1 / 53

Akademik Jakša Barbić

UPRAVNI ODBOR DIONIČKOG DRUŠTVA PREMA NOVELI

ZAKONA O TRGOVAČKIM DRUŠTVIMA

SADRŽAJ

1. Uvod
2. Pravno uređenje monističkog ustroja organa u dioničkom društvu
3. Izbor ustroja organa društva
4. Broj članova upravnog odbora
5. Svojstva osoba koje mogu biti članovi upravnog odbora
6. Izbor članova upravnog odbora
7. Imenovanje članova upravnog odbora
8. Trajanje mandata članova upravnog odbora
9. Odnos društva, predsjednika i članova upravnog odbora
a) Pravna narav odnosa društva, predsjednika i članova upravnog odbora
b) Pravo predsjednika i članova upravnog odbora na naknadu
c) Ograničenja
10. Nadležnost upravnog odbora
11. Način rada upravnog odbora
a) Konstituiranje upravnog odbora
b) Sjednice upravnog odbora
c) Odlučivanje u upravnom odboru
d) Zapisnik sa sjednica upravnog odbora
e) Obaviještenost članova upravnog odbora
f) Pomoćna tijela upravnog odbora
12. Prestanak članstva u upravnom odboru
a) Načini prestanka članstva u upravnom odboru
b) Istek trajanja mandata
c) Opoziv člana upravnog odbora
Opoziv izabranog člana upravnog odbora
Opoziv člana imenovanog u upravni odbor
Opoziv člana upravnog odbora od strane trgovačkog suda
d) Ostavka člana upravnog odbora
e) Ostali načini prestanka članstva u upravnom odboru
13. Izvršni direktori
a) Pojam
b) Imenovanje izvršnih direktora
c) Odnos među izvršnim direktorima
d) Nadležnost izvršnih direktora i njihov odnos s društvom
e) Prestanak mandata izvršnog direktora
 2 / 53

UPRAVNI ODBOR DIONIČKOG DRUŠTVA PREMA NOVELI

ZAKONA O TRGOVAČKIM DRUŠTVIMA

1. Uvod

Novelom Zakona o trgovačkim društvima iz 2007. u Hrvatskoj je omogućeno da

dionička društva umjesto uprave, nadzornog odbora i glavne skupštine imaju upravni odbor i
glavnu skupštinu. Ta mogućnost postoji od 1. travnja 2008. kada su izmjene Zakona stupile na
snagu. Time se Republika Hrvatska priklonila skupini europskih država koje dioničkim
društvima omogućuju izbor između dualističkog (uprava, nadzorni odbor i glavna skupština) i
monističkog (upravni odbor i glavna skupština) ustroja organa.

Države članice Europske unije dužne su na temelju Uredbe Vijeća o statutu Europskog
društva iz 2001. za potrebe europskog dioničkog društva (societas europaea), bez obzira na to
omogućuju li takav izbor dioničkim društvima osnovanim po svojim nacionalnim propisima,
omogućiti ga za europsko društvo dok im je u pogledu dioničkih društava koja se uređuju
isključivo njihovim nacionalnim pravima prepuštena sloboda izbora da propišu upotrebu
samo dualističkog ili samo monističkog ustroja ili da društvima omoguće izbor između ta dva
ustroja organa.

U prilagodbi hrvatskog prava društava europskoj pravnoj stečevini takav se izbor

morao omogućiti europskim društvima koja će se osnovati u Republici Hrvatskoj nakon što
ona postane punopravna država članica Unije. Stoga je bilo logično da ga se omogući i
dioničkim društvima uređenim hrvatskim nacionalnim pravom. Nema, naime, razloga koji bi
govorio u prilog tome da u Republici Hrvatskoj postoje dva pravna režima ustroja organa
dioničkih društava samo s obzirom na to je li riječ o društvu koje se uređuje europskim ili
isključivo nacionalnim pravom. Zato je izmjenama i dopunama Zakona o trgovačkim
društvima iz 2007. propisan isti pravni režim za sva dionička društva na teritoriju Republike
Hrvatske.

Zakonom o trgovačkim društvima je nakon izmjena i dopuna iz 2007. s novih petnaest

članaka (čl. 272.a - 272.o) u naše pravno uređenje dioničkog društva uveden monistički ustroj
organa društva. Nije riječ o napuštanju dosadašnjeg dualističkog ustroja organa tog društva
nego o uvođenju još jedne mogućnosti koja stoji na raspolaganju svakome tko odlučuje kakav
će biti ustroj organa nekog dioničkog društva. Time se Republika Hrvatska pridružila većini
europskih država koje omogućuju primjenu monističkog ustroja organa dioničkog društva kao
jedine mogućnosti ili kao mogućnosti izbora između dva ponuđena rješenje.

Mogućnost izbora između dva ustroja organa dioničkog društva nije bila u naš pravni
sustav uvedena već donošenjem Zakona o trgovačkim društvima 1993. Kako je taj zakon
značio temeljitu promjenu na području pravnih osoba u nas, smatralo se da je za početak
najbolje predvidjeti samo jedno rješenje kako ne bi došlo do miješanja u praksi i s tim u vezi
zabuna koje bi mogle biti štetne za tada zapravo revolucionarne promjene u našem pravu.
Nakon više od desetljeća primjene tada uvedenog sustava organa dioničkog društva sazrelo je
vrijeme da se uvede i druga mogućnost ustroja organa tog društva. Za to se vrijeme praksa
jedino mogućeg dualističkog ustroja organa već dovoljno ustalila.
 3 / 53

Kako se za potrebe europskog dioničkog društva moralo uvesti i mogućnost o kojoj je

ovdje riječ, njezinim uvođenjem za sva dionička društva u zemlji otpala je potreba da se to
posebno uređuje zakonom kojim se uvodi Uredba Vijeća o statutu Europskog društva. Zato u
Zakonu o uvođenju europskog društva (SE) i europskog gospodarskog interesnog udruženja
(EGIU) nema odredbi o monističkom ustroju organa društva, koje imaju odgovarajući zakoni
u zemljama u kojima je inače usvojen samo dualistički ustroj tih organa (Njemačka, Austrija).
Iako je opasnost od miješanja dva ustroja organa u praksi sada bitno manja, moguće je da
početak uvođenja u život novog ustroja dioničkog društva dovede do teškoća i stanovitog
miješanja rješenja predviđenih za različite ustroje organa društva.

Zbog dosad ustaljene prakse valja očekivati da će monistički ustroj organa društva biti
manje zastupljen od dualističkog. Uglavnom će ga koristiti oni inozemni osnivači ili većinski
dioničari koji su na takav ustroj organa navikli u zemlji iz koje dolaze i obiteljska, odnosno
uopće zatvorena dionička društva, društva u kojima vodeće osobe iz obitelji ili nekog
zatvorenog kruga dioničara žele voditi poslovanje društva ali tako da više ne djeluju u
neposrednoj operativi, što ne mogu postići položajem u nadzornom odboru. Ostaje da se
prema okolnostima pojedinih društava ocijeni za koji će se ustroj organa odlučiti. Teško je
postaviti neka pravila koja bi se pri tome mogla beziznimno primijeniti.

Izbor između spomenuta dva ustroja organa dioničkog društva omogućuju primjerice
Francuska, Island, Italija, Litva, Makedonija, Nizozemska, Portugal, Slovenija. Samo
monistički ustroj predviđaju primjerice Belgija, Cipar, Danska, Grčka, Irska, Luksemburg,
Malta, Švedska, Španjolska, Švicarska, Velika Britanija, a samo dualistički Austrija, Češka,
Mađarska, Njemačka, Poljska, Slovačka.

Izmjene i dopune Zakona o ovom pitanju rađene su po uzoru na rješenja usvojena u

njemačkom i austrijskom pravu predviđena za slučaj kada se u Njemačkoj i u Austriji
neposredno primjenjuje Uredba Vijeća o statutu Europskog društva iz 2001. i osniva europsko
dioničko društvo (societas europaea) s monističkim ustrojem organa društva, iako te zemlje
za potrebe dioničkih društava inače dopuštaju korištenje samo dualističkog ustroja tih
društava. Tako je postupila i Slovenija.

U pravnim sustavima susreću se dva temeljna ustroja organa dioničkog društva prema
tome primjenjuje li neko pravo tzv. monistički koncept ustroja (single board system, one-tier
system) ili dualistički (dual board system, two-tier system) koji je kod nas kao jedini bio u
primjeni do izmjene Zakona o trgovačkim društvima iz 2007. pa ga nema potrebe posebno
prikazivati.

U monističkom pristupu uređenju ustroja organa dioničkog društvu nema striktne

odvojenosti vođenja poslova društva od nadzora nad vođenjem tih poslova, jer nadzor ne
obavljaju osobe koje bi bile potpuno odvojene od onih koje vode poslove društva. Osobe koje
vode poslove društva i one koje nadziru kako se to čini nalaze se u istom organu - upravnom
odboru pa se stoga i njegova nadležnost razlikuje od nadležnosti nadzornog odbora u
dualističkom ustroju organa društva. Dioničko društvo s monističkim ustrojem organa ima
skupštinu (general meeting of shareholders, Generalversammlung, assemblée générale,
l'assemblea), u kojoj se nalaze dioničari, i upravni odbor (board of directors, Verwaltungsrat,
conseil d' administration, consiglio di amministrazione) kao organ u kojemu su oni koji vode
poslove društva i oni koji nadziru poslovanje.
 4 / 53

Upravni odbor izabire skupština društva. U njemu se funkcionalno razdvajaju članovi

koji operativno vode poslove društva (managing ili executive directors u Engleskoj odnosno
full-time directors u SAD) od članova koji obavljaju nadzornu funkciju (ordinary, non-
executive directors odnosno outside, part time directors), slično onome što čine članovi
nadzornog odbora u društvima s dualističkim ustrojem organa gdje nadzorni odbor postoji kao
poseban organ, iako djeluju u sastavu istog organa. Uz board of directors, ako nisu njegovi
članovi, djeluju i officers (najbliži izraz u hrvatskom jeziku bio bi izvršni direktori, ali valja
imati na umu da nisu članovi board of directors i ne čine organ društva, nego u društvu
djeluju isključivo u osobnom svojstvu) koje postavlja board of directors, putem njih vodi
poslove društva i nadzire njihov rad.1 No, oni mogu biti i članovi upravnog odbora kada su
zapravo neizvršni direktori. Taj sustav prihvaćen je primjerice u Engleskoj i SAD odakle je u
raznim varijantama preuzet u druga prava.2

Takav ustroj organa koji izvorno potječe iz engleskog prava i prava SAD u biti je, uz
varijacije, prihvaćen i u drugim pravnim sustavima kojima se omogućuje primjena
monističkog ustroja organa društva. Slično je učinjeno i kod nas uz prilagodbe našem pravu
društava kao što je to učinjeno u pravu po uzoru na koje je ono nastalo.

2. Pravno uređenje monističkog ustroja organa

u dioničkom društvu

Da bi se pravno uredilo monistički ustroj organa dioničkog društva bilo je potrebno

pravno urediti upravni odbor i izvršne direktore. Kako je Zakonom o trgovačkim društvima
uređena glavna skupština u pogledu koje ne dolazi do promjena za slučaj da se uprava i
nadzorni odbor zamijene upravnim odborom i uvedu izvršni direktori, nije bilo ni potrebe da
se u vezi s tim organom nešto posebno propisuje, osim da je nadležan za izbor i davanje
razrješnice članovima upravnog odbora. Zakonom se uređuju upravni odbor i izvršni direktori
tako da se gdje god je to moguće upućuje na odgovarajuću primjenu odredbi Zakona o
trgovačkim društvima kojima se uređuje ustroj organa dioničkog društva prije izmjene
Zakona iz 2007. Time se izbjegavaju ponavljanja i smanjuje opasnost od primjene rješenja
koja ne bi bila međusobno usklađena kada nije opravdano da budu različita. Tako se:
- za određenje najvećeg broja članova upravnog odbora na odgovarajući način
primjenjuje što vrijedi za najveći broj članova nadzornog odbora (čl. 272.b st. 1),
- u pogledu svojstava osoba koje mogu biti izabrane za članove upravnog odbora na
odgovarajući način vrijedi što i za izbor članova nadzornog odbora s time da se pod tamo
spomenutim organima društva smatra i upravni odbor (čl. 272.b st. 2),
- na izbor i imenovanje članova upravnog odbora na odgovarajući način primjenjuje se
što i za izbor i imenovanje članova nadzornog odbora (čl. 272.c st. 1),
- za početak trajanja mandata člana upravnog odbora vrijedi što i za početak trajanja
mandata člana nadzornog odbora (čl. 272.c st. 2),
- za nagradu za rad članova upravnog odbora, ugovore što ih sklapaju s društvom i na
davanje kredita od strane društva na odgovarajući način vrijedi što i za članove nadzornog
odbora (čl. 272.c st. 3),
- na imenovanje člana upravnog odbora od strane suda na odgovarajući se način
primjenjuje što i za takvo imenovanje članova nadzornog odbora s time da se neki detalji i
posebno propisuju (čl. 272.d),

1
Vidi Raiser, T., Recht der Kapitalgesellschaften, München, 2001, str. 32-33; Petrović, S., Ustroj dioničkog
društva i odnos organa, Zbornik Pravnog fakulteta u Splitu, Split, br. 1-2/1999, str. 226, 245-247.
2
O tome više u Barbić, J., Pravo društava, knjiga druga - društva kapitala, 4. izd., Zagreb, 2007, str.426-429.
 5 / 53

- za opoziv članova upravnog odbora na odgovarajući način vrijedi što i za opoziv

članova nadzornog odbora (čl. 272.e),
- za ostavku člana upravnog odbora na odgovarajući način vrijedi što i za ostavku
člana nadzornog odbora (čl. 272.f),
- na upis u sudski registar i objavu promjene u upravnom odboru na odgovarajući se
način primjenjuje što i za članove nadzornog odbora samo što prijavu za upis po naravi stvari
podnose druge osobe (čl. 272.g st. 1),
- na upis promjene izvršnih direktora na odgovarajući se način primjenjuje što i za
članove uprave samo što prijavu za upis po naravi stvari podnose druge osobe (čl. 272.g st. 2),
- na način obavljanja nadzora u društvu, obveze upravnog odbora u slučaju gubitka,
nesposobnosti za plaćanje i prezaduženosti društva te sastavljanje i utvrđivanje godišnjih
financijskih izvješća na odgovarajući se način primjenjuje što i za upravu i nadzorni odbor,
ovisno poslu o kome je riječ (čl. 272.h st. 3-5),
- na sazivanje sjednica upravnog odbora, sudjelovanje na tim sjednicama, odlučivanje,
vođenje zapisnika sa sjednica i prava članova u vezi s time na odgovarajući se način
primjenjuje što i za nadzorni odbor (čl. 272.i st. 3., čl. 272.j),
- na imenovanje komisija upravnog odbora i njihove ovlasti na odgovarajući se način
primjenjuje što i za takva tijela nadzornog odbora (čl. 272.i st. 4),
- na dužnu pozornost i odgovornost članova upravnog odbora na odgovarajući se način
primjenjuje što i za članove nadzornog odbora (čl. 272.k),
- na izvršne direktore, uključujući njihove ovlasti i odgovornost na odgovarajući se
način uz neke izuzetke primjenjuje što i za članove uprave (čl. 272.l, čl. 272.m, čl. 272.o).

Upućivanje na odgovarajuću primjenu odredbi Zakona znači upućivanje na te odredbe

nakon njihovih izmjena i dopuna učinjenih 2007. pa i onih do kojih eventualno kasnije dođe.
Mjerodavno je stanje tih propisa u vrijeme primjene. Odgovarajuća primjena ne znači
striktnu primjenu propisa nego primjenu u mjeri u kojoj to dopušta narav stvari. Uz to na
nekim se mjestima izričito propisuju odstupanja od odredbi Zakona na čiju primjenu se
upućuje. Stoga valja najprije primijeniti ono što se izričito propisuje za upravni odbor i
izvršne direktore (čl. 272.a - 272.o), a u preostalome dijelu dolazi u obzir odgovarajuća
primjena onoga što je propisano za nadzorni odbor odnosno za upravu društva.

Uvođenje monističkog ustroja dioničkog društva zahtijevalo je i izmjene mnogih

odredaba Zakona o trgovačkim društvima. Riječ je prije svega o odredbama u kojima se
poziva na nadzorni odbor, što vrijedi za dionička društva s dualističkim ustrojem organa, a
trebalo bi vrijediti i za upravni odbor u društvima s monističkim ustrojem organa. Tamo gdje
je to slučaj, moralo se izmijeniti Zakon da bi se to omogućilo. To je učinjeno općom
odredbom čl. 171. st. 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o trgovačkim društvima po
kojoj se riječi "nadzorni odbor" u bilo kojem broju i padežu zamjenjuju riječima "nadzorni,
odnosno upravni odbor" u odgovarajućem broju i padežu i nekim pojedinačnim odredbama
tog zakona.3 Izmjene Zakona bile su potrebne i na mjestima na kojima se spominju članovi

3
To je učinjeno u člancima, odnosno u naslovima iznad članaka 40. stavka 1., 62. stavka 1., 180., 220. stavka 3.
i 5., 221. stavka 3., 227. stavka 2., 255. stavka 2. točke 2. i 4., 273. stavka 1., stavka 2. i 6., 274. stavka 2., 275.
stavka 1 i 3., 276., 277. stavka 1. i 3., 280. stavka 3., 281., 282. stavka 1., 283., 284. stavka 2. i 3., 293. stavka 2.,
294., 298. stavka 1., 299. stavka 2. i 4., 300.b, 300.c, 300.d, 300.e stavka 1., 301. stavka 1., 325. stavka 1., 326.
stavka 2., 341. stavka 2., 357. stavka 2., 358., 359. stavka 2. i 3., 362. točke 5., 363. stavka 2., 364. stavka 1.,
371. stavka 3., 374. stavka 2. i 4., 375. stavka 3., 376. stavka 2., 384.a stavka 1., 480. stavka 2., 493. stavka 3.,
495. stavka 1. i 2., 499., 500. st. 1. toč. 2., 502. stavka 2., 513. toč. 9., 515. st. 2., 526. stavka 1., 528., 533. stavka
3. i stavka 7. točke 2., 534. stavka 3. i 4., 550.b, 550.c stavka 5., 550.e stavka 4., 550.f, 550.g stavka 3., 550.i
stavka 1., 550.k stavka 1., 550.l stavka 1. i 3., 565. stavka 1., 568. stavka 2. i 3., 561. toč. 4. 569. toč. 4., 574.,
 6 / 53

uprave odnosno nadzornog odbora dioničkog društva kada se to treba odnositi i na izvršne
direktore odnosno članove upravnog odbora.4 Time je omogućena primjena Zakona i na te
osobe.

Pojedinosti u vezi s monističkim ustrojem organa društva uređuju se statutom kao što
se to čini i kada je u pitanju dualistički ustroj. Pritom i ovdje vrijedi isto pravilo da se statutom
može odstupiti od odredbi Zakona samo kada on to izričito dopušta, a njime urediti pitanja
koja nisu uređena Zakonom samo kada on to izričito ne isključuje. Odredbe statuta protivne
tome bile bi ništave (čl. 173. st. 4. Zakona). Način kako je monistički ustroj organa dioničkog
društva uređen Zakonom, neposrednim odredbama ili upućivanjem na odgovarajuću primjenu
pojedinih odredbi o dualističkom ustroju organa, ne ostavlja mnogo prostora da ga se uredi
statutom. Ovdje će se uputiti na pitanja koja se mogu urediti statutom i upozoriti na granice te
mogućnosti.

3. Izbor ustroja organa društva

Izbor između ponuđenih mogućnosti ustroja organa društva u potpunosti je slobodan i

društvo ga čini statutom. Izuzetak su slučajevi u kojima posebni propisi određuju da određena
dionička društva moraju imati dualistički ustroj organa. Sada je to primjerice slučaj s
Zakonom o bankama i Zakonom o osiguranju koji za banke i dionička društva za osiguranje
propisuju da imaju nadzorni odbor. No, kako je riječ o propisima donesenim kad je u
Hrvatskoj bio moguć samo dualistički ustroj organa dioničkog društva, može se očekivati da
će novi propisi na tom području biti liberalniji u pogledu izbora ustroja organa društva.

Koji se ustroj organa primjenjuje u nekom dioničkom društvu treće osobe mogu vidjeti iz
upisa u sudskom registru - korištenjem pri upisu podataka u sudskom registru naziva članovi
upravnog odbora, neizvršni direktori i izvršni direktori umjesto prije izmjene i dopune
Zakona jedino mogućih naziva članovi uprave i članovi nadzornog odbora po kojima se i
sada može zaključiti da se u dioničkom društvu koristi dualistički ustroj organa.

U dioničkom društvu može se primijeniti jedan ili drugi ustroj organa - nema
mogućnosti njihova kombiniranja, ali ni zapreke da se za vrijeme trajanja društva jedan ustroj
zamijeni drugim. Zakonom je to izraženo tako da se propisuje kako se statutom može odrediti
da društvo umjesto uprave i nadzornog odbora ima upravni odbor (čl. 272.a). Odluku o tome
donose osnivači dioničkog društva usvajanjem i potpisivanjem statuta kod javnog bilježnika a
kasnije o tome odlučuju dioničari na glavnoj skupštini usvajanjem novog ili izmjenom i
dopunom postojećeg statuta. Stupanjem na snagu novog ili izmijenjenog statuta društva ranije
korišteni ustroj društva zamjenjuje se novim navedenim u novom ili izmijenjenom statutu. Na
isti je način moguć i povratak na raniji sustav. Izbor odnosno imenovanje članova organa
društva na temelju izmijenjenog statuta samo je provedba usvojenog ustroja organa društva u
život. Drugo je pitanje može li društvo valjano djelovati prije nego što izabere članove
upravnog odbora. No, to je rizik koji treba da snose dioničari.

579. stavka 1., 580. stavka 2., 624. stavka 1. točaka 1. i 2. te stavka 2., 625. stavka 1., 629. stavka 1. i 3., 630.
stavka 1. točke 33., 34. i 35. te stavka 2. Zakona.
4
To je učinjeno u člancima odnosno u naslovima iznad članaka 21. st. 5. toč. 3., 40. st. 1., 62. st. 4., čl. 173. st.
3. toč. 6., 180. st. 4., 181. st.2. toč. 4. i 5., 182. st. 1, st. 2. toč.1-3., 183. st. 1. i 3., 186, 187. st. 1. toč. 4 i 5. st. 2.
toč. 5., 188. st. 2. i 3. toč. 2., 189. toč. 6., 190. st. 1. toč. 3. i st. 2., 191. st. 1., 193., 202., 255. st. 2. toč. 3.,313.
st. 2. toč. 3. i 4., 624. st. 1. toč. 1.,2.,4. i 6., 625. st. 1. , 626. st. 1. toč. 1. i 2., 629. st. 1. i 3., 630. st. 1. toč. 31.,
34., 35., 36.a, 68, 69., st. 2., 632. st. 1. Zakona.
 7 / 53

Da bi društvo imalo monistički ustroj organa u statutu se mora odrediti da ono ima
upravni odbor te broj članova tog odbora i broj izvršnih direktora (čl. 173. st. 3. toč. 6.
Zakona). U čl. 19. toč. 9. Pravilnika o načinu upisa u sudski registar propisano je da se u
prijavi za upis u sudski registar dioničkog društva s monističkim ustrojem organa moraju
navesti podaci o glavnom izvršnom direktoru, izvršnim direktorima i njihovim zamjenicima s
načinom zastupanja, imenima i prezimenima i datumom rođenja, prebivalištem, brojem i
oznakom osobne identifikacijske isprave, odnosno poreznim brojem, a za strance i države
koja ju je izdala i to s nazivom "izvršni direktori". U narednoj toč. 10. toga članka propisano
je da se moraju navesti predsjednik, zamjenici predsjednika i članovi upravnog odbora s istim
podacima koji se traže i za izvršne direktore i to s nazivom "upravni odbor".

Zakonom o sudskom registru nije propisano da se ti podaci upisuju u sudski registar,

jer je Zakon bio izmijenjen i dopunjen prije izmjena i dopuna Zakona o trgovačkim društvima
kojima je uvedena mogućnost da dioničko društvo ima upravni odbor pa ovo rješenje treba
smatrati prijelaznim da bi se od stupanja na snagu izmjena i dopuna Zakona o trgovačkim
društvima iz 2007. omogućilo primjenu monističkog ustroja organa dioničkog društva. No,
prigodom prve izmjene i dopune Zakona o sudskom registru morat će se takvo rješenje unijeti
u taj zakon kojim se propisuju podatci što se upisuju u sudski registar. Sada tome mogu, ali
samo posredno, poslužiti odredbe čl. 272.g Zakona o trgovačkim društvima po kojima se na
upis u sudski registar i objavu promjena u upravnom odboru na odgovarajući način
primjenjuju odredbe Zakona o upisu promjena članova nadzornog odbora u društvu s
dualističkim ustrojem organa.

Upis osnivanja društva s monističkim ustrojem organa nije moguć ako ono nema
izabrane/imenovane članove upravnog odbora i imenovane izvršne direktore. Nije potrebno
da ih ima puni broj određen statutom, jer je registarski sud dužan obaviti upis u sudski registar
onolikog broja tih osoba koliko ih je izabrano odnosno imenovano ako ih je toliko da je
omogućeno valjano odlučivanje u upravnom odboru i zastupanje društva. Na društvu je da
snosi rizik načina rada organa u krnjem sastavu, primjerice zbog toga što će se sve odluke
morati donositi jednoglasno ako upravni odbor ima onoliko članova koliko je glasova
potrebno za donošenje valjane odluke.

Mijenja li društvo ustroj organa tako da umjesto dualističkog prelazi na monistički,

morat će izmijeniti statut i na temelju tako izmijenjenog statuta izabrati/imenovati članove
upravnog odbora, a taj organ imenovati izvršne direktore. Pritom valja izbjeći prazninu do
koje bi moglo doći ako se samo izmijeni statut i nakon što se njegova izmjena upiše u sudski
registar pristupi izboru članova upravnog odbora. Upisom izmjene statuta u sudski registar
stupaju na snagu njegove nove odredbe o monističkom ustroju organa pa prestaju postojati
uprava i nadzorni odbor, jer ih društvo više nema, a članovi upravnog odbora nisu izabrani pa
ne mogu ni imenovati izvršne direktore. Društvo bi tada imalo smo glavnu skupštinu i nijedan
drugi organ što znači da ne bi moglo djelovati, iako kao pravna osoba i dalje postoji. U sudski
se registar ne upisuje podatak o tome koji ustroj organa ima društvo nego se u vezi s
promjenom ustroja organa upisuje odluka o promjeni statuta, a osobe o kojima je bilo riječi
prema podnesenoj prijavi za takav upis. To bi značilo da bi se tek nakon stupanja izmjene
statuta na snagu moralo sazvati glavnu skupštinu i na njoj izabrati članove upravnog odbora, a
ovaj imenovati izvršne direktore. Takav postupak ne bi bio poslovno razuman.

