You are on page 1of 12

Sveučilište u Rijeci

Filozofski fakultet u Rijeci

EUROPSKI PARLAMENT
I VIJEĆE EUROPE
seminarski rad

Kolegij: Njemačka nakon Drugog svjetskog rata – politika, gospodarstvo i društvo

Mentor: izv. prof. dr. sc. Boris Dudaš

Student: Ivan Bajkovec

Studijska grupa: preddiplomski studij povijesti

Semestar: I.

Rijeka, 2015.
Sadržaj
1. UVOD ............................................................................................................................................. 1
2. RAZRADA ...................................................................................................................................... 2
2.1. Vijeće Europe .......................................................................................................................... 2
2.1.1. Osnivanje i ciljevi Vijeća Europe .................................................................................... 2
2.1.2. Članstvo ........................................................................................................................... 2
2.1.3. Struktura Vijeća Europe .................................................................................................. 3
2.2. Europski parlament.................................................................................................................. 6
2.2.1. Osnivanje i ovlasti Europskog parlamenta ...................................................................... 6
2.2.2. Organizacija rada ............................................................................................................. 7
2.2.3. Sjedišta EU parlamenta ................................................................................................... 8
3. ZAKLJUČAK ................................................................................................................................. 9
4. LITERATURA .............................................................................................................................. 10
1. UVOD

Danas, kako u svijetu tako i u Europi, postoje mnoge organizacije, institucije, udruge,
koji imaju različite ciljeve, smjerove i zadatke. Mnoge od njih su političke organizacije, a
druge nisu. Mnoge takve organizacije nastale su kao rezultat ratnih stradavanja nakon Prvog i
Drugog svjetskog rata, a njima se željelo stvoriti, učvrstiti i postaviti novi poredak koji će
načelno štititi ljudska prava, zagovarati vladavinu prava, poticati ekonomski i socijalni
razvitak ili pak zaštiti i promicati kulturnu baštinu. U nizu takvih organizacija našle su se
Vijeće Europe i Europski Parlament. Često se mješa da je Vijeće Europe institucija
Europske unije, no treba jasno naglasniti da je ona samostalna u svom radu, nepristrana i ne
ovise ni o kojoj drugoj organizaciji, iako da bi ostvarile svoj konačan cilj mora surađivati i s
ostalim organizacijama koji promiču iste ili slične interese. Za razliku Od Vijeća Europe, EU
parlament je dio Europske unije.

Vijeće Europe kao najstarija europska organizacija zadala si je cilj da će jačati


demokraciju, vladavinu prava, a da će posebno štiti ljudska prava i temeljne slobode. Nastala
je u Londonu, 5. svibnja 1949., a osnovalo ju je 10 europskih država na prijedlog britanskog
ministara Winstona Churchilla. Najvažnija tijela Vijeća Europe su Odbor ministara i
Parlamentarna skupština. Vijeće Europe je pravna država i ima sposobnost sklapati ugovore,
stjecati i otuđivati pokretnu i nepokretnu imovinu te izlaziti pred sud. Sjedište Vijeća je u
Europskoj palači u Strasoburgu. Čine ju 47 država članica. Službeni jezici su engleski i
francuski. Simboli Vijeća Europe su plava zastava na kojoj su 12 žutih zvijezda, a himna je
Oda radosti iz Beethovene Devete simfonije1

Europska unija nije država već zajednica dražva. Ipak, ima njezine institucije nalik su
dražavnim institucijama koje su potrebne za demokratsko funkcioniranje EU-a. Jedna od 5
institucija je i Europski parlament koji je predstavničko tijelo 500 milijuna građana. EU
parlament je osnovan kao Europska zajednica za ugljen i čelik 1952. da bi na koncu svega
1962. postao Europski parlament. Jedna od glavnih zadaća EU parlamenta je praćenje
aktivnosti ostalih instituija EU-a, osobito Komisije, donosi zakone za gotovo cijelu Europsku
uniju te najvažnije, usvaja proračun Europske unije. Jedna od bitnijih stvari vezanih uz EU
parlament je da je to jedino neposredno izabrano tijelo EU-a koje proizlazi iz naroda i njemu
odgovara.

