Professional Documents
Culture Documents
UDK 37.013.73:37.03
1:37.01
FILOZOFSKA POLAZIŠTA
POZITIVNE PEDAGOGIJE
Uvod
U posljednjih petnaestak godina došlo je do naglog razvoja i in-
teresa za pozitivnom psihologijom koja je postavila naglasak na istra-
živanje pozitivnih čovjekovih snaga. Taj pozitivni trend u psihologiji
najavio je i započeo Martin E. P. Seligman u svom predsjedničkom
govoru održanom na 107. godišnjoj konvenciji Američke psihološke
137
B. Bognar, S. Simel: Filozofska polazišta … METODIČKI OGLEDI, 20 (2013) 1, 137–168
138
B. Bognar, S. Simel: Filozofska polazišta … METODIČKI OGLEDI, 20 (2013) 1, 137–168
139
B. Bognar, S. Simel: Filozofska polazišta … METODIČKI OGLEDI, 20 (2013) 1, 137–168
140
B. Bognar, S. Simel: Filozofska polazišta … METODIČKI OGLEDI, 20 (2013) 1, 137–168
141
B. Bognar, S. Simel: Filozofska polazišta … METODIČKI OGLEDI, 20 (2013) 1, 137–168
142
B. Bognar, S. Simel: Filozofska polazišta … METODIČKI OGLEDI, 20 (2013) 1, 137–168
143
B. Bognar, S. Simel: Filozofska polazišta … METODIČKI OGLEDI, 20 (2013) 1, 137–168
144
B. Bognar, S. Simel: Filozofska polazišta … METODIČKI OGLEDI, 20 (2013) 1, 137–168
Aristotel (1988, 23) smatra kako krepost nije dio čovjekove pri-
rode, nego nastaje navikavanjem. Zbog toga i Seligman (2002, 161)
smatra kako svakodnevno korištenje svojih karakternih snaga u različi-
145
B. Bognar, S. Simel: Filozofska polazišta … METODIČKI OGLEDI, 20 (2013) 1, 137–168
146
B. Bognar, S. Simel: Filozofska polazišta … METODIČKI OGLEDI, 20 (2013) 1, 137–168
147
B. Bognar, S. Simel: Filozofska polazišta … METODIČKI OGLEDI, 20 (2013) 1, 137–168
148
B. Bognar, S. Simel: Filozofska polazišta … METODIČKI OGLEDI, 20 (2013) 1, 137–168
149
B. Bognar, S. Simel: Filozofska polazišta … METODIČKI OGLEDI, 20 (2013) 1, 137–168
Ako je čovjekova »priroda« njegovo djelo koje nije dano, već može
biti samo stvoreno, onda se nju ne može otkriti na spoznajno-teorijskoj,
već samo na praktičkoj razini. Ta stvorena »priroda« je kultura koja mu
služi s jedne strane kao polazište u postajanju čovjekom, ali isto tako
ona je proizvod njegovog stvaralačkog djelovanja. Čovjek ne živi kao
prirodno, već kao kulturno biće koje stvara svoj svijet. Svjestan svojih
stvaralačkih mogućnosti on preuzima kontrolu nad svojim životom bo-
reći se da
»… postane on sâm jedina samosvrha života kao tog svjetovanja-vremeno-
vanja-čovjekovanja, što se postiže borbom kako za svoje ljudsko dostojan-
stvo, tako i za vlastitu individualno-osobnu osmišljenu sreću, što i jeste tada
istinska ljudska radost stvaralačke egzistencije, u kojoj dolazi do bitnog pre-
obražaja i smislena potvrđenja čovjeka u novom liku njegove senzibilnosti.«
(Kangrga, 1984, 491−492)
150
B. Bognar, S. Simel: Filozofska polazišta … METODIČKI OGLEDI, 20 (2013) 1, 137–168
151
B. Bognar, S. Simel: Filozofska polazišta … METODIČKI OGLEDI, 20 (2013) 1, 137–168
152
B. Bognar, S. Simel: Filozofska polazišta … METODIČKI OGLEDI, 20 (2013) 1, 137–168
153
B. Bognar, S. Simel: Filozofska polazišta … METODIČKI OGLEDI, 20 (2013) 1, 137–168
žive u njoj (Aristotel, 1960, 88). U takvoj zajednici svatko ima svoju
unaprijed zadanu prirodnu ulogu koja se ne propituje, već ju je potrebno
prihvati i živjeti u skladu s njom. Dakle, praxis u Aristotelovom smislu
podrazumijeva djelovanje u skladu s postojećim društvenim ulogama i
normama. Ono što je već stvoreno odgojem treba se potvrditi ohrabru-
