UNIVERZITET U TUZLI

FAKULTET ELEKTROTEHNIKE

Univerzitet u Tuzli
Fakultet elektotehnike
Predmet: Energetika i okolina

Seminarski rad

Energetske krize u prošlosti (cijene i ratovi)

STUDENT
Klinčević Admir
 UNIVERZITET U TUZLI
FAKULTET ELEKTROTEHNIKE

Tuzla, 2019.

2
 UNIVERZITET U TUZLI
FAKULTET ELEKTROTEHNIKE

Sadržaj:

Sadržaj: 3
2. Razdoblje nafte i naftnih kriza 4
2.1 OPEC 5
2.2 Naftni šok 6
2.3 Prvi naftni šok 7
2.4 Dolazak pojma „petrodolar“ 8
2.5 Odgovor država na naftno šok 9
2.6 Drugi naftni šok 10
2.7 Posljedice naftnih šokova 11
3. Sistem par-nepar Jugoslavija 13
4. Klalifornijska energetska kriza 14
5. Energetska kriza Kuvajt 14
6. Energetska kriza Pakistan 15
7. Energetska kriza Gaza 16
8. Naftni šok u 2019. godini 17
9. Kriza prirodnog plina 18
10. Događaji koji su počekom 2011. godine utjecali na promjene na energetskim tržištima 18
11. Zaključak 20
12. Popis slika i tabela 21
13. Literatura 22

3
 UNIVERZITET U TUZLI
FAKULTET ELEKTROTEHNIKE

1. Uvod

Energetska kriza je znak velikog poremećaja u snadbijevanju energijom najčešće zbog

nedostatka goriva ili struje. Česte konstatacije o energetskoj krizi ograničavaju se na
tehničko-tehnološki pristup u rješenjima koja nude. Energetska kriza tretira se kao
ograničavajući faktor budućeg društvenog razvoja, a ne kao problem društvenog izbora, te
predstavlja samo jednu dimenziju krize prevladavajućeg obrasca razvoja, a time i zapreku za
njegovo produžavanje u budućnosti za veći dio svijeta. Stoga se tezi da je energetska kriza
jedan od uzroka današnje krize dodaje tvrdnja da je ona istovremeno posljedica
primjenjivanog, a najrasprostranjenijeg, modela razvoja utemeljenog na poticanju
ekonomskog rasta i konzumerizma. Suzbijanje posljedice krize restriktivnom politikom ostaju
unutar postojeće strategije razvoja, ne tragajući za kvalitativno drugačijim rješenjima.

Kako nam se prezentira problem ?

Nesklad između postojećih, sve manjih, enegetskih resursa i već postojećih, ali sve većih,
zahtjeva i potreba za energijom zadnjih je desetak godina česta konstatacija. Pojam energetske
krize unesen je u svaku raspravu o razvoju budućnosti, tretira se kao jedna od temeljnih
pretpostavki za planiranje i projiciranje razvoja i u svijetu i kod nas. Pristupi suzbijanju
energetske krize pojednostavljeno mogu se svesti na dva rješenja: jedno je povećanje opskrbe
energijom (proizvodnje energije) iznalaženjem znanstveno-tehnoloških rješenja za korištenje
alternativnih izvora energije, posebice novih i obnovljivih; drugo je smanjivanje zahtjeva i
potreba za energijom, racionalnijim i potpunijim korištenjem postojećih resursa, promjenom
načina i proizvodnje i života. Ta se dva pristupa ne pojavljuju kao međusobno suprostavljeni,
već komplementarni, ali u različitim omjerima. Međutim, u pravilu se ukupan pristup
rješavanju energetske krize prezentira kao tehničko-tehnološko rješenje, dakle problem koji
ne zadire u društvene znanosti ni u socijalnu politiku, iako predstavlja vanjsko ograničenje za
njihove projekcije ili planove razvoja. Energetska kriza, takvim slijedom razmišljanja,
predstavlja ograničavajući faktor društvenog razvoja, ali ne i problem društvenog izbora [1].

4
 UNIVERZITET U TUZLI
FAKULTET ELEKTROTEHNIKE

2. Razdoblje nafte i naftnih kriza

Nafta kao energetski resurs je veoma važan faktor u međunarodnom i nacionalnom

ekonomskom razvoju. Postavlja se pitanje budućeg razvoja industrije, saobraćaja i drugih, kao
i generalno restrukturiranje svetske ekonomije, u zavisnosti od ograničenja ovog resursa i
njegove cijene. Naftne kompanije širom sveta ulažu u najmoderniju tehnologiju kako bi
povećale iskorišćenost postojećih zaliha i pronašle nove. Naftna industrija je ostvarila
napredak u procesima prerade nafte, posebno u procesima separacije i konzervacije. Povećana
potrošnja nafte doživjela je konstantan razvoj naftne industrije. Kroz historiju cijena nafte ona
se mijenjala i njena vrijednost ovisila je o svijetu ekonomija ekonomije i mnogi drugi
geopolitički faktori. Visoka potrošnja nafte u svijetu ostavila je potencijal za energetsku
„ranjivost“ zemalja uvoznica, prvenstveno razvijenih zapadnih zemalja i Japana, te korištenje
nafte kao „ruke“. To je bio slučaj i u sedamdesetim godinama kada je došlo do iznenadnog
narušavanja ravnoteže na tržištu nafte. U periodu od 1974. do 1979. godine dogodila su se dva
važna događaja, čiji je rezultat bio suočiti se sa svijetom skupom naftnom i naftnom
krizom[1].
Cijene su skočile 1973. godine (prvi naftni šok) i 1979. (drugi naftni šok), „antišok“ 1986.
godine, vrlo niska cijena 1998. i stalni rast cijena nakon 2003. godine. Cijena sirove nafte od
1900 u dolaru po barelu (nominalno u tekućem dolaru (US $) i realno u 2005 (US $ 2005).