To stanje valja izbjeći tako da se na glavnoj skupštini nakon što se donese odluka o
izmjeni statuta, na temelju novih odredbi izabere članove upravnog odbora i odredi da im
mandat počinje teći s danom upisa izmjene statuta u sudski registar, osim u pogledu ovlasti za
 8 / 53

konstituiranje i za donošenje odluke o imenovanju izvršnih direktora koje imaju od dana

izbora tako da se organ može odmah po izboru konstituirati, imenovati izvršne direktore i
odrediti da im mandat počinje teći s danom upisa izmjene statuta u sudski registar. To
omogućuje da uprava društva registarskom sudu podnese prijavu za upis izmjene statuta,
brisanje članova uprave i nadzornog odbora uz istodobni upis članova upravnog odbora i
izvršnih direktora u sudski registar. Registarski sud će, kad upiše izmjenu statuta u sudski
registar, istodobno provesti i druge spomenute upise razumljivo uvijek ovisno o tome jesu li
ispunjene pretpostavke za upis izmjene statuta i za druge navedene upise. Time se postiže da
društvo sve do dana upisa izmjene statuta (promjene ustroja organa) nesmetano djeluje s
organima dualističkog ustroja a od dana tog upisa nastavi djelovati kao društvo s monističkim
ustrojem organa.

Izloženom postupku nije smetnja što u vrijeme izbora članova upravnog odbora
društvo još nema statut u kome je predviđen monistički ustroj organa te što taj organ donosi
odluku o svom konstituiranju i imenovanju izvršnih direktora, iako njegovim članovima još
nije počeo teći mandat. Odluku o izboru članova upravnog odbora donosi glavna skupština
društva koja je jedini nepromijenjeni organ pri promjeni ustroja organa društva. Sve odluke o
kojima je ovdje riječ donose se pod uvjetom da se u sudski registar upiše izmjena statuta
društva u kojoj je predviđen monistički ustroj organa i da su donesene u skladu s tim statutom.
Ne ispuni li se spomenuti uvjet, odluke nisu valjane i na temelju njih se ne bi mogli dopustiti
upisi u sudski registar. To je posljedica primjene pravila obveznog prava u pravu društava.

Sve što je ovdje rečeno na prijelaz s dualističkog ustroja organa društva na monistički
vrijedi mutatis mutandis i za prijelaz s monističkog na dualistički ustroj pa i kada to čini isto
društvo koje je već ranije mijenjalo ustroj svojih organa.

4. Broj članova upravnog odbora

Upravni odbor mora imati najmanje tri člana s time da se statutom društva može odrediti
da ih ima i više. Kad je zakonom određeno da u nadzornom odboru mora biti predstavnik
radnika, to vrijedi i za predstavnika radnika u upravnom odboru. Kod nas je, naime, Zakonom
o radu propisano kada u nadzornom odboru mora biti predstavnik radnika, ali je to učinjeno u
vrijeme kad je bio moguć samo dualistički ustroj organa društva pa se sada Zakonom
trgovačkim društvima (čl. 272.b st. 1) to propisuje i za društva koja nemaju nadzorni ali imaju
upravni odbor. Cilj propisivanja u Zakonu o radu obveze društva da radnicima omogući
sudjelovanje u nadzoru nad radom uprave nalaže da se u društvima s monističkim ustrojem
organa to njihovo pravo ostvaruje u upravnom odboru koji obavlja i nadzornu funkciju.

Za određivanje broja članova upravnog odbora Zakon upućuje na odredbe kojima se to

propisuje za članove nadzornog odbora u društvima s dualističkim ustrojem organa. Cilj toga
je ograničenje autonomije društva da statutom odredi veličinu upravnog odbora. Time se želi
ograničiti utjecaj glavne skupštine i postići izbor takvih upravnih odbora koji bi, s obzirom na
veličinu društva, brojem svojih članova osigurali razumno djelovanje u obavljanju zadaća
koje taj organ ima. Kada Zakon postavlja granice broju članova upravnog odbora, to se odnosi
na cijeli upravni odbor bez obzira na to biraju li se ili se imenuju njegovi članovi.

Upravi odbor ne može imati manje od tri člana, s time da i inače broj članova mora biti
neparan. Najveći dopušteni broj članova tog odbora određen je prema iznosu temeljnog
kapitala dioničkog društva. Tako: a) dionička društva koja imaju temeljni kapital u visini do
najviše 12.000.000 kuna mogu imati upravni odbor s najviše 9 članova; b) ona čiji je temeljni
 9 / 53

kapital veći od 12.000.000 kuna ali ne i veći od 80.000.000 kuna mogu imati upravni odbor s
najviše 15 članova, c) dionička društva čiji je temeljni kapital veći od 80.000.000 kuna najviše
21 člana. Mjerodavan je iznos temeljnog kapitala na dan podnošenja prijave za upis osnivanja
društva odnosno povećanja ili smanjenja temeljnog kapitala društva u sudski registar. Pri
tome nije važno koliko je temeljnog kapitala uplaćeno, bitno je koliki je iznos temeljnog
kapitala određen u statutu i upisan u sudskom registru.

U propisima se ne određuje točan broj članova upravnog odbora nego se postavlja okvir
unutar kojega se statutom može odrediti njihov broj. To ne isključuje mogućnost da se za
pojedina dionička društva posebnim propisom ne odredi da upravni odbor u njima mora imati
najmanje propisani broj članova. Tako se Zakonom o investicijskim fondovima za nadzorni
odbor zatvorenog investicijskog fonda propisuje da mora imati najmanje pet članova (čl. 69.
st. 1). Kako takvo dioničko društvo još za sada, dok se ne izmijeni spomenuti zakon, ne može
imati upravni odbor, taj primjer nema praktično značenje, ali bi ga mogao dobiti omogući li se
spomenutim društvima korištenje monističkog ustroja organa. Granica za određenje najvećeg
broja članova tog odbora je ona iz Zakona o trgovačkim društvima.

Statut mora točno odrediti broj članova upravnog odbora, ali se to u njemu ne bi moglo
učiniti tako da se propiše najveći i najmanji broj članova s time da o točnome broju članova
odluči glavna skupština. Trebalo bi, međutim, dopustiti da se u statut unese rješenje po
kojemu bi upravni odbor mogao imati nekoliko varijanti broja članova (primjerice da to može
biti pet ili sedam članova) s time da glavna skupština može odrediti broj članova prema nekoj
od tih varijanti stavljenih joj statutom na raspolaganje. Tada ona ne odlučuje proizvoljno,
nego prihvaća samo neko od rješenja koje joj je ponudio statut.

Broj članova upravnog odbora može se promijeniti (povećati ili smanjiti), ali se to mora
učiniti statutom. Odluka glavne skupštine kojom se povećava ili smanjuje temeljni kapital
nema učinak da se samim time određuje veći ili manji broj članova upravnog odbora i kada bi
iz odredaba čl. 254, st. 2. Zakona proizašlo da se taj broj može ili pak mora promijeniti. Prije
odluke o povećanju ili smanjenju broja članova upravnog odbora, glavna skupština mora na
odgovarajući način izmijeniti statut društva. Takvo je rješenje jedino moguće kako bi se
otklonio prevelik utjecaj glavne skupštine u društvu. Statut se ipak donosi posebnom
kvalificiranom većinom i za to se, kao i za njegove izmjene, moraju ispuniti posebne
formalnopravne pretpostavke, što onemogućuje da glavna skupština, odlukom koju donosi u
običnom postupku donošenja tekućih odluka, mijenjajući broj članova upravnog odbora utječe
na ustroj i djelovanje tog organa.

Ništava je odredba statuta kojom bi se odredio broj članova suprotno onome što je kao
ograničenje postavljeno Zakonom. Tada će se primijeniti Zakon, što treba tumačiti tako da se
uzme najmanji Zakonom propisani broj članova, ako je statutom predviđeno manje članova
od najmanjeg dopuštenog broja (ako ih je predviđeno manje od tri, treba uzeti da upravni
odbor ima tri člana), a ako je statutom određeno da upravni odbor ima više članova od broja
koji je kao najveći dopušten s obzirom na temeljni kapital društva, treba uzeti da taj odbor ima
najveći dopušteni broj članova za takvo društvo.

Odluka glavne skupštine kojom bi se izabralo više članova upravnog odbora nego što je
to dopušteno (Zakonom odnosno statutom) bila bi ništava glede izbora svih članova. Ne bi se
moglo uzeti da su valjano izabrani npr. oni članovi koji su redom navedeni u odluci do broja
 10 / 53

koji se trebalo izabrati, a da je ništav izbor samo onih koji su u njoj navedeni nakon toga.5
Izabere li se pak manji broj članova od onoga predviđenog statutom, pa i kada je njihov broj
paran, takva bi odluka bila samo pobojna, a drugo je pitanje može li i kako djelovati upravni
odbor s obzirom na broj članova koji su izabrani.6 To će ovisiti o tome ima li upravni odbor
toliko članova da je ispunjen uvjet kvoruma i da može donositi odluke što bi prema
okolnostima moglo zahtijevati i da ih se donosi samo jednoglasno.

Zakonom se ne određuje broj izvršnih i neizvršnih direktora nego samo broj članova
upravnog odbora. Glavna skupština ionako izabire samo članove upravnog odbora a taj odbor
odlučuje hoće li neki od njih biti i izvršni direktori. No, nema zapreke za to da se statutom
društva propiše koliko društvo ima izvršnih direktora pa čak i koliko njih, vodeći računa o
zakonskim ograničenjima u odnosu na ukupan broj članova upravnog odbora, su članovi
upravnog odbora. To pitanje, naime, Zakon ne uređuje ali izričito ni ne zabranjuje da ga se
uredi statutom. Upravni odbor je pri imenovanju izvršnih direktora vezan onime što je
propisano statutom.

5. Svojstva osoba koje mogu biti članovi upravnog odbora

Odredbom čl. 272.b st. 2. Zakona o trgovačkim društvima propisano je da se u

pogledu svojstava osoba koje mogu biti članovi upravnog odbora na odgovarajući način
primjenjuju odredbe čl. 255. st. 2. toč. 2. do 5. Zakona s time da se pod tamo spomenutim
organima društva smatra i upravni odbor. Iako se Zakon izričito ne poziva na ostale odredbe
toga članka, valja ih na odgovarajući način primijeniti i kada je riječ o članovima upravnog
odbora, jer to proizlazi iz cilja propisa. Odredbe čl. 255. st. 2. toč. 2. do 5. se naime izričito
spominju kako bi se otklonila primjena toč. 1. koja po naravi stvari ne dolazi u obzir. Tako je
očitom omaškom ispušteno izričito pozivanje na preostali dio toga članka.

U upravni odbor može se izabrati odnosno imenovati svaka potpuno poslovno

sposobna fizička osoba. Ne traži se da to bude dioničar niti hrvatski državljanin. Statutom se
mogu odrediti i dodatni uvjeti koje mora ispuniti takva osoba. Zakon propisuje tko ne može
biti članom nadzornog odbora (čl. 255, st. 2, čl. 261). Pri tome nema potrebe propisivati, kao
što je to slučaj s članovima nadzornog odbora, nespojivost članstva s članstvom u nekom
drugom organu društva u koji ne treba ubrojiti glavnu skupštinu, jer ih u društvu s
monističkim ustrojem organa nema. No, ovdje treba primijeniti ono što se kada je riječ o
članovima nadzornog odbora propisuje za članstvo u organima nekog drugog društva kada bi
zbog međusobnog odnosa društava ili broja organa u kojima je netko član došlo do povrede
načela nespojivosti članstva u više organa. Tako članom upravnog odbora ne može biti osoba
a) koja je član u deset nadzornih ili upravnih odbora u drugim društvima, b) član uprave
društva koje je ovisno u odnosu prema dioničkom društvu o čijem je upravnom odboru riječ,
c) koja je član uprave, izvršni direktor ili član upravnog odbora drugog društva kapitala u
čijem se upravnom ili nadzornom odboru nalazi član upravnog odbora ili neki izvršni
direktor društva, d) koja ne ispunjava uvjete nekažnjavanja odnosno neizricanja mjera

5
Hüffer, U., Aktiengesetz, München, 2006, str. 500 za nadzorni odbor. Stajalište o tome da je ništav izbor
članova nadzornog odbora ako glavna skupština izabere nadzorni odbor s više članova nego što je to statutom
određeno zauzeo je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u odluci od 28. travnja 1998. u predmetu br. Pž-
1241/98 objavljenoj u zbirci ING pregled sudske prakse, br. 4/1998, odjeljak 2, str. 29. Taj bi stav trebalo
primijeniti i za izbor veće broja članova upravnog odbora od dopuštenog.
6
Tako Hüffer, U., ibidem za nadzorni odbor.
 11 / 53

sigurnosti propisane u čl. 239, st. 2. Zakona, ni e) po naravi stvari prokurist niti punomoćnik
društva.7

Tome treba dodati ograničenje glede f) dužnosnika navedenih u Zakonu o sprječavanju

sukoba interesa u obnašanju javnih dužnosti (čl. 11, st. 5.) koje valja ovdje primijeniti na isti
način kao i glede članstva u upravi dioničkog društva. Taj je zakon donesen prije izmjena i
dopuna Zakona o trgovačkim društvima iz 2007. kojima je uvedena mogućnost monističkog
ustroja organa društva pa je razumljivo da se među ograničenjima za dužnosnike iz čl. 2. toga
zakona ne spominje i ograničenje u pogledu članstva u upravnom odboru dioničkog društva.
Propis kojim se određuje ograničenje mora se tumačiti prema njegovu cilju. Kako je
odredbom čl. 11, st. 5. Zakona propisano da dužnosnici navedeni u čl. 2. Zakona ne mogu biti
članovi uprava, to bi se trebalo odnositi i na članstvo u upravnim odborima dioničkih
društava, jer oni obavljaju posao koji obavljaju članovi uprava, iako obavljaju i onaj koji u
društvima s dualističkim ustrojem organa obavljaju članovi nadzornih odbora. Okolnost da
upravni odbor vodi društvo, što znači da odlučuje o svemu u društvu osim onoga što je
stavljeno u nadležnost glavnoj skupštini, navodi na jedini zaključak da ograničenje u pogledu
članstva u upravi društva, za koje nisu propisani izuzeci kao što je to slučaj s članstvom u
nadzornom odboru, treba protegnuti i na članstvo u upravnom odboru dioničkog društva.

Nespojivost članstva u upravnom odboru s članstvom u nadzornim ili upravnim

odborima deset drugih društava ne obuhvaća i članstvo u kolegijima, povjerenstvima,
komisijama te drugim tijelima drugih društava odnosno u upravnim vijećima ustanova. Takvo
ograničenje odnosi se na članstvo u spomenutim organima društava u zemlji, a ne i onih u
inozemstvu, tj. izvan područja primjene Zakona o trgovačkim društvima.8

Zakon ne postavlja ograničenja glede osoba koje su zaposlene u društvu pa bi se one

mogle izabrati za članove upravnog odbora. Kada je riječ o osobama u istome društvu, Zakon
propisuje da to jedino ne mogu biti osobe o kojima je već bilo riječi. Iz toga slijedi zaključak
da bi ostale osobe zaposlene u društvu mogle biti članovima upravnog odbora, iako to uvijek
nije najsretnije rješenje. Pritom se ne misli na predstavnika radnika kada je to propisano
Zakonom o radu, jer mu se tada po naravi stvari mora omogućiti da bude član upravnog
odbora.

Posljedica rješenja po kome zaposlenik u društvu može biti član upravnog odbora je u
tome da netko tko je u društvu organizacijski i radnopravno podređen upravnom odboru
odnosno izvršnim direktorima kao član upravnog odbora uz ostalo i nadzire rad zaposlenika.
To bi moglo dovesti do sprege među tim osobama koja ne bi bila u interesu društva. Zato bi
zadovoljavajuće bilo ono rješenje po kojemu bi član upravnog odbora koji je zaposlen u
društvu radio samo taj posao i nijedan drugi, jer svaki je drugi posao, gledajući u najširem
smislu, podložan nadzoru tog odbora.

7
Ovo posljednje ograničenje ne proizlazi iz odredbi čl. 255. na koje se poziva čl. 272.b st. 2. Zakona, ali ga
tumačenjem propisa prema cilju valja primijeniti, jer je u čl. 261. st. 1. Zakona propisano za članstvo u
nadzornom odboru. Kako upravni odbor obavlja nadzor i nad tim osobama koje nisu izvršni direktori logično je
da one ne mogu biti njegovi članovi. Tako članom upravnog odbora ne bi mogao biti ni odvjetnik koji zastupa
društvo pred sudom i drugim organima, pri sklapanju ugovora i sl., jer je punomoćnik društva.
8
Hüffer, U., o.c., bilj. 5, str. 517; Hoffmann-Becking, M. u:Hoffmann-Becking, Münchener Handbuch des
Gesellschaftsrechts, Bd. 4, Aktiengesellschaft, München, 1999, str. 334.
 12 / 53

Valja stoga preporučiti da član upravnog odbora, ako je u radnom odnosu u društvu, osim
predstavnika radnika u tom organu, obavlja samo taj posao te da ni u kojem smislu nije
neposredno ni posredno podređen upravnom odboru. Mogao bi se zamisliti slučaj u kojemu
su, primjerice, jedan ili možda još koji član upravnog odbora u radnom odnosu u društvu, gdje
obavljaju samo taj posao, i to čine svakodnevno kako bi se olakšao nadzor u društvu i učinilo
ga se djelotvornim. O tome što rade izvješćuju samo odbor čiji su članovi.

Statutom se mogu propisati dodatni uvjeti onima određenim zakonom koje moraju
ispuniti osobe da bi mogle biti članovi upravnog odbora kako bi se osiguralo da odbor ima
onakav sastav kakav je najpogodniji za obavljanje njegove funkcije u društvu. Tako se
statutom može propisati stručna sprema koju mora imati član upravnog odbora, iskustvo na
određenom poslu, postaviti donja i/ili gornja dobna granica, državljanstvo i sl. Na taj način
društvo može individualizirati sastav upravnog odbora kako glavna skupština pri izboru ne bi
postupila protivno potrebama društva. Takvi se uvjeti mogu propisati samo za izbor, ali ne i
za imenovanje članova upravnog odbora. Odredba statuta kojom bi se to učinilo i za članove
koje se imenuje u upravni odbor bila bi ništava (čl. 173, st. 4. Zakona). Posebne se uvjete ne
bi moglo propisati statutom ni za osobe koje izabire glavna skupština, ako ih ona bira na
temelju prijedloga sukladno posebnom zakonu. Tako je odredbom čl. 255, st. 3. Zakona to
pitanje uređeno za slučaj da se nekim posebnim zakonom za određena dionička društva
propiše kako se neki članovi upravnog odbora izabiru samo na prijedlog nekoga tko je
određen takvim zakonom.

U koncernu se često za svakog člana upravnog odbora društva koncerna daje prethodna
interna suglasnost u odgovarajućem organu ili stručnom tijelu društva majke ili društva u
koncernu kome je povjereno da vodi brigu o kadrovskoj politici pa se, tek nakon što se ta
suglasnost dobije, pristupa predlaganju osobe za člana tog odbora. To je pravilo kada je riječ o
odnosu vladajućeg i ovisnog društva. No, to su interna pravila koja se ne propisuju statutom.

Izabere li se ili imenuje u upravni odbor neka osoba koja za to ne ispunjava zakonom
propisane uvjete, a nedostatak se ne otkloni prije nego što počne mandatno razdoblje u kojem
mora biti članom tog organa, odluka o izboru odnosno imenovanju je ništava. To vrijedi i ako
se razlog zbog kojega netko ne može biti članom upravnog odbora pojavi nakon izbora
odnosno imenovanja a prije početka mandatnog razdoblja za koje je izabran odnosno
imenovan. Nastane li taj razlog nakon što otpočne mandat, članstvo u upravnom odboru
prestaje na temelju Zakona s nastankom razloga koji stoji na putu članstvu u tom odboru.9
Izbor odnosno imenovanje suprotno uvjetima propisanim u statutu ima kao posljedicu
pobojnost odluke o izboru. Za razliku od toga, nema automatizma u prestanku funkcije ako
članu upravnog odbora naknadno otpadne neko svojstvo koje se za izbor odnosno za
imenovanje u taj odbor traži statutom, ali je to razlog za njegov opoziv.10

9
Dobar primjer za to je početak primjene Zakona o sprječavanju interesa u obnašanju javnih dužnosti koji je
stupio na snagu 24. listopada 2003. ali se odredba o tome da dužnosnici navedeni u čl. 2. Zakona ne mogu biti
članovi nadzornih odbora trgovačkih društava počela primjenjivati tek po proteku četiri mjeseca od dana
stupanja Zakona na snagu (čl. 20, st. 5). Danom početka primjene odredbe o spomenutoj zabrani na temelju
zakona je prestalo članstvo u nadzornim odborima svim dužnosnicima na koje se odnosi. Za prestanak članstva
nije potreban nikakav poseban akt niti razrješenje.
10
Hüffer, U., o.c. u bilj. br. 5, str. 519.
 13 / 53

6. Izbor članova upravnog odbora

Na izbor članova upravnog odbora na odgovarajući se način primjenjuje ono što

vrijedi i za izbor članova nadzornog odbora (čl. 272.c st. 1. Zakona). To znači da članove
upravnog odbora: a) bira glavna skupština društva, ako ih ne b) imenuju određeni dioničari
(čl. 256. Zakona) ili c) to pod pretpostavkama iz Zakona ne učini sud (čl. 257. Zakona) te d)
prema Zakonu o radu radnici ne imenuju svog predstavnika u upravni odbor. U nas je, naime,
propisano da radnici u nadzorni odbor dioničkog društva imenuju jednog svog predstavnika
što se odnosi i na predstavnika radnika u upravnom odboru (čl. 272.b st. 1. Zakona).

O izboru članova upravnog odbora glavna skupština odlučuje običnom većinom glasova,
tj. većinom danih glasova ako se statutom ne odredi da se za to traži neka veća većina ili
ispunjenje dodatnih pretpostavki, kao što je to, primjerice, postojanje određenog kvoruma pri
donošenju odluke o izboru (čl. 290. Zakona). To vrijedi i onda kada se glavna skupština održi
sa samo jednim dioničarom, jer glede toga ne postoji institucionalizirana zaštita manjine.
Obična većina traži se zbog toga da se izbjegnu stanja kada bi propisivanjem kvalificirane
većine moglo doći do toga da se ne izaberu članovi upravnog odbora, jer bi to bilo štetno za
društvo. Zato se Zakonom nudi praktično rješenje koje se može promijeniti statutom.

Izbor članova upravnog odbora mora se objaviti kao točka u dnevnome redu glavne
skupštine uz prijedlog odluke o izboru. Prijedlog odluke o izboru upravnog odbora koji se
objavljuje stavlja prethodni upravni odbor, ali u odlučivanju o tome kakav će se prijedlog
staviti ne sudjeluje predstavnik radnika u tom odboru (čl. 280, st. 3).11 Upravni odbor dužan
je predložiti odluku o izboru članova tog organa, osim u slučaju kada manjina u društvu
koristeći se svojim pravom ne postavi takav prijedlog.12 I u tom slučaju u igri je i prijedlog
upravnog odbora, ali ako Zakonom propisana kvalificirana manjina to zatraži, prvo se
odlučuje o njezinom prijedlogu.

Izbor više članova upravnog odbora može se, u skladu sa statutom, provoditi tako da se
glasuje o izboru svakog pojedinog člana ili o listi članova koja se prihvaća ili odbija u cjelini.
Ako u statutu o tome nema odredaba, o načinu glasovanja odlučuje glavna skupština. Da bi se
izbjegli prigovori, predsjednik ili druga osoba koja vodi glavnu skupštinu mora prije
glasovanja o listi uputiti članove skupštine da u slučaju ako nisu suglasni s izborom kojega od
kandidata na listi glasuju protiv cijele liste te da odbijanje liste dovodi poslije do glasovanja o

11
U vezi s time komentar zaslužuje odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 14. prosinca 1999.
donesena u predmetu br. Pž-4618/99 objavljena u Zbirci rješidbi hrvatskih trgovačkih sudova br. 7, str. 70,
odluka pod br. 46 i u ING-Pregledu sudske prakse br. 6/2002, odjeljak 2, str. 25, odluka pod br. 234.521.4. u
pogledu izbora članova nadzornog odbora. U njoj se zauzima dobar stav da je odluka o izboru (iako se u odluci
spominje imenovanje) člana nadzornog odbora valjana ako je javno objavljen dnevni red, ako za izbor postoji
prijedlog nadzornog odbora te ako je taj prijedlog objavljen uz objavljeni dnevni red. Sud smatra da je učinjeni
izbor ništav, ako je član nadzornog odbora izabran na prijedlog pojedinog dioničara a bez prijedloga nadzornog
odbora. Uvjet za donošenje valjane odluke o izboru člana nadzornog odbora je da je glavna skupština uredno
sazvana, tj. da su objavljeni poziv za nju, dnevni red i prijedlozi odluka. Na dnevnom redu mora biti izbor člana
nadzornog odbora. Kako glavnu skupštinu saziva uprava, prijedlog odluke o izboru stavlja nadzorni odbor, ali to
ne znači da će skupština taj prijedlog i usvojiti. Na glavnoj skupštini svaki dioničar ili njegov zastupnik može
staviti protuprijedlog za izbor člana nadzornog odbora, jer glavna skupština nije vezana prijedlogom nadzornog
odbora pa ako bi netko bio izabran za člana nadzornog odbora na temelju prijedloga što ga na glavnoj skupštini
postavi dioničar odnosno njegov zastupnik, takav bi izbor bio valjan. Isto tako ne bi bila ništava odluka o izboru
člana nadzornog odbora, ako ne bi bio objavljen prijedlog nadzornog odbora, nego bi bila samo pobojna.
12
Hoffmann-Becking, M., o. c. u bilj. br. 8, str. 337 za nadzorni odbor.
 14 / 53

članovima upravnog odbora pojedinačno.13 Postoji li prijedlog nekog dioničara da se o izboru

glasuje pojedinačno, predsjedavajući glavnom skupštinom može staviti na glasovanje odluku
hoće li se glasovati pojedinačno ili o listi predloženika za izbor, ali to može učiniti i tako da
stavi na glasovanje donošenje odluke o listi, s time da se, ako lista dobije potreban broj
glasova, smatra da je odbijen prijedlog da se o izboru glasuje pojedinačno.14 Ne dobije li pak
lista potrebnu većinu, trebalo bi smatrati da je prihvaćen prijedlog o glasovanju za pojedinačni
izbor pa bi mu se nakon toga trebalo pristupiti. Izbor članova upravnog odbora na temelju
liste je pogodniji, jer se tako lakše može dobiti sastav tog odbora koji je, s obzirom na
stručnost osoba u njemu, pogodan za obavljanje njegovih zadaća. Tako se lakše kombiniraju
stručnjaci raznih struka korisnih za djelotvoran rad.

