Matematika E Skripta PDF

ii
Sadržaj
1 Brojevi i mjerenje 1
1.1 Prirodni brojevi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 2
1.1.1 Osnovna ideja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 2
1.1.2 Usporedba prirodnih brojeva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 3
1.1.3 Zbrajanje prirodnih brojeva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 4
1.1.4 Oduzimanje prirodnih brojeva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 6
1.1.5 Množenje prirodnih brojeva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7
1.1.6 Dijeljenje prirodnih brojeva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7
1.2 Cijeli brojevi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 10
1.2.1 Osnovna ideja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 10
1.2.2 Usporedba cijelih brojeva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 11
1.2.3 Zbrajanje cijelih brojeva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 12
1.2.4 Oduzimanje cijelih brojeva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 14
1.2.5 Množenje cijelih brojeva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 16
1.2.6 Dijeljenje cijelih brojeva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 17
1.3 Racionalni brojevi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 18
1.3.1 Osnovna ideja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 19
iii
iv
1.3.2 Usporedba racionalnih brojeva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 21
1.3.3 Zbrajanje i oduzimanje racionalnih brojeva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 22
1.3.4 Množenje racionalnih brojeva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 24
1.3.5 Dijeljenje racionalnih brojeva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 25
1.3.6 Gustoća racionalnih brojeva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 28
1.4 Realni brojevi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 30
1.4.1 Postupak mjerenja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 30
1.4.2 Konačni decimalni zapis . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 32
1.4.3 Beskonačni periodički decimalni zapis . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 35
1.4.4 Beskonačni neperiodički decimalni zapis . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 37
1.4.5 Osnovna ideja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 38
1.4.6 Operacije s realnim brojevima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 39
1.4.7 Osnovna svojstva realnih brojeva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 44
1.4.8 Je li riješen problem mjerenja? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 45
2 Matematički jezik 49
2.1 Aritmetički izrazi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 51
2.1.1 Smisao aritmetičkih izraza . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 51
2.1.2 Postupak računanja aritmetičkih izraza . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 52
2.1.3 Primjena aritmetičkih izraza . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 54
2.2 Algebarski izrazi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 58
2.2.1 Smisao algebarskih izraza . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 58
2.2.2 Pojednostavnjivanje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 60
v
2.2.3 Zbrajanje i oduzimanje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 62
2.2.4 Množenje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 66
2.2.5 Formule za brzo množenje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 69
2.2.6 Faktorizacija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 71
2.2.7 Razlomci . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 75
2.2.8 Prevod̄enje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 78
2.3 Jednadžbe . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 85
2.3.1 Pojam jednadžbe i rješenja jednadžbe . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 85
2.3.2 Logika rješavanja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 88
2.3.3 Opći postupak rješavanja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 89
2.3.4 Rješavanje jednadžbi metodom suprotne operacije . . . . . . . . . . . . . . . 90
2.3.5 Kvadratna jednadžba . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 92
2.3.6 Rješavanje jednadžbe faktorizacijom . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 93
2.3.7 Jednadžbe i zakoni prirode . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 94
2.3.8 Sustavi jednadžbi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 95
2.3.9 Upotreba jednadžbi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 100
2.4 Kordinatni sustav . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 108
2.4.1 Koordinate . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 108
2.4.2 Krivulje i jednadžbe . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 113
2.4.3 Pravci . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 115
2.4.4 Jednadžbe i krivulje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 118
2.5 Skupovi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 126

vi
2.5.1 Osnovna ideja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 126
2.5.2 Operacije sa skupovima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 129
2.5.3 Intervali realnih brojeva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 131
2.5.4 O logičkim simbolima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 133
3 Funkcije 135
3.1 Pojam funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 135
3.1.1 Osnovna ideja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 135
3.1.2 Zadavanje funkcija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 136
3.1.3 Jednoznačnost . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 142
3.1.4 Domena funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 144
3.1.5 Rang funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 150
3.1.6 Funkcije i jednadžbe . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 152
3.1.7 Funkcije i nejednadžbe . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 156
3.1.8 Predznak funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 159
3.1.9 Suprotna funkcija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 161
3.2 Rast, pad i ekstremi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 176
3.2.1 Osnovna ideja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 176
3.2.2 Lokalni ekstremi funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 177
3.2.3 Globalni ekstremi funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 178
3.2.4 Intervali rasta i pada funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 180
3.2.5 Tablica rasta, pada i ekstrema . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 181
3.3 Zakretanja i točke pregiba . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 185

vii
3.3.1 Osnovni pojmovi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 185
3.4 Rubno ponašanje funkcije i pojam limesa . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 191
3.4.1 Osnovna ideja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 191
3.4.2 Pojam limesa funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 194
3.4.3 Rubno ponašanje funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 200
3.5 Čitanje grafa funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 204
3.5.1 Čitanje grafa . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 204
4 Elementarne funkcije 211
4.1 Racionalne funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 211
4.1.1 Direktna proporcionalnost . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 212
4.1.2 Linearne funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 213
4.1.3 Kvadratne funkcije i parabole . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 218
4.1.4 Polinomi i racionalne funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 224
4.2 Korijeni i potencije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 234
4.2.1 Drugi korijen . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 234
4.2.2 Računanje s drugim korijenima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 236
4.2.3 Korjenske jednadžbe . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 241
4.2.4 Apsolutna vrijednost . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 242
4.2.5 Viši korijeni . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 247
4.2.6 Potencije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 251
4.2.7 Potencija kao funkcija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 257
4.3 Eksponencijalne i logaritamske funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 264

viii
4.3.1 Eksponencijalni rast . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 264
4.3.2 Eksponencijalne funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 269
4.3.3 Logaritamske funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 271
4.3.4 Eksponencijalne i logaritamske jednadžbe . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 274
4.4 Trigonometrijske i arkus funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 278
4.4.1 Geometrija i trigonometrija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 278
4.4.2 Sinus i kosinus . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 285
4.4.3 Sinusoide i periodički procesi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 290
4.4.4 Trigonometrijski identiteti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 293
4.4.5 Arkus funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 294
4.4.6 Tangens i kotangens . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 300
4.5 Elementarne funkcije i grafovi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 302
4.5.1 Operacije s funkcijama . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 302
4.5.2 Elementarne funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 305
5 Matematika promjena 309
5.1 Pojam derivacije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 311
5.1.1 Osnovna ideja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 311
5.1.2 Brzina jednolikog gibanja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 313
5.1.3 Brzina nejednolikog gibanja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 315
5.1.4 Brzina promjene i derivacija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 323
5.1.5 Računanje derivacije po definiciji . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 325
5.1.6 Derivacija kao funkcija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 328

ix
5.1.7 Diferencijal . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 329
5.2 Račun derivacija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 332
5.2.1 Osnovna ideja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 332
5.2.2 Tablične derivacije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 334
5.2.3 Pravila deriviranja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 339
5.2.4 Pravilo za kompoziciju funkcija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 343
5.2.5 Derivacije višeg reda . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 346
5.3 Derivacija je brzina promjene . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 348
5.3.1 Gibanje po pravcu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 348
5.3.2 Brzina promjene u raznim situacijama . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 353
5.4 Antiderivacija ili neodred̄eni integral . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 356
5.4.1 Pojam antiderivacije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 356
5.4.2 Elementarni račun neodred̄enog integrala . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 360
5.4.3 Primjena neodred̄enog integrala na gibanje čestice . . . . . . . . . . . . . . . 363
5.5 Pojam odred̄enog integrala . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 367
5.5.1 Osnovna ideja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 367
5.5.2 Promjena položaja kod jednolikog gibanja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 368
5.5.3 Nejednoliko gibanje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 369
5.5.4 Rad sile . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 374
5.5.5 Pojam odred̄enog integrala . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 378
5.5.6 Računanje odred̄enog integrala . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 381
5.5.7 Postojanje odred̄enog integrala . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 383

x
5.6 Elementarni račun odred̄enog integrala . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 385
5.6.1 Osnovni teorem diferencijalnog i integralnog računa . . . . . . . . . . . . . . 385
5.6.2 Elementarna pravila za odred̄eni integral . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 389
5.7 Primjena odred̄enog integrala . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 394
5.7.1 Osnovna ideja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 394
5.7.2 Neke primjene u fizici . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 394
5.7.3 Površina lika . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 400
5.7.4 Srednja vrijednost funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 401
5.8 Diferencijalne jednadžbe . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 404
5.8.1 Pojam diferencijalne jednadžbe . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 405
5.8.2 Metoda separacije varijabli . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 409
6 Neke matematičke strukture 415
6.1 Vektori . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 416
6.1.1 Pojam vektora . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 416
6.1.2 Zbrajanje vektora . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 419
6.1.3 Množenje vektora brojem . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 425
6.1.4 Reci to vektorom . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 427
6.1.5 Reprezentacija vektora . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 430
6.1.6 Skalarni produkt . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 436
6.1.7 Vektorski produkt . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 444
6.1.8 Mješoviti produkt . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 450
6.2 Sustavi linearnih jednadžbi i matrice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 457

xi
6.2.1 Gaussov postupak . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 457
6.2.2 Algebra matrica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 465

xii
Predgovor
Ova skripta je namijenjena studentima Visoke škole za sigurnost na radu. Njena je svrha
pomoći vam da razumijete osnovne ideje, da uvježbate neke osnovne procedure
za rješavanje tipičnih problema i da steknete osjećaj za primjenu visokoškolske
matematike. Razumijevanje pojmova omogućit će vam da primjenjujete matematiku a
vladanje osnovnim procedurama da rješavate neke veoma značajne i praktične probleme.
Psihološki, steći ćete osjećaj sigurnosti i upotrebljivosti svog matematičkog znanja što je dobra
osnova za daljnje proučavanje. Cjelovitost tog znanja ćete postići tek kad steknete iskustvo u
njegovoj primjeni u vašoj budućoj struci.
Skripta je podijeljene na poglavlja, cjeline i teme. Na početku svake cjeline dana je osnovna
informacija što se u toj cjelini obrad̄uje i navedene su cjeline koje tvore neposredno potrebno
predznanje. Na kraju je sumirano što biste trebali znati nakon proučavanja cjeline. Svaka
cjelina je sastavljena od niza tema. Svaka tema započinje objašnjenjem osnovne ideje. Nakon
toga slijede riješeni primjeri na kojima su objašnjene osnovne procedure. Pokazano je kako
se pomoću njih rješavaju tipični zadaci i kako se ta matematika primjenjuje. Na kraju cjeline
dani su zadaci za vježbanje na kojima možete dodatno vježbati opisane procedure i provjeriti
jeste li ih usvojili. Ponegdje postoje još i dodatni zadaci za vježbanje najosnovnijih procedura.
Napomenimo još da ova skripta daje samo uvodno razumijevanje osnovnih tema visoko-
školske matematike. Želja je autora da vam ona bude dobra osnova za daljnje izučavanje
matematike i njene primjene u drugim djelatnostima.
xiii
xiv
Brojevi i mjerenje
1
Brojevi su najstarija matematička zamisao, no još uvijek i najvažnija. Na njima se može ilus-
trirati sama bit matematičkog djelovanja. Da bismo preciznije kontrolirali i oblikovali
svijet uveli smo razne postupke mjerenja i brojeve kao zamišljene objekte kojima
izražavamo rezultate mjerenja. Bez brojeva možemo reći da je nečeg puno ili malo, ali
pomoću brojeva možemo to preciznije odrediti. Npr. na mojoj polici je točno 17 knjiga i lako
ću brojanjem utvrditi nedostaje li mi koja. Isto tako, u ljudskom jeziku postoji samo nekoliko
riječi za boje svjetlosti (plava, žuta, tamnocrvena itd.). No pomoću brojeva možemo posve
precizno reći da npr. žuta boja helija nije bilo koja žuta boja nego žuta boja točno odred̄ene
valne duljine od 5.88 ⋅ 10−7 metara. Nadalje, ne samo da putem mjerenja nešto možemo
preciznije odrediti nego se i pravilnosti u prirodi mogu precizno izraziti odnosima
med̄u brojevima. Npr. kod zagrijavanja čelične šipke njeno produljenje ∆ l je proporcionalno
postojećoj duljini šipke l i promjeni temperature ∆ t:
∆ l = 16 ⋅ 10−6 ○ C −1 ⋅ l ⋅ ∆ t
Ovaj zakon treba uvažiti u svim čeličnim konstrukcijama, od željezničke pruge, do mostova.
Po njemu se točno mogu proračunati rastezanja čeličnih elemenata i konstrukcije dizajnirati
tako da ova rastezanja ne naruše njihovu stabilnost i funkcionalnost.
Ovo su tek neki gotovo nasumice izabrani primjeri koji pokazuju koliko su brojevi važni i
zašto ih treba dobro poznavati.
Zbog tolike važnosti brojeva nije naodmet da se nakon toliko godina školovanja još jednom
malo zamislite nad njima. Ovo poglavlje ima karakter ponavljanja. Zato su objašnjenja
osnovnih ideja veoma kratka, svedena na natuknice ili ih uopće nema. Popisani su osnovni
pojmovi, procedure računanja i neka elementarna svojstva brojeva. Provjerite što vam je
1
2 1. Brojevi i mjerenje
slabije poznato i to promislite i provježbajte. Ako vam teže ide, ništa zato. Ljudskoj zajednici
su trebala stoljeća da prihvati npr. negativne brojeve, a danas se traži od vas da ih savladate
u godinu dvije osnovnog školovanja. I danas se pišu cijele knjige i vode polemike o prirodi i
smislu brojeva. Za većinu standardnih primjena važno je samo da razumijete osnovnu zamisao
o brojevima kao o rezultatima odred̄enih procesa mjerenja, te da znate izvršiti računske
operacije s njima kao i da razumijete smisao tih operacija.
1.1 Prirodni brojevi
Orijentacija
U ovoj cjelini je ukratko opisana osnovna zamisao o prirodnim brojevima i njihovoj upotrebi.
Navedene su definicije osnovnih operacija s prirodnim brojevima i postupci računanja.
1.1.1 Osnovna ideja
Da bismo mogli prebrojiti predmete u nekom skupu trebamo imati početni broj koji opisuje
početak brojanja, i nakon svakog broja moramo imati sljedeći broj kojim možemo eventualno
nastaviti brojanje. Prvi broj označavamo 0. On predstavlja stanje na početku brojanja.
Izaberemo predmet iz skupa i pridružimo mu sljedeći broj koji označavamo 1, izaberemo novi
predmet iz skupa i pridružimo mu sljedeći broj koji označavamo 2, itd.
●
●. . .
● ●
0→1→2→3→ . . .
Brojeve obično grafički predstavljamo točkama na pravcu. Izaberemo točku, jedan od dva
smjera i jediničnu dužinu. Točki pridružimo broj 0 i ”koračajući” u izabranom smjeru za
izabranu dužinu koraka nanosimo 1, 2, . . .:
0 1 2 3 4 x
Broj koji pridružimo zadnjem predmetu u skupu zovemo broj elemenata skupa i on je
mjera veličine tog skupa. Ako u skupu nema elemenata tad je početni broj 0 mjera tog skupa.
1.1. Prirodni brojevi 3
Prirodni brojevi
Ovakvi brojevi, kojima mjerimo količinu predmeta u skupu, nazvani su prirodni brojevi.
Zamišljamo ih kao jedan niz objekata pomoću kojih brojimo:
0, 1, 2, 3, . . .
U tom nizu nema zadnjeg člana, već nakon svakog člana postoji sljedeći član koji nam
osigurava eventualni nastavak brojanja.
Skup svih prirodnih brojeva označavamo N, a skup prirodnih brojeva bez nule N+ .
Pošto je brojeva beskonačno, jako je važno imati dobar zapis brojeva. Danas je to
dekadski zapis brojeva (ili zapis u bazi deset) koji omogućuje da svaki broj zapišemo pomoću
znamenki, oznaka za prvih deset brojeva 0, 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8 i 9. Tako npr. da je nečeg 406
znači da tu imamo 4 stotice, 0 desetica i 6 jedinica:
4 0 6
4 stotice 6 jedinica
0 desetica
Dekadski zapis broja
Svaka znamenka u zapisu broja svojom pozicijom govori što prebraja (jedinice ili desetice
ili druge potencije broja deset), a svojom vrijednošću koliko toga ima. Ovakav zapis zovemo
pozicioni dekadski zapis brojeva.
1.1.2 Usporedba prirodnih brojeva
Usporedba prirodnih brojeva
Ako se broj a javlja u procesu brojanja prije nego broj b kažemo da je a manji od b, ili da
je b veći od a i označavamo a a.
a b
a<b
U decimalnom zapisu je lako ustanoviti koji je broj manji.
Primjer 1.1.1. Usporedimo 14299 i 14301.
Rješenje: Postupak usporedbe je sljedeći. Tražimo slijeva prvo mjesto na kojem se znamenke
razlikuju. Brojevi imaju isto desettisućica (1) i tisućica (4). No prvi broj ima manje stotica (2)
nego drugi (3) pa je manji usprkos tome što ima više desetica i jedinica nego drugi broj. Dakle,
14299 < 14301. Y
1.1.3 Zbrajanje prirodnih brojeva
Zbrajanje prirodnih brojeva
Neka su A i B skupovi koji nemaju zajedničkih elemenata. Neka je a broj elemenata skupa
A , a b broj elemenata skupa B. Tada broj elemenata iz oba skupa zovemo zbroj brojeva a
i b, i pišemo a + b (čitamo "a plus b"). Sam znak "plus" smatramo znakom operacije koja
dvama brojevima pridružuje treći broj - njihov zbroj.
a+b
a b
Gledano na nizu brojeva, broj a + b ćemo dobiti tako da krenemo od broja a za b brojeva
prema većim brojevima:
a a+b
U decimalnom zapisu brojeva formalni postupak zbrajanja je jednostavan.
Primjer 1.1.2. Koliko je 46 + 19?
Rješenje:
1

4 6
+ 1 9
6 5
Y
Primjer 1.1.3. Na domjenak povodom trećeg dana jeseni pozvano je 36 političara i 16 direktora
gradskih poduzeća. Čuvši za to šef kuhinje se maksimalno potrudio i naredio da se pripremi
36 + 16 = 52 porcije jela. No, iako su svi pozvani došli, bilo ih je samo 42. Jadni šef je uporno
provjeravao svoj postupak zbrajanja ali nije otkrio pogrešku. Gdje je pogriješio?
Rješenje: Šefov postupak zbrajanja je dobar:
1
36
+16
52
No on je pogrešno primijenio zbrajanje. Tek kada skupovi nemaju zajedničkih elemenata,

ukupan broj njihovih elemenata jednak je zbroju elemenata pojedinih skupova. To ovdje
očigledno nije slučaj. Pošto je zbroj za deset veći od stvarnog broja uzvanika to znači da je
njih deset dva puta brojeno. To su oni koji su i političari i direktori:
političari 10 direktori
Y
1.1.4 Oduzimanje prirodnih brojeva
Oduzimanje prirodnih brojeva
Neka je u skupu A bilo a elemenata i neka je iz njega uzeto b elemenata (pri tome mora
biti b ≤ a). Broj preostalih elemenata označavamo a − b (čitamo "a minus b"). Sam znak
"−" je oznaka ove operacije koju zovemo oduzimanje:
b b a-b
a a
Gledano na nizu brojeva broj a − b ćemo dobiti tako da od broja a krenemo za b brojeva
prema manjim brojevima:
a-b a
Primjer 1.1.4. Koliko je 65 − 19?
Rješenje:
1

6 5
− 1 9
4 6
Y
Ako povežemo prethodna dva primjera lako je razumjeti u kojem smislu su zbrajanje i
oduzimanje suprotne operacije.
1.1.5 Množenje prirodnih brojeva
Množenje prirodnih brojeva
Ako imamo a skupova po b elemenata, i to bez zajedničkih elemenata, tada ukupan broj
elemenata označavamo a ⋅ b (čitamo "a puta b"). Znak "⋅" je oznaka ove operacije koju
zovemo množenje.
b elemenata u skupu
³¹¹ ¹ ¹ ¹ ¹ ¹ ¹ ¹·¹ ¹ ¹ ¹ ¹ ¹ ¹ ¹ ¹µ
⎧
⎪
⎪ ●●●●...●
⎪
⎪● ● ● ● . . . ●
⎪
a skupova ⎨
⎪
⎪ ⋮
⎪
⎪
⎩● ● ● ● . . . ●
⎪
ukupno: a ⋅ b
Množenje možemo opisati pomoću zbrajanja:
a ⋅ b = b + . . . + b (a puta zbrajamo b)
Primjer 1.1.5. Koliko je 32 ⋅ 45?
Rješenje:
3 2 ⋅ 4 5
1 2 8
+ 1 6 0
1 4 4 0
Y
1.1.6 Dijeljenje prirodnih brojeva
Ako želimo skup s a elemenata razdijeliti u grupe s b elemenata dobit ćemo n tih grupa, ali će
eventualno m elemenata ostati neraspodijeljeno.
Dijeljenje s ostatkom
Za svaka dva prirodna broja a i b ( b ne smije biti 0) postoje jedinstveni prirodni brojevi n i
m takvi da je
a = n ⋅ b + m i m < b.
Broj n zovemo rezultat dijeljenja s ostatkom brojeva a i b, i označavamo ga a ÷ b (od

latinske riječi dividere = podijeliti). Broj m zovemo ostatak dijeljenja i označavamo ga
a mod b (od latinske riječi modulo = do na mjeru). Samu pak operaciju koja brojevima a i
b pridružuje rezultat dijeljenja i ostatak zovemo dijeljenje s ostatkom.
Primjer 1.1.6. Nad̄imo rezultat i ostatak dijeljenja broja 500 brojem 32.
Rješenje:
5 0 0 ∶ 32 = 1 5 = 500 ÷ 32
− 3 2
1 8 0
− 1 6 0
2 0 = 500 mod 32
Y
Dijeljenje bez ostatka
Kada je kod dijeljenja s ostatkom broja a brojem b ( b ≠ 0) ostatak 0 (a mod b = 0), tj. kada
postoji n takav da je a = n ⋅ b, tada tu operaciju zovemo samo dijeljenje, a rezultat a ÷ b još
označavamo i a ∶ b. Kažemo još i da je a djeljiv s b ili da je a višekratnik b, ali i da b
dijeli a ili da je b mjera od a.
Primjer 1.1.7. Ispitajmo je li broj 114 djeljiv brojem 9.
Rješenje:
1 1 4 ∶ 9 = 12
− 9
2 4
6 ≠ 0!
Dakle 114 nije djeljiv s 9. Y

Za kraj uočimo da s jedne strane imamo sadržajno značenje navedenih operacija s

prirodnim brojevima a s druge strane imamo jednostavne formalne postupke njihova
računanja u decimalnom zapisu. Da su postupci formalni znači da ne treba znati smisao tih
operacija već je dovoljno obavljati mehaničke upute nad formom zapisa (što može raditi i stroj)
da bi se dobio rezultat. No, iz smisla operacija se dokazuje da su ti formalni postupci točni.
Tako je i sa svim ostalim matematičkim pojmovima. Primjenjujemo ih po njihovom
smislu a računamo po formalnim postupcima koje možemo prepustiti i stroju.
Orijentacija
Nakon ove cjeline čitatelj treba razumjeti zamisao o prirodnim brojevima, znati smisao
osnovnih operacija i znati računati te operacije u dekadskom zapisu.
Zadaci za vježbu
1. Usporedite
a) 31256 i 31365 b) 007 i 7 c) 13456 i 2345
2. Izračunajte
a) 1327 + 4599 b) 99 + 101

c) 3235 − 1204 d) 3235 − 1779
e) 1201 ⋅ 37 f) 11 ⋅ 873
g) 1100 ⋅ 300 h) 377 ÷ 5, 377 mod 5
i) 377 ÷ 21, 377 mod 21 j) 21 ÷ 377, 21 mod 377
Rješenja
1. a) 31256 < 31365 b) 007 = 7 c) 13456 > 2345
2. a) 5926 b) 200 c) 2031 d) 1456 e) 44437

f) 9603 g) 330000 h) 75, 2 i) 17, 20 j) 0, 21
1.2 Cijeli brojevi
Orijentacija
U ovoj cjelini je ukratko opisana osnovna zamisao o cijelim brojevima i njihovoj upotrebi.
Navedene su definicije osnovnih operacija s cijelim brojevima, postupci računanja i primjene u
kontroli orijentiranih veličina.
Neposredno predznanje
1.1 PRIRODNI BROJEVI
1.2.1 Osnovna ideja
Cijelim brojevima mjerimo orijentirane veličine. Takva je npr. temperatura, uz pretpos-

tavku da su iznosi zaokruženi na prirodne brojeve. Nije isto je li ona 15 stupnjeva povrh nule
ili 15 stupnjeva ispod nule. Nije dovoljno izmjeriti kolika je, već moramo odrediti i u kojem
je od dva moguća stanja ili orijentacije. Zato za mjerenje orijentiranih veličina nisu dovoljni
prirodni brojevi jer se mora mjeriti i orijentacija. Jednu orijentaciju možemo mjeriti prirodnim
brojevima. Obično je to orijentaciju koja nam se "više dopada", npr. gol razlika pobjede, no u
osnovi je to proizvoljan izbor. Takvu orijentaciju zovemo pozitivnom. Npr. da je temperatura
15 stupnjeva značit će da je ona 15 stupnjeva povrh nule. No za onu drugu orijentaciju, koju
zovemo negativnom, npr. gol razliku poraza, moramo imati nove mjere - nove brojeve. Zato
ćemo svakom nenultom prirodnom broju n pridružiti novi broj kojeg ćemo označiti −n. Da je
temperatura −15 stupnjeva, značit će da je 15 stupnjeva ispod nule.
Cijeli brojevi
Ove mjere orijentiranih veličina zovemo cijeli brojevi. Skup svih cijelih brojeva
označavamo Z. On u sebi sadrži nulu (0), prirodne brojeve (1,2,3,. . . ) koje još zovemo
i pozitivni cijeli brojevi, te njihove klonove (−1,−2,−3,. . . ), koje još zovemo negativni
cijeli brojevi.
Negativni brojevi su mjere negativno orijentiranih količina, i još kažemo da imaju

predznak –. Pozitivni brojevi su mjere pozitivno orijentiranih količina, i još kažemo da imaju
predznak +. Da bismo to istakli, ponekad npr. umjesto 3 pišemo +3. Broj 0 je mjera "ničega",
tako da njoj ne pridružujemo predznak. Što se pak tiče količine, −3 i 3 mjere istu količinu.
Oni kažu da nečega ima 3, bez obzira je li to gubitak ili dobitak. Ta količina je prirodan broj i
zovemo je iznos ili apsolutna vrijednost cijelog broja. Za cijeli broj a iznos od a označavamo
∣a∣. Tako je npr.
∣ − 3∣ = 3, ∣3∣ = 3, a ∣0∣ = 0.
1.2. Cijeli brojevi 11
Pošto iz zadane točke na pravcu (ishodišta) možemo krenuti u dva smjera to cijele brojeve
možemo jednostavno grafički predstaviti. Iznos broja kaže koliko treba "koračati" a predznak
u kojem smjeru treba ići:
-3 -2 -1 0 1 2 3 x
1.2.2 Usporedba cijelih brojeva
Cijelim brojevima možemo mjeriti npr. stanje na tekućem računu. Svakom tko ima tekući
račun, a pogotovo onima koji imaju problema s njim, jasno je koje je stanje gore a koje bolje.
Prevedemo li to na jezik cijelih brojeva dobivamo sljedeće:
Usporedba cijelih brojeva
Za dva cijela broja a i b pišemo a < b upravo onda kada je broj a više lijevo na pravcu od
broja b. Malo preciznije (ali i kompliciranije), svi negativni brojevi su manji od nule, a
zajedno s nulom su manji od svih pozitivnih brojeva. Ako su oba broja pozitivna, tada je to
usporedba prirodnih brojeva. Ako su pak oba negativna, tada je manji onaj broj koji ima
veći iznos.
Primjer 1.2.1. Poredajmo po veličini 0, −3, 50, −90 i 1000.
Rješenje:
Negativni brojevi su manji od nule a nula je manja od pozitivnih. Dakle −3 i −90 su manji od
0, a ona je manja od 50 i 1000. Negativne brojeve uspored̄ujemo suprotno usporedbi njihovih
iznosa, a pozitivne brojeve uspored̄ujemo kao prirodne brojeve. Tako konačno dobijemo
−90 < −3 < 0 < 50 < 1000. Y

1.2.3 Zbrajanje cijelih brojeva
Kako opisivati promjene na tekućem računu? Recimo da su 3 kn na računu. Promjena može

nastati stavljanjem novca na račun ili uzimanjem novca s računa. Ako se na račun stavi 5 kn,
tada će se stanje povećati za 5 i novo stanje će biti 8
2 3 4 5 6 7 8 x
Ali ako se uzme 5 kn tada će se stanje smanjiti za 5 i novo stanje će biti −2:
-3 -2 -1 0 1 2 3 x
Novo stanje ovisi o starom stanju i količini promjene. Stanje je orijentirana veličina pa
ga mjerimo cijelim brojem. Ali i promjena je orijentirana veličina! Ona može nastati na dva
načina: stavljanjem nekog iznosa na račun ili uzimanjem nekog iznosa s računa. Zato ćemo i
nju mjeriti cijelim brojem. Stavljanje ćemo mjeriti pozitivnim brojem, a uzimanje negativnim
brojem. Tako promjena +5 znači da smo stavili 5 kn na tekući račun, a promjena −5 da smo
uzeli 5 kn s tekućeg računa. Novo stanje nastaje dodavanjem promjene starom stanju. Ako
gledamo što se zbiva s brojevima tu operaciju ćemo zvati zbrajanje cijelih brojeva:
staro stanje + promjena = novo stanje
Tako smo u prethodnom primjeru vidjeli da je 3 + 5 = 8 i da je 3 + (−5) = −2. Vidimo da, kada su
u pitanju pozitivni brojevi ova operacija se podudara s zbrajanjem prirodnih brojeva.
Na isti način možemo izračunati da je −3 + 5 = 2, te da je −3 + (−5) = −8:
+ (-5) +5
-8 -7 -6 -5 -4 -3 -2 -1 0 1 2 x
Geometrijski gledano, vidimo da dodavanje pozitivnog broja znači ići udesno za iznos
tog broja, a dodavanje negativnog broja znači ići ulijevo za iznos tog broja.
Zbrajanje cijelih brojeva
a + b je cijeli broj koji dobijemo kad od broja a "krenemo" za ∣ b∣ brojeva u smjeru većih
brojeva, ako je b pozitivan, a u smjeru manjih brojeva ako je negativan (ako je b = 0 tada
"ostanemo" u a).
|b| |b|
a+b a a+b
za b < 0 za b > 0
Zbrajanje cijelih brojeva možemo najpreciznije opisati direktno, svod̄enjem na zbrajanje

prirodnih brojeva, bez poziva na orijentirane veličine i njihove promjene, ili pak na geometriju.
Taj opis nam ujedno daje i formalni postupak zbrajanja, kako je pokazano u sljedećem
primjeru.
Primjer 1.2.2. Izračunajmo
a) 325 + 1238
b) −325 + (−1238)
c) 325 + (−1283)
Rješenje:
a) zbrajanje pozitivnih brojeva. To je zbrajanje prirodnih brojeva. Dakle,

325 + 1238 = 1563
b) zbrajanje negativnih brojeva. Koliko je -325 + (-1238)? Pošto nastavljamo ići u

negativnu stranu od broja -325 za iznos broja -1238, to je iznos rezultata jednak zbroju
iznosa ova dva broja, a predznak rezultata je negativan. Dakle,
−325 + (−1238) = −(325 + 1283) = −1563.
Jasno je da to vrijedi i općenito: ako su oba broja negativna rezultat ćemo dobiti
tako da im zbrojimo iznose i "stavimo" predznak "−":
a + b = −(∣a∣ + ∣ b∣)
Time smo opet problem sveli na zbrajanje prirodnih brojeva.
c) zbrajanje brojeva različitih predznaka. Koliko je 325 + (-1283)? Krenuvši od 325

i koračajući ulijevo potrošit ćemo 325 koraka da bismo došli do nule, te ćemo nastaviti
koračati još 1283-325 koraka u negativnom smjeru. Dakle,
325 + (−1283) = −(1283 − 325) = −958.

Analizirajući preostale situacije koje nastaju kod zbrajanja brojeva suprotnog predznaka
možete se uvjeriti u ispravnost sljedećeg pravila: brojevi raznih predznaka se
zbrajaju tako da se pogledaju njihovi iznosi, od većeg iznosa se oduzme manji,
te se rezultatu pridruži predznak broja koji ima veći iznos. Tako se u ovom slučaju
zbrajanje svodi na oduzimanje prirodnih brojeva.
Npr. da dobijem 325 + (−1283), prvo pogledam brojevima iznose (∣325∣ = 325, ∣ − 1283∣ =
1283), od većeg iznosa oduzmem manji (1283 − 325 = 958), te rezultatu pridružim
predznak broja koji ima veći iznos (predznak od −1283 je −). Tako je konačan rezultat
−958. Y
Postupak zbrajanja cijelih brojeva
a + b računamo ovisno o slučaju. Dodavanje nule ne mijenja broj. Ako brojevi imaju isti
predznak, tada zbrojimo njihove iznose i rezultatu pridružimo njihov zajednički predznak.
Ako brojevi imaju različite predznake, tada od većeg iznosa oduzmemo manji i rezultatu
(ako nije 0) pridružimo predznak broja s većim iznosom.
Primjena zbrajanja cijelih brojeva vezana je za njihovo izražavanje stanja i promjena
Stanja i promjene
staro stanje + promjena = novo stanje.
Primjer 1.2.3. Ako je košarkaškom klubu KK Vrtoglavica koš razlika bila −56, a nakon toga
su jednu utakmicu izgubili 14 koševa razlike, kolika im je sada gol razlika?
Rješenje:
Po prethodnoj formuli dobivamo novo stanje: −56 + (−14) = −70. Y
1.2.4 Oduzimanje cijelih brojeva
Kao što smo proširili usporedbu i zbrajanje prirodnih brojeva na usporedbu i zbrajanje cijelih
brojeva, isto ćemo uraditi i s ostalim operacijama. Operaciju ′ −′ koja prirodnom broju n
pridružuje negativni broj − n proširit ćemo na sve cijele brojeve na sljedeći način. Svi cijeli
brojevi osim nule javljaju se u parovima brojeva koji imaju isti iznos ali suprotnu orijentaciju.
Npr. −3 i 3 su jedan takav par. Kao što operacija − broj 3 prebacuje u "onaj drugi" broj, −3,
uzet ćemo da isto radi i s −3, da ga prebacuje u "onaj drugi", broj 3:
0
-3 3
-
Dakle uzet ćemo da je −(−3) = 3. Isto tako ćemo definirati za svaki negativan broj − n (gdje je
n prirodni broj) da je −(− n) = n.
Još trebamo definirati ovu operaciju na nuli. Uzet ćemo da je −0 = 0 (zašto?).
Suprotan broj
Za a ≠ 0, broj −a je broj koji ima isti iznos kao i broj a, ali suprotan predznak. Za a = 0,
−0 = 0. Taj broj zovemo suprotnim brojem broja a.
0
-a a
-
Sadržajno gledano, operacija uzimanja suprotnog broja je operacija promjene orijentacije.