Slika 1. Thunder Horse, najveća platforma na svijetu

5
 UNIVERZITET U TUZLI
FAKULTET ELEKTROTEHNIKE

2.1 OPEC

Organizacija zemalja izvoznica nafte ( Organization of the Petroleum Exporting Countries

(OPEC) ) je međunarodna organizacija koju tvore Alžir, Angola, Ekvador, Ekvatorska
Gvineja, Gabon, Indonezija, Irak, Iran, Kuvajt, Libija, Nigerija, Saudijska Arabija, Ujedinjeni
Arapski Emirati i Venezuela. Od godine 1965 godine sjedište joj se nalazi u Beču. Osnovan
1960-tih prvobitno da bi proizvođači nafte stekli bolju poziciju u odnosu na velike naftne
kompanije, koje su uglavnom bile Američke, Britanske ili Nizozemske. U početku su se
članice zalagale za preraspodjelu zarade od nafte između naftnih kompanija i zemalja
proizvođača, međutim početkom 1970-tih OPEC je pokazao svoju snagu. Arapsko - izraelski
sukob je doveo do prerastanja OPEC-a iz jednog vida kartela u oblik organizacije s
političkom snagom. Nakon Šestodnevnog rata 1967. godine, arapske članice OPEC-a su se
izdvojile stvarajući Organizaciju arapskih zemalja izvoznica nafte, radi vršenja pritiska na
zapadne zemlje koje su pružale podršku Izraelu. Egipat i Sirija, koje nisu proizvođači nafte,
također su se pridružili organizaciji da bi joj pomogli artikulirati političke ciljeve. Yom
Kippurski rat 1973 godine još je više ujedinio arapske zemlje, i potakao arapske zemlje
proizvođače nafte uvesti embargo (zabrana trgovine i privrednih odnosa sa određenom
državom) Sjedinjenim Državama, zemljama zapadne Europe i Japanu. To je dovelo do
velikog udara na ekonomski rast tih zemalja i čitavog svijeta općenito, pošto je energija
odjednom postala skupa, što je poznato i kao naftna kriza 1970-tih [2]. Od 2003. godine,
cijena nafte i drugih goriva su bile na veoma visok nivo, sto je posledica visokog rasta
potrošnje goriva u zemljama u razvoju (Narodna Republika Kina, Indija), brz rast proizvodnje
nafte i stalne političke tenzije u ključnim područjima za vađenje nafte (OPEC).[3]
Događaji koji su doprinijeli smanjenju proizvodnje nafte prikazani su u sledećoj tabeli
(Tabela I).

Tabela I. Smanjenje proizvodnje nafte

Godina Događaj Smanjenje Smanjenje realne

proizvodnje stope BDP-a
1956 Sueska kriza 10.1% -2.5%
1973 Arapsko-izraelski rat 7.8% -3.2%
1978 Iranska revolucija 8.9% -0.6%
1980 Iransko-irački rat 7.2% -0.5%
1990 Rat u perzijskom 8.8% -0.1%
zaljevu

Kako vidimo naftne šokove uzrokovane određenim događajem koji je bio uzrok pada
proizvodnje nafte, doveli su do pada rasta BDP-a u Sjedinjenim Državama.Vidljivo je da je
uticaj pada proizvodnje i rasta cijena nafte na smanjenje stope realnog BDP-a manji i manji.

6
 UNIVERZITET U TUZLI
FAKULTET ELEKTROTEHNIKE

2.2 Naftni šok

Naftni šok je poremećaj uzrokovan rastom cijena nafte po barelu (1 barel nafte ≈ 158,99
litara). Značaj proizvodnje nafte, svako povećanje cijena sirove nafte utječe na cjelokupnu
ekonomiju, kako na nacionalnom tako i na ekonomskom planu na svjetskom nivou. Ova vrsta
poremećaja je posebno pogođena industrijaliziranim zemljama, jer je njihova proizvodnja
posebno ovisna o ovom fosilnom gorivu. U 20. stoljeću došlo je do dva značajna povećanja
cijena sirove nafte zbog ponude koja nije mogla zadovoljiti postojeću potražnju za naftom.
Prvi naftni šok dogodio se 1973. godine koji je doveo do smanjenja isporuke nafte iz arapskih
zemalja (Tabela II), a drugi u prelazu 1979.-1980. godine. Kada govorimo o naftnim
šokovima, ne možemo napustiti udruženje proizvođača OPEC-a i sporazum u Teheranu
(1971). Teheranski sporazum je potpisan 14. februara 1971. godine između 23 naftne
kompanije i 6 od 10 zemalja članica OPEC-a. Ovim sporazumom dogovoreno je poskupljenje
sirove nafte po barelu sa $ 1.80 na $ 2.15, uz to da ona ostane na tom nivou do 1975. godine i
da se može prilagođavati stopi inflacije. Uzrok naftnog šoka je, kako mnogi ekonomisti misle,
embargo koji su zemlje članice OPEK-a uvele u SAD i zapadnoevropske zemlje (prvobitno je
to bila samo Holandija). Embargo je, najjednostavnije rečeno, zabrana izvoza robe (u ovom
slučaju nafte) u određene zemlje, što bi pogoršalo ekonomsku situaciju u tim zemljama.
Upravo mjere samih uvoznika nafte, kao i reakcije kupaca, dovele su do nestašice nafte, više
od embarga. Kratkoročno, naftna kriza dovela je do kratkoročnih nestašica. Dugoročne
posljedice su daleko ozbiljnije. Došlo je do porasta cijena nafte, što je s jedne strane
poboljšalo i ojačalo poziciju zemalja izvoznica i proizvođača nafte, a sa druge strane
pogoršalo položaj zemalja uvoznica nafte. Zemlje uvoznice nafte došle su u stanje značajnog
budžetskog deficita zbog rasta cijena nafte, jer su mogle finansirati samo povećane troškove
uvoza nafte. Pošto cijene nafte rastu, ali i zbog nedostatka, razvijaju se alternativni izvori
energije kao što su biodizel i energetski efikasne strategije, kao što su novi (viši) standardi
izgradnje ili manje štedljivi automobili [3].