1
Kasnije su te iste simoble preuzele i druge europske organizacije, npr. Europska unija

1
2. RAZRADA

2.1. VIJEĆE EUROPE


2.1.1. Osnivanje i ciljevi Vijeća Europe

Vijeće Europe2 (eng. Council of Europe, fra.Conseil de l'Europe, njem. Europarat) je


međunarodna, međuvladina organizacija sa sjedništem u Strasbourgu na francusko-njemačkoj
granici, čiji je glavni cilj, prema Statutu, jačanje demokracije, vladavine prava, zaštita
ljudskih prava i pravne države na europskom kontinentu, odnosno, promicanje ideala i načela
koji su njihova zajednička baština te poticati njihov ekonomski i socijalni napredak. Također,
bavi se i drugim stvarima kao što su: socijalna isključenost, rasna, nacionalna i druga
netrpeljivost, trgovina ljudima, nasilje nad ženama, prava djece, bioetika, terorizam, a
apsolutni je protivnik svakogo oblika netoleracnije i diskriminacije. Vijeće je najstarija
europska organizacija koja je osnovana u Londonu 5. svibnja 1949., a osnovalo ju je, na
prijedlog premijera Velike Britanije Winstona Churchilla, deset zemalja: Kraljevina Belgija,
Kraljevina Danska, Republika Francuska, Republika Irska, Republika Italija, Veliko
Vojvodstvo Luksemburga, Kraljevina Nizozemska, Kraljevina Norveška, Kraljevina Švedska
i Ujedinjeno Kraljevstvo Velike Britanije i Sjeverne Irske. Upravo su Vlade spomenutih
država bile uvjerene da je za jačanje mira utemeljenog na pravdi i međunarodnoj suradnji
najbitnije za očuvanje ljudskog društva i civilizacije nakon Drugog svjetskog rata koji je
odredio daljnje djelovanje svjetske politike, a postojeće sustave potpuno srušio.

2.1.2. Članstvo

Zemlje članice Vijeća, osim 10 zemalja koje su osnovale Vijeće, su još gotovo sve
zapadnoeuropske zemlje, a nakon propasti komunizma u istočnoj Europi Vijeću su pristupile
ostale europske zemlje (osim Bjelorusije) te neke euroazijske države kao što su Gruzija,
Armenija i Azerbajdžan. Republika Hrvatska je postala 40 članica 6. studenog 1996. godine.
Stoga je danas ukupno 47 država članica Vijeća. Prije svega, svaka se članica Vijeća, prije
ulaska u članstvo, obvezala da će potpisati i ratificirati brojne dokumente, da će uskladiti
zakone te da će postupati po istim. Među najvažnijim dokumentima, koje su države trebale

2
u daljnjem tekstu Vijeće

2
potpisati su: Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnjih sloboda (koja se smatra
najvećim dostignućem, usvojena 1950., na snagu stupila 1953.), Europska konvencija o
sprječavanju mučenja i neljudskog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja s
protokolima, Europsku povljeu o regionalnim ili manjinskim jezicima, Okvirnu konvenciju za
zaštitu nacionalnih manjina, Europsku povelju o lokalnoj samoupravi, Europsku socijalnu
povelju, Europsku konvenciju o izručivanju, Europsku konvenciju o uzajamnoj sudskoj
pomoći u kaznenim stvarima, Konvenciju o transferu osuđenih osoba i Konvenciju o pranju,
traganju, privremenom oduzimanju i oduzimanju prihoda stečenih kaznenim djelom3 itd.
Bitno je istaknuti da Vijeće može svaku državu za koju smatra da je sposobna i voljna ravnati
se prema postojećih pravilima, zakonima i odredbama Vijeća, pozvati da postane članicom
Vijeća te se svaka ista pozvana država proglašava članicom kada se u njezino ime kod
glavnog tajnika položi isprava o pristupu članstvu. Isto tako, kao što svaka država može
postati članicom Vijeća, tako i neka država može prestati biti članicom i to u slučajevima
kada ona to sama zatraži te svoju odluku službeno dostavlja glavnom tajniku ili ako članica
teško krši temeljne odredbe Vijeća (odredbe koje su već ranije spomenute). Kada se već
govori o ne ispunjavanju obveza članica Vijeća treba naglasiti da ako neka članica ne
ispunjava svoje financijske obaveze može biti suspendirano njezino pravo zastupanja u
Odboru i u Savjetodavnoj skupštini sve dok te obveze ne ispuni.