Geometrijski gledano, to je rotacija broja za 180○ (ili zrcaljenje) oko ishodišta.
Pri tome je −(−a) = a.
Sada ćemo proširiti i operaciju oduzimanja na sve cijele brojeve. Uzimanje nekog broja
kuna s tekućeg računa isto je što i dodavanje na tekući račun suprotnog broja kuna. Uzeti s
tekućeg računa 5 znači dodati −5, a uzeti −5 znači dodati 5:
-5 - (- 5)
-2
-2 -1 0 1 2 3 4 5 6 7 8 x
Dakle ovako zamišljeno oduzimanje broja podudara se sa zbrajanjem suprotnog broja. Zato
ćemo ga upravo tako sažeto definirati:
Oduzimanje cijelih brojeva
To je dodavanje suprotnog broja: a − b = a + (− b).
Npr. 3 − (−7) = 3 + 7 = 10.
Oduzimanje cijelih brojeva se na skupu pozitivnih brojeva podudara s oduzimanjem

prirodnih brojeva, kad je ovo definirano. Zato i koristimo istu oznaku "−" za obje operacije.
Dakle 5 − 3 je isti broj bez obzira smatramo li "−" oznakom oduzimanja cijelih brojeva ili
oduzimanja prirodnih brojeva. No sada, za razliku od skupa prirodnih brojeva, možemo oduzeti
bili koja dva broja. Dok u skupu prirodnih brojeva nismo mogli oduzeti od broja 3 broj 5, sada
to možemo: 3 − 5 = −2.
-5
0 1 2 3 x
-5
-2 -1 0 1 2 3 x
Algebarska prednost cijelih brojeva u odnosu na prirodne
Oduzimanje je uvijek izvedivo.
1.2.5 Množenje cijelih brojeva
Preostaje još vidjeti kako množiti i dijeliti cijele brojeve. Kod prirodnih brojeva množenje je
zamišljeno kao skraćeno zbrajanje istih brojeva. Kao što smo tamo zamislili šta znači 3 ⋅ 2 , isto
tako sad možemo zamisliti što znači 3 ⋅ (−2) . Naprosto 3 puta zbrajamo (−2):
3 ⋅ (−2) = (−2) + (−2) + (−2) = −6.
Ali što bi trebalo biti množenje negativnim brojem? Što bi trebalo biti (−3) ⋅ 2 ili pak (−3) ⋅
(−2)? Broj 3 kaže koliko puta treba zbrajati, a minus kaže da treba uzeti suprotan broj. Zato
se čini prihvatljivim (da li?) da množenje s −3 znači prvo pomnožiti s 3, a onda uzeti suprotan
broj:
(−3) ⋅ 2 = −(3 ⋅ 2) = −6
(−3) ⋅ (−2) = −(3 ⋅ (−2)) = −(−6) = 6
Dakle,
Množenje cijelih brojeva
Množenje pozitivnim brojem je skraćeno zbrajanje, množenje nulom daje nulu, a množenje
negativnim brojem znači množenje njegovim iznosom te promjenu predznaka.
Ovako zamišljeno množenje uvijek daje rezultat kojem je iznos jednak umnošku iznosa
brojeva koji se množe:
a ⋅ b = ±∣a∣ ⋅ ∣ b∣
Koji je predznak u pitanju odred̄ujemo jednostavno pomoću pravila predznaka za

množenje: ako a i b imaju iste predznake rezultat ima predznak +, a ako imaju razne
predznake rezultat ima predznak −.
1.2.6 Dijeljenje cijelih brojeva
Dijeljenje cijelog broja prirodnim brojem možemo uvesti na isti način kao i kod prirodnih
brojeva. Kao što je 6 ∶ 2 = 3, isto tako možemo uzeti da je (−6) ∶ 3 = −2. Dug od 6 kuna
ravnopravno smo podijelili na 3 jednaka dijela. No što bi trebalo biti (−6) ∶ (−3). Kao i kod
množenja, to ćemo razumjeti kao kombinaciju dvije akcije, dijeljenja s 3 i promjene predznaka.
Dakle uzet ćemo da je (−6) ∶ (−3) = −(−6) ∶ 3 = 2.
Dijeljenje cijelih brojeva
Dijeljenje pozitivnim brojem je isto što i dijeljenje prirodnim brojem, dijeljenja nulom nema,
a dijeljenje negativnim brojem znači dijeljenje njegovim iznosom te promjenu predznaka.
Ovako zamišljeno dijeljenje kada je izvedivo daje rezultat kojem je iznos jednak kvocijentu
iznosa brojeva koji se dijele:
a ∶ b = ±∣a∣ ∶ ∣ b∣
Koji je predznak u pitanju odred̄ujemo kao i kod množenja: ako a i b imaju iste predznake
rezultat ima predznak +, a ako imaju razne predznake rezultat ima predznak −.
Orijentacija
Nakon ove cjeline čitatelj treba razumjeti zamisao o cijelim brojevima, znati smisao osnovnih
operacija i znati računati te operacije u decimalnom zapisu.
Zadaci za vježbu
1. Usporedite:
a) −3, 7, −1, −8 b) −2123 i −1999
2. Izračunajte
a) (−12) + 5 b) (−5) + (−12) c) (−5) − (−12)

d) (−5) ⋅ (−8) e) −(−3) ⋅ (−7) f) (−8) ∶ (−4)
Rješenja
1. a) −8 < −3 < −1 < 7 b) −2123 < −1999
2. a) −7 b) −17 c) 7 d) 40 e) −21 f) 2
1.3 Racionalni brojevi
Orijentacija
U ovoj cjelini je ukratko opisana osnovna zamisao o racionalnim brojevima i njihovoj upotrebi.
Navedene su definicije osnovnih operacija s racionalnim brojevima, postupci računanja i
primjene u kontroli jednakih dijelova cjelobrojnih veličina.
1.2 CIJELI BROJEVI

1.3. Racionalni brojevi 19
1.3.1 Osnovna ideja
Racionalnim brojevima mjerimo jednake dijelove cjelobrojnih veličina. Ako npr. gusari Ive,
Jure i Stipe žele 2 zlatne poluge podijeliti na 3 jednaka dijela to mogu uraditi tako da svaku
polugu podijele na 3 jednaka dijela i svatko uzme dva takva dijela:
I J S I J S
Svačiji dio "plijena" je posve odred̄en s dva prirodna broja 3 i 2. Broj 3 kaže koji je dio
jedinice uzet, a broj 2 koliko je puta uzet. Zato je broj kojim bismo željeli mjeriti taj dio plijena
2
na neki način sastavljen od brojeva 3 i 2 pa ćemo ga označiti (čitamo "2 kroz 3"). Kako je to
3
ujedno i rezultat dijeljenja 2 poluge na 3 jednaka dijela znači da sad možemo podijeliti broj 2
brojem 3 bez ostatka, samo što je rezultat nova vrsta broja:
Racionalni brojevi
Sve ovakve mjere jednakih dijelova zvat ćemo racionalni brojevi (po grčkoj riječi
ratio=omjer) i skup njih ćemo označiti Q. Svaki takav racionalni broj opisan je pomoću
jednog cijelog broja m i jednog nenultog prirodnog broja n. Broj n kaže koji dio jedinice
treba uzeti a m koliko puta, možda i u negativnom smjeru, da bismo dobili taj racionalni
broj.
m
Za svaki racionalni broj a postoje cijeli broj m i nenulti prirodni broj n takvi da je a =
n
(veza racionalnih brojeva s cijelim brojevima).
Taj racionalni broj je ujedno i rezultat dijeljenja brojeva m i n:
m
m∶n=
n
Ovakav zapis racionalnog broja zovemo zapis u obliku razlomka. "Gornji" broj zovemo
brojnik, a donji nazivnik razlomka.
m
Ako podijelimo cijeli broj m na jedan dio, dobit ćemo opet m. Dakle je mjera iste veličine
1
kao i broj m. Zato ćemo smatrati da su i cijeli brojevi racionalni brojevi:
Cijeli brojevi su racionalni
m
Za svaki cijeli broj m je m = .
1
Grafičko predstavljanje racionalnih brojeva
Na pravcu s izabranim ishodištem, pozitivnim smjerom i jediničnom dužinom, racionalnom

m
broju pridružimo točku koju dobijemo tako da krenuvši od ishodišta nanesemo n-ti
n
dio jedinične dužine m puta u pozitivnom smjeru za m pozitivan, a u negativnom za m
negativan broj:
1 2 n m
... .....
0 1 1 m x
n n
No isti racionalni broj možemo izraziti cijelim brojevima na više načina. Već smo vidjeli
da ako uzmemo šesti dio jedinice dva puta, dobit ćemo isto kao da smo uzeli treći dio jedinice
2 1
jedanput: = .
6 3
m
Neka imamo racionalni broj . Ako smo podijelili jedinicu na k puta više dijelova ( k ⋅ n),
n
takav dio moramo nanijeti k puta više ( k ⋅ m) da bismo dobili isto. Dakle,
Proširivanje i kraćenje razlomka
m m⋅k
= (svojstvo proširivanja i kraćenja razlomka)
n n⋅k
Riječima: Ako brojnik i nazivnik razlomka pomnožimo istim prirodnim brojem, ili ga pak
podijelimo prirodnim brojem kojim su i brojnik i nazivnik djeljivi, dobit ćemo isti racionalni
broj.
9 9⋅2 9 9∶3 3
Npr. = , ali isto tako je i = = .
6 6⋅2 6 6∶3 2
240
Primjer 1.3.1. Skratimo .
320
Rješenje:
Tražimo zajedničke djelitelje
240 240 ∶ 10 24 24 ∶ 2 12 12 ∶ 4 3
= = = = = = Y
320 320 ∶ 10 32 32 ∶ 2 16 16 ∶ 4 4
1.3.2 Usporedba racionalnih brojeva
Postojanje više zapisa istog broja vodi sljedećem problemu: kako na osnovu zapisa znati jesu
li dva broja jednaka ili ne. Jedan način je da ih napišemo u obliku neskrativog razlomka
i vidimo imaju li tada isti zapis. Drugi način je svod̄enje na zajednički nazivnik -
5 3
razlomke proširimo tako da imaju iste nazivnike. Pogledajmo npr. i . Cilj nam je
12 8
proširivanjem razlomaka dobiti isti nazivnik. On mora biti višekratnik brojeva 12 i 8. Jedan
takav višekratnik je lako naći - to je umnožak ovih brojeva 12 ⋅ 8 = 96. No bolje je uzeti
što manji višekratnik, inače se možemo zapetljati u glomaznim brojevima. Zato ćemo uzeti
najmanji zajednički višekratnik. Za 12 i 8 to je broj 24. Sad ćemo oba razlomka odgovarajućim
proširivanjem svesti na isti nazivnik:
5 5 ⋅ 2 10 3 3⋅3 9
= = ; = =
12 12 ⋅ 2 24 8 8 ⋅ 3 24
Ne samo da se sada možemo uvjeriti da ovi brojevi nisu isti, već možemo ustanoviti i koji je
veći. Naime, kada imamo jednake zlatne poluge i njihove dijelove (ili bilo koju drugu veličinu
sastavljenu od jednakih cjelina i njihovih dijelova), direktnom usporedbom se može utvrditi
gdje ima više zlata. Ovu usporedbu ćemo prenijeti i na njihove mjere, tako da će manji
racionalni broj značiti manje zlata. Ako imamo dva razlomka s istim nazivnicima, to znači
da će onaj koji ima veći brojnik mjeriti veću količinu, dakle biti veći. Tako imamo jednostavnu
definiciju usporedbe:
Usporedba racionalnih brojeva
m1 m2
= upravo kada je m 1 = m 2 (jednakost racionalnih brojeva)
n n
m1 m2
< upravo kada je m 1 < m 2 (usporedba racionalnih brojeva)
n n
Taj opis nam daje i jednostavan formalni postupak uspored̄ivanja:

Postupak usporedbe racionalnih brojeva
Razlomke uspored̄ujemo na sljedeći način:
1. proširimo ih tako da imaju isti nazivnik
2. sad usporedimo brojnike (to je već poznata nam usporedba cijelih brojeva) - razlomak
koji ima veći brojnik je veći
−3 −5 7
Primjer 1.3.2. Usporedimo sljedeće racionalne brojeve: , 2, i .
2 6 9
Rješenje:
Najmanji zajednički višekratnik nazivnika 2, 1, 6 i 9 je 18. Proširujemo nazivnike:
−3 −27 2 36 −5 −15 7 14
= , 2= = , = , =
2 18 1 18 6 18 9 18
Uspored̄ujući brojnike dobivamo:
−27 −15 14 36 −3 −5 7
< < < tj. < < <2 Y
18 18 18 18 2 6 9
1.3.3 Zbrajanje i oduzimanje racionalnih brojeva
Zbrajanje i oduzimanje prirodnih i cijelih brojeva opisali smo pomoću dodavanja i oduzimanja
(orijentiranih) količina kojima su oni mjere. Isto tako možemo opisati i zbrajanje i oduzimanje
racionalnih brojeva a i b:
a + b je mjera količine koju dobijemo kada količini mjere a dodamo količinu mjere b.
Analogno, za a > b,
a − b je mjera količine koju dobijemo kada količini mjere a oduzmemo količinu mjere b.
Na osnovu ovog opisa lako je otkriti kako se zbrajaju i oduzimaju razlomci s istim nazivnicima:
Zbrajanje i oduzimanje racionalnih brojeva
m1 m2 m1 + m2
+ =
n n n
m1 m2 m1 − m2
− =
n n n
Tim formulama je zbrajanje i oduzimanje racionalnih brojeva opisano pomoću već poznatog
nam zbrajanja i oduzimanja cijelih brojeva. Zato ih možemo uzeti za definiciju ovih operacija.
Iz njih slijedi i formalni postupak računanja:
Postupak zbrajanja i oduzimanja
Razlomke zbrajamo (oduzimamo) tako da ih prvo proširimo do zajedničkog nazivnika i onda

zbrojimo (oduzmemo) brojnike.
6 10
Primjer 1.3.3. Izračunajmo +
8 60
Rješenje: Obično je dobro prvo skratiti razlomke pa tek onda računati operacije s njima:
6 10 3 1 9 2 11
+ = + = + = Y
8 60 4 6 12 12 12
−2 2
Primijetimo da je broj udaljen u negativnu stranu od ishodišta jednako koliko je
3 3
2
udaljen u pozitivnu stranu. Zato je to suprotan broj broja :
3
−2 2
=−
3 3
I općenito:
Suprotan broj
−m m
=−
n n
1.3.4 Množenje racionalnih brojeva
Množenje racionalnog broja prirodnim brojem možemo opisati kao skraćeno zbrajanje. Npr.
5 5 5 5 3 ⋅ 5 15
3⋅ = + + = =
2 2 2 2 5 2
Lako možemo otkriti i brzo pravilo za množenje prirodnim brojem - nazivnik prepišemo, a
1
brojnik pomnožimo prirodnim brojem. Ali što bi trebalo biti množenje s npr. . To opisujemo
2
1 5 5 5
kao uzimanje polovice broja. Tako je ⋅ "pola od " = broj koji 2 puta stane u . To je
2 2 2 2
očigledno broj s istim brojnikom ali dvostruko većim nazivnikom:
1 5 5 5
⋅ = =
2 2 2⋅2 4
1
Isto tako je množenje s uzimanje n-tog dijela broja. Rezultat ima isti brojnik, ali n puta veći
n
1 k k
nazivnik: ⋅ = . Kombiniranjem ova dva slučaja možemo opisati opći slučaj:
n l n⋅l
Množenje racionalnih brojeva
m
Množenje proizvoljnim racionalnim brojem jest uzimanje n tog dijela broja m puta.
n
Rezultat daje sljedeća formula:
m k m⋅k
⋅ = (množenje racionalnih brojeva)
n l n⋅l
Iz same formule se vidi da prije množenja možemo pokratiti zajedničkim djeliteljem bilo koji
brojnik s bilo kojim nazivnikom, a što često olakšava posao.
−8 9
Primjer 1.3.4. Izračunajmo ⋅
10 6
Rješenje: Iz definicije množenja slijedi da je pravilo za predznake isto kao i za množenje

cijelih brojeva: ako u umnošku imamo neparan broj negativnih brojeva rezultat je negativan,
inače je pozitivan. Takod̄er znamo da možemo pokratiti svaki razlomak:
−8 9 −4 3
⋅ = ⋅ = možemo pokratiti i prvi brojnik s drugim nazivnikom
10 6 5 2
2 3 6
=− ⋅ =− .
5 1 5
1.3.5 Dijeljenje racionalnih brojeva
m
Racionalni brojevi su nam omogućili dijeljenje cijelog broja prirodnim, m ∶ n = . To je mjera
n
18
n-tog dijela broja m. Npr. je peti dio broja 18. No to je i broj koji kazuje koliko puta 5 stane
5
18 18 3 3
u 18; ⋅ 5 = 18. Pošto je = 3 , to znači da 5 stane 3 cijela puta u 18, i još stanu njega. Na
5 5 5 5
isti način bismo mogli opisati i dijeljenje racionalnog broja prirodnim brojem. No kako ćemo
9 2
dijeliti nenultim racionalnim brojem? Npr. što bi trebalo biti ∶ ? Sada nema smisla govoriti
2 5
9 2 2
o dijeljenju broja na jednakih dijelova, ali se možemo i dalje pitati koliko puta stane u
2 5 5
9
. To ćemo ustanoviti tako da ih svedemo na zajednički nazivnik 10:
2
2 4 9 45
= =
5 10 2 10
4 45 2 9
Pošto su deset puta manje od 4, a deset puta manje od 45, to će stati u isto onoliko
10 10 5 2
9 2 45 4 45
puta koliko 4 stane u 45. Dakle, ∶ = ∶ =
2 5 10 10 4
45 9 ⋅ 5 9 2 9 5
Pošto je = , vidimo da je formalno pravilo: ∶ = ⋅
4 2⋅2 2 5 2 2
2 5
Dakle dijeljenje s istovjetno je množenju s . Isto bismo dobili da smo imali bilo koja dva
5 2
druga broja:
Dijeljenje racionalnih brojeva
m k m k n
Za ≠ 0, ∶ = ⋅
n l n l m
m k
To je broj koji kaže koliko puta stane u .
n l
n m
Za kažemo da je recipročni broj broja . Tako možemo reći da je dijeljenje nenultim
m n
m n
brojem jednako množenju njemu recipročnim brojem .
n m
4 −2
Primjer 1.3.5. Izračunajmo ∶
5 15
Rješenje:
2 ✚3
4 −2 4
✁ ✚15
: =− · = −6
5 15 ✁ 2
5 Y
Primjer 1.3.6. U zadnjem poslovnom poduhvatu gusarima je voda ušla u brod. Ušlo je 1658
9
litara vode, a za vaditi vodu imaju samo posudu od litre koju su na sniženju kupili u Pevecu.
5
Koliko puta će njome morati zagrabiti, da bi izbacili svu vodu iz broda?
9 9 5
Rješenje: Idemo vidjeti koliko puta litre stane u 1658 litara vode. Stane 1658 ∶ = 1658⋅ =
5 5 9
8290 1
= 921 puta.
9 9
1
Dakle morat će napuniti posudu 922 puta (istina, zadnji put samo posude). Nemojte im to
9
reći, jer će radije ukrasti drugi brod, nego da moraju toliko raditi. Y
Algebarska prednost racionalnih brojeva u odnosu na cijele
Za razliku od cijelih brojeva racionalne brojeve uvijek možemo podijeliti.
m
Cijeli broj m i prirodni broj n opisuju razlomak kojeg označavamo . No istovremeno to je
n
m
i rezultat dijeljenja ovih brojeva; = m ∶ n. Zato se upotreba oznake razlomačke crte proširuje
n
na sve racionalne brojeve kao druga oznaka za dijeljenje:
Druga oznaka za dijeljenje
a
=a∶b
b
I dalje takav zapis zovemo razlomkom, s tim što mu sada i u brojniku i u nazivniku mogu biti
9 21
razlomci. Npr. umjesto ∶ sada pišemo
4 10
9
4
21
10
Takav zapis zovemo dvojni razlomak. Iz definicije dijeljenja imamo
9
3 ✚5
4 = 9 : 21 = 9 10
✁ ·✚ =
15
21 4 10 4 ✚
2 21
✁ ✚
7 14
10
Ovaj primjer nam pokazuje postupak računanja dvojnog razlomka. Pored toga što možemo
kratiti pojedini razlomak možemo kratiti i brojnik jednog razlomka s brojnikom drugog, kao i
nazivnik jednog razlomka s nazivnikom drugog:
3
9
✁ 3
42
✁ = 2
✚7
21
✚ 7
✚5
10
✚ 5
Računamo ga tako da umnožak vanjskih brojeva daje brojnik, a umnožak unutrašnjih brojeva
daje nazivnik rezultata:
3
2 = 3⋅5
7 2⋅7
5
Dvojni razlomak
a
b = a⋅d
c b⋅c
d
12
Primjer 1.3.7. Izračunajmo 14
9
21
Rješenje:
2
12 ✚ ✚6
12 6
✁ 2
✚ = 7
14 = ✚
14 7
✁ = 1 =2
9 9✁
3 3
✁ 1
21 ✚ ✚7
21 7
✁ 1 Y
2
Pošto su i cijeli brojevi racionalni to možemo podijeliti i npr. 2 s -3. Ali što je 2 ∶ (−3) =
−3
(dosad je u nazivniku bio samo pozitivan cijeli broj)? Po definiciji dijeljenja to je broj x koji
−2
pomnožen s −3 daje 2. Lako je otkriti da je to broj . Dakle
3
2 −2
=
−3 3
Općenito:
Predznak u nazivniku
m −m
=
−n n
1.3.6 Gustoća racionalnih brojeva
Usporedba racionalnih brojeva razlikuje se od usporedbe cijelih brojeva u tome što ne postoje
susjedni brojevi:
Gustoća racionalnih brojeva
Izmed̄u svaka dva racionalna broja postoji još racionalnih brojeva (uistinu beskonačno
njih).
Npr. točno na pola puta izmed̄u svaka dva racionalna broja a < b nalazi se njihova aritmetička
a+b
sredina .
2
Orijentacija
Nakon ove cjeline čitatelj treba razumjeti zamisao o racionalnim brojevima, znati smisao
osnovnih operacija i znati računati te operacije.
Zadaci za vježbu
1. Nadopunite prazno mjesto tako da vrijedi jednakost:

4 3 2 18
a) = b) = c) =
5 40 7 63 5
12 2 39 3 9
d) = e) = f) =
24 52 45 5
2. Usporedite:
7 10 11 11 4 7
a) , b) , c) ,
11 11 10 7 5 9
1 4 1 1 21 17 35 721 358 1023
d) − , − , − , − e) , , f) , ,−
6 3 4 2 26 24 40 358 721 1528
3. Pokratite sljedeće razlomke:
6 51 360 324 15 ⋅ 24 ⋅ 35 ⋅ 35 ⋅ 55
a) b) c) d) e)
9 93 2700 828 18 ⋅ 32 ⋅ 35 ⋅ 44 ⋅ 63
4. Izračunajte
1 1 10 1 −3 3 5
a) + b) + c) − + d) 2 +
6 4 3 6 5 −5 4
173 115 4 10 4 1 3
e) − f) ⋅ g) 2 ⋅ h) 4 ⋅ 5
180 2000 5 12 5 3 8
1 −4 2 3 3 2
i) − ⋅ j) ∶ k) 3 ∶ l) ⋅2
2 −3 3 4 4 3
3
1 1 1 2 −1 −3
m) 2 ∶ 1 n) 4 ∶ 1 o) ∶ p) 4
2 4 6 3 −2 −4 9
2
3
3
q) r) 2
2 3
3
Rješenja
4 32 3 27 2 18
1. a) = b) = c) =
5 40 7 63 5 45
12 2 39 3 9 1
d) = e) = f) =
24 4 52 4 45 5
7 10 11 11 4 7
2. a) < b) < c) >
11 11 10 7 5 9
4 1 1 1 17 21 35 1023 358 721

d) − < − < − < − e) < < f) − < <
3 2 4 6 24 26 40 1528 721 358
2 17 2 9 125
3. a) b) c) d) e)
3 31 15 23 288
5 7 13 3253 2
4. a) b) c) 0 d) e) f)
12 2 4 3600 3
5 7 2 8 1
g) h) 23 i) − j) k) 5 l)
2 24 3 9 3
1 2 1 9 1
m) 2 n) 2 o) p) q) r)
2 3 6 2 2
1.4 Realni brojevi
Orijentacija
U ovoj cjelini je ukratko opisana osnovna zamisao o realnim brojevima i njihovoj upotrebi.
Navedene su definicije osnovnih operacija s realnim brojevima, postupci računanja i primjene
u mjerenju.
1.3 RACIONALNI BROJEVI
1.4.1 Postupak mjerenja
Prirodnim brojevima se mjeri koliko predmeta imaju konačni skupovi. Cijelim brojevima
se mjere orijentirane količine. Racionalnim brojevima se mjere jednaki dijelovi predmeta.
Sljedeće "mjerenje nad mjerenjima" uključuje u sebi sva prethodna mjerenja i još više, mjerenje
nejednakih dijelova nejednakih predmeta. Ono će biti ilustrirano na problemu mjerenja
dužina. Pošto svaku dužinu možemo nanijeti iz ishodišta u pozitivnom smjeru pravca, to
problem prelazi u problem odred̄ivanja udaljenosti točke od ishodišta odnosno položaja točke
na pravcu.
Osnovna je ideja da izaberemo jednu dužinu za jedinicu mjere. Njoj pridružujemo

vrijednost 1:
1
O E
0 1 x
1.4. Realni brojevi 31
Ovakav pravac, s izborom ishodišta, pozitivnog smjera i jedinične dužine zovemo brojevnim
pravcem. Već smo vidjeli kako na njega možemo nanijeti prirodan broj, cijeli broj i racionalni
broj. Na ovaj način svaki se racionalni broj javlja koordinatom neke točke na pravcu. Možemo
li položaj svake točke izmjeriti racionalnim brojem? Postoji li za svaku točku A n-ti dio jedinice
koji nanesen m puta dovodi upravo do točke A ?
m puta
O A
0 1 m x
n n
Da bismo odgovorili na ovo pitanje pristupit ćemo sistematičnije procesu mjerenja. Prvo ćemo
utvrditi koliko puta jedinična dužina stane u O A :
O A
0 1 2 3 x
Vidimo da je dva premalo, a tri previše. Zato ćemo nakon 2 nastaviti mjeriti desetim
dijelom jedinice (ovakvo mjerenje u kojem koristimo deseti dio jedinice zovemo dekadskim
mjerenjem):
O A
0 1 2 3 x
4 5
Opet vidimo da je premalo a previše. Za praktične svrhe možda je dovoljno reći da je
10 10
4
duljina dužine O A približno jednaka 2 + . Ali mi sada želimo naći točnu mjeru dužine. Zato
10
ćemo nastaviti mjerenja s još deset puta manjim jedinicama, stotinkama. Sad više ne možemo
eksperimentalno utvrditi koliko će još stotinki stati do A , pa ćemo zamišljati moguće situacije.
4 7 8
Recimo da je nakon 2 + stalo još , i da je to bilo premalo, dok je bilo previše. Zato
10 100 100
moramo nastaviti mjeriti tisućinkama, pa eventualno desettisućinkama itd. Možemo zamisliti
dvije mogućnosti. Prva je da ćemo u nekom koraku prelaskom na deset puta manju jedinicu
4 7
točno izmjeriti preostali dio. Npr. da kad nakon 2 + + pred̄emo na tisućinke, upravo će
10 100
3 4 7 3
nam trebati do A . To znači da je mjera dužine O A racionalni broj 2 + + + .
1000 10 100 1000
Druga mogućnost je da u nijednom koraku nećemo deset puta manjom jedinicom točno izmjeriti
preostali dio. U svakom koraku ćemo jednim brojem nanošenja biti ispred točke A , a sljedećim
iza točke A .
1.4.2 Konačni decimalni zapis
47 3
Analizirajmo detaljnije prvu mogućnost. Racionalni broj 2 + ++ kraće pišemo
10 100 1000
2.473. Takav zapis zovemo konačni decimalni zapis i on je proširenje decimalnog zapisa
cijelih brojeva. I ovdje svaka znamenka svojom pozicijom govori što prebraja. Samo sada to
ne moraju biti desetice, stotice, tisućice itd., već mogu biti i desetinke, stotinke, tisućinke, itd.
Tako u prethodnom zapisu 4 govori koliko ima desetinki, a 3 koliko ima tisućinki:
2.473
jedinice
desetinke
stotinke
tisućinke
Konačni decimalni zapis
U konačnom dekadskom procesu mjerenja dobivamo zbroj razlomaka čiji su brojnici

dekadske znamenke, a u nazivniku potencije broja 10. Konačni decimalni zapis je
skraćeni zapis takvog zbroja :
a1 a2 an
±a 0 .a 1 a 2 . . . a n = ±(a 0 + + 2 + ⋅⋅⋅ + n )
10 10 10
gdje su a 0 ∈ N, a 1 , a 2 , . . . , a n ∈ {0, 1, . . . , 9}
Dakle, iz konačnog decimalnog zapisa lako možemo dobiti zapis u obliku razlomka. Naprosto
raspišemo značenja decimalnih znamenki:
Primjer 1.4.1. Napišimo 23.34 u obliku razlomka.
3 4 23 ⋅ 100 + 3 ⋅ 10 + 4 2334
Rješenje: 23.34 = 23 + + = = Y
10 100 100 100
Ovaj primjer nam pokazuje i jednostavno pravilo:
2334
23.34 = 2334 stotinke =
100
Pretvorba konačnog decimalnog zapisa u razlomak
Decimalni zapis pretvaramo u zapis razlomka tako da:
1. u brojnik prepišemo taj zapis bez decimalne točke
2. u nazivnik stavimo vrijednost mjesta zadnje znamenke.
a0 a1 a2 . . . a n
Rečeno formulom: a 0 .a 1 a 2 . . . a n =
10n
U konačnom decimalnom zapisu se operacije s racionalnim brojevima jednostavno raču-

naju. Postupci su isti kao i za prirodne brojeve, samo što postoje dodatna pravila za
decimalnu točku. Ti postupci su ilustrirani na sljedećem primjeru:
Primjer 1.4.2.
1. Usporedimo 0.0357 i 0.0348
2. Zbrojimo 3.48 i 34.8
3. Od 0.034 oduzmimo 0.019
4. Pomnožimo: a) 4.2 sa 100, b) 3.27 s 4.3
5. Podijelimo: a) 4.2 sa 100, b) 43.2 s 0.4
Rješenje:
1. Tražimo prvo slijeva mjesto na kojem se brojevima razlikuju znamenke. To je na mjestu

tisućinki. Pošto tu prvi broj ima više tisućinki, on je veći (bez obzira što drugi ima više
desettisućinki). Dakle, 0.0357 > 0.0348.
2. Kao što smo kod decimalnih zapisa prirodnih brojeva zbrajali npr. desetice s deseticama,
tako ćemo sada zbrajati npr. desetinke s desetinkama i eventualno prenositi dio rezultata
na veće jedinice. Da bismo pravilno izveli zbrajanje potpisat ćemo decimalne
zapise tako da im se decimalne točke nalaze jedna ispod druge. Ako kod zbrajanja
negdje nema znamenki, možemo zamisliti da su tu nule:
1

3. 4 8
+ 3 4. 8
3 8. 2 8
3. Kao i kod prirodnih brojeva, oduzimanje ćemo vršiti tako da idući zdesna na lijevo
oduzimamo znamenke uz eventualnu posudbu veće jedinice:
1

0. 0 3 4
− 0. 0 1 9
0. 0 1 5
42
4. a) 4.2 ⋅ 100 = ⋅ 100 = 42 ⋅ 10 = 420
10
Svaka znamenka je dobila značenje 100 puta veće dekadske jedinice, a što odgovara
pomicanju decimalne točke 2 mjesta udesno:
4.2 ⋅ 100 = 4 2L 0.
K
Općenito, množenje s 10n je pomicanje decimalne točke n mjesta udesno.

327 43 327 ⋅ 43
b) 3.27 ⋅ 4.3 = ⋅ =
100 10 10 ⋅ 100
Iz toga slijedi da ih trebamo pomnožiti kao prirodne brojeve (izbrišemo decimalnu
točku) i rezultatu stavimo decimalnu točku tako da umnožak ima decimalnih
mjesta koliko oba faktora zajedno:
2 1
ª ©
3. 27 ⋅ 4. 3
13 08
981
14. 061
°
3=2+1
42 1 42
5. a) 4.2 ∶ 100 = ⋅ = = 0.042
10 100 1000
Svaka znamenka je dobila značenje 100 puta manje jedinice, a što odgovara
pomicanju decimalne točke 2 mjesta ulijevo.
4.2 ∶ 100 = 0 . 0S 4R 2
Općenito, dijeljenje s 10n je pomicanje decimalne točke n mjesta ulijevo.

4.32 4.32 ⋅ 10
b) 4.32 ∶ 0.4 = = = 43.2 ∶ 4
0.4 0.4 ⋅ 10
Ovo pokazuje da možemo istovremeno djeljeniku i djelitelju pomaknuti
decimalnu točku za isti broj mjesta (pomnožiti ih ili podijeliti istom
potencijom po bazi 10). Tako uvijek možemo dijeljenje u decimalnom
zapisu svesti na dijeljenje prirodnim brojem a što se radi na isti način kao
i dijeljenje prirodnih brojeva:
4.32 ∶ 0.4 = 43.2∶ 4 = 10.8

−4
03 Y
−0
32
1.4.3 Beskonačni periodički decimalni zapis
Pošto je u konačnom decimalnom zapisu ovako jednostavno računanje, zašto smo se onda uopće
mučili s razlomcima? Problem je u tome da nemaju svi racionalni brojevi takav zapis:
Postojanje decimalnog zapisa racionalnog broja
m
Racionalni broj , gdje su m i n neskrativi, ima decimalni zapis upravo onda kada
n
nazivnik n u rastavu na proste faktore nema drugih faktora osim eventualno 2 i 5. U
tom slučaju možemo proširivanjem dobiti da je nazivnik potencija broja 10, a onda broj
lako prikažemo decimalnim zapisom.
3 3 ⋅ 5 15 5
Npr. = = dok ne možemo proširiti do nazivnika koji je potencija broja 10, pa on nema
2 2 ⋅ 5 10 3
5
decimalni zapis. To znači da dekadski proces mjerenja točke A s koordinatom nikada ne
3
prestaje. Mada ta točka ima jednostavnu racionalnu mjeru (trećinu jedinične dužine nanesemo
5 puta i evo nas u A ), ne možemo je izmjeriti dekadskim dijelovima. Da bismo vidjeli što
5
se dešava u dekadskom mjerenju moramo pronaći koliko jedinica stane u , pa koliko još
3
desetinki, pa koliko još stotinki itd. To možemo otkriti sljedećim procesom:
5 2 1 20 1 2 6 1 20
= 1+ = 1+ ⋅ = 1 + ⋅ (6 + ) = 1 + + ⋅ =
3 3 10 3 10 3 10 100 30
6 1 2 6 6 1 20
= 1+ + (6 + ) = 1 + + + ⋅ = ...
10 100 3 10 100 1000 3
Vidimo da je u svakom koraku 6 premalo a 7 previše:
6 5 7 5
1+ < < 1+ Ð→ 1.6 < < 1.7
10 3 10 3
6 6 5 6 7 5
1+ + < < 1+ + Ð→ 1.66 < < 1.67
10 100 3 10 100 3
6 6 6 5 6 6 7 5
1+ + + < < 1+ + + Ð→ 1.666 < < 1.667
10 100 1000 3 10 100 1000 3
⋮ ⋮
5
No, u procesu mjerenja smo sve bliže broju . Stvaramo jedan niz sve većih brojeva
3
q 0 = 1 < q 1 = 1.6 < q 2 = 1.66 < q 3 = 1.666 < . . .
5
koji su sve bliže broju
3
q0 q1 q 2 ... 5 x
3
Geometrijski gledano to znači da je položaj točke A posve odred̄en ovim procesom mjerenja,
5
usprkos tome što proces nikada ne prestaje. Brojevno gledano to znači da je broj posve
3
odred̄en nizom q 0 = 1, q 2 = 1.6, q 3 = 1.66, . . . usprkos tome što ovaj niz nikada ne prestaje i
5 5
nijedan član mu nije jednak nego je tek sve bliži . Za niz q 0 , q 1 , . . . , q n , . . . kažemo da teži
3 3
5
prema broju , a za broj kažemo da je limes niza q 0 , q 1 , . . . , q n , . . ., i označavamo ga pomoću
3
tog niza na sljedeći način:
5
= lim q n (čitamo "limes niza q n kada n teži beskonačno")
3 n→∞
Pojam limesa je jedan veoma značajan pojam kojim se opisuju situcije slične prethodnoj,
kada imamo neki niz brojeva ili nekakav drugi beskonačni proces kojim se sve preciznije
odred̄uje neki broj. Mi smo ga ovdje upotrijebili u specifičnoj situaciji dekadskog mjerenja,
no sve možemo i jednostavnije zapisati. Umjesto
5 5 5
= lim 1.666 . . . 6 (n šestica) pisat ćemo = 1.66 . . . ili još kraće = 1.6
3 n →∞ 3 3
Taj zapis je dobar jer nam na jedan sugestivan način opisuje članove niza i govori kojem broju
teže. Za ovakav zapis, kod kojeg se nakon nekog mjesta znamenke ponavljaju (jedna znamenka
ili cijela grupa znamenki), a točkicama je naglašeno i da će se stalno ponavljati, kažemo da je
beskonačni periodički decimalni zapis racionalnog broja.
5
Vratimo se opet broju . Način na koji smo našli njegov beskonačni periodički zapis je u
3
stvari samo raspisani način postupka dijeljenja prirodnih brojeva bez ostatka: 5 ∶ 3 = 1.666 . . ..
7
Za razlomak znamo da ovaj postupak mora stati (ostatak će u jednom koraku biti 0) jer taj
5
5
broj ima konačan decimalni zapis: 7 ∶ 5 = 1.4. Ali ako taj postupak radimo s brojem postupak
7
nikada ne prestaje (nikada ostatak nije 0). Nenulti ostaci kod dijeljenja u svakom koraku
moraju biti manji od djelitelja pa će se jednom morati pojaviti ostatak koji se već pojavio, pa
će se i cijeli proces dijeljenja ponavljati. Dakle ponavljat će se cijela grupa znamenaka. Ako
5
provedete dijeljenje dobit ćete sljedeći beskonačni periodički zapis: = 0.7142857142857 . . . =
7
0.714285.
Iz ovih razmatranja slijedi da svaki razlomak ima konačan ili beskonačan periodički
decimalni zapis. Vrijedi i obrat. Ako se u beskonačnom procesu mjerenja položaja točke A
grupa znamenaka počinje ponavljati, koordinata te točke je racionalan broj.
Decimalni zapis racionalnih brojeva
Racionalni brojevi su upravo oni brojevi koji imaju konačne ili beskonačne periodičke
decimalne zapise. Geometrijski gledano oni su koordinate upravo onih točaka za koje
dekadski proces mjerenja njihova položaja ili prestaje ili se počinje u nekom koraku
periodički ponavljati.
Možemo smatrati da se u slučaju racionalnih brojeva beskonačnost procesa mjerenja javlja

zbog krivog izbora mjere. Jer umjesto da mjerimo desetim dijelovima jedinice, mogli smo
5
npr. mjeriti sedmim dijelovima. Tada mjereći položaj točke s koordinatom ne bismo dobili
7
beskonačan proces kao kod dekadskog mjerenja, već konačan proces: nanošenjem sedmog
dijela jedinice točno 5 puta stigli bismo do te točke.
1.4.4 Beskonačni neperiodički decimalni zapis
Preostala mogućnost je da proces mjerenja nikad ne prestaje i nema ponavljanja grupe

znamenaka. Naprimjer, mjereći točku A možemo dobiti ovakav niz
2, 2.4, 2.47, 2.473, 2.4730, 2.47303, 2.473030, 2.4730300, 2.47303003, . . .
Ako iz nekih razmatranja slijedi da ćemo stalno dobivati niz nula pa 3, pri čemu će u svakoj
sljedećoj takvoj grupi biti jedna nula više, tada je proces beskonačan i nema ponavljanja. Ovaj
niz odred̄uje točku A na isti način kao i prethodni nizovi, ali pošto je neperiodičan, točka A
nema za mjeru racionalni broj! Dvije su mogućnosti: ili ćemo prihvatiti da neke točke nemaju
mjeru, ili ćemo uvesti nove brojeve kojima ćemo mjeriti i ovakve točke i dužine. Stari Grci
općenito nisu mogli prihvatiti nove brojeve (mada su ih neki med̄u njima prihvatili) već su
zaključili da postoje dužine koje se ne mogu izmjeriti jediničnom dužinom i njenim dijelovima.
Za njih su brojevi mogli biti samo racionalni brojevi, a oni su bili nedovoljni za mjerenje
dužina. Iz toga su zaključili da je geometrija jača od brojeva i okrenuli se geometriji. Tamo su
svašta otkrili, ali takvim izborom su uveliko ograničili svoje matematičke domete. Moderna
matematika je izabrala drugi put koji se pokazao strahovito moćan. Zamisao o brojevima je
proširena. Zamišljeni su novi brojevi - iracionalni brojevi, koje smatramo mjerama točaka
koje nemaju za mjeru racionalan broj. Riječ "iracionalan" ne znači nerazuman. Originalno
grčko značenje te riječi je da nije u pitanju omjer (ratio) prirodnih brojeva a današnji smisao
te riječi (nerazuman) odjek je grčkog odbijanja da prihvate te nove brojeve. Suvremena
matematika je pokazala da je veoma razumno prihvatiti te nerazumne brojeve i tako imati
rezultate za sve situacije koje mogu nastati u procesu mjerenja.
1.4.5 Osnovna ideja
Realni brojevi
Svaka dužina ima svoju mjeru (duljinu). Te mjere su pozitivni realni brojevi. Tako i
svaka točka na pravcu s izabranim ishodištem, pozitivnim smjerom i jediničnom dužinom
ima mjeru svog položaja (koordinatu). Te mjere su realni brojevi. Dijelimo ih na
pozitivne (koji imaju predznak +), negativne (koji imaju predznak −), i nulu. Broj
a svojim predznakom govori na kojoj se strani od ishodišta točka nalazi, a svojim iznosom
∣a∣ koliko je udaljena od ishodišta:
|b| |a|
b<0 0 a>0
Skup realnih brojeva označavamo R. Med̄u njima se nalaze svi racionalni brojevi. Ali
postoje i realni brojevi koji nisu racionalni. Njih zovemo iracionalni brojevi.
Decimalni zapis realnog broja
Za svaki realni broj a ≥ 0 postoji niz racionalnih brojeva (kojeg odred̄uje dekadski proces
mjerenja) a 0 , a 0 .a 1 , a 0 .a 1 a 2 , . . . (pri čemu su a 1 , a 2 , . . . decimalne znamenke, a 0 ∈ N) takav
da je
1
a 0 .a 1 a 2 . . . a n ≤ a < a 0 .a 1 a 2 . . . a n + ,
10n
Za dati niz on je jedini broj s datim svojstvom i označavamo ga
a = lim a 0 .a 1 a 2 . . . a n , ili jednostavnije a = a 0 .a 1 a 2 . . . a n . . .

n→∞
Ako je a negativan možemo ga zapisati a = −a 0 .a 1 a 2 . . . . a n . . .
Takav zapis broja a zovemo decimalnim zapisom. Ako je taj zapis konačan ili
beskonačan periodički tada je a racionalan broj. U protivnom kažemo da je to beskonačan
neperiodički decimalni zapis i tada je a iracionalan broj.
Obratno, za svaki niz ±a 0 , a 0 .a 1 , a 0 .a 1 a 2 , . . ., a 0 .a 1 a 2 . . . a n . . ., gdje su a 1 , a 2 , . . . decimalne

znamenke a a 0 ∈ N (takav niz eventualno s negativnim predznakom zovemo decimalna
ekspanzija) postoji realan broj a takav da je a = ±a 0 .a 1 a 2 . . . a n . . ..
Primjer 1.4.3. Koji su od navedenih brojeva racionalni a koji iracionalni (pretpostavlja se da

se znamenke dalje nižu po naznačenom pravilu)?
a) 0.000 . . . b) −0.12122122212222 . . . c) 3.121221212212122 . . .
Rješenje:
a) Zapis je periodički pa je to racionalni broj (nula).
b) Nema ponavljanja, jer svaki put u grupi imamo jednu dvojku više, pa je to iracionalan
broj.
c) Stalno se ponavlja grupa ‘12122’, pa je to racionalan broj. Y
1.4.6 Operacije s realnim brojevima
Realni brojevi su s jedne strane mjere dužina i položaja, pa su direktno povezani sa zamislima o
prostoru, a s druge strane su odred̄eni decimalnim ekspanzijama, nizovima racionalnih brojeva
nastalim u dekadskom procesu mjerenja. Iz ta dva izvora možemo otkriti sva njihova svojstva.
Usporedba realnih brojeva
Neka su a i b koordinate točaka A i B. Kažemo da je a < b upravo kada je točka A lijevo od

točke B:
A B
a b
Za a = a 0 .a 1 a 2 . . . i b = b 0 . b 1 b 2 . . . takve da nije iza nekog mjesta stalno znamenka 9 vrijedi:
a < b upravo onda kada je gledano slijeva prvo mjesto na kojem se znamenke razlikuju
takvo da je na tom mjestu znamenka u zapisu broja a manja od znamenke u zapisu broja
b.
Ako je neki od brojeva a i b negativan postupak usporedbe je isti kao i za cijele brojeve.
Ta usporedba je proširenje usporedbe racionalnih brojeva na sve realne brojeve.