Svaki dioničar može na glavnoj skupštini staviti protuprijedlog prijedlogu upravnog

odbora. Predsjedavajući tada odlučuje o tome kojim će redom staviti prijedloge na glasovanje.
Pri tome može postupiti slično kako je rečeno za glasovanje o listi ili o pojedinim
predloženicima. Stavljajući na glasovanje prijedlog upravnog odbora, predsjedavajući može
na glavnoj skupštini objaviti da će se u slučaju dobivanja potrebnog broja glasova smatrati da
je odbijen protuprijedlog. Ako prijedlog ne dobije potreban broj glasova, mora se pristupiti
glasovanju o protuprijedlogu.15 Jedino ako protuprijedlog stave dioničari na čije se dionice
odnosi najmanje 10% temeljnog kapitala društva zastupljenog na glavnoj skupštini (čl. 294.
Zakona), taj se prijedlog mora staviti na glasovanje prije prijedloga upravnog odbora.

Izbor je valjan tek kada ga prihvati osoba koja je izabrana, a za to nije odlučan upis u
sudski registar, koji je deklaratorne, a ne konstitutivne naravi. Ona svoje prihvaćanje najčešće
izjavljuje unaprijed, tj. prije izbora, ali to može učiniti na glavnoj skupštini na kojoj je
izabrana te poslije predsjedniku upravnog odbora, a može to učiniti i konkludentno tako da
jednostavno počne obavljati funkciju člana upravnog odbora.16 Do izjave volje o prihvaćanju
izbor u upravni odbor je pendentan. Da se to ne otegne, upravni odbor je ovlašten i dužan
odrediti primjereni rok i pozvati izabranu osobu da se do isteka roka očituje o tome prihvaća li
izbor.17 Ne očituje li se izabrana osoba u roku koji joj je za to određen, smatra se da nije
prihvatila izbor. To vrijedi i pri imenovanju članova upravnog odbora.

7. Imenovanje članova upravnog odbora

Pravo imenovanja članova upravnog odbora iz čl. 256, st. 2. Zakona smatra se
posebnim pravom dioničara koje se ovlašteniku može oduzeti samo izmjenom statuta i
njegovom suglasnošću. Dioničara kojega se ovlašćuje da imenuje članove upravnog odbora
mora se poimence navesti u statutu ili se moraju pobliže odrediti dionice čiji imatelji imaju to
pravo.

U prvom slučaju to je pravo vezano za osobu (tzv. strogo osobno pravo) i ne može se
prenijeti na drugoga. Obično se tada u statutu navodi da ta osoba ima to pravo tako dugo dok

13
Hüffer, U., o. c. u bilj. br. 5, str. 522; Hoffmann-Becking, M., o. c. u bilj. br. 8, str. 338 za izbor članova
nadzornog odbora.
14
Hoffmann-Becking, M., ibidem.
15
Hoffmann-Becking, M., ibidem.
16
Hüffer, U., o. c., bilj. br. 5, str. 523 za članove nadzornog odbora. Stajalište o deklaratornosti upisa članova
nadzornog odbora u sudski registar zauzeo je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u odluci od 13.
studenoga 1999. donesenoj u predmetu Pž-4031/99, objavljenoj u www.vsrh.hr, časopisu Pravo u gospodarstvu,
br. 1/2001, str. 158 i listu Informator, br. 4777 od 18.12. 1999. koje treba pihvatiti i kada je riječ o upisu članova
upravnog odbora.
17
Hoffmann-Becking, M., o. c. u bilj. br. 8, str. 339 za izbor članova nadzornog odbora.
 15 / 53

raspolaže određenim najmanjim brojem dionica ili dok ima neko svojstvo (primjerice dok je
član neke obitelji, dok se bavi određenim poslom). To se pravo u praksi često daje društvu
majci glede imenovanja članova upravnih odbora u društvima kćerima i u dioničkim
društvima obiteljskog tipa.18

U drugome slučaju dionice koje daju to pravo čine cjelinu, a ovlaštenik je svakodobni
imatelj tih dionica. Nije valjano određenje u statutu da pravo imenovanja člana odnosno
članova upravnog odbora ima osoba koja drži određeni broj dionica ili neki postotak svih
dionica društva, jer to nije dovoljno određenje dionica koje daju to pravo. Kada bi se to
primijenilo, moglo bi se dogoditi da više dioničara ima isto pravo jer, primjerice, imaju
određeni broj dionica koje ne bi morale biti strogo određene, pa bi nastao problem kako
ostvariti njihova prava kada se ionako Zakonom određuje koliko najviše članova upravnog
odbora može biti imenovano. Prenese li se neka od dionica koje daju pravo imenovanja
članova upravnog odbora, stjecatelj ne stječe pravo tog imenovanja, a gubi ga dioničar koji je
dionice prenio, jer ni on više ne raspolaže ukupnim brojem dionica koje daju to pravo. No
pravo imenovanja može imati više dioničara zajedno ako raspolažu točno određenim
dionicama koje daju pravo imenovanja. Bitno je da su dionice koje ukupno daju pravo
imenovanja člana upravnog odbora točno individualizirane, što se mora učiniti kada su
knjižene na računu nematerijaliziranih vrijednosnih papira dioničara u kompjutorskom
sustavu Središnje depozitarne agencije odnosno u registru dionica koji se vodi u dioničkom
društvu.

Zakonom o trgovačkim društvima (čl. 256, st. 3) propisano je da dionice čiji imatelji
imaju pravo imenovati određeni broj članova upravnog odbora (u spomenutoj odredbi govori
se o članovima nadzornog odbora) moraju glasiti na ime i da moraju biti vinkulirane, tj. da je
za njihovo prenošenje potrebna suglasnost društva. To je važno zbog toga da dioničko društvo
uvijek zna tko ima takvu važnu ovlast u društvu i da može odlučiti kome će je dati, jer nije
svejedno tko je osoba koja neposredno imenuje članove upravnog odbora oduzimajući u tome
dijelu glavnoj skupštini pravo izbora određenog broja članova tog organa. Bez takvog bi
rješenja, primjerice, bilo moguće da dioničar koji ima spomenute dionice njima raspolaže u
korist nekoga tko bi ostvarujući svoje pravo mogao društvu nanijeti štetu. Društvu bi se tada
dogodilo da se tim pravom koristi osoba koju ono nije imalo u vidu kada je u društvu to pravo
zasnovalo u korist određenog dioničara. Stoga je prijeko potrebno da mu se omogući utjecaj
na to kome će se to pravo dati. Riječ je o zaštiti prava dioničara društva koji se u tome dijelu
odriču svoga temeljnog prava, tj. prava izabrati članove upravnog odbora društva.

Zakon o tržištu vrijednosnih papira unio je odredbom čl. 133, st. 2. nesigurnost u to
područje propisivanjem da se odredba Zakona o trgovačkim društvima kojom se uređuje
vinkulacija dionica (čl. 227, st. 2) ne primjenjuje na vrijednosne papire izdane u
nematerijaliziranom obliku,19 što znači da se u statutu društva ne bi moglo odrediti da su
takve dionice vinkulirane. No, riječ je samo o dionicama koje se u smislu tog zakona smatraju
dionicama izdanim u nematerijaliziranom obliku, za ostale nema zapreke da budu vinkulirane.

Spomenutim zakonom nije, naime, izričito isključena primjena čl. 256, st. 3. Zakona o
trgovačkim društvima, ali se za dionice na koje se odnosi ograničenje iz čl. 133, st. 2. Zakona

18
Raiser, T., o.c. u bilj. br. 1, str. 190 za imenovanje članova nadzornog odbora..
19
V. pobliže o tome što se smatra dionicama izdanim u nematerijaliziranom obliku i koji se oblici dionica kod
nas mogu izdati te s kojim učincima na njihov promet i ogranjičenja u prometu u Barbić,J., o.c. u bilj. br. 2, str.
70 - 87 te 275 - 284.
 16 / 53

o tržištu vrijednosnih papira ne može više primijeniti odredba o vinkulaciji dionica koje daju
pravo na imenovanje članova upravnog odbora. Odredba čl. 256, st. 3. Zakona o trgovačkim
društvima tako se u potpunosti i dalje primjenjuje samo ako je za dionicu izdana isprava o
dionici ili je riječ o dionici izdanoj u nematerijaliziranom obliku koja nije knjižena na nečijem
računu nematerijaliziranih vrijednosnih papira u kompjutorskom sustavu Središnje
depozitarne agencije.

Time je isključena mogućnost da se statutom imateljima točno određenih dionica izdanih

u nematerijaliziranom obliku u smislu Zakona o tržištu vrijednosnih papira dade pravo
imenovanja članova upravnog odbora. Zakon o trgovačkim društvima, naime, propisuje za to
uvjet da takve dionice budu vinkulirane pa kako ih se ne može vinkulirati, one ne mogu svom
imatelju ni dati spomenuto pravo. Predvidi li ga se usprkos tome u statutu, takva bi odredba
statuta bila ništava a imatelju tih dionica ne bi dala pravo imenovanja članova upravnog
odbora.

Dionice koje imatelju daju pravo imenovati članove upravnog odbora ne čine rod dionica
(ne čine ga ni one koje ima u statutu poimenično navedena osoba ovlaštena imenovati članove
upravnog odbora). Posljedica je toga da se na njih ne primjenjuju odredbe čl. 301, st. 3. i čl.
304, st. 2. Zakona. To je i cilj odredbe čl. 256, st. 3. Zakona kojom se to određuje. Ne moraju
biti vinkulirane dionice što pripadaju dioničaru koji je poimence naveden u statutu kao osoba
koja ima pravo imenovati članove upravnog odbora.

Svi dioničari koji imaju pravo imenovati članove upravnog odbora mogu tako zajedno
imenovati najviše jednu trećinu članova tog organa. U tu se trećinu članova ne računa
predstavnik radnika. Time se postavlja ograničenje da dio dioničara društva, iako nema
većinu u glavnoj skupštini, ne preuzme u društvu toliko prevladavajući položaj da praktički
ostvaruje samo svoje interese.

Dioničar koji ima pravo imenovati članove upravnog odbora nije dužan to pravo i
ostvarivati. Ako zbog toga upravni odbor ne bi imao potreban broj članova, članove koje ne
imenuje dioničar može imenovati sud. Imenovanje od strane dioničara ostvaruje se
priopćenjem upravnom odboru ili izvršnim direktorima društva. Za očitovanje volje o tome
nije propisan poseban oblik.20 Članstvo u upravnom odboru stječe se tek kada ga imenovana
osoba prihvati. Za to vrijedi ono što vrijedi i za prihvaćanje dužnosti osobe koja je izabrana na
glavnoj skupštini društva.21

Imenovani član ima u upravnom odboru ista prava i obveze kao i član koji je izabran u taj
odbor. Ne vežu ga upute onoga tko ga je imenovao, ali treba imati na umu da ga je onaj tko ga
je imenovao ovlašten i opozvati, a da za to ne mora postojati neki poseban razlog.

Na imenovanje članova upravnog odbora od strane trgovačkog suda na čijem se

području nalazi sjedište društva na odgovarajući se način primjenjuju odredbe čl. 257.
Zakona o imenovanju članova nadzornog odbora u društvima s dualističkim ustrojem organa
koji nedostaju da bi taj odbor imao onoliko članova koji je potreban da bi mogao donositi
odluke. Nije važan razlog zbog kojega upravni odbor nema onaj broj članova koji je potreban

20
Hoffmann-Becking, M., o. c. u bilj. br. 8, str. 340; Hüffer, U., o. c., bilj. 5, str. 523 za članove nadzornog
odbora.
21
Hüffer, U., ibidem; Hoffmann-Becking, M., ibidem; Hueck, G.-Windbichler, C., Gesellschaftsrecht,
München, 2003, str. 304; Schmidt, K., Gesellschaftsrecht, Köln, Berlin, Bonn,, München, 2002, str. str. 833 za
članove nadzornog odbora.
 17 / 53

da bi mogao odlučivati (ne radi se dakle o broju članova koji nedostaje do ukupnog broja
članova odbora). Sud o tome odlučuje u izvanparničnom postupku. Prijedlog sudu može
postaviti svaki član upravnog odbora ili dioničar, a dužni su ga staviti izvršni direktori. Ako
je u upravnom odboru predstavnik radnika ili u njemu mora biti, prijedlog može staviti i
radničko vijeće. Izvršni direktori dužni su bez odgađanja uputiti prijedlog sudu od dana kada
upravni odbor više nije imao potreban broj članova, osim ako se ne očekuje da će se njihov
broj na vrijeme popuniti do naredne sjednice upravnog odbora.

Prema odredbi čl. 272.d taj se prijedlog može postaviti i ako upravni odbor ima više
od tri mjeseca manji broj članova od onog predviđenog zakonom ili statutom društva, premda
i u takvom sastavu može valjano odlučivati, a u hitnim slučajevima prijedlog se može
postaviti sudu i prije isteka tog roka. Razlika u odnosu na rješenje predviđeno za imenovanje
članova nadzornog odbora proizlazi iz različite uloge koju ima upravni odbor u odnosu na
nadzorni odbor. Upravni odbor je, naime, bitan za vođenje društva što nije slučaj s nadzornim
odborom pa je stoga od posebne važnosti da djeluje u punom sastavu.

Prijedlogom za imenovanje obično se predlažu i osobe koje treba imenovati, ali sud
nije vezan tim prijedlogom. Sud mora paziti jesu li ispunjene pretpostavke koje se traže
Zakonom ili statutom za to da bi neka osoba mogla biti članom upravnog odbora.

Trajanje mandata člana upravnog odbora imenovanog od strane suda određeno je od

imenovanja do početka trajanja mandata člana tog odbora izabranog odnosno imenovanog
umjesto člana koji je nedostajao. Time se naglašava privremena narav sudskog rješenja tog
pitanja i daje prednost onome što se odluči u društvu. Sudskom se intervencijom samo
premošćuje stanje koje može biti štetno za društvo.

U čl. 272.d st. 4. Zakona određuju se prava koja član imenovan od strane suda ima u
pogledu naknade troškova i nagrade za rad. Tako ima pravo na naknadu troškova koje ima u
vezi s obavljanjem posla, a ako članovi upravnog odbora primaju nagradu za svoj rad, tada i
tu nagradu. Na prijedlog tako imenovanog člana upravnog odbora sud je dužan odrediti visinu
naknade i nagrade, a na temelju odluke suda može se provoditi ovrha. Tako imenovani član
upravnog odbora ima ista prava i obveze kao i ostali članovi tog organa. Za njihovo članstvo u
upravnom odboru bitno je da su ga se prihvatili za što vrijedi sve ono što je o tome rečeno i za
druge slučajeve članstva u tom organu.

Članovi upravnog odbora ne mogu imati zamjenike (čl. 272.c st. 1. u vezi čl. čl. 256, st.
4. Zakona o trgovačkim društvima). Ako koji od članova tog odbora više ne želi ili ne može
biti članom tog organa, morat će se izabrati novi član, a ako je riječ o članu koji je bio
imenovan u taj odbor, novog će člana imenovati onaj dioničar koji je imenovao člana koji je
to prestao biti odnosno dioničar koji u vrijeme kada treba obaviti imenovanje raspolaže
dionicama koje daju pravo na imenovanje člana upravnog odbora umjesto onoga koji to više
nije.

Ako izbor ili imenovanje kojeg člana upravnog odbora nisu valjani, to ne povlači odmah
i ništavost odluka tog organa u čijem je donošenju sudjelovao niti ništavost izbora odnosno
imenovanja cijelog upravnog odbora. Član koji je djelovao u upravnom odboru iako nije bio
valjano izabran odnosno imenovan odgovara za svoj rad u tom organu. Odluke upravnog
odbora su valjane ako su donašane glasovima koji su dostatni za to da bi se donijela valjana
odluka i bez glasa osobe čiji izbor odnosno imenovanje u upravni odbor nisu valjani. Pri tome
 18 / 53

je bitno i to da je upravni odbor i bez osobe koja nije njegov valjani član imao onaj broj
članova koji je potreban da bi mogao donositi valjane odluke.22

8. Trajanje mandata članova upravnog odbora

Trajanje mandata članova nadzornog odbora određeno je Zakonom (čl. 272.c st. 2) tako
da se određuje kako ne može biti dulje od šest godina. Zakon propisuje najveću dužinu
mandata za članove upravnog odbora, a ne za upravni odbor kao organ društva. Odredba o
trajanju mandata članova upravnog odbora prisilnopravne je naravi. O mandatu članova
prvoga upravnog odbora govori odredba čl. 180, st. 3. Zakona (traje najdulje do održavanja
prve glavne skupštine koja odlučuje o njihovu radu u prvoj poslovnoj godini odnosno dijelu
poslovne godine za koji su imenovani).

Mandat članova upravnog odbora počinje najranije s prihvaćanjem izbora, ali se može
odrediti da to bude i kasnije, pa i tako da se izbor odnosno imenovanje obave uz odložni uvjet,
ako je tada početak mandata za društvo dovoljno određen.23 Nije li u odluci o izboru odnosno
u izjavi o imenovanju što drugo rečeno, mandat članu upravnog odbora počinje s danom
donošenja odluke o izboru odnosno davanja izjave o imenovanju bez obzira na upis u
sudskom registru. Taj je upis, naime, deklaratorne naravi.

Trajanje mandata određuje se statutom ili odlukom glavne skupštine o izboru članova
upravnog odbora u rokovima koji, međutim, ne mogu biti dulji od onoga koji je zakonom
određen kao najdulji. U slučaju imenovanja to može odrediti onaj tko imenuje člana upravnog
odbora, ali također unutar navedenih rokova. Unutar toga rokovi se mogu računati na razne
načine, npr. po poslovnim godinama, kalendarskim godinama od imenovanja i sl. Mandat ne
mora biti isti za sve članove upravnog odbora, ali se pri njegovu određivanju mora voditi
računa o tome da je položaj svih članova toga organa jednako vrijedan.24 Ne bi se smjelo
različito određivati trajanje mandata s obzirom na to je li riječ o predstavniku radnika ili
članovima koje biraju dioničari. U praksi se različito trajanje mandata obično određuje zbog
toga da se postigne kontinuitet u radu upravnog odbora, primjerice tako da se neki članovi
izaberu odnosno imenuju na vrijeme od dvije, a drugi na vrijeme od četiri ili šest godina. Isti
se učinak postiže i tako da se pri izboru odnosno imenovanju članova novog upravnog odbora
ponovno izaberu, ali tada se ne radi o istom mandatnom razdoblju, i neki članovi prethodnog
upravnog odbora.

Razdoblje na koje se bira odnosno imenuje član upravnog odbora može se odrediti tako
da traje do zaključenja glavne skupštine na kojoj se odlučuje o davanju razrješnice članovima
tog odbora za određenu poslovnu godinu nakon izbora odnosno imenovanja (primjerice prvu,
drugu, treću), s time da se u te poslovne godine računa ili ne računa poslovna godina u kojoj
su imenovani ili u kojoj im je počelo mandatno razdoblje. Pri tome treba paziti da se tako ne
prekorači najdulje Zakonom propisano mandatno razdoblje od šest godina ili neko kraće
određeno statutom. Logika takvog načina određivanja mandatnog razdoblja jest da se i glavna
skupština može izjasniti o radu članova upravnog odbora prije nego što im istekne mandat.
Dogodi li se tada da glavna skupština bude odgođena pa se kasnije odlučuje o davanju

22
Hüffer, U., o. c., bilj. br. 5, str. 525 za članove nadzornog odbora..
23
Hüffer, U., o.c. u bilj. br. 5, str. 526; Hoffmann-Becking, M., o. c. u bilj. br. 8, str. 344 za članove nadzornog
odbora.
24
Hüffer, U., o. c. u bilj. br. 5, str. 527; Hoffmann-Becking, M., ibidem za članove nadzornog odbora.
 19 / 53

razrješnice, moguće je i da mandat faktički iznimno traje i dulje ako bi se razrješnica zbog
odgode skupštine dala kasnije nego što je to bilo predviđeno.25 Pri takvom određenju trajanja
mandata članova upravnog odbora mora se paziti da se ne dogodi da jednakim načinom
određenja trajanja mandata i izvršnih direktora mandat jednima i drugima ne prestane
istodobno pa da društvo jedno vrijeme bude izvršnih direktora, jer ih nema tko imenovati.
Članovi upravnog odbora koji odlaze mogu doduše prije svoga odlaska imenovati izvršne
direktore za naredno mandatno razdoblje, ali to ne bi bio korektan postupak prema članovima
upravnog odbora koji dolaze jer bi im se odmah u početku oduzelo temeljno pravo
imenovanja izvršnih direktora.

Pri određivanju mandata članova upravnog odbora i njihovu izboru valja voditi računa o
tome da društvo ni u kojem času ne bude bez tog organa. Opasnost da do toga dođe može se
primjerice pojaviti kada društvo mijenja statut tako da smanjuje ili povećava broj članova
upravnog odbora. Društvo u prvom slučaju može postupiti tako da glavna skupština opozove
onaj broj članova koji je s obzirom na promjenu statuta prekobrojan, s time da to vrijedi od
dana stupanja na snagu izmjene statuta kojom je propisan novi broj članova tog odbora, a u
drugom tako da izabere onaj broj članova upravnog odbora koji s obzirom na izmjenu statuta
nedostaje. U tom se slučaju ne može dogoditi da društvo ni u jednom trenutku nema upravni
odbor u punom sastavu u skladu sa svojim statutom.

No, moguće je da se usklađenje zamisli i tako da svi članovi upravnog odbora dadu
ostavku kako bi se izabrao cijeli novi sastav članova tog odbora koji će po broju odgovarati
onome što je propisano u izmijenjenom statutu. Pritom valja voditi brigu o tome da društvo
može imati novi sastav upravnog odbora tek nakon što izmjena statuta stupi na snagu, tj.
nakon što se odluka glavne skupštine o tome upiše u sudski registar. Stoga je najbolje da
članovi upravnog odbora u tom slučaju dadu ostavke tako da u njima izjave kako one vrijede
od trenutka stupanja izmjene statuta na snagu te da glavna skupština u odluci o izboru novih
članova upravnog odbora odredi kako im mandat počinje s danom stupanja na snagu izmjene
statuta. Tada je zajamčen kontinuitet postojanja i djelovanja upravnog odbora. On će biti
zajamčen i kada glavna skupština opozove sve članove upravnog odbora izabrane prema
neizmijenjenom statutu, i istodobno izabere nove u broju koji odgovara izmijenjenom statutu,
s time da opoziv djeluje s danom od kada djeluje njihov izbor, tj. danom stupanja na snagu
izmjene statuta.

Član upravnog odbora može se ponovno izabrati, ali ga glavna skupština ne bi mogla
ponovno izabrati prije nego što mu istekne prethodni mandat. Glavna bi skupština ipak mogla
ponovno izabrati člana i prije nego što mu istekne mandat na koji je izabran tako da se
preostali dio tekućeg mandata uračunava u najveći zakonom propisani mandat koji se ne može
time prekoračiti.26 Od toga valja razlikovati slučaj kada glavna skupština ponovno izabire
nekog člana upravnog odbora neposredno prije isteka njegova mandata ili neko zaista kratko
prijeme prije isteka mandata, s time da mu mandat počne teći nakon prestanka prethodnoga.
To je uostalom i redoviti način izbora članova upravnog odbora kojim se omogućuje
kontinuitet rada tog organa.

Svi izvršni direktori i predsjednik upravnog odbora moraju svaku promjenu u sastavu
upravnog odbora bez odgađanja objaviti onako kako objavljuju priopćenja društva i u
propisanome roku podnijeti registarskom sudu prijavu za upis promjene u sudski registar.

25
Hüffer, U., ibidem; Hoffmann-Becking, M., ibidem za članove nadzornog odbora.
26
Hüffer, U., ibidem za članove nadzornog odbora.
 20 / 53

Ovdje nije kao i u pogledu izvršnih direktora propisan kratki rok, nego oni to moraju učiniti u
općem roku za podnošenje prijave od 15 dana (čl. 62, st. 5. Zakona). Nije, naime, riječ o
osobama koje imaju ovlasti u pravnom prometu djelujući u ime društva prema trećima pa
nema ni potrebe za hitnošću. S druge je pak strane upis promjene deklaratoran pa je ionako
bez značaja za treće osobe. Bitno je djelovanje članova upravnog odbora u unutarnjem a ne u
vanjskom društvu, osim sasvim izuzetnih slučajeva kada upravni odbor zastupa društvo na
sudu. Za unutarnje društvo, tj. kada djeluje kao zastupnik društva prema izvršnim direktorima
njima je ionako i bez upisa u sudski registar poznato tko su članovi tog odbora.

Prijavi za upis promjene mora se priložiti izjava novog člana upravnog odbora koji se
izabire odnosno imenuje nakon isteka mandata ranijem članu u izvorniku ili u javno ovjerenoj
preslici te podaci o datumu njegova imenovanja (čl. 272.g st. 2. u vezi s čl. 262. Zakona).

9. Odnos društva, predsjednika i članova upravnog odbora

a) Pravna narav odnosa društva, predsjednika i članova

upravnog odbora

Za pitanja značajna za odnos društva i predsjednika te članova upravnog odbora Zakon

o trgovačkim društvima upućuje da se na odgovarajući način primjenjuju njegova rješenja
koja o tome vrijede za predsjednika i članove nadzornog odbora (čl. 272.c, st. 3). To znači da
se različito od predsjednika i članova uprave, odnos društva, predsjednika i članova upravnog
odbora ne temelji na dvije nego samo na jednoj osnovi. Temelj njihova odnosa je izbor
odnosno imenovanje člana upravnog odbora i njihov pristanak da obavljaju taj posao u
društvu. Društvo s njima ne sklapa ugovor kojim bi se uredio njihov odnos kao što to čini s
predsjednikom i članovima uprave.

Riječ je o jedinstvenom pravnom odnosu mješovite organizacijsko-ugovorne naravi,27

jer se ne može zanemariti okolnost da je tu ipak riječ o dva očitovanja volje, jednog koje
izražava društvo odlukom o izboru člana upravnog odbora odnosno imenovanjem od strane
dioničara kome je društvo statutom prepustilo da imenuje određeni broj članova tog odbora i
drugog izražavanjem suglasnosti člana upravnog odbora da bude izabran odnosno imenovan u
taj organ. Okolnost da se ne sklapa poseban ugovor između društva i člana upravnog odbora
ima za posljedicu da prava i obveze člana tog organa proizlaze neposredno iz Zakona o
trgovačkim društvima i posebnih zakona kojima se uređuju određena dionička društva i
statuta društva.

Prihvaćajući izbor odnosno imenovanje u upravni odbor član prihvaća da će obavljati

ono što se od njega traži spomenutim propisima, ali u pravilu ima i pravo na nagradu koja se
uređuje Zakonom o trgovačkim društvima i odlukom glavne skupštine. Moguće je da
imenovani član uredi svoj odnos s dioničarom koji ga je imenovao u upravni odbor, ali tada
nije riječ o odnosu društva i člana upravnog odbora nego dioničara i te osobe kojom se ona
obvezuje da će prihvatiti imenovanje i obavljati posao člana upravnog odbora. To je obično
slučaj u društvima unutar koncerna kada vladajuće društvo imenuje u upravni odbor ovisnog
društva osobe koje su često profesionalci korišteni unutar koncerna za obavljanje takvog
posla. Uređujući odnos među organima dioničkog društva Zakon o trgovačkim društvima

27
Parać, Z., Ugovor o obavljanju poslova članova uprave i pravni položaj nadzornog odbora, Pravo u
gospodarstvu, br. 7-8/1996, str. 802. i sl.; Hüffer, U., o. c. u bilj. br. 5, str. 521; Raiser, T., o. c. u bilj. br. 1, str.
206 za članove nadzornog odbora.
 21 / 53

posredno određuje i položaj članova upravnog odbora, ali uz to sadrži i neke odredbe kojima
neposredno uređuje prava, obveze pa i odgovornost tih osoba.