2.1.3. Struktura Vijeća Europe

Kao što se svaka organizacija sastoji od određenih organa i tijela koji su raspoređeni i
koji zajedničkim djelovanjem doprinose ka ostvarenju zadanih zajedničkih ciljeva, tako i
Vijeće Europe ima dva glavna tijela i nekoliko sporednih.

Vijeće čine ova glavna tijela:

 Odbor ministara
 Parlamentarna skupština

a sastoji se od sljedećih institucije:

 Tajništvo Vijeća Europe


 Kongres lokalnih i regionalnih vlasti
 Europski sud za ljudska prava
 Povjerenik za ljudska prava
3
Dokumenti Vijeća Europe, M. Matulović i B. Pavišić, Rijeka, 2001. (Predgovor)

3
2.1.3.1. Odbor ministara

Odbor ministara (Committee of Ministers) je jedno od najvažnijih tijela Vijeća koje je


zaduženo za donošenje odluka, a kaže se da je svojim djelovanjem „čuvar temeljnih
vrijednosti Vijeća Europe4“. Sastavljeno je od ministara vanjskih poslova ili njihovih stalnih
zamjenika (zamjenik može biti, ako je moguće, član vlade njegove zemlje) svake države
članice. Svaki ministar raspolažem jednim glasom. Odbor ministara na vlastiti poticaj ili na
prijedlog Parlamentarne skupštine razmatra koje će mjere poduzeti radi ostvarivanja zadanih
ciljeva Vijeća, uključujući sklapanje konvencija i sporazuma te usvajanje od vlada zajedničke
politike. O svim odlukama, koje donosi Odbor ministara, glavni tajnik obavještava sve
članice. Odbor ministara, također, može donositi odluke koje se odnose na unutarnju
organizaciju i ustrojstvo Vijeća, a u tu svrhu donosi financijske i administrativne propise.
Budući da je radni opus Odbora ministara uistinu velik, Odbor ministara može osnivati
savjetodavne ili tehničke odbore, tj. povjerenstva koja bi mu olakšala funkcionalno
djelovanje. Sva prava, obveze te propise i pravila koja se mora pridržavati Odbor ministara,
propisana su Poslovnikom. Poslovnikom se određuje kvorum i način imenovanja, trajanje
mandata svojeg predsjednika i utvrđuje se postupak dnevnog reda.

2.1.3.2. Parlamentarna skupština

Parlamentarna skupština (Parlamentary Assebly) je savjetodavno tijelo Vijeća koja


daje preporuke i raspravlja o pitanjima vezanih uz ciljeve i djelokrug Vijeća te daje mišljenje
o odlukama Odbora ministara. U Parlamentarnu skupštinu ulaze predstavnici nacionalnih
parlamenata svih 47 država članica. Parlamentarna skupšitna ima 636 člana: 318 zastupnika i
318 zamjenika, a svaka država je, ovisno o broju stanovnika, zastupljena s 2-18 članova.
Tako, naprimjer, Andora, Lihtenštajn ili San Marino imaju najmanje- 3 predstavnika, a
Francuska, Italija, Njemačka, VB ili Rusija imaju najviše- 18 predstavnika. U Skupštini
postoje 5 političkih skupina, a neki se zastpunici ne žele svrstati ni u jednu od sljedećih:
Socijalistička skupina, Skupina Europske narodne stranke, Europska demokratska skupina,
Liberalna i demokratska skupina reformista i Skupina ujedinjene europske ljevice.
Parlamentarna skupština donosi svoj Poslovnik, a između svojih članova izabire predstavnika
koji rukovodi Skupštinom, ali ne sudjeluje u raspravama ili glasovanju. Sadašnji predsjednik
je lord Russel Johnston (UK). Skupština se sastaje četiri puta godišnje po tjedan dana na
plenarnom zasjedanju u velikoj polukružnoj dvorani Europske palače u Strasbourgu, a praksa