Primjer 1.4.4. Usporedimo 0.67676 . . . i 0.676776777 . . ..
Rješenje:
Na petom decimalnom mjestu prvi broj ima znamenku 6 a drugi 7, pa je zato prvi broj manji:
0.67676 . . . < 0.676776777 . . .. Y
Zbrajanje realnih brojeva
Neka su a i b koordinate točaka A i B. Tada je a + b kordinata točke C koju dobijemo kada

od točke A krenemo za dužinu OB udesno ako je b pozitivan, a ulijevo ako je b negativan.
Ako je b = 0 ostanemo gdje jesmo:
| b |, b < 0 | b |, b > 0
a+b a a+b
Za a = a 0 .a 1 a 2 . . . i b = b 0 . b 1 b 2 . . . niz a 0 + b 0 , a 0 .a 1 + b 0 . b 1 , a 0 .a 1 a 2 + b 0 . b 1 b 2 , . . . je sve bliže

broju a + b:
a + b = lim (a 0 .a 1 a 2 . . . a n + b 0 . b 1 b 2 . . . b n )
n→∞
Analogna pravila vrijede i za druge predznake decimalnih zapisa.
Ovo zbrajanje je proširenje zbrajanja racionalnih brojeva na sve realne brojeve.
Primjer 1.4.5. Nad̄imo niz koji je sve bliže zbroju 0.9898 . . . + 0.989989998 . . .
Rješenje: 0 + 0 = 0, 0.9 + 0.9 = 1.8, 0.98 + 0.98 = 1.96, 0.989 + 0.989 = 1.978, 0.9898 + 0.9899 =
1.9797, 0.98989 + 0.98998 = 1.97987, . . .
Tako dobijamo niz: 0, 1.8, 1.96, 1.978, 1.9797, 1.97987, . . . Y
Ovdje imamo jedan problem. Kada zbrajamo članove niza može doći do prijenosa znamenki, pa
se znamenka dobijena zbrajanjem prethodnih članova niza u sljedećem članu može promijeniti,
kao što se desilo u prethodnom primjeru. To znači da nismo dobili decimalnu ekspanziju, nego
nekakav drugi niz racionalnih brojeva. No svejedno, vidimo da mu se znamenke postepeno
"stabiliziraju" i smatramo da on ipak mora biti sve bliži traženom zbroju a + b.
Suprotan broj
Neka je a koordinata točke A . Suprotan broj −a, definiramo kao koordinatu točke B koja
je jednako udaljena od ishodišta kao i točka A , ali se nalazi na suprotnoj strani:
-a -b 0 b a
Ako je a = a 0 .a 1 a 2 . . ., tada je −a = −a 0 .a 1 a 2 . . ..
Pri tome vrijedi sljedeće: ∣ − a∣ = ∣a∣, a + (−a) = 0, −(−a) = a.
Oduzimanje realnih brojeva
Neka su a i b koordinate točaka A i B. Tada je a − b koordinata točke koju dobijemo kada

od točke s koordinatom a krenemo za dužinu OB ulijevo, ako je b pozitivan, a udesno, ako
je b negativan broj. Ako je b = 0, ostanemo u A :
| b |, b > 0 | b |, b < 0
a-b a a-b
Oduzimanje možemo opisati i pomoću zbrajanja:
a − b = a + (− b)
Za a = a 0 .a 1 a 2 . . ., i b = b 0 . b 1 b 2 . . ., niz a 0 − b 0 , a 0 .a 1 − b 0 . b 1 , a 0 .a 1 a 2 − b 0 . b 1 b 2 , . . . je sve bliže

broju a-b:
a − b = lim (a 0 .a 1 a 2 . . . a n − b 0 . b 1 b 2 . . . b n )
n→∞
Ovo oduzimanje je proširenje oduzimanja racionalnih brojeva na sve realne brojeve.

Primjer 1.4.6. Nad̄imo niz koji je sve bliže razlici 1.2121 . . . − 2.1212 . . .
Rješenje: 1 − 2 = −1, 1.2 − 2.1 = −0.9, 1.21 − 2.12 = −0.91, 1.212 − 2.121 = −0.909, 1.2121 −
2.1212 = −0.9091, 1.21212 − 2.12121 = −0.90909, . . .
Tako dobivamo niz −1, −0.9, −0.91, −0.909, −0.9091, −0.90909, . . ., koji je sve bliže traženoj
razlici. Y
Gledano geometrijski množenje npr. brojem 3 je odgovarajuće rastezanje dužine, a

1
množenje brojem je odgovarajuće stezanje dužine. Dijeljenje ima obrnut učinak:
3
2 ·3 6
1 2
·
2 3 3
Množenje realnih brojeva
Neka su a i b koordinate točaka A i B, pri čemu je a pozitivan broj. Tada je a ⋅ b koordinata

točke C koju dobijemo odgovarajućim (ra)stezanjem dužine OB:
a
1
b a⋅b
Za a negativan broj a ⋅ b = −∣a∣ ⋅ b. Za a = 0 je 0 ⋅ b = 0
Za a = a 0 .a 1 a 2 . . ., i b = b 0 . b 1 b 2 . . ., niz a 0 ⋅ b 0 , a 0 .a 1 ⋅ b 0 . b 1 , a 0 .a 1 a 2 ⋅ b 0 . b 1 b 2 , . . . je sve bliže

broju a ⋅ b:
a ⋅ b = lim (a 0 .a 1 a 2 . . . a n ⋅ b 0 . b 1 b 2 . . . b n )
n→∞
Za racionalne brojeve ovo množenje se podudara s množenjem racionalnih brojeva.

Primjer 1.4.7. Nad̄imo niz koji je sve bliže umnošku
1.010101 . . . ⋅ 1.010010001 . . .
Rješenje: 1 ⋅ 1 = 1, 1.0 ⋅ 1.0 = 1, 1.01 ⋅ 1.01 = 1.0201, 1.010 ⋅ 1.010 = 1.0201, 1.0101 ⋅ 1.0100 =
1.020201, 1.01010 ⋅ 1.01001 = 1.020211101, 1.010101 ⋅ 1.010010 = 1.020212111,
Tako dobivamo niz
1, 1, 1.0201, 1.0201, 1.020201, 1.020211101, 1.020212111, . . .
koji je sve bliže traženom umnošku. Y
Dijeljenje realnih brojeva
b
Neka su a i b koordinate točaka A i B, pri čemu je a pozitivan broj. Tada je koordinata
a
točke C koju dobijemo odgovarajućim (ra)stezanjem dužine OB:
a
1
b b
a
b b
Za a negativan broj =−
a ∣ a∣
1
Za a ≠ 0 broj zovemo recipročnim brojem broja a. Dijeljenje možemo opisati kao
a
b 1
množenje recipročnim brojem: = b ⋅
a a
b0 b0 .b1 b0 .b1 b2 b
Za a = a 0 .a 1 a 2 . . . i b = b 0 . b 1 b 2 . . ., niz , , , . . . je sve bliže broju :
a 0 a 0 .a 1 a 0 .a 1 a 2 a
b b0 .b1 b2 . . . b n
= lim ( )
a n→∞ a 0 .a 1 a 2 . . . a n
Analogno pravilo vrijedi i za druge predznake decimalnog zapisa.
Za racionalne brojeve ovo dijeljenje se podudara s dijeljenjem racionalnih brojeva.

1.101001000 . . .
Primjer 1.4.8. Nad̄imo niz koji je sve bliže kvocijentu
1.1001000
1 1.1 1.10
Rješenje: = 1, = 1, = 1, . . .
1 1.1 10
Stalno dijelimo iste brojeve pa će rezultat biti stalno 1. Tako dobijamo niz 1, 1, 1, . . . koji
očigledno teži broju 1. Y
1.4.7 Osnovna svojstva realnih brojeva
Dosad smo se uglavnom bavili samo smislom operacija s brojevima i postupcima njihova
računanja. No, te operacije imaju razna i mnogobrojna svojstva kojima ćemo se više baviti
poslije. Sva ta svojstva mogu biti izvedena iz sljedećih osnovnih svojstava koje zovemo
aksiomima realnih brojeva i koja na neki način propisuju što vrijedi u svijetu brojeva:
Algebarski aksiomi realnih brojeva
1. a + b = b + a komutativnost zbrajanja
2. (a + b) + c = a + ( b + c) asocijativnost zbrajanja
3. a + 0 = a neutralnost nule
4. a − b = c upravo kada je c + b = a suprotnost zbrajanja i oduzimanja
5. a ⋅ b = b ⋅ a komutativnost množenja
6. (a ⋅ b) ⋅ c = a ⋅ ( b ⋅ c) asocijativnost množenja
7. 1 ⋅ a = a neutralnost jedinice
8. a ⋅ ( b + c) = a ⋅ b + a ⋅ c distributivnost množenja u odnosu na zbrajanje
9. Za b ≠ 0 a ∶ b = c upravo onda kada je c ⋅ b = a suprotnost množenja i dijeljenja
10. Ako je a 0, a ⋅ c < b ⋅ c upravo onda kada je a < b. suglasnost množenja i usporedbe
Npr. na osnovu tih svojstava mogli bismo dokazati da su svi navedeni formalni postupci
računanja ispravni.
Sva navedena svojstva imaju i racionalni brojevi. No realni brojevi imaju sljedeću osnovnu
dodatnu prednost u odnosu na racionalne brojeve:
Aksiom potpunosti realnih brojeva
14. Svaka decimalna ekspanzija teži nekom realnom broju i za svaki realni broj postoji
decimalna ekspanzija koja mu teži.
Upravo ovo svojstvo omogućuje da su realni brojevi za razliku od racionalnih brojeva rezultati
dekadskog procesa mjerenja.
1.4.8 Je li riješen problem mjerenja?
Je li sad napokon riješen problem mjerenja dužine? Kolika je udaljenost d točke A od ishodišta?
Mjerenje jedinicama nije dalo rezultat:
O A
0 1 2 3 x
2<d<3
Mjerenje desetinkama jedinice isto nije dalo rezultat:
O A
0 1 2 3 x
2.4 < d < 2.5
Nastavak mjerenje stotinkama možda bi dao 2.43 < d < 2.44 Za većinu praktičnih stvari to je
dovoljno precizno i možemo problem zaključiti tvrdnjom da je d ≈ 2.44
Konačno, ima li uopće smisla nastaviti mjeriti tisućinkama, desettisućinkama, itd. centi-
metra? Fizikalno gledano nema, jer ako bismo sliku stavili pod mikroskop vidjeli bismo da
naša crta baš i nije ravna već puna brijegova i dolova, a sama točka A više nije točka već jedna
debela mrlja:
U mikroskopskom svijetu ovaj problem mjerenja se pokazuje nedorečen. Čini se da je trebao

glasiti: "Koliko je udaljen najlijeviji dio mrlje A od najdesnijeg dijela mrlje O ?". No ni ova
formulacija ne bi preživjela daljnja povećanja. Svijet molekula je u neprestanom kretanju i
titranju, a kad bismo zašli u atome stigli bismo u područje kvantne fizike u kojoj ne vrijede
klasične predstave o predmetima i prostoru. Da i ne govorimo o još sitnijem o čemu i ne znamo
puno toga.
Tako mi nismo riješili realnu situaciju mjerenja već idealiziranu situaciju. Realni problem
mjerenja zamijenili smo pojednostavljenim matematičkim modelom. On se sastoji od
idealnog pravca, idealne točke i idealnog procesa mjerenja u kojem uvijek možemo nastaviti
deset puta manjom jedinicom. I to je problem koji smo riješili idejom realnih brojeva. A što
je s realnom situacijom? Je li na nju primjenjiv naš idealizirani model? Matematika daje
precizne modele, ali ne može precizno opisati uspješnost njihove primjenjivosti. To
je pitanje koje se uvijek mora ponavljati, a odgovor je uvijek otvoren i neizvjestan. Možemo
samo reći da iz iskustva znamo da je prethodno opisani sustav realnih brojeva primjenjiv u
svim standardnim kvantitativnim mjerenjima. Zato i jest toliko značajan.
Orijentacija
Nakon ove cjeline čitatelj treba razumjeti zamisao o realnim brojevima i mjerenju, znati smisao
osnovnih operacija, znati računati te operacije i primjenjivati ih. Naravno, kad jednom zna
računati operacije s brojevima, tad može prepustiti kalkulatoru da taj dio posla obavi umjesto
njega.
Zadaci za vježbu
1. Poredajte sljedeće brojeve od manjih prema većima:

0.2, −0.2, −0.02, 0.20
2. Izračunajte:
a) 2.3 + 0.23 b) 0.3 − 0.53 c) 0.3 ⋅ 0.03

d) 0.0018 ∶ 0.009 e) 0.007 ⋅ 10000 f) 200 ∶ 1000
3. Pretvorite sljedeće decimalne zapise u razlomke:

a) 0.5 b) 2.32 c) 0.03 d) 0.020 e) 0.1001
4. Postupkom dijeljenja nad̄ite decimalne zapise sljedećih brojeva:

1 1 1 1 1 1 1 1
, , , , , , ,
2 3 4 5 6 7 8 9
5. Koji su od navedenih brojeva racionalni a koji iracionalni:
a) 0.181818 . . . b) 0.188188188 . . . c) 0.181881888 . . .
6. Poredajte sljedeće brojeve od manjih prema većim:

1.1, 1.1, 1.01, 1.010010001 . . ., 1.1010010001 . . .
7. Nad̄ite prva tri člana niza koji je sve bliže brojevima:
a) 0.121212 . . . + 0.12112112 . . . b) 0.121212 − 1.202202220 . . .

c) 2.111 . . . ⋅ 2.010010001 . . . d) 2.222 . . . ∶ 1.101001000 . . .
Rješenja
1. −0.2 < −0.02 < 0.2 = 0.20
2. a) 2.53 b) −0.23 c) 0.009 d) 0.2 e) 70 f) 0.2

1 58 3 1001
3. a) b) c) d)
2 25 100 1000
4. 0.5, 0.3, 0.25, 0.2, 0.16, 0.142857, 0.125, 0.1
5. a) racionalan b) racionalan c) iracionalan.
6. 1.010010001 . . . < 1.01 < 1.1 < 1.1010010001 . . . < 1.1
7. a) 0, 0.2, 0.24, . . . b) −1, −1.1, −1.08, . . . c) 4, 4.2, 4.2411, . . .

d) 2, 2, 2.018, . . .
Matematički jezik
2
Ono po čemu se na prvi pogled prepoznaje matematika je posebnost njenog jezika. A mnogi
koji ne razumiju matematiku zapravo ne razumiju njen jezik. Razlog postojanja posebnog
jezika je isti onaj zbog kojeg su izmišljeni i drugi jezici. Jezik saobraćajnih znakova je
ugod̄en za brzi prijenos informacije, programski jezik je ugod̄en za efikasno izdavanje naredbi
kompjuteru. Matematički jezik je jezik ugod̄en za razmišljanje. To je jezik na kojem se
u mnogim situacijama puno preciznije i jednostavnije razmišlja nego na prirodnom
jeziku. Uzmimo npr. brojeve. O njima možemo pričati kao i o drugim stvarima, nogometnim
utakmicama ili omraženim profesorima. Ali za razliku od uobičajenog razgovora, razgovor o
brojevima vrlo brzo postaje složen. Rijetko ćemo se pitati tko je otac od mame od oca od oca od
mame od Ivice, dok su kod brojeva sasvim uobičajena pitanja tipa koji ćemo broj dobiti kada
dvije trećine pomnožimo sa 0.6 i od toga oduzmemo tri petine podijeljene sa četiri petine. Da
i ne govorim o još puno težim slučajevima. Da bismo mogli pričati o takvim "monstrumima"
potreban nam je poseban jezik. Prije svega moramo imati jednostavan zapis brojeva i operacija.
To je simbolički zapis u kojem su oni zapisani ne riječju nego jednim znakom - simbolom.
Tako umjesto ’devet’ pišemo ’9’, a umjesto ’puta’ pišemo ’⋅’. Kombiniranjem simbola tvorimo
složenije opise kod kojih postaje vidljivija prednost simboličkog zapisa. Tako umjesto ’tri
tisuće sedamsto osamdeset devet’ pišemo ’3789’, a prethodni "monstrum" u ovakvom jeziku
biva sasvim ukroćen:
2 3 4
⋅ 0.6 − ∶
3 5 5
Ne samo da je opis jednostavan nego je i rad s njim jednostavan - nizom jednostavnih poteza
iz opisa možemo izračunati opisani broj:
2 3 4 2 3 4 2 3 8 − 15 7
⋅ 0.6 − ∶ = ⋅ 610 − ∶ = − = =−
3 5 5 3 5 5 5 4 20 20
49
50 2. Matematički jezik
Izrecimo jednu jednostavnu istinu o brojevima, npr. zakon distributivnosti, u prirodnom

jeziku: "Pomnožimo li jedan broj sa zbrojem druga dva dobit ćemo isto kao kad ga pomnožimo
sa svakim od njih i rezultate zbrojimo".
U matematičkom jeziku to izričemo puno preciznije i jednostavnije:
Za svaki broj a, b i c a( b + c ) = a ⋅ b + a ⋅ c .
Ne samo da je tvrdnja sažeta već se i lako upotrebljava. Običnim uvrštavanjem odgovarajućih

izraza na mjesto a, b i c možemo zaključiti da je npr.
x2 y ⋅ ( yx + y2 ) = x2 y ⋅ yx + x2 y ⋅ y2
ili pak dobiti (uz pomoć drugih tvrdnji) druge važne istine o brojevima, npr. pravilo "množenja
zagrada":
(a + b)⋅( c + d ) = (a + b)⋅ c +(a + b)⋅ d = c ⋅(a + b)+ d ⋅(a + b) = c ⋅ a + c ⋅ b + d ⋅ a + d ⋅ b = a ⋅ c + b ⋅ c + a ⋅ d + b ⋅ d
Ovakvu jednostavnost u izražavanju općih zakonitosti omogućila je još jedna posebnost

matematičkog jezika - upotreba varijabli - slova a, b, c,... kao oznaka proizvoljnih (unaprijed
neodred̄enih, nekih, bilo kojih) brojeva. Koristeći oznaku ’3’ možemo govoriti samo o broju 3.
Ako želimo reći nešto o bilo kojem broju ne možemo koristiti oznaku nekog odred̄enog broja,
već moramo koristiti oznake koje nemaju odred̄eno značenje, koje označavaju taj neki namjerno
neodred̄eni broj. Upravo takve oznake, varijable, omogućuju da zaključujemo o općim
svojstvima brojeva gotovo isto tako jednostavno kao što zaključujemo o svojstvima
pojedinih brojeva.
Već se na ovakvim jednostavnim situacijama možemo osvjedočiti koliko simbolički jezik

i formalni postupci doprinose djelotvornosti matematike. Jezik je bitan dio matematike,
a ne tek sredstvo za saopćavanje matematičkih zamisli. Često probleme iz prirodnog
jezika prevodimo u matematički jezik. U tom prijevodu problem poprima preciznu formu i na
njeg možemo primijeniti razvijene matematičke postupke rješavanja. Zato je veoma važno
razumjeti i upotrebljavati matematički jezik, čitati ga i znati se izražavati na njemu.
Tome je posvećeno ovo poglavlje.
2.1. Aritmetički izrazi 51
2.1 Aritmetički izrazi
Orijentacija
U ovoj cjelini je opisan smisao aritmetičkih izraza, dani su postupci njihova računanja i
pokazano je kako se primjenjuju.
1 BROJEVI I MJERENJE
2.1.1 Smisao aritmetičkih izraza
Osnovni element matematičkog jezika su opisi brojeva. To su npr.
(2 + 3) ⋅ 4, 2 + 3 ⋅ 4, itd.
Oni se tradicionalno zovu aritmetički izrazi (od grčke riječi arithmos = broj). Njih računamo
da bismo identificirali broj koji opisuju (imenuju). Redoslijed računanja u osnovi odred̄uju
zagrade. Neku operaciju možemo izvršiti tek kad su joj poznati argumenti (brojevi nad kojima
se vrši ta operacija). Tako u prvom izrazu možemo izvršiti zbrajanje jer mu znamo argumente,
ali ne i množenje jer mu ne znamo prvi argument. Znat ćemo ga tek kad dobijemo rezultat
zbrajanja:
(2 + 3) ⋅ 4 = 5 ⋅ 4 = 20
U drugom opisu 2 + 3 ⋅ 4 nema zagrada koje bi odredile redoslijed operacija. Zato je

on dvosmislen. Rezultat će ovisiti o redoslijedu izvod̄enja operacija. Zato ili moramo
uvesti zagrade ili uvesti dogovor o redoslijedu operacija u takvim slučajevima kad on
nije odred̄en zagradama. Povijeno se uvriježio sljedeći dogovor: kada redoslijed računanja
nije odred̄en zagradama prvo se primjenjuju množenje i dijeljenje pa tek onda zbrajanje i
oduzimanje. Po tom dogovoru je:
2 + 3 ⋅ 4 = 2 + 12 = 14
Primjer 2.1.1. Izračunajmo 345 ⋅ 3 + 345 ⋅ 7.
Rješenje:
Broj 345 ⋅ 3 + 345 ⋅ 7 možemo naći na osnovu ovoga opisa redom računajući:
345 ⋅ 3 + 345 ⋅ 7 = 1035 + 2415 = 3450.

No po zakonu distributivnosti možemo taj opis zamijeniti drugim opisom istog broja koji je
lakše izračunati:
345 ⋅ 3 + 345 ⋅ 7 = 345 ⋅ (3 + 7) = 345 ⋅ 10 = 3450. Y
2.1.2 Postupak računanja aritmetičkih izraza
U oba načina računanja izraza iz prethodnog primjera koristili smo isti princip:
Postupak računanja
Računanje broja iz njegovog opisa sastoji se od niza jednostavnih poteza. U svakom potezu
identificira se dio opisa koji je i sam opis nekog broja. On se onda zamijeni drugačijim
opisom tog broja.
U prethodnom primjeru smo u prvom načinu direktno računali - dio opisa sastavljen od
operacije s poznatim argumentima (npr. 3453) zamijenili smo rezultatom (1035). U drugom
načinu smo med̄utim kombinirali direktno računanje i preoblikovanje opisa - dio opisa (u ovom
slučaju cijeli opis 345 ⋅ 3 + 345 ⋅ 7) zamijenili smo novim opisom (345 ⋅(3 + 7)) istog broja, koristeći
neko svojstvo operacija (u ovom slučaju zakon distributivnosti).
Osnovni postupak računanja aritmetičkog izraza
Direktno ga računamo redom koji odred̄uju zagrade i dogovor o redoslijedu operacija.
Preoblikovanje aritmetičkog izraza
Ponekad se računanje može ubrzati tako da jedan dio izraza preoblikujemo po nekom
svojstvu operacija.
Pošto će svojstva operacija biti predmet sljedeće teme, čitatelj može sve sljedeće primjere
riješiti direktnim računanjem, mada to ponekad nije najefikasniji način.
Primjer 2.1.2. Izračunajmo:
a) 3 − 5 − 7 + 10 b) (−12) − (−23)
c) 6 + (−2 + 3) − (−2 + 3 − 5) d) 3 ⋅ (−8) − (−2) ⋅ (−10)
Rješenje:
a) Možemo redom računati no postoji jednostavan sistem rada sa zbrajanjem i oduzima-

njem. Oduzimanje je po samoj definiciji zbrajanje suprotnog broja, pa ćemo ga upravo
tako i "gledati". Naime, kao što smatramo da je 3 − 2 drugi zapis za 3 + (−2), isto tako
ćemo smatrati i da je 3 − 5 − 7 + 10 samo skraćeni zapis za 3 +(−5)+(−7)+ 10. Dakle, gledat
ćemo ga kao zbrajanje brojeva 3 i −5 i −7 i 10 (čak je ugodno taj izraz tako i čitati):
3 − 5 − 7 + 10 ="3 i −5 i −7 i 10"= 3 + (−5) + (−7) + 10
Ovo nam omogućuje da koristimo dobra svojstva zbrajanja i da prebacujemo članove
zajedno sa svojim predznacima kako nam volja:

b 3 −5 −7 +10 = −5 +10 + 3 − 7 = 3 +10 −5 −7 = itd.
Naprosto, operacije + i − smatramo predznacima brojeva koji se zbrajaju. Tako se i samo

računanje svodi na već opisani postupak zbrajanja:
3−5 −7 + 10 = −2 +3 = 1
U ovakvim oznakama računanje se, ako se ne pojavi 0, svodi na zbrajanje i oduzimanje

prirodnih brojeva.
b) prvo se riješimo zagrada po pravilima za predznake, pa onda izračunamo:

(−12) − (−23) = −12 + 23 = 11
c) Mogli bismo računati redom koji diktira ovaj opis, prvo izračunavši ono u zagradama. No
u ovakvim slučajevima zbrajanja i oduzimanja "zagrada" obično je jednostavnije prvo se
riješiti zagrada po pravilima za predznake zagrada, pa onda zbrajati i oduzimati
6 + (−2 + 3) − (−2 + 3 − 5) = 6 − 2 + 3 + 2 − 3 + 5 = 6 + 5 = 11.
d) pomnožimo iznose i "pomnožimo" predznake:

3 ⋅ (−8) − (−2) ⋅ (−10) = −24 − 20 = −44 Y
2 3 1 3−2 3⋅2 5 3 5 5
a) − + − b) ⋅ c) − ⋅ (− − )
3 4 6 2+4 2⋅4 2 5 6 3
1 1 3 3
3 5 6 3 +
d) ∶ ∶ ⋅ e) 2 4 f) 4 ∶ 2
4 8 15 5 1 1 9 2
−
2 4 10 20
Rješenje:
a) Mogli bismo računati jednu po jednu operaciju, no jednostavnije je odmah sve staviti na
zajednički nazivnik 12:
2 3 1 −8 + 9 − 2 1
− + − = =−
3 4 6 12 12
b) Smijemo kratiti samo faktore brojnika i nazivnika:

3−2 3·2✁= 1 ·3
✁=1
·
2+4 2✁·4 6✁2 4 8
c) 5 3 � 5 5 � 5 3
✁ −✚✚3 5 3 8
15
− · − − = − · = + = =4
2 5 6 3 2 5
✁ �6�2 2 2 2
d) Redoslijed nije bitan jer dijeljenje razumijevamo kao množenje recipročnog broja:
3 5 6 3 3 8 15 3 9
∶ ∶ ⋅ = ⋅ ⋅ ⋅ =
4 8 15 5 4 5 6 5 5
1 1 2+1 3
+
e) 2 4 = 4 = 4 = 3
1 1 2−1 1
−
2 4 4 4
3 3 1 3
5 15 5 1 1
f) 4 ∶ 2 = 2 ∶ 1 = ∶ = ⋅ = Y
9 2 3 1 6 1 6 15 18
10 20 5 5
7
∶ 0.125 + 3.5
Primjer 2.1.4. Izračunajmo: 24
2
− 0.25
3
Rješenje: Standardni je postupak da decimalne i mješovite zapise racionalnih brojeva
pretvorimo u razlomke i onda računamo po pravilima računanja sa razlomcima. U praksi
se obično sve pretvori u decimalne zapise i izračuna korištenjem kalkulatora. Med̄utim,
2
neke racionalne brojeve, kao npr. u ovom izrazu, možemo tako tek približno izračunati
3
7 7 ✟
✟
✟1
125 7 8 7 7 7 14 + 21
: 0.125 + 3.5 : ✘✘ · + +
✘ 8
24 = 24 1000
✟ = 24 1 2 = 3 2 = 6 =
2 2 ✟25 1 2 1 2 1 8−3
− 0.25 − ✟ − −
3 3 ✟
100✟4 3 4 3 4 12
✚ 7
✚35 7
= 6 ✁ = 1 = 14 = 14
1
5
✁
1 1 1
✚✚2
12 2
2.1.3 Primjena aritmetičkih izraza
Jednostavnije problemske situacije svode se na opis traženog broja pomoću drugih brojeva i
operacija sa njima. Tada je matematički prijevod aritmetetički izraz. Kada izraz izračunamo
dobijemo traženi broj.
Primjer 2.1.5. Ove se zime moj susjed Dragec bavio švercom božićnih jelki. Kupio je 60 velikih
stabala po 40kn, a prodao ih po 80kn. Nabavio je 90 malih stabala po 20kn a prodao ih po 60kn.
Nabavio je i 30 stabala s korijenom po 60kn a prodao ih po 100kn. Ako je čovjeku iz općine koji
mu je "osigurao" prodajni prostor morao dati trećinu zarade, koliko je Dragec zaradio u ovom
božićnom poduhvatu?
Rješenje: Prijevod prethodnog teksta je sljedeći aritmetički izraz:
2 2
⋅ [60 ⋅ (80 − 40) + 90 ⋅ (60 − 20) + 30 ⋅ (100 − 60)] = ⋅ [60 ⋅ 40 + 90 ⋅ 40 + 30 ⋅ 40] =
3 3
2 2 ✟60 = 4800
= · 40 · [60 + 90 + 30] = · 40 ·✟
180
3 3
✁ Y
Orijentacija
Nakon ove cjeline čitatelj treba znati što su aritmetički izrazi, kako se računaju i primjenjuju.
Zadaci za vježbu
1. Izračunajte:
a) 1 + 2 + 3 + 4 + 5 + 6 b) 1 ⋅ 2 ⋅ 3 ⋅ 4 ⋅ 5 ⋅ 6
c) 1 + 2 ⋅ 3 + 4 ⋅ 5 ⋅ 6 d) (1 + 2) ⋅ (3 + 4) + 5 ⋅ 6
e) (1 + 2) ⋅ 3 + 4 ⋅ (5 + 6) f) 1 + 2 ⋅ (3 + 4 ⋅ 5) + 6
g) 1 + 2 ⋅ [3 + 4 ⋅ (5 + 6)]
2. Izračunajte:
a) (−12) + 5 b) (−5) + (−12)

c) (−5) − (−12) d) −(−5) + (−12)
e) −(−(−5)) − (−5) f) (−5) ⋅ (−8)
g) −(−3) ⋅ (−7) h) (−8) ∶ (−4)
i) −5 − (−12 − 3) j) −(3 − 5) − (−2 + 8)
k) −[2 − (−3 + 5)] − [−1 − (−3)] l) (−2) ⋅ (−3) ⋅ (−4)
m) 1 − 2 ⋅ (−4 − 8) n) (1 − 2) ⋅ (−4 − 8)
o) 1 − 2 ⋅ (−4) − 8 p) 3 ⋅ [−2 − 3 ⋅ (−2 − 3)]
q) −16 ∶ (−4) − (−2) ⋅ (−2) r) 10 − 3 ⋅ {4 − 2 ⋅ [7 − (9 − 6) − 2] + 1}
3. Izračunajte:
2 1 5 1 1 1 3 15
a) + + b) − + − c) ⋅ ⋅ 412
3 4 6 2 4 8 5 18
5 −4 1 4 3 1 2 1 3 1 1
d) ∶ ∶ e) ( − ) − ( − ) f) −( − ) − ( − )
8 3 2 7 14 2 3 2 4 4 2
5 3 2 2 3 1 3 1 2
g) −( − ) h) − + ⋅ i) − ⋅ (7 − 9) + ⋅ (5 − 8)
8 4 3 5 8 5 4 2 3
2 1 1 1 1 2 1 11 5 3 1 5
j) ⋅ ( − ) − ⋅ ( − 1) k) [ + ] ∶ l) ( − + ) ∶
3 2 6 2 3 3 4 10 6 8 2 2
5 2 1 2 1
+ +
m) 2 3 n) 4 o) 3 4
1 1 5 5 1
+ +
4 2 6 6 12
4. Izračunajte:
3 4 2
a) 3 ∶ (− ) − (− ∶ 2) + 5 ⋅ [0.4 − ∶ (−2)] + (−2) ∶ (−1)
5 5 5
1 1 3 3
b) [5 − 5 ∶ (3 − 1 )] ⋅ (−3 )
9 10 5 8
3 1
c) (3 ⋅ 0.05 − 2.4 ∶ 20) ∶ 1.2 + 1 ⋅ 0.2
5 4
1 5
(2 − ) ⋅ 5
5 6
d)
(3 − 1.25) ∶ 2.5
2
(7.5 + 6 ) ⋅ 0.12
3
e)
3
4.5 +
5
5. Baveći se švercom brašna Dragec je morao prepakirati 20 vreća brašna od 30kg i 30 vreća
brašna od 20kg (na kojima su bile oznake porijekla brašna) u vreće od 1.5kg. Koliko mu
treba takvih vreća?
Rješenja
1. a) 21 b) 720 c) 127 d) 51 e) 53 f) 53 g) 95
2. a) -7 b) -17 c) 7 d) -7 e) 0 f) 40
g) -21 h) 2 i) 10 j) -4 k) -2 l) -24
m) 25 n) 12 o) 1 p) 39 q) 0 r) 7
7 3 1 15 11
3. a) b) − c) d) − e)
4 8 6 16 21
1 13 7 5
f) g) h) i) −1 j)
2 24 40 9
5 23 38 3
k) l) m) n) o) 1
6 60 3 16
2 1
4. a) b) −6 c) 0.3 d) 15 e)
5 3
5. 800
Dodatni zadaci za vježbu
1 2 1 3
1. [( − ) ∶ (−0.2)] + 12 ∶ (− ) [Rj.: 0]
3 5 2 0.08
1
1+
2. 2 ∶3 [Rj.: 2]
1 2
1−
2
3 5 3 1
3. ( − ) ∶ ( − ) [Rj.: -14]
8 4 16 8
1 1
− 4 1
4. 2 3 ∶ [Rj.: ]
1 1 5 4
−
2 3
5 7
− 49
5. 3 2 ⋅ [Rj.: -1]
29 19 22
−
4 6
1 1 1 1 1 1 9
6. ⋅( − )− ⋅( − ) [Rj.: ]
2 2 5 5 2 5 100
1 1 1 1 5 23
7. + [ − ( − )] ⋅ [Rj.: ]
2 2 4 8 2 16
11 8
− 17 1
8. 2 3 ∶ [Rj.: ]
11 8 7 7
+
2 3
2 1
−
9. 5 7 ⋅(7 − 1) [Rj.:
3
]
2 1 2 3 2
+
5 7
1 1 1 1 1 9 2 1
10. [(1 ∶ ) ∶ (1 ∶ ) ∶ (1 ∶ ) + ] ∶ [ + ⋅ ∶ ] [Rj.: 1]
40 20 25 50 100 100 100 50
1 5 7 11 3 3 1 55 96
11. ( ∶ + ∶ − )∶( + )∶ [Rj.: ]
2 4 5 7 11 2 4 3 3025
7 14 2 31 12 8 7 1 1 1 2
12. [( + + ) ⋅ − ⋅ ( − ) ⋅ 7] ⋅ [2 ⋅ ( ∶ )+ ] [Rj.: ]
15 45 9 3 11 3 4 1000 50 10 3
2
(7.5 + 6 ) ⋅ 0.12
3 1
13. [Rj.: ]
3 3
4.5 +
5
1 7 3 2
14. (2 ∶ − ⋅ 120) ∶ [( + 0.25) ∶ + 1.5] [Rj.: -2]
18 20 4 3
2.2 Algebarski izrazi
Orijentacija
U ovoj cjelini je opisan smisao algebarskih izraza, dani su postupci njihova pojednostavnjivanja
i pokazano je kako se primjenjuju.
2.1 ARITMETIČKI IZRAZI
2.2.1 Smisao algebarskih izraza
Ako negdje u aritmetičkom izrazu umjesto imena brojeva ubacimo slova, npr. ’a’, ’ b’, ’ c’..., ili
famozne ’ x’, ’ y’, ’ z’, dobit ćemo novi element matematičkog jezika, otvorene opise ili, više
tradicionalno, algebarske izraze (od arapske riječi al-jabr kojom su arapski matematičari
opisivali prebacivanje članova s jedne strane jednadžbe na drugu). Znamo da je npr. ’2 ⋅ 3 + 1’
opisno ime jednog broja. Ali šta je 2 ⋅ x + 1? Koji je broj 2 ⋅ x + 1 ovisi o tome koji je broj x. Ako je
x = 2 tada je 2 ⋅ x + 1 = 2 ⋅ 2 + 1 = 5, ako je x = 3 tada je 2 ⋅ x + 1 = 2 ⋅ 3 + 1 = 7, itd. Iz opisa se ne može
identificirati koji se broj opisuje, jer to ovisi o tome koji je broj x. Dakle,
Smisao algebarskog izraza
Algebarski izraz je opis nekog broja koji je neodred̄en do na značenje varijabli u njemu. Tek
kada odredimo značenja varijabli odred̄eno je i značenje cijelog opisa.
2.2. Algebarski izrazi 59
Izraz ’2 ⋅ x + 1’ možemo razumjeti i kao jedan mali simbolički stroj: ’ x’ je mjesto gdje u stroj
"ubacujemo" broj (ulaz) da bi stroj računajući dao rezultat (izlaz). Nešto kao:
Broj koji ubacujemo u izraz zovemo argumentom izraza , a rezultat pripadnom vrijednošću
izraza . Ako izraz ima više varijabli, tada na mjesto svake moramo ubaciti broj da bismo dobili
pripadnu vrijednost:
x+1
Primjer 2.2.1. Izračunajmo pripadne vrijednosti izraza za sljedeće argumente: x = 0,
x−1
x = −1, x = 1.
Rješenje:
x+1 0+1 1
1. Za x = 0 dobivamo = = = −1
x − 1 0 − 1 −1
x + 1 −1 + 1 0
2. Za x = −1 dobivamo = = =0
x − 1 −1 − 1 −2
x+1 1+1 2
3. Za x = 1 dobivamo = = =?
x−1 1−1 0
Sad nismo uspjeli izračunati izraz jer smo "naletjeli" na dijeljenje nulom i simbolički stroj
je "blokirao". Svaki algebarski izraz ima svoje područje primjenjivosti ili domenu .
To je skup svih brojeva za koje, kada ih uzmemo za vrijednost varijabli, izraz ima smisla.
Više strojno rečeno, to je skup svih brojeva za koje, kada ih stavimo na ulaz stroju, stroj
neće krahirati nego će dati izlaz. Y
Ovakve jezične elemente mogli bismo razviti i u svakodnevnom govoru. Npr. svakom
čovjeku možemo pridružiti njegovog tatu. Evo ja sam otac Antice, pa tako mogu biti i opisan.
Dakle ja sam tata(Antica). No ja sam i otac Ivice pa i tako mogu biti opisan:
tata(Antica) = tata(Ivica)
U svakodnevnim situacijama aritmetičkim izrazima odgovaraju ovakvi opisi koje takod̄er

možemo računati:
tata(mama(tata(Antica)))) = tata(mama(Boris)) = tata(Vanja) = Ante
Ako negdje umjesto imena ljudi "uleti" ’ x’, dobivamo otvorene opise ’tata( x)’, ’mama( x)’,....
Domena ovih otvorenih opisa je skup svih ljudi. Možda bismo u domenu mogli staviti
i većinu životinja , ali zasigurno ne bismo mogli staviti Superkonzum. Mada je izraz
1 √
’tata(Superkonzum)’ gramatički ispravan on ništa ne imenuje, kao ni ’ ’ ili ’ Ivica’.
0
2.2.2 Pojednostavnjivanje
Otvoreni opisi ’2 x + 1’ i ’−3 + 4 x + 4 − 2 x’ nisu isti. Ali ma što zamislili umjesto x oni opisuju isti
broj. Strojno gledano oni takod̄er nisu isti. Prvi stroj radi jedno množenje i jedno zbrajanje, dok
drugi radi više operacija. No lako se uvjeriti da su oni u učinku isti: ma što stavili umjesto ’ x’
u oba stroja, oni će izbaciti isti rezultat. Tu "jednakost u učinku" ovako izražavamo: za svaki x
2 x + 1 = −3 + 4 x + 4 − 2 x
Dok jednakost ’2 + 3 = 1 + 4’ kaže da su ’2 + 3’ i ’1 + 4’ opisi istog broja, gornja jednakost kaže

puno više. Ona vrijedi za svaki x: ma koji broj zamislili umjesto x, 2 x + 1 i −3 + 4 x + 4 − 2 x
su isti brojevi. Takvu univerzalnu jednakost zovemo algebarski identitet . Varijable nam
omogućuju da te univerzalne istine jednostavno izrazimo i koristimo u zaključivanju. Naravno
to možemo koristiti i u svakodnevnom govoru. Npr. za svaki x tata( x)≠mama( x).
No tek u složenijim situacijama takvi jezični oblici pokazuju pravu vrijednost.
Pojednostavnjivanje algebarskog izraza
Dok aritmetički izraz računamo da bismo otkrili broj kojeg opisuje, algebarski izraz
pojednostavnjujemo, odnosno zamjenjujemo drugim algebarskim izrazom koji za svako
značenje varijabli (ponekad samo za neka značenja) opisuje isti broj kao i početni izraz.
Strojno gledano, jedan stroj zamjenjujemo drugim koji mu je u učinku računanja isti. Pri
tome nam je cilj (najčešće) dobiti što jednostavniji stroj.
Pojednostavnjivanje radimo tako da dio opisa zamjenjujemo drugim opisom koristeći

svojstva operacija. Tako je npr.
−3 + 4 x + 4 − 2 x = koristimo komutativnost i asocijativnost
= 4x − 2x − 3 + 4 = koristimo distributivnost
= (4 − 2) x − 3 + 4 = direktno računamo
= 2x+1
Naravno ovo vrijedi za svaki x, no to obično ne pišemo nego podrazumijevamo.
Postupak pojednostavnjivanja
Algebarske izraze pojednostavnjujemo nizom jednostavnih poteza. U svakom potezu

identificiramo dio algebarskog izraza koji je i sam algebarski izraz. Zatim taj dio
zamijenimo drugim algebarskim izrazom koji za svako značenje varijabli opisuje isti broj
kao i zamijenjeni dio. To obično radimo koristeći svojstva operacija, a ponekad i direktnim
računanjem.
Mada su to u stvari ista pravila kao i za računanje aritmetičkih izraza, ovo je ipak sasvim
drugačija "igra". Pošto ne znamo x, y, z,... vrlo malo toga možemo izračunati, već moramo
izraz preoblikovati po svojstvima operacija. No ipak postoji nekakav osnovni postupak:
Osnovni postupak pojednostavnjivanja
Osnovni postupak pojednostavljivanja algebarskih izraza je da izraz preoblikujemo po

svojstvima operacija onim redom kojim bismo ga direktno računali kada bismo znali
značenja varijabli.
Taj postupak je osnovan u smislu da je uvijek primjenjiv, no ne mora uvijek biti i najbolji:
Primjer 2.2.2. Pojednostavnimo x( x − y) + y( x − y) + (− x − y)( x − y).
Rješenje: Držeći se osnovnog postupka izraz bismo ovako pojednostavnili:
x( x − y) + y( x − y) + (− x − y)( x − y) = x2 − x y + yx − y2 − x2 − yx + x y + y2 = 0
No u ovom slučaju je jednostavnije izvući zajednički faktor:
x( x − y) + y( x − y) + (− x − y)( x − y) = ( x − y)( x + y − x − y) = ( x − y) ⋅ 0 = 0 Y
Sad ćemo se sistematično baviti algebarskim svojstvima brojeva i njihovom primjenom u

pojednostavnjivanju algebarskih izraza.
2.2.3 Zbrajanje i oduzimanje
Pošto ne znamo x i y ne možemo pojednostavniti izraz ’2 x + 3 y’, ali možemo ’2 x + 3 x’. Tu nam
pomaže zakon distribucije množenja u odnosu na zbrajanje, koji korišten u drugom smjeru još
nazivamo i zakon izvlačenja zajedničkog faktora:
Zakon izvlačenja zajedničkog faktora
a ⋅ b + a ⋅ c = a ⋅ ( b + c)
b ⋅ a + c ⋅ a = ( b + c) ⋅ a
Svaki ovakav zakon možemo upotrijebiti na dva načina - da izraz oblika lijeve strane
preoblikujemo u izraz oblika desne strane, ali i da izraz oblika desne strane preoblikujemo
u izraz oblika lijeve strane:
⋅ GFED
@ABC + 11 ⋅ GFED
@ABC = ( + 111 ) ⋅ GFED
@ABC
1 1 11
1
gdje su kvadrat krug i trokut mjesta na koja možemo staviti bilo kakve izraze uz uvjet da u
isti lik stavimo isti izraz. Na primjer izraz 2 x + 3 x je oblika lijeve strane:
2 ⋅ @ABC
GFED
x + 3 111 ⋅ GFED
@ABC
11
x

pa ga možemo po tom zakonu preoblikovati:
2 ⋅ @ABC
GFED
x + 3 111 ⋅ @ABC
GFED
x = ( 2 + 3 111 ) ⋅ GFED
@ABC
11 11
x

No ne trebaju nam geometrijski likovi da bismo uočili oblik, jer nam to omogućavaju
varijable. Naime, zakon b ⋅ a + c ⋅ a = ( b + c) ⋅ a vrijedi za svaki broj a, b i c, pa će vrijediti i
za brojeve x, 2 i 3:
2⋅ x+3⋅ x = (2 + 3O ) ⋅ x
b=2
c=3
a=x

b⋅a+ c⋅a = ( b + c) ⋅ a
Formalno gledano to znači da varijable ’a’, ’ b’ i ’ c’ stoje umjesto proizvoljnih izraza, pa tako
odred̄uju oblik izraza na koji se može zakon primijeniti. Isto vrijedi i za složeniji izraz:
2 ⋅ x( y − x) + 3 ⋅ x( y − x) = (2 + 3) x( y − x) (* b → 2, c → 3, a → x( y − x) *)
Pošto umjesto ’a’,’ b’ i ’ c’ možemo staviti bilo koji opis možemo staviti i opis koji koji sadrži te
iste znakove:
2 ⋅ a( b + c) + 3 ⋅ a( b + c) = (2 + 3) ⋅ a( b + c) (* b → 2, c → 3, a → a( b + c) *)
Primjer 2.2.3. Pojednostavnimo:
a) 2 x2 y + 4 x2 y b) 2 x2 y + 4 x y2 c) 4 x( x + y)2 (1 − x) + 3 x( x + y)2 (1 − x)
Rješenje:
a) 2 x2 y + 4 x2 y = (2 + 4) x2 y
b) Ne može se pojednostavniti.
c) 4 x( x + y)2 (1 − x) + 3 x( x + y)2 (1 − x) = (4 + 3) x( x + y)2 (1 − x) =

= 7 x( x + y)2 (1 − x) Y
Ponekad ovo pravilo slikovito izražavamo govoreći da se zbrajaju "jabuke s jabukama a

kruške s kruškama" želeći istaći da možemo pojednostavniti samo zbroj brojeva koji imaju isti
opis.
Ako zbrajamo više brojeva tada nam pomažu sljedeća pravila:
Komutativnost i asocijativnost zbrajanja
a+b = b+a
(a + b) + c = a + ( b + c)
Oni kažu da zbrajati možemo proizvoljnim redom. Tako je npr.
+ !
4a + 3 b + = 2a + 6 b = 6a + 9 b
+
Pošto oduzimanje smatramo zbrajanjem suprotnog broja, to će ista pravila vrijediti i za
oduzimanje:
Zakoni oduzimanja
a − b = a + (− b)
−(−a) = a
Npr.