Tabela II. Smanjenje isporuke nafte iz arapskih zemalja, stanje iz decembra 1973. godine
Prognoza Prognoza Smanjnje Smanjenje Smanjnje
prije krize poslije očekivane očekivane nafte u
Država (Hiljadu krize Arapske ukupne smislu
b/d) (Hiljadu nafte nafte ukupne
b/d) (%) (%) energije
Francuska 2,250 2,110 6 4 3
Velka Britanija 1,550 1,460 6 3 2
Italija 1,765 1,470 20 14​3 11​3
Zapadna 1,405 1,405 20 10 6
Njemačka
Belgija/Luxemburg 490 410 20 13 8
Japan 2500 2,075 20 9 7
Kanada 200 165 20 2 1
Nizozemska 2900 0 100 332​3 188​3
Portugal 100 0 100 64 42
Amerika 2400 0 100 13 6

7
 UNIVERZITET U TUZLI
FAKULTET ELEKTROTEHNIKE

2.3 Prvi naftni šok

Slika 2. Grafički prikaz cijena nafte od 1900. godine

Prva naftna kriza dogodila se 1973. godine. Cijene nafte su naglo skočile (Slika 2), pa se čak i
u SAD-u čekalo u redovima na benzinskim postajama. Pravi uzrok nije bila nestašica nafte,
kako se tvrdilo. Pobuna na pariškim ulicama 1968 godine, koja je preselila na dobar dio
Evrope, kao i klima stvorena protestima u SAD-u zbog rata u Vijetnamu. Dok je trajao
ustanak u Parizu, predsjednik Francuske potajno je putovao u Njemačku da sa francuskim
trupama koje su se tamo nalazile dogovori njegovo gašenje. Do toga nije doslo, ali je kapital
odjednom postao silno popustljiv. Trebalo je gotovo pet godina da se smisli rješenje, rješenje
je bilo maestralno, izazvana je svjetska kriza. Bila je to naftna kriza, čiji je uzrok navodno bila
viša sila. Tvrdilo se da će čovječanstvo uskoro iscrpiti sve dostupne izvore, pa je ono što je
preostalo moralo biti skupo. I to iznimno skupo, tako da je narednih godina cijena porasla i za
deset puta. Tvrdilo se da svi moraju platiti cijenu krize. Kriza je započela u jesen 1973. godine
kada su zemlje članice OPEC-a smanjile proizvodnju za oko 5% da bi digle cijenu nafte.
Cijena u par dana narasla je sa 3 dolara po barelu na vise od 5 dolara, dakle za oko 70%.
Tokom iduće godine, cijena sirove nafte je na svjetskom tržištu narasla na više od dvanaest
dolara. Smanjene proizvodnje nafte bilo je promišljeno svrstvo političkog pritiska zemalja
OPEC-a koje se nisu slagale sa politikom zemalja uvoznica nafte prema Yom Kippurskom
ratu. Poskupljenje je bilo uistinu šokantno dostizao je i visokih 400 %. Tako su se najednom
sve države uvoznice nafte našle u trgovinskom deficitu. Naftni šok najjače je pogodio države
zapadne Europe, Japan i takozvani „Treći svijet“, dok su SAD i SSSR bili samodovoljni u
vezi sa naftom. To jest, očekivane zemlje izvoznice nafte postale su izuzetno bogate,
međutim, to nije bio jedini efekat [4].

8
 UNIVERZITET U TUZLI
FAKULTET ELEKTROTEHNIKE

Slika 3. Grafički prikaz „šoka ponude“, utjecaj razine izlaza na cijenu

2.4 Dolazak pojma „petrodolar“

Uvoznici nafte bili su prisiljeni da pokriju svoj trgovinski deficit kreditima koji su dolazili u
dolarima (jer je dolar bila glavna valuta svjetske trgovine, a kao jedina valuta za koju je
kupljena nafta postavljena 1975. godine - takozvani "petrodolari") veći izvoznici nafte, zbog
većih prihoda od nafte, pokrenuli su opsežne projekte industrijalizacije i socijalnih programa
koji su također financirani američkim kreditima. "Treći svet" je pogodjen dvaput.
Pored 4 puta manje nestašice nafte i trgovinskog deficita, izvoz je patio od pada kupovne
moći zemalja u razvoju [6].

9
 UNIVERZITET U TUZLI
FAKULTET ELEKTROTEHNIKE

Slika 3. Grafički prikaz prvog naftnog šoka

2.5 Odgovor država na naftno šok

Države su na naftni šok odgovorile uglavnom na tri načina. Švedska i Španjolska (na primjer)
su se odlučile na apsorpciju udara kroz državni budžet, odnosno smanjile su trošarine na naftu
i naftne derivate kako bi građanima bio manji udar i manji porast cijena. Najbrojnija skupina
država, među kojima su primjerice bile Velika Britanija, Francuska i Italija, se odlučila na
prebacivanje novih cijena na javnu potrošnju i stvaranje planova štednje energije, međutim,
politika dohodaka je ostala nepromijenjena pa su jaki sindikati uspjeli ishoditi povećanje
plaća koje je pratilo povećanje cijena. Kako bi to pokrile, vlade su tiskale novac i time
financirale inflaciju. Objema skupinama su ove politike kasnije stigle na naplatu. Treću
skupinu su predvodile Njemačka i Japan koje su spremno prihvatile gubitak prosperiteta.
Japan je odmah implementirao povećanje cijena što je izazvalo krizu 1974. – 1975. godine, ali
je nakon toga uslijedio brzi rast (Slika 4), a Japan se koncentrirao na sektore koji gutajumanje
energije (na primjer elektroniku). Njemačka je postigla sličan efekat preko smanjenja dohotka
i očuvanja valute. Treća skupina je napravila teške rezove, ali je zato bila spremnija za
fluktuiranje cijena nafte [5].