4
Ministarstvo vanjskih i europskih poslova,Vijeće Europe

4
je da se jedna proljetna sjednica održava u jednoj od država članica. Važno je istaknuti da su
rasprave Parlamentarne skupštine javne, osim u slučajevima kada ona sama odredi da nisu.

2.1.3.3. Tajništvo Vijeća Europe

Tajništvo Vijeća je administrativno tijelo koje brine o učinkovitosti djelovanja Vijeća i


odvijanje programskih aktivnosti. Tajništvo čini glavni tajnik i njegov zamjenik, koje imenuje
Parlamentarna skupština na prijedlog Odbora ministara, te drugo potrebno osoblje. Ni jedan
član Tajništva ne može biti član Parlamentarne skupštine ili nacionalnog parlamenta ili
obavljati bili koju djelatnost koja je nespojiva s njegovim dužnostima. Određeno je da svaki
član osoblja Tanjištva daje svečanu prisegu kojom potvrđuje da će savjesno služiti i obavljati
poslove Vijeća te povjerene dužnosti. Ne smije biti pristran, na njega ne smiju utjecati
nacionalni obziri niti ne smije primati upute ni od koje vlade. Glavni tajnik i zamjenik takvu
izjavu daju pred Odborom ministara, a ostalo osoblje pred glavnim tajnikom. Tajništvo je
smješteno u sjedištu Vijeća.

2.1.3.4. Kongres lokalnih i regionalnih vlasti, Europski sud za ljudska prava,


Povjerenik za ljudska prava

Kongres lokalnih i regionalnih vlasti (CLRAE) sastoji se od predstavnika koji se biraju


iz redova nositelja izbornog mandata lokalne ili regionalne vlasti ili mandata kao osobe
izravno odgovorne izabranom lokalnom ili regionalnom tijelu. CLRAE je savjetodavno tijelo
Vijeća, a djeluje od 1994. godine. Sastaje se dva puta godišnje na plenarnom zajedanju
(svibanj) i sezonskim (proljeće ili jesen) zasjedanju . Na čelu Kongresa je trenutno
Austrijanac Herwig Van Staa. Glavna je zadaća Kongresa nadziranje stanja lokalne i
regionalne demokracije u državama članicama, o čemu države redovno podnose izvješće.
Kongres organizira svoj rad u dva doma. Dom lokalnih vlast i Dom regija, a svaki od
navedenih ima na raspolaganju jedank broj mjesta kao i sam Kongres.

Europski sud za ljudska prava (ECHR) je stalno i nezavisno pravosudno tijelo koje
osigurava svim državama članica prava zaštićena od strane Europske konvencije o ljudskim
pravima. Otvoren je svim država i pojedincima, bez obzira na nacionalnost.

Povjerenik za ljudska prava (Commissioner for Human Right of the Council of


Europe) djeluje sa zadaćom podizanja svijesti o ljudskim pravima te zaštite ljudskih prava, a
svoje aktivnosti provodi putem dijaloga s vladama. Dužnost povjerenika od travnja 2012.
obnaša Latvijac Nils Muižnieks.