3a2 b − 4ab2 + 6ab2 − 69 a2 b = 2ab2 − 3a2 b
U pojednostavnjivanju zbroja pomažu nam i sljedeća pravila:
Dodatna pravila u pojednostavnjivanju zbroja
1⋅a = a
0⋅a = 0
a−a =0
a+0 = a
Npr. 4 x3 − 4 x2 + 3 y2 − 2 y2 = 0 + 1 ⋅ y2 = y2
1 3 2 2 3 3
Primjer 2.2.4. Pojednostavnimo: x y − x y + 2 x3 y3 − 2 x3 y2 − 2 x3 y3 + 2 x2 y3 + x3 y2
2 4
Rješenje:
1 3 2 2 3 3✟ 3✟ 3
2 x✟
x y − x y +✟ 2 x✟
y3 − 2 x 3 y2 − ✟ y3 + 2 x2 y3 + x3 y2 =
2 4
1 3 3
= ( − 2 + ) x3 y2 + (−1 + 2) x2 y3 = − x3 y2 + x2 y3
2 4 4
Y
Predznake zbroja pojednostavnjujemo po sljedećim pravilima:
Predznaci zbroja
+(a + b) = a + b
−(a + b) = −a − b
Npr. y + x − ( y − x) = y + x − y + x = 2 x
a) −( x + y) − ( x − y) − (− x + y) + (− x + y)
b) 3 y + (2 x − 3 y + 4 z) − (2 x + 3 y − 4 z) − 8 z
c) x − {2 + y + [3 − 2 x − ( y − x) + 1] − 2} + 2 x
Rješenje:
a) −( x + y) −( x − y) −(− x + y) +(− x + y) =

−x − y −x + y +x − y −x + y = −2 x
b) 3 y + (2 x − 3 y + 4 z) − (2 x + 3 y − 4 z) − 8 z =
3✚
=✚ 2✚
y +✚ 3✚
x −✚ 4✚
y +✚ 2✚
z −✚ 4✚
x − 3 y +✚ 8✚
z −✚z = −3 y
c) x − {2 + y + [3 − 2 x − ( y − x) + 1] − 2} + 2 x =
= x − {2 + y + [3 − 2 x − y + x + 1] − 2} + 2 x
= x − {2 + y + [4 − x − y] − 2} + 2 x
= x − {2 + y + 4 − x − y − 2} + 2 x
= x − {2
✁ + ✁y + 4 − x − ✁y − 2
✁} + 2 x
= x − 4 + x + 2x = 4x − 4 Y
2.2.4 Množenje
Pošto ne znamo x i y ne možemo pojednostavniti ’ x ⋅ y’ ali možemo ’ x ⋅ x’ :
x ⋅ x = x2
Općenito, umnožak n istih brojeva označavamo x n i takav zapis zovemo potencijom
xn = x ⋅ x ⋅ . . . ⋅ x
´¹¹ ¹ ¹ ¹ ¹ ¹ ¹ ¹¸¹ ¹ ¹ ¹ ¹ ¹ ¹ ¹ ¹¶
n puta
U sred̄ivanju umnožaka pomažu nam očigledna pravila rada s ovim zapisima:
Umnožak potencija
a1 = a
a n ⋅ a m = a n+ m
U izrazu a n broj a zovemo bazom a broj n eksponentom potencije. Dakle možemo

pojednostavniti umnožak potencija istih baza. Npr. x2 ⋅ x4 = x2+4 = x6 . Ali x2 ⋅ y4 ne možemo
pojednostavniti jer potencije nemaju istu bazu.
Ako se množi više brojeva tada nam sljedeća pravila kažu da redoslijed nije bitan:
Komutativnost i asocijativnost množenja
a⋅b = b⋅a
(a ⋅ b) ⋅ c = a ⋅ ( b ⋅ c)
Npr.
3 x y ⋅ 4 x2 y = (svi se množe mada ne pišemo sve oznake za množenje)
= 3 ⋅ x ⋅ y ⋅ 4 ⋅ x2 ⋅ y (tražimo iste baze)
= 3 ⋅ 4 ⋅ x ⋅ x2 ⋅ y ⋅ y =
= 12 x3 y2
Ako se množe brojevi raznih predznaka tada nam pomažu ova pravila:
Pravila o predznacima umnoška
a ⋅ (− b) = (−a) ⋅ b = −a ⋅ b
(−a) ⋅ (− b) = a ⋅ b
2
3 2 4
Npr. (−3a2 bc) ⋅ (−2a3 c2 ) ⋅ (− b4 c2 ) = −3 a b c ⋅ 2 a c ⋅ b c2 =
= −6a2+3 b1+4 c1+2+2 = −6a5 b5 c5
Primjer 2.2.6. Pojednostavnimo
a) 3 x2 y(−2 x y3 ) − (− x y2 ) ⋅ 5 x2 y2
b) 2( x − y)2 ( x + y) ⋅ (−4)( x − y)2 ( x + y)3
Rješenje:
a) 3 x2 y(−2 x y3 ) − (− x y2 ) ⋅ 5 x2 y2 = −6 x3 y4 + 5 x3 y4 = − x3 y4
b) 2( x − y)2 ( x + y) ⋅ (−4)( x − y)2 ( x + y)3 = −8( x − y)4 ( x + y)4 Y
Sljedeće pravilo nam kaže kako pomnožiti nekim brojem zbroj brojeva:
Zakon distributivnosti
a ⋅ ( b + c) = a ⋅ b + a ⋅ c
Npr.

2a ⋅ ( 3 b − 4a ) = 2a ⋅ 3 b − 2a ⋅ 4a = 6ab − 8a2
Zbog komutativnosti množenja isto možemo raditi i "s druge strane". Npr.
}
( −4 x + 3 y ) ⋅ 2 x y = −4 x ⋅ 2 x y + 3 y ⋅ 2 x y = −8 x2 y + 6 x y2
Sljedeće pravilo nam kaže kako "množiti" zagrade
Umnožak dva zbroja
(a + b) ⋅ ( d + c) = a ⋅ d + a ⋅ c + b ⋅ d + b ⋅ c
Riječima: svaki broj iz jednog zbroja moramo pomnožiti sa svakim brojem iz drugog zbroja i
sve tako dobijene umnoške zbrojiti.
Obično se to radi sljedećim redoslijedom:
2.
1. #
( 2a − 3 ) ⋅ ( 3B a + D 2 ) = 2a ⋅ 3a + 2a ⋅ 2 − 3 ⋅ 3a − 3 ⋅ 2 =
3.
4.
= 6 a2 + 4 a − 9 a − 6 = 6 a2 − 5 a − 6
Neki to rade ovakvim redoslijedom:
1.
2.
( 2 a_ − 3 b ) ⋅ ( 3 a + 2 ) = 2 a ⋅ 3 a − 3 ⋅ 3 a + 2 a ⋅ 2 − 3 ⋅ 2 =
4.
3.
6 a2 − 9 a + 4 a − 6 = 6 a2 − 5 a − 6
ili pak nekim drugim redoslijedom.
Primjer 2.2.7. Pojednostavnimo (o ne, zar opet):

a) (−a2 b − 2) ⋅ (2a3 − 4 b2 ) b) − x3 − 4 ⋅ (2 x2 − 3 x) − (5 − x)( x2 + x)
c) a(a − 1)(a + 2) − a(a + 1) ⋅ 2a d) 2 x[1 − 3( x − 2)] − 2[ x − 2( x2 − 1)]
Rješenje:
a) (−a2 b − 2) ⋅ (2a3 − 4 b2 ) = −a2 b ⋅ 2a3 + a2 b ⋅ 4 b2 − 2 ⋅ 2a3 + 2 ⋅ 4 b2 =

= −2a5 b + 4a2 b3 − 4a3 + 8b2
b) − x3 − 4 ⋅ (2 x2 − 3 x) − (5 − x)( x2 + x) = − x3 − 8 x2 + 12 x − (5 x2 + 5 x − x3 − x2 ) =
3
x�
= −� − 8 x2 + 12 x − 5 x2 − 5 x +�3
x� + x2 = −12 x2 + 7 x
c) a(a − 1)(a + 2) − a(a + 1) ⋅ 2a = a(a2 + 2a − a − 2) − 2a2 (a + 1) =

2a✟
= a3 + ✟ 2
2a✟
− a2 − 2 a − 2 a3 − ✟ 2
= − a3 − a2 − 2 a
d) 2 x[1 − 3( x − 2)] − 2[ x − 2( x2 − 1)] = 2 x[1 − 3 x + 6] − 2[ x − 2 x2 + 2] =

=✚x − 6 x2 + 12 x −✚
2✚ x + 4 x2 − 4 = −2 x2 + 12 x − 4
2✚ Y
Kod potenciranja umnožaka pomažu nam sljedeća pravila za potencije:
Potenciranje umnoška
Za pozitivan prirodni broj n:
(a ⋅ b)n = a n ⋅ b n
( a n ) m = a n⋅ m
(−a)n = a n za n paran
(−a)n = −a n za n neparan
a) (2 x2 y3 )3 b) (− x2 y3 )2 ⋅ (− x2 y)5
Rješenje:
a) (2 x2 y3 )3 = 23 ( x2 )3 ( y3 )3 = 8 x6 y9
b) (− x2 y3 )2 ⋅ (− x2 y)5 = ( x2 )2 ( y3 )2 ⋅ [−( x2 )5 y5 ] = − x4 y6 x10 y5 = − x1 4 y11 Y
2.2.5 Formule za brzo množenje
Vidjeli smo kako se pojednostavnjuje umnožak dva zbroja. No ako su ti umnošci posebnog
oblika postoje formule koje brže pojednostavne umnožak.
Promotrimo prvo slučaj kada su oba zbroja ista: (a + b) ⋅ (a + b) = (a + b)2 :
Formule za kvadrat zbroja i razlike
(a + b)2 = a2 + 2ab + b2
(a − b)2 = a2 − 2ab + b2
a) (2a + 3 b)2 b) (3 x2 y − y2 )2
Rješenje:
a) (2a + 3 b)2 = (2a)2 + 2 ⋅ 2a ⋅ 3 b + (3 b)2 = 4a2 + 12ab + 9 b2
b) (3 x2 y − y2 )2 = (3 x2 y)2 − 2 ⋅ 3 x2 y ⋅ y2 + y4 = 9 x4 y2 − 6 x2 y3 + y4 Y
Pošto vrijedi da je (− x)2 = x2 druge kombinacije predznaka brojeva pod kvadratom svode se
na prethodne dvije:
Ostale kombinacije predznaka u kvadratu zbroja
(−a − b)2 = (a + b)2
(−a + b)2 = (a − b)2
Npr. (− x − 2 y)2 = ( x + 2 y)2 = x2 + 4 x y + 4 y2
Evo još jedne formule brzog množenja:
Formula za razliku kvadrata
(a − b)(a + b) = a2 − b2
a) (5 x − 4 y)(5 x + 4 y) b) (3a2 b − x2 )(3a2 b + x2 )
Rješenje:
a) (5 x − 4 y)(5 x + 4 y) = (5 x)2 − (4 y)2 = 25 x2 − 16 y2
b) (3a2 b − x2 )(3a2 b + x2 ) = (3a2 b)2 − ( x2 )2 = 9a4 b2 − x4 Y
Naravno, sada ove formule možemo kombinirati s prethodnima:

a) ( x − 1)( x + 1)( x2 + 1) b) −(a + b)2 − (a − b)(a + b) + 2a(a + b)
Rješenje:
a) ( x − 1)( x + 1)( x2 + 1) = ( x2 − 1)( x2 + 1) = x4 − 1
b) −(a + b)2 − (a − b)(a + b) + 2a(a + b) =

= −(a2 + 2ab + b2 ) − (a2 − b2 ) + 2a2 + 2ab =
= −a2 − 2ab − b2 − a2 + b2 + 2a2 + 2ab = 0 Y
Postoji još formula brzog množenja, recimo za kubove, no one su kompliciranije i rjed̄e se
koriste, pa ih ovdje nećemo proučavati
2.2.6 Faktorizacija
Pojednostavnimo sljedeći opis:
a2 b − a2 c d 2 − dc �a�2
( b − c) ✓ d ( d − c)
· = · =1
ad 2 − adc ab − ac a ✁✓d ( d − c ) a
✁ ( b − c )
Da bismo razlomak pojednostavnili moramo faktorizirati brojnik i nazivnik. Isto tako, prije
množenja razlomaka valja faktorizirati brojnike i nazivnike da bismo eventualno pokratili
neke faktore.
Osnovni način faktoriziranja je onaj kojeg smo već upoznali, a to je izvlačenje zajednič-
kog faktora. Da ponovim, on se zasniva na zakonu distributivnosti napisanom u sljedećem
smjeru:
Izvlačenje zajedničkog fatora
a ⋅ b + a ⋅ c = a ⋅ ( b + c)
On nam kaže da zbroj umnožaka koji imaju zajednički faktor možemo napisati kao umnožak
tog faktora i zbroja umnožaka u kojem više nema tog faktora.
Primjer 2.2.12. Faktorizirajmo:
a) 12a + 8 b b) 3abc − 2abd c) 4 x2 y2 − 2 x y2 + 8 x2 y3

d) ( x − y)2 ( x + y)3 − ( x − y)3 ( x + y)2 e) 2 x( b − c) + 3 y( c − b)
Rješenje:
a) Iz brojeva možemo "izvući" najveći zajednički djelitelj:

12a + 8 b = 4 ⋅ 3a + 4 ⋅ 2 b = 4 ⋅ (3a + 2 b)
b) Sada imamo više zajedničkih faktora. Sve ih možemo "izvući" iz izraza:

3abc − 2abd = ab ⋅ (3 c − 2 d )
c) Kada se zajednički faktor javlja na razne eksponente, "izvlačimo" ga s najmanjim

eksponentom (zašto?):
4 x2 y2 − 2 x y2 + 8 x2 y3 = 2 x y2 ⋅ (2 x − 1 + 4 x y)
Primijetite da prilikom izvlačenja zajedničkog faktora od drugog člana nije ništa ostalo.
Ali "ništa" kod množenja znači 1, a tek kod zbrajanja znači 0.
d) Faktori ne moraju biti x, y,..., već to mogu biti i x − y, 2 x y − z2 ,.... Neki broj je faktor
umnoška po tome što množenjem s drugim brojevima daje cijeli umnožak, a ne po tome
kakvim je izrazom opisan:
( x − y)2 ( x + y)3 − ( x − y)3 ( x + y)2 = ( x − y)2 ( x + y)2 [( x + y) − ( x − y)]
tu valja paziti da se ne zaboravi zagrada
= ( x − y)2 ( x + y)2 [ x + y − x + y] = ( x − y)2 ( x + y)2 [2 y] = 2 y( x − y)2 ( x + y)2
e) Primijetite da nas samo "pogrešni" predznaci u drugoj zagradi dijele od zajedničkog

faktora. No izvlačenjem "minusa", u stvari broja −1, to možemo popraviti:
2 x( b − c) + 3 y( c − b) = 2 x( b − c) − 3 y(− c + b) =
= 2 x(b − c) − 3 y(b − c) = (b − c)(2 x − 3 y) Y
Drugi način faktorizacije je korištenje odgovarajućih formula. Na primjer sve formule brzog
množenja korištene u drugom smjeru daju pravila faktorizacije:
Formule za faktorizaciju kvadrata
a2 − b2 = (a − b)(a + b)
a2 + 2ab + b2 = (a + b)2
a2 − 2ab + b2 = (a − b)2
a) 16a2 − 25 b2 b) x4 y6 − 1 c) ( x + 2 y)2 − (2 x + y)2

d) 8a2 b2 − 18 c4 e) a2 + 6a + 9 f) x6 − 8 x3 y + 16 y2
Rješenje:
a) Trebamo uočavati kvadrate:

16a2 − 25 b2 = (4a)2 − (5 b)2 = (4a − 5 b)(4 + 5 b)
b) x4 y6 − 1 = ( x2 y3 )2 − 12 = ( x2 y3 − 1)( x2 y3 + 1)
c) ( x + 2 y)2 − (2 x + y)2 = [( x + 2 y) − (2 x + y)][( x + 2 y) + (2 x + y)]

kada se oduzima neki zbroj obavezno stavi zagradu!
= [ x + 2 y − 2 x − y][ x + 2 y + 2 x + y] = ( y − x)(3 x + 3 y)
Uvijek valja pogledati mogu li se dobijeni faktori dalje faktorizirati
= 3( y − x)( x + y)
d) Uvijek valja prvo vidjeti može li se izlučiti zajednički faktor:

8a2 b2 − 18 c4 = 2(4a2 b2 − 9 c4 ) = 2(2ab − 3 c2 )(2ab + 3 c2 )
e) Sada pored kvadrata postoji i treći član što "miriše" na formulu za kvadrat zbroja:
a 2 + 6 a + 9 = a 2 + 2 ⋅ 3 ⋅ a + 32 = ( a + 3)2
f) x6 − 8 x3 y + 16 y2 = ( x3 )2 − 2 ⋅ x3 ⋅ 4 y + (4 y)2 = ( x3 − 4 y)2
Kako uočavati oblik na koji se primjenjuje neka formula? Treba prvo uočiti kvadrate ili
kubove. Ako imamo dva kvadrata provjerimo je li to razlika kvadrata, a ako imamo još jedan
član provjerimo je li on po formuli za kvadrat zbroja ili razlike "dvostruki prvi puta drugi".
Promotrimo sljedeći izraz:
ax + a y + bx + b y
Ne postoji zajednički faktor niti možemo primjeniti neku formulu. No ideja je izraz podijeliti
u grupe i njih pokušati faktorizirati. Ako to uspijemo možda se u faktoriziranim grupama
pojave zajednički faktori koje ćemo "izvući" iz izraza. Ima tu puno "ako" i "možda", ali često
se unaprijed može vidjeti da bi taj postupak trebao uspjeti. Članove grupiramo po nekakvom
zajedničkom svojstvu. U ovom primjeru je to postojanje zajedničkog faktora:
ax + a y + bx + b y = a( x + y) + b( x + y) = ( x + y)(a + b)
Drugi izbor grupa može takod̄er biti uspješan ali i ne mora. Naprimjer:
x2 + 3 x − y2 − 3 y = x( x + 3) − y( y + 3) =?
Dobili smo slijepu ulicu. Ali sljedeći izbor je uspješan:

x2 + 3 x − y2 − 3 y = ( x2 − y2 ) + (3 x − 3 y) = ( x − y)( x + y) + 3( x − y) = ( x − y)( x + y + 3)
Ovo zovemo faktoriziranje grupiranjem. Evo nekih tipičnih situacija:
a) ab + 2 + a + 2 b b) x3 − x2 − x + 1
c) ax2 − bx2 − bx + ax − a + b d) x2 + 4 x y + 4 y2 − 9 z2
Rješenje:
a) ab + 2 + a + 2 b = a( b + 1) + 2(1 + b) = ( b + 1)(a + 2)
b) x3 − x2 − x + 1 = x2 ( x − 1) + (1 − x) =
(nismo dobili zajednički faktor ali ako izlučimo minus iz zagrade dobit ćemo ga)
= x2 ( x − 1) − (−1 + x) = ( x − 1)( x2 − 1) =
(uvijek provjeri može li se još faktorizirati)
= ( x − 1)( x − 1)( x + 1) = ( x − 1)2 ( x + 1)
c) ax2 − bx2 − bx + ax − a + b = x2 (a − b) + x(− b + a) − (a − b) = (a − b)( x2 + x − 1)
d) Nastojimo grupirati po nekom zajedničkom obilježju. Sada ćemo uzeti prva tri člana u
jednu grupu jer na njih možemo primijeniti formulu za kvadrat zbroja:
x2 + 4 x y + 4 y2 − 9 z2 = ( x + 2 y)2 − (3 z)2 = ( x + 2 y − 3 z)( x + 2 y + 3 z)
Naravno, postoje i drugi načini faktorizacije koje ovdje nećemo studirati.
Postupak faktoriziranja
1. Izluči zajednički faktor
2. Primijeni formulu
3. Grupiraj
2.2.7 Razlomci
Dobro naoružani raznim faktorizacijama možemo "napasti" razlomke. Podsjetimo se: prije
nego išta radimo s razlomkom pokušamo ga pokratiti:
Kraćenje razlomka
a⋅ c a
=
b⋅c b
A to zahtijeva faktorizaciju.
3 x2 y 3+u 8 a 2 b 3 ( a − 5) 3 x2 + 4 x y
a) b) c) d)
7x 5⋅u 12ab4 (5 − a) 9 x2 y − 16 y3
Rješenje:
3 x2 y 3 x y
a) =
7x 7
Ovdje se javlja jedan problem s kojim se do sada nismo sretali. U svim dosadašnjim
sred̄ivanjima početni izraz je bio jednak završnom pojednostavnjenom izrazu za sva
značenja varijabli i to nismo posebno isticali. No kod razlomaka ne mora biti tako. Npr.
u ovom primjeru lijevi izraz nema smisla za x = 0, dok desni ima i vrijednost bi mu bila
0. Dakle jednakost ne vrijedi za sve x i y, već bi je trebalo ovako zapisati:
3 x2 y 3 x y
Za svaki x ≠ 0 i svaki y =
7x 7
No da ne moramo to stalno pisati uvodimo dogovor da kada ne pišemo za koje vrijednosti
varijabli jednakost vrijedi smatramo da vrijedi za sve brojeve za koje obje strane
jednakosti imaju smisla. Pošto se kod kraćenja može desiti da novi izraz ima smisla
i za neke brojeve za koje početni izraz nema smisla, to će kod sred̄ivanja razlomaka
biti ispunjeni uvjeti ovog dogovora pa ne moramo stalno pisati za koje brojeve jednakost
vrijedi. Ako to ipak želiš znati pogledaj za koje sve brojeve početni i završni izraz imaju
smisla. E upravo za te brojeve jednakost vrijedi.
b) Ovaj izraz ne možemo pojednostavniti jer u nije faktor i brojnika i nazivnika, a samo
takve možemo kratiti. Dakle nemojte doći u napast i pokratiti ’ u’:
3 +✚
u
← GREŠKA
5 ·✚
u
c) Sada nas "pogrešni" predznaci dijele od kraćenja ali to već znamo "naštimati":
8a2 b3 (a − 5) ✁ a ✄ ba ✄ (a − 5) = − 2a
2 2 4
8
= −
12ab4 (5 − a) ✚3 ab4✄ (a − 5)
12
✚ 3b
✁
d) Sada prvo moramo faktorizirati:

3 x2 + 4 x y x(3 x + 4 y) x(3 x + 4 y) x
2 3
= 2 2
= =
9 x y − 16 y y(9 x − 16 y ) y(3 x − 4 y)(3 x + 4 y) y(3 x − 4 y)
Y
Zbrajanje i oduzimanje razlomaka
Razlomke zbrajamo tako da nazivnike faktoriziramo i od faktora sastavimo najmanji

umnožak u kojeg “stanu” svi nazivnici. Da bismo to ostvarili, svaki faktor moramo uzeti s
najvećim eskponentom na koji se javlja u nazivnicima.
1 − b 1 − 2ab 1 + 3a2 x2 + y2 x+ y 2x + 1 x + 1
a) + + b) − c) +
6ab 12a2 b2 18a3 x2 − y2 2 x − 2 y a−b b−a
Rješenje:
a) U sastavljanu najmanjeg zajedničkog nazivnika od brojeva 6, 12 i 18 uzmemo njihov

najmanji zajednički višekratnik 36. Faktor a se javlja u nazivnicima u potencijama a, a2
i a3 , pa ćemo uzeti a3 . Isto tako ćemo od b i b2 uzeti b2 . Tako ćemo za zajednički nazivnik
uzeti 36a3 b2 . Sad stavljamo zbroj razlomaka na zajednički nazivnik odgovarajućim
proširivanjem brojnika:
1 − b 1 − 2ab 1 + 3a2 6a2 b(1 − b) + 3a(1 − 2ab) + 2 b2 (1 + 3a2 )
+ + = =
6ab 12a2 b2 18a3 36a3 b2
6 a2 b − 6 a2 b 2 + 3 a − 6 a2 b + 2 b 2 + 6 a2 b 2 3 a + 2 b 2
= =
36a3 b2 36a3 b2
b) Sad prvo moramo faktorizirati nazivnike:

x2 + y2 x+ y x 2 + y2 x+ y
2 2
− = − =
x −y 2 x − 2 y ( x − y)( x + y) 2( x − y)
2( x2 + y2 ) − ( x + y)2 2 x2 + 2 y2 − x2 − 2 x y − y2
= = =
2( x − y)( x + y) 2( x − y)( x + y)
x2 − 2 x y + y2 ( x − y)2 x− y
= = =
2( x − y)( x + y) 2( x − y)( x + y) 2( x + y)
c) Opet nas samo predznak dijeli od zajedničkog nazivnika:

2 x + 1 x + 1 2 x + 1 x + 1 2 x + 1 − ( x + 1) 2 x + 1 − x − 1 x
+ = − = = = Y
a−b b−a a−b a−b a−b a−b a−b
Množenje i dijeljenje razlomaka
Prije množenja valja pokratiti zajedničke faktore brojnika i nazivnika.
Pomnoživši brojnike (nazivnike) dobit ćemo brojnik (nazivnik) rezultata.
Dijeljenje je množenje recipročnim razlomkom.
2ab2 5a2 b 6a3 b4 20 x5 y4

a) ⋅ ⋅ b) 16 x2 y3 ∶ (− )
3 b3 4a4 15ab 3 a2 b
Rješenje:
2ab2 5a2 b 6a3 b4 ab3

a) ⋅ ⋅ = (sami otkrijte šta se sve pokratilo)
3 b3 4a4 15ab 3
20 x5 y4 3 a2 b 12a2 b
b) 16 x2 y3 ∶ (− ) = − 16 x 2 y3 ⋅ = − Y
3 a2 b 20 x5 y4 5 x3 y
b 2 a b a
a) ( − + ) ∶ ( −2+ )
a2 + ab a+b b2 + ab a b
a2
2
−1
b
b) a
−1
b
Rješenje:
b 2 a a b
a) ( − + ) ∶ ( −2+ ) =
a2 + ab a+b b2 + ab b a
b 2 a b − 2ab + a2
2
=( − + )∶( )=
a( a + b ) a + b b ( a + b ) ab
b2 − 2ab + a2 ab 1
= ⋅ 2 2
=
ab(a + b) b − 2ab + a a+b
a2 a2 − b2 (a − b)(a + b)
2
− 1 2 a+b
b) ba = b = b2 = Y
−1 a−b a−b b
b b b
2.2.8 Prevod̄enje
Već smo vidjeli da ako želimo pričati o proizvoljnim brojevima ne možemo koristiti oznake
pojedinih brojeva, npr ’2’ i ’5’, jer tada govorimo samo o 2 i 5, već moramo koristiti varijable
’ x’, ’a’,...., pa se moramo učiti i takvim prevod̄enjima koja nam omogućavaju razmatranje općih
situacija. Evo nekih prijevoda:
broj koji je za a veći od b → b+a
broj koji je a puta veći od b → a ⋅ b
kvadrat zbroja m i n → ( m + n)2
zbroj kvadrata m i n → m2 + n2
p
p posto od q → ⋅q
100
1
trećina od x → ⋅x
3
x
treći dio od x →
3
broj koji je za x manji od y → y − x
y
broj koji je x puta manji od y →
x
m+n
omjer zbroja m i n i umnoška m i n →
m⋅n
Svi dosadašnji zadaci kod kojih je prijevod bio aritmetički izraz mogu se pretvoriti u
zadatke kojima je prijevod algebarski izraz. Samo trebamo u zadacima konkretne brojeve
zamijeniti "nekim" brojevima a, b, c,...
Primjer 2.2.19. Prednje kolo traktora zadruge "Veseli poljoprivrednik" ima opseg p metara a
zadnje kolo ima opseg z metara. Koliko okreta napravi prednje kolo, dok zadnje kolo uradi m
okreta? Izračunajte taj broj za p = 1.2 m, z = 2.8 m i m = 30 okreta.
Rješenje: Dok zadnje kolo napravi m okreta traktor prijed̄e put m ⋅ z. Pošto je taj isti put
m⋅ z
"namotan" i na prednje kolo to on napravi okreta n = . Za navedene vrijednosti dobijemo
p
2.8
da je broj okreta n = 30 ⋅ = 70. Y
1.2
U nauci se često na osnovu eksperimenta ili nekih općih pretpostavki "produciraju" formule
u kojima je tražena veličina opisana algebarskim izrazom u kojem sudjeluju neke druge
veličine. Npr. ukupan otpor R paralelno spojenih otpornika R 1 i R 2 dan je sljedećim
algebarskim izrazom
R1 ⋅ R2
R= .
R1 + R2
Uvrštavajući u ovaj izraz poznate vrijednosti pojedinih otpora možemo izračunati ukupan
otpor spoja.
Orijentacija
Nakon ove cjeline čitatelj treba znati što su algebarski izrazi, kako se pojednostavnjuju i
primjenjuju.
Zadaci za vježbu
1. Izračunajte algebarski izraz za dane vrijednosti varijabli
a) x y + 3 x2 − 4 y za x = −3, y = −4
b) (3a + b)3 za a = 2, b = −3
2 r − 3 s3
c) za r = −3, s = −2, t = 5
s+t
2. Pojednostavnite
a) x − y + 2 x + 3 y
b) a2 b − ab2 + 2a2 b2 + 3ab2 − 4a2 b2
c) 2ab − 3 bc + a − 2 b + ab − 2 bc − 3a + 4 b + 5 bc
3. Pojednostavnite
a) 3a − (2 b + 3 c − a) b) x + ( y − x) − (2 x − 3 y) c) u − [v + (3 u − 2v) − 4 u]
4. Pojednostavnite
3 8
a) t8 ⋅ t5 ⋅ t6 b) (− x y2 ) ⋅ (− x2 y)
4 9
5. Pojednostavnite
a) − x(2 + x) b) −2 p2 q(3 p − 4 pq3 ) c) ( x − 3)( x + 2)
6. Pojednostavnite
a) a(a + b) − b(a − b)
b) −3(a − b) − 2(a + b) − (3a − 2 b) + 5(a − 2 b)
c) 4 x − 2 ⋅ ( x − 3) − 3 ⋅ [ x − 3 ⋅ (4 − 2 x) + 8]
d) − x( x − 1) − ( x − 1)(− x − 1)
7. Pojednostavnite
a) ( x3 )2 b) y2 ⋅ ( y3 )2 c) (a2 b)3 d) [(3 u2 )2 ⋅ v3 ]3
8. Pojednostavnite
a) ( x + 5)2 b) (5 x − 2 y2 )2 c) (2 m3 + 3 n)2
9. Pojednostavnite
a) (1 − a)(1 + a) b) (2 m + 3 n)(2 m − 3 n) c) (a2 + b2 )(a2 − b2 )
10. Pojednostavnite
a) 3(2 − y)2 + 4( y − 5)2 b) (3 − 5a)2 − (3a − 7)(3a + 7)

c) (2 − a)(2 + a)(4 − a2 )
11. Faktorizirajte izvlačenjem zajedničkog faktora
a) 3 x2 − 51 x b) 32 x2 y3 z2 − 36 x y2 z6 c) 2a(a + b)2 − (a + b)3
12. Faktorizirajte koristeći formulu za razliku kvadrata (uglavnom)
a) 16 − y2 b) 4a2 − b2 c) x3 − x y2
13. Faktorizirajte koristeći formulu za kvadrat zbroja i razlike (uglavnom)
a) a2 − 6a + 9 b) 4a2 + 4a + 1 c) a4 + 2a2 b + b2
14. Faktorizirajte grupiranjem (uglavnom)
a) 2ax − 2a y + 4 x − 4 y b) x3 + 3 x2 + x + 3 c) a + b + ab + b2
d) x y + 3 x + 2 y + 6 e) x2 − y2 + 4 x + 4 y f) mx − m y − nx + n y
15. Faktorizirajte
a) 3 x2 − 12 y2 b) a2 + 4ab + 4 b2 − 36
16. Skratite razlomke

8ax 6 a2 b 2 3(a − b)(a − c)2

a) b) c)
16a y 8 a3 b 4 6( a − b )2 ( a − c )
a−b a2 + ab x4 − y4
d) e) f)
b−a a2 b + ab2 x2 + y2
ax + a y − bx − b y a2 − b 2
g) h)
ax − a y − bx + b y a2 − a − b − b 2
17. Zbrojite razlomke
a+b a−b 3 2
a) + b) −
x+a x+a a ab
2a 3 7a 5a a
c) − d) + +
x2 x x2 − 9 x−3 x+3
7a − 1 5 − 3a 2 5 3a
e) 2
+ 2 f) + −
2a + 6a a − 9 a−1 a+1 (a + 1)2
18. Pomnožite (podijelite) razlomke
x4 y2 3ab 10 x2 y 3 x3 y2 8 x
a) ⋅ b) ⋅ c) ⋅
y3 x 3 4 x y 21a2 b 4 y3 9 x2 y
( a + b )2 ( a − b )3 x2 − x y x2 y + x y2 x2 − 4 y2 x − y
d) ⋅ e) ⋅ f) ⋅
( a − b )2 ( a + b )3 x2 + x y xy x2 − x y x + 2 y
8 c 6 c2 3 p2 mq 3abc 9a2 b2 c2 x 2 − y2 x + y
g) ∶ h) ⋅ ∶ i) ∶
21 d 2 7 d 2a2 b2 8 x2 y2 28 px y 6 x2 y2 3 x y
19. Pojednostavnite
a 3 a2 a+1 6 a+3
a) ( + 1) ∶ ( 1 − ) b) ( + 2 − )
a+1 1 − a2 2a − 2 2a − 2 2a + 1
x2 x x 2 1 a a2 a x3
c) ( 2
+ )∶( 2 + + ) d) (1 + + 2 ) ⋅ (1 − ) ⋅ 3 3
y y y y x x x x a −x
5 1 1 1 a b
+ −
y+3 x x y b a
e) f) g) h)
15 1 1 1 1
1+ −
3y + 9 x x y ab
20. Zapišite algebarskim izrazom sljedeće dijelove prirodnog jezika
a) a dodano y-u
b) x uvećan za 3
c) x uvećan 3 puta
d) m više od n
e) razlika x i 7
f) 7 umanjen za y
g) 10 manje od a
h) omjer x i y
i) u podijeljen na 4 jednaka dijela
5
j) od x
7
k) kvadrat od x umanjen za kub od y
l) kvadrat umnoška x i y
m) umnožak kvadrata x i y
n) dvostruki x uvećan za trostruki y
21. Ako se stranica a kvadrata poveća za x, koliko će se povećati njegov opseg a koliko
njegova površina?
Rješenja
1. a) 55 b) 27 c) 6
2. a) 3 x + 2 y b) a2 b + 2ab2 − 2a2 b2 c) 3ab − 2a + 2 b
3. a) 4a − 2 b − 3 c b) −2 x + 4 y c) 2 u + v
2 3 3
4. a) t19 b) x y
3
5. a) −2 x + x2 b) −6 p3 q + 8 p3 q4 c) x2 − x − 6
6. a) a2 + b2 b) −3a − 7 b c) −19 x + 18 d) x − 1
7. a) x6 b) y8 c) a6 b3 d) 729 u12 v9
8. a) x2 + 10 x + 25 b) 25 x2 − 20 x y + 4 y4 c) 4 m6 + 12 m3 n + 9 n2
9. a) 1 − a2 b) 4 m2 − 9 n2 c) a4 − b4
10. a) 7 y2 − 52 y + 112 b) 16a2 − 30a + 58 c) 16 − 8a2 + a4
11. a) 3 x( x − 17) b) 4 x y2 z2 (8 x y − 9 z4 ) c) (a + b)2 (a − b)
12. a) (4 − y)(4 + y) b) (2a − b)(2a + b) c) x( x − y)( x + y)
13. a) (a − 3)2 b) (2a + 1)2 c) (a2 + b)2