10
 UNIVERZITET U TUZLI
FAKULTET ELEKTROTEHNIKE

Slika 4. Grafički prikaz trenda BDP-a u Japanu od 1960. do 2005. godine

2.6 Drugi naftni šok

Drugi naftni šok je stigao 1979. godine (Slika 5), izazvan protjerivanjem iranskog šaha Reze
Pahlavija i nacionalnom revolucijo u Iranu. Iduće godine, regiju je destabilizirao rat između
Irana i Iraka, što su iskoristile zemlje članice OPEC-a koje su podigle cijenu nafte 2.5 puta.
To je pokrenulo svjetsku recesiju 1981. – 1983. godine. Međutim, Japan i Njemačka su bili
praktički neokrznuti krizom, Velika Britanija, Francuska i Italija su sada morale provesti
društvene reforme koje su propustile provesti prilikom prvog naftnog šoka. To su izveli na tri
ideološki različita načina, u Velikoj Britaniji su bile desničarske, u Francuskoj ljevičarske, a u
Italiji promjene centra. Švedska i Španjolska koje su pripadale najteže pogođenoj grupi,
morale su provesti i društvene i energetske promjene. Petrodolari su se vraćali Zapadu u
obliku arapskih investicija i kupovine na burzama. Kao što je rečeno, od kolovoza 1971.
godine, dolar je počeo fluktuirati u svojoj vrijednosti jer je bio odcijepljen od Zlatnog
standarda. Paul Volcker, koje je bio guverner FED-a, odnosno američke inačice središnje

11
 UNIVERZITET U TUZLI
FAKULTET ELEKTROTEHNIKE

banke, pokrenuo je novu monetarnu politiku „nestašice novca“ (money scarcity – u trenucima
kada je rasla svjetska potražnja za dolarima), a vlada SAD-a je bila u procesu intenzivnog
naoružavanja za vrijeme Vijetnamskog rata, u kojem SAD vrlo aktivno sudjeluju od 1969. –
1975. godine, a time i intenzivnog rasta javnog duga [4].

Slika 5. Grafički prikaz drugog naftnog šoka

Treći naftni šok uslijedio je Zaljevskim ratom 1990. godine kada je cijen nafte skočila na 40,0
USD/bbl da bi u 2001. godini pala na 22-28 USD/bbl.
Četvti naftni šok stigao je 2004. godine Iračkim ratom kada su cijene nafte dostigle
nevjerovatnih 55,4 USD/bbl. Ratovi u Iraku 1990. i 2004. godine vodili su se isključivo radi
nafte.
Peti naftni šok počeo je u 2006. godini da bi dostigao vrhunac u srpnju 2008. godini kada je
cijena nafte na burzi u New Yorku iznosila 145 USD/bbl [7].

2.7 Posljedice naftnih šokova

Između 1980. – 1985. godine dolar je nezaustavljivo porastao što je pogodilo sve države
zadužene u dolarima (nešto slično kako je primjerice danas u Hrvatskoj porast švicarskog
franka pogodio ljude s kreditima u toj valuti). Meksiko je bio snažno pogođen, neke veće
države OPEC-a također, kao i većina Afrike, latinska Amerika i poglavito neke zemlje
„Drugog svijeta“. Istočnoeuropske zemlje su se 1970-ih godina zaduživale u „jeftinim“
dolarima preko kredita dostupnih od Njemačke i poglavito SAD-a, a sve kako bi financirale

12
 UNIVERZITET U TUZLI
FAKULTET ELEKTROTEHNIKE

modernizaciju infrastrukture i forsiranu industrijalizaciju država po uzoru na SSSR. Među te

države spada i Jugoslavija. I onda je, uz visoku kamatnu stopu koju je održavao FED,
eksplodirao dolar. Poljska je prva pukla i već početkom 1980-ih godina prestala vraćati
dugove jer ih jednostavno nije imala od kuda vraćati. U početku se mislilo da je Poljska zbog
sindikata Lecha Walese (Solidarnost) i socijalnih nemira u državi došla u tešku ekonomsku
situaciju, ali je s odmakom i protekom vremena postalo jasno da se radilo upravo o dužničkoj
krizi koja poveznicu nalazi sa cijenom nafte. Jugoslavija se našla u istoj situaciji, samo je
bomba eksplodirala nešto kasnije, početkom devedesetih godina prošlog stoljeća. Ekonomski
razlozi su zasigurno također bili jedan od razloga raspada Jugoslavije. Meksiko je kriza
najsnažnije pogodila 1982. godine, s tim da je tamo vrijednost pesosa drastično pala što je
samo pojačavalo krizu. Tek u siječnju 1986. godine je Saudijska Arabija slomila OPEC kartel
povećanjem proizvodnje nafte. Cijena nafte je pala na realnu (a ne više političku) vrijednost,
odnosno na cijenu prije naftnog šoka iz 1973. godine. Američka centralna banka je smanjila
kamatne stope, a s njima je pala i vrijednost dolara i sve je završilo stišavanjem dužničke
krize [5].

Slika 6. Grafički prikaz svih naftnih šokova zbog nagle promjene cijene nafte

U 2008. godini počela je najveća ekomoska kriza u historiji, koja je zahvatila čitav svijet a
počela je u SAD. Posaljedica krize je velka recesija, koja se između ostalog odrazila i na
potrošnju nafte i njenih derivata. Cijena nafte pala je na svega 45 USD/bbl. Neke Europske
zemlje su u 2010. godini produbili krizu, čime je cijna nafte u maju 2010. godine iznosila 85
USD/bbl.