jući one vrline koje se smatraju poželjnima, a potiskujući i kažnjavaju-
ći nepoželjne (Aristotel, 1988, 237). Aristotel smatra kako se odgojem
mladi, ali i stariji, trebaju navikavati poštivati ispravan poredak, a to je
onaj koji je nastao na temelju odnosa moći. Dakle, ljudima nije prepu-
šteno odlučivati o tome što je dobro, već su odnosi moći ti koji određuju
vrline kojima bi ljudi trebali težiti. Kako bi to bilo moguće, čovjeka
treba od najranijih dana navikavati da prihvati ono što su oni koji imaju
moć odredili dobrim. Navikavanje, a ne sloboda izbora, čini bit Aristo-
telova pristupa »odgoju«.
Stavljanjem u središte pitanja slobode kao suštinske odrednice
pojma čovjek, mijenja se i odnos prema odgoju. Odgoj prestaje biti
navikavanje na ono što je tradicijskom predajom prihvaćeno kao do-
bro ili prosvjetiteljsko djelovanje onih koji su si umislili da se nalaze
izvan ili iznad društva, već on postaje emancipacijskom praksom u ko-
joj su svi sudionici toga procesa usmjereni na transformacijsko učenje
(Mezirow i Taylor, 2009), čija svrha nije u pukoj informiranosti, već u
promjenama koje se događaju na dvije razine: u sudionicima te prakse
(suštinsko učenje) te u samoj praksi. U tome procesu odgoj nije samo
proces stjecanja znanja ili prihvaćanje unaprijed određenih vrijednosti,
nego je to proces postajanja čovjekom. Freire (1998, 44) smatra kako
nije moguće da netko bude subjekt u tome procesu postajanja ukoliko
nije sklon promjenama i to promjenama u kojima nije samo žrtva, već
njihov pokretač i nositelj. Taj proces promjena, u kojima ljudi nisu žrtve
nego pokretači i aktivni sudionici, podrazumijeva stvaralačko djelova-
nje »koje uspostavlja sebe i svijet«:
»Čovjeka kao djelatno biće ne potiče i ne pokreće više na djelovanje, odnos
no, proizvođenje neki cilj koji mu je fiksno određen ili znan kao svrha njego-
ve djelatnosti, što je ima postići da bi bio ‘primjeren’ svojoj ‘prirodi’, nego je
on sâm taj cilj kao ono bitno još-ne-određeno, koji se tek treba realizirati da
bi on uopće postao čovjekom.« (Kangrga, 1984, 85)
154
B. Bognar, S. Simel: Filozofska polazišta … METODIČKI OGLEDI, 20 (2013) 1, 137–168
155
B. Bognar, S. Simel: Filozofska polazišta … METODIČKI OGLEDI, 20 (2013) 1, 137–168
156
B. Bognar, S. Simel: Filozofska polazišta … METODIČKI OGLEDI, 20 (2013) 1, 137–168
157
B. Bognar, S. Simel: Filozofska polazišta … METODIČKI OGLEDI, 20 (2013) 1, 137–168
»Promjena je zamisliva jedino kao način u kojemu slobodni ljudi (ili bolje
rečeno ljudi u procesu svog oslobađanja) oblikuju svoj život u solidarnosti,
i stvaraju okoliš u kojemu borba za egzistenciju gubi svoja ružna i agresivna
obilježja. Oblik slobode nije samo samo-određenje ili samo-ostvarenje, već je
to prije određenje i realizacija ciljeva koji unapređuju, zaštićuju i ujedinjuju
život na Zemlji. I ta autonomija ne pronalazi izraz samo u načinu proizvod-
nje i proizvodnim odnosima, već također u individualnim odnosima između
ljudi, u njihovom govoru i u njihovoj šutnji, u njihovim gestama i njihovom
izgledu, u njihovoj senzibilnosti, njihovoj ljubavi i mržnji. Ljepota je suštin-
ska kvaliteta njihove slobode.« (Marcuse, 1969, 46)
piše o odgoju, nego o tehnici koja postaje umjetnošću. Međutim, lako je moguće učiniti po-
veznicu s odgojem koji se vrlo često svodi na tehnike »odgajanja« učinkovitih i racionalnih
građana umjesto slobodnih i stvaralačkih osoba.