14. a) 2(a + 2)( x − y) b) ( x + 3)( x2 + 1) c) (a + b)(1 + b)

d) ( x + 2)( y + 3) e) ( x + y)( x − y + 4) f) ( m − n)( x − y)
15. a) 3( x + 2 y)( x − 2 y) b) (a + 2 b + 6)(a + 2 b − 6)
x 3 a− c 1
16. a) b) c) d) −1 e)
2y 4ab2 2(a − b) b
x+ y a−b
f) x2 − y2 g) h)
x− y a−b−1
2a 3b − 2 2a − 3 x 19a + 6ax
17. a) b) c) d)
x+a ab x2 x2 − 9
a2 − 12a + 3 4 a2 + 7 a − 3
e) f)
2 a ( a 2 − 9) (a + 1)2 (a − 1)
x 5x 2 x2 a−b
18. a) b) c) d) e) x − y
y 14a 3 y2 a+b
x − 2y 4 7 p3 mq x− y
f) g) h) i)
x 9 cd 4a3 b3 cx y 2x y
1−a x2 1
19. a) b) 6 c) d) −1 e) 1 f)
1 − 2a x+ y 1+ x
x+ y
g) h) a2 − b2
y− x
20. a) y + a b) x + 3 c) 3 ⋅ x d) n + m
x
e) x − 7 f) 7 − y g) a − 10 h)
y
u 5
i) j) ⋅x k) x2 − y3 l) ( x y)2
4 7
m) x2 y2 n) 2 x + 3 y
21. 4(a + x) − 4a = 4 x, (a + x)2 − a2 = x(2a + x)
1. (2 x y − 1)(3 + x2 y) + x( y − 2 x y) [Rj.: 7 x y − 3 + 2 x3 y2 − 3 x2 y]
2. 3 x(2 y − x2 y) − 3 x( y − 2 x y) [Rj.: 3 x y − 3 x3 y + 6 x2 y]
3. (2 y − 1)(3 x + 2 x y) − 4 x y2 [Rj.: 4 x y − 3 x]
4. x(1 − x)(1 + x) [Rj.: x − x3 ]
a2 − b 2 a−b
5. [Rj.: ]
a2 − a − b − b 2 a−b−1
a2 − 4 a+2
6. [Rj.: ]
a2 + a − 6 a+3
a2 − 6 a + 9 a−3
7. [Rj.: ]
a2 − 9 a+3
x x 2 x2
8. + [Rj.: ]
x2 − y 2 ( x − y)2 ( x − y)2 ( x + y)
1 x 1 − y2 xy+1
9. − + [Rj.: ]
x+ y ( x + y)2 ( x + y)3 ( x + y)3
x2 y2 2y
10. 2
+ 2
− [Rj.: 1]
x − xy xy− y x− y
1+ x 1− x 4 x2 2 − 2x 2
11. ( − + 2 ) ∶ ( 2 +2− 3 2) [Rj.: 2]
1− x 1+ x x −1 x x +x
x x2 x2 x3 x+ y
12. ( − )∶( − ) [Rj.: ]
x+ y x2 − y 2 x+ y x2 + 2 x y + y2 x( y − x)
x x2 x 1 x+1
13. ( − 2
)∶( 2 − )⋅ [Rj.: x − 1]
x+1 x + 2x + 1 x −1 x+1 x
10a − 9 1 − 2a 2a − 3
14. (2a − )⋅ [Rj.: ]
2a − 1 9 − 4 a2 2a + 3
a+b a+b
( − 2 2)
2
a − ab a − b a−b
15. [Rj.: ]
4ab 4 a2
a − 2ab + b2
2
x2 − y2 x + y x− y
16. ∶ [Rj.: ]
6 x2 y2 3 x y 2x y
2.3. Jednadžbe 85
2.3 Jednadžbe
Orijentacija
U ovoj cjelini je opisano što su jednadžbe, dani su standardni postupci njihova rješavanja i
pokazano je kako se primjenjuju.
2.2 ALGEBARSKI IZRAZI
2.3.1 Pojam jednadžbe i rješenja jednadžbe
Jednakost
x2 = 2 x
vrijedi tek za poneke vrijednosti x. Njom ne želimo reći da vrijedi za svaki x jer je to očigledno
laž, već izričemo uvjet koji postavljamo na brojeve. Neki brojevi će taj uvjet ispuniti a neki ne.
Naprimjer za x = 2 dobit ćemo istinitu tvrdnju 22 = 2 ⋅ 2 pa broj 2 ispunjava taj uvjet, dok ćemo
za x = 1 dobiti lažnu tvrdnju 12 = 2 pa broj 1 ne ispunjava taj uvjet.
Jednadžbe
Uvjet u obliku jednakosti zovemo jednadžbom . Varijable u jednadžbi još zovemo

nepoznanicama. Ako se u jednadžbi javlja samo jedna varijabla, tada govorimo o
jednadžbi s jednom nepoznanicom. Rješenje jednadžbe je broj koji ispunjava uvjet,
tj. broj koji uzet za vrijednost varijable daje istinitu tvrdnju.
I jednadžbu možemo “strojno” gledati: to je simbolički stroj kojem je ulaz broj (koji
ubacujemo na mjesto x) a izlaz istina ili laž:
Npr. uvrštavanjem brojeva 0 i 2 u jednadžbu x2 = 2 x možemo se uvjeriti da su ti brojevi rješenja

jednadžbe.
Uvrštavanjem uvijek možemo provjeriti je li neki broj rješenje, ali pošto je brojeva
beskonačno, ako smo na taj način i dobili neka rješenja, ne možemo biti sigurni jesu li to i sva
rješenja ili ih ima još. Potreban nam je sistematski način rješavanja jednadžbi.
Prije svega nekim jednadžbama odmah vidimo rješenja. Takve su sljedeće jednadžbe:
Primjer 2.3.1. Nad̄imo "gledanjem" rješenja sljedećih jednadžbi:
a) x = 1
b) x2 + 1 = 0
c) x + x = 2 x
d) ( x − 1) ⋅ ( x − 2) ⋅ ( x − 3) ⋅ . . . ⋅ ( x − 100) = 0
e) 1 = 1
f) 1 = 0
x
g) =1
x
x
h) =0
x2 − x
Rješenje:
a) Jednadžba može biti istinita jedino ako za x uzmemo 1, a što nam jednadžba i eksplicitno
kaže. Dakle rješenje jednadžbe je broj 1.
b) Sada će nam pomoći poznavanje operacije kvadriranja. Pošto je za svaki x x2 ≥ 0 to je za

svaki x x2 + 1 > 0, pa ne postoji x za kojeg je x2 + 1 = 0. Dakle jednadžba nema rješenja.
To se ponekad kraće zapisuje s x ∈ ∅ ( x je element praznog skupa).
c) Znamo da za svaki x vrijedi da je x + x = 2 x, pa ma koji broj uzeli za x, on će davati istinitu

tvrdnju. Tako su rješenja jednadžbe svi realni brojevi: x ∈ R. Dakle, algebarske identitete
možemo shvatiti kao jednadžbe kojima su svi brojevi rješenja.
d) Umnožak brojeva je jednak nuli jedino kada je neki od njih nula. Tako ćemo na lijevoj
strani dobiti nulu kada za x uzmemo 1 (tada u prvoj zagradi imamo nulu) , ali i kada za
x uzmemo 2 (tada u drugoj zagradi imamo nulu), ali i kada......, ali i kada za x uzmemo
100 (tada u stotoj zagradi imamo nulu). Tako su rješenja svi prirodni brojevi od 1 do 100.
To još skupovno zapisujemo na sljedeći način: x ∈ {1, 2, 3, . . . , 100}
2.3. Jednadžbe 87
e) Ponekad rješavajući "ozbiljnije" jednadžbe po x dobijemo 1=1 što može zbuniti. Šta sada
staviti za x da dobijemo istinitu tvrdnju, kada u jednadžbi uopće nema znaka ’ x’? No lako
ga je dodati (vratiti):
1 = 1 + 0 ⋅ x.
Sada vidimo da što god uzeli za x imat ćemo istinitu tvrdnju. Dakle rješenja su svi realni
brojevi: x ∈ R
f) Kao i u prethodnom slučaju učinimo li x "vidljivim"
1 = 0+0⋅ x
uočavamo da ma što stavili za x dobit ćemo lažnu tvrdnju. Dakle, jednadžba nema
rješenja: x ∈ ∅.
g) Na prvi pgled se čini da su svi brojevi rješenja jer ako pokratimo x u brojniku i nazivniku
0
dobijemo istinu: 1=1. No nije tako. Ako uvrstimo x = 0 dobijemo = 1. Ova tvrdnja
0
ne samo da nije istinita već nema smisla, kao kad kažemo da plavo ima 32 zuba. Opet
smo naletjeli, kao i kod algebarskih izraza, na situaciju da neke gramatički ispravne
kombinacije nisu smislene. Zato:
Domena jednadžbe
Kao i algebarski izraz, tako i jednadžba ima svoje područje primjenjivosti ili domenu
- skup svih brojeva koje uopće možemo uzeti za nepoznanicu da bismo od jednadžbe dobili
smislenu tvrdnju. Tek med̄u elementima domene možemo se pitati koji su od njih rješenja
jednadžbe.
Domena ove jednadžbe je skup svih brojeva s isključenjem 0. Ma koji od njih uvrstili
dobijemo istinitu tvrdnju. Tako su rješenja svi brojevi osim 0: x ≠ 0.
h) Na prvi pogled se čini da je rješenje x = 0 jer je razlomak jednak nuli upravo onda kada
je brojnik jednak nuli. Ali uvrstimo li nulu dobijemo opet besmislenu tvrdnju
0
=0
0
Pošto 0 ne pripada domeni jednadžbe to ova jednadžba nema rješenja: x ∈ ∅. Y

2.3.2 Logika rješavanja
Kada smo suočeni s jednadžbom kojoj ne "vidimo" rješenja tada moramo razmišljanjem "loviti"
rješenja. Razmišljanjem obično zaključujemo da ako x zadovoljava jednadžbu A , tada mora
zadovoljavati i jednadžbu B. Npr. ako za x vrijedi
2x + 3 = 5 ( A)
tad zaključujemo da za x vrijedi i
2 x + 3 − 3 = 5 − 3 (B).
Time smo problem rješavanja jednadžbe ( A ) sveli na problem rješavanja jednadžbe (B). No
kakva je općenito veza rješenja jednadžbe ( A ) i jednadžbe (B)? Najbolje bi bilo da imaju
ista rješenja. Za jednadžbe koje imaju ista rješenja kažemo da su ekvivalentne jednadžbe.
Med̄utim, ispravno zaključivanje samo osigurava da
ako je x rješenje jednadžbe A tada je x rješenje i jednadžbe B
No moguće je da jednadžba B ima i drugih rješenja koja nisu rješenja jednadžbe A . Evo jednog
malog primjera ispravnog razmišljanja u kojem se pojavljuje višak rješenja. Promotrimo
jednadžbu
x−1 = 0
Lako se uvjeriti da je jedino rješenje broj 1. Sljedeće ispravno razmišljanje daje:
2
x−1 = 0 ∣+1 → x=1 ∣ → x2 = 1
No ova zadnja jednadžba ima pored rješenja x = 1 još jedno rješenje x = −1 koje je u odnosu na
početnu jednadžbu višak. Zaključak je sljedeći:
Veza početne i završne jednadžbe
Ako smo ispravnim razmišljanjem od jednadžbe A dobili jednadžbu B tada su sva rješenja
jednadžbe A ujedno i rješenja jednadžbe B. Ali jednadžba B može imati i drugih rješenja.
Hoće li se pojaviti višak rješenja ovisi o tome kako smo od jednadžbe A došli do jednadžbe B.
2.3. Jednadžbe 89
2.3.3 Opći postupak rješavanja
Prethodni primjer pokazuje da kvadriranje može dati višak rješenja. Mi ćemo ovdje dati jednu
uputu za rješavanje koja je jednostavna i vrijedi u svim standardnim situacijama:
Opći postupak rješavanja jednadžbe
Početnu jednadžbu L p = D p s nepoznatim skupom rješenja R p ispravnim razmišljanjem

svodimo na završnu jednadžbu L z = D z s poznatim skupom rješenja R z .
početna jednadžba s nepoznatim skupom rješenja R p

ispravno razmišljanje

završna jednadžba s poznatim skupom rješenja R z
Time je osigurano da se rješenja početne nalaze med̄u rješenjima završne jednadžbe.

Uvrštavanjem svih rješenja završne jednadžbe u početnu, možemo pronaći sva rješenja
početne jednadžbe.
No mi znamo i detaljnije opisati od čega se sastoji ispravno razmišljanje
Ispravno razmišljanje s jednadžbama
Ispravno razmišljanje kojim od jedne jednadžbe prelazimo na drugu najčešće se sastoji od

sljedeće dvije jednostavne vrste poteza:
1. S obje strane jednadžbe možemo uraditi istu operaciju.
2. Opis broja na nekoj strani jednadžbe možemo zamijeniti drugim opisom istog broja.
U jednostavnijim slučajevima ne dolazi do viška rješenja:
Standardno rješavanje jednadžbi
Ako su se u rješavanju jednadžbe ispravni potezi prvog tipa sastojali samo od osnovnih
računskih operacija koje ne ovise o nepoznanici, tada su rješenja početne jednadžbe
jednaka rješenjima završne jednadžbe.
2.3.4 Rješavanje jednadžbi metodom suprotne operacije
Suprotna operacija neke operacije je ona operacija koja je, običnim riječima rečeno, poništava.
Npr. oduzimanje je suprotna operacija od zbrajanja jer dodavanje broja 3 nekom broju x
možemo poništiti oduzimanjem broja 3
x+3−3 = x
Na isti način je zbrajanje suprotno od oduzimanja, dijeljenje od množenja a množenje od

dijeljenja. U cjelini 3.1.9 na strani 161 detaljnije ćemo se baviti tim pojmom.
Metoda suprotne operacije
Ako se nepoznanica nalazi na jednom mjestu u jednadžbi, tada pogledamo zadnju operaciju
koja je s nepoznanicom rad̄ena na toj strani, te na lijevu i desnu stranu jednadžbe
primijenimo njoj suprotnu operaciju (princip suprotne operacije). Rezultat te primjene
je poništenje zadnje operacije. Nakon konačno ovakvih koraka otkrijemo nepoznanicu.
Suprotne operacije su nam korisne jer pomoću njih možemo "uništavati" operacije na lijevoj
i desnoj strani jednadžbe.
Primjer 2.3.2. Riješimo sljedeće jednadžbe:
a) [( x − 5) ⋅ 2 − 5] ⋅ 2 − 6 = 0
b) 5 x2 − 20 = 0
Rješenje:
a) Zadnja operacija s nepoznanicom na lijevoj strani je oduzimanje broja 6. Nju ćemo

eliminirati suprotnom operacijom: dodavanjem broja 6:
[( x − 5) ⋅ 2 − 5] ⋅ 2 − 6 = 0 ∣ + 6
[( x − 5) ⋅ 2 − 5] ⋅ 2 − 6 + 6 = 0 + 6
[( x − 5) ⋅ 2 − 5] ⋅ 2 = 6
Sada smo "bliže" x-u. Sada trebamo "demontirati" množenje brojem 2. A to ćemo uspjeti
tako da podijelimo jednadžbu s 2. Zaista:
[( x − 5) ⋅ 2 − 5] ⋅ 2 = 6 ∣ ∶ 2
2 6
[( x − 5) ⋅ 2 − 5] ⋅ =
2 2
( x − 5) ⋅ 2 − 5 = 3
Tako ćemo sada poništiti oduzimanje broja 5 dodavanjem broja 5 itd:
2.3. Jednadžbe 91
( x − 5) ⋅ 2 − 5 = 3 ∣ + 5
( x − 5) ⋅ 2 − 5 + 5 = 3 + 5
( x − 5) ⋅ 2 = 8 ∣ ∶ 2
x−5 = 4 ∣+5
x=9
b) 5 x2 − 20 = 0 ∣ + 20
5 x2 = 20 ∣ ∶ 5
x2 = 4
Sad se trebamo riješiti kvadrata. Još iz osnovne škole je poznato
√ da je suprotna operacija
od kvadriranja korjenovanje. Oznaka za tu operaciju je i poslije (tema 4.2.1 DRUGI
√
KORIJEN) ćemo je detaljnjije proučiti. Za sada tek ukratko, operacija primijenjena
na nenegativan broj x daje nenegativan
√ broj y koji kvadriran
√ daje x , dok za negativne
2
brojeve nije definirana. Npr. 4 = 2 jer je 2 = 4. Broj 2 je √jedinstveni
√ nenegativni broj
koji kvadriran daje 2 i za kojeg nemamo boljeg imena od 2, dok −1 ne √ postoji jer ta
operacija nije definirana za negativne
√ brojevi. Med̄utim, ne samo da je 4 = 2 broj koji
kvadriran daje 4 nego je to i − 4 = −√2. Dakle postoje dva broja koja kvadrirana daju 4 (2
i -2) i od njih samo jedan bilježimo 4. Ovdje se prvi put srećemo sa situacijom da nam
suprotna operacija daje tek jednu mogućnost "vraćanja" Y
Rješavanje jednadžbe x2 = a
Jednadžba x2 = a nema rješenja za a < 0 a za a ≥ 0 rješenja su
√
x=± a
Ako se nepoznanica nalazi na više mjesta u jednadžbi tada nastojimo pojednostavnjivanjem

lijeve i desne strane jednadžbe te prebacivanjem članova s jedne strane na drugu dobiti
nepoznanicu na jednom mjestu. Sljedeći primjeri ilustriraju tipičan postupak:
1 + 2(4 − x) 2 − x 6 − 2 x 5
a) 3 − (2 x − 3) = 4( x − 1) − [1 − 2( x − 1)] b) − = +
2 3 4 2
Rješenje:
(prvo ćemo pojednostavniti svaku
a) 3 − (2 x − 3) = 4( x − 1) − [1 − 2( x − 1)]
stranu)
3 − 2 x + 3 = 4 x − 4 − [1 − 2 x + 2]
6 − 2x = 4x − 4 − 1 + 2x − 2
(sada članove s nepoznanicom prebacujemo na

6 − 2x = 6x − 7 ∣ − 6x − 6
jednu stranu a ostale na drugu stranu)
−2 x − 6 x = −7 − 6
−8 x = −13 (sada suprotnom operacijom "uhvatimo" x)
13
x=
8
(oslobad̄amo se nazivnika množeći jed-
1 + 2(4 − x) 2 − x 6 − 2 x 5
b) − = + ∣ ⋅ 12 nadžbu najmanjim zajedničkim višekrat-
2 3 4 2
nikom svih nazivnika)
1 + 2(4 − x) 2− x 6 − 2x 5
✚6 −
12
·✚ ✚4 =
12
·✚ ✚3 + ·✚
12
·✚ ✚6
12
2
✁ 3
✁ 4✁ 2
✁
(sada ćemo pojednostavniti
6 ⋅ (1 + 2(4 − x)) − 4 ⋅ (2 − x) = 3 ⋅ (6 − 2 x) + 5 ⋅ 6
obje strane)
6 ⋅ (1 + 8 − 2 x) − 8 + 4 x = 18 − 6 x + 30
6 + 48 − 12 x − 8 + 4 x = 18 − 6 x + 30
−8 x + 46 = 48 − 6 x ∣ + 6 x − 48 (prebacujemo članove)
−8 x + 6 x = 48 − 46
−2 x = 2 ∣ ∶ (−2)
x = −1
Sva rješenja smo prihvatili jer nije bilo razloga za dobijanje viška rješenja (proširenja
domene ili kvadriranja). Y
2.3.5 Kvadratna jednadžba
Jednadžbe oblika ax2 + bx + c = 0, a ≠ 0 zovemo kvadratne jednadžbe . Za njih postoji gotova

formula koja daje rješenja:
Rješenja kvadratne jednadžbe
Rješenja kvadratne jednadžbe ax2 + bx + c = 0, a ≠ 0 su brojevi x1 i x2 koje dobivamo

sljedećom formulom (jedno rješenje ide s + a jedno s –)
√
− b ± b2 − 4ac
x1,2 =
2a
Izraz ispod korijena D = b2 − 4ac zovemo diskriminanta kvadratne jednadžbe i o

njenom predznaku ovisi hoće li jednadžba imati dva (D > 0), jedno (D = 0) ili nijedno (D < 0)
realno rješenje.
Primjer 2.3.4. Riješimo jednadžbu 2 x2 − 3 x + 1 = 0.

2.3. Jednadžbe 93
Rješenje:
Riječ je o kvadratnoj jednadžbi. Da bismo primijenili formulu moramo iz jednadžbe očitati

koeficijente a, b i c. To su redom brojevi koji idu uz x2 , x i bez x. Dakle a = 2, b = −3, c = 1.
Uvrštavanje u formulu za rješenja nam daje:
√ √ √
−(−3) ± (−3)2 − 4 ⋅ 2 ⋅ 1 3 ± 9 − 8 3 ± 1 3 ± 1
x1,2 = = = =
2⋅2 4 4 4
3+1 3−1 1
Tako je jedno rješenje x1 = = 1 a drugo x2 = = . Y
4 4 2
2.3.6 Rješavanje jednadžbe faktorizacijom
Metoda faktorizacije
Postupak je sljedeći:
1. Sve članove jednadžbe prebaci na jednu stranu:
L=0
2. Faktoriziraj tu stranu
L1 ⋅ L2 = 0
3. Tad problem svodimo na rješavanje dvije jednostavnije jednadžbe:
L 1 = 0 ili L 2 = 0
Primjer 2.3.5. Riješimo faktorizacijom sljedeće jednadžbe:
a) ( x − 3)( x + 2) = 0 b) x3 = 2 x2 + x − 2
Rješenje:
a) ( x − 3)( x + 2) = 0 → x − 3 = 0 ili x + 2 = 0 → x = 3 ili x = −2 (rješenja su 3 i -2)
b) x3 = 2 x2 + x − 2 → x3 − 2 x2 − x + 2 = 0 → x2 ( x − 2) − ( x − 2) = 0 → ( x − 2)( x2 − 1) = 0 →
( x − 2)( x − 1)( x + 1) = 0 → x − 2 = 0 ili x − 1 = 0 ili x + 1 = 0 → x = 2 ili x = 1 ili x = −1 Y
2.3.7 Jednadžbe i zakoni prirode
Već je rečeno da je ljudska vrsta upravo zahvaljujući razvijenim procesima mjerenja uspjela
postići daleko veću kontrolu stvarnosti nego npr. patke ili zečevi (naravno, to ne znači da smo
bolji od njih). Odnose izmed̄u izmjerenih veličina izražavamo matematičkim formulama koje
su često baš jednakosti. Tako npr. kada pustimo neki predmet da pada s neke visine, on će
padati sve brže i brže. No ovo zapažanje "od oka" Galileo Galilei je mjerenjem i razmišljanjem
pretočio u preciznu formulu koja povezuje prijed̄eni put s i proteklo vrijeme t kod padanja tijela
pri zanemarivom otporu zraka:
1 2
s= gt
2
gdje je g konstanta slobodnog pada i približna vrijednost joj je g = 9.81 m/s2
Time je nezaustavljivo počeo proces pretakanja harmonije prirode u formule koje povezuju
izmjerene veličine i koji se za sada pokazao najuspješnijim opisom prirode.
Zakon slobodnog pada je u stvari jedna jednadžba s dvije nepoznanice kojoj su rješenja
parovi brojeva ( s, t), i to baš oni koje nam priroda daje. Kao što smo već vidjeli zakon nam
pomaže da pronad̄emo jednu veličinu kada je druga poznata. Ako znamo t zakon nam daje
jednadžbu za s, a ako znamo s zakon nam daje jednadžbu za t. Rješavanjem te jednadžbe dobit
ćemo eksplicitno t:
1 2
s= gt
2
2s
t2 =
g
√
√
2s 2s
t= (matematički je moguće i drugo rješenje − koje ovdje
g g
odbacujemo iz fizikalnih razloga)
Tako npr. visinu od 5 m tijelo će preći za približno 1 sekundu, a visinu od 20 m za približno 2
sekunde.
Primjer 2.3.6. Ako neko tijelo izbacimo uvis početnom brzinom v0 nakon vremena t tijelo će se
nalaziti na visini h u odnosu na mjesto izbačaja:
1
h = v0 t − gt2
2
Za koje će se vrijeme tijelo vratiti na mjesto izbačaja? Za početnu brzinu v0 = 10 m/s koliko je
to vrijeme?
2.3. Jednadžbe 95
Rješenje:
Vrijeme do povratka t p je vrijeme za koje će visina biti h = 0:
1
0 = v0 t p − gt2p
2
Ovu jednadžbu po nepoznanici t p riješit ćemo metodom faktorizacije:
1 1
t p (v0 − gt p ) = 0 → t p = 0 ili v0 − gt p = 0
2 2
Prvo rješenje otpada jer je traženo vrijeme pozitivan broj, Rješenje druge jednadžbe daje
2 v0
traženo vrijeme: t p = .
g
2v0 2 ⋅ 10 m/s
Za v0 = 10 m/s t p = = 2
= 2 s. Y
g 10 m/ s
2.3.8 Sustavi jednadžbi
Kod prevod̄enja problemskih situacija u "igri" je obično više jednadžbi s više nepoznanica. Dva
osnovna načina rješavanja su eliminacija nepoznanica supstitucijom i kombiniranje
jednadžbi u jednostavnije jednadžbe. Oni će biti ilustrirani na sljedećem jednostavnom
sustavu dvije jednadžbe s dvije nepoznanice:
2x + 3 y − 6 = 0
3x − 3 y + 1 = 0
Rješenje sustava je par brojeva ( x, y) koji ispunjavaju oba uvjeta. Uvrštavanjem se uvijek
može provjeriti je li neki par brojeva rješenje sustava ili ne. Npr. par brojeva (1, 1) zadovoljava
prvi uvjet ali ne i drugi pa nije rješenje ovog sustava. Naravno cilj nam je razviti sistematske
postupke nalaženja svih rješenja.
Sustav
2x + 3 y − 6 = 0
3x − 3 y + 1 = 0
daje dvije informacije o dvije nepoznanice. Iskoristit ćemo jednu jednadžbu da jednu
nepoznanicu opišemo pomoću druge. Npr. iz prve jednadžbe mogu y izraziti pomoću x:
2
2 x + 3 y − 6 = 0 → 3 y = −2 x + 6 → y = − x + 2
3
Dakle iskoristio sam prvu informaciju da opišem y pomoću x. Time sam problem sveo na
traženje x. Kada nad̄em x iz ovoga opisa ću lako izračunati pripadni y. Da bih našao x iskoristit
ću drugu informaciju. Istina, ona govori o x i y, ali y mogu izraziti pomoću x, pa će mi govoriti
samo o x:
3x − 3 y + 1 = 0
2
3 x − 3 (− x + 2) + 1 = 0
3
Ovim načinom smo problem rješavanja dvije jednadžbe s dvije nepoznanice sveli na problem
rješavanja jedne jednadžbe s jednom nepoznanicom. Formalno gledano to smo postigli tako
da smo y zamijenili opisom pomoću x, pa se ovakav način rješavanja sustava zove metoda
supstitucije (zamjene). Sada rješavamo jednadžbu s jednom nepoznanicom:
2
3 x − 3 (− x + 2) + 1 = 0 → 3 x + 2 x − 6 + 1 = 0 → 5 x = 5 → x = 1
3
Znajući x, iz opisa y pomoću x izračunat ćemo i pripadni y:
2 2 4
y = − x+2 = − +2 =
3 3 3
4
Tako je rješenje par brojeva (1, ).
3
Metoda supstitucije
1. Iskoristimo jednu jednadžbu da izrazimo jednu nepoznanicu pomoću preostalih.
2. Zatim u svim drugim jednadžbama zamijenimo tu nepoznanicu tim opisom.Tako

dobijemo manje jednadžbi s manje nepoznanica:
F ( x, y) = 0 → y = f ( x)
G ( x, y) = 0 → G ( x, f ( x)) = 0
Metoda supstitucije je najjači način rješavanja sustava jednadžbi ali ne i svemoguć. Može
se desiti da se ni u jednoj jednadžbi ne da jedna nepoznanica izraziti pomoću druge, ili je pak
to klomplicirano. Tada se sustav pokušava riješiti na drugi način - kombiniranjem složenijih
jednažbi u jednostavnije. Čak i u našem jednostavnom sustavu dviju linearnih jednadžbi s
dvije nepoznanice postoji takav efikasniji način rješavanja. Pogledajmo ponovo sustav
2x + 3 y − 6 = 0
3x − 3 y + 1 = 0
2.3. Jednadžbe 97
Pošto su lijeve strane jednake desnim, to će i zbroj lijevih strana biti jednak zbroju desnih
strana. Dakle dozvoljeno kombiniranje je zbrajanje jednadžbi, tj. zbrajanje lijevih strana
jednadžbe i zbrajanje desnih strana jednadžbe. U našem slučaju to izgleda ovako:
2x + 3 y − 6 = 0
}+ → 5 x − 5 = 0
3x − 3 y + 1 = 0
Pošto su se kod zbrajanja poništili članovi koji sadrže nepoznanicu y, dobili smo na vrlo
jednostavan način jednu jednadžbu s jednom nepoznanicom. Nju lako riješimo i dobijemo da je
x = 1. Da bismo dobili y uvrstit ćemo ovu vrijednost za x u jednu od početnih jednadžbi, npr. u
prvu:
4
2 ⋅ 1 + 3y − 6 = 0 → 3y = 6 − 2 → y =
3
Riješimo na ovaj način sljedeći sustav:
4x + 7 y = 6
6 x + 11 y = 8
Da bismo zbrajanjem eliminirali jednu nepoznanicu moraju uz nju biti suprotni brojevi.
Zato prvo moramo "naštimati" uz jednu nepoznanicu suprotne brojeve u jednadžbama. To
uvijek možemo postići množenjem jednadžbi odgovarajućim brojevima. U ovom slučaju da
bismo uz nepoznanicu x dobili suprotne brojeve, moramo jednadžbu pomnožiti tako da taj broj
bude po iznosu njihov zajednički višekratnik - broj 12. Zato ćemo prvu jednadžbu pomnožiti s
−3 a drugu s 2:
4 x + 7 y = 6 ∣ ⋅ (−3)
6 x + 11 y = 8 ∣ ⋅ 2
−12 x − 21 y = −18
12 x + 22 y = 16
Sada ćemo zbrajanjem eliminirati nepoznanicu x:
− 12 x − 21 y = −18
}+ → y = −2
12 x + 22 y = 16
Uvrstimo li tu vrijednost za y npr. u prvu jednadžbu dobit ćemo pripadni x:
4 x + 7 ⋅ (−2) = 6 → 4 x − 14 = 6 → 4 x = 20 → x = 5
Dakle rješenje sustava je par (5, −2). Ovakav način rješavanja zovemo metoda suprotnih
koeficijenata.
Metoda suprotnih koeficijenata
1. Po potrebi svaku od jednadžbi pomnožimo odgovarajućim brojem tako da uz jednu

nepoznanicu dobijemo suprotne koeficijente.
2. Zbrajanjem jednadžbi dobijemo jednu jednadžbu s jednom nepoznanicom iz koje

odredimo tu nepoznanicu.
3. Dobijenu vrijednost nepoznanice uvrstimo u jednu od početnih jednadžbi da dobijemo

pripadnu vrijednost druge nepoznanice.
Primjer 2.3.7. Riješimo sljedeće sustave:
a) −3 x + 5 y = 8, x + 7 y = 6 b) 2 x − 4 y = 1, 4 x − 8 y = 2
c) −3 x + 2 y = 7, −6 x + 4 y = 7
Rješenje:
a) −3 x + 5 y = 8
x + 7y = 6 ∣ ⋅ 3
− 3x + 5 y = 8
3 x + 21 y = 18
26 y = 26
y=1
Uvrstimo y u drugu jednadžbu:
x + 7 ⋅ 1 = 6 → x = −1
Tako je rješenje par (−1, 1).
b) 2 x − 4 y = 1 ∣ ⋅ (−2)
4x − 8 y = 2
− 4 x + 8 y = −2
4x − 8 y = 2
0=0
Kad smo zbrojili jednadžbe ne samo da je nestala jedna nepoznanica već je nestala i
druga i dobili smo nešto što smo i prije znali - da je 0=0. To da su se jednadžbe zbrajanjem
poništile znači da su jako slične. Zaista, da smo prvu jednadžbu pomnožili s 2 umjesto s
−2 dobili bismo upravo drugu jednadžbu:
2x − 4 y = 1 ∣ ⋅ 2
4x − 8 y = 2
2.3. Jednadžbe 99
To znači da te jednadžbe imaju ista rješenja, pa je jedna od njih suvišna. Možemo je

zaboraviti, a rješenja su sva rješenja one preostale. Dakle za x možemo uzeti bilo koji
broj, uvrstimo ga u jednu od jednadžbi i izračunamo pripadni y. Tako možemo dobiti
beskonačno rješenja.
c) −3 x + 2 y = 7 ∣ ⋅ (−2)
− 6x + 4 y = 7
6 x − 4 y = −14
− 6x + 4 y = 7
0 = −7
Sada smo loveći nepoznanice dobili laž. No ovo je lako interpretirati. Naime prelaženje s
jednih jednadžbi na druge dozvoljenim potezima je u stvari ispravno zaključivanje. Ono
nam kaže da ako za neke x i y (koje tražimo) vrijede početne jednakosti onda za njih
vrijede i završne jednakosti. Ako je završna jednakost lažna (nemoguća) to znači da ni
početne jednakosti ne mogu biti ispunjene ni za jedan x i y - sustav nema rješenja. Y
I složeniji sustavi jednadžbi se mogu rješavati metodom supstitucije ili kombiniranjem

složenijih jednadžbi u jednostavnije:
Primjer 2.3.8. Riješimo sljedeće sustave jednadžbi:
a) x2 + ( y − 1)2 = 2, y = x + 1 b) y2 = x2 , y = x2
c) x = − y − 3 z, y = x + z + 2, z = x − y
Rješenje:
a) Riješit ćemo sustav metodom supstitucije. Druga jednadžba nam daje opis y-a pomoću x,
kojeg ćemo uvrstiti u prvu jednadžbu umjesto y:
√
x2 + ( x + 1 − 1)2 = 2 → x2 + x2 = 2 → 2 x2 = 2 → x2 =1 ∣ → x = ±1
Iz opisa y pomoću x za x = 1 dobijemo y = 1 + 1 = 2, a za x = −1 dobijemo y = −1 + 1 = 0. Tako
sustav ima dva para rješenja (1, 2) i (−1, 0).
b) Sada ćemo kombinirati jednadžbe u jednu jednostavniju, tako da ih oduzmemo:

y2 = x2
y = x2
y2 − y = 0
y ⋅ ( y − 1) = 0
y = 0 ili y − 1 = 0 → y = 0 ili y = 1
Za svaki y pripadni x ćemo dobiti iz druge jednadžbe.
Za y = 0 x2 = 0 → x = 0.
Za y = 1 x2 = 1 → x = ±1.
Dakle imamo tri para rješenja: (0, 0), (1, 1) i (−1, 1).
c) Sustav ćemo riješiti metodom supstitucije. Prva jednadžba nam daje opis x pomoću y i z
pa ćemo zamijeniti x tim opisom u preostalim jednadžbama:
y = − y − 3z + z + 2
z = − y − 3z − y
Tako smo od tri jednadžbe s tri nepoznanice dobili dvije jednadžbe s dvije nepoznanice.
Malo sred̄ene one glase:
y+ z = 0
2z + y = 0
Sada postupak ponavljamo. Iskoristit ćemo prvu jednadžbu da y prikažemo pomoću z
y = 1− z
i tim opisom zamijeniti y u drugoj jednadžbi:
2z + 1 − z = 0
Tako smo dobili jednu jednadžbu s jednom nepoznanicom. Iz nje lako dobijemo da je z = 1.
Vraćajući se "natrag" u opis y pomoću z dobijemo da je y = 2, a iz opisa x pomoću y i z
dobijemo da je x = 1. Tako je rješenje ured̄ena trojka brojeva (1, 2, −1). Y
2.3.9 Upotreba jednadžbi
Jednadžbe omogućavaju rješavanje mnoštva zanimljivih problema, od onih za razbibrigu do

onih koji u sebi kriju "tajne svemira". Na sljedećem malom primjeru uvodnog problema
ovog poglavlja ilustrirat ćemo opći obrazac primjene jednadžbi, ali i općenito matematike, u
rješavanju "realnih problema".
Primjer 2.3.9. U nekom kavezu se nalaze zečevi i patke. Ako smo prebrojali 35 glava i 94 noge,
koliko je pataka a koliko zečeva u kavezu?
Rješenje: Ako bismo pokušali riješiti ovaj problem u prirodnom jeziku nekim sustavnim
načinom a ne pogad̄anjem, to bi zahtijevalo prilično truda i domišljatosti (ako ne vjeruješ
pokušaj). Upotreba matematike pretvara ga u rutinski problem. Ona nam daje djelotvoran
jezik za rješavanje. Zato moramo problem prvo prevesti iz prirodnog jezika u matematički jezik.
U prevod̄enju sve o čemu govorimo moramo označiti nekim simbolom, pa tako i nepoznate
brojeve. Dobro je imati sugestivne oznake koje nas asociraju na ono što označavaju. Zato ćemo
traženi broj pataka i zečeva radije označiti s p i z nego s x i y ili ž i f . Prilikom prevod̄enja
često nam koristiti i neko znanje. U našem slučaju potrebno je dobro poznavati zoologiju - da
patke imaju dvije noge, zečevi četiri, a svi po jednu glavu. Sada smo spremni za prijevod. Sve
informacije nastojimo prevesti kao informacije o nepoznanicama. Da se u kavezu nalazi 35
glava prevodimo s
p + z = 35
Da se u kavezu nalaze 94 noge prevodimo s