5
2.2. EUROPSKI PARLAMENT

2.2.1. Osnivanje i ovlasti Europskog parlamenta


Europski parlament5 osnovan je 1952. godine kao Zajednička skupština Europske
zajednice za ugljen i čelik (ECSC). ECSC pak je osnovan Pariškim ugovorom 1951. godine, a
osnovale su je šest europskih dražava ( Francuska, Italija, Njemačka, Belgija, Nizozemska i
Luksemburg). Cilj je bio stvoriti jedinstveno tržište za ugljen i čelik kako bi se spriječio
daljnji rat između Francuske i Njemačke. Sve je to posljedica ratnih stradanja Drugog
svjetskog rata stoga su Savezna Republika Njemačka i Francuska morale rješiti pitanje Ruhra.
Francuska je prva predložila ujedinjenje proizvodnje ugljena i čelika te stavljanje pod
kontrolu jednog novog europskog tijela. Inicijator je bio francuski ministar vanjskih poslova
Robert Schuman. Zbog odlične suradnje spomenutih dražva, cijeli sustav je primjenjen na
kompletnu privredu pa je tako stvoreno i zajedično tržište pod nazivom Europska ekonomska
zajednica (EEZ) koja je osnovana 1957. EEZ-om se željelo pokrenuti gospodarski rast te
stvoriti slobodan protok ljudi i roba između dražvama članicama. U skladu s razvojem
situacije već je godine 1958. Ekonomska zajedica za ugljen i čelik preimenovana u Europsku
parlamentarnu skupštinu, da bi zatim 1962. godine konačno postao Europski parlament. Kao i
svaki parlament općenito, tako je i EU parlament predstavničko tijelo naroda, proizlazi iz
naroda i narodu je odgovoran. Zbog toga se kaže da je EU parlament tijelo predstavinčke
dmokracije6. EU parlament tako predstavlja 500 milijuna građana EU-a. Važno je naglasiti da
je EU parlament jedna od institucija Europske unije te da je to jedino neposredno izabrano
tijelu EU-a. Europski je parlament 2009. godine postao ravnopravan s Vijećem ministara u
donošenju odluka, odnosno date su mu nove zakonodavne ovlasti.7 Stoga EU parlament
donosi zakone za gotovo cijelu Europsku uniju, isto tako usvaja ili mijenja prijedloge
Komisije koju nadzire, a bitno je istaknuti još da usvaja proračun Europske unije. Još jedna
od glavnih zadaća EU parlamenta je praćenje aktivnosti ostalih instituija EU-a, osobito
Komisije, a da bi zajamčilo njihovo djelovanje u skladu s demokratskim načelina. Što se tiče
vanjske politike i tu EU parlament ima svoju ulogu. To se prvenstveno odnosi na ulogu EU
parlamenta u postupku primanja u članstvo novih država te usvajanja ugovora o pristupu
novih država. Također, odobrenje parlamenta potrebno je i za sklapanje različitih
međunarodnih ugovora.

5
u daljenjem tekstu EU parlament ili Parlament
6
Uvod u EU, Ljerka M.-Hodak, 3. poglavlje, Institucije EU, str. 69. Europski parlament- značaj i ovlasti
7
Lisabonski ugovor, 2009.

6
2.2.2. Organizacija rada

2.2.2.1. Zastupnici i klubovi zastupnika

Zastupnici u EU parlamentu svoju dužnost obavalju nezavisno, ali su oni udruženi u


ukupno sedam klubova zastupnika. Međutim, postoje oni zastupnici koj se ne žele svrstati ni
u jedan klub pa su oni nezavisni zastupnici. Klubovi su : Klub zastupnika Europske pučke
stranke (kršćanski demokrati), Klub zastupnika Progresivnog saveza socijalista i demokrata u
Europskom parlamentu, Europski konzervativci i reformisti, Europska ujedinjena ljevica-
Nordijska zelena ljevica, Savez liberala i demokrata za Europu, Zeleni/Europski slobodni
savez i Klub zastupnika Europe slobode i dem orkacije. Trenutno se u Parlamentu nalazi 751
zastupnik koji se biraju na općim izborima, neposredno tajnim glasovanjem na razdoblje od
pet godina ( zadnji izbori održali su se 26. svibnja 2014. godine). Način provođenje izbora
svaka država članica sama odlučuje, no mora se držati nekih pravila kao što su npr. tajnost,
jednakost spolova, dobna granica za glasovanje je 18 godina (osim Austrije). Broj zastupnika
svake članice u EU parlamentu razmjeran je broju stanovika svake dražve članice, ali ni jedna
država ne može imati manje od 6 ili više od 96 zastupnika. 8