158
B. Bognar, S. Simel: Filozofska polazišta … METODIČKI OGLEDI, 20 (2013) 1, 137–168
samo drugi naziv za već postojeći pojam. Polić navodi sljedeću defini-
ciju emancipacije:
»Emancipacija se najčešće određuje kao prevladavanje onih društvenih od-
nosa i oslobođenje od onog društvenog položaja koji su uzrokovani nekim od
oblika ljudske diskriminacije, tj. obespravljenošću ili zakinutošću u pravima
po spolnoj, rasnoj, nacionalnoj, vjerskoj ili nekoj drugoj osnovi (npr. dobnoj,
koja se međutim rjeđe spominje). Tako se govori o spolnoj, rasnoj, nacio-
nalnoj, vjerskoj itd. emancipaciji kao oslobođenju od odgovarajućih oblika
ljudske diskriminacije. Dakako da emancipacija podrazumijeva i prevlada-
vanje svih oblika ljudske diskriminacije, ali je ona i više od toga.« (Polić,
1997, 109)
159
B. Bognar, S. Simel: Filozofska polazišta … METODIČKI OGLEDI, 20 (2013) 1, 137–168
160
B. Bognar, S. Simel: Filozofska polazišta … METODIČKI OGLEDI, 20 (2013) 1, 137–168
161
B. Bognar, S. Simel: Filozofska polazišta … METODIČKI OGLEDI, 20 (2013) 1, 137–168
162
B. Bognar, S. Simel: Filozofska polazišta … METODIČKI OGLEDI, 20 (2013) 1, 137–168
163
B. Bognar, S. Simel: Filozofska polazišta … METODIČKI OGLEDI, 20 (2013) 1, 137–168
Literatura
Achor, Shawn (2010), The Happiness Advantage: The Seven Principles of Positive
Psychology that Fuel Success and Performance at Work, New York: Crown
Business.
Aristotel (1960), Politika, Beograd: Kultura.
Aristotel (1988), Nikomahova etika, Zagreb: Globus.
Bognar, Ladislav (1999), Metodika odgoja, Osijek: Pedagoški fakultet.
Bognar, Ladislav; Matijević, Milan (2002), Didaktika, Zagreb: Školska knjiga.
Carr, Alan (2004), Positive Psychology, Hove; New York: Brunner-Routledge.
Cassirer, Ernst (1978), Ogled o čovjeku: Uvod u filozofiju ljudske kulture, Zagreb:
Naprijed.
Diener, Edward (2000), »Subjective Well-Being: The Science of Happiness, and a
Proposal for National Indeks«, American Psychologist, 55, str. 34–43.