2.3. Jednadžbe 101
2 p + 4 z = 94
Rezultat prijevoda su dvije jednadžbe s dvije nepoznanice! Uvodni problem smo preveli u posve
odred̄eni matematički problem - rješavanje dvije jednadžbe s dvije nepoznanice. A to je sada
za nas prava sitnica:
p + z = 35 ∣ ⋅ (−1)
2 p + 4 z = 94 ∣ ∶ 2
− p − z = −35)
}+
p + 2 z = 47
z = 12 → p = 47 − 2 z = 47 − 2 ⋅ 12 = 23
Dakle, u kavezu se nalazi 12 zečeva i 23 patke. Y
Mada se ovim problem čini riješen, ne zaboravite da smo riješili tek matematički prijevod
"stvarnog" problema. U našem slučaju time smo riješili i stvarni problem, no ima situacija
kada dobijena rješenja treba interpretirati u okviru stvarnog problema. Npr. da smo rješavali
problem u kojem su izbrojane 93 noge u kavezu. Dobili bismo da je z = 11.5 a p = 23.5. Naravno,
kada bismo išli interpretirati rješenja (matematičkog problema) odmah bi bilo jasno da nešto
nije u redu, jer broj pataka i broj zečeva moraju biti prirodni brojevi. No i tad će nam rješavanje
nešto dati, bilo saznanje da je možda krivo prebrojen broj glava i nogu, ili pak da nije ispunjena
neka pretpostavka na kojoj smo zasnovali prijevod. Moguće da je lisica ušla u kavez i odgrizla
koju nogu ili smo upravo otkrili svjetsku zavjeru genetskog inžinjeringa koji daje puno zečeva
i pataka s malo nogu (jer ako zečevima i patkama trebaju noge, ne trebaju mesnoj industriji).
Naravno u udžbenicima iz matematike ovakvi problemi s rješenjima se ne dogad̄aju (osim
možda greškom) ali u realnosti se ponekad i dogad̄aju (srećom još uvijek ne sa zečevima i
patkama) i znaju biti izvor dotad neslućenog znanja. Na primjer, početkom 19. stoljeća je na
osnovu Newtonovih zakona mehanike i gravitacije izračunato gibanje planete Uran. Med̄utim,
otkriveno je da se proračuni ne slažu sa stvarnim gibanjem planete. Adams i Leverrier,
nezavisno jedan od drugoga, uvjerivši se da su proračuni ispravni, zaključili su da pretpostavke
prijevoda nisu ispravne. Ili nešto nije u redu s Newtonovim zakonima ili na planet djeluje neko
još nepoznato nebesko tijelo. Vjerujući u Newtona, pretpostavili su da je u pitanju nepoznati
planet. Izračunali su koliku mora imati masu i kuda se mora kretati da bi se proračuni putanje
planete Uran podudarali sa stvarnom putanjom. Poslali su upute zvjezdarnicama kada i kuda
moraju uperiti teleskope da bi vidjeli dotad nepoznati planet. I gle čuda, planet je zaista bio
tamo. Zaista je pravo čudo da je računanjem otkriven novi planet, nazvan Neptun. A tih čuda
je znanost puna. Što da nije pronad̄ena nova planeta tamo gdje je predvid̄ena? Tada bi se
posumnjalo u Newtonove zakone. I to se desilo ali kod drugih problema, početkom 20. stoljeća,
kada su popravljeni Einsteinovim zamislima. Kada ni takva popravka ne bi uspjela, tada bi se
posumnjalo i u matematiku. I to se desilo, ali opet u vezi s nekim drugim problemima, pa je
i matematika popravljena. Prava je istina da su i znanost i matematika u stalnoj "popravci".
Bolje zamisli zamjenjuju lošije. I u tome nema ničeg poražavajućeg za znanost i matematiku.
Dapače, to im daje život i uzbudljivost svojstvenu svakoj uspjeloj ljudskoj tvorevini.
Općenito, matematički prijevod problema ne mora biti sustav jednadžbi (na koji ste u
dosadašnjem školovanju najčešće nailazili), već neki drugi matematički objekti (integrali,
diferencijane jednadžbe,...). Ali obrazac upotrebe matematike je uvijek isti i vrijedi ga još
jednom istaknuti
"REALAN" SVIJET SVIJET MATEMATIKE
realan problem prijevod matematički problem

formuliran u / formuliran u
(zahtijeva značenje)
prirodnom jeziku matematičkom jeziku
razrad̄eni postupci rješavanja

rješenje rješenje
realnog o matematičkog
interpretacija
problema problema
Pa idemo sad malo prevoditi.
Primjer 2.3.10. Direktor autoprijevoznog poduzeća "Opasne krivine" je na mukama. Za

prijevoz 528 učenika i njihovih profesora ima na raspolaganju 18 vozača i autobuse s 36 i
24 sjedišta. Koliko mora uzeti autobusa s 36 a koliko s 24 sjedišta da svi učenici i profesori
stanu i ne bude praznih mjesta?
Rješenje: Neka je potrebno m manjih autobusa i n većih. Pošto je 18 vozača to mora biti
m + n = 18
Pošto svi d̄aci i profesori moraju popuniti sva mjesta u autobusima to mora biti
24 m + 36v = 528
Rješavanjem ovog sustava od dvije jednadžbe s dvije nepoznanice lako se dobije da je m = 10 i

v = 8. Y
Primjer 2.3.11. U nekom razredu svaki učenik ima crnu kosu ili plave oči a 8 učenika i crnu
kosu i plave oči. Koliko je učenika u razredu ako ih pola ima plave oči a tri četvrtine crnu kosu?
Rješenje: Označimo s c broj učenika s crnom kosom, s p broj učenika s plavim očima a s u
ukupan broj učenika. Iz teksta možeš iščitati redom sljedeće jednadžbe
2.3. Jednadžbe 103
1 3
c + p − 8 = u, p = u, c = u
2 4
Zadnje dvije jednadžbe nam opisuju p i c pomoću u. Zamijenimo li p i c u prvoj jednadžbi ovim
opisima dobit ćemo jednu jednadžbu s jednom nepoznanicom:
3 1
u+ u−8 = u
4 2
Njenim rješavanjem lako ćemo dobiti da je u = 32.
No razmišljajući malo više kod prevod̄enja možemo dobiti jednostavniji prijevod. Naime, pola
ih nema plave oči, pa mora imati crnu kosu. Dakle četvrtina od onih što imaju crnu kosu imaju
i plave oči, a takvih je 8:
plave oči
³¹¹ ¹ ¹ ¹ ¹ ¹ ¹ ¹ ¹ ¹ ¹ · ¹ ¹ ¹ ¹ ¹ ¹ ¹ ¹ ¹ ¹ ¹ µ
´¹¹ ¹ ¹ ¹ ¹ ¹ ¹ ¹ ¹ ¹ ¹ ¹ ¹ ¹ ¹ ¹ ¹ ¹ ¹ ¹ ¹ ¹ ¹ ¹ ¹ ¸ ¹ ¹ ¹ ¹ ¹ ¹ ¹ ¹ ¹ ¹ ¹ ¹ ¹ ¹ ¹ ¹ ¹ ¹ ¹ ¹ ¹ ¹ ¹ ¹ ¹ ¶
crna kosa
1
u=8 → u = 32
4
Pouka: mogući su razni prijevodi, ali naravno s istim krajnjim rezultatom (u principu). Y
Orijentacija
Nakon ove cjeline čitatelj treba znati što su jednadžbe, kako se rješavaju i primjenjuju.
Zadaci za vježbu
1. Riješite slijedeće jednadžbe
a) 8 x − 3 = 5 x − 6
3 3 1 2
b) 2 x − x = x − − x + 2
5 2 2 5
c) 3 + 2.25 x + 2.6 = 2 x + 5 + 0.4 x
d) 8(3 z − 2) − 13 z = 5(12 − 3 z) + 7 z
2x 5x
e) + = 19
3 2
5 − z 18 − 5 z
f) =
8 12
1 2 37 − x
g) 3 − (3 x + ) = x −
2 5 5
2. Riješite faktorizacijom sljedeće jednadžbe
a) x2 + 5 x = 0 b) p3 − p2 = 2 p
1
3. U formuli za jednoliko ubrzano gibanje s = at2 izrazi a pomoću ostalih veličina. Ako je
2
s = 100 m a t = 5 s koliki je a?
v2 − v02
4. U formuli za jednoliko ubrzano gibanje s = izrazi a pomoću ostalih veličina. Ako
2a
je s = 100 m, v0 = 10 m/s, a v = 30 m/s koliki je a?
1
5. Iz formule za površinu trapeza P = v (a + c) izrazi c. Ako je P = 150 cm2 , v = 10 cm,
2
a = 20 cm, koliko je c?
u+1
6. Ako je y = , čemu je jednako u?
u+2
n⋅R ⋅t
7. Iz formule za osmotski tlak π = izrazi plinsku konstantu R .
V
mv2
8. Iz formule za silu tijela na njihalu F = mg + izrazi njegovu masu m.
r
9. Riješite sljedeće sustave jednadžbi
a) 3 x = 4 y + 6
5 y = 2x − 4
b) x2 + y2 = 9
x− y=3
c) x2 + y2 = 5
2 x2 + y = 0
x + 3 y − 4 19
d) + =
2 3 6
x−2 y−2
+ =2
3 2
e) x2 + 2 y2 = 8
2 x2 − y2 = 6
10. Kad je Ivan pročitao pola knjige (za lektiru) i još 20 strana, ostalo mu je da pročita još
trećinu knjige. Koliko strana ima knjiga?
11. Lonac i poklopac zajedno stoje 120 kn. Lonac je skuplji od poklopca 100kn. Koliko stoji
poklopac?
12. Ðaci 1.e razreda odlučili su svojoj omiljenoj profesorici iz matematike za rod̄endan kupiti
knjigu "Radosti matematike" koja košta 150kn. No petorica su odbila dati novac iz meni
nepoznatih razloga. Zato će preostali d̄aci morati dati 1kn više nego što bi dali da su svi
d̄aci sudjelovali u kupnji. Koliko ima d̄aka u razredu?
2.3. Jednadžbe 105
13. Stipe i Jure su igrali poker na javnom mjestu mada je to zabranjeno. Na početku su imali
isto kuna. Stipe je u prvoj partiji dobio 20kn, ali je u drugoj izgubio 2/3 onog što je imao,
pa je tada ima o četiri puta manje novca od Jure. Koliko je svaki od njih imao novaca na
početku?
14. U školi je na svakih 7 dječaka 8 djevojčica, a na 9 dječaka jedan nastavnik. Koliko ima
nastavnika ako je u školi 675 učenika?
15. Učenik je pisao pet testova. Na svakom testu je mogao maksimalno dobiti 100 bodova.
No njegov učinak je bio u prosjeku 72 boda po testu. Ako izuzmemo najlošiji test prosjek
bi mu bio 84 boda po testu. Koliko je bodova dobio na najlošijem testu?
16. Dok je prednje kolo traktora poljoprivredne zadruge "Napredak" napravilo 100 okretaja
više od stražnjeg kola, koliki je put traktor prešao? Opseg prednjeg kola je 1m a stražnjeg
2m.
17. U našem gradu je veliko zanimanje pobudio dolazak poznatog profesora J.H. Wellsa. On
je u velikoj dvorani Doma sportova održao predavanje pod naslovom "Matematički modeli
u molekularnoj biologiji". Prodano je 4730 ulaznica, dio po 15kn a dio po 9 kn. Ako je
ukupna zarada bila 51720 kn koliko je ulaznica svake vrste prodano?
18. Pitagoru su pitali koliko ima učenika. On je odgovorio: "Pola učenika izučava samo
matematiku, četvrtina samo prirodu, sedmina samo muziku, a tu su još i tri djevojke
koje sve izučavaju." Koliko je učenika imao Pitagora?
19. Tri patka i dvije patkice teže zajedno 32kg. Četiri patka i tri patkice teže zajedno 44 kg.
Svi patci imaju istu težinu i sve patkice imaju istu težinu. Kolika im je težina?
20. Majka je sa 26 godina rodila kćer a sa 31 sina. Sada svi zajedno imaju 60 godina. Koliko
im je godina?
21. Kada je činovnik u zdravstveno-mirovinskom fondu upitao stranku, jednu stariju

gospod̄u, koliko joj je godina, ona je uvrijed̄eno odgovorila: "Broj mojih godina ćete dobiti
ako peterostruki broj godina koje ću imati za 5 godina oduzmete od peterostrukog broja
mojih godina koje sam imala prije pet godina". No gospod̄a nije znala da pred sobom ima
višeg državnog činovnika koji je uzevši papir i olovku odmah izračunao njen broj godina.
Koliko godina ima gospod̄a? Inače, to se desilo za Valentinovo i ta obostrana matematička
sklonost se pokazala početkom jedne velike ljubavi (šta mogu kad volim happyendove).
22. Suma 4 uzastopna broja je 350. Koji su to brojevi?
23. Umnožak dva uzastopna prirodna broja je 552. Koji su to brojevi?
Rješenja
5
1. a) -1 b) c) 4 d) 4 e) 6 f) 3 g)
2
3
2. a) 3 b) 5 c) − d) nema rješenja
7
3. a) 0, −5 b) −1, 0, 2
2s
4. a = = 8 m/s2
t2
v2 − v02
5. a = = 4 m/s2
2s
2P − av
6. c = , c = 10 cm
v
1 − 2y
7. u =
y−1
π⋅V
8. R =
n⋅t
F⋅r
9. m =
gr + v2
10. a) (2, 0) b) (0, −3), (3, 0)

c) (1, −2), (−1, −2) d) (2, 6)
√ √ √ √
e) (2, 2), (2, − 2), (−2, 2), (−2, − 2)
11. 120
12. 10 kn
13. 30
14. 100 kn
15. 35
16. 24
17. 200 m
18. skupljih 1525, jeftinijih 32
19. 28
20. patci 8 kg, a patkice 4 kg
21. majci 39, kćeri 13 a sinu 8 godina
22. 50 godina
23. 86, 87, 88 i 89
24. 23 i 24
2.3. Jednadžbe 107
Riješite sljedeće jednadžbe
x x 4
1. − = 1− x [Rj.: ]
2 4 5
x x 12
2. + = 1+ x [Rj.: − ]
4 6 7
x+1 x 14
3. − = −(1 − ( x − 2)) [Rj.: ]
2 4 3
2− x 14
4. = −1 − (− x + 2)) [Rj.: ]
4 5
4
5. (9 x − 3)(6 x − 7) = (18 x − 1)(3 x + 2) − 1 [Rj.: ]
19
6. 3 x − [7 + x − (5 x − 4)] = 3 x − 35 [Rj.: −6]
9
7. 2 x( x − 5) + 3 x( x + 4) = x( x + 1 + (2 x − 3)2 ) [Rj.: ]
13
2x − 1 2x + 1 5 1
8. − 2 = [Rj.: −1, − ]
6 x + 3 x 4 x − 2 x 2 − 8 x2
2 4
x+1 2x 9( x + 5) 16
9. − = 2 [Rj.: − ]
2 x + 6 3 − x 2 x − 18 5
1 2 3
10. − = [Rj.: 0, 4]
x2 − 4 x + 4 x2 − 4 x2 + 4 x + 4
2x + 1 x−2 x+1 1
11. 2
− 2 = 2 [Rj.: ]
x − 2x x + 2x x − 4 4
2x − 5 x−5 x+2 3
12. 2
+ 2 = 2 [Rj.: − ]
x − 3x x − 9 x + 3x 2
2x − 1 2x + 1 8
13. = − 2 [Rj.: 1]
2x + 1 2x − 1 4x − 1
14. x + y = 8
x y = 15 [Rj.: (3, 5), (5, 3)]
15. x + y = 1
( x − 1)( y − 1) = −2 [Rj.: (−1, 2), (2, −1)]
16. x2 + y2 = 2
y = x [Rj.: (1, 1), (−1, −1)]
17. x = y2 − 1
x2 + y2 = 1 [Rj.: (−1, 0), (0, −1), (0, 1)]
18. x + y2 = 1
x − y2 = −1 [Rj.: (0, −1), (0, 1)]
19. y = x2
y = 2 − x2 [Rj.: (−1, 1), (1, 1)]
20. y = x
y = x2 − 2 x [Rj.: (0, 0), (3, 3)]
21. 4 x2 + 4 y2 = 5
1 1
2x + 2 y = 1 [Rj.: (1, − ), (− , 1)]
2 2
22. U jezero je postavljen stup za mjerenje razine vode. Trećina stupa je zabijena u zemlju,
polovina se nalazi u vodi, a iznad vode viri 1.5 metara stupa. Koliko je dug stup? [Rj.:
9m]
23. Dana su dva broja. Ako dvostrukom prvom dodamo drugi dobijemo 17, a ako dvostrukom
drugom dodamo prvi dobijemo 19. Koji su to brojevi? [Rj.: 5 i 7]
24. Preko rijeke se prevezlo 46 ljudi u 10 čamaca. Neki čamci su imali 4 sjedišta, a ostali
6 sjedišta. Koliko je bilo čamaca ako se zna da su svi bili puni? [Rj.: 7 čamaca s 4
sjedišta i 3 čamca sa 6 sjedišta]
25. Razlika dva broja je 4, a razlika njihovih kvadrata je 104. Koji su to brojevi? [Rj.: 11 i
15]
2.4 Kordinatni sustav
Orijentacija
Ova tema na neki način objedinjuje prva dva poglavlja. Uvode se novi objekti, točke u ravnini,
koji se mjere novom mjerom, ured̄enim parom brojeva. Povezivanje točaka i parova brojeva
je osnova prevod̄enja iz geometrijskog jezika koji je slikovit u algebarski jezik koji je računski
efikasan, i obratno. Tim prevod̄enjem se koriste prednosti oba jezika.
2.3 JEDNADŽBE
2.4.1 Koordinate
Položaj točaka u ravnini možemo izmjeriti na sljedeći način. Istaknut ćemo dva okomita
pravca. Na svakom ćemo uvesti koordinate tako da je ishodište u presjecištu pravaca:
2.4. Kordinatni sustav 109
4
3
2
1
x
−4 −3 −2 −1 1 2 3 4
−1
−2
−3
−4
Istaknute pravce ćemo zvati x-os i y-os. Neki još kažu os apscisa i os ordinata ili prva os
i druga os. Položaj točke T izmjerit ćemo pomoću njenih okomitih projekcija na x-os i y-os.
Rezultati projekcija su točke T x na x-osi i T y na y-osi s koordinatama x i y:
Koordinatu x točke T x zvat ćemo x-koordinatom (još i prvom koordinatom ili apscisom)
točke T , a koordinatu y točke T y zvat ćemo y-koordinatom (još i drugom koordinatom ili
ordinatom) točke T . Vidjet ćemo da ta dva broja posve odred̄uju položaj točke T .
Primjer 2.4.1. Nad̄imo x i y koordinate sljedećih točaka:

x
−4 −3 −2 −1 1 2 3 4
−1
−2
−3
−4
Rješenje:
A B C D E F G O
x 1 3 −1 2 −2 −2 0 0 Y
y 3 1 1 −1 −2 0 2 0
Nije samo važno koji su brojevi koordinate točke nego i koji je broj prva koordinata, a koji
druga. Tako u prethodnom primjeru točke A i B imaju pridružen isti par brojeva, 1 i 3, ali
razlika je u tome što je točki A prva koordinata broj 1 a druga koordinata broj 3, dok je kod
točke B obratno - prva koordinata je 3, a druga 1. Tako ovim postupkom ne pridružujemo točki
par brojeva nego ured̄eni par brojeva, par brojeva zajedno s informacijom koji je broj prvi
u paru a koji drugi. Tako ured̄eni par sadrži u sebi informaciju šta je u njega spojeno i kojim
redoslijedom:
Ured̄eni par brojeva
Za svaki broj a i b postoji objekt (a, b) kojeg zovemo ured̄eni par brojeva a i b. Pri tome
je
(a 1 , b1 ) = (a 2 , b2 ) upravo onda kada je a 1 = a 2 i b1 = b2 .
U paru (a, b) a zovemo prvi član para, a b drugi član para.
Primjer 2.4.2. Jesu li sljedeći ured̄eni parovi jednaki?
a) (1, 2) i (2, 2) b) (1, 2) i (2, 1) c) (1 + 1, 4 − 1) i (4 − 2, 1 + 2)
Rješenje:
a) Nisu jer im se prvi član razlikuje.
b) Nisu, jer im se oba člana razlikuju. Mada su oba para sastavljena od istih brojeva prvi
član prvog para je 1, a prvi član drugog para je 2 ≠ 1.
c) Prvi članovi su jednaki (1 + 1 = 4 − 2) i drugi članovi su jednaki (−1 = 1 + 2), pa su i ured̄eni

parovi jednaki. Y
S obzirom da razne točke imaju barem jednu projekciju različitu, to su im pridruženi

različiti ured̄eni parovi koordinata. Zato ured̄en par ( x, y) koordinata točki T možemo smatrati
mjerom njenog položaja. Štoviše, svaki ured̄eni par je mjera položaja točno jedne točke:
Primjer 2.4.3. Nad̄imo točke sa sljedećim koordinatama
a) (1, 2) b) (1, −2) c) (1, 0) d) (0, 2)
Rješenje:
a) Koordinate nam posve odred̄uju kako doći do točke s tim koordinatama. Prva koordinata
nam kaže koliko i kuda moramo putovati po x-osi, a druga koliko i u kojem smjeru
moramo nastaviti putovati paralelno y-osi. U ovom zadatku dod̄emo prvo u položaj 1
na x-osi i onda krenemo prema gore za 2:
2
1
x
b) Sad isto dod̄emo do položaja 1 na x-osi, ali krenemo dolje za 2:
1
x
−2
c) Opet dod̄emo do položaja 1 ali sada i ostanemo u njemu, pa je to tražena točka.

1
x
d) Sada nemamo šta ići vodoravno već odmah krenemo prema gore za 2:
2
x
Koordinatni sustav u ravnini
Opisanim načinom svakoj je točki pridružen ured̄eni par brojeva. Pri tome je svaki ured̄eni
par pridružen točno jednoj točki. Ovo pridruživanje zovemo koordinatnim sustavom
i ono je posve odred̄eno izborom dvaju med̄usobno okomitih pravaca, izborom jedinične
dužine i pozitivnog smjera na svakom od tih pravaca.Tako točku T možemo identificirati
njoj pridruženim parom ( x, y) i svaki ured̄eni par ( x, y) njemu pridruženom točkom. Ovu
povezanost često ističemo zapisom T ( x, y)
2.4.2 Krivulje i jednadžbe
Kako pomoću koordinata utvrditi pripada li točka nekoj krivulji? Promotrimo npr. pravac koji
je simetrala prvog i trećeg kvadranta:
Točka T ( x, y) pripada tom pravcu upravo onda kada su joj koordinate jednake: y = x. Npr.
točka A (1, 2) ne pripada tom pravcu dok točka B(−1, −1) pripada. Pitanje pripadnosti smo
riješili tako da smo krivulji pridružili uvjet koji koordinate točke moraju ispunjavati da bi
točka pripadala krivulji. Taj uvjet je jednadžba s dvije nepoznanice.
Jednadžba krivulje
Jednadžbu s dvije nepoznanice F ( x, y) = 0 zovemo jednadžba krivulje K ako vrijedi

sljedeće:
Točka T pripada krivulji K upravo onda kada joj koordinate zadovoljavaju jednadžbu
krivulje
T ( x, y) ∈ K upravo kada je F ( x, y) = 0
Kao što je u koordinatnom pristupu točka posve odred̄ena svojim koordinatama, tako je i
krivulja odred̄ena svojom jednadžbom.
Primjer 2.4.4. Nad̄imo jednadžbu kružnice radijusa 2 kojoj je središte u ishodištu koordinat-
nog sustava.
x
2
Rješenje: Točka T ( x, y) pripada kružnici upravo onda kad joj je udaljenost od ishodišta
O (0, 0) jednaka 2. Po formuli za udaljenost mora vrijediti
√
( x − 0)2 + ( y − 0)2 = r , tj. (nakon kvadriranja)
x2 + y2 = 4 Y
Ovo razmatranje se lako može poopćiti:
Jednadžba kružnice
Jednadžba kružnice radijusa r sa središtem u točki S ( x0 , y0 ) je
( x − x0 )2 + ( y − y0 )2 = r 2
y
( x, y)
r
x
2.4.3 Pravci
Mi ćemo se sada baviti najjednostavnijim krivuljama, onima koje uopće nisu iskrivljene -
pravcima.
Pravac je posve odred̄en dvjema svojim točkama A ( x1 , y1 ) i B( x2 , y2 ), pa bi i njegova

jednadžba trebala biti odred̄ena njihovim koordinatama. Ako je x1 = x2 to znači da je jedna
točka povrh druge i u pitanju je vertikalan pravac. Tako npr. točke A (1, 2) i B(1, 3) odred̄uju
vertikalan pravac. Neka točka T ( x, y) leži na tom pravcu upravo kada joj je prva koordinata
1, x = 1:
Tako je jednadžba tog pravca x = 1. Toliko je jednostavna da može izgledati neobično. Tko želi
vidjeti y, evo ga:
x = 1+0⋅ y
Npr. da vidimo pripada li točka C (2, 1) ovom pravcu uvrstit ćemo njene koordinate u uvjet
x = 1: 2 = 1. Dakle, točka ne pripada pravcu.
Jednadžba vertikalnog pravca
Jednadžba vertikalnog pravca koji prolazi točkom A ( x1 , y1 ) je
x = x1
y
f ( x1 , y1 )
x
x1
Ako točke A ( x1 , y1 ) i B( x2 , y2 ) nisu jedna ispod druge ( x1 ≠ x2 ) tada one odred̄uju nevertikalni
pravac. Uvjet koji točka T ( x, y) mora zadovoljavati da bi pripadala tom pravcu dat će nam
geometrija:
y − y1
y2 − y1
A ( x1 , y1 ) x2 − x1
Na slici istaknuti trokuti su slični jer su im kutovi isti. Za slične trokute vrijedi da su im omjeri
y − y1 y2 − y1 y2 − y1 y2 − y1
duljina odgovarajućih stranica isti: = . Iz tog dobijemo y = x− x1 + y1 ,
x − x1 x2 − x1 x2 − x1 x2 − x1
dakle jednadžbu oblika y = ax + b.
Prethodna slika pokazuje da ovo vrijedi za slučaj da je x1 < x2 < x i

y1 < y2 < y. No pokaže se da to vrijedi i za sve druge rasporede točaka.
Eksplicitna jednadžba pravca
Jednadžbu nevertikalnog pravca možemo napisati u obliku
y = ax + b
Broj a je koeficijent smjera pravca, a broj b kaže gdje pravac siječe y-os
m
m a=
n
n
3
Primjer 2.4.5. Nacrtajmo pravac kojem je jednadžba y = x + 1.
2
Rješenje:
Jedan način je da nad̄emo dvije točke na pravcu i kroz njih provučemo traženi pravac. Točke
ćemo naći tako da za dva x-a izračunamo pripadne y. Npr.
x=0→ y=1
x=4→ y=7
Jednostavniji način je da iskoristimo značenja koeficijenata u eksplicitnoj jednadžbi: broj 1

3
kaže gdje pravac siječe y-os a broj mu odred̄uje smjer:
2
3
y y = x+1
2
2
x
Primjer 2.4.6. Za pravac y = 2 x − 4 nad̄imo
a) presjecište s x-osi, b) presjecište s y-osi, c) točku na pravcu kojoj je x koordinata x = 4, d)

točku na pravcu kojoj je y koordinata y = 4
Rješenje:
a) Točka koja se nalazi na x-osi ima y koordinatu y = 0. Uvrstimo li tu vrijednost za y u

jednadžbu pravca dobit ćemo pripadnu x koordinatu:
0 = 2 x − 4 → x = 2.
Dakle to je točka T (2, 0).
b) Točka koja se nalazi na y-osi ima x koordinatu x = 0. Uvrstimo li tu vrijednost za x u

jednadžbu pravca dobit ćemo pripadnu y koordinatu:
y = 2 ⋅ 0 − 4 = −4
Dakle to je točka T (0, −4).
Naravno, mogli smo to i odmah otkriti jer u eksplicitnoj jednadžbi pravca y = ax + b
koeficijent b kaže gdje siječe y-os, a ovdje je b = −4.
c) Stavimo li u jednadžbu x = 4 dobit ćemo pripadni y:

y = 2⋅4−4 = 4
Dakle to je točka T (4, 4).
d) Sada bismo mogli u jednadžbu staviti y = 4 da dobijemo pripadni x, ali iz prethodnog

primjera možemo odmah zaključiti da je pripadni x = 4. Dakle u pitanju je opet točka
T (4, 4). Y
Ako prebacimo sve članove u jednadžbi pravca y = ax + b na jednu stranu, tad imamo
jednadžbu oblika Ax + B y + C = 0. Nju zovemo implicitna jednadžba pravca. Takvu
jednadžbu ima i okomiti pravac.
2.4.4 Jednadžbe i krivulje
Ovo povezivanje točaka i ured̄enih parova brojeva omogućuje ne samo da geometriju računamo
nego i da računanje vidimo. Tako npr. svakom uvjetu na par brojeva F ( x, y) = 0 možemo
pridružiti skup svih točaka u ravnini kojima koordinate zadovoljavaju uvjet. Pogledajmo npr.
uvjet da brojevi zbrojeni moraju davati 1:
x+ y=1
Izrazimo li y pomoću x dobijemo y = − x + 1. To je jednadžba pravca pa je skup točaka čije

koordinate ispunjaju ovaj uvjet sljedeći pravac
1
−1
x
Na taj način vidimo (ili službenije rečeno, grafički predstavljamo) skup svih rješenja ovog
uvjeta.
Graf jednadžbe
Graf jednadžbe F ( x, y) = 0 je skup svih točaka T ( x, y) čije koordinate zadovoljavaju

jednadžbu.
Primjer 2.4.7. Nacrtajmo grafove sljedećih jednadžbi: a) x2 + y2 = 1, b) y = x2
Rješenje:
a) Uspored̄ujući jednadžbu s formulom za jednadžbu kružnice ( x − x0 )2 + ( y − y0 )2 = r 2

naprosto očitamo da je u pitanju kružnica oko ishodišta radijusa 1:
b) Za sada nemamo dovoljno teorije da bismo zaključili koja je to krivulja. U takvim

situacijama koristit ćemo se najjednostavnijim (i najgrubljim) načinom. "Izračunat"
ćemo više točaka na grafu, dok ne steknemo osjećaj kako ova krivulja izgleda (ovo
više liči na lirsku rasplinutost nego na matematičku preciznost). Ipak možemo uočiti
neke pravilnosti: za suprotne x pripadni y je isti a za veće pozitivne x dobivamo veće
y. Uglavnom evo tablice koordinata točaka koju možete dobiti tako da uvrštavanjem
zapisanih x-eva računate pripadne y-e:
x −3 −2 −1 0 1 2 3
y 9 4 1 0 1 4 9
Ova tablica sugerira da je graf jednadžbe sljedeća krivulja:
y
y = x2
x
Ta krivulja se zove parabola i ima mnoga lijepa svojstva, teorijska i praktična, ali poslije
ćemo saznati više o njoj. Za sad evo još nekih tipičnih jednadžbi čiji su grafovi takod̄er
parabole a koje ćemo koristiti u primjerima i zadacima:
y y = x2 y
y = x2 − 1
x x
y = − x2 y = − x2 + 1
x = − y2 x = y2
Od parabole y = x2 dobijemo parabolu y = x2 + a pomicanjem duž y - osi za a, parabolu y = − x2

rotacijom (zrcaljenjem) oko x - osi, a parabolu x = y2 rotacijom (zrcaljenjem) oko pravca y = x.
Grafove uvjeta ponekad je teško naći. Mi ćemo se sada baviti jednostavnijim slučajevima
na kojima ćemo ilustrirati kako geometrija može pomoći u rješavanju jednadžbi. Recimo da
tražimo par brojeva x i y kojima zbroj mora biti 1 i kojima zbroj kvadrata mora biti 1
x+ y=1
x2 + y2 = 1
Za ovakav skup uvjeta još kažemo i da je sustav jednadžbi. Njegovo rješenje je par brojeva
( x, y) koji ispunjavaju oba uvjeta. Kako se rješavaju sustavi jednadžbi učit ćemo detaljnije
poslije. Sad ćemo vidjeti kako nam grafovi pomažu u tome. Već znamo (zar ne?) da je graf
prvog uvjeta pravac, a graf drugog uvjeta kružnica:
y
x+ y=1
x 2 + y2 = 1
x
Rješenje sustava je par brojeva koji zadovoljava i prvu i drugu jednadžbu. Dakle, pripadna
točka mora ležati i na pravcu i na kružnici - ona je presjecište ovih krivulja. Tako iz slike
vidimo da ovaj sustav ima dva rješenja i da su to parovi (0, 1) i (1, 0).
Geometrijska interpretacija rješenja sustava jednadžbi
Par brojeva ( x, y) je rješenje sustava F ( x, y) = 0, G ( x, y) = 0 upravo onda kada je T ( x, y)

presjecište njihovih grafova:
Mi ćemo ovo razmatranje primijeniti na sustav dvije linearne jednadžbe s dvije nepozna-
nice.
Već je spomenuto da je linearna jednadžba s dvije nepoznanice jednadžba oblika
Ax + B y + C = 0
gdje barem jedan od brojeva A i B nije jednak nuli. Takod̄er znamo i da je graf te jednadžbe
pravac. Zahvaljujući tome moći ćemo analizirati šta nam se sve može desiti kada rješavamo
sustav linearnih jednadžbi
A 1 x + B1 y + C 1 = 0
A 2 x + B2 y + C 2 = 0
Pošto je graf svake jednadžbe pravac to su rješenja presjecišta pravaca. Dakle, mogući su
sljedeći slučajevi:
Rješenja linearnog sustava jednadžbi
Sustav jednadžbi
A 1 x + B1 y + C 1 = 0
A 2 x + B2 y + C 2 = 0
1. može imati jedno rješenje (pripadni pravci se sijeku)
2. nemati rješenje (pripadni pravci su paralelni i različiti)
3. imati beskonačno rješenja (obje jednadžbe zadaju isti pravac koji daje sva rješenja
jednadžbe)
x
Orijentacija
Nakon ove cjeline čitatelj treba znati koordinatni sustav, vezu točaka i parova brojeva te
vezu krivulja i jednadžbi s dvije nepoznanice. Posebno treba znati vezu pravaca i linearnih
jednadžbi.
Zadaci za vježbu
1. Jesu li sljedeći ured̄eni parovi jednaki?
a) (1, 2) i (2, 1)
2+3 2−3 15 − 5 13 − 12
b) ( , )i( , )
4 2 4 2
3 1 5 2
c) ( , ) i ( − 1, )
2 3 2 6
2. Odaberite x tako da sljedeći ured̄eni parovi budu jednaki
a) (2 x + 1, 1) i (2, 1) b) (2( x + 1), 1) i (2, 2)

c) (1, 2 x + 1) i (1, 1 − 4 x) d) ( x − 1, 1) i (2, 1 − x)
3. Pripadaju li sljedeće točke krivulji x y = 1?
1
a) (1, 0) b) (1, 1) c) (2, 2) d) (2, )
2
4. Pripadaju li sljedeće točke krivulji y = x2 ?
a) (1, 1) b) (4, 2) c) (2, 4) d) (2, −4)
5. a) Pripada li točka T (1, 2) pravcu x = 2?

b) U kojoj točki taj pravac siječe x-os?
6. Nacrtajte pravce koji imaju sljedeće jednadžbe:
a) 3 x + y − 1 = 0 b) −3 x + 2 y + 1 = 0
c) y + 1 = 0 d) x − 1 = 0
7. Za pravac x + 2 y − 1 = 0 utvrdite sljedeće:
a) Koeficijent smjera
b) Jednu točku koja mu pripada
c) Presjecište sa x-osi
d) Presjecište sa y-osi
e) Točku na pravcu kojoj je x = 2
f) Točku na pravcu kojoj je y = 1
8. Nacrtajte grafove sljedećih jednadžbi
a) y = − x b) x2 + y2 = 4 c) x2 + y2 = −1
9. Skiciranjem grafova jednadžbi utvrdite koliko rješenja imaju sljedeći sustavi jednadžbi:
a) x2 + y2 = 4
y=x
b) y = x2
x2 + y2 = 1
c) y = x2
y = − x2
d) x2 + y2 = 1
x2 + y2 = 2
e) x2 + y2 = 1
y=1
Rješenja
1. a) Ne b) Ne c) Da
1
2. a) x = b) Ne postoji takav x c) x = 0 d) Ne postoji takav x
2
3. a) Ne b) Da c) Ne d) Da
4. a) Da b) Ne c) Da d) Ne
5. a) Ne b) (2, 0)
3 1
6. a) y = −3 x + 1 b) y = x −
2 2
y y
x x
c) y = −1 d) x = 1
y y
x x
1 1 1
7. a) − b) npr. (1, 0) c) (1, 0) d) (0, ) e) (2, − )
2 2 2
f) (−1, 1)
8. a) y = − x b) x2 + y2 = 4 c) Prazan skup
y y
x x
9. a) Dva rješenja b) Dva rješenja c) Jedno rješenje
y y y
y = x2 y = x2
y=x
x x x
x2 + y2 = 4 x2 + y2 = 1
y = − x2
d) Nema rješenja e) Jedno rješenje
y y
x2 + y2 = 1 y=1
x x
x2 + y2 = 2 x2 + y2 = 1
Riješite sustav jednadžbi i grafički provjerite rješenje
1. 2 x + 3 y = 1
1
4x + y = 2 [Rj.: ( , 0)]
2
2. y = 1 − x2
x2 + y2 = 1 [Rj.: (−1, 0), (1, 0), (0, 1)]
3. x2 + y2 = 1
x2 + y2 = 2 [Rj.: Nema rješenja]
4. y = 1 − x2
y = −1 + x2 [Rj.: (−1, 0), (1, 0)]
2.5 Skupovi
Orijentacija
U ovoj cjelini je opisana zamisao o skupovima i operacijama s njima. Posebno se razmatraju

intervali realnih brojeva i primjena skupova u logičkom rješavanju složenijih uvjeta.
2.5.1 Osnovna ideja
Uvijek kada govorimo o nekim predmetima prirodno se nameće i razgovor o mnoštvima ili
skupovima tih predmeta. Kod algebarskih izraza govorili smo o područjima smislenosti
izraza, kod identiteta o njihovim područjima ispravnosti, a kod jednadžbi i nejednadžbi o
skupovima rješenja. Tu intuitivnu upotrebu pojma skupa sad ćemo "učvrstiti" odgovarajućom
terminologijom i jezikom.
Ma koje predmete uzeli, možemo zamisliti skup koji sadrži upravo te predmete. Smatramo
da skup "znamo" ako znamo koji predmeti pripadaju skupu, a koji ne. Tako je najjednostavniji
opis skupa nabrajanjem svih predmeta koji mu pripadaju. Npr. skup S kojem pripadaju brojevi
1, 2 i 3, i ništa drugo, opisujemo tako da unutar vitičastih zagrada poredamo sve predmete koje
on sadrži
2.5. Skupovi 127
S = {1, 2, 3}
Da skup S sadrži neki predmet x (još kažemo i da x pripada skupu S ili da je x element
skupa S ) označavamo x ∈ S , a da ne sadrži označavamo x ∉ S . Npr. da 1 pripada skupu S
simbolima zapisujemo
1 ∈ S ("1 je element od S ").
Da 4 ne pripada skupu S zapisujemo
4 ∉ S ("4 nije element od S ").
Skupove smatramo jednakim upravo onda kada imaju iste elemente. Npr:
{1, 2, 3} = {3, 2, 1} = {3, 3, 2, 1, 1, 1} = {2 + 1, 3 − 2, 3 − 1}
Poredak nabrajanja ili ponavljanje elemenata nisu bitni. Da bismo identificirali skup važno je
jedino utvrditi što pripada skupu.
Brojeve koji pripadaju ovom skupu možemo i ovako opisati: to su svi brojevi koji
zadovoljavaju uvjet
0 < x < 4 i x je prirodan broj
Tako i skup možemo drugačije opisati, ne nabrajanjem već navod̄enjem uvjeta kojeg upravo
njegovi elementi zadovoljavaju. U našem slučaju S ovako opisujemo:
"S je skup svih x takvih da je 0 < x < 4 i x je prirodan broj".
To simboliziramo sljedećim zapisom:
S = { x∣0 < x < 4 i x je prirodan broj}
Skup zadan uvjetom
Sa svakim uvjetom U ( x) povezan je skup svih predmeta koji ispunjavaju taj uvjet. Taj
skup označavamo { x ∣ U ( x)} (čitamo "skup svih x takvih da je U ( x)").
Opis skupa uvjetom je i jedini moguć u slučaju kada skup ima beskonačno članova, jer nam
je život kratak da bismo mu nabrojali sve elemente. Na primjer { x ∣ x je neparan broj} je takav
skup. Ako smo odlučili opisati ga nabrajanjem elemenata, tada započnemo nabrajanje, a da
smatramo da je dovoljno jasno kako se dalje nižu elementi, stavimo tri točkice:
{ x ∣ x je neparan broj} = {1, 3, 5, 7, 9, 11, ...}

Pripada li 33333332 ovom skupu nećemo utvrditi nastavljajući nabrajati elemente i čekajući
hoće li se ovaj pojaviti u nabrajanu, već ispitujući je li to neparan broj. Kako broj završava
parnom znamenkom, on je po odgovarajućem pravilu djeljivosti paran:
33333332 ∉ { x ∣ x je neparan broj}
Već smo kod jednadžbi i nejednadžbi govorili da su ekvivalentne kada imaju ista rješenja.
To sad možemo izreći koristeći jednakost skupova: uvjeti su ekvivalentni upravo onda kada su
im skupovi rješenja isti.
Takod̄er smo vidjeli da ispravnim rješavanjem jednadžbi (nejednadžbi) možemo dobiti višak
rješenja. To znači da se skup rješenja proširuje:
Podskup skupa
Kažemo da je skup A podskup skupa B i označavamo A ⊆ B kada je svaki element skupa

A ujedno i element skupa B. Kažemo da je skup A pravi podskup skupa B i označavamo
A ⊂ B kada je A ⊆ B i A ≠ B.
B
A
Npr. {1, 2, 3} ⊆ {1, 2, 3} ⊆ {1, 2, 3, 4} ali {1, 2, 3} ⊂

/ {1, 2, 3} ⊂ {1, 2, 3, 4}
Med̄u skupovima imamo i jednog ”čudaka”.
Prazan skup
To je skup koji ne sadrži nijedan element. Označavamo ga ∅ ili {}.
Za prazan skup vrijedi:
1. za svaki x x ∉ ∅ (ne pripada mu nijedan predmet)
2. za svaki skup A ∅ ⊆ A (podskup je svakog skupa)
To je npr. skup svih realnih rješenja jednadžbe x2 = −1: ∅ = { x2 = −1}

2.5. Skupovi 129
2.5.2 Operacije sa skupovima
Od zadanih skupova možemo "praviti" nove skupove na razne načine. Navest ćemo neke od
njih.
Unija skupova
Unija skupova A i B je skup A ∪ B koji dobijemo kada uzmemo elemente skupa A i skupa
B sve zajedno:
x ∈ A ∪ B upravo onda kada je x ∈ A ili x ∈ B
A∪B
A B
Na primjer: {0, 1, 2} ∪ {1, 2, 3} = {0, 1, 2, 3}
Primijetimo da riječ "unija" ide s veznikom "ili" kojim spajamo dva uvjeta u složeniji i
riječima "sve zajedno" kojim u prirodnom jeziku opisujemo koje elemente "stavljamo" u novi
skup. Upravo to smo radili kad smo nejednadžbe rješavali po slučajevima:
Složeni uvjet U1 ( x) ili U2 ( x)
Skup rješenja R složenog uvjeta U1 ( x) ili U2 ( x) je unija skupova rješenja R 1 i R 2 pojedinih

uvjeta: R = R 1 ∪ R 2
Presjek skupova
Presjek skupova A i B je skup A ∩ B koji dobijemo kada uzmemo zajedničke elemente skupa
A i skupa B:
x ∈ A ∩ B upravo onda kada je x ∈ A i x ∈ B

A∩B
A B
Na primjer: {0, 1, 2} ∩ {1, 2, 3}} = {1}
Primijetimo da riječ "presjek" ide s veznikom "i" kojim spajamo dva uvjeta u složeniji, i
riječju "zajednički" kojom u prirodnom jeziku opisujemo koje elemente stavljamo u novi skup.
I s tim smo se upoznali kod rastavljanja nejednadžbi na jednostavnije nejednadžbe:
Složeni uvjet U1 ( x) i U2 ( x)
Skup rješenja R složenog uvjeta U1 ( x) i U2 ( x) je presjek skupova rješenja R 1 i R 2 pojedinih

uvjeta: R = R 1 ∩ R 2
Razlika skupova
Razlika skupova A i B je skup A ∖ B koji dobijemo kada iz skupa A izbacimo elemente

skupa B:
x ∈ A ∖ B upravo onda kada je x ∈ A i x ∉ B
A∖B
A B
Na primjer: {0, 1, 2} ∖ {1, 2, 3} = {0}
Primjer 2.5.1. Za skupove A = {1, 3, 5} i B = {2, 4} nad̄imo uniju, presjek i razliku, te ispitajmo
je li A ∩ B ⊆ A ∖ B.
Rješenje: A ∪ B = {1, 2, 3, 4, 5}.