2.2.2.2.Predsjednik Europskog parlamenta


Predsjednika Europskog parlamenta9 bira se na razdoblje od dvije i pol godine, što je
ujedno pola mandata zastupnicima, a bira se apsolutnom većinom prisutnih glasača tajnim
glasovanjem. Presjednik je zastupnik EU parlamenta u međunarodnim odnosima te odnosima
s drugim institucijama EU-a te zastupa Parlament u pravnim poslovima. Glavna zadaća
Predsjednika je nadgledanje i praćenje rada Parlamenta i predsjednikovih tijela
(Predsjedništvo i Konferencija predsjednika) te ima ulogu nadgledanja rasprava plenarnih
sjednica. Prije svakog sastanka Europskog vijeća Predsjednik iznosi stajalište Parlamenta.
Jedna od najvažnijih zadaća Predsjednika je potpisivanje proračuna Europske unije, kojim
predsjednikovim potpisom odmah stupa na snagu. Službu trenutnog predsjednika obavlja
njemački političar Martin Schulz.

8
Ugovorom iz Nice je predviđen rast broja zastupnika u EU parlamentu , Peto proširenje Europske unije: 2004.
mr.sc. Kolinda Grabar Kitarović, ministrica europskih integracija
9
u daljenjem tekstu Predsjednik

7
2.2.3. Sjedišta EU parlamenta
Doista je zanimljiva činjenica da EU parlament ima tri službena sjedišta. Jedno
sjednište je u Bruxellesu (Belgija), drugo je u Strasbourgu (Francuska), a treće je u
Luxemburgu. Što se tiče sjednica u Bruxellesu , tamo se odvija redovit posao zastupnika te se
osim plenarnih sjednica odražvaju i sastanci frakcija i odbora. Međutim, nekoliko se plenarnih
sjednica, točnije nijh 12, održavaju i u francuskom Strasbourgu koje su propisane
Amsterdamskim ugovorom. Sjedištem u Luxemburgu se najviše koriste upravna tijela, kao
naprimjer Tajništvo. Razlog takve organizacije trebamo tražiti u samim počecima EU-a.
Naime, svaka je država članica željela biti sjedištem tih institucija te se na kraju, kao najbolje
rješenje, ponudio podjela sjedišta. Ipak, u posljednje se vrijeme sve više javlja zahtjev za
zajedničkim sjedištem u Bruxellesu budući da su tamo smještene gotovo sve institucije
Europske unije, a zastupnicima bi to svakako olakšalo rad i povećalo produkativnost.

8
3. ZAKLJUČAK
Na kraju svega navedenog važno je istaknuti neke činjenice koje su neophodne za
pravilno razumijevanje uloge Vijeća Europe i EU parlamenta. Mnogo je onih koji će Vijeće
Europe zamijeniti ili čak poistovjetiti s Europskom unijom. No, ove su dvije organizacije po
mnogo čemu posve različite iako možemo reći da obje teže nekim zajedničkim višim
ciljevima- čuvanjem temeljnih vrijednosti kao što su : demokracija, vladavina prava, zaštita
ljudskih prava ... Vijeće Europe kao najstarija europska organizacija igra vrlo važnu ulogu u
razvitku temeljnih vrijednosti. Također, svoje aktivnosti usmjerava na borbu protiv korupcije,
kriminala, zalaže se za slobodu medija, zaštitu kulturne baštine i okoliša te se bavi temama
socijalne, rasne i druge netrpeljivosti, međunarodnim terorizmom i bioetičkim pitanjima. S
druge strane, Europski parlament je jedna od institucija Europske unije. Predstavlja tako 500
milijuna građana Europske unije. EU parlament je izuzetno važna institucija EU-a koja je
zadužena za donošenje odluka za gotovo cijelu Europu. To je mašinerija koja kroju europske
zakone, europsku politiku i za to je njezina uloga u životu ne samo europske, već svjetske
politike izuzetno velika i važna.