13
 UNIVERZITET U TUZLI
FAKULTET ELEKTROTEHNIKE

3. Sistem par-nepar Jugoslavija

Nedostatak niti jednog proizvoda Jugoslovene nije pogodio kao nedostatak benzina krajem
1970-ih i početkom 1980-ih godina. Zbog krize koju je uzrokovala stalna devalvacija dinara,
ali i poskupljenja nafte na tržištu, država nije mogla uvoziti dovoljno nafte za potrebe
stanovništva. Najjednostavniji način uštede bio je prorijediti broj vozila na cestama, pa je 03.
svibnja . 1979. godine uveden zakon prema kojem su u određene dane mogli voziti samo
vlasnici automobila sa parnim, odnosno neparnim registarskim tablicama. Stoga je pravilo
vožnje par-nepar. Tijekom prvih tjedana, vožnja je bila zabranjena automobilima sa
određenim registarcijama vikendom i četvrtkom, a nakon nekoliko mjeseci uvedeno je i stalno
pravilo, da parnim danima ne smiju voziti automobili sa parnim registracijama, i obrnuto. U
vrijeme embarga OPEC-a 1973 godine, u cijelom svijetu nekoliko mjeseci nije bilo benzina
(zbog embarga). U Jugoslaviji prvu polovicu osamdesetih nije bilo benzina (bonovi (Slika 7),
par-nepar vožnja), jer je država bankrotirala (i prestala vraćati dugove) pa nije bilo deviza za
tanker nafte! Godine 1982-ge donesena je odluka o dodjeli bonova za benzin i dizelsko
gorivo. Svaki putnički automobil imao je pravo na 40 litara benzina mjesečno. U školama je
radi štednje uveden sat od 40 minuta. Vlada nestašica kave, deterdženta, ulja i kozmetike.
Uvedeni su i kartoni za plin [9].

Slika 7. Kupovni bon za 20 litara benzina

14
 UNIVERZITET U TUZLI
FAKULTET ELEKTROTEHNIKE

4. Klalifornijska energetska kriza

U razdobljima maksimalne potrošnje opskrbljivač postaje ključan to jest neophodan faktor u

zadovoljavanju potražnje, te stoga postavlja uvjete i može tražiti umjetno visoku cijenu za
isporuku dodatnih količina energije. Najekstremniji slučaj je Kalifornijska energetska kriza,
koja se odigrala u razdoblju 2000-2001. godine i uzrokovana je tržišnim manipulacijama, i
ilegalnim zatvranjem cjevovoda i ostale infrastrukture od strane energetskog konzorcija
Enron. Kalifornija je u tom razdoblju trpjela česte nestanke struje koji su pogađali velki broj
stanovnika, jedna od najvećih državnih energetskih kompanije je bankrotirala, a gospodarske
štete bile su ogromne. Kalifornija je u tom razdoblju imala instalirani kapacitet od 45 GW. U
vrijeme nestašice struje, potražnja za električnom energijom pala je na 28 GW. Velku razliku
izmedju ponude i potražnje uzrokovale su energetske kompanije (najčešće Enron), kako bi
umjetno stvorile nestašicu. Trgovci električnom energijom elektrane su gasili radi navodnog
održavanja u danima najveće potražnje, kako bi podigli cijene, te su u tim razdobljima
energiju naplaćivali i do 20 puta više od normalne cijene. Kriza je izazvala gospodarske i
ekonomske gubitke u iznosu od 40-45 milijardi dolara. Enron Corporation je američka
kompanija za energiju, robu i usluge sa sjedištem u Houstonu, Texas. Osnivana je 1985
godine, kao spajanje Hosuton Nstural Gas i InterNortha, obje relativno male regionalne
kompanije. Prije svog bankrota 03. decembra. 2001. godine, Eron je zaposlio oko 29 000
zaposlenika i bio je glavna kompanija za proizvodnju električne energije, prirodnog plina,
komunikacija, ceuloze i papira, a tijekom 2000. godine zaradio je gotovo 101 milijardu dolara
[8].

5. Energetska kriza Kuvajt

Šok cijena nafte iz 1990. godine dogodio se kao odgovor na invaziju Iraka na Kuvajt 2.
augusta 1990. godine, druga invazija Sadama Huseina na jednog člana OPEC-a. Trajanje
samo devet mjeseci, skok cijena je bio manje ekstreman i kraćeg trajanja od prethodnih
naftnih kriza 1973–1974 i 1979–1980, ali je taj skok još uvek doprinio recesiji početkom
devedesetih. Prosječna mjesečna cijena nafte porasla je sa 17 dolara za barel u julu na 36
dolara za barel u oktobru. Inače, Irak i Kuvajt proizvodili su ukupno 4,3 miliona barela
(680,000 m3) nafte dnevno. Potencijalni gubitak ovih zaliha, zajedno sa prijetnjama za
proizvodnju nafte u Saudijskoj Arabiji, doveo je do porasta cijena od 21 dolara za barel
krajem jula do 28 dolara po barelu 6. avgusta, sredinom oktobra dostigla vrhunac od 46 dolara
po barelu. Sjedinjenim Američkim Državama iskusila vojni uspjeh protiv iračkih snaga,
zabrinutost oko dugoročnih nestašica snabdijevanja se smanjila i cijene su počele da padaju
[13].