Dunn, Dana S.; Beard, Brittany M.; Fisher, David J. (2011), »On Happiness: In-
troducing Students to Positive Psychology«, u: Richard L. Miller, Emily Bal-
cetis, Susan R. Burns, David B. Daniel, Bryan K. Saville, i William Douglas
Woody (ur.), Promoting Student Engagement (god. 2, str. 207−216). Dostup
no na: The Society for the Teaching of Psychology, http://teachpsych.org/Re-
sources/Documents/ebooks/pse2011vol2.pdf.
Fichte, Johann Gottlieb (2005), The System of Ethics: According to the Principles
of the Wissenschaftslehre, Cambridge, New York, Melbourne, Madrid, Cape
Town, Singapore, São Paulo: Cambridge University Press.
164
B. Bognar, S. Simel: Filozofska polazišta … METODIČKI OGLEDI, 20 (2013) 1, 137–168
Freire, Paulo (1998), Pedagogy of Freedom: Ethics, Democracy, and Civic Cour-
age, Lanham: Rowman & Littlefield Publishers, Inc.
Fromm, Erich (1984), Bekstvo od slobode, Zagreb: Naprijed.
Gilman, Rich; Huebner, E. Scott; Furlong, Michael J. (ur.) (2009), Handbook of
Positive Psychology in Schools, New York; London: Routledge.
Glasser, William (1988), »Naše osnovne potrebe – snažne sile koje nas gone«,
Socijalna zaštita, sv. 26−27, str. 12−19.
Glasser, William (2005), Kvalitetna škola: Škola bez prisile, Zagreb: Educa.
Glasser, William (2000), Teorija izbora: Nova psihologija osobne slobode, Zagreb:
Alinea.
Glassman, William E.; Hadad, Marilyn (2009), Approaches to Psychology (5.
izdanje), Maidenhead: Open University Press/McGraw-Hill Education.
Habermas, Jürgen (1988), Filozofski diskurs moderne, Zagreb: Globus.
Hefferon, Kate; Boniwell, Ilona (2011), Positive Psychology Theory, Research and
Applications, Maidenhead: Open University Press.
Hegel, Georg Wilhelm Friedrich (1966), Filozofija povijesti, Zagreb: Naprijed.
Hegel, Georg Wilhelm Friedrich (1989), Osnovne crte filozofije prava: S He-
gelovim vlastoručnim marginama u njegovu priručnom primjerku filozofije
prava, Sarajevo: »Veselin Masleša«, »Svjetlost«.
Jørgensen, Ingvild S.; Nafstad, Hilde Eileen (2004), »Positive Psychology: His-
torical, Philosophical, and Epistemological Perspectives«, u: P. Alex Linley
i Stephen Joseph (ur.), Positive Psychology in Practice, New Jersey: John
Wiley & Sons, Inc., str. 15−34.
Kangrga, Milan (1984), Praksa – vrijeme – svijet, Beograd: Nolit.
Kangrga, Milan (1989a), Etika ili revolucija, Zagreb: »Naprijed«.
Kangrga, Milan (1989b), Misao i zbilja, Zagreb: »Naprijed«.
Kant, Immanuel (1990), Kritika praktičkog uma, Zagreb: Naprijed.
König, Eckard; Zedler, Peter (2001), Teorije znanosti o odgoju, Zagreb: Educa.
Linley, P. Alex (2009), »Positive Psychology (History)«, u: Shane J. Lopez (ur.),
The Encyclopedia of Positive Psychology, Chichester: Blackwell Publishing
Ltd., str. 742−746.
Marcuse, Herbert (1969), An essay on liberation, Boston: Beacon Press.
Marx, Karl; Engels, Friedrich (1989), Rani radovi, Zagreb: Naprijed.
Maslow, Abraham Harold (1943), »A Theory of Human Motivation«, Psychologi-
cal Review, god. 50, sv. 4, str. 370−396.
165
B. Bognar, S. Simel: Filozofska polazišta … METODIČKI OGLEDI, 20 (2013) 1, 137–168
Maslow, Abraham Harold (1968), Toward a Psychology of Being (2. izdanje), New
York; Cincinnati; Toronto; London; Melbourne: D. Van Nostrand Company.