Nakon svega navedenog u ovom radu, postavlja se pitanje koja je zapravo poveznica
između te dvije institucije, a koja temeljna razlika. Temeljne razlike su te da je Vijeće Europe
institucija koja djeluje samostalno, dok je EU parlament dio Europske unije i djeluje unutar
nje. Inicijator Vijeća je W. Churchill, dok je inicijator Parlamenta R. Schuman. Službeni
jezici u Vijeću su engleski i francuski, a suprotno od toga, u Parlamentu su službeni svi jezici
kojima se govori u državama članicama EU-a. Najvažnija je razlika da u Vijeću sudjeluju
predstavnici nacionalnih vlada, a u Parlamentu predstavnici parlamenata. Ono što je isto, ono
što spaja dvije organizacije su ponajprije simboli. Iako je plava zastava na kojoj se nalaze 12
zlatnih zvijezda prvotno bio simbol Vijeća, kasnije su te simbole preuzele gotovo sve
europske institucije, a simbolizira jedinstvo, solidarnost i sklad. Službena himna je Oda
radosti iz 9. Beethovene simfonije koju je skladao 1923. Nadalje, osnivači su potpuno
identične države, osim što su Vijeće osnovale i 4 druge države, ali u suštini osnivači su isti.
Isto tako je i kod sjedišta. Sjedište Vijeća je u Strasbourgu isto tako kao i jedno od sjedišta
Parlamenta. Obje su organizacije nastale kao rezulatat ratnih stradavanja 2. svjetskog rata, a
državama je bilo jasno da se Europa mora stabilizirati, osigurati trajni mir europskim
građanima i svojom politikom voditi do toga da se više nikad ne dogode takve ratne strahote.
Stoga možemo reći da su im i ciljevi u konačnici isti, odnosno, slični.

9
4. LITERATURA

 Službena internetska stranica Ministarstva vanjskih i europskih poslova RH


http://www.mvep.hr/hr/vanjska-politika/multilateralni-odnosi0/multi-org-
inicijative/vijece-europe/ , Vijeće Europe; Povijest, Struktura i način funkcioniranja
 Službena internetska stranica Vijeća Europe: http://www.coe.int/web/portal/home
 Službena internetska stranica Ministarstva kulture RH : http://www.min-kulture.hr/
 Dokumenti Vijeća Europe, Institucionalni okvir ljudska i manjinska prava, lokalna
samouprava, kazneno pravo, Miomir Matulović i Berislav Pavišić,Pravi fakultet
Sveučilišta u Rijeci, 2001. Predgovor, Statut vijeća Europe ( poglavlje I., Ciljevi
Vijeća Europe, članak 1., stavak 1., Poglavlje II.; Članstvo-čl, 4., 7., 9., Poglavlje III.
Opće odredbe; članak 10., Poglavlje IV. Odbor ministara; čl. 14.,18.)
 Povijest, udžbenik za 8. razred osnovnih škola. Stjepan Bekavac i Mario Jareb, Alfa,
Zagreb, 2009. Svijet pred kraj 20. stoljeća – Ujedinjena Europa
 Peto proširenje Europske unije: 2004. mr.sc. Kolinda Grabar Kitarović, ministrica
europskih integracija, Pripreme EU za proširenje, Europski parlament
 EU for YOU, kako funkcionira Europska unija, W. Böhm, O. Lahodynsky, H.
Biščević ( s njemačkoga prevela Dijana Delaye) , Zagreb, 2006. Kako funkcionira EU,
Europski parlament, str. 24
 Uvod u Europsku uniju , Ljerka Mintas-Hodak , Zagrebačka škola ekonomije i
managmenta, 2004., poglavlje 3. Institucije EU-a, Europski parlament,

10

You might also like