15
 UNIVERZITET U TUZLI
FAKULTET ELEKTROTEHNIKE

16
 UNIVERZITET U TUZLI
FAKULTET ELEKTROTEHNIKE

Slika 8. Jedan od stotinu kuvajstskih naftnih požara izazvan povlačenjem iračkih snaga 1991
godine

6. Energetska kriza Pakistan

Porijeklo pakistanske energetske krize može se pratiti od 1990-ih. Velika energetska kriza je
zapravo izbjegnuta sedamdesetih godina, kada je vlada pokrenula masivne brane Mangla i
Tarbela, što je dovelo do kratkotrajnog perioda robusne hidroenergije koja je reagirala na
potražnju. Međutim, nakon perioda snažnog ekonomskog rasta u 1980-ima, potražnja za
energijom je naglo porasla, a ponuda i infrastruktura nisu mogli da se održe. Pakisatn ima
velike probleme sa nedostatkom električne enegije, nedostaci električne energije dostigli su
vrhunac od 8,500 megavata (MW) u junu 2012. godine - više od 40% nacionalne potražnje.
Prema nekim procjenama, nestašica energije dovela je zemlju do 4% BDP-a u posljednjih
nekoliko godina. Također su prisilili zatvaranje stotina tvornica (uključujući više od pet
stotina sam u industrijskom čvorištu grada Faisalabada), paralizirajući proizvodnju i
pogoršavajući nezaposlenost. U 2013. godini zabilježen je prosječni manjak električne
energije od približno od 6,000-7,000 megavata. S obzirom da dnevni prosjek zahtjeva oko
15,000 MW, Pakistanu treba dvostruko više energije nego što je trenutno u mogućnosti
proizvesti. Kako bi se problem ublažio 2015. godine u Pakistanu je izrađena prva solarna
elektrana, koja spokriva četiri hiljade hektara pustinje Holistan, time je domaća
elektroenergetska mreža pojačana za 1000 MW. Projekat je finansirala Kina. Planirano je da
će se do 2018. godine stati u kraj redukcijama, misleći na sistem rotiranja redukcije i
sključenja, s ciljem racionačizacije upotrebe električne energije [11].

17
 UNIVERZITET U TUZLI
FAKULTET ELEKTROTEHNIKE

7. Energetska kriza Gaza

Od početka blokade koju je nametnuo Izrael 2007. godine, Gaza se susreće sa problemom
učestalog nestanka električne energije, ograničenjem korštenja alternativnih goriva. Drvo za
potpalu i plin su oksudni, dok je tečno gorivo skupo i nije lahko dostupno. Nestašica goriva,
uzrokovana egipatskim udarom na krijumčarske tunele, pogodila je i proizvodnju struje u
jedinoj elektrani u Gazi, koja je ovisna o jeftinom egipatskom dizelu. Nakon što je iscrpila
svoje rezerve, elektrana je bila prisiljena prestati s radom 43 dana krajem 2013. godine, što je
uzrokovalo duge nestanke struje i teško pogodilo opskrbu osnovnih servisa, uključujući
zdravstvo, vodovod i sanitarne ustanove. Elektrana je s radom nastavila nakon što je
palestinska vlada kupila gorivo od Izraela sredstvima doniranim iz Katara. Prema izvještaju
UN-a iz marta 2014. godine, električna energija isporučena iz Izraela, Egipta i jedne elektrane
u Gazi, zadovoljila je manje od polovine procijenjenih potreba. Problem se pogoršao kada su
izraelske granate uništile jedinu elektranu u Gazi u ljeto 2014. godine. Nestanci električne
energije mogu trajati više od 16 sati na dan. Kada je električna energija dostupna onda je to
sporadično i traje u intervalima od pet do osam sati. Srećom, Gaza je izuzetno bogata jako
korisnim prirodnim resursom – sunčevom energijom. S obzirom na to da Gaza ima prosječno
320 sunčanih dana u godini, solarna energija bi mogla biti idealno rješenje za zadovoljavanje
osnovnih potreba. Zbog toga je pokrenut je projekt pod nazivom „Empower Gaza“ čiji je cilj
da instaliraju solarne panele u glavnim bolnicama u Gazi (Slika 9). Dvije bolnice u Gazi već
koriste solarnu energiju od jeseni 2014. godine, uz pomoć Vlade Japana, električna energija u
odjeljenjima za intenzivnu njegu nije nijednom prekinuta. Do juna 2017. godine planirana je
instalacija solarnih panela još u četiri bolnice. Program Ujedinjenih naroda za razvoj (UNDP)
podržava ovaj projekt tako što uvozi baterije i panele u Gazu iz Izraela. UNDP je također već
instalirao solarne panele u školama, zdravstvenim i komunalnim institucijama, podržavajući
palestinsku solarnu inicijativu, čiji je cilj da okupirani palestinski teritorij do 2020. godine 30
posto potreba za električnom energijom zadovoljava iz obnovljivih izvora. Privatna upotreba
solarne energije je također sve popularnija. Jedna solarna jedinica u vrijednosti 1.500 dolara
može namiriti obiteljsku kuću električnom energijom [12].