Zakon tako posebno uređuje pitanje naknade članu upravnog odbora za posao koji
obavlja, postavlja pravilo za ugovore koje član odbora sklapa s društvom, davanje kredita
članovima odbora te dužnu pozornost i odgovornost članova upravnog odbora. Sva ostala
pitanja vezana uz prava i obveze člana upravnog odbora treba rješavati iz ostalih odredbi
Zakona kojima se uređuje položaj upravnog odbora kao što je primjerice pravo na
obaviještenost. To se može urediti i posebnim odredbama sadržanim u zakonima kojima se
uređuju određena dionička društva.

b) Pravo predsjednika i članova upravnog odbora

na naknadu

Predsjednik i članovi upravnog odbora imaju pravo na naknadu za svoj rad, ako tako
odluči društvo. Zakon, naime, ne govori o tome da oni imaju to pravo nego u čl. 269, st. 1. u
vezi s čl. 272.c, st. 3. propisuje da im se može isplatiti naknada. Pitom postavlja i neka
temeljna pravila. U pravilu se naknada plaća, ali to i ne mora tako biti. Zato u Zakonu nema
odredbe kojom bi se propisala obveza društva da plaća naknadu. Tako društvo može odlučiti
da ne plaća naknadu svima ili samo nekim članovima upravnog odbora, ali to mora učiniti u
statutu ili odlukom glavne skupštine. Izvršni direktori ni članovi upravnog odbora ne bi mogli
odlučivati o naknadi za rad članova upravnog odbora kao ni sam taj odbor. Pritom se među
članovima odbora ne smije provoditi diskriminacija pa se od plaćanja naknade može isključiti
nekog člana kada za to doista postoji opravdani razlog, primjerice tako da mu se podmiruju
samo stvarni troškovi koje je imao u vezi s radom u upravnom odboru. Plaćanje naknade
obično izostaje kada je riječ o članovima upravnog odbora u društvima koncerna. Vladajuće
društvo tada može za člana upravnog odbora imenovati, ako je na to ovlašteno, osobu koja
kod njega to inače obavlja kao dio posla za koji u vladajućem društvu prima plaću ili
predložiti takvu osobu da je izabere glavna skupština ovisnog društva. Ni u kom slučaju se
plaćanje naknade ne bi smjelo uskratiti predstavniku radnika u tom odboru ili mu isplaćivati
manju nagradu za rad samo zato što je predstavnik radnika.

Plaćanje naknade obično se određuje odlukom glavne skupštine ili pak u statutu
društva, najčešće tako da se u statutu predvidi kako članovi upravnog odbora imaju pravo na
naknadu za svoj rad koju određuje glavna skupština. Član upravnog odbora ne može na to
utjecati. On može samo prihvatiti da bude izabran odnosno imenovan u upravni odbor pa
stoga mora prije toga utvrditi ili dogovoriti uvjete pod kojima će obavljati taj posao s time da
ih se mora odrediti na spomenuti način. Zakon postavlja pravilo da naknada mora biti
primjerena poslovima koje obavlja član upravnog odbora.

Ona obuhvaća nagradu za obavljeni posao i naknadu troškova kojima su pri tome
izloženi (primjerice putnih). Može se odrediti na razne načine pa i sudjelovanjem članova
upravnog odbora u dobiti društva. U praksi se susreću i kombinacije više načina određivanja
nagrade, primjerice plaćanje određenog iznosa po svakoj sjednici u radu koje sudjeluje član
odbora i nakon toga dio nagrade sudjelovanjem u dobiti društva, plaćanjem nekih mjesečnih
paušalnih iznosa i sudjelovanje u dobiti društva, vezanje mjesečnih iznosa nagrade uz
prosječnu plaću ostvarenu u društvu u prethodnom mjesecu, dio ili neki povećani iznos tog
prosjeka i sl.
 22 / 53

Članovima upravnog odbora ne bi se smjelo isplaćivati različite nagrade za isti obavljeni

posao, što ne znači da im se nagrada ne bi mogla razlikovati, ali bi ta razlika morala biti
posljedica njihova različitog angažiranja u radu odbora. Tako je uobičajeno da se veća
nagrada isplaćuje predsjedniku odbora i njegovim zamjenicima, a naročito članu kojeg odbor
zaduži da obavlja trajan nadzor u društvu i da o tome povremeno izvješćuje odbor, članu koji
je član ili pak vodi neku komisiju, povjerenstvo, odbor i sl. upravnog odbora.

Kako bi se olakšalo prilagodbu visine nagrade koja se plaća članovima upravnog odbora
stanju društva, Zakonom je u čl. 269, st. 1. propisano da se u slučaju kada je visina nagrade
određena statutom, ta odredba može izmijeniti običnom većinom glasova ako se time
smanjuje nagrada. Tako se ne bi mogao izmijeniti statut radi toga da se nagrada poveća.
Statutom se ne bi za to mogla odrediti neka druga većina, jer Zakonom nije propisana takva
mogućnost. Učini li se to ipak, takva bi odredba bila ništava (čl. 173, st. 4. Zakona).

Za rješavanje spora između člana upravnog odbora i društva kojim on traži da mu

društvo isplati nagradu i naknadu troškova nadležan je trgovački sud na čijem je području
sjedište društva (čl. 40, st. 1. Zakona o trgovačkim društvima i čl. 34.b, toč.3. Zakona o
parničnom postupku).28 Taj je sud za to nadležan i kada netko više nije član upravnog odbora
ali traži isplatu nagrade ili naknadu troškova za vrijeme dok je bio član tog odbora.

c) Ograničenja

Za članove upravnog odbora propisana su i neka ograničenja. Tako je za sve ugovore

koje član upravnog odbora sklapa s društvom potrebna suglasnost upravnog odbora (čl. 270,
st. 1. u vezi s čl. 272.c st. 3. Zakona). Tu je razumije se riječ o ugovorima koji se ne bi
odnosili na posao koji obavlja u upravnom odboru, jer se za to ne sklapa ugovor. Nije, naime,
rijedak slučaj da društvo angažira neke članove upravnog odbora kao stručnjake za određena
područja koji mogu društvu davati savjete ili pružati neke druge usluge. Pritom valja imati na
umu da to ne mogu biti usluge vođenja društva, jer su one obuhvaćene njegovim angažmanom
u upravnom odboru za obavljanjem kojih je netko izabran odnosno imenovan u taj organ i za
što dobiva naknadu. Tome bi na putu stajale pravne prepreke koje proizlaze iz ustroja i
položaja tog organa u dioničkom društvu. Potrebom davanja suglasnosti nastoji se spriječiti da
član upravnog odbora zaobilaznim putem ima i neke posebne koristi uz naknadu koju dobiva
za posao obavljen u upravnom odboru. Ovako je upravni odbor u prilici ocijeniti je li riječ o
tome da postoje takva uzajamna davanja između člana i društva koja opravdavaju da član
odbora za to može dobiti nešto što bi bilo izvan onoga što prima za rad u odboru.

Ugovor koji bi bio sklopljen bez spomenute suglasnosti bio bi valjan, ali bi tada
nastala obveza člana upravnog odbora da vrati društvu sve ono što je na temelju toga od
njega primio, osim ako upravni odbor kasnije ne dade suglasnost za takav ugovor (čl. 270, st.
2. Zakona). Sklapanje takvog ugovora bi prema okolnostima moglo biti razlog za opoziv
imenovanja izvršnog direktora koji ga je u ime društva sklopio sa članom upravnog odbora, a
naročito ako je na temelju takvog ugovora i obavio neka plaćanja. Član upravnog odbora
mogao bi zbog toga biti opozvan. Kako za opoziv člana upravnog odbora nije potreban neki
razlog, spomenuti bi ugovor mogao biti poticaj i izazvati nepovjerenje prema takvom članu
odbora da bi ga se opozvalo.

28
Tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci br. Gr-390/2001-2 od 5. rujna 2001. i odluci br. Gr-
120/1999-2 od 20. svibnja 1999. objavljenim u www.vsrh.hr. za sporove članova nadzornog odbora s društvom.
 23 / 53

Da bi se izbjegla moguća zlouporaba pojedinih članova upravnog odbora u društvu,

naročito time što mogu imati utjecaj u društvu, Zakon propisuje i posebna pravila za davanje
kredita društva članovima upravnog odbora. Pritom nije riječ samo o davanju zajmova nego i
o svim drugim poslovima koji po svojoj naravi znače kreditiranje, tj. pravnim radnjama koje
se u gospodarskom smislu mogu izjednačiti s kreditiranjem kao što su primjerice prodaja
članu upravnog odbora s odgodnim plaćanjem, prodaja s obročnom otplatom, davanje odgode
ispunjenja neke njegove obveze prema društvu, izmjena dogovorenog režima ispunjenja nekih
periodičkih obveza tako da se umjesto toga omogućuje plaćanje na kraju godine, na kraju
trajanja obveznog odnosa i sl., davanje osiguranja trećim osobama za ispunjenje neke obveze
člana upravnog odbora i dr.

Za svaki ugovor odnosno poduzimanje pravne radnje koja ima značaj kreditiranja
člana upravnog odbora i nekog člana njegove uže obitelji potrebno je odobrenje upravnog
odbora. Ono se može dati za određeni pravni posao ili pravnu radnju ili za određene vrste tih
poslova odnosno pravnih radnji, ali se ugovor mora sklopiti odnosno pravna radnja poduzeti u
roku od tri mjeseca od donošenja odluke kojom se to odobrava (čl. 271, st. 1 Zakona). Rok za
sklapanje pravnog posla odnosno za poduzimanje pravne radnje je propisan zbog toga što se
prilike mogu promijeniti pa je uzeto primjereno kratko vrijeme u kome se mora iskoristiti
dano odobrenje. Ne učini li se to, za sklapanje pravnog posla odnosno poduzimanje pravne
radnje o kojoj je ovdje riječ bilo bi potrebno da to upravni odbor ponovno odobri.

Spomenuti pravni režim vrijedi i kada vladajuće društvo daje kredit članovima
upravnog odbora ovisnoga društva ili članovima njihovih užih obitelji te kada ovisno društvo
daje kredit članovima upravnog odbora vladajućeg društva ili članovima njihovih užih
obitelji. U tim slučajevima odobrenje mora dati upravni odbor vladajućeg društva (čl. 271, st.
2. Zakona). Takvo rješenje ima opravdanje u tome što se utjecaj na izvršne direktore može
ostvarivati i na temelju položaja u organu nekog drugog društva ako su oni međusobno u
odnosu ovisnosti.

Kao i u pogledu drugih ugovora koje član upravnog odbora sklapa s društvom, a koje
taj odbor nije odobrio, i za ugovore o kreditu o kojima je ovdje riječ vrijedi pravilo da je takav
ugovor valjan, ali da se društvu mora odmah vratiti sve što se primilo na temelju takvog
ugovora odnosno pravne radnje, osim ako upravni odbor naknadno ne donese odluku kojom
odobrava pravni posao kreditiranja odnosno poduzimanje odgovarajuće pravne radnje za koju
prije nije bio dao odobrenje.

Za članove upravnog odbora nije propisana zabrana konkurencije, kao što je to

učinjeno za izvršne direktore. Razlog tome je što neizvršnim direktorima članovima upravnog
odbora, rad u tom odboru nije jedini profesionalni posao koji obavljaju. Smatra se da je
interes društva dovoljno zaštićen propisivanjem tko ne može biti član upravnog odbora,
potrebom davanja odobrenja na poslove koje član upravnog odbora sklapa s društvom,
strogim propisima o njegovoj odgovornosti za štetu pričinjenu društvu te mogućnošću
svakodobnog opoziva bez potrebe da za to postoji neki razlog.

10. Nadležnost upravnog odbora

Bitna razlika između monističkog i dualističkog ustroja organa dioničkog društva

ogleda se u podjeli nadležnosti organa u društvu. Dok su u dualističkom ustroju organa
društva nadležnosti tri organa strogo odijeljene uz samo izuzetno Zakonom striktno određenu
 24 / 53

mogućnost međusobnog zadiranja jednog u poslove drugog,29 monistički ustroj omogućuje da

se dvije važne funkcije - vođenje poslova društva i nadzor kako se to čini objedine u jednom
organu. No, praksa u svijetu pokazuje da se spomenuta dva ustroja organa društva u životu u
nekim stvarima približuju kako to pokazuju praktična rješenja razvijena u zemljama u kojima
se koristi jedan ili drugi ustroj organa društva.30 Položaj glavne skupštine nije se mijenjao
izmjenama i dopunama Zakona iz 2007., osim što se u društvima s monističkim ustrojem
organa može statutom odrediti da glavna skupština utvrđuje godišnja financijska izvješća, pa
se to u takvom slučaju stavlja u njezinu isključivu nadležnost za razliku od društava s
dualističkim ustrojem organa u kojima ta nadležnost može biti samo supsidijarna.31

Zakonom se nadležnost upravnog odbora određuje kao: a) vođenje društva, b)

postavljanje osnova za obavljanje predmeta poslovanja, c) imenovanje i opoziv imenovanja
izvršnih direktora, d) nadziranje kako se vode poslovi društva i e) zastupanje društva prema
izvršnim direktorima.

Dok se u društvu s dualističkim ustrojem organa nadzorni odbor može miješati u

vođenje poslova društva samo tako da zahtijeva od uprave da prije poduzimanja određenih
pravnih radnji mora zatražiti suglasnost tog odbora, ali ne i donošenjem poslovodnih odluka,
upravni odbor može odlučivati o svemu što se odnosi na vođenje društva a nije u nadležnosti
glavne skupštine. Davanje suglasnosti od strane nadzornog odbora nema značaj davanja
obvezne upute upravi da poduzme radnju za koju je dobila suglasnost, jer je samo na upravi
da odluči hoće li to učiniti ili ne, dok izvršni direktori moraju provesti odluku upravnog
odbora, jer oni provode ono što od njih traži onaj tko vodi društvo. U tome je bitna razlika u
djelovanju spomenuta dva organa društva i dualističkog ustroja organa u odnosu na
monistički. Kako u Zakonu, osim samo izuzetno na pojedinim mjestima, nije predviđeno da
se statutom mogu i drukčije urediti nadležnosti upravnog odbora, ne bi mu se statutom moglo
oduzeti pravo da odlučuje o vođenju društva.

Ovlast za vođenje društva je razumljiva, jer društvo ima samo dva organa: upravni
odbor i glavnu skupštinu. Pritom je nadležnost glavne skupštine točno određena Zakonom a
može joj se statutom staviti u nadležnost još samo ono što Zakon izričito dopušta da se kao
nadležnost propiše statutom društva. Sve drugo je Zakonom stavljeno u nadležnost upravnog
odbora. Glavna skupština nije organ sastavljen od stručnjaka, a veličinom, brojem sudionika i
promjenjivošću sastava nije pogodan za to da se bavi poslovima društva osim onih koji su
izričito određeni Zakonom ili na temelju njime dane ovlasti statutom društva. O svemu
ostalome što je potrebno za vođenje društva može skrbiti samo preostali organ društva -
upravni odbor. Time se zapravo negativnim nabrajanjem onoga što tamo ne spada određuje
sadržaj pojma vođenja društva.

Nadležnost za vođenje društva znači da je upravni odbor ne samo ovlašten nego i

dužan, poduzeti sve što je potrebno za dobrobit društva, osim razumije se onoga što je u
nadležnosti glavne skupštine s time da ju je dužan sazvati kada je to u interesu društva.
Upravni odbor može obavljanje samo pojedinih radnji u vezi s pripremom i vođenjem glavne
skupštine povjeriti izvršnim direktorima ali ne i cijeli posao oko njezina sazivanja tako da on
više nema tu ovlast. Odluku o tome mora donijeti upravni odbor običnom većinom glasova.
Zakonom nije predviđeno da se statutom može odrediti kako je za to potrebna neka druga
većina.

29
O odnosu organa društva s dualističkim ustrojem organa v. u Barbić, J., o.c. u bilj. br. 2, str. 429-432, 459-468.
30
V. o tome u Barbić,J., o.c. u bilj. br. 2, str. 426. i sl.
31
V. o tome u Barbić, J., o.c. u bilj. br. 2, str. 465-467.
 25 / 53

Pri određivanju nadležnosti upravnog odbora Zakonom se nabrajaju neki od poslova

koje obavlja taj organ, a koji inače ulaze u spomenuto široko određenje njegove nadležnosti
kada je to potrebno radi razjašnjenja njegova odnosa prema izvršnim direktorima koji
operativno vode poslove društva, jer upravni odbor nije u tom smislu operativni organ.

Tako se Zakonom propisuje da upravni odbor postavlja osnove za obavljanje predmeta

poslovanja što znači da donosi planove i na drugi način postavlja okvir za vođenje poslova
društva, tj. kako će se predmetom poslovanja ostvariti cilj društva. Riječ je o svim vrstama
planova koje u pravilu pripremaju izvršni direktori putem stručnih službi i tijela upravnog
odbora, ali ih smije donijeti samo upravni odbor. On ne bi za to ni mogao ovlastiti izvršne
direktore ni stručne službe niti na njih prenijeti svoju Zakonom propisanu ovlast da ih donosi -
njihova se uloga ograničava samo na stručnu pripremu onoga što treba donijeti.

Time se izvršnim direktorima postavljaju okviri djelovanja i daju smjernice za rad

koje su za njih obvezne. Iako bi ta nadležnost proizlazila iz one o vođenju društva, u Zakonu
ju se posebno navodi kako u društvima ne bi došlo do nesporazuma oko razgraničenja onoga
što je u nadležnosti organa društva od uloge izvršnih direktora. Propisivanje ovlasti za
postavljanje osnova za obavljanje predmeta poslovanja naglašena je razliku između usvajanja
poslovne strategije planiranjem i određivanjem pravaca djelovanja, bez obzira na to tko
sudjeluje u njihovoj pripremi, od neposrednog operativnog vođenja poslova. To ne znači da se
upravni odbor ne bi mogao miješati u operativno vođenje poslova davanjem obveznih uputa,
suglasnosti, odobrenja i sl. jer i to ulazi u vođenje društva.

Kako je operativno vođenje poslova povjereno izvršnim direktorima, razumljivo je da

njihov rad može nadzirati samo upravni odbor. Riječ je o organu čiji stručni sastav to
omogućuje za razliku od glavne skupštine, jedinog preostalog organa društva, koji po naravi
stvari nema takve sposobnosti. Od upravnog odbora se traži da sustavno poduzima mjere
nadzora kako bi pravodobno otkrio okolnosti koje dovode u opasnost društvo i njegovo
poslovanje (čl. 272.h st. 3. Zakona). U pogledu toga Zakon upućuje na način kako nadzor
obavlja nadzorni odbor u društvima s dualističkim ustrojem organa. No, u vezi s time upravni
odbor je dužan podnijeti glavnoj skupštini godišnje izvješće o stanju društva i konsolidirano
godišnje izvješće društva s time da mu ga pripremaju izvršni direktori, ali tako da ne odlučuju
o onome što će se podnijeti glavnoj skupštini.

Zakonom je briga oko vođenja poslovnih knjiga dana upravnom odboru (čl. 272.h st.
3). To ne znači da ih taj organ i vodi. Njegova je dužnost da brine da se taj posao uredno
obavi pa je za to i odgovoran društvu, a obavljat će ih stručne službe kojima rukovode izvršni
direktori. Izvršni direktori za to odgovaraju upravnom odboru.

Kada društvo posluje s gubitkom, dođe do njegove nesposobnosti za plaćanje ili

prezaduženosti, upravni odbor ima obveze kao i uprava društva s dualističkim ustrojem
organa (čl. 272.h st. 4. Zakona). To je posljedica činjenice da taj organ vodi društvo i da mora
poduzimati radnje koje su u njegovu interesu pa time brine i o onome o čemu u društvima s
dualističkim ustrojem organa brine uprava. To znači ustanovi li se kod izrade godišnjih i
drugih financijskih izvješća da u društvu postoji gubitak u visini polovine temeljnog kapitala
društva, upravni odbor je dužan sazvati glavnu skupštinu društva i o tome je izvijestiti. Ako je
pak društvo nesposobno za plaćanje ili prezaduženo, upravni odbor mora bez odgađanja a
najkasnije tri tjedna po nastanku razloga kojega Stečajni zakon određuje kao razlog za
pokretanje stečajnog postupka zatražiti da se otvori taj postupak. Nakon što nastane
 26 / 53

nesposobnost za plaćanje, odnosno nakon što dođe do prezaduženosti društvo ne smije

obavljati plaćanja osim onih koja se nakon toga obave s pozornošću urednog i savjesnog
gospodarstvenika.

Pravila za utvrđivanje godišnjih financijskih izvješća u društvima s dualističkim ustrojem

organa vrijede i u društvima koja imaju monistički ustroj s time da ono što tamo vrijedi za
upravu ovdje se odnosi na izvršne direktore, a za nadzorni odbor vrijedi za upravni odbor. To
je razumljivo, jer godišnja financijska izvješća nisu ništa drugo nego brojčani iskaz
poslovanja društva u poslovnoj godini i stanja društva na određeni dan, pa je razumljivo da ih
utvrdi netko tko vodi društvo i nadzire kako se obavljaju poslovi društva uz suradnju onih
koji operativno obavljaju te poslove. O nadležnosti organa društva glede godišnjih
financijskih izvješća u društvima s dualističkim ustrojem organa govore odredbe čl. 300.a do
300.e Zakona o trgovačkim društvima. Njih treba primijeniti na odgovarajući način, tj.
prilagoditi njihovu primjenu okolnosti da umjesto uprave i nadzornog odbora u društvu
postoji samo upravni odbor te uz njega i izvršni direktori koji mogu i ne moraju biti njegovi
članovi. Zakon dopušta da se statutom odredi da godišnja financijska izvješća utvrđuje
glavna skupština (čl. 272.h st. 5). To je izuzetan slučaj kad se statutom može smanjiti
nadležnost upravnog odbora.

Izvršni direktori dužni su sastaviti godišnja financijska izvješća u skladu s propisima o

računovodstvu (čl. 300.a Zakona) i podnijeti ih upravnom odboru (čl. 300.b Zakona) koji ih
ispituje (čl. 300.c Zakona) i ako ih prihvati ta su izvješća utvrđena (čl. 300.d Zakona).

Izvršni direktori dužni su upravnom odboru podnijeti godišnja financijska izvješća i

izvješće o stanju društva bez odgađanja od kada ih sastave. Kada je riječ o društvu majci u
koncernu, to vrijedi i u pogledu konsolidiranih godišnjih financijskih izvješća koncerna i
konsolidiranih izvješća o stanju koncerna. Istodobno dužni su upravnom odboru predočiti i
prijedlog odluke o upotrebi dobiti koju žele da se predloži glavnoj skupštini za donošenje u
okviru njezine ovlasti odlučivanja o dijelu dobiti društva. Pritom moraju voditi brigu o tome
da društvo poštuje rokove za izradu i utvrđenje tih izvješća koji proizlaze iz drugih zakona
kojima se propisuje kada ih se mora predati Financijskoj agenciji (v. Zakon o sudskom
registru i Zakon o računovodstvu). Rok za predaju je šest mjeseci od isteka poslovne godine
za pojedinačna financijska izvješća i godišnje izvješće o stanju društva s pripadajućim
revizorskim izvješćem, a devet mjeseci od isteka poslovne godine za konsolidirana
financijska izvješća i konsolidirano godišnje izvješće o stanju društva s pripadajućim
revizorskim mišljenjem. U slučaju statusnih promjena, pokretanja likvidacije i otvaranja
stečaja taj je rok 90 dana od nastanka statusne promjene, pokretanja likvidacije ili stečaja.
Nepoštivanje rokova propisanih za predaju izvješća kažnjivo je kao prekršaj.

Svaki član upravnog odbora ima pravo pregledati godišnja financijska izvješća, godišnje
konsolidirano financijsko izvješće, godišnje izvješće o stanju društva, godišnje konsolidirano
izvješće društva i izvješće revizora, jer o njima mora odlučivati. Zato ih izvršni direktori
moraju dostaviti svakom članu upravnog odbora, a ako taj odbor tako odluči i članovima
njegovih komisija (čl. 300.b, st. 3. Zakona). Upravni odbor mora ispitati ta izvješća i prijedlog
odluke o upotrebi dobiti. Ako je riječ o koncernu, upravni odbor društva majke dužan je,
pored spomenutih izvješća tog društva, ispitati i financijska izvješća na razini koncerna i
izvješće o stanju koncerna (konsolidirano financijsko izvješće i konsolidirano godišnje
izvješće društva). Ispituje li godišnja financijska izvješća revizor, dužan je sudjelovati u radu
sjednice upravnog odbora i njegove komisije na kojoj se ona ispituju, izvijestiti o svom
izvješću i dati objašnjenja koja se od njega traže (čl. 300.c, st. 1. Zakona). Time se postiže
 27 / 53

puna obaviještenost članova upravnog odbora koji mogu tražiti dodatna objašnjenja kako bi
mogli zauzeti stav o podnesenim izvješćima i donijeti odluku.

O provedenim spomenutim ispitivanjima upravni odbor mora u pisanom obliku izvijestiti

glavnu skupštinu. No, njegovo se izvješće tada ne odnosi samo na ta izvješća i njihovu točnost
te iznošenje svog mišljenja o tome nego u istom mišljenju valja navesti na koji je način i u
kojem opsegu u toku poslovne godine ispitao vođenje poslova društva kako bi glavna
skupština dobila punu sliku o načinu djelovanja upravnog odbora i vjerodostojnosti njegovog
stava o godišnjim financijskim izvješćima. Kada je riječ o društvima čije dionice kotiraju na
burzi, s čime za potrebe ovog izvješća treba izjednačiti i kotaciju na svim organiziranim
javnim tržištima vrijednosnih papira bilo da je riječ o prvoj kotaciji ili kotaciji javnih
dioničkih društava, upravni odbor mora navesti i koje komisije ima te koliko je sjednica tog
odbora održano kao i broj održanih sjednica svake komisije. U izvješću se mora zauzeti stav i
o izvješću revizora te navesti ima li upravni odbor primjedaba na podnesena mu izvješća i
prihvaća li ih. Ono što se spominje za društva čije dionice kotiraju na burzi vrijedi i za
izvješće upravnog odbora u društva majci u koncernu u kome se mora zauzeti i stav o izvješću
revizora u pogledu koncerna.