Maslow, Abraham Harold (1970), Motivation and Personality, New York: Harper
& Row Publishers, Inc.
Maslow, Abraham Harold (1993), The Farther Reaches of Human Nature, New
York: Penguin Compass.
Matijević, Milan; Radovanić, Diana (2011), Nastava usmjerena na učenika, Za-
greb: Školska knjiga.
Mezirow, Jack; Taylor, Edward W. (2009), Transformative Learning in Practice:
Insight from Community, Workplace, and Higher Education, San Francisco:
Jossey-Bass.
Miljković, Dubravka; Rijavec, Majda (2006), Kako biti bolji – priručnik iz pozi-
tivne psihologije, Zagreb: IEP –D2.
Miljković, Dubravka (2012), »Obrazovne vrijednosti – između želja i stvarnosti«,
u: Hrvatić, Neven; Klapan, Anita (ur.), Pedagogija i kultura, Zagreb: Hrvat-
sko pedagogijsko društvo, str. 307−313.
Moss, Donald (1999), Humanistic and Transpersonal Psychology: A Historical
and Biographical Sourcebook, Westport: Greenwood Press.
Mušanović, Marko; Lukaš, Mirko (2011), Osnove pedagogije, Rijeka: Hrvatsko
futurološko društvo.
Myers, David G.; Diener, Ed (1995), »Who is Happy?«, Psychological Science,
god. 6, sv. 1, str. 10−17.
Nietzsche, Friedrich (1980), Tako je govorio Zaratustra: Knjiga za svakoga i ni za
koga, Zagreb: Mladost.
Peterson, Christopher; Seligman, Martin E. P. (2004), Character Strengths and
Virtues: A Handbook and Classification, New York: American Psychological
Association/Oxford University Press, Inc.
Peterson, Christopher (2006), A Primer in Positive Psychology, New York: Oxford
University Press.
Peterson Christopher; Park, Nansook (2006), »Character Strengths in Organiza-
tions«, Journal of Organizational Behavior, god. 27, str. 1−6.
Polić, Milan (1990), E(ro)tika i sloboda: Odgoj na tragu Marxa, Zagreb: Hrvatsko
filozofsko društvo.
Polić, Milan (1993), Odgoj i svije(s)t, Zagreb: Hrvatsko filozofsko društvo.
Polić, Milan (1997), Čovjek – odgoj – svijet, Zagreb: KruZak.
Polić, Milan (2006), Činjenice i vrijednosti, Zagreb: Hrvatsko filozofsko društvo.
Poljak, Vladimir (1980), Didaktika, Zagreb: Školska knjiga.
166
B. Bognar, S. Simel: Filozofska polazišta … METODIČKI OGLEDI, 20 (2013) 1, 137–168
167
B. Bognar, S. Simel: Filozofska polazišta … METODIČKI OGLEDI, 20 (2013) 1, 137–168
Regarding the rapid growth and interest in positive psychology in the last
fifteen years, the paper discusses the possibility of creating a positive pedagogy as
a new sub-discipline of pedagogical science. It is important to discuss the philo-
sophical starting points that it could be based on, which is the main purpose of this
paper. In this discussion a critical approach was made to the ideas of humanistic
psychology, positive psychology and critical-emancipatory philosophy, with the
aim to define positive orientation in education as a phenomenon considered in
positive pedagogy. Positive education involves expressing productive capabilities
of all participants in the educational process. This positivity in upbringing is not
externally imposed as a universal virtue, but the participants in this process ne-
gotiate and determine those values and develop those virtues that are considered
important for what they want with their own, independent, free action to achieve.
Key words: positive pedagogy, positive orientation to education, humanistic
psychology, humanistic pedagogy, positive psychology, critical and
emancipatory philosophy, emancipatory education
168