18
 UNIVERZITET U TUZLI
FAKULTET ELEKTROTEHNIKE

Slika 9. Program donacija Gazi za izradu solarnih panela

8. Naftni šok u 2019. godini

Na svjetskim su tržištima cijene nafte polovicom travnja u 2019. godini dostigle najviše
razine u šest mjeseci, nakon par dana cijene su oštro pale jer je presjednik SDA-a Donal
Trump pozvao OPEC da poveća proizvodnju kako bi cijene „crnog zlata“ prestale rasti. Na
londonskom tržištu je barel poskupio 0.2% na 72,15 dolara, dok je na američkom tržištu
cijena barela skliznula za 1.1% na 63,30 dolara, što je njezin prvi pad nakon šest tjedana rasta.
Od početka godine cijene su nafte porasle oko 40% i dostigle su najviše razine od studenog
prošle godine, što se ponajviše zahvaljuje smanjenu proizvodnje od strane Organizacije
zemalja izvoznica nafte (OPEC). Ta organizacija, zajedno sa skupinom nezavisnih
proizvođača na čelu sa Rusijom, pridržava se lanjskog dogovora o smanjenju proizvodnje za
1,2 milijuna barela dnemno, što podržava cijene. Cijeen nafte rastu i zbog sankcija SDA-a na
naftni sektor Irana i Venezuele, što dodatno ograničava ponudu na tržištima. Podršku
cijenama je pružilai odluka Njemačke, Poljske i Slovačke o obustavi uvoza nafte iz Rusije
cjevovodom zbog zagađenja, taj potez je prekinuo naftne tokove prema pojedinim djelovima
Europe. Zbog toga se cijena barela na londonskom tržištu po prvi put ove godine probila
iznad razine od 75 dolara. Rusija je razgovarala sa uvoznicima iz Poljske, Bjelorusije i
Ukrajine, najavljujući skorašnje rješenje problema i nastavak isporuke nafte. Iz Ruske naftne
kompanije Rosneft priopćili su, da se ipak ne očekuje manjak nafte na tržištima zbog
proširenih američkih sankcija Iranu. Analitičari procjenjuju da će Iran ipak nastaviti izvozidi
naftu, iako u znatno smanjenim količinam. Prema procjeni svjetske kompanije za energetska
pitanja FGE, dnemono će se i dalje izvoziti 400.000 do 500.000 barela dnemno sirove nafte i
kondezata, dok trenutno Iran izvozi oko milijun barela dnemno. Proizvodnja u SAD-u

19
 UNIVERZITET U TUZLI
FAKULTET ELEKTROTEHNIKE

dostegnuta je na 12,2 milijuna barela dnemno, što je do sada najviša razina proizvodnje jedne
zemlje u svijetu. Venezuela sa najvećim potvrđenim rezervama nafte na svijetu, zbog
otjerivanja stranih kompanija, smanjila je proizvodnju nafte na najnižu razinu u posljednjih 30
godina. Tome treba pridodati i američke ekonomske sankcije i smanjenje kupnje venecuelske
nafte za oko 100.000 tona dnemno [12].

9. Kriza prirodnog plina

Dvadesetog januara 2009. godine Rusija i Ukrajina postigle su sporazum o isporuci

prirodnog gasa zapadnoj Evropi. Sporazumom je okončana kriza, koja se dogodila kada je
Moskva prekinula snabdijevanje gasom u regionu 13 dana. Prvi spor između Moskve i Kijeva
o isporukama plina dogodio se prije tri godine kada je Rusija prestala prodavati plin Ukrajini
zbog spora oko cijena. Potom ju je optužila da uzima plin iz isporuka za zapadnu Europu, te je
potpuno prekinula slanje sedmog januara. Ukrajinski presjednik Viktor Juščenko odbacio je
tvrdnje Moskve, spor je konačno bio razriješenj 19. januara, ali ne prije nego što su isporuke
plina u 18 europskih zemalja bile oziblno poremećene tijekom jedne od najhladnijih
zabilježenih zima. Europa namiruje gotovo četvtinu svojih potreba za prirodnim plinom od
Gazaproma, ruskog plinskog monopola. Osamdeset posto plina koji Gazaprom šalje na zapad
prolazi kroz iste plinovode koji opskrbljuju i Ukrajinu. Neke zemlje poput Finske, Mađarske,
Slovačke, Makedonije, Bugarske, Litve, Estonije i Litvanije, bile su posebno teško pogođene
jer se oslanjaju na Rusiju za namirenje gotovo svih svojih potreba za plinom. Kriza koja je
suprostavila Rusiju i Ukrajinu oko isporuke plina dogodila se i u januaru 2006. godine. Tada
su poremećaji opskrbe Europe bili minimalni, a spor je bio razriješen za tri dana. U
posljednjoj krizi, Ukrajina i Rusija sus se sporazumjele oko cijena za sledećih deset godina.
Dužnosnici iz obje zemlje kažu da taj sporazum pokazuje da Moskva i Kijev mogu biti
pouzdani opskrbljivači plinom na dugi period. No, mnogi analitičari, a među njima i Marshall
Goldman sa Univerziteta Harvard, izržavaju sumnje, kažu da ova najnovija kriza dokazuje
koliko je važno za Europu da smanji svoju ovisnost o isporukama plina iz Rusije, te da je za
Europu ključno da nađe alternativne izvore energije i to što hitnije [13].

10. Događaji koji su počekom 2011. godine utjecali na promjene na

energetskim tržištima

Početkom 2011. neka su globalna zbivanja imala krupne posljedice na stanje u energetskim
sektorima u Europi a to su:

• Politička destabilizacija sjeverne Afrike i Bliskog istoka (Tunis, Egipat, Libija - porast
cijena nafte od 15%, Alir, Sirija i druge zemlje);

20
 UNIVERZITET U TUZLI
FAKULTET ELEKTROTEHNIKE

• Prijetnja političke destabilizacije oko Perzijskog zaljeva: Jemen, Bahrein, UAE, Saudijska
Arabija;
• Moguća destabilizacija područja oko Perzijskog zaljeva kao glavnog izvoznog pravca nafte
za Aziju i pomoćnog za Europu i SAD, osobito nakon likvidacije Bin Ladena;
• Preispitivanje energetske politike razvijenih zemalja nakon akcidenta u NE Fukushima
Daiichi, što je primjerice već počelo odlukom Njemačke o privremenoj obustavi rada 17
nuklearnih reaktora starijih od 30 godina;
• Porast energetske uloge Rusije (osobito za Europu) -strateški savez ruskih i anglo-američkih
naftnih divova.