Zakon propisuje rok u kome upravni odbor mora dostaviti izvješće izvršnim direktorima
kako bi mogli sazvati glavnu skupštinu i omogućiti dioničarima uvid u to izvješće. Upravni
odbor to mora učiniti u roku od mjesec dana nakon što su mu podnesena sva izvješća koja
treba ispitati. Ne učini li to u spomenutome roku, izvršni direktori mu moraju dati dodatni rok
za dostavljanje izvješća koji ne može biti dulji od mjesec dana. Ako upravni odbor ni u tome
roku ne dostavi izvršnim direktorima svoje pozitivno izvješće, smatra se da ih nije prihvatio,
a isto vrijedi i kada je riječ o godišnjim financijskim izvješćima društva majke u koncernu
(čl. 300.c, st. 3. Zakona). Tada spomenuta izvješća nisu utvrđena.

Upravni odbor mora u svom izvješću glavnoj skupštini navesti da je prihvatio izvješća,
ako je to učinio, i priložiti ih svom izvješću (čl. 300.d Zakona). No, upravni odbor može
odlučiti da se utvrđenje spomenutih izvješća prepusti glavnoj skupštini. To može učiniti i
kada ih prihvati. U tom su slučaju ta izvješća utvrđena od strane glavne skupštine, iako je
radnja utvrđenja već bila učinjena prihvaćanjem od strane upravnog odbora. Učini li to
upravni odbor, njegovom se prihvaćanju izvješća oduzima značaj njihova utvrđenja, jer je u
tom smislu izražena njegova volja.

Izrada navedenih izvješća spada u ispunjenje javnopravnih obveza vođenja poslova

društva od strane izvršnih direktora koji su dužni operativno voditi poslovne knjige i
pripremiti financijska izvješća koja prihvaćanjem od strane upravnog odbora postaju
konačnima i obvezujućim za društvo i dioničare. Kod utvrđenja je za razliku od njihove izrade
od strane izvršnih direktora riječ o svojevrsnom pravnom poslu u kome zajednički djeluju oni
i upravni odbor tako da izvršni direktori izrađena izvješća podnose upravnom odboru u čemu
se izražava njihova volja da budu prihvaćena i očitovanja volje upravnog odbora koji ih
prihvaća. Podloga podnošenju izvješća upravnom odboru je odluka izvršnih direktora kojom
izrađuju financijska izvješća, a volja upravnog odbora izražava se odlukom tog organa koju
 28 / 53

ne može zamijeniti odluka njegove komisije ni nekog drugog tijela.32 Potpisuju ih izvršni
direktori s datumom kada su utvrđena.33

Upravni odbor bi mogao mijenjati utvrđena godišnja financijska izvješća prije sazivanja
glavne skupštine s time da to čini onako kako ih je prihvatio pa time i utvrdio. Nakon
sazivanja glavne skupštine to više ne bi bilo moguće osim ako je riječ o popravljanju nekih
učinjenih pogrešaka ili primjerice iz poreznih razloga ako se time ne zadire u njima već
stečena prava dioničara ili trećih osoba.34

Odluka upravnog odbora kojom prihvaća i time utvrđuje godišnja financijska izvješća
ništava je iz istih razloga iz kojih Zakon propisuje ništavost odluke glavne skupštine kada ona
utvrđuje ta izvješća. Ništavost odluke povlači i ništavost odluka o upotrebi dobiti (čl. 359.
Zakona o trgovačkim društvima).

Upravni odbor nije organ koji zastupa društvo prema trećima. Zakonom se samo
izuzetno propisuje kada je on ovlašten zastupati društvo. On zastupa društvo prema izvršnim
direktorima (čl. 272.m st. 2), ali u tome ne sudjeluju izvršni direktori ako su članovi upravnog
odbora (čl.272.h st. 1). U zastupanju društva ne može sudjelovati nijedan od izvršnih direktora
kada upravni odbor zastupa društvo prema bilo kojemu od njih. Upravni odbor zastupa
društvo zajedno s izvršnim direktorima, bez obzira jesu li ili nisu članovi tog odbora, u parnici
u kojoj se pobija odluka glavne skupštine (čl. 363. st. 2. Zakona). Zakon doduše u čl. 363. st.
2. ne navodi izvršne direktore nego upravu društva, ali su na temelju odredbe čl. 272.l st. 3.
Zakona za to ovlašteni i izvrši direktori. Tamo se govori o vođenju poslova društva a
zastupanje je vođenje takvih poslova prema trećima.

11. Način rada upravnog odbora

a) Konstituiranje upravnog odbora

Upravni odbor ima predsjednika i najmanje jednog zamjenika predsjednika. Njih se

izabire na način određen statutom. Statutom se propisuje način sazivanja konstituirajuće
sjednice odbora i predsjedanje njome dok se ne izabere predsjednik te postupak izbora njega i
njegovih zamjenika, tj. kandidiranje, većine potrebne za izbor, glasovanje, utvrđivanje
rezultata glasovanja. Može se propisati i da se konstituirajuća sjednica mora održati u vrijeme
i u mjestu koje odredi glavna skupština svojom odlukom ili da je saziva predsjednik glavne
skupštine ili najstariji izabrani član upravnog odbora. Korisno je odrediti u kojem se roku
sjednica mora održati da ne bi došlo do otezanja s konstituiranjem važnog organa društva.

Ako u statutu nema takve odredbe, treba primijeniti odredbu čl. 265, st. 2. u vezi s čl.
272.j st. 1. Zakona, po kojoj sjednicu može sazvati svaki član upravnog odbora ili izvršni
direktori društva, ako nije riječ o prvom upravnom odboru koji ih još nije imenovao, s time da
navedu razlog sazivanja sjednice i dnevni red. Ovdje je razlog sazivanja konstituiranje
upravnog odbora pa se po naravi stvari prije toga ne treba ispuniti uvjet da je od predsjednika

32
Hüffer,U., o.c. u bilj. br. 5, str. 868 za upravu i nadzorni odbor društava s dualističkim ustrojem organa.

33
Hüffer,U., o.c. u bilj. br. 5, str. 869 za članove uprave u društvima s dualističkim ustrojem organa..
34
Hüffer,U., ibidem za izvješća u društvima s dualističkim ustrojem organa.
 29 / 53

odbora bilo zatraženo da sazove sjednicu, a da on to nije učinio. Na dnevnom redu

konstituirajuće sjednice prvog upravnog odbora moralo bi biti i imenovanje izvršnih
direktora, jer društvo ne može biti bez njih a ne bi imao ni tko podnijeti prijavu za upis
članova upravnog odbora i izvršnih direktora u sudski registar. To jedino ne bi bilo slučaj pri
osnivanju društva, jer tada društvo i prije upisa u sudski registar već ima upravni odbor i
izvršne direktore. Prvu sjednicu izabranih odnosno imenovanih članova upravnog odbora
mogao bi sazvati i predsjednik glavne skupštine na kojoj su izabrani i njom predsjedavati sve
dok se ne izabere predsjednik tog odbora koji nakon toga preuzima predsjedanje. Ne uredi li
se statutom kako se donose odluke, za njihovo donošenje na konstituirajućoj sjednici valja
primijeniti pravila koja inače vrijede za donošenje odluka u upravnom odboru.

Članovi upravnog odbora biraju predsjednika između sebe. Isto naravno vrijedi i za
njegove zamjenike. Statutom se ne bi moglo odrediti da predsjednika i njegove zamjenike
izabire glavna skupština. Odredba statuta kojom bi se to propisalo bila bi ništava. Zakon
propisuje ograničenje utoliko što za predsjednika i njegova prvog zamjenika ne može biti
izabrana osoba koja je istodobno i izvršni direktor u društvu, premda je član upravnog odbora.
No, o izboru predsjednika i njegovih zamjenika odlučuju i izvršni direktori ako su članovi
upravnog odbora.

Nakon što upravni odbor izabere predsjednika i njegova zamjenika, izvršni direktori su
zajedno s predsjednikom odbora dužni u općem roku koji je za to propisan (čl. 62, st. 5.
Zakona) registarskom sudu podnijeti prijavu za upis funkcija tih osoba u sudski registar.

Statutom se može odrediti trajanje mandata predsjednika upravnog odbora i njegovih

zamjenika. Ako u statutu o tome nema odredaba, to se može odrediti poslovnikom o radu
upravnog odbora, ali i njegovom odlukom. Mandat predsjednika i zamjenika može se odrediti
u trajanju mandata članova upravnog odbora, ali i kraće. Upravni odbor može u svako doba
opozvati predsjednika i njegova zamjenika, s time da oni i dalje ostaju članovi tog odbora sve
dok ih ne opozove glavna skupština. Ako nije drugačije propisano u statutu odnosno u
poslovniku o radu upravnog odbora, upravni odbor o tome odlučuje istom većinom koja se
traži i za izbor predsjednika odnosno zamjenika predsjednika tog odbora.

Predsjednik i zamjenik predsjednika upravnog odbora mogu u svako doba, ali ne u

nevrijeme, dati ostavku na svoju funkciju, s time da ostaju članovima upravnog odbora. Ovdje
bi trebalo na odgovarajući način primijeniti pravila koja vrijede za ostavku članova upravnog
odbora što znači da davanjem ostavke prestaje funkcija za obavljanje koje je dana ostavka.
Upravni odbor tada mora izabrati novog predsjednika odnosno njegova zamjenika. Sjednicom
na kojoj se izabire novog predsjednika predsjeda zamjenik predsjednika koji nije dao ostavku.
Ako takvih zamjenika nema, prihvatljivo je da predsjednik koji je dao ostavku predsjeda
sjednicom upravnog odbora na kojoj se izabire novog predsjednika. Izvršni direktori i izabrani
predsjednik odnosno neki od njegovih zamjenika dužni su za svaku promjenu u osobama
predsjednika odbora i njegova zamjenika podnijeti prijavu registarskom sudu radi upisa u
sudski registar. Prijava se podnosi u općem roku za podnošenje prijava za upis registarskom
sudu.

Upućujući na primjenu odredbi o načinu rada nadzornog odbora u društvima s

dualističkim ustrojem organa (čl. 272.i st. 3. i 4) Zakon propisuje da se na način rada
upravnog odbora na odgovarajući način primjenjuju odredbe o tom organu o sazivanju
sjednica odbora, o sudjelovanju na tim sjednicama, o odlučivanju, vođenju zapisnika te
imenovanju i ovlastima tijela upravnog odbora (čl. 264. do 267).
 30 / 53

b) Sjednice upravnog odbora

Predsjednik upravnog odbora priprema i saziva sjednice toga odbora i predsjedava im te

usklađuje rad odbora i eventualnih njegovih tijela, komunicira s drugim organom društva u
ime tog odbora i djeluje izvan društva u ime odbora. Zamjenik predsjednika ima prava i
dužnosti predsjednika ali samo ako je ovaj spriječen u obavljanju svoje funkcije.

Za pojedinosti o načinu rada upravnog odbora Zakon upućuje na odgovarajuću primjenu

njegovih odredbi o načinu rada nadzornog odbora, ali je ipak tom organu ostavljena dosta
velika autonomija da uredi način svoga rada. To obično čini poslovnikom u mjeri u kojoj to
nije uređeno statutom društva.

Nije obveza upravnog odbora da ima poslovnik o radu, ali ga može donijeti. I statutom se
mogu urediti pojedina pitanja rada upravnog odbora što ga u tom slučaju obvezuje. To ne
znači da bi statut mogao sadržavati cijeli poslovnik o radu upravnog odbora, odnosno da bi se
njime moglo urediti sve što je potrebno za rad tog organa. Smisao Zakona je da to valja
prepustiti upravnom odboru, ali da se statutom mogu urediti samo pojedina pitanja pa
poslovnik u pogledu njih ne bi mogao sadržavati rješenja koja bi bila suprotna onome što je
uređeno statutom. Upravni odbor odlučuje o donošenju i izmjeni poslovnika onako kako i
inače donosi odluke, tj. običnom većinom danih glasova, ali bi se statutom za to mogla
propisati i neka druga kvalificirana većina.

Najmanji broj sjednica koje upravni odbor treba održati godišnje propisan je Zakonom (u
pravilu se održavaju jednom tromjesečno, a najmanje jednom u pola godine), ali se statutom
može odrediti i njihov veći broj u godini kao i razlozi zbog kojih se u određeno vrijeme mora
održati sjednica upravnog odbora. To proizlazi iz odgovarajuće primjene odredbi Zakona
kojima se uređuje način rada nadzornog odbora u društvima s dualističkim ustrojem organa. U
praksi bi se upravni odbor, zbog naravi posla kojeg obavlja i uloge u društvu morao češće
sastajati. O sazivanju sjednice odlučuje predsjednik, ali o tome može odlučiti i upravni odbor.

Zakon ne propisuje koje su posljedice toga što sjednicu upravnog odbora nije sazvao
njegov predsjednik nego netko drugi, osim osoba koje su Zakonom ovlaštene to učiniti ne
sazove li je predsjednik odbora. O tome je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske35
odlučujući o odluci o opozivu imenovanja člana uprave društva donesenoj na sjednici
nadzornog odbora društva s dualističkim ustrojem organa zauzeo stajalište da je ništava
odluka donesena na takvoj sjednici. U tom je slučaju sjednicu nadzornog odbora sazvao
ministar poljoprivrede u Vladi Republike Hrvatske, a ne predsjednik tog odbora, i na njoj su
bile nazočne osobe koje tamo nisu mogle biti jer nisu članovi tog odbora ni članovi uprave, pa
su po mišljenju Suda time bile povrijeđene prisilne odredbe Zakona o trgovačkim društvima
kojima je propisan rad tog odbora. To stajalište Suda bi valjalo mutatis mutandis primijeniti i
kada je riječ o sjednici upravnog odbora. Spomenuta odluka zaslužuje komentar.

Okolnost što je sjednicu upravnog odbora sazvala osoba koja za to nije ovlaštena sama
po sebi još nije dovoljna za to da bi odluka tog odbora bila ništava. Sastane li se, naime,
odbor u punom sastavu i predsjeda li njime predsjednik tog odbora ili njegov zamjenik te

35
Riječ je o odluci od 29. kolovoza 2000. donesenoj u predmetu Pž-3087/00, objavljenoj u časopisu Pravo i
porezi, br. 2/2001, str. 8, odluka br. 5, i u listu Informator, br. 4868-4869 od 1. i 4. travnja 2000.
 31 / 53

donesu li se na njemu odluke s onim brojem glasova koji je za to potreban, takve bi odluke
bile valjane, ako nema nekog drugog razloga za njihovu ništavost. Zakon o trgovačkim
društvima doduše propisuje tko saziva sjednice odbora, ali ne i da su ništave odluke donesene
na sjednicama koje su održane iako nisu bile valjano sazvane. Valja, naime, razmotriti slučaj
kada svi članovi upravnog odbora pristanu sudjelovati u radu sjednice koja nije uredno
sazvana i na njoj donesu neku odluku. Tada nema razlike prema radu na sjednici koja je
uredno sazvana. Ako neki članovi upravnog odbora ne žele sudjelovati u radu sjednice koja
nije uredno sazvana, mogu s pravom odbiti da se sjednica održi, a tada nema ni odluke.
Odluče li pak, nakon što se okupe, da se sjednica održi, na njoj donesene odluke su valjane.
Time su se zapravo odrekli potrebe da sjednicu sazove predsjednik odbora. Po Zakonu ionako
mogu sazivanje sjednice inicirati i članovi tog odbora, a ako se predsjednik ogluši o njihov
prijedlog, mogu je i sami sazvati. Što bi bilo da se svi članovi upravnog odbora
samoinicijativno sastanu bez poziva za održavanje sjednice? Zar bi i tada donesene odluke
bile ništave? Svako drugo rješenje bilo bi daleko od stvarnosti.

Prisustvovanje sjednici upravnog odbora osoba koje nisu članovi tog odbora, ako nema i
nekih drugih okolnosti, primjerice prisile članova i sl., ne može utjecati na valjanost donesene
odluke. Ni u kom slučaju na to ne može utjecati okolnost da sjednici prisustvuju izvršni
direktori koji nisu članovi upravnog odbora jer oni na to imaju pravo po Zakonu (čl. 266, st.
1). Prisustvovanje osoba koje nisu pozvane (upravni odbor može na sjednicu pozvati
izvjestitelje i savjetnike, što ne znači da se ne mogu pozvati i druge osobe) nema utjecaja na
valjanost donesenih odluka. Upravni odbor može odlučiti da se te osobe udalje sa sjednice, a
kada to nije učinio, može usprkos tome valjano odlučivati. Mogu li donesene odluke biti
ništave samo zbog toga što je sjednici odbora prisustvovao netko tko na to nije imao pravo?
Samo ta okolnost ne može utjecati na valjanost odluke koja je donesena po propisanom
postupku.

Zakon o trgovačkim društvima propisuje rok u kojem se nakon sazivanja mora održati
sjednica odbora (unutar roka od 15 dana od sazivanja sjednice). Sazivanje sjednice može
tražiti svaki član odbora i za to mora navesti razlog i svrhu pa ju je predsjednik dužan sazvati.
To mogu tražiti i izvršni direktori. Ako predsjednik ne udovolji tom zahtjevu, podnositelj
zahtjeva je može sam sazvati navodeći uz poziv razlog za sazivanje sjednice i dnevni red (čl.
265, st. 2. Zakona).

Sjednici ne mogu prisustvovati osobe koje nisu članovi upravnog odbora ni izvršni
direktori, ali se na nju mogu pozvati izvjestitelji i savjetnici za pojedina pitanja o kojima se
odlučuje. Statutom se može odrediti da spriječeni član upravnog odbora na temelju pisane
punomoći na sjednicu pošalje svog punomoćnika. On tada ne djeluje u svoje ime nego sve što
čini izražava volju člana upravnog odbora kojega zastupa. Prijedloge koje podnosi morao bi
dati spriječeni član upravnog odbora u pisanom obliku.36

c) Odlučivanje u upravnom odboru

Svi članovi upravnog odbora imaju jednako pravo glasa. Zakon isključuje pravo glasa
članovima upravnog odbora koji su i izvršni direktori pri odlučivanju o imenovanju i opozivu
imenovanja izvršnih direktora, njihovoj odgovornosti i odnosima s društvom (čl. 272.j st. 4).
Ograničenje vrijedi za sve izvršne direktore ako se odlučuje i samo o nekome od njih. Tada ih

36
Hüffer, U., o. c. u bilj. br. 5, str. 562-563.
 32 / 53

se ne uzima u obzir pri određivanju kvoruma ni većina potrebnih za donošenje odluka u tim
stvarima. Takvo rješenje odgovara onome što vrijedi za društva s dualističkim ustrojem
organa, jer tamo ono vrijedi na temelju stroge odvojenosti članstva u upravi i nadzornom
odboru čime se sprječava mogući sukob interesa. Kako ovdje nema stroge odvojenosti
članstva izvršnih i neizvršnih direktora u upravnom odboru, moralo se propisati posebno
ograničenje kojemu je cilj da se spriječi mogući sukob interesa. Nema stoga potrebe
dokazivanja je li takav sukob u konkretnom slučaju moguć, spomenuto ograničenje
primjenjuje se na objektivnoj osnovi.

Pravo glasa isključeno je i predstavniku radnika u upravnom odboru kada taj odbor
odlučuje o stavljanju prijedloga glavnoj skupštini za izbor članova novog upravnog odbora.
To je u Zakonu izraženo tako da se propisuje kako se odluka o tome donosi većinom glasova
članova upravnog odbora izabranih na glavnoj skupštini i imenovanih od strane dioničara (čl.
280. st. 3).

Upravni odbor podoban je za odlučivanje ako sjednici na kojoj se donosi odluka

prisustvuje najmanje onaj broj članova tog odbora koji je propisan statutom. Ako statutom
nije drugačije određeno, odbor može donositi odluke kada u odlučivanju sudjeluje najmanje
polovina od propisanog broja njegovih članova, ali ne manje od tri (čl. 267, st. 1. Zakona o
trgovačkim društvima). Propiše li statut neki kvorum za sjednicu upravnog odbora, taj organ
neće moći donositi valjane odluke ako uvjet kvoruma nije ispunjen. Nije li to slučaj, ne traži
se da je ispunjen poseban uvjet kvoruma nego da u odlučivanju sudjeluje najmanje spomenuti
broj članova upravnog odbora.

To znači da bi uvjetu podobnosti tog odbora za donošenje valjane odluke bilo

udovoljeno, ako bi na sjednici na kojoj se odlučuje bilo prisutno manje članova od potrebnog
broja glasova za donošenje odluke, pod uvjetom da ostali članovi tog odbora čiji je broj
potreban da najmanje polovina od svih članova sudjeluju u glasovanju glasuje na drugi način,
premda nisu prisutni na sjednici na kojoj se donosi odluka. No, s druge strane ne bi bila
valjana odluka koja bi bila donesena na sjednici upravnog odbora na kojoj je prisustvovao
dovoljan broj članova tog odbora pa možda i svi, ako bi se neki od prisutnih članova pri
glasovanju držali pasivno pa se najmanje polovina od propisanog broja članova odbora ne bi u
glasovanju izjasnila s "da", "ne" ili "suzdržan" .

Zakon ipak postavlja ograničenje zahtijevajući da, ne odredi li statut uvjete za podobnost
upravnog odbora da donosi odluke, najmanje tri člana odbora sudjeluju u odlučivanju, što
praktički znači da će kada je riječ o upravnom odboru sa samo tri člana sva trojica morati
sudjelovati u donošenju odluke. No, odredi li se statutom kvorum od većine članova upravnog
odbora, tom će uvjetu biti udovoljeno ako od tri člana odbora u odlučivanju sudjeluju samo
dva. Ima li upravni odbor pet članova, bit će ih potrebno opet tri, ali tada to već znači
zadovoljenje uvjeta od najmanje polovine članova koji sudjeluju u odlučivanju. Razumljivo je
da u upravnim odborima s još većim brojem članova propisivanje da najmanje tri člana
odbora sudjeluju u odlučivanju nema nikakav značaj, jer su tri člana manje od polovine
ukupnog broja članova odbora.

To omogućuje da odsutni članovi mogu dati svoj glas pismom, telefonom, brzojavom,
telefaksom, elektronskim putem i korištenjem drugih za to podobnih tehničkih sredstava
kojima se osigurava autentičnost poruke što se njima šalje, ako se tome ne usprotivi nijedan
član upravnog odbora. Usprotivi li se tome bilo koji od članova odbora, prisutan na sjednici ili
ne, takvo glasovanje ne bi bilo moguće. Glasovanje brzojavom moglo bi biti problematično,
 33 / 53

ne može li se utvrditi autentičnost pošiljatelja i njegove poruke pa bi to trebalo prihvatiti samo

ako je moguća takva potvrda, primjerice telefonskim nazivom, dopisom i sl. Smatra se da u
odlučivanju sudjeluju i članovi odbora koji izjave da se suzdržavaju od glasovanja, ali ne i oni
koji se uopće ne izjasne. Statutom se ne bi moglo propisati da se ne može odlučivati na
sjednici kojoj nije prisutan neki određeni član odbora ili njegov predsjednik, jer bi se to
protivilo jednakom položaju članova odbora.37 Takvom bi se članu tada zapravo dalo pravo da
blokira rad upravnog odbora.

Upravni odbor je podoban za donošenje odluka i ako nije izabran puni broj njegovih
članova. Izabere li se odnosno imenuje manji broj članova od onoga koji je kao najmanji
propisan zakonom ili određen statutom, upravni odbor može valjano odlučivati, ako ima
najmanje onoliko članova koliko je potrebno da bi na temelju zakona ili statuta mogao valjano
odlučivati (čl. 267, st. 1. Zakona). To znači da ih mora biti najmanje više od polovine tog
broja ali ne manje od tri, osim ako bi statutom bilo određeno da upravni odbor koji broji tri
člana može donositi valjane odluke sudjeluju li u odlučivanju najmanje dva njegova člana.

Odlučivanje u upravnom odboru mora biti izričito. Odluke se ne mogu donositi šutnjom
ni na konkludentan način. Za tumačenje odluka vrijede opća pravila o tumačenju propisa. Ako
statutom nije propisana neka drugačija većina, odluke u upravnom odboru donose se običnom
većinom, tj. većinom danih glasova (većina zbroja glasova koji su dani za prijedlog i onih koji
su dani protiv prijedloga). Pri tome se ne računaju suzdržani glasovi koji se inače računaju
kada je u pitanju ocjena je li odbor bio podoban za odlučivanje. Statutom bi se moglo odrediti
da u slučaju podijeljenih glasova odlučuje glas predsjednika ili njegova zamjenika koji
predsjeda na sjednici na kojoj se odluka donosi, ali se to ne bi moglo predvidjeti poslovnikom
o radu upravnog odbora. Statutom ni poslovnikom o radu ne bi se nikome moglo dati pravo
veta na odluku upravnog odbora.38

Punomoćnik koji na sjednici zamjenjuje spriječenog člana upravnog odbora ne bi mogao

sudjelovati u odlučivanju u svoje ime, ali bi mogao prenijeti glas spriječenog člana odbora
koji bi ga morao dati u pisanom obliku. Odsutni član upravnog odbora mogao bi svoj glas u
pisanom obliku dati i drugome članu odbora da ga prenese odboru pri donošenju odluke. Glas
se tako može dati samo za točno određeni prijedlog odluke i u pisanom obliku (to se može
učiniti i telefaksom, a brzojavom ako je moguća potvrda autentičnosti pošiljatelja, jer se inače
na brzojavu ne može provjerom potpisa utvrditi šalje li ga član upravnog odbora ili tko drugi),
s time da se mora jasno odrediti za koju se odluku tako glasuje. Glas se ne bi mogao dati na
praznom papiru s potpisom koji bi po svom nahođenju ispunio neki drugi član odbora,
punomoćnik ili netko treći, ali bi to bilo moguće kada bi se potpisani papir ispunio točno
prema danim uputama za njegovo ispunjavanje. Ako je više članova upravnog odbora
odsutno, ali glasuju pisanim putem (pa čak i da je na sjednici jedino predsjednik ili njegov
zamjenik), tako donesena odluka smatra se donesenom na sjednici ako su tako dani glasovi
uručeni predsjedniku.39

Zakon dopušta da se pisanim putem dadu glasovi i nakon održane sjednice, ali se tome
ne bi smio usprotiviti nijedan član upravnog odbora. Pri tome bi se članove odbora moralo
pitati slažu li se s time da određeni članovi naknadno glasuju pisanim putem. Tek se tada

37
Hoffmann-Becking, M., o. c. u bilj. br. 8, str. 365 za nadzorni odbor društva s dualističkim ustrojem organa.
38
Hoffmann-Becking, M., o. c. u bilj. br. 8, str. 366; Hüffer, U., o. c. u bilj. br. 5, str. 556-557 za odlučivanje u nadzornom
odboru društva s dualističkim ustrojem organa.
39
Hoffmann-Becking, M., o. c. u bilj. br. 8, str. 371 za nadzorni odbor društva s dualističkim ustrojem organa.
 34 / 53

može ocijeniti je li se tko od članova upravnog odbora usprotivio takvom glasovanju ili ne. U
suprotnom bi moglo doći do izigravanja, jer bi se uzelo da se nisu usprotivili članovi koji,
zapravo, nisu ni znali za to da bi tko od njih htio glasovati pisanim putem. Glas bi se tada
morao dati u nekom razumnom vremenu, najbolje da se to odredi odlukom odbora donesenom
na sjednici na kojoj se odlučuje.40

Odluke u upravnom odboru mogu se donositi i bez održavanja sjednice. Tu mogućnost

mogu isključiti statut ili poslovnik o radu odbora. Tada se glas može predsjedniku poslati
pisanim putem, ali i telefonski. To se može učiniti i elektroničkim putem, ako je osigurana
autentičnost poruke i pošiljatelja. Predsjednik upravnog odbora morao bi se obratiti članovima
i od njih zatražiti da mu u nekom određenom razumnom roku na izloženi način priopće svoj
glas. Da bi se tako moglo glasovati, dovoljno je da se nitko od članova odbora ne usprotivi
takvom davanju glasa. Zato bi predsjednik u svom pisanom obraćanju članovima upravnog
odbora morao tražiti: a) njihovu suglasnost da se tako odlučuje i b) odvojeno od toga njihov
glas o prijedlogu odluke koju treba donijeti. Predsjednik bi morao uvažiti da se netko od
članova usprotivio takvom glasovanju sve dok se ne objavi donesena odluka, pa čak i onda
ako je odredio rok do kada su se članovi morali usprotiviti takvom načinu glasovanja. Dobro
je takvo pitanje urediti statutom ili poslovnikom o radu upravnog odbora. Za podobnost
odbora da tada odlučuje primjenjuje se opće pravilo o odlučivanju na sjednici. U glasovanju
sudjeluju oni članovi koji su glasovali za i protiv, ali i oni koji su izjavili da su u glasovanju
suzdržani. Ne računaju se oni koji šute.41

U praksi je uobičajeno da upravni odbor na prvoj narednoj sjednici potvrdi odluke

donesene bez održavanja sjednice. Takve se odluke tada unose u zapisnik sjednice upravnog
odbora s time da se u njemu naznači kako je riječ o potvrdi već donesene odluke s naznakom
kada je i na koji način bila donesena. Donošenje odluka izvan sjednice omogućuje brzo
reagiranje upravnog odbora, najčešće kada je riječ o davanju prethodne suglasnosti na radnje
izvršnih direktora, ako se ona traži, kako relativno rijetko održavanje sjednica upravnog
odbora ne bi sprječavalo izvršne direktore u redovnom i pravodobnom poduzimanju radnji
vođenja poslova društva.

