja istine i iluzije. Becker paæljivo slijedi postprosvjetiteljski obrat u
korporativnoj retorici vektoralne klase, koja moæda i promovira “demokraci-
ju”, “slobodu”, “pobunu” i “raznolikost” kao sluæbenu ideologiju, ali veÊinom
je u poslu odræavanja vlasniËke kontrole nad njihovim semantiËkim
Biljeπke

rasponom.

demo 12 176 10/03/06, 10:07