Porast cijena nafte na svjetskom trištu od 15-ak posto nakon događaja u Libiji, koji višestruko
nadmašuje objektivni značaj Libije u globalnoj potrošnji nafte pokazuje nervozu tržišta, kao i
značajan utjecaj tržišnih spekulacija, što će vjerojatno karakterizirati energetska trišta i u
budućnosti. Bitna značajka energetskih tržišta je povezanost cijena ostalih energenata s
naftom, pa činjenica da je ugljen sad znatno jeftiniji od nafte nipošto ne znači da će tako biti i
u budućnosti. Ocjenjuje se kako će sva ova zbivanja izazvati preispitivanja energetske
strategije mnogih zemalja, osobito u Europi. Vjerojatno će to izazvati i preispitivanje
nuklearne energije, ali kad se panika smiri, za očekivati je da zemlje koje zavise o uvoznoj
energiji poput Japana, Francuske i drugih, neće napustiti nuklearnu energiju, ali će taj događaj
utjecati na uvođenje strogih tehničkih normi i sigurnosnih procedura što će poskupiti cijenu
električne energije iz nuklearnih izvora. Slično je i izljev nafte u Meksičkom zaljevu 2010.
Godine utjecao na privremeno zaustavljanje bušenja u dubokom moru, koje se postepeno
nastavlja ali uz stroge tehničke norme i sigurnosne propise, te porast troškova proizvodnje
nafte i plina iz podmorja [14].

21
 UNIVERZITET U TUZLI
FAKULTET ELEKTROTEHNIKE

11. Zaključak

Energetski paradoks je glavni izazov moderne civilizacije na početku druge decenije 21.
vijeka, a u narednim decenijama energetska geopolitika će sve više igrati sve važniju ulogu.
Naime, dok se energetski paradoks ne formulira kao stvarna prijetnja daljnjem rastu globalne
ekonomije, ili dok nauka ne pronađe tehnička rješenja za dugoročno snabdijevanje
obnovljivim izvorima energije, energetska geopolitika će sve više utjecati na proizvodnju,
transport i potrošnju energije iz klasičnih izvora, ali indirektno o odnosima u proizvodnji
obnovljivih izvora energije. Tako su savremeni energetski paradoks i energetska geopolitika
zatvorili krug. Dok čovječanstvo ne riješi problem trajne opskrbe energijom iz obnovljivih
izvora, do tada će fosilna goriva imati velku energetsku ulogu, a odnosi u energetskoj
geopolitici sve izraženiji.

22
 UNIVERZITET U TUZLI
FAKULTET ELEKTROTEHNIKE

12. Popis slika i tabela

Popis slika:

Slika 1. Thunder Horse, najveća platforma na svijetu 5

Slika 2. Grafički prikaz cijena nafte od 1900. godine 8

Slika 3. Grafički prikaz „šoka ponude“, utjecaj razine izlaza na cijenu 9

Slika 3. Grafički prikaz prvog naftnog šoka 10

Slika 4. Grafički prikaz trenda BDP-a u Japanu od 1960. do 2005. godine 11

Slika 5. Grafički prikaz drugog naftnog šoka 12

Slika 6. Grafički prikaz svih naftnih šokova zbog nagle promjene cijene nafte 13

Slika 7. Kupovni bon za 20 litara benzina 14

Slika 8. Jedan od stotinu kuvajstskih naftnih požara izazvan povlačenjem iračkih snaga 1991
godine 16

Slika 9. Program donacija Gazi za izradu solarnih panela 18

Popis tabela:

Tabela I. Smanjenje proizvodnje nafte 6

Tabela II. Smanjenje isporuke nafte iz arapskih zemalja, stanje iz decembra 1973. godine 7

23
 UNIVERZITET U TUZLI
FAKULTET ELEKTROTEHNIKE

13. Literatura

[1] Sekulić, G.: Skokovi cijena na ranjivom i neizvjesnom naftnom tržištu, Časopis EGC,
5/2004, str. 18, 19 i 20.
[2] Svjetske naftne pričuve su sve veće, Časopis EGC, 1/2004, str. 100.
[3] Dekanić, I.: Svjetsko tržište nafte 90-ih godina, Mjesečnik Jugoslavenskih komiteta
svjetskih kongresa za naftu, godina 41, broj 7-8, str. 357, 358, 360, 361, 362 i 363.
[4] Cerović, Lj. i Bašić H.: Analiza i prognoza ponude i potražnje na tržištu svjetskoga
tankerskog brodarstva, Ekon. misao praksa DBK., god XVII. (2008), broj 1. (29 – 46), str. 30,
44 i 45.
[5] Hobsbawm, Eric. Doba ekstrema: Kratko dvadeseto stoljeće 1914.-1991. Zagreb:
Zagrebačkanaklada, 2009.
[6] Malešić,M. Upravljanje u krizi.//Međunardone studije.-3(2003), 1; str. 51-56;
[7] Kuiken, Jonathan. "Caught in Transition: Britain's Oil Policy in the Face of Impending
Crisis, 1967-1973." Historical Social Research / Historische Sozialforschung 39, no. 4 (150)
(2014): 272-90.
[8] Neff, Donald. "Nixon's Middle East Policy: From Balance to Bias." Arab Studies
Quarterly 12, no. 1/2 (1990):121-52.
[9] Türk, Henning. "The Oil Crisis of 1973 as a Challenge to Multilateral Energy Cooperation
among Western Industrialized Countries." Historical Social Research / Historische
Sozialforschung 39, no. 4 (150) (2014): 209-30.
[10] Von Lazar, Arpad. "Memories of Embargoes Past: Petro-Politics in 1973." Harvard
International Review 10, no. 5 (1988): 19-22.
[11] 24 neune Kraft gepland, ew AKTUELL Nachrichten, Enegiewirtshaft Jg. 105(2006),
Heft 4
[12] Primakov, Jevgenij. Rusija i Arapi. Iza kulisa na Bliskom istoku od Hladnog rata do
današnjih dana. Zagreb: MATE, 2012.
[13] DEKANIĆ, I., KOLUNDŽIĆ, S., KARASALIHOVIĆ, D., 2003. Stoljeće nafte, 2. dop.
i izm. izdanje. Zagreb: Naklada Zadro.
[14] KARASALIHOVIĆ SEDLAR, D., 2014. Cijene i tržišta nafte i plina, Ekonomika
naftnog rudarstva, materijali uz predavanje, Zagreb.

24