Kako je odluka upravnog odbora pravni posao, kojim organ društva izražava svoju volju
a nije ugovor, moguće je da ima nedostatak, što još ne znači da to mora uvijek dovesti u
pitanje i njezinu valjanost. Odluka može biti donesena uz povredu postupka pri donošenju ili
kada je sadržajno protivna zakonu, moralu društva ili statutu društva. Ako je učinjena
povreda pravila postupanja, riječ je o ništavoj odluci kada je učinjena ozbiljna povreda
postupka pa bi ništavi glas dan za donošenje odluke mogao utjecati na rezultat glasovanja
tako da pri glasovanju zapravo nije postignuta većina potrebna za donošenje odluke.42 Manje
postupovne pogreške ne bi mogle utjecati na valjanost donesenih odluka.43 I kada bi se
pobijala valjanost očitovanja kojim je dano pravo glasa u upravnom odboru, uspješno
pobijanje bi moglo imati za posljedicu ništavost donesene odluke samo ako bez takvog
ništavog glasa odluka ne bi bila donesena. Sadržajno protivljenje odluke statutu i prisilnom
propisu ima za posljedicu ništavost odluke ako je riječ o prisilnom propisu, a razumije se i

40
Hoffmann-Becking, M., o. c. u bilj. br. 8, str. 371 za nadzorni odbor društva s dualističkim ustrojem organa.
41
Hoffmann-Becking, M., o. c. u bilj. br. 8, str. 371-372 za nadzorni odbor društva s dualističkim ustrojem organa.
.
42
Hüffer, U., o. c. u bilj. br. 5, str. 559 za odluku nadzornog odbora društva s dualističkim ustrojem organa.
43
Dobar primjer takve pogreške koja ne utječe na valjanost donesene odluke naveden je u komentaru ranije
navedene odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pa se upućuje na to izlaganje.
 35 / 53

kada se ona protivi moralu društva i Ustavu Republike Hrvatske (v. čl. 2. Zakona o obveznim
odnosima).

Ovdje se ne mogu primijeniti odredbe Zakona o trgovačkim društvima o ništavosti i

pobojnosti odluka glavne skupštine pa razlikovati ništavost i pobojnost odluke.44 Riječ je
samo o ništavosti. Tužbu kojom se to utvrđuje može protiv društva podići svaki član upravnog
odbora na temelju svog položaja u tom organu.45 To je i logično, jer je riječ o izražavanju
volje organa u društvu čiji je član. Korisno je napomenuti da se u njemačkom pravu javljaju
tendencije, da se u slučaju manje važnih protivljenja odluke nadzornog odbora društva s
dualističkim ustrojem organa zakonu ili statutu, kada je riječ o povredama postupka koje
inače ne bi dovele do ništavosti odluke, prihvati mogućnost pobijanja odluke tužbom, ali ne
kao analogna primjena propisa o pobijanju odluka glavne skupštine i to samo onda ako nije
riječ o takvoj povredi koja dovodi do nepodobnosti nadzornog odbora za donošenje odluke.46
Čini se prihvatljivim stav da bi član upravnog odbora mogao predsjedniku odbora staviti
prigovor da je donošenjem odluke učinjena spomenuta povreda i da bi to morao učiniti
najkasnije mjesec dana (kod nas bi to odgovaralo roku od 30 dana) od održavanja prve
naredne sjednice odbora i u tome roku ustati protiv društva s tužbom kojom zahtijeva da sud
utvrdi kako je pobijana odluka ništava. U protivnom bi izgubio to pravo.47 To bi dovelo do
izvijesnosti koja je potrebna u životu društva. Ako se već i dopusti pobijanje, ne smije se
dopustiti nesigurnost koja bi nastala s time ako pravo na podizanje tužbe ne bi prestalo s
protekom nekog razumnog roka.

d) Zapisnik sa sjednica upravnog odbora

O sjednicama upravnog odbora mora se voditi zapisnik, a njegovo vođenje može se

povjeriti predsjedniku, bilo kojemu članu upravnog odbora ili pak odbor za to može odrediti
neku drugu osobu koja nije član odbora. Potpisuje ga predsjednik ili njegov zamjenik koji je
vodio sjednicu. U zapisniku se moraju navesti mjesto i vrijeme održavanja sjednice, dnevni
red, bitan sadržaj vođene rasprave i donesene odluke. Svakom se članu upravnog odbora mora
na njegov zahtjev zapisnik dati na uvid.

Postupanje protivno spomenutim obvezama upravnog odbora u pogledu zapisnika

nema za posljedicu da su na sjednici donesene odluke bez učinka (čl. 264. st. 2. Zakona). To
omogućuje da se u unutarnjem društvu može utvrditi kakva je odluka donesena na sjednici
upravnog odbora i na drugi način a ne samo putem zapisnika. Pitanje je, međutim, kako
postupiti ako se traži upis u sudski registar na temelju odluke upravnog odbora koja je
unesena u zapisnik ali taj zapisnik ima neki od spomenutih nedostataka. To može biti slučaj
kada se radi o imenovanju i opozivu imenovanja izvršnih direktora u društvu.

Za to valja primijeniti i propise kojima se uređuje upis u sudski registar. Ako bi se

radilo o nedostacima u zapisniku iz čl. 264. st. 2. Zakona, pod pretpostavkom da je u

44
Hüffer, U., o. c. u bilj. br. 5, str. 560; Schmidt, K., o.c. u bilj. br. 21, str. 834 za odluku nadzornog odbora
društva s pozivom na odluke Saveznog suda SR Njemačke objavljene u zbirci Entscheidungen des
Bundesgerichtshofes in Zivilsachen, Bd. 122, str. 342, Bd. 124, str. 111, 115, Bd. 135, str. 244, 247 te Vrhovnog
suda Republike Austrije objavljene u Wirtschaftsrechtliche Blaetter, 1996, str. 37 navodeći stavove izražene u
pravnoj književnosti za i protiv takvog stava suda. Schmidtu takav stav sudova baš i nije prihvatljiv.
45
Hüffer, U., o. c. u bilj. br. 5, str. 560 za odluku nadzornog odbora društva s dualističkim ustrojem organa.
46
Hüffer, U., ibidem.
47
Hüffer, U., ibidem.
 36 / 53

zapisniku navedena donesena odluka, registarski sud bi morao provesti upis i na temelju tako
manjkavog zapisnika. Tada može praktički biti relevantan nedostatak u tome da zapisnik nije
potpisao predsjednik upravnog odbora odnosno njegov zamjenik koji je vodio sjednicu. Kako
prijavu za upis u sudski registar podnosi i predsjednik upravnog odbora, njegovim potpisom
na prijavi za upis taj je nedostatak otklonjen. On, naime, potpisivanjem prijave za upis i
postavljanjem zahtjeva za upis na temelju odluke navedene u priloženom zapisniku kojeg nije
potpisao potvrđuje da je odluka donesena.

To naravno neće biti slučaj ako se iz sadržaja zapisnika vidi da odluka nije valjano
donesena, ali to nije slučaj o kome je ovdje riječ. Ovdje se radi o valjano donesenoj odluci u
pogledu koje je u zapisniku sa sjednice na kojoj je donesena učinjen neki od spomenutih
propusta, primjerice nisu navedeni mjesto ili vrijeme održavanja sjednice, dnevni red, bitan
sadržaj vođene rasprave. Problem bi mogao nastati ako u zapisniku nije naveden datum kada
je sjednica održana, a riječ je o imenovanju izvršnog direktora za kojega u odluci nije
navedeno kada mu počinje teći mandat. To bi se moglo sanirati ako je prijavi za upis
priložena odluka koju je potpisao predsjednik tog odbora odnosno njegov zamjenik, jer se
tada smatra da mandat počinje teći tog dana. Potpisivanjem prijave za upis od strane
imenovanog izvršnog direktora i propisane izjave iz čl. 187. st. 1. toč. 4. Zakona o trgovačkim
društvima smatra se da je imenovani izvršni direktor pristao na imenovanje.

Iako Zakon to ne zahtijeva, obično se na prvoj narednoj sjednici odbora kao prva točka
dnevnog reda odlučuje o potvrđivanju zapisnika s prethodne sjednice koji se prije toga
članovima odbora daje na uvid. Bude li neko pitanje sporno pa se članovi upravnog odbora
raziđu oko toga odgovara li ono što je navedeno u zapisniku onome što se događalo na
sjednici na koju se zapisnik odnosi, valja pristupiti glasovanju o izmjeni zapisnika prema
prijedlogu nekog člana upravnog odbora, predloži li o tome glasovanje neki od članova tog
odbora, u protivnom riječ je samo o primjedbama na razini razmišljanja koje ne utječu na
sadržaj zapisnika. O potvrdi zapisnika ili o njegovoj eventualnoj izmjeni odlučuju oni članovi
upravnog odbora koji su sudjelovali u radu sjednice na koju se zapisnik odnosi. Izmjenom
zapisnika se, međutim, ne bi moglo mijenjati valjano donesenu odluku, ako je utvrđeno da je
ona bila valjano donesena. Za to je potrebna nova odluka upravnog odbora o čijem prijedlogu
za donošenje odlučuju članovi upravnog odbora koji odlučuju na sjednici na kojoj se donosi.

e) Obaviještenost članova upravnog odbora

Da bi upravni odbor mogao ostvariti ono što mu je dužnost činiti u društvu, njegovim se
članovima mora omogućiti primjerenu obaviještenost o svemu što se događa u društvu.
Upravni obor može u svako doba tražiti od izvršnih direktora da ga izvijeste o pitanjima koja
su povezana s poslovanjem društva i koja utječu na položaj društva ili se razumno može
očekivati da bi na to mogla utjecati. Može zahtijevati podnošenje izvješća o prilikama društva,
pravnim i poslovnim odnosima s povezanim društvima. I svaki član odbora može zahtijevati
da izvršni direktori podnesu spomenuto izvješće tom odboru. To je Zakonom izričito
propisano za nadzorni odbor društva s dualističkim ustrojem organa (čl. 250. st. 6), ali utoliko
više to vrijedi i za upravni odbor društva s monističkim ustrojem organa a da se ni ne propiše
zakonom. Za društva s dualističkim ustrojem organa to se moralo propisati zbog odnosa među
organima koji nije hijerarhijski pa se propisom to pravo mora dati nadzornom odboru, dok
ovdje to nije potrebno zbog ovlasti upravnog odbora da izvršnim direktorima daje obvezne
upute po kojima oni moraju postupiti. Stoga je navođenje onoga što može nadzorni odbor
samo ilustracija prava koje ionako pripada upravnom odboru.
 37 / 53

Tako svaki član odbora ima pravo uvida u sve što ima pravo upravni odbor pa ima i
pravo zahtijevati da mu se sva izvješća izvršnih direktora dadu na uvid. Ne odluči li odbor
drukčije, svaki njegov član ima pravo da mu se na njegov zahtjev dade pisani primjerak
izvješća. Ako upravni odbor tako zaključi, izvješća treba dati na uvid i članovima tijela
upravnog odbora u skladu s tim zaključkom (čl. 250, st. 6. Zakona). U tome Zakon ima
različiti pristup s obzirom na funkciju koju obavljaju članovi upravnog odbora i pomoć koju
im u tome pružaju tijela tog odbora.

Članovi odbora imaju pravo na pisani primjerak izvješća uvijek osim ako im taj odbor to
pravo odlukom ne isključi, dok se za davanje izvješća komisiji zahtijeva izričita odluka
odbora. Time se sprečava nepotrebno raspačavanje pisanih izvješća uprave i ograničava na
slučajeve kada to upravni odbor doista smatra potrebnim. Predsjednik upravnog odbora dužan
je izvijestiti članove odbora o izvješću izvršnih direktora najkasnije na prvoj sjednici odbora
koja se održi po primitku tog izvješća (čl. 250, st. 7. Zakona).

f) Pomoćna tijela upravnog odbora

Upravni odbor može imati pomoćna tijela (komisije, povjerenstva i sl.). Za njihovo
imenovanje i ovlasti na odgovarajući način vrijedi što i za komisije nadzornog odbora u
društvima s dualističkim ustrojem organa. Riječ je o pomoćnim tijelima upravnog odbora koja
su mnogo važnija od pomoćnih tijela nadzornog odbora. To proizlazi iz različite uloge
upravnog i nadzornog odbora. Okolnost da upravni odbor vodi društvo zahtijeva njegovu
mnogo veću uključenost u poslove društva nego što je to slučaj s nadzornim odborom čija je
funkcija u odnosu na poslove društva samo nadzorna uz mogućnost utjecaja na to samo
davanjem prethodne suglasnosti koja nema učinak davanja obvezne upute. Ovdje je stvar
drukčija, jer ono što upravni odbor odluči ima značaj obvezne upute izvršnim direktorima.
Zato se teško može zamisliti upravni odbor koji ne bi imao bar nekoliko osnovnih pomoćnih
tijela.

U društvima s monističkim ustrojem organa uobičajeno je da upravni odbor osniva više

komisija na čijem su čelu obično njegovi članovi, iako to ne mora biti tako, koje imaju vrlo
važnu ulogu u radu odbora vođenjem brige o područjima djelovanja društva za koja su
osnovane, primjerice za reviziju, za imenovanja, za nagrađivanje, za planiranje, za razvoj, za
investicije. One prate ono područje za koje su zadužene, nadziru što se na tom području i kako
u društvu radi, o tome izvještavaju upravni odbor, iznose pred njega prijedloge odluka i
predlažu zauzimanje stavova, primjenu mjera i dr. Upravni odbor im može davati posebne
zadatke, naročito da razmatraju prijedloge koji se pred njega iznose, da obave neke posebne
radnje nadzora i sl. U tim je komisijama zapravo težište rada upravnog odbora, ali ne i
odlučivanje o onome o čemu odlučuje upravni odbor. To se ne može prenijeti na komisije kao
što se na njih ne može prenijeti ništa iz nadležnosti odbora. Za odlučivanje u pomoćnom tijelu
upravnog odbora i način davanja glasa valja primijeniti ista pravila kao i kada je riječ o
glasovanju u upravnom odboru (čl. 267, st. 4. Zakona).

Pomoćna tijela upravnog odbora mogu imati poslovnike o svom radu koje bi trebalo
da donese upravni odbor. Zakonom to nije propisano pa ne bi bilo zapreke da to učini svako
to tijelo za svoje potrebe. No, donese li poslovnik upravni odbor, ne bi to više moglo učiniti
njegovo tijelo. Pa i kada ga ono donese, upravni odbor ga može za njega donijeti čime bi
poslovnik donesen od strane tijela upravnog odbora bio stavljen izvan snage.
 38 / 53

Sjednicama povjerenstava, komisija i sl. koje osnuje upravni odbor mogu

prisustvovati i članovi tog odbora ako nisu njihovi članovi, ali to ovisi o predsjedniku
povjerenstva koji može odrediti drugačije. One moraju redovito izvještavati upravni odbor o
svom radu. Cilj osnivanja tih pomoćnih tijela je olakšanje rada upravnog odbora.
Specijalizirana tijela tako redovito prije sjednica odbora raspravljaju pojedina pitanja koja su
na njezinu dnevnom redu i podnose mu prijedloge odluka iznoseći razloge za i protiv
njihovog prihvaćanja. Time se štedi vrijeme članovima upravnog odbora, jer se ubrzava rad
sjednica i bitno unapređuje njihova obaviještenost. Dobar izbor povjerenstava i njihov dobar
rad, napose u velikim dioničkim društvima, značajno unapređuje djelovanje upravnog odbora.

12. Prestanak članstva u upravnom odboru

a) Načini prestanka članstva u upravnom odboru

Članstvo u upravnom odboru društva može prestati na više načina. Osim u jednom
slučaju, riječ je zapravo o prestanku mandata prije njegova isteka. Načini prestanka jesu:
a) istek trajanja mandata,
b) opoziv člana upravnog odbora,
c) ostavka člana upravnog odbora,
d) smrt člana upravnog odbora,
e) gubitak zakonom propisanog svojstva koje se traži za člana upravnog odbora,
f) statusna promjena društva,
g) prijelaz društva na dualistički ustroj organa,
h) otvaranje stečajnog postupka nad društvom (čl. 89. Stečajnog zakona),
i) prestanak društva.

Ovisno o razlogu, članstvo u upravnom odboru prestaje nastupom određene okolnosti ili
se pak za to traži i neka dodatna radnja. Kod toga ne mora uvijek biti riječ o radnji koju
poduzima društvo.

Članstvo u upravnom odboru ne može prestati sporazumom, kao što je to slučaj s

prestankom obavljanja posla izvršnih direktora. Za to nema razloga, jer član upravnog odbora
ne sklapa ugovor s društvom u kome bi se mogle predvidjeti posljedice prestanka njegova
članstva u tom odboru prije isteka mandata na koji je izabran odnosno imenovan i prava koja
bi u takvom slučaju imao. Sporazumni prestanak obavljanja poslova izvršnog direktora ima
smisla, jer se tada obično uređuju i međusobna prava i obveze društva i tog direktora odnosno
počinju djelovati odredbe ugovora kojima se predviđaju posljedice sporazumnog prestanka
obavljanja te funkcije. Svoju volju za prestankom članstva član upravnog odbora izražava
davanjem ostavke koja za njega nema štetne posljedice, osim ako je dana u nevrijeme, pa
nema ni potrebe za sporazumom o prestanku članstva u tom odboru.

Nije moguća suspenzija člana u upravnog odbora. Netko jeste ili nije član upravnog
odbora i ovisno o tome obavlja taj posao ili ne. Za njegov se opoziv ne traži nikakav razlog pa
nema ni potrebe da se poduzme spomenuta mjera za vrijeme dok se ne utvrdi ima li osnove za
opoziv. Člana upravnog odbora može se jednostavno opozvati i na njegovo mjesto izabrati,
odnosno imenovati novoga, a da opozvani član ne može protiv toga upotrijebiti nikakvo
pravno sredstvo.
 39 / 53

Kada zbog prestanka članstva nekome članu upravnog odbora dođe do promjene u
sastavu tog odbora, izvršni direktori i predsjednik odbora moraju to objaviti bez odgađanja
onako kako se objavljuju priopćenja društva i u roku od 15 dana od učinjene promjene
podnijeti registarskom sudu prijavu za upis promjene u sudski registar. Prijavi se moraju
priložiti odluka o opozivu člana upravnog odbora, odnosno njegova ostavka i odluka o izboru,
odnosno imenovanju novog člana u izvorniku ili u javno ovjerenoj preslici te izjava novog
člana kojom prihvaća izbor, odnosno imenovanje u izvorniku ili u javno ovjerenoj preslici, te
podaci o datumu imenovanja odnosno izbora, ostavke ili opoziva (čl. 262. Zakona). Upis
promjene je deklaratorne naravi.

b) Istek trajanja mandata

Članove upravnog odbora može se izabrati/imenovati samo na određeno vrijeme. Zakon

propisuje da mandat članu tog odbora može trajati najviše šest godina, a statutom se može
propisati i njegovo kraće trajanje. Mandat članu upravnog odbora prestaje po isteku mandata,
a da društvo za to ne mora imati nikakav poseban razlog, jer je riječ o automatizmu prestanka.

Ovisno o mogućnosti predviđenoj statutom i odluci glavne skupštine trajanje mandata se

može odrediti brojem godina, mjeseci ili dana, do određenog datuma ili pak do dana
zaključenja glavne skupštine na kojoj se odlučuje o godišnjim financijskim izvješćima ili ih se
prima na znanje za u statutu određenu poslovnu godinu nakon izbora odnosno imenovanja s
time da to ne može biti dulje od šest godina. Ovisno o tome članstvo u upravnom odboru
prestaje eo ipso istekom vremena trajanja mandata. Za prestanak članstva u upravnom odboru
tada se ne traži nikakva posebna radnja.

Odredi li se trajanje mandata brojem godina, mjeseci ili dana odnosno danom zaključenja
glavne skupštine koja odlučuje o godišnjim financijskim izvješćima za određenu poslovnu
godinu ili ih se prima na znanje, članstvo u upravnom odboru prestaje istekom posljednjeg
dana trajanja tako određenog mandatnog razdoblja, tj. idućeg dana izabrana/imenovana osoba
više nije član tog odbora. Za prestanak se ne traži da član odbora bude razriješen, nema
potrebe da glavna skupština donese bilo kakvu odluku kojom to utvrđuje ili pak razrješava
člana upravnog odbora, njemu jednostavno nastupom spomenute okolnosti prestaju ovlasti.48
Članovi upravnog odbora kojima prestaje mandat nemaju ovlasti ni ako bi bila riječ o hitnosti
postupanja. Odluke koje bi članovi upravnog odbora donijeli nakon isteka mandata bile bi
ništave, jer ih ne bi donio ovlašteni organ društva nego neovlaštena skupina građana.

Pitanje primopredaje poslova novim članovima upravnog odbora, ako je potrebna,

tehničke je naravi i ne utječe na prestanak članstva u upravnom odboru. Do primopredaje u
pravilu dolazi istodobno ili malo nakon prestanka članstva. Ako je trajanje mandata određeno
tako da on traje do određenog datuma, članstvo u upravnom odboru prestaje istekom tog dana.
48
Stajalište o prestanku ovlasti s danom isteka trajanja mandata zauzeto je u sudskoj praksi. Tako Visoki
trgovački sud Republike Hrvatske u Zagrebu u odluci od 18. lipnja 2002. donesenoj u predmetu br. Pž-1019/02
objavljenoj u Zbirci rješidbi hrvatskih trgovačkih sudova br. 7, str. 62-63, odluka pod br. 38, u časopisu Pravo i
porezi, br. 5/2003, str. 129-130. odluka pod br. 21, u ING-Pregledu sudske prakse, br.6/2002, odjeljak 2, str. 23,
odluka pod br. 234.51. i u listu Informator, br. 5108 od 10. veljače 2003, str. 5. u pogledu članova uprave
dioničkog društva s dualističkim ustrojem organa. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u odluci od 14.
studenoga 2001. donesenoj u predmetu br. Pž-4656/01 objavljenoj u časopisu Pravo u gospodarstvu br. 1/2004,
str. 185 i u odluci od od 16. prosinca 2003. donesenoj u predmetu br. PŽ-8479 objavljenoj u ING-Pregledu
sudske prakse br. 2/2004, odjeljak 2, str. 6) zauzeo je isto stajalište i u pogledu članova nadzornog odbora u
takvim društvima što valja primijeniti i na članove upravnog odbora.
 40 / 53

Ni tada se ne traži neka druga radnja koja bi za to bila potrebna. Brisanje iz sudskog registra
nije uvjet za prestanak članstva u upravnom odboru, jer je riječ o deklaratornom učinku upisa.
Drugo je pitanje što društvo mora prihvatiti učinak radnji (samo izuzetno) osobe kojoj je
prestalo članstvo u upravnom odboru u odnosu na treće osobe koje su u dobroj vjeri. Ako se
radnje poduzimaju u unutarnjem društvu, nitko u tome društvu ne može biti u dobroj vjeri i
pozvati se da mu nije bilo poznato da je članovima upravnog odbora prestao mandat, a
upravni odbor prema trećima ne zastupa društvo, osim samo izuzetno kad je Zakonom
propisano da ga zastupa u postupku pred sudom.

U društvu se mora voditi računa o tome kada prestaju mandati članovima upravnog
odbora kako bi glavna skupština na vrijeme izabrala nove članove, odnosno dioničari koji
imaju pravo imenovanja članova tog odbora na vrijeme imenovali nove umjesto onih kojima
istječe mandat. U pravilu se to čini nešto prije nego što članovima upravnog odbora istekne
mandat s time da se u odluci o izboru odnosno o imenovanju utvrdi da je članovima upravnog
odbora prestao mandat zbog isteka vremena na koje su izabrani/imenovani a da
novoizabranim odnosno novoimenovanim članovima mandat počinje idućeg dana nakon dana
kada istekne mandat onim članovima na čije mjesto se izabiru odnosno imenuju novi.
Društvo, naime, mora brinuti o tome da ima upravni odbor ili barem onaj broj njegovih
članova koji omogućuje da se u njemu mogu donositi odluke. Obveza je upravnog odbora
čijim svim ili samo nekim članovima prestaje mandat da na vrijeme predlože izbor novih.
Stoga taj organ mora voditi brigu o stanju mandata njegovih članova

Dogodi li se da nekim ili svim članovima upravnog odbora prestane mandat, a da glavna
skupština prije toga ne izabere nove članove upravnog odbora umjesto onih kojima je istekao
mandat pa taj organ više ne može donositi odluke, primjenjuju se odredbe Zakona o
imenovanju članova upravnog odbora od strane suda o čemu je već bilo riječi.

c) Opoziv člana upravnog odbora

Opoziv izabranog člana upravnog odbora

Za opoziv izabranog člana upravnog odbora prije isteka mandata (čl. 259. u vezi s čl.
272.e) Zakon ne traži da su ispunjene neke pretpostavke. Dovoljno je da je za to na glavnoj
skupštini glasovala većina propisana Zakonom ili statutom. Članovi upravnog odbora moraju
uživati povjerenje glavne skupštine. Posljedica toga bila bi da je za prestanak mandata
dovoljno da izostane to povjerenje, ali predmet odluke glavne skupštine mora biti da se član
opoziva. Zato za opoziv nije dovoljno to što glavna skupština nije članu upravnog odbora dala
razrješnicu. Člana ne može opozvati tko drugi a da glavna skupština za to naknadno dade
suglasnost.49

Odluka o opozivu člana upravnog odbora ne mora biti obrazložena.50 To je zbog toga što
se za opoziv člana upravnog odbora ne traži poseban razlog pa se ne mora ni spominjati. Tako
bi se, primjerice, mogao opozvati i član upravnog odbora na čiji rad nema primjedaba jer se u

49
Hüffer, U., o. c. u bilj. br. 5, str. 529.

50
Tako Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u odluci od 27. siječnja 1998. donesenoj u predmetu Pž-3612/97,
objavljenoj u zbirci ING-Pregled sudske prakse, br. 2/1998, odjeljak 2, str. 16, u časopisu Pravo u gospodarstvu, br. 2/1999,
str. 329 -330, i u časopisu Pravo i porezi, br. 4/1998, str. 472 za opoziv člana nadzornog odbora u društvu s dualističkim
ustrojem organa.
 41 / 53

taj odbor želi izabrati osoba koja je još pogodnija za potrebe posla koji obavlja taj odbor zbog
nekog svog posebnog znanja ili naročito potrebnog iskustva na određenim područjima, jer se
želi omogućiti da u upravnom odboru bude osoba po volji nekog dioničara koji je stekao
određeni udio u društvu, što može biti i dogovor pri stjecanju dionica, jer se želi u upravni
odbor izabrati odnosno imenovati osobu koja je korisna za društvo zbog svog ugleda, jer su se
za društvo stekli uvjeti da jedan član upravnog odbora bude predstavnik radnika pa mu za to
treba osigurati mjesto, a društvo ne želi povećati broj članova odbora i sl.

Odluka glavne skupštine o opozivu donosi se s tri četvrtine danih glasova. Zakonom je za
izbor potrebna obična većina, kako bi se omogućilo da se lakše dođe do upravnog odbora koji
društvo mora imati, ali se takva većina ne propisuje i za opoziv da se ne bi olako opozivalo
članove odbora i tako lakomisleno ostalo bez obveznog organa društva. Time se postiže da se
član upravnog odbora može opozvati kada doista za to postoji razlog, koji se inače Zakonom
ne traži. Pri glasovanju se ne traži većina glasova računana prema temeljnome kapitalu, ali
nema zapreke za to da se takva većina ne propiše statutom. Njime se, naime, može predvidjeti
i drugačija većina od propisane, s time da može biti samo veća od nje, a može se tražiti i
ispunjenje dodatnih pretpostavki, primjerice da pri glasovanju glavna skupština ima određeni
kvorum.

U statutu se za donošenje odluke o opozivu za sve članove upravnog odbora mora

propisati ista potrebna većina glasova, jer bi se drugačiji pristup protivio jednakom
vrednovanju članova odbora, a to ne bi bilo dopušteno. Isto tako nije dopušteno da se u
statutu propišu različite većine za donošenje odluke o opozivu člana upravnog odbora zbog
različitih razloga. Bez obzira na razlog opoziva, većina glasova koja se za to traži mora biti
ista. U statutu bi se, međutim, moglo odrediti da se član upravnog odbora može opozvati
samo iz važnog razloga, pa i podrobnije propisati razloge za opoziv. Tada bi glavna skupština
bila vezana tako određenim razlozima.51 U takvom bi slučaju odluka o opozivu morala biti
obrazložena, a svaki dioničar koji za to ispuni uvjete i izvršni direktori mogli bi pobijati
odluku glavne skupštine o opozivu, ako za to ne bi bilo važnog razloga, jer bi se takvom
odlukom povrijedio statut društva (čl. 362. Zakona).

Da bi odluka o opozivu bila valjana, mora se priopćiti članu upravnog odbora koji je
opozvan. Ako je on prisutan na glavnoj skupštini na kojoj je odluka donesena, smatra se da
mu je tada i priopćena. Mandat prestaje tek kada se odluka priopći članu. Dovoljno je da tu
odluku priopće izvršni direktori društva, pa čak i da to učini predsjednik upravnog odbora.52
Glavna skupština može izabrati novoga člana i prije nego što se odluka o opozivu priopći
onome članu koji je opozvan. Tada je izbor učinjen pod suspenzivnim uvjetom da opoziv
bude valjan.53

Opozivom prestaje mandat, pa prema tome i prava i obveze člana upravnog odbora, osim
obveze na čuvanje poslovne tajne. Član više nema pravo ni na primanja koja je imao kao član
upravnog odbora. Tu je razlika prema opozvanim izvršnim direktorima koji prema ugovoru
mogu imati još i prava da nakon opoziva prime ugovorenu naknadu. Ako je član upravnog
odbora sklopio s društvom ugovor o pružanju savjeta, taj ugovor ne prestaje njegovim
opozivom ako nije bio sklopljen baš pod pretpostavkom da je riječ o osobi koja je član toga

51
Schmidt, K., o. c. u bilj. br. 21, str. 833-834; Hüffer, U., ibidem; Hoffmann-Becking, M., o. c. u bilj. br. 8, str. 348.
52
Hoffmann-Becking, M., o. c. u bilj. br. 8, str. 348; Hüffer, U., o. c. u bilj. br. 5, str. 530 za priopćenje opozvanom članu
nadzornog odbora u društvu s dualističkim ustrojem organa.
53
Hüffer, U., ibidem.
 42 / 53

odbora.54 Upis promjene člana upravnog odbora u sudski registar ima deklaratoran učinak na
prestanak njegova mandata.55

Opoziv člana imenovanog u upravni odbor

Člana koji je imenovan u upravni odbor (čl. 259, st. 2. Zakona) može opozvati onaj tko
ima dionice što daju pravo na imenovanje u upravni odbor ako je on njihov zakoniti imatelj u
vrijeme opoziva, premda to možda više nije ona ista osoba koja ga je imenovala u taj odbor.
Ugovorom između onoga tko člana imenuje i člana moglo bi se na obveznopravnoj osnovi
otežati opoziv, ali bi to djelovalo samo među njima, a prema društvu pravo opoziva bilo bi
neograničeno.

Postoji li za to važan razlog, dioničar koji je na to ovlašten morao bi opozvati osobu koju
je imenovao za člana upravnog odbora. Ne učini li to, to se ne bi moglo postići tužbom koju
bi protiv dioničara podiglo društvo, ali bi to od suda mogli tražiti upravni odbor koji o
postavljanju zahtjeva odlučuje odlukom donesenom običnom većinom glasova ili dioničari
koji imaju dionice na koje otpada najmanje jedna desetina temeljnoga kapitala društva ili
8.000.000,00 kuna (čl. 260. Zakona). Opoziv ne ovisi o tome da se istodobno imenuje novi
član odbora. I tada je za opoziv potrebno da izjava o tome prispije članu upravnog odbora
kojega se opoziva.56

Imenovanog člana može opozvati i glavna skupština. To će se dogoditi kada je za

imenovanje ovlašten neki dioničar poimenično koji prestaje biti dioničarom društva. Budući
da ovlaštenje za imenovanje ne može prenijeti na drugoga, ne može više opozvati člana
upravnog odbora društva u kojemu nema članskih prava, to mu je pravo utrnulo, a pravo
opoziva pripada glavnoj skupštini. Otpada, naime, izniman statutom propisani slučaj
ovlaštenja za imenovanje i opoziv, pa se primjenjuje opće pravilo o izboru i opozivu članova
upravnog odbora.57 Takvog člana glavna skupština opoziva običnom većinom glasova (čl.
259, st. 2. Zakona). Obična većina propisana je umjesto kvalificirane koja se traži za opoziv
člana upravnog odbora kojega je izabrala glavna skupština zato što takav opoziv ovdje treba
olakšati, jer je riječ o tome da se netko nalazi u upravnom odboru isključivo voljom prijašnjeg
dioničara. Imenovanjem se, naime, oduzima glavnoj skupštini pravo izbora člana upravnog
odbora, pa kada za to otpadne razlog, treba omogućiti da se što lakše uspostavi redovito
stanje, tj. omogući glavnoj skupštini da izabere člana upravnog odbora umjesto onoga za
kojega više nema osnove za izuzetak.

Opoziv člana upravnog odbora od strane trgovačkog suda

Opoziv člana upravnog odbora od strane trgovačkog suda na čijem se području nalazi
sjedište društva mogu zatražiti upravni odbor ili dioničari koji imaju dionice na koje otpada
najmanje deset posto temeljnog kapitala društva, ako za to postoji važan razlog. Tom ovlasti
dioničarima se pruža zaštita od slučaja kada upravni odbor ne želi da se opozove nekog
54
Hüffer, U., ibidem.
55
To je i stajalište Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske zauzeto u odluci od 13. studenoga 1999.
donesenoj u predmetu Pž-4031/99, objavljenoj u www.vsrh.hr, časopisu Pravo u gospodarstvu, br. 1/2001, str.
158 i listu Informator, br. 4777 od 18.12. 1999. u pogledu upisa šromjene člana nadzornog odbora u društvo s
dualističkim ustrojem organa.
56
Hoffmann-Becking, M., o. c. u bilj. br. 8, str. 348-349.
57
Hoffmann-Becking, M., o. c. u bilj. br. 8, str. 349; Hüffer, U., o. c. u bilj. br. 5, str. 496 za opoziv imenovanog člana
nadzornog odbora u društvu s dualističkim ustrojem organa.
 43 / 53

njegovog člana, a time i postrožuje odgovornost članova upravnog odbora. Vrhovni sud
Republike Hrvatske58 zauzeo je stav da sud može opozvati člana nadzornog odbora (u odluci
se doduše govori i o članovima uprave koje sud ne bi mogao opozvati) u društvu s
dualističkim ustrojem organa samo u slučajevima koji su propisani Zakonom o trgovačkim
društvima. Stoga su odbijeni tužba i tužbeni zahtjev dioničara koji je tražio da sud zabrani rad
članovima nadzornog odbora, da članovima uprave zabrani obavljanje poslova i da imenuje
članove uprave. Taj stav valja mutatis mutandis primijeniti i kada je riječ o članovima
upravnog odbora i izvršnim direktorima društava s monističkim ustrojem organa.

O postavljanju takvog zahtjeva upravni odbor donosi odluku običnom većinom glasova.
Ako se opoziva član upravnog odbora kojega je neki dioničar imenovao u taj organ, zahtjev
sudu mogu podnijeti i dioničari na čije se dionice odnosi najmanje desetina temeljnog kapitala
društva ili 8.000.000,00 kuna. Kada sud opoziva člana upravnog odbora zbog važnog razloga
(čl. 260. Zakona), taj razlog mora biti u osobi člana. Za to vrijedi ono što i za opoziv članova
uprave u društvima s dualističkim ustrojem organa iz istog razloga, pa valja primijeniti i isto
temeljno mjerilo, tj. da se za društvo ne može očekivati da se mandat nastavi do kraja.

Tu napose dolaze slučajevi gubitka povjerenja, kada npr. član upravnog odbora iza leđa
članova upravnog odbora i izvršnih direktora daje o društvu obavijesti predstavnicima društva
majke, trajniji sukob interesa nekog člana s interesima društva, poremećenost kolegijalnih
odnosa u organu. Za povredu obveze čuvanja tajne ne traži se da je član nešto namjerno otkrio
drugim osobama. Ako to učini nepažnjom, u pravilu bi trebalo čekati da se takav slučaj
ponovi.59 Sudski put je potreban kako bi se spriječilo da u upravnom odboru djeluje osoba
koja očito to ne zaslužuje niti to odgovara interesima društva, a nije ju moguće iz njega
ukloniti zbog toga što se ne može u glavnoj skupštini postići većina potrebna za opoziv
odnosno što dioničar koji je takvu osobu imenovao ima interesa u tome da ona i dalje bude
članom upravnog odbora. Budući da se to čini, a da za to nije izražena volja glavne skupštine
odnosno protivno volji dioničara koji je člana imenovao u upravni odbor, za takav opoziv
traži se postojanje važnog razloga.

O opozivu člana upravnog odbora sud odlučuje u izvanparničnom postupku (čl. 40, st. 2.
Zakona).

d) Ostavka člana upravnog odbora

Predsjednik i član upravnog odbora mogu dati ostavku na članstvo u upravnom odboru.
Za to se ne traži postojanje važnog razloga. Bitno je samo to da se ostavka ne da u nevrijeme.
Budući da se u slučaju davanja ostavke uvijek dolazi na to da postoji sukob interesa između
člana upravnog odbora koji više to ne želi biti i društva, nema smisla tražiti da se to može
učiniti samo ako za to postoji važan razlog. Očitovanje volje kojim se izjavljuje ostavka mora
biti u pisanom obliku (čl. 260.a u vezi s čl. 272.f Zakona).

Da bi ostavka bila valjana, potrebno je da očitovanje volje koje to sadrži prispije izvršnim
direktorima društva, jer je tu riječ o očitovanju volje koje je valjano kada prispije adresatu.60
58
V. presudu Suda br. Rev-83/01-2 od 28. siječnja 2004. objavljenu u www.vsrh.hr u pogledu članova
nadzornog odbora u društvu s dualističkim ustrojem organa. To stajalište valja primijeniti i ovdje.
59
Hoffmann-Becking, M., o. c. u bilj. br. 8, str. 349-350; Hüffer, U., o. c. u bilj. br. 5, str. 531 za članove nadzornog odbora u
društvima s dualističkim ustrojem organa.
60
Hoffmann-Becking, M., o. c. u bilj. br. 8, str. 347; Hüffer, U., o. c. u bilj. br. 5, str. 533-534; Raiser, T., o. c. u bilj. br. 1,
str. 192-193 za ostavku člana nadzornog odbora društva s dualističkim ustrojem organa očitovanje volje za koju mora
prispjeti upravi društva.
 44 / 53

Oni su, naime, ovlašteni za zastupanje društva. Izvršni direktori dužni su o ostavci odmah
izvijestiti članove upravnog odbora, kako bi taj odbor poduzeo mjere za izbor/imenovanje
člana koji nakon dane ostavke nedostaje, te podnijeti prijavu promjene upisa članova
upravnog odbora u sudskom registru brisanjem onoga koji je podnio ostavku.

Nema zapreke ni da se ostavka izjavi predsjedniku upravnog odbora ili da se jednostavno

naslovi upravnom odboru ili samo društvu. U prvom i drugom slučaju treba smatrati da
djeluje od kada prispije tom organu odnosno njegovu predsjedniku, a u trećem izvršnim
direktorima. Pošalje li ju se poštom, uvijek je mjerodavno vrijeme kada pismo u kome je
sadržana prispije društvu (prijemom pošte u društvu ili polaganjem u poštanski pretinac na
pošti) bez obzira na to kada je konkretno došlo u ruke nekoj od osoba kojoj je naslovljena.

Ne bi bilo nikakvog smisla nekoga prisiljavati da bude član upravnog odbora ako on to
ne želi, jer tada ne treba ni očekivati da će taj posao dobro obavljati pa to ne bi bilo u interesu
društva. Zato za prestanak članstva u upravnom odboru nije potrebno ni da ostavku usvoji
glavna skupština koja je izabrala člana upravnog odbora koji je dao ostavku ni dioničar koji je
imenovao tog člana odbora. U odluci kojom se izabire člana upravnog odbora umjesto onog
koji je dao ostavku odnosno u izjavi o imenovanju takvog člana odbora od strane dioničara
ovlaštenog za imenovanje može se utvrditi da je članu upravnog odbora prestao mandat zbog
dane ostavke i da se sada u taj organ izabire odnosno imenuje drugu osobu. Propust da se to
učini ne utječe na valjanost odluke o izboru odnosno izjave o imenovanju.

Dobro je da se u ostavci navede od kada ona djeluje, a ako se o tome ništa ne kaže,
djeluje od kada prispije nekome od izvršnih direktora društva ili kada se, kako je to već
rečeno, smatra da je prispjela društvu. Postoji li opasnost da do izbora novog člana upravnog
odbora taj organ bez člana koji je dao ostavku ne bi mogao djelovati, bilo bi dobro da se u
ostavci navede kako ona djeluje od kada se izabere novi član upravnog odbora umjesto onoga
koji je dao ostavku. U suprotnom društvo bi moglo tražiti od člana upravnog odbora naknadu
štete počinjene mu time što zbog nedovoljnog broja članova upravni odbor neko vrijeme nije
mogao djelovati (primjerice zato što upravni odbor nije mogao pravodobno donijeti neku
poslovodnu odluku ili se suglasiti s nekom nakanjenom radnjom izvršnih direktora za koju su
trebali tražiti suglasnost pa je stoga društvo pretrpjelo štetu).

Ostavka se ne može povući, osim ako se s time ne suglasi glavna skupština odnosno
dioničar (dioničari) koji je imenovao člana upravnog odbora koji je dao ostavku. Kada je
ostavka dana, tj. kad je očitovanje volje kojim se izražava stiglo društvu, nastao je učinak
ostavke. Izjava o povlačenju ostavke znači da onaj tko ju je dao izjavljuje volju da ranije
danom očitovanju volje odriče učinak koji inače iz njega proizlazi. To se ne može učiniti
jednostrano. Nije riječ o povlačenju danog očitovanja volje, jer bi ono bilo moguće samo kada
bi izjava o opozivu prispjela društvu prije ili najkasnije zajedno s očitovanjem volje kojim je
dana ostavka. Prije se može govoriti o tome da osoba koja je ostavku dala stavlja društvu
ponudu da nastavi djelovati kao predsjednik ili član upravnog odbora. Suglasi li se s time
glavna skupština svojom odlukom, između društva i osobe koja je dala ostavku nastaje
sporazum kojim adresat očitovanja volje kojim je dana ostavka to očitovanje ne smatra
ostavkom nego prihvaća nastavljanje mandata kao člana upravnog odbora. Drugo je pitanje
položaja predsjednika tog odbora, jer glavna skupština nije nadležna odrediti tko će to biti. Na
taj bi položaj osoba koja je bila dala ostavku morala biti u tom odboru ponovno izabrana. To
vrijedi i za zamjenika predsjednika odbora.
 45 / 53

Suglasnost glavne skupštine nema značaj izbora člana upravnog odbora na novo
mandatno razdoblje, jer bi se tako moglo izigrati odredbu Zakona o predlaganju članova
upravnog odbora od strane tog odbora (čl. 280. st. 3) osim ako bi takav prijedlog stavio
upravni odbor. Spomenuta bi se odredba Zakona, naime, mogla izigrati insceniranim
davanjem i “povlačenjem” ostavke uz novi izbor na puno mandatno razdoblje određeno
Zakonom ili u okviru toga statutom, a da upravni odbor u tome ne sudjeluje. Stoga bi se
suglasnost glavne skupštine, osim ako postoji prijedlog upravnog odbora za izbor na novo
mandatno razdoblje, morala tumačiti samo kao suglasnost za nastavljanje mandata za koji je
član upravnog odbora koji je bio podnio ostavku bio izabran

d) Ostali načini prestanka članstva u

upravnom odboru

Smrću prestaje članstvo u upravnom odboru pa time od dana njegove smrti mjesto člana
uprave ostaje upražnjeno. Član upravnog odbora društva ne bi mogao za života raspolagati
svojim članstvom u tom odboru pa primjerice oporukom odrediti tko će ga zamijeniti, jer taj
položaj nije nasljediv. On bi mogao izraziti želju tko da nakon njega bude na njegovu mjestu
u upravnom odboru, ali to ne vezuje glavnu skupštinu bez obzira o kome je riječ, koja samo
odlukom utvrđuje da je smrću člana došlo do prestanka članstva u odboru i donosi odluku o
imenovanju novog člana. Kako prestanak članstva ne ovisi o odluci glavne skupštine, u sudski
se registar može upisati promjena u sastavu upravnog odbora (brisanje člana koji je umro) i
kada glavna skupština ne donese takvu odluku, ali sud može tražiti da mu se kao dokaz da je
član uprave umro prijavi za upis priloži smrtovnica. Upis brisanja člana upravnog odbora i
upis novog člana ne moraju biti istodobni pa je moguće da se zatraži samo brisanje umrlog
člana, a upis novoga tek kasnije kada bude izabran. Obveza da se zatraži upis promjene u
sastavu upravnog odbora bez odgađanja po smrti člana odbora u pravilu će dovesti do toga da
se zatraži njegovo brisanje u sudskom registru, a da se još ne izabere novi član za što je
potrebno određeno vrijeme.

Izgubi li član upravnog odbora neko svojstvo koje se zakonom traži za člana tog organa,
gubitkom tog svojstva prestaje mu članstvo u upravnom odboru. To je primjerice slučaj kada
se članu upravnog odbora oduzme ili ograniči poslovna sposobnost. Članstvo u upravnom
odboru prestaje danom pravomoćnosti odluke suda kojom se članu odbora ograničava ili
oduzima poslovna sposobnost. Glavna skupština može i prije toga opozvati člana upravnog
odbora, jer to ionako može učiniti u svako doba, kako ne bi nastala šteta društvu da mu do
pravomoćnosti odluke u upravnom odboru djeluje osoba koja to očito nije u stanju činiti.

Postane li predsjednik ili član upravnog odbora dužnosnikom u smislu Zakona o

sprječavanju sukoba interesa u obnašanju javnih dužnosti, time gubi sposobnost biti članom
upravnog odbora, jer za njega tada vrijedi zakonska zabrana da bude član uprave (čl. 11, st. 5.
Zakona) što bi s obzirom na ulogu upravnog odbora u društvu trebalo primijeniti i na članstvo
u tom organu. Stjecanjem svojstva dužnosnika predsjedniku i članu upravnog odbora prestaje
članstvo u tom odboru, a da za to nije potrebno da se opozove njihovo imenovanje niti da
dadu ostavku. U svim tim slučajevima riječ je o automatskom prestanku članstva u upravnom
odboru, jer je u pitanju širi društveni interes određen zakonom pa nastupom propisanih
okolnosti na temelju zakona prestaje i članstvo u tom organu društva.

Gubitak svojstva propisanog statutom društva nema za posljedicu prestanak članstva u

upravnom odboru, ali je to važan razlog za opoziv takve osobe pa, ne učini li se to odlukom
 46 / 53

glavne skupštine, osobe koje su za to ovlaštene Zakonom mogu tražiti da takvu osobu
opozove trgovački sud na čijem je području sjedište društva (čl. 260. u vezi s čl. 272.e Zakona
o trgovačkim društvima).

Statusna promjena društva može prema okolnostima dovesti do toga da svim

članovima prestane članstvo u upravnom odboru društva. Pripajanjem dioničkog društva
drugome društvu i spajanjem društava u novo društvo, prestaje članstvo u upravnom odboru
svim članovima tog odbora u društvu koje time prestaje postojati. Da bi oni bili članovi
upravnog odbora društva preuzimatelja, mora ih se u tome društvu izabrati u taj organ.
Članovima upravnog odbora društva preuzimatelja provedenom statusnom promjenom ne
prestaje članstvo u tom organu. Podjelom društva razdvajanjem prestaje postojati društvo koje
se razdvaja pa tako i članstvo u njegovom upravnom odboru, jer taj organ više ne postoji.
Članovi ranijeg upravnog odbora mogli bi postati članovima nekog od upravnih odbora novih
društava samo ako ih se tamo izabere u taj organ.

Preoblikovanje društva u društvo s ograničenom odgovornošću dovodi do prestanka

članstva u upravnom odboru, jer društvo s ograničenom odgovornošću ne može imati taj
organ, ali bi, ne odredi li se odlukom o preoblikovanju što drugo, trebalo smatrati da članovi
ranijeg upravnog odbora postaju članovi nadzornog odbora društva s ograničenom
odgovornošću ako ga ono ima (čl. 561, st. 4. Zakona). Preoblikovanjem u neko od društava
osoba prestaje članstvo u upravnom odboru, jer ta društva nemaju taj organ.

Prijelazom društva s monističkim ustrojem na dualistički ustroj organa s danom upisa

promjene statuta društva kojom se to provodi u sudski registar prestaje članstvo u upravnom
odboru društva, jer društva s dualističkim ustrojem organa nemaju taj organ. No, glavna
skupština može nakon što je donijela odluku o izmjeni statuta izabrati članove nadzornog
odbora društva s time da im mandat počinje teći od upisa izmjene statuta u sudski registar i u
taj organ izabrati osobe koje su bile članovi upravnog odbora.

Otvaranjem stečajnog postupka nad dioničkim društvom prestaju sve ovlasti članova
upravnog odbora i prelaze na stečajnog upravitelja (čl. 89. Stečajnog zakona). Time
članovima tog odbora prestaje svojstvo koje su do tada imali u društvu. Stečajni upravitelj,
naime, preuzima ulogu svih organa društva.

Brisanjem dioničkog društva iz sudskog registra prestaje pravna osoba pa prema tome i
njezini organi. Tako prestaje i svojstvo članova upravnog odbora. Ako do toga dođe nakon što
se provede stečajni postupak, to im je svojstvo prestalo još ranije otvaranjem spomenutog
postupka. Bude li brisanje posljedica provođenja likvidacije, to im svojstvo prestaje tek tada
jer do tada društvo djeluje sa svim svojim organima ali s izmijenjenim ciljem. Brisanjem iz
sudskog registra po odredbama čl. 367, st. 2. i 3. Zakona, članstvo u upravnom odboru
prestaje brisanjem društva iz sudskog registra.

13. Izvršni direktori

a) Pojam

Izmjenama i dopunama Zakona o trgovačkim društvima iz 2007. uvedeno je

razlikovanje izvršnih i neizvršnih direktora. To je logična posljedica uvođenja monističkog
ustroja organa društva. U dualističkom ustroju organa takvi nazivi nisu potrebni zbog
ustrojbeno strogo odvojenih funkcija vođenja poslova društva i nadzora u društvu. Osobe koje
 47 / 53

u društvu s dualističkim ustrojem organa vode poslove društva članovi su uprave pa ih se u

Zakonu naziva direktorima, dok funkciju nadzora obavlja nadzorni odbor u kome djeluju
njegovi članovi. Kod toga je bitno da svi članovi nekog organa obavljaju istu funkciju. Među
njima je moguća interna podjela rada ali se to čini samo u okviru obavljanja iste funkcije u
društvu - vođenja poslova ili nadzora kako se to čini. Riječ je o striktnoj podjeli nadležnosti
između dva spomenuta organa društva. Tako će i ostati u društvima koja se opredijele za
dualistički ustroj organa.

Društva s monističkim ustrojem organa uz glavnu skupštinu imaju još samo jedan
organ u kome spomenute dvije funkcije nisu strogo odvojene. Po naravi monističkog ustroja
isti organ društva nadležan je odlučivati o bitnim stvarima vođenja društva i nadzirati kako se
vode poslovi društva. Logično je da je i tamo provedena podjela poslova pa odatle i upotreba
različitih naziva za osobe koje mogu biti članovi istog organa. Kako Zakon sve članove
upravnog odbora naziva direktorima, razlikovanje funkcija koje prema toj podjeli obavljaju
dovodi i do toga da ih se različito naziva. Odatle i nazivi neizvršni i izvršni direktori pri čemu
su ovi prvi uvijek a drugi mogu ali i ne moraju biti članovi upravnog odbora.

Zakon posebno razrađuje nadležnost upravnog odbora kao organa društva i izvršnih
direktora koji ne čine poseban organ ali mogu biti članovi spomenutog organa društva u kom
slučaju obavljaju dvojnu funkciju. To zahtijeva da se u nekim pitanjima uspostavi pravni
režim koji sprječava da izvršni direktori sudjeluju u donošenju odluka upravnog odbora i
poduzimanju pravnih radnji koje se tiču njih samih kako bi se izbjegao sukob interesa pa i
kada je riječ o interesu samo nekoga od njih. Zakonom se to dosljedno i čini.

Kod nas se nekada u praksi, prije nego što je izmjenama i dopunama Zakona o
trgovačkim društvima uvedena mogućnost da se društva koriste monističkim ustrojem organa
a i danas, koristi naziv izvršni direktor za rukovodeće osoblje u društvu s dualističkim
ustrojem organa kada nije riječ o članovima uprave, a ima slučajeva da se tako naziva i neke
članove uprave. Kada je riječ o članovima uprave taj se naziv ne bi smio koristiti, jer Zakon
(čl. 239. st. 1) za njih izričito propisuje naziv direktora bez dodavanja ikakvog pridjeva. Sada
kad je uvedena mogućnost korištenja monističkog ustroja organa društva naziv izvršni
direktor može se koristiti samo u smislu koji mu pridaje Zakon. To znači da ga se smije
koristiti samo u društvima s takvim ustrojem organa i to samo da bi se time označile osobe
koje doista imaju takvo svojstvo u smislu onoga što propisuje Zakon. Zadržavanje tog naziva
u društvima s dualističkim ustrojem organa nije u skladu s Zakonom i moglo bi značiti lažno
predstavljanje osoba koje se koriste tim nazivom. Osim toga time bi se prema trećima
pogrešno iskazalo kao da je društvo prihvatilo monistički ustroj organa. Kako treći jedino po
nazivu osoba s kojima dolaze u doticaj mogu znati koristi li društvo dualistički ili monistički
ustroj organa, time bi ih se moglo dovesti u zabludu.

b) Imenovanje izvršnih direktora

Statutom društva mora se odrediti broj izvršnih direktora (čl. 173. st. 3. toč. 6).
Upravni odbor ih imenuje u skladu s time i na mandatno razdoblje određeno statutom. Odredi
li se statutom točno vrijeme trajanja mandata, izvršne se direktore smije imenovati samo na
tako određeno vrijeme. Ne odredi li se statutom ništa u vezi s time ili pak da ih se može
imenovati na mandatno razdoblje koje traje do nekog određenog vremena propisanog
statutom, upravni odbor ih može imenovati na vremensko razdoblje u okviru tog vremena ali
ne i na neodređeno vrijeme. Ni u kom slučaju ne može se izvršne direktore imenovati na
vrijeme dulje od šest godina. Dopušteno je ponovno imenovanje izvršnih direktora, ali se to
 48 / 53

ne može učiniti ranije od godinu dana prije isteka mandatnog razdoblja na koje su bili
imenovani. Zakon dopušta i imenovanje zamjenika izvršnih direktora. Na njih se primjenjuje
ono što je propisano i za izvršne direktore. Takva bi se mogućnost morala predvidjeti u
statutu, želi li se da ih društvo ima. Za njih vrijedi što i za zamjenike članova uprave u
društvima s dualističkim ustrojem organa.61

Pri imenovanju izvršnih direktora upravni odbor nije ograničen na krug osoba koje su
članovi tog odbora ili pak time da to moraju biti osobe izvan njegova sastava. U tome je
potpuno slobodan pa je moguće i da nijedan izvršni direktor ne bude član upravnog odbora.
Ne bi se moglo reći da bi upravni odbor time praktički uveo dualistički ustroj organa.društva.
Prije svega izvršni direktori i kada nijedan od njih nije član upravnog odbora ne čine organ
društva, a odnos njih i upravnog odbora ne bi se mogao prispodobiti s odnosom članova
uprave i nadzornog odbora u društvu s dualističkim ustrojem organa. U društvu s takvim
ustrojem organa nema hijerarhijskog odnosa ni mogućnosti davanja obveznih uputa, a utjecaj
na članove uprave svodi se samo na davanje prethodne suglasnosti na radnje koje namjeravaju
poduzeti i to ne u svim slučajevima. U društvima s monističkim ustrojem organa stanje je
obrnuto od toga.

Imenuje li upravni odbor izvršnim direktorima osobe iz svog sastava, većina članova
upravnog odbora moraju biti neizvršni direktori. Time se isključuje odlučujući utjecaj izvršnih
direktora na donošenje strateških odluka u vođenju društva i na nadzor nad radom izvršnih
direktora. Kada upravni odbor imenuje izvršnim direktorom nekog iz svog sastava, valja uzeti
u obzir da je ta osoba izabrana na glavnoj skupštini odnosno imenovana od strane dioničara za
člana upravnog odbora a da ju je uz to upravni odbor imenovao da bude i izvršni direktor. Sve
dok ju se ne imenuje izvršnim direktorom ta je osoba neizvršni direktor i to prestaje biti
početkom trajanja mandata izvršnog direktora. Razlikovanje ta dva izbora/imenovanja iste
osobe dobiva na važnosti pri prestanku mandata u svakoj od tih funkcija koji uostalom ne
moraju trajati isto vrijeme a mogu i početi različito teći. Tako prestanak mandata izvršnog
direktora u pravilu ne mora značiti i prestanak mandata člana upravnog odbora. Jedno samo
po sebi ne povlači i drugo

Za imenovanje izvršnim direktorima osoba koje nisu članovi upravnog odbora vrijede
ograničenja propisana za članove uprave u društvima s dualističkim ustrojem organa. One
moraju imati svojstva propisana za članove uprave društva s dualističkim ustrojem organa.
Kada je riječ o članovima upravnog odbora, vrijede ograničenja koja su propisana za njihov
izbor u taj organ. Statutom društva mogu se, osim onih propisanih Zakonom, propisati i druga
svojstva osoba koje se imenuje izvršnim direktorima, a može se pobliže urediti i način kako ih
se imenuje, primjerice određivanjem kvoruma u upravnom odboru pri donošenju odluke o
imenovanju, većine potrebne za takvu odluku, da se najprije imenuje glavnog izvršnog
direktora koji onda predlaže imenovanje ostalih, obveze raspisivanja javnog natječaja i sl.

Kako se statutom mogu propisati svojstva koja moraju imati osobe da bi mogle biti
imenovane izvršnim direktorima, može se odrediti i da izvršnim direktorom može biti
imenovan samo neki član upravnog odbora. Time bi se upravnom odboru postavilo
ograničenje koje bi on morao poštovati. Tada se statutom mora odrediti toliki broj članova
upravnog odbora i broj izvršnih direktora koji omogućuju da izvršni direktori u upravnom
odboru čine manjinu. Ne omogući li se to, bila bi ništava odredba statuta o obveznosti takvog
svojstva izvršnih direktora, jer bi bila protivna prisilnopravnoj odredbi čl. 272.l st. 1. Zakona.

61
V. o tome u Barbić, J., o.c. u bilj. br. 2. str. 448-449.
 49 / 53

Moguće je i da izvršne direktore imenuje sud. U pogledu toga na odgovarajući način

vrijedi što i za takvo imenovanje članova uprave društva s dualističkim ustrojem organa (čl.
272.o Zakona).62

Imenovanje izvršnih direktora upisuje se u sudski registar kao i svaka promjena u

tome. Upis u sudski registar deklaratorne je naravi.

c) Odnos među izvršnim direktorima

Ako upravni odbor imenuje više izvršnih direktora, jednoga od njih mora imenovati
glavnim izvršnim direktorom. Njega ne mogu između sebe izabrati izvršni direktori. Taj se
naziv koristi i u drugim pravima (u engleskoj i američkoj praksi koristi se naziv chief
executive officer - CEO). Sve ostalo u vezi s glavnim izvršnim direktorom uređuje se statutom
društva, no njegov bi položaj morao odgovarati položaju predsjednika uprave u društvima s
dualističkim ustrojem organa društva. Iako izvršni direktori nisu organ, vođenje poslova
društva zahtijeva da među njima postoji koordinacija slična onoj u organu društva. Bez toga
poslovi bi se vodili stihijski što je štetno za ostvarenje cilja društva. Osim toga radi olakšanja
komunikacije između upravnog odbora i izvršnih direktora, korisno je da se to čini putem
jednoga od njih čija je dužnost da ono što zahtijeva upravni odbor proslijedi ostalima, ili pak
da informacije, prijedloge i sl. izvršnih direktora prosljeđuje upravnom odboru, što također
spada u područje koordiniranja rada izvršnih direktora. To nije propisano Zakonom, ali se
nameće kao prikladno rješenje za racionalno vođenje društva i njegovih poslova. Zbog toga se
među više izvršnih direktora jednoga mora imenovati glavnim čime mu se stavlja u dužnost
da se brine o usklađenom djelovanju svih izvršnih direktora.

Zakonom nije razrađen odnos među izvršnim direktorima a napose ne glavnog i

ostalih izvršnih direktora. Samo se na nekim mjestima neposredno ili s pozivom na ono što
vrijedi za članove uprave u društvima s dualističkim ustrojem organa predviđa kakav je odnos
među njima, npr. da su ovlašteni voditi poslove društva samo zajedno, ako se drukčije ne
uredi statutom ili poslovnikom kojeg donese upravni odbor; da se na zastupanje društva na
odgovarajući način primjenjuje ono što vrijedi i za članove uprave i sl. Društvu je prepušteno
da taj odnos uredi na autonomnoj osnovi statutom u mjeri u kojoj to nije učinjeno neposredno
u Zakonu ili upućivanjem na odgovarajuću primjenu odredbi Zakona o upravi dioničkog
društva s dualističkim ustrojem organa.

Kada društvo ima više izvršnih direktora, oni mogu donijeti poslovnik o svom radu, ali
samo ako njegovo donošenje statutom nije stavljeno u nadležnost upravnog odbora ili ako ga
taj odbor ne donese. Donošenje poslovnika stoga je u njihovoj supsidijarnoj nadležnosti.
Nema zapreke za to da se neka pitanja koja se inače uređuju poslovnikom ne urede statutom,
što tada obvezuje izvršne direktore i isključuje mogućnost da ih oni urede poslovnikom. Za
donošenje poslovnika potrebna je jednoglasna odluka svih izvršnih direktora. Takav način
odlučivanja se ne traži kada poslovnik za rad izvršnih direktora donosi upravni odbor.

No, izvršni direktori ne bi mogli poslovnikom urediti da će voditi poslove društva

drugačije a ne samo zajedno. To se može učiniti samo poslovnikom kojega donese upravni
odbor (čl. 272.l st. 2. Zakona). Zakon ne dopušta da izvršni direktori sami određuju kako će
voditi poslove društva, žele li odstupiti od načina vođenja poslova propisanog Zakonom, da

62
V. o tome u Barbić, J., o.c. u bilj. br. 2. str. 445-446.
 50 / 53

ne bi kao posebna interesna skupina u društvu dali prednost svom interesu nad interesom
društva. Zato je to stavljeno u nadležnost organa društva u kome oni mogu utjecati na
donošenje poslovnika samo u mjeri u kojoj su njegovi članovi ali pritom ne mogu imati
odlučujuću ulogu osim što na donošenje odluke mogu utjecati snagom svoje uvjerljivosti.
Prema tome, ne odluči li glavna skupština donošenjem ili izmjenom statuta drugačije niti to ne
učini upravni odbor donošenjem poslovnika o radu izvršnih direktora, oni mogu poslove
voditi samo zajedno.

d) Nadležnost izvršnih direktora i njihov odnos s društvom

Izvršni direktori vode poslove društva. Njihove ovlasti u tome odgovaraju onima
članova uprave u društvima s dualističkim ustrojem organa (čl. 272.l st. 3. Zakona), ali su u
tome ograničeni ovlastima upravnog odbora, jer po Zakonu on vodi društvo. Taj odbor ne bi
mogao stvari iz svoje nadležnosti prenositi na izvršne direktore. Iz toga slijedi da su izvršni
direktori zapravo ovlašteni voditi poslove društva u onoj mjeri i onako kako to odredi upravni
odbor. On to može učiniti s jednom ili više odluka kojima propisuje što je svaki od izvršnih
direktora ovlašten raditi i kako pritom mora postupati (chart of authorities) ili poduzimanjem
radnji koje izvršni direktori moraju poštovati i po njima postupati.

Za položaj izvršnih direktora odlučno je da im je upravni odbor ovlašten davati

obvezne upute koje oni moraju slijediti. Obveza izvršnih direktora da postupaju po uputama
proizlazi iz toga što oni nemaju u društvu položaj kakav se daje članovima uprave u društvima
s dualističkim ustrojem organa. Posljedica je to hijerarhijskog odnosa upravnog odbora i
izvršnih direktora kakav ne postoji između nadzornog odbora i članova uprave dioničkog
društva s dualističkim ustrojem organa. Članovi uprave u takvim društvima vode poslove
društva samostalno i na vlastitu odgovornost, a samostalnost im je osigurana time što
nadzorni odbor za opoziv njihova imenovanja mora imati važan razlog. Ispunjenje uvjeta
važnog razloga za opoziv imenovanja ima za posljedicu da u slučaju opoziva imenovanja
članovi uprave imaju pravo na sudsku zaštitu. U društvima s monističkim ustrojem organa u
pravilu nije tako.

Nisu li, naime, statutom u pogledu toga propisana neka ograničenja, upravni odbor
može u svako doba opozvati imenovanje svakog izvršnog direktora a da za to ne mora
postojati važan razlog. U tome je bitna razlika položaja članova uprave u društvima s
dualističkim ustrojem organa i izvršnih direktora u onima s monističkim ustrojem. Time što se
za opoziv imenovanja, ako nije statutom drukčije propisano, ne traži postojanje važnog
razloga isključuje se samostalnost izvršnih direktora prema upravnom odboru a to ima za
posljedicu podređenost i obvezu postupanja po dobivenim uputama. Izvršni direktori nemaju
pravo ni na sudsku zaštitu za slučaj da im je opozvano imenovanje kojom bi se ispitivalo
opravdanost opoziva. Imaju je vrlo ograničeno, tj. mogu se pozvati eventualno na to da nije
uopće donesena odluka o opozivu imenovanja, jer primjerice za njezino donošenje u
upravnom odboru nije dan potreban broj glasova, da nije bilo kvoruma propisanog statutom
za donošenje odluke. U tome se položaj izvršnih direktora može usporediti s položajem
članova uprave u društvu s ograničenom odgovornošću. Riječ je o osobama koje izvršavaju
ono što odluči upravni odbor ili pak same odlučuju u okviru kojeg im postavi taj odbor. No,
tada se ne radi o prijenosu ovlasti upravnog odbora na izvršne direktore nego o postupanju
unutar onoga što odluči taj organ koji je i dalje odgovoran za ono za što je nadležan po
Zakonu. Opozivom imenovanja ne dira se u ugovor što ga izvršni direktor ima s društvom.
Preporuča se da se tim ugovorom urede prava i obveze izvršnog direktora za slučaj da se
opozove njegovo imenovanje. To mu je ujedno i jedina zaštita koju može osigurati.
 51 / 53

Zakon omogućuje da se na autonomnoj osnovi ublaži tako strogo postavljen

hijerarhijski odnos upravnog odbora i izvršnih direktora. Stvari se, naime, mijenjaju ako se
statutom odredi da je za opoziv imenovanja izvršnih direktora potreban važan razlog. Oni tada
dobivaju samostalnost sličnu članovima uprave u društvima s dualističkim ustrojem organa,
jer im je omogućena sudska zaštita bude li im opozvano imenovanje. Posljedica toga je da
upute koje im daje upravni odbor nisu obvezne pa sami prosuđuju hoće li po njima postupiti.

Statutom se tada upravnom odboru oduzima najjače sredstvo s kojim postiže da

njegove upute budu obvezne - pravo opoziva imenovanja i kada za to nema važnog razloga.
Izvršnim direktorima se s druge strane pruža sudska zaštita pa je na sudu da prosudi je li
nepostupanje po dobivenim uputama bilo korisno ili štetno za društvo. Pritom se sud može
koristiti pravilom iz čl. 252. st. 1. Zakona, doduše propisanom za ocjenu odgovara li izvršni
direktor za štetu pričinjenu društvu, koje se ovdje primjenjuje na temelju čl. 272.l st. 9.
Zakona po kome izvršni direktor ne postupa protivno obvezi da vodi poslove društva s
pozornošću urednog i savjesnog gospodarstvenika ako pri donošenju poduzetničke odluke
smije na temelju primjerenih informacija razumno pretpostaviti da djeluje za dobrobit društva.
Ipak bi morao poštovati osnove za obavljanje predmeta poslovanja koje postavi upravni
odbor, jer je to izričito propisana nadležnost jedinog organa koji vodi društvo. Izvršni
direktori bi morali voditi poslove društva u okviru toga. Drukčije postupanje bilo bi važan
razlog koji bi opravdao opoziv njihova imenovanja.

Nije li što drugo propisano u odredbama o izvršnim direktorima i vođenju poslova

društva u povezanim društvima, za njihove ovlasti, obveze i odgovornost u vezi s time vrijedi
što i za upravu društva s dualističkim ustrojem organa (čl. 272.l st. 3. Zakona).63

Na zastupanje društva od strane izvršnih direktora na odgovarajući se način

primjenjuje ono što je propisano za zastupanje društva od strane uprave u društvima s
dualističkim ustrojem organa (v. čl. 241. i 242. u vezi čl. 272.m Zakona).64 Oni se potpisuju u
ime društva i uz svoj potpis moraju navesti dodatak "izvršni direktor" (čl. 272.n Zakona).

Zakon posebno propisuje obvezu izvršnih direktora da, proizlazi li iz godišnjih ili
periodičnih financijskih izvješća društva ili iz njihove slobodne procjene da društvo ima
gubitak u visini polovine iznosa temeljnog kapitala društva ili pak ono postane nesposobno za
plaćanje ili prezaduženo, o tome moraju bez odgađanja izvijestiti predsjednika upravnog
odbora. Iako su i izvršni direktori dužni u takvom slučaju sazvati glavnu skupštinu društva,
spomenutim obavještavanjem predsjednika upravnog odbora stavljaju tom odboru na znanje
stanje u kome se društvo nalazi tako da, ne ispune li izvršni direktori obvezu sazivanja glavne
skupštine, to može učiniti upravni odbor koji ju je također dužan sazvati. On pritom može
postupiti tako da sam sazove glavnu skupštinu ili da dade izvršnim direktorima obveznu uputu
da to učine. Njihov propust da to učine može imati za posljedicu opoziv imenovanja.

Statutom društva ili poslovnikom o radu izvršnih direktora mogu se odrediti

pojedinosti o čemu i kako izvršni direktori moraju izvješćivati upravni odbor. Ako se time ne
odredi što drugo, njihova je dužnost izvješćivati onako kako su to dužni učiniti članovi uprave
u društvima s dualističkim ustrojem organa društva (čl. 272.l st. 7. Zakona). Osim toga dužni

63
O povezanim društvima i položaju uprava u tim društvima u vezi s povezanošću društava v. u Barbić, J., Pravo
društava, knjiga prva - opći dio, Zagreb, 2006, str. 815 i sl.
o.c. u bilj. br. bezi s time
64
V. o tome u Barbić,J., o.c. u bilj. br. 6. str. 468-470; Barbić,J., o.c. u bilj. br. 63, str. 410-412, 420-423.
 52 / 53

su upravnom odboru pripremati godišnje izvješće o stanju društva te konsolidirano godišnje

izvješće društva koje je taj odbor dužan podnijeti glavnoj skupštini društva (čl. 272.l st. 7.
Zakona).

Izvršni direktori obvezni su registarskom sudu podnositi prijave i odgovarajuće

isprave za upis u sudski registar, kako je to inače propisano za članove uprave u društvima s
dualističkim ustrojem organa (čl. 272.l st. 2. Zakona).

Pravila koja su Zakonom o trgovačkim društvima propisana za društva s dualističkim

ustrojem organa u pogledu odnosa članova uprave i društva, načela za primanja članova
uprave, zabrane konkurencije i davanja kredita članovima uprave na odgovarajući se način
primjenjuju i na izvršne direktore u društvima s monističkim ustrojem organa.65 Isto vrijedi i
za dužnu pozornost i odgovornost izvršnih direktora za štetu pričinjenu društvu.66

e) Prestanak mandata izvršnog direktora

Od načina kako izvršnom direktoru prestaje mandat Zakon izričito uređuje samo
opoziv imenovanja (čl. 272.l st. 6) o kome je već bilo riječi, pa se u vezi s time upućuje na
izlaganje o nadležnosti izvršnih direktora i njihovom odnosu s društvom, i upućuje na
odgovarajuću primjernu odredbi Zakona o ostavci članova uprave u društvima s dualističkim
ustrojem organa (čl. 272.l st. 8). Zakon i za članove uprave u društvima s dualističkim
ustrojem organa uređuje samo ta dva načina prestanka mandata.

Izmjenama i dopunama Zakona iz 2007. u čl. 244.a izmijenjene su odredbe o ostavci

članova uprave u društvima s dualističkim ustrojem organa. Tim izmjenama u Zakon je
vraćeno rješenje koje je bilo predviđeno u prijedlogu Zakona o izmjenama i dopunama
Zakona iz 2003. ali je u zakonodavnom postupku u Saboru bilo izmijenjeno.

Izvršni direktor može dati ostavku neovisno o zahtjevu za naknadu štete koji društvo
zbog toga može imati prema njemu iz ugovora kojeg je sklopio s društvom. Tim se ugovorom
izvršni direktor obvezuje da će u društvu obavljati poslove koje zahtijeva ta funkcija pa bi
davanje ostavke moglo prema okolnostima značiti i povredu ugovora. U takvom bi slučaju
moglo doći i do odgovornosti za štetu, a Zakonom se izražava da davanje ostavke može
izazvati tu posljedicu ali da je treba promatrati odvojeno od ostavke koju se ne može
uvjetovati naknadom ili eventualnim neodgovaranjem društvu za time pričinjenu štetu.

Ostavku se mora dati u pisanom obliku upravnom odboru društva, ali naslovi li ju se
na predsjednika tog odbora, glavnog izvršnog direktora ili samo na društvo, to neće imati za
posljedicu njezinu nevaljanost. Obveza je tako naznačenog adresata da pisano očitovanje o
davanju ostavke bez odgađanja proslijedi upravnom odboru. O ostavci se mora odmah
obavijestiti ostale izvršne direktore.

Za prestanak mandata na temelju dane ostavke ne traži se odluka upravnog odbora.

Mandat prestaje početkom djelovanja ostavke. Izvršni direktor može u ostavci navesti od kada
ona djeluje pa tako primjerice odrediti neki datum ili rok koji počinje teći od kada je
očitovanje volje o tome izjavljeno društvu (naslovljeno upravnom odboru, njegovu
predsjedniku, glavnom izvršnom direktoru ili jednostavno društvu - u pogledu vremena kada
je očitovanje dano valja na odgovarajući način primijeniti ono što je rečeno na davanje
65
V. o tome u Barbić,J., o.c. u bilj. br. 2, str. 449-456.
66
V. o tome u Barbić,J., o.c. u bilj. br. 2, str. 496-529.
 53 / 53

ostavke člana upravnog odbora). Ne proizlazi li iz očitovanja volje kojom se ostavka daje da
ona djeluje od nekog određenog dana, ona djeluje, ako za nju postoji važan razlog, od kada je
izjavljena društvu, u protivnom po proteku 14 dana od toga dana.

Dana ostavka može se povući samo uz suglasnost upravnog odbora. U vezi s time
upućuje se na odgovarajuće izlaganje u vezi s mogućnošću povlačenja ostavke člana
upravnog odbora.

Ovdje bi po naravi stvari na odgovarajući način valjalo primijeniti ono što i za druge
načine prestanka mandata članova uprave u društvima s dualističkim ustrojem organa, tj. u
mjeri u kojoj to odgovara naravi stvari. To znači da, pored načina prestanka mandata
predviđenih Zakonom, dolaze u obzir i istek vremena trajanja mandata, sporazum o
prestanku obavljanja poslova izvršnog direktora, smrt izvršnog direktora, gubitak zakonom
propisanog svojstva koje se traži za izvršnog direktora, statusna promjerna društva,
imenovanje likvidatora, otvaranje stečajnog postupka nad društvom, prestanak društva,
imenovanje izvršnog direktora umjesto onoga kojeg je imenovao sud,67 prelazak društva na
dualistički ustroj organa kada društvo više ne može imati izvršne direktore. U ovom
posljednjem slučaju mandat prestaje danom upisa u sudski registar izmjene statuta društva
kojom se uvodi dualistički ustroj organa.

Prestanak svojstva izvršnog direktora nema za posljedicu da time toj osobi prestaje i
članstvo u upravnom odboru, ako je za izvršnog direktora imenovan član tog odbora. Takva
osoba prestankom svojstva izvršnog direktora postaje neizvršni direktor i u tom svojstvu
djeluje sve dok joj ne prestane članstvo u upravnom odboru na neki od načina kako ono
prestaje. Po naravi stvari nekada će prestankom mandata izvršnog direktora prestati i članstvo
u upravnom odboru, npr. uslijed smrti izvršnog direktora, isteka mandatnog razdoblja kada se
ono poklapa s mandatnim razdobljem na koje je ista osoba izabrana ili imenovana u upravni
odbor i u drugim slučajevima kada prestaje članstvo u upravnom odboru.

Članstvo u upravnom odboru i svojstvo izvršnog direktora treba razlikovati, iako se to

može i poklopiti. Želi li stoga izvršni direktor dati ostavku i da nakon toga više ne bude ni
član upravnog odbora, morat će dati dvije ostavke koje daje različitim organima društva,
upravnom odboru u pogledu mandata izvršnog direktora a glavnoj skupštini kada je riječ o
njegovu mandatu u upravnom odboru. Prestaje li mandat protekom vremena na koje je netko
biran/imenovan u upravni odbor i imenovan izvršnim direktorom, odgovarajući će mandat
prestati istekom vremena za koje je dan, što može biti istodobno (ako su oba mandata u istom
trajanju počela u isto vrijeme) ili u različito vrijeme (ako su mandati počeli teći u različito
vrijeme i/ili ako nisu jednakog trajanja).

67
O tim načinima prestanka članstva u upravi društva v. u Barbić, J., o.c. u bilj. br. 2. str. 476-495.