2.5. Skupovi 131
Za dobiti presjek, moramo potražiti zajedničke elemente tih skupova. Ali njih nema, pa je
A ∩ B = ∅. Za dobiti razliku moramo iz skupa A izvaditi one elemente koji pripadaju skupu B.
Ali kako takvih nema, ne moramo ništa izvaditi: A ∖ B = A = {1, 3, 5}.
Je li A ∩ B ⊆ A ∖ B sada se svodi na pitanje je li ∅ ⊆ {1, 2, 3}. No to je ispunjeno jer smo već vidjeli
da je prazan skup podskup svakog skupa. Y
U danoj situaciji obično se bavimo objektima odred̄enog tipa (nama će to biti realni
brojevi) koji tvore tzv. univerzum razgovora U . Tako su skupovi tih objekata podskupovi
univerzuma, pa od objekata univerzuma koji ne pripadaju skupu A takod̄er možemo napraviti
skup:
Komplement skupa
Komplement AC skupa A je skup svih objekata iz razmatranog univerzuma objekata U

koji ne pripadaju skupu A
AC = U ∖ A
AC
Tako na primjer ako razmatramo prirodne brojeve (za univerzum uzimamo skup prirodnih
brojeva vrijedi {1, 3, 5, 7, ...}C = {0, 2, 4, 6, 8, ...}
2.5.3 Intervali realnih brojeva
Rješenja nejednadžbi su obično skupovi brojeva koji se nalaze izmed̄u dva broja ili su prije
nekog broja ili su poslije nekog broja. Takve skupove zovemo intervalima. Preciznije:
Interval brojeva
Interval realnih brojeva je svaki skup I realnih brojeva takav da kad sadrži dva broja onda
sadrži i sve brojeve izmed̄u njih:
Neka je a = { x ∣ a < x < b}
i nazivamo otvoreni interval
⟨ ///////// ⟩
a b
Svaki otvoreni interval koji sadrži neku točku nazivamo okolinom te točke
Ako želimo rubove a i b uključiti u interval tada pišemo
[ a, b ] = { x ∣ a ≤ x ≤ b }
i nazivamo ga zatvoreni interval
[ ///////// ]
a b
Možemo jedan rub uključiti a drugi ne:
< a, b ] = { x ∣ a < x ≤ b } [a, b >= { x ∣ a ≤ x < b}
⟨ ///////// ] [ ///////// ⟩
a b a b
Intervali su i svi brojevi veći (ili manji) od zadanog broja a (kojeg možemo eventualno
uključiti u interval):
< a, ∞ >= { x ∣ a < x} (čitamo "interval od a do beskonačno")
⟨/////////
a
2.5. Skupovi 133
< −∞, a >= { x ∣ x < a}
///////// ⟩
a
I skup svih brojeva R takod̄er je interval: R =< −∞, ∞ >
/////////
2.5.4 O logičkim simbolima
Već smo više puta vidjeli kako nam simbolizacija jezika olakšava ne samo izražavanje već
i razmišljanje. Simbolima smo imenovali brojeve (1, 2, ..., 234, ...), operacije s njima (+, ⋅, ...) i
relacije med̄u njima (<, ≥, ....), kao i skupove ({ x ∣ U ( x)}, < a, b >, . . .), operacije s njima (∪, ∩, . . .)
i relacije med̄u njima (∈, ⊆, . . .). Isto ćemo uraditi sa svakim novim objektom, operacijom ili
relacijom, koje ćemo morati često kombinirati. No u matematici je isto urad̄eno i s logičkim
dijelovima jezika, tj. izrazima prisutnim u svakom govoru. Tako umjesto da se piše "za svaki",
piše se simbol "∀", a umjesto riječi "postoji" simbol "∃". Prvi je okrenuto slovo "A" i izabran je jer
je "A" prvo slovo njemačke riječi "ALLE" (= "svi"), dok je drugi okrenuto slovo "E" i izabran je jer
je "E" prvo slovo njemačkog izraza "ES GIBT" (= "postoji"). Možemo ih shvatiti i kao okrenuta
početna slova odgovarajućih engleskih riječi "ALL" i "EXIST". U matematičkim tekstovima
možete pronaći cijelu gomilu takvih simbola koji vam olakšavaju ili otežavaju čitanje, ovisno o
tome koliko ste se naučili služiti matematičkim jezikom. Mi ćemo ih upotrebljavati u "razumnoj
mjeri", u situacijama kada će nam pomagati a ne odmagati u čitljivosti. Jedan od takvih
simbola je i simbol "→" kojeg smo već upotrebljavali i kojeg možemo čitati "slijedi" ili "tada je"
ili "onda je" (za naše potrebe sve te izraze možemo smatrati sinonimima). Ponekad će nam
ista ta strelica biti tek pokazivač na nešto. U Primjeru ?? smo upotrebljavali i simbol "↔"
sa značenjem "ekvivalentno je" ili "jedno slijedi iz drugoga" ili "samo ako" (matematičari još
upotrebljavaju i smiješni "ako i samo ako"), a sve ćemo to za naše svrhe smatrati sinonimima.
Zadaci za vježbu
1. Za skupove
A = {1, 3, 5, 7, 9}
B = {3, 6, 9}
C = {2, 4, 6, 8}
Č = {1, 7}
Ć = { x ∣ x je djelitelj broja 7}
D = { x ∣ x je pozitivni višekratnik broja 3 manji od 10}

ispitajte istinitost sljedećih tvrdnji:
a) 3 ∈ A b) 9 ∉ A c) 1 ∈ Ć d) 1 ∈ D
e) A = B f) B ⊆ A g) B = Ć h) Ć = Č
i) B = D j) B ⊆ D k) B ⊂ D l) Č = A
m) Č ⊆ A n) Č ⊂ A
2. Za skupove
A = {1, 3, 5, 7, 9}
B = {3, 6, 9}
C = {2, 4, 6, 8}
Č = {1, 7}
izračunajte
a) A ∪ B b) A ∩ B c) A ∖ B d) A ∩ Č e) A ∪ Č
f) A ∖ Č g) Č ∖ A h) C ∩ Č i) C ∖ Č j) Č ∖ C
3. Za A = {0, 1, 2}, B = {1, 2, 3} i C = {2, 3, 4} izračunajte
a) ( A ∪ B) ∩ C b) ( A ∩ B) ∪ C c) ( A ∩ B) ∩ C
d) ( A ∪ B) ∖ C e) ( A ∩ B) ∖ C f) ( A ∪ B) ∖ ( A ∩ B)
Rješenja
1. a) istina b) laž c) istina d) laž e) laž

f) laž g) laž h) istina i) istina j) istina
k) laž l) laž m) istina n) istina
2. a) A ∪ B = {1, 3, 5, 6, 7, 9} b) A ∩ B = {3, 9}
c) A ∖ B = {1, 5, 7} d) A ∩ Č = {1, 7}
e) A ∪ Č = {1, 3, 5, 7, 9} f) A ∖ Č = {3, 5, 9}
g) Č ∖ A = ∅ h) C ∩ Č = ∅
i) C ∖ Č = {2, 4, 6, 8} j) Č ∖ C = {1, 7}
3. a) {2, 3} b) {1, 2, 3, 4} c) {2} d) {0, 1} e) {1}

f) {0, 3}
3
Funkcije
Osnova gotovo cijelog prirodoznanja je mjerenje. Rezultati mjerenja su brojevi. Mjereći prirodu
i razmišljajući o njoj uspijevamo njenu harmoniju precizno izraziti odnosima med̄u dobijenim
brojevima. Ti se odnosi u matematičkom rječniku nazivaju funkcije. Razumijevanje pojma
funkcije i poznavanje svojstava funkcija od temeljne su važnosti za matematiku i njenu
primjenu.
3.1 Pojam funkcije
Orijentacija
U ovoj cjelini je opisan pojam funkcije, kako se ona zadaje specificiranjem skupa objekata
na koje djeluje i pravilom po kojem djeluje na te objekte. Ujedno je pokazana veza funkcija s
rješavanjem jednadžbi i nejednadžbi.
2 MATEMATIČKI JEZIK
3.1.1 Osnovna ideja
Funkcije su svuda oko nas. Samo ih u svakodnevnom govoru zovemo pridruživanjima. Štoviše,
obično i ne pričamo o njima već ih naprosto koristimo. Npr. Ivičin nos još možemo zvati i nos
135
136 3. Funkcije
od Ivice ili "više matematički", po uzoru na aritmetičke izraze: nos(Ivica). Stavimo li u ovaj
opis umjesto imena ’Ivica’ slovo ’ x’ dobit ćemo novi jezični oblik nos( x) koji je istog tipa kao
i algebarski izrazi. Kao i kod njih, što imenuje ’nos( x)’ ovisi o tome koga imenuje ’ x’. Tako
on unaprijed ne imenuje ništa, već je to jedan simbolički stroj: ’ x’ je mjesto gdje "ubacujemo"
čovjeka u stroj (ulaz) da bi stroj na izlazu dao njegov nos. Naravno, to nije ništa opasno jer je
stroj simbolički, on ne radi sa stvarnim ljudima i njihovim nosevima već njihovim imenima,
simbolima kojima su predstavljeni u jeziku:
Na taj način jezični oblik ’nos( x)’ opisuje jedno pridruživanje - svakoj osobi pridružujemo njen
nos.
Osnovna zamisao o funkciji
U matematičkom žargonu za ovakav stroj kažemo da je pravilo, za pridruživanje opisano

pravilom kažemo da je funkcija zadana tim pravilom, ono što stavimo na ulaz stroja
zovemo argumentom funkcije, a što dobijemo na izlaz vrijednošću funkcije za dani
argument. Ako funkciju označimo sa ’ f ” a argument sa ’ x’ tada dobijenu vrijednost y
označavamo sa ’ f ( x)’ ističući time da je ona posve odred̄ena danom funkcijom f i danim
argumentom x:
y = f ( x).
f
To ponekad i ovako zapisujemo: x ↦ y
3.1.2 Zadavanje funkcija
Nas će prvenstveno zanimati funkcije koje brojevima pridružuju brojeve. One će biti zadane
već poznatim nam algebarskim izrazima. Na primjer funkcija koja svakom broju pridružuje za
2 veći broj bit će zadana pravilom ’dodaj dva’ koje u matematičkom jeziku glasi
dd ( x) = x + 2.
3.1. Pojam funkcije 137
Ako na ulaz ’ x’ ubacimo broj 3 na izlazu ćemo dobiti broj 5. Ili, malo ozbiljnijim jezikom, kažemo
da funkcija za argument 3 daje vrijednost 5. Matematičkom simbolikom to možemo najsažetije
izraziti:
dd (3) = 5.
Famozni znak ’ x’ nema u tom jeziku nikakvo posebno značenje, osim što se ustalio u
Descartesovim (1596 - 1650) matematičkim radovima. On samo označava ulaz, mjesto gdje
treba ubaciti argument u pravilo. Jednako dobro može poslužiti i ’ t’ ili bilo koje drugo slovo.
Tako smo prethodno pravilo mogli izraziti i s ’ t + 2’ ili ’ž+2’. I dalje bi to bilo isto pravilo.
Da bismo sugestivnije istakli što je ulaz u pravilo mogli smo upotrijebiti i posebne znakove, na
primjer kutiju ◻ za ulaz, i govoriti o pravilu ’◻+ 2’, kao i o funkciji "dodaj dva" zadanoj pravilom
dd (◻) = ◻ + 2
Gramatika upotrebe je jednostavna: što stavimo u kutiju (umjesto x) na lijevu stranu to

stavimo i na desnu stranu i jednakost će vrijediti.
1
Primjer 3.1.1. Za funkciju f ( x) = nad̄imo redom:
1− x
a) f (0) b) f (a2 − b2 ) c) f ( x + 1)
1
d) f ( ) e) f ( f ( x))
1+ x
f) f ( blablabla), gdje je blablabla neki algebarski izraz.
Rješenje:
1
a) f (0) = =1
1−0
1
b) f (a2 − b2 ) =
1 − ( a2 − b 2 )
1 1
c) f ( x + 1) = =−
1 − ( x + 1) x
1 1 1 1+ x
d) f ( )= = =
1+ x 1 1+ x−1 x
1−
1+ x 1+ x
1 1 x−1
e) f ( f ( x)) = f ( )= =
1− x 1 x
1−
1− x
1
f) f ( blablabla) = Y
1 − blablabla
Kako funkcije gotovo uvijek zadajemo pravilima to ih u jeziku često i identificiramo s

pravilima. Tako umjesto da govorimo o funkciji dd zadanoj pravilom ’ dd ( x) = x + 2’, govorimo
138 3. Funkcije
jednostavnije o funkciji x + 2 mada je taj izraz rezerviran za opis pravila, a ponekad i za opis
vrijednosti funkcije za dani argument x. Nije baš korektno, ali je jednostavnije. No funkcije
trebamo razlikovati od pravila kojima su zadane. Npr. ’ x + 2’ i ’2 x − x + 4 − 2’ nisu ista pravila
(drugo zahtjeva puno više radnji s ulazom da se dobije izlaz) no ona zadaju istu funkciju jer za
isti ulaz daju isti izlaz:
Za svaki x 2 x − x + 4 − 2 = x + 2
Tako smo funkciju dd mogli opisati i kompliciranijim pravilom:
dd ( x) = 2 x − x + 4 − 2.
Za funkcije je samo važno što je čemu pridruženo ali ne i na koji način. Za dani ulaz u stroj, za
funkciju je samo važno što će se dobiti na izlazu, ali ne i što je sve stroj morao raditi da bi se to
dobilo.
Funkcije i pravila
Funkcije su pravila u učinku.
Primjer 3.1.2. Nad̄imo algebarske izraze koji opisuju sljedeće funkcije
a) d ju: ’dodaj jedan i udvostruči’
b) udd : ’udvostruči i dodaj dva’
c) pknu: ’ pozitivni broj kvadriraj a negativni ili nulu udvostruči’
Izračunajmo vrijednosti ovih funkcija u broju 1. Koje od njih su iste?
Rješenje:
a) d ju( x) = ( x + 1) ⋅ 2
b) udd ( x) = 2 x + 2
c) pknu "radi" za pozitivne x po jednom izrazu ( x2 ), a za negativne i nulu po drugom (2 x).

Takvu situaciju "rada po slučajevima" ovako zapisujemo:
x2 za x > 0
pknu( x) = {
2x za x ≤ 0
Vrijednosti ovih funkcija u -1 su sljedeće:

d ju(−1) = 0, udd (−1) = 0, pknu(−1) = −2.
Treća funkcija nije jednaka prvim dvjema jer iz gornjeg primjera vidimo da za isti argument
ne daje istu vrijednost kao i prve dvije. Prve dvije za x = −1 daju istu vrijednost ali to još ne
znači da su jednake. Da bismo pokazali da su jednake moramo pokazati da za svaki argument
x daju istu vrijednost. No ovdje je to ispunjeno jer je za svaki x:
d ju( x) = ( x + 1) ⋅ 2 = 2 x + 2 = udd ( x). Y
Formule su jedini precizan način zadavanja funkcija. Znajući formulu možemo funkciju
računati i ispitivati. Ali, čim je formula malo kompliciranija, ne "vidimo" kakvu funkciju
opisuje. Ne vidimo npr. za koje ćemo argumente dobiti pozitivnu vrijednost, ili za koji
argument ćemo dobiti najveću vrijednost, itd. Bilo bi lijepo imati način prikaza funkcije u
kojem je sve to odmah vidljivo, u kojem ćemo funkciju "vidjeti". Takav način postoji. To je
graf funkcije. To je "slika" funkcije u koordinatnom sustavu iz koje možemo iščitati mnoštvo
informacija o njoj. Kao što iz zemljopisne karte lako možemo iščitati gdje su doline, rijeke,
gradovi. . .
Graf funkcije
Graf funkcije f je krivulja čije točke imaju koordinate ( x, f ( x)). Drugim riječima to je
krivulja kojoj je jednadžba y = f ( x).
Da bismo za dani argument x pronašli vrijednost funkcije f ( x) radimo sljedeće:
1. Pronad̄emo x na x-osi
2. Od tog mjesta idemo okomito prema grafu
3. Kada smo došli do grafa krenemo vodoravno prema y-osi
4. Koordinata mjesta na y-osi u koje smo došli je tražena vrijednost funkcije f ( x)
x
140 3. Funkcije
Primjer 3.1.3. Za funkciju f zadanu sljedećim grafom izračunajmo f (3), f (−2), f (0) i f (−1).
y f ( x)
3
f (3) = 2
1
x
−3 −2 −1 1 2 3
−1
f (−2)
−2
−3
Rješenje: Za naći f (3), krenemo od broja 3 na x-osi prema gore do grafa i skrenemo lijevo
prema y-osi. Pošto smo na y-os stigli u broj 2 to je f (3) = 2. Na isti načim možemo utvrditi i da
je f (−2) = −1.5, samo trebamo od −2 na x-osi krenuti dolje prema grafu a onda desno prema
y-osi. Za izračunati f (0) idemo od 0 na x-osi prema grafu i kad dod̄emo do njega nemamo zašto
skretati prema y-osi jer smo već na njoj i to u broju 1. Dakle, f (0) = 1. Y
Općenito:
Presjecište grafa s y-osi
Graf funkcije f siječe y-os na mjestu f (0):
Kod računanja f (−1.5) nemamo što ići od −1.5 na x-osi prema grafu jer smo već na njemu,
nego odmah idemo prema y-osi na koju ćemo tako dospjeti na mjesto sa koordinatom 0.
Općenito:
Nultočka funkcije
Argument x za kojeg je vrijednost funkcije jednaka nuli
f ( x) = 0
zovemo nultočkom funkcije f .
Gledano na grafu funkcije nultočka funkcije je koordinata njenog presjecišta s x-osi
Primjer 3.1.4. Na meteorološkoj postaji Zagreb - Maksimir je dana 7. srpnja 1993. godine
izmjerena sljedeća ovisnost temperature zraka o vremenu:
142 3. Funkcije
Kada je temperatura bila najveća i kolika je tada bila? Kada je temperatura rasla a kada
padala? Što bismo još mogli "pročitati" iz grafa?
Rješenje: Temperatura je bila najveća u 15.30 h i iznosila je 28.3 ○ C. Počevši od ponoći

temperatura je padala sve do 4 h kada je iznosila 19 ○ C, što je i razumljivo jer se noću krajolik
hladi. Od 5 h temperatura raste (dolaskom Sunca krajolik se zagrijava) sve do 15.30 h nakon
čega se smanjuje (krajolik više gubi topline nego što ga već slabo Sunce uspijeva zagrijati).
No zašto temperatura nije najveća u podne? Šta je na grafu specifično u podne? To ćemo
raspraviti malo poslije u cjelini 3.3 ZAKRETANJA I TOČKE PREGIBA. Ovo je karakterističan
graf ovisnosti temperature o vremenu kada nema nekih bitnijih vremenskih promjena. Tada
ovisnost temperature o vremenu odred̄uju Sunčevo zagrijavanje danju i hlad̄enje krajolika
noću. No ako u nekom periodu dana zapuše recimo hladan vjetar, to će se zasigurno osjetiti na
izgledu grafa u tom dijelu dana i on će tu odstupati u odnosu na prethodni standardni graf. Y
Ma koliko nam grafovi pomagali da uočimo razna svojstva funkcija, formule su ipak naj-
precizniji način njihova zadavanja. Med̄utim raditi s formulama zahtjeva veću matematičku
zrelost i ponekad je veoma komplicirano. Srećom, danas postoje jednostavni i besplatni
programi u koje upišete formulu kojom je zadana funkcija a oni vam nacrtaju graf te funkcije.
Radi odred̄enosti navest ću jedan takav. To je Winplot, lako dostupan i besplatan program,
jednostavan za instalaciju i upotrebu. Zato ćemo u ovom prvom dijelu gradiva funkcije
uglavnom proučavati preko njihovih grafova, da bismo jednostavnije razumjeli pojmove i
grafički ih ispitivali i tako izbjegli složeniji rad s formulama. Pomoću navedenih programa
stečeno znanje možemo primijeniti na ispitivanje funkcija zadanih formulama.
Formule i grafovi
Formule su računsko i algebarsko a grafovi grafičko okruženje za proučavanje funkcija.
3.1.3 Jednoznačnost
Vrijednost funkcije f ( x) posve je odred̄ena funkcijom f i argumentom x (zato i možemo koristiti

tu oznaku) pa je važno svojstvo pravila kojim zadajemo funkciju sljedeće:
Jednoznačnost pravila
Pravilo kojim zadajemo funkciju mora biti jednoznačno - za dani ulaz x pravilo mora dati
najviše jedan izlaz f ( x).
Npr. pravilom ’ uho( x)’ nije zadana funkcija. Jer što ćemo pridružiti Ivici - njegovo lijevo ili
desno uho?
Isto tako ni ova krivulja ne zadaje funkciju:
3
f (2) =?
2
1
x
1 2 3
Pokušajmo izračunati f (2). Pravilo kaže da trebamo od broja 1 na x-osi ići okomito do grafa
i onda skrenuti prema y-osi. No da li skrenuti prvi put kad stignemo do grafa ili drugi put?
Pravilo nije jednoznačno. Na izlaz možemo dobiti i 1 i 3. Lako je izvući opće pravilo:
Kada je krivulja graf funkcije
Krivulja je graf funkcije upravo onda kada je svaki okomiti pravac siječe u najviše jednoj
točki.
Primjer 3.1.5. Koja od sljedećih pravila zadaju funkciju:
a) sestra čovjeka x
b) djelitelj prirodnog broja n
c) sljedeće slovo abecede nakon slova x
d)
e)
144 3. Funkcije
Rješenje:
a) Pošto čovjek može imati više sestara ovo pravilo ne zadaje funkciju. No ako ga
"popravimo" dodatnim opisom ’najmlad̄a sestra čovjeka x’ tada ono zadaje funkciju.
b) Pošto prirodni broj n ima više djelitelja tim opisom nije zadana funkcija. Ako dodatno
preciziramo i kažemo ’najmanji djelitelj broja n’ tada smo dobili funkciju, ali ona je
totalno nezanimljiva jer ona svakom prirodnom broju pridružuje broj 1. Zanimljivija
je funkcija ’najmanji djelitelj broja n koji je veći od 1’.
c) To pravilo zadaje funkciju jer sljedeći znak je točno odred̄en (ako postoji). Npr. sljedbenik
slova ’ m’ je slovo ’ n’.
d) Pošto svaki okomiti pravac ne siječe krivulju više od jednom to je ona graf funkcije:
e) Pravac na slici dokazuje da krivulja nije graf funkcije.
3.1.4 Domena funkcije
1
Što kada pravilo za dani ulaz uopće ne daje izlaz? Formula za ulaz x = 0 ne funkcionira.
x
Isto tako se može desiti da na x-osi odaberemo argument takav da vertikalni pravac kroz
taj argument nema zajedničku točku s grafom funkcije. Isto tako ne možemo izračunati šta
je bod(’S Coca Colom do groba’) ili pak nos("Ministarstvo znanosti, prosvjete i športa"). Kao
i kod algebarskih izraza tako i sva ova pravila zadavanja funkcije imaju svoju domenu ili
1
područje primjenjivosti, skup svih argumenata na koje su primjenjiva. Domena pravila je
x
skup svih nenultih brojeva, a domena pravila ’nos( x)’ je skup svih ljudi koji imaju noseve. Isto
tako i funkcija ima svoju domenu ili područje primjenjivosti. No domena funkcije se ne mora
podudarati s domenom pravila kojim je zadana. Evo jednog primjera. Neka je f funkcija koja
svaki broj učetverostručuje:
f ( x) = 4 x, x ∈ R
Neka je ok funkcija koja svakom kvadratu stranice x pridružuje njegov opseg:
ok( x) = 4 x, x > 0
Obje funkcije su zadane istim pravilom (’pomnoži s 4’), no dok se pomnožiti s 4 može svaki broj,
stranica kvadrata može biti samo pozitivan broj. Funkcija f je zamišljena da djeluje na sve
brojeve a funkcija ok samo na pozitivne. Ni grafovi im nisu isti
y y
f ( x) = 4 x ok( x) = 4 x, x > 0
3 3
2 2
1 1
x x
−3 −2 −1 1 2 3 −3 −2 −1 1 2 3
−1 −1
−2 −2
−3 −3
Tako nije dovoljno znati samo pravilo po kojem funkcija radi nego i skup predmeta na koje ona
djeluje! Dakle, funkcije zamišljamo na sljedeći način:
Pojam funkcije
Funkcija je posve odred̄ena jednoznačnim pravilom (kojim jednim predmetima pridru-

žujemo druge predmete) i domenom (skupom predmeta na koje se primjenjuje pravilo).
Domenu funkcije f označavamo Dom( f ).
Dvije funkcije su jednake upravo onda kada su im domene jednake i kada su im pravila u
učinku jednaka, tj. kad svakom predmetu domene pridružuju isti predmet.
Zato će naš moto biti:

146 3. Funkcije
FUNKCIJA = DOMENA + JEDNOZNAČNO PRAVILO
Tako, zadati funkciju znači zadati njenu domenu i pravilo po kojem "radi". No često je iz
konteksta jasno što je domena funkcije, pa je dovoljno dati samo pravilo. Npr. prijed̄eni put s
kod slobodnog pada ovisi o proteklom vremenu t po sljedećoj (Galileovoj) formuli:
g 2
s ( t ) = v0 t + t
2
Uočimo prvo novi način označavanja funkcije: umjesto da izmišljamo novo ime za funkciju
koja opisuje ovisnost s o t naprosto je označavamo (ili bolje reći njeno pravilo) sa s( t).
Pravo za reći, s ne ovisi samo o t već i o početnoj brzini v0 , pa i o g. Neki izraz ovisi o
svim "slovima" (varijablama) koji se u njemu javljaju. No, kao što smo već spomenuli kod
jednadžbi s parametrima (??), u danoj situaciji značenja nekih varijabli, smatramo fiksnim,
mada nespecificiranim, i njih zovemo parametrima ili konstantama situacije, a nekim
varijablama variramo značenja i njih zovemo (pravim) varijablama situacije. Tako kada
pišemo s( t) smatramo da promatramo ovisnost s o t (to su varijable situacije) pri fiksnim
vrijednostima v0 i g (to su parametri situacije). Možemo promijeniti situaciju i ispitivati
ovisnost s(v0 ) za fiksni g i t ili pak s( g) (jer g ovisi o položaju na Zemlji i o nadmorskoj
visini) za fiksni v0 i t. Isto tako, kada govorimo o proizvoljnoj linearnoj funkciji označavamo je
f ( x) = ax + b smatrajući " x" varijablom a "a" i " b" konstantama. Varirajući pak vrijednosti "a"
i " b" dobivamo razne linearne funkcije.
Što se pak tiče domene ove funkcije, pošto je proteklo vrijeme t broj veći ili jednak nuli,
iz konteksta je jasno da je domena ove funkcije skup [0, ∞ >, pa to ne moramo eksplicitno
navoditi. U matematičkom kontekstu najčešće nas zanimaju svi brojevi na koje je pravilo
primjenjivo, pa se domena funkcije podudara sa domenom pravila kojim je zadana. Zato je
dogovor sljedeći:
Implicitno zadana domena
Ako smo samo zadali pravilo za funkciju a ne i njenu domenu, tada se podrazumijeva da je
domena funkcije jednaka domeni pravila kojim smo je zadali. Tada kažemo da je domena
funkcije implicitno zadana njenim pravilom.
Primjer 3.1.6. Nad̄imo (implicitno zadane) domene sljedećih funkcija:
1
a) f ( x) =
x2 − 1
b) ns( x) = najmlad̄a sestra od x
c) s( x) = sljedeće slovo u abecedi nakon slova x
d) P ( x) = površina kvadrata stranice x
e) y
√ √
f) f ( x) = 2− x+ 2+ x−2
Rješenje:
a) Uvjet pripadnosti domeni je x2 − 1 ≠ 0. Riješit ćemo suprotan uvjet:

x2 − 1 = 0 → x2 = 1 → x = 1 ili x = −1
Dakle, domenu funkcije tvore svi brojevi osim −1 i 1: Dom( f ) = R ∖ {−1, 1}.
b) Domena ove funkcije je skup svih ljudi koji imaju sestru.
c) Domenu tvore sva slova abecede osim zadnjeg slova ’ž’.
d) Stranica kvadrata može biti jedino pozitivan broj pa je domena funkcije P ( x) = x2 skup
svih pozitivnih brojeva.
e) Ako bismo npr. krenuli okomito od −1 na x osi nikada ne bismo naletjeli na graf. Na graf
ćemo naletjeti jedino ako smo krenuli ispod ili poviše neke točke na grafu. Dakle grafički
je lako odrediti domenu:
148 3. Funkcije
Odred̄ivanje domene na grafu funkcije
Gledano na grafu funkcije domena funkcije je okomita projekcija grafa na x os:
Tako je u ovom zadatku domena skup svih pozitivnih brojeva.
f) Ako bismo bolje poznavali funkciju korjen (o kojoj ćemo više poslije govoriti) lako bismo
ustanovili za koje argumente se ovaj izraz može računati. No umjesto toga pomoći ćemo
se trikom koji uspijeva u svim težim slučajevima. Pozvat ćemo upomoć program Winplot,
ili neki slični program, utipkati formulu kojom je zadana funkcija i dobiti graf funkcije:
1
x
−2 −1 1 2
−1
−2
Y
Za funkciju zadanu formulom, implicitno zadanu domenu tvore svi brojevi, koje kad
stavimo na ulaz formule računanjem dobijemo izlaz. Za zbrajanje, oduzimanje i množenje
to je uvijek izvedivo no za dijeljenje i neke druge operacije koje ćemo poslije upoznati nije. Da
bismo dobili izlaz računanje mora preživjeti sve te "kritične" operacije. Kod dijeljenja znači da
se ne smije dogoditi dijeljenje nulom. Postavivši uvjete koje broj mora ispuniti da bi "preživio"
kritične operacije možemo ustanoviti domenu: to je skup rješenja takvih uvjeta.
Primjer 3.1.7. Odredimo domene sljedećih funkcija.
x−1 1 1
a) f ( x) = , b) f ( x) = , c) f ( x) =
x+1 ( x + 1)( x − 2) 1
1−
x
Rješenje:
a) x mora biti takav da ne dobijemo dijeljenje nulom, dakle mora biti x + 1 ≠ 0.

Lakše je riješiti suprotan uvjet jer je to jednakost: x + 1 = 0 → x = −1.
Dakle domenu tvore svi brojevi osim −1: Dom( f ) = R ∖ {−1}.
b) Uvjet je ( x + 1)( x − 2) ≠ 0. Opet ćemo naći "one druge":

( x + 1)( x − 2) = 0 → x + 1 = 0 ili x − 2 = 0 → x = −1 ili x = 2. Dakle Dom( f ) = R ∖ {−1, 2}.
1
c) Uvjeti su x ≠ 0 i 1 − ≠ 0. Prvi je uvjet jednostavan, a drugom gledamo suprotni uvjet:
x
1
1− = 0 ∣⋅ x → x−1 = 0 → x = 1
x
Dakle, Dom( f ) = R ∖ {−1, 0}. Y
Da bismo iz grafa odredili domenu funkcije prvo treba precizirati jedan dogovor o crtanju.
Naime kad negdje prekinemo crtanje moramo nekako naznačiti je li se graf nastavlja ali ga mi
ne možemo dalje crtati ili mu je zaista tu kraj. Ako je pak kraj pripada li zadnja točka grafu ili
ne? Dogovor je ilustriran na sljedećoj slici:
y Graf tu završava y Graf tu završava

i zadnja točka i zadnja točka
pripada grafu ne pripada grafu
x x
y Graf tu ne završava već

se neograničeno nastavlja
po nacrtanoj tendenciji
Primjer 3.1.8. Iščitajmo iz grafa funkcije njenu domenu

150 3. Funkcije
y
6
2
x
−12 −10 −8 −6 −4 −2 0 2 4 6 8 10 12
−2
−4
−6
Rješenje: Iz slike vidimo da je domena skup < −∞, −4 > ∪ < −4, 6]. Y
3.1.5 Rang funkcije
Rang funkcije
Rang ili skup svih vrijednosti funkcije je skup svih brojeva koje možemo dobiti na
izlazu funkcije. Takav skup označavamo
Rang( f ) = { f ( x)∣ x ∈ Dom( f )} (od engleske riječi range = doseg)
Na grafu je lako vidjeti rang funkcije. To je skup svih brojeva na y-osi do kojih možemo doći
idući horizontalno od točaka na grafu. Dakle:
Odred̄ivanje skupa vrijednosti na grafu funkcije
Gledano na grafu, skup vrijednosti funkcije je okomita projekcija grafa na y-os:
x
Primjer 3.1.9. Nad̄imo skup vrijednosti sljedećih funkcija:
a)
b) ns( x) =najmlad̄a sestra od x
c) s( x) = sljedeće slovo u abecedi nakon slova x
d) f ( x) = x2
1
e) f ( x) =
1 + x2
Rješenje:
a) Napravit ćemo projekciju grafa na y-os:
Dakle, Rang( f ) = R ∖ {0}
b) To je skup svih žena koje imaju brata ili sestru a nemaju mlad̄u sestru.
c) To je skup svih slova osim prvog slova ’a’.
d) Učili smo da kvadriranjem ne možemo dobiti negativan broj. No svi ostali brojevi su
kvadrati nekih brojeva, o čemu će poslije biti više govora. Tako je Rang( f ) = [0, ∞ >.
e) Ako nam je funkcija zadana formulom y = f ( x) njen rang otkrivamo na sljedeći način. Po
definiciji rang tvore svi y za koje postoji x takav da je y = f ( x), tj. svi y za koje jednadžba
y = f ( x) ima rješenje po x. Tako ćemo rješavanjem te jednadžbe po x (s parametrom y)
dobiti rang. Ilustrirajmo to na ovom primjeru. Da bismo otkrili rang funkcije f ( x) =
1 1
2
riješit ćemo po x jednadžbu y = . Metodom suprotne operacije lako dobijemo
1+ x 1 + x2
da je
152 3. Funkcije
√
1− y
x=±
y
Ova jednadžba ima rješenja za one y za koje je
1− y
≥0
y
Dakle rang funkcije je skup rješenja ove nejednadžbe. Kako se rješavaju takve
nejednadžbe bit će pokazano malo niže u odjeljku 3.1.8. Zainteresirani student može
proučiti taj odjeljak i onda riješiti ovu jednadžbu. No mi ćemo izbjeći ovo rješavanje tako
da ćemo se poslužiti našim standardnim trikom. Pomoću programa Winplot nacrtat
ćemo graf ove funkcije i iz grafa očitati rang:
1
x
−4 −3 −2 −1 1 2 3 4
−1
−2
Sad iz grafa lako očitamo da je skup vrijednosti interval < 0, 1]. Naravno ovo grafičko
očitavanje nije toliko precizno kao rješavanje nejednadžbi, jer može biti nedoumica što
je točno projekcija grafa na y - os, a i sam graf koji nam je dao program ne mora
biti dovoljno precizan. Ali ovo je sigurno jednostavnije od rješavanja nejednadžbi i za
praktične potrebe dovoljno precizno. Y
3.1.6 Funkcije i jednadžbe
Jednadžba s jednom nepoznanicom je uvjet koji dobijemo kada stavimo znak jednakosti izmed̄u
dva izraza f ( x) i g( x):
f ( x) = g ( x)
Izrazi na lijevoj i desnoj strani jednadžbe zadaju funkcije f i g. Rješenja jednadžbe su tako oni
argumenti za koje funkcije daju istu vrijednost. Grafički gledano:
Grafičko odred̄ivanje rješenja jednadžbe
Rješenja jednadžbe f ( x) = g( x) su x-koordinate presjecišta grafova funkcija f i g:
y
f ( x)
f ( x) = g ( x)
x
x
g ( x)
Primjer 3.1.10. Koristeći grafove funkcija f ( x) = x2 , g( x) = x + 1 i h( x) = x − 2
y y y
f ( x) = x2
g ( x) = x + 1
h( x) = x − 2
x x x
odredite koliko rješenja imaju jednadžbe a) x2 = x + 1 i b) x2 = x − 2?
Rješenje:
Broj rješenja (a približno i sama rješenja) možemo lako utvrditi iz grafova funkcija koje su
odred̄ene lijevom i desnom stranom jednadžbe:
a) Za jednadžbu x2 = x + 1 imamo
154 3. Funkcije
y
f ( x) = x2
g ( x) = x + 1
Pošto se grafovi sijeku na dva mjesta to postoje dva rješenja jednadžbe x2 = x + 1. Štoviše
iz grafova možemo vidjeti i da je jedno rješenje pozitivno a drugo negativno.
b) Za jednadžbu x2 = x − 2 gledamo presjecišta sljedećih grafova
y
f ( x) = x2
h( x) = x − 2
Pošto se grafovi ne sijeku jednadžba nema rješenja. Y
Jednadžbe možemo povezati s funkcijama i na drugi način. Pošto uvijek možemo sve
članove jednadžbe prebaciti na jednu stranu to jednadžbu možemo napisati u obliku f ( x) = 0.
Rješenja jednadžbe i nultočke funkcije
Rješenja jednadžbe f ( x) = 0 su nultočke funkcije f , tj. presjecišta grafa funkcije f sa x-osi:

Primjer 3.1.11. Koliko rješenja imaju sljedeće jednadžbe:
a) f ( x) = 0 gdje je graf funkcije f

y
b) exp(x)=0 gdje je graf funkcije exp

y
Rješenje:
a) Pošto graf funkcije siječe x-os na 4 mjesta to jednadžba f ( x) = 0 ima 4 rješenja.
b) Pošto graf funkcije exp ne siječe x-os to ova jednadžba nema rješenja.
Y
√
x−1 x
Primjer 3.1.12. Riješimo jednadžbu 2
= .
2x + 1 6
156 3. Funkcije
Rješenje:
Umjesto da jednadžbu rješavamo algebarski, prebacit ćemo sve na lijevu stranu,
√
x−1 x
2
− =0
2x + 1 6
nacrtati pomoću Winplota funkciju odred̄enu lijevom stranom jednadžbe (pomnožit ćemo je s
10 da bi graf bio čitljiviji)
√
x−1 x
f ( x) = 10 ⋅ ( 2
− )
2x + 1 6
i očitati joj nultočke:
1
x
−2 −1 1 2
−1
−2
Iz grafa možemo očitati da su joj nultočke, odnosno rješenja jednadžbe, približno 1.1 i 2. Y
3.1.7 Funkcije i nejednadžbe
Nejednadžbe možemo povezati s funkcijama na sljedeći način. Pošto uvijek možemo sve članove
nejednadžbe prebaciti na jednu stranu to nejednadžbu možemo napisati npr. u obliku
f ( x) > 0
Lijeva strana nejednadžbe zadaje jednu funkciju f . Rješenje nejednadžbe je broj x koji
uzet za argument funkcije f daje na izlaz pozitivnu vrijednost. Time se problem rješavanja
nejednadžbe svodi na problem traženja svih brojeva na kojima funkcija daje pozitivnu
vrijednost. Iz grafa funkcije te brojeve lako možemo iščitati. Recimo da je graf funkcije f
sljedeći
Da bi argument x dao pozitivnu vrijednost f ( x) od njega moramo ići okomito do grafa prema
gore:
Dakle to su oni x-evi za koje se graf funkcije nalazi povrh x-osi
///////// //// x
Tako su rješenja nejednadžbe x ∈< −1, 1 > ∪ < 3, ∞ >.
Da je nejednadžba glasila f ( x) ≤ 0 tada bi se problem sveo na traženje onih argumenata

funkcije f za koje je vrijednost funkcije negativna ili nula. Gledano na grafu funkcije to su oni
x za koje je graf funkcije ispod x-osi ili na x-osi:
158 3. Funkcije
//// ///////// x
Dakle rješenja bi bila svi x ∈< −∞, −1] ∪ [1, 3].
Rješenja nejednadžbe i predznak funkcije
Rješenja nejednadžbe f ( x) > 0 su argumenti funkcije f za koje se njen graf nalazi poviše
x-osi.
Rješenja nejednadžbe f ( x) < 0 su argumenti funkcije f za koje se njen graf nalazi ispod
x-osi.
Rješenja nejednadžbe f ( x) ≥ 0 su argumenti funkcije f za koje se njen graf nalazi poviše

x-osi ili na x-osi.
Rješenja nejednadžbe f ( x) ≤ 0 su argumenti funkcije f za koje se njen graf nalazi ispod

x-osi ili na x-osi.
Primjer 3.1.13. Na osnovu grafa funkcije f riješite nejednadžbu f ( x) ≥ 0.
y
2
1
x
−2 −1 1 2 3 4
−1
Rješenje: Iz grafa očitamo za koje x se graf nalazi poviše ili na x-osi:
x ∈< −∞, −1] ∪ {1}∪ < 2, ∞ > Y
2x + 1
Primjer 3.1.14. Riješimo nejednadžbu > x.
x+2
2x + 1
Rješenje: Sve ćemo prebaciti na lijevu stranu, −x>0
x+2
2x + 1
i pomoću Winplota nacrtati pripadnu funkciju f ( x) = − x:
x+2
15
10
x
−12 −8 −2 −1 1 4 8
−5
−10
Iz grafa možemo iščitati rješenja nejednadžbe:
x ∈< −∞, −2 > ∪ < −1, 1 > Y
3.1.8 Predznak funkcije
Koliko treba poznavati funkciju ovisi o problemu koji namjeravamo riješiti. Vidimo da je
za neke veoma značajne probleme, kao što su rješavanje jednadžbi i nejednadžbi dovoljno
poznavati samo predznak funkcije.
Predznak funkcije
Ako je za dani x f ( x) > 0 tada kažemo da funkcija f za taj x ima pozitivan predznak.
Ako je za dani x f ( x) < 0 tada kažemo da funkcija f za taj x ima negativan predznak.
Gledano na grafu funkcija ima pozitivan predznak za one x za koje joj je graf poviše x-osi,
a negativan predznak za one x za koje joj je graf ispod x-osi:
160 3. Funkcije
−−− +++++ −−−−−−

x
Za dati x funkcija f može imati ili pozitivan predznak ( f ( x) > 0) ili negativan predznak
( f ( x) < 0) ili dati nulu na izlazu ( f ( x) = 0) ili ne biti definirana (to ćemo označavati f ( x) = ●)
Ispitivanje predznaka funkcije
Ispitati predznak funkcije znači točno utvrditi za koje x funkcija ima pozitivan predznak,
za koje negativan predznak, za koje nulu a za koje nije definirana.
Ako je funkcija zadana grafički to je jednostavno utvrditi.
Primjer 3.1.15. Ispitajmo predznak funkcije f zadane sljedećim grafom
y
3
2
1
x
−3 −2 −1 1 2 3
−1
−2
−3
Rješenje: Idući slijeva na desno ispitujemo je li za dati x graf funkcije poviše x-osi, ispod
x-osi, na x-osi, ili ga uopće nema. Prvo je graf poviše x-osi pa funkcija ima pozitivan predznak
sve do −1. U −1 ima nultočku. Nakon toga je negativna sve do 1 itd. Sve ove informacije
možemo pregledno zapisati u jednu tablicu na sljedeći način. Povučemo jednu crtu koju
možemo zamisliti kao x-os. Povrh crte poredamo istaknute x-eve a ispod crte informaciju o
predznaku u tim x-evima i argumentima izmed̄u njih. Za ovaj primjer tablica izgleda ovako:
x∶ -1 1 2
f ( x) ∶ + 0 - 0 - ● +
Takvu tablicu zovemo tablicom predznaka funkcije. Iz nje lako možemo iščitati sve
informacije o predznaku funkcije. Tako npr. iz nje vidimo da u 2 funkcija nije definirana
dok je izmed̄u 1 i 2 ona negativna. Y
3.1.9 Suprotna funkcija
Metoda suprotne operacije bila nam je osnovna metoda rješavanja jednadžbi (2.3.4). Uglavnom
smo je koristili da bismo se riješili četiri osnovne računske operacije. Ali ona je primjenjiva i
na druge operacije odnosno funkcije. Zato je za funkciju f važno imati funkciju koja radi
"obratno": ako funkcija f prebacuje x u y ”obratna” funkcija prebacuje y natrag u x.
Suprotna ili inverzna funkcija
Suprotna ili inverzna funkcija funkcije f je funkcija koju označavamo f −1 a za koju vrijedi:
y = f ( x) ↔ x = f −1 ( y)
Dakle, inverzna funkcija vraća vrijednost natrag u argument. Pri tome djeluje na svim
vrijednostima funkcije f i na izlazu daje sve argumente funkcije f . Takod̄er, ako na neki broj
primijenimo uzastopno dvije suprotne operacije dobit ćemo sam taj broj.
Svojstva suprotne funkcije
1. Domena funkcije f −1 je upravo skup vrijednosti funkcije f , a skup vrijednosti funkcije

f −1 je upravo domena funkcije f
2. Za svaki x f −1 ( f ( x)) = x i f ( f −1 ( x)) = x
Primijetimo da se takve funkcije uvijek javljaju u parovima med̄usobno suprotnih funkcija.

Ako je g suprotna funkcija od f tada je f suprotna funkcija od g.
Za ilustraciju uzmimo poznat primjer suprotnih operacija "pomnoži s dva" ( f ( x) = 2 x) i

x
"podijeli s dva" ( f −1 ( y) = ). Zaista, ako y dobijemo tako da smo x pomnožili s dva, x ćemo
2
y
dobiti tako da y podijelimo s 2: y = 2 x ↔ x =
2
Takod̄er, ako neki broj pomnožimo pa odmah podijelimo s dva dobit ćemo upravo njega:
162 3. Funkcije
2x
=x
2
Isto ćemo dobiti i u drugom redoslijedu:
x
2⋅ =x
2
No, pouka je da to vrijedi uvijek kada utvrdimo da su dvije funkcije jedna drugoj suprotne.
Tako npr. kad nam netko kaže da su logaritmiranje po bazi a (loga x) i eksponenciranje po bazi
a (a x ) med̄usobno suprotne operacije odmah znamo da vrijedi ovo (a da ne moramo znati ništa
drugo o tim funkcijama):
y = a x ↔ x = loga y, loga a x = x, aloga x = x
Ali kako za danu funkciju utvrditi ima li inverz, i kako ga naći? Uočimo različitost situacije
na ova dva grafa:
y y
4
4
x x
−2 2 −2 2
U prvom slučaju i −2 i 2 daju 4 pa ne znamo (bez dodatnih uputa) kud se vratiti natrag
- nemamo jednoznačnost povratka. U drugom pak slučaju, imamo jednoznačnost povratka,
suprotnu funkciju koja vraća vrijednost natrag u argument. Grafički gledano ne smije se desiti
da ijedan horizontalni pravac siječe graf funkcije više od jednom:
Grafički kriterij postojanja suprotne funkcije
Funkcija ima suprotnu operaciju upravo onda kada svaki horizontalan pravac siječe njen
graf u najviše jednoj točki.
Primjer 3.1.16. Ispitajmo imaju li ove funkcije suprotnu funkciju:
a) b)
y y
x x
Rješenje:
a) Povucimo horizontalan pravac:

y
On siječe graf na dva mjesta. To znači da za dva argumenta funkcija daje istu vrijednost.
Dakle, ona nema suprotnu funkciju
b) Ma kojim horizontalnim pravcem presjekli krivulju imat ćemo najviše jedno presjecište,
pa funkcija ima suprotnu funkciju:
y
Ovaj grafički kriterij inverznosti lako možemo preformulirati u matematički jezik. Da

bismo imali jednoznačnost vraćanja ne smije se desiti da razni argumenti daju istu vrijednost.
Tako je kriterij inverznosti sljedeći:
Kriterij postojanja suprotne funkcije
Funkcija ima suprotnu operaciju upravo onda kada vrijedi sljedeće:
∀ x1 , x2 ∈ Dom( f ) x1 ≠ x2 → f ( x1 ) ≠ f ( x2 )
Ovo svojstvo funkcije zovemo injektivnost.

164 3. Funkcije
Kad je funkcija zadana formulom trebamo vidjeti zadovoljava li formula ovaj kriterij da
bismo ispitali injektivnost. Pošto je lakše raditi s jednakostima, obično ovaj kriterij izrazimo
logički ekvivakentnim zapisom (tzv. kontrapozicijom):
∀ x1 , x2 ∈ Dom( f ) f ( x1 ) = f ( x2 ) → x1 = x2
Pošto ispitivanje injektivnosti funkcije na osnovu njene formule zna biti složeno time se
nećemo ovdje baviti. Umjesto toga napravit ćemo pomoću Winplota njen graf i na njemu
ispitati injektivnost, tj. ima li funkcija suprotnu funkciju.
Primjer 3.1.17. Ispitajmo imaju li sljedeće funkcije suprotnu funkciju:

x−1
a) f ( x) = ( x − 1)( x + 2) b) f ( x) =
x+2
Rješenje: Pomoću Winplota ćemo nacrtat njihove grafove:
a) y
Funkcija nema suprotnu funkciju.
b) y
Funkcija ima suprotnu funkciju. Y
Graf inverzne funkcije je lako naći. Naime, graf funkcije f je ujedno i graf inverzne funkcije
samo u drugoj konvenciji: argumente uzimamo na y-osi a vrijednosti dobivamo na x-osi; Neka
npr. funkcija f ima sljedeći graf:
Ako uzimamo argumente na y-osi tada je to ujedno i graf inverzne funkcije:
y y
f f −1
x x
Da bismo tu sliku preveli na standardni dogovor moramo zamijeniti uloge osi - y-os prozvati
x-os, a x-os prozvati y-os:
/y x
f −1
x/ y
i moramo im dati standardne orijentacije, x-os udesno a y-os prema gore. To možemo postići
rotacijom cijele slike oko osi y = x:
x y
f −1
y=x y=x
f −1
y x
Dakle, konačan je učinak sljedeći:
Graf suprotne funkcije
Graf inverzne funkcije dobijemo tako da graf funkcije prostorno zarotiramo (za 180○ ) oko
pravca y = x.
166 3. Funkcije
y
f −1
y=x
f
Primjer 3.1.18. Nad̄ite graf inverzne funkcije za funkcije zadane grafom:
a) b) c)
y y y
x x x
Možete li na osnovu srednjoškolskog znanja prepoznati koje su to funkcije?
Rješenje:
a) Tako izgleda graf logaritamske funkcije, recimo log2 x. Rotacijom za 180○ oko pravca y = x
dobijemo graf inverzne funkcije, a to je eksponencijalna funkcija 2 x
y f −1
√
b) Takav je graf funkcije x3 pa rotacijom dobijemo graf inverzne funkcije 3
x
y f
f −1
1
c) Takav je graf funkcije . Kako rotacijom dobijemo isti graf to ona mora biti sama sebi
x
inverz. Lako možemo provjeriti da je zaista tako:
1 1
y= ↔x= Y
x y
No kako naći pravilo kojim je zadana inverzna funkcija funkcije f ako znamo pravilo kojim
je zadana funkcija f . Npr. ako je f ( x) = 2 x + 3 šta je f −1 ( x)? U ovako jednostavnom slučaju
odgovor možemo pogoditi po smislu suprotne operacije. Naime ako smo od x "dogurali" do
y tako da smo x pomnožili s 2 i dodali 3, tada ćemo se od y vratiti nazad u x tako da od y
y−3
oduzmemo 3 i to podijelimo s 2. Dakle suprotna operacija je f −1 ( y) = , ili, za ovisnike o
2
x−3
x, suprotna operacija je f −1 ( x) = . No smisao suprotne operacije nam sugerira i postupak
2
njenog nalaženja. Naime, funkcija f prebacuje x u y na ovaj način:
y = 2x + 3
Kako suprotna operacija vraća y natrag u x, moramo vidjeti što treba raditi s y da dobijemo
x, a to ćemo dobiti riješivši prethodnu jednadžbu po x:
y−3
y = 2x + 3 → 2x = y − 3 → x =
2
Odatle vidimo što treba raditi da se vratimo natrag i to je pravilo po kojem "radi" inverzna
y−3 x−3
funkcija: f −1 ( y) = , tj. f −1 ( x) = .
2 2
Postupak nalaženja pravila za inverznu funkciju
Znajući pravilo f ( x) za funkciju f , napišemo kako y ovisi o x, y = f ( x), riješimo to kao

jednadžbu po x i rješenje nam daje pravilo za inverznu funkciju: x = f −1 ( y).
No što ako funkcija nema inverz? To ćemo "osjetiti" tokom rješavanja – za dani y dobit ćemo
više rješenja.
Mada funkcija y = x2 nema inverznu funkciju, veoma je ugodno dodatnom specifikacijom

168 3. Funkcije
osigurati jednoznačno "vraćanje nazad". Npr. za danu vrijednost funkcije y ≠ 0 postoje dva
argumenta x koji kvadrirani daju y,jedan pozitivan i jedan negativan:
x
x1 x2
Dodatnom specifikacijom – da danom y pridružimo nenegativan broj koji kvadriran daje y

osiguravamo jednoznačnost povratka:
√ x
y
√
Upravo je to definicija funkcije y. Mada ona osigurava vraćanje s vrijednosti u argumente,
ona nije inverzna operacija od kvadriranja (jer kvadriranje uopće nema inverz) i za nju ne
vrijede standardna svojstva inverznosti
√ √
y = x2 ↔ x = y već y = x2 ↔ x = ± y,
√ √
x2 ≠ x već x 2 = ∣ x ∣.
Ona je inverzna funkcija funkcije koju dobijemo kada izbrišemo lijevi dio grafa kvadriranja,
odnosno funkcije koju dobijemo kada funkciji kvadriranja suzimo domenu na nenegativne
brojeve (jer je tada posve odred̄eno kuda se vraćamo)
f ( x) = x2 za x ≥ 0
f ( x) = x2 , x ≥ 0
y √
f −1 ( y) = y
x
x
Za ovakav par funkcija vrijede svojstva inverznosti:
Za x ≥ 0 vrijedi (nešto od toga vrijedi i za sve x - otkrijte što!):
√
a) y = x2 ↔ x = y;
√
b) x2 = x;
√
c) ( y)2 = y.
Korijen omogućava vraćanje s vrijednosti na argumente "ukupne" funkcije kvadriranja. U

takvim situacijama govorimo o invertibilnosti funkcije na danom skupu misleći pritom
da je invertibilna ne sama funkcija već njena restrikcija na taj skup (dodatno specificiramo
kud se vraćamo), tj. funkcija koju dobijemo kada "smanjimo domenu" na taj skup. Za dobijenu
inverznu funkciju govorimo da je inverz funkcije na danom skupu ili da je djelomični
inverz funkcije. Tako je funkcija kvadriranja invertibilna na skupu nenegativnih brojeva, a
funkcija korijen je njen inverz na tom skupu.
Orijentacija
Nakon ove cjeline čitatelj treba razumjeti pojam funkcije, kako se ona zadaje pravilom i
domenom, što je njen rang, kako se ona grafički predstavlja, kakva je veza izmed̄u funkcija
i jednadžbi, te funkcija i nejednadžbi, što je predznak funkcije i što je suprotna funkcija.
Zadaci za vježbu
1. Za zadanu funkciju f izračunajte

1
a) Za f ( x) = izračunajte f (0), f (2), f ( t), f (a2 )
x−1
b) Za f ( x) = ( x − 1)2 izračunajte f (0), f (1), f (1 + a), f (( x − 1)2 )
2. Koje su od sljedećih funkcija iste:

2
f ( x) = 2 x, g( x) = ( x − 1)2 − x2 , h( x) = , i ( x) = 2(1 − x) − 1
1
x
3. Sljedeće funkcije "rade" s riječima:
Funkcija O obrće riječ: npr. O (’TOMO’)=OMOT
Funkcija MN slovo ’M’ mijenja u ’N’: npr. MN (’SEDAM’)=SEDAN
Funkcija A sve samoglasnike pretvara u ’A’: npr. A (’LULA’)=LALA
Izračunajte:
a) MN (’NE ZNAM’)
170 3. Funkcije
b) A (O (’AMOS’))
c) O ( MN ( A (’SEMINA’)))
d) Za svaku od navedenih funkcija nad̄ite riječ koju ona ne mijenja, tj x takav da je
f ( x) = x
4. U sljedećem dijagramu svaka osoba pokazuje svoga tatu. Funkciju zadanu tim dijagra-
mom nazovimo T .
a) Izračunajte T ( A ) i T (E )
b) Nad̄ite x takav da je T ( x) = E
c) Postoji li med̄u navedenim ljudima brat?
d) Tko je djed?
5. Za funkciju zadanu sljedećim grafom izračunajte:
a) f (1), f (3), f (−3), f (0), f (−1)

b) Koje su nultočke funkcije?
c) Poprima li za x = 1.5 funkcija pozitivnu ili negativnu vrijednost?
d) A za x = 2.5?
6. Koja od sljedećih pravila zadaju funkciju
a) susjed čovjeka x
b) broj siromašnih ljudi u državi x
c) prijatelj čovjeka x
d) najmlad̄i sin čovjeka x
e) baka čovjeka x
f) djed po mami čovjeka x
7. Koji od sljedećih grafova zadaju funkciju?

a) y b) y c) y
x x x
d) y e) y
x x
8. Nad̄ite domenu sljedećih funkcija:
2 x−1 1
a) f ( x) = b) f ( x) = c) f ( x) =
x−1 2 x2 − x
9. Nad̄ite domene funkcija zadanih sljedećim grafovima

a) y b) c)
y y
x x x
√
x−1
10. Pomoću Winplota nad̄ite domenu funkcije f ( x) =
x+1
11. Nad̄ite skup vrijednosti sljedećih funkcija:

a) najmlad̄i sin čovjeka x
b) djeda po mami čovjeka x
c) y d) y
x x
172 3. Funkcije
e) f)
y y
x x
1
12. Pomoću Winplota nad̄ite skup vrijednosti funkcije f ( x) =
1 − 2x
13. Koliko rješenja imaju jednadžbe f ( x) = g( x), gdje su f i g zadane sljedećim grafovima:
1
a) b) x3 =
x
y y
x3
1
x
x x
f ( x)
g ( x)
c) ln x = 2 x d) sin x = 0
y y
2x
ln x
x x
sin x
e) ln x = 0
y
ln x
√
14. Pomoću Winplota riješite jednadžbu x = x+2
15. Za svaku funkciju f zadanu grafom napravi tablicu predznaka i riješi navedenu
nejednadžbu:
a) f ( x) ≥ 0 b) f ( x) > 0
y y
x x
c) f ( x) ≤ 0
y
2
16. Pomoću Winplota riješite nejednadžbu < −1
x2 − 1
17. Ispitajte jesu li ove funkcije invertibilne. Ako jesu, nad̄ite im inverz.
a) b) c)
y y y
x x x
x3 − 1
18. Pomoću Winplota ispitajte je li invertibilna funkcija f ( x) =
x+1
Rješenja
1 1
1. a) f (0) = −1, f (2) = 1, f ( t) = , f ( a2 ) =
t−1 a2 − 1
b) f (0) = 1, f (1) = 0, f (1 + a) = a2 , f (( x − 1)2 ) = (( x − 1)2 − 1)2
2. i = g ( f ≠ h jer za x = 0 f (0) = 0 a h(0) nije definirano)

174 3. Funkcije
3. a) NE ZNAN b) SAMA c) ANANAS
4. a) T ( A ) = B, T (E ) nije definirano (strelicama) b) x = D

c) B je brat (jer B i C imaju istog tatu (D ), a muško jer je otac od A
d) E i D su djedovi
5. a) f (1) = 2, f (3) = −2, f (−3) = 4, f (0) = 3, f (−1) = 0

b) Nultočke su −2, −1 i 2
c) pozitivnu d) negativnu
6. a) Ne b) Da c) Ne d) Da e) Ne f) Da
7. a) Ne b) Da c) Da d) Da e) Ne
8. a) R ∖ {1} b) R c) R ∖ {0, 1}
9. a) < −∞, 0 > b) < −∞, −1] ∪ [1, ∞ > c) R ∖ {0}
10. Dom( f ) =< −∞, −1] ∪ [1, ∞ >

y
11. a) Svi muškarci koji nemaju mlad̄eg brata

b) Svi ljudi koji imaju kćer koja ima dijete
c) < 0, ∞ > d) < 0, 1] e) < −∞, 2] f) [−1, 2]
12. Rang( f ) =< −∞, 0] ∪ [1, ∞ >

y
13. a) 2 b) 2 c) 0 d) beskonačno e) 1
14. Prebacimo li sve na lijevu stranu i nacrtamo pripadnu funkciju

vidimo da jednadžba za rješenje ima broj 4.
x∶ -1 0 1
15. a)
f ( x) ∶ - 0 + 0 - 0 +
x ∈ [−1, 0] ∪ [1, ∞ >
x∶ -2 -1 1 2
b)
f ( x) ∶+ 0 - 0 + 0 - 0 +
x ∈< −∞, −2 > ∪ < −1, 1 > ∪ < 2, ∞ >
x∶ -2 -1 1 2
c)
f ( x) ∶ + ● - 0 + 0 - ● +
x ∈< −2, −1.5] ∪ [1.5, 2 >
16. Prebacimo li sve na lijevu stranu i nacrtamo pripadnu funkciju

y
vidimo da je skup rješenja nejednadžbe interval < −1, 1 >.
17. a) da y b) ne y c) da
x x
18. Iz grafa se vidi da je funkcija invertibilna:

y
x
176 3. Funkcije
3.2 Rast, pad i ekstremi
Orijentacija
U ovoj cjelini je opisan pojam lokalnog i pojam globalnog ekstrema funkcije, te kako se oni
mogu odrediti iz grafa funkcije.
3.1 POJAM FUNKCIJE
3.2.1 Osnovna ideja
Ponekad je veoma značajno znati koji argument ubaciti u funkciju pa da dobijemo najveću ili
najmanju vrijednost funkcije. Nekad nas to zanima lokalno, u nekoj maloj okolini, a nekad
globalno, na cijeloj domeni funkcije. Npr. od limene trake širine 90 cm treba napraviti žlijeb
kojem je presjek trapez s krakovima jednakim kraćoj osnovici (= 30 cm) i kojim će proticati
voda:
Pod kojim kutom treba saviti stranice trapeza da bismo osigurali maksimalnu protočnost bez
prelijevanja? Maksimalnu protočnost odred̄uje trapezna površina P presjeka žlijeba. Ona
očigledno ovisi o kutu α za koji su savijene strane u odnosu na osnovicu. Tako iza našeg
problema leži jedna funkcija (koju sad nećemo eksplicirati) P (α) kojoj tražimo ulaz α za koji
će poprimiti najveću vrijednost. Ovaj problem će biti riješen kad naučimo derivacije i kako se
pomoću njih rješavaju ovakvi problemi.
Slijede precizne definicije.

3.2. Rast, pad i ekstremi 177
3.2.2 Lokalni ekstremi funkcije
Pomoću grafova možemo jednostavno opisati ove pojmove. Lokalni maksimum (minimum) je
mjesto gdje je graf funkcije lokalno najviši (najniži). On se može desiti u unutrašnjosti domene,
pa kažemo da je to unutrašnji maksimum (minimum) ili na rubu domene, pa kažemo da je
rubni maksimum (minimum). Globalni maksimum je mjesto gdje je graf globalno najviši, a
globalni minimum je mjesto gdje je graf globalno najniži.
unutrašnji lokalni maksimum

y rubni lokalni maksimum
globalni maksimum
globalni minimum
x
unutrašnji lokalni minimum
rubni lokalni minimum
Idemo taj "slikoviti opis" prevesti u matematički jezik.
Lokalni ekstremi funkcije
Kažemo da u točki x0 funkcija poprima lokalni maksimum ako postoji neka okolina od x0
takva da je za svaki x iz te okoline za koji je funkcija definirana f ( x0 ) ≥ f ( x). Za one koji
vole cjepidlačiti još kažemo da je x0 argument lokalnog maksimuma, f ( x0 ) vrijednost
lokalnog maksimuma, a za par ( x0 , f ( x0 )) da je točka lokalnog maksimuma. Ako
pri tome x0 pripada unutrašnjosti domene funkcije (postoji interval argumenata funkcije
koji se proteže s obje strane x0 ) tada govorimo o unutrašnjem lokalnom maksimumu, a
ako je x0 na rubu domene (interval argumenata se proteže najviše s jedne strane x0 ) tada
govorimo o rubnom lokalnom maksimumu.
Analogno se uvodi i pojam lokalnog minimuma, unutrašnjeg ili rubnog. Lokalne

maksimume i lokalne minimume jednom riječju zovemo lokalnim ekstremima.
Provjerimo na primjeru je li nam to jasno.

178 3. Funkcije
Primjer 3.2.1. Ispitajmo lokalne ekstreme ove funkcije:
y
6
5
4
3
2
1
x
−1 1 2 3 4 5 6
Rješenje:
Točke (1, 3), (3, 6) i (5, 5) su točke lokalnog maksimuma. Prve dvije su unutarnji lokalni
maksimumi a zadnja je rubni lokalni maksimum. Točke (2, 2) i (4, 2) su lokalni minimumi.
Netko je možda upao u zamku i pomislio da je i u −1 lokalni minimum. No nije tako jer −1
uopće ne pripada području funkcije. Netko će moda reći: pa dobro, ako nije −1 onda je lokalni
minimum prvi broj desno od njega. No problem je da takvog broja uopće nema! Sjetimo se
gustoće realnih brojeva. Ma koji broj zamislili desno od −1, recimo −0.999 uvijek možemo naći
broj desno od −1 koji je bliži -1 , npr. −0.9999, u kojem je vrijednost funkcije još manja. Tako
nemamo najmanji argument u kojem bi funkcija poprimila najmanju vrijednost: tu lokalnog
minimuma nema. Y
3.2.3 Globalni ekstremi funkcije
Globalni ekstremi funkcije
Kažemo da na intervalu I funkcija poprima u x0 najveću vrijednost ili globalni

maksimum ako za svaki x ∈ I f ( x0 ) ≥ f ( x).
Analogno definiramo i globalni minimum funkcije na danom intervalu.
Ako ovo gledamo na cijeloj domeni funkcije tad samo govorimo o globalnom maksimumu
(minimumu) funkcije.
Primjer 3.2.2. Nad̄imo globalne ekstreme funkcije iz prethodnog primjera.
Rješenje: Najviše mjesto je "šiljak" pa funkcija postiže globalni maksimum u x = 3 i njegova

vrijednost je 6. U traženju najmanjeg mjesta opet imamo problem ruba koji ne pripada domeni.
Što smo bliže x = 1 to dobivamo sve manje vrijednosti no najmanje nema. Praktično gledano za
najmanju vrijednost možemo uzeti vrijednost u nekom x dovoljno bliskom jedinici ali teorijski
gledano funkcija nema najmanju vrijednost. Y
Primjer 3.2.3. Nad̄imo globalne ekstreme funkcije f ( x) = x2 na intervalima
a) [−1, 1] b) [−1, 2 > c) [−1, ∞ >
Rješenje:
a) y
3
2
1
x
−3 −2 −1 1 2 3
−1
−2
−3
Točka globalnog minimuma je (0, 0), a globalni maksimum je u dvije točke, (−1, 1) i (1, 1).
b) y
3
2
1
x
−3 −2 −1 1 2 3
−1
−2
−3
Globalni minimum je (0, 0), a globalnog maksimuma nema jer, opet, što smo bliži 2
vrijednosti su sve veće.
c) Globalni minimum je (0, 0), a globalnog maksimuma nema jer što uzimamo veće
argumente dobivamo veće vrijednosti. Y
Primijetimo da se globalni ekstremi nalaze med̄u lokalnim ekstremima (ovo nije politička
već matematička izjava). Tako, kao i za lokalne ekstreme, pojam derivacije će nam taj problem
jednostavno riješiti.
180 3. Funkcije
3.2.4 Intervali rasta i pada funkcije
Za neprekidne funkcije lokalni ekstremi su mjesta u kojima funkcija prelazi s rasta na pad
(lokalni maksimum) ili s pada na rast (lokalni minimum). Nadalje, raste ili pad funkcije na
nekom intervalu važan je za rješavanje nejednažbi, kao što su injektivnost i invertibilnost
funkcije važni za rješavanje jednadžbi. Osnovni je problem kod rješavanja nejednadžbi znati
što operacija (funkcija) koju bismo primijenili na obje strane nejednadžbe (ili pak "pokratili"
na obje strane) "radi" sa znakom usporedbe - ostavlja li ga na miru (kao recimo množenje
pozitivnim brojem), "obrće" li ga (kao množenje negativnim brojem), ili pak ništa od toga (kao
kvadriranje). Sad ćemo opisati što to znači da funkcija raste odnosno pada.
Monotonost funkcije
Ako funkcija na danom intervalu I prebacuje veći argument u veću vrijednost, tj. ako
vrijedi
x1 < x2 → f ( x1 ) < f ( x2 ) za svaki x1 , x2 ∈ I
tada kažemo da funkcija na tom intervalu raste ili pak da čuva usporedbu. Grafički
gledano to znači da idući slijeva nadesno njen graf "raste" na tom intervalu:
f ( x2 )
f ( x1 )
[ ] x
a x1 x2
b
Ako funkcija na danom intervalu I prebacuje veći argument u manju vrijednost, tj. ako
vrijedi
x1 < x2 → f ( x1 ) > f ( x2 ) za svaki x1 , x2 ∈ I
tada kažemo da funkcija na tom intervalu opada ili pak da obrće usporedbu. Grafički
gledano to znači da idući slijeva nadesno njen graf "pada" na tom intervalu:
f ( x1 )
f ( x2 )
[ ] x
a x1 x2
b
Rast ili pad funkcije na intervalu jednom riječju zovemo monotonošću funkcije na tom
intervalu.
Za funkciju kažemo da je rastuća (padajuća) ako je rastuća (padajuća) na cijeloj svojoj

domeni.
Neke su funkcije rastuće na cijelom skupu realnih brojeva kao npr. množenje pozitivnim
brojem (npr. f ( x) = 2 x), neke su stalno opadajuće, kao npr. množenje negativnim brojem
( f ( x) = −2 x), a neke na jednom intervalu opadajuće, a na drugom rastuće, kao npr. kvadriranje
( f ( x) = x2 ):
y y y
2x −2 x x2
x x x
3.2.5 Tablica rasta, pada i ekstrema
Intervale rasta i pada te lokalne ekstreme možemo jednostavno prikazati odgovarajućom

tablicom. Ona je slična tablici predznaka samo što se u nju ne upisuju podaci o predznaku
već o rastu, padu i ekstremima. To je pokazano na sljedećem primjeru
Primjer 3.2.4. Ispitajmo rast, pad i ekstreme sljedeće funkcije:

182 3. Funkcije
y
3
2
1
1 2 3 x
−1
Rješenje: Funkcija do nule nije definirana, kao i u nuli, zatim na intervalu od 0 do 2 pada,
u 2 ima lokalni minimum i nakon toga raste. Sve ovo jednostavno možemo sažeti u tablicu
u koju navedemo na kojim intervalima funkcija raste ili pada i šta se dešava u točkama koje
razdvajaju te intervale:
x∶ 0 2
f ( x) ∶ ● ● ↘ ↗
l. min.
Globalnog maksimuma funkcija nema jer joj vrijednosti neograničeno rastu u blizini nule, dok
je točka globalnog minimuma (2, −1). Y
Primjer 3.2.5. Ispitajmo rast, pad i ekstreme sljedeće funkcije:
y
3
2
1
−3 −2 −1 1 2 3 x
−1
Rješenje: Funkcija je svugdje definirana. Do −2 vrijednosti funkcije padaju, u 2 imamo točku

lokalnog mimimuma (−2, −1), zatim na intervalu od −2 do 0 vrijednosti rastu, u 0 imamo
lokalni maksimum 1, zatim na intervalu od 0 do 2 vrijednosti padaju, u 2 je lokalni minimum,
nakon čega vrijednosti rastu. Jednostavnije:
x∶ −2 0 2
f ( x) ∶ ↘ ↗ ↘ ↗
l. min. l. maks. l. min.
Funkcija nema globalnog maksimuma dok ima dva globalna minimuma (−2, −1) i (2, −1). Y
Ako je funkcija zadana formulom tad se pomoću pojma derivacije mogu ispitati njen rast,
pad i ekstremi. Mi ćemo se time baviti u temi 7.1.3 RAST, PAD I EKSTREMI FUNKCIJE.
Ovdje ćemo primijeniti standardan trik, iskoristiti Winplot, nacrtati graf i iz njega očitati
rast, pad i ekstreme:
x
Primjer 3.2.6. Pomoću Winplota ispitajmo rast, pad i ekstreme funkcije f ( x) = .
x2 + 1
Rješenje: Winplot nam je dao sljedeći graf:
y
3
2
1
−3 −2 −1 x
1 2 3
−1
−2
−3
Iz grafa možemo približno očitati da funkcija pada do −1 gdje ima lokalni minimum, zatim
raste do 1 gdje poprima lokalni maksimum, da bi nakon toga padala. Y
Orijentacija
Nakon ove cjeline čitatelj treba razumjeti pojam lokalnih i globalnih ekstrema, rasta i pada
funkcije, znati ih iščitati iz grafa funkcije i napraviti tablicu rasta, pada i ekstrema.
Zadaci za vježbu
1. Nad̄ite intervale rasta i pada, te lokalne i globalne ekstreme sljedećih funkcija
a) y
3
2
1
x
−4 −3 −2 −1 1
−1
b)
184 3. Funkcije
y
3
2
1
x
−2 −1 1 2 3 4 5 6
−1
c) y
3
2
1
x
−5 −4 −3 −2 −1 1 2 3 4
−1
2. Pomoću Winplota ispitajte rast, pad i ekstreme funkcije
f ( x) = − x3 + 3 x2 + 5
Rješenja
1. a)
x∶ −3 −1 0 1
f ( x) ∶ ● ↘ ↗ ↘ ↗
l. min. l. maks. l. min. l. maks.
Globalni minimum je u (−3, −1) a globalni maksimum u (1, 2).
b)
x∶ −2 −1
f ( x) ∶ ● ↘ ↗
l. min.
Globalni minimum je u (−1, −1) a globalni maksimum ne postoji.
c)
x∶ −5 −4 −2 0
f ( x) ∶ ● ↗ ↘ ↗ ↗
l. min. l. maks. l. min. l. maks.
Globalni minimum je u (−2, −1) a globalni maksimum ne postoji.
2. Iz grafa funkcije
3.3. Zakretanja i točke pregiba 185
y
9
8
7
6
5
4
3
2
1
x
−2 −1 1 2 3 4
−1
−2
−3
−4
slijedi tablica predznaka:

x∶ 0 2
f ( x) ∶ ↘ ↗ ↘
l. min. l. maks.
3.3 Zakretanja i točke pregiba
Orijentacija
U ovoj cjelini je opisan pojam zakretanja i pojam točke pregiba funkcije, te kako se oni mogu
odrediti iz grafa funkcije.
3.1 POJAM FUNKCIJE
3.3.1 Osnovni pojmovi
Uobičajena ovisnost temperature zraka o vremenu u jednom danu izgleda ovako

186 3. Funkcije
T [○ C ]
30
25
20
15
t[ h]
10 12 14 16
Iz grafa vidimo da temperatura raste do 14h , a opada poslije. Netko je možda pomislio da bi
temperatura morala biti najveća u 12h jer je tada sunce najjače. No potrebno je neko vrijeme
da se toplina akumulira u zraku i zemlji, tako da je ipak najtoplije nešto poslije. To da u 12h
sunce najjače grije ogleda se u tome da tu temperatura najbrže raste, graf je najstrmiji. Isto
tako vidimo da graf drugačije izgleda u intervalu do 12h , nego u intervalu od 12h do 14h . Mada
temperatura na oba intervala raste, na prvom intervalu ona sve brže raste, jer Sunce sve jače
grije, dok se od 12 do 14 sati rast usporava, jer Sunce sve slabije grije. Grafički se to ogleda u
tome da na prvom intervalu graf zakreće prema gore, dok na drugom intervalu zakreće prema
dolje. Ovo možemo izreći preciznije pomoću pojma tangente. To je jedan veoma značajan pojam
kojeg ćemo ovdje samo intuitivno opisati. Zamislimo da smo se iz točke odred̄ene s 11h nastavili
kretati pravo, umjesto po grafu
T [○ C ]
30
25
20
15
t[ h]
10 12 14 16
Pravac koji na taj način pridružimo krivulji zovemo tangentom krivulje u toj točki. Poslije
ćemo vidjeti da je to pravac koji med̄u svim pravcima koji prolaze tom točkom najbolje (u točno
odred̄enom smislu kojeg ćemo sad preskočiti) aproksimira ili priliježe uz krivulju.
najbolja aproksimacija
Poslije ćemo takod̄er vidjeti da ovom pravcu odgovara jednolik porast temperature, a njegovom
nagibu brzina tog jednolikog porasta. To što se kod stvarne ovisnosti pojačava zagrijavanje
ogleda se u tome da se graf odvaja od ovog pravca prema gore. Posve analogno, ako usporedimo
ovo pravo kretanje s kretanjem po grafu u 13h vidjet ćemo da se slabljenje zagrijavanja
manifestira zakretanjem grafa prema dolje u ovoj točki.
T [○ C ]
30
25
20
15
t[ h]
10 12 14 16
U 12 sati se dešava promjena. Tu graf priliježe uz tangentu s jedne strane (pojačava se

zagrijavanje) a odvaja se s druge (zagrijavanje slabi)
T [○ C ]
30
25
20
15
t[ h]
10 12 14 16
Posve analogna situacija je i kod pada funkcije. Pad se može usporavati ili ubrzavati. Npr.
godinama nas uvjeravaju da mada proizvodna moć države pada prognoze su pozitivne. Time
hoće reći da graf ovisnosti proizvodnje o vremenu pada ali ne zakreće prema dolje već prema
gore:
loše dobro
188 3. Funkcije
Zakretanja i točke pregiba
Kažemo da funkcija f zakreće prema gore (dolje) na intervalu I ako se u svakoj točki
intervala u odnosu na zamišljeno pravocrtno (tangencijalno) nastavljanje grafa stvarni graf
odvaja prema gore (dolje):
Točku u kojoj graf mijenja zakretanje zovemo točkom pregiba. U toj točki tangenta siječe
graf: on joj priliježe s jedne strane do te točke a nakon te točke odvaja se s druge strane.
Za zakretanje prema gore neki još kažu da je funkcija konkavna (udubljena), a za

zakretanje prema dolje da je konveksna (ispupčena). Neki pak za prvi slučaj koriste riječ
"konveksna" a za drugi "konkavna". Zato kad naid̄ete na te pojmove provjerite iz konteksta u
kojem smislu su te riječi upotrebljene.
Informacije o intervalima zakretanja funkcije i točkama pregiba najjednostavnije je prika-

zati odgovarajućom tablicom zakretanja i točaka pregiba. Ona se pravi analogno tablici
za rast, pad i ekstreme.
Primjer 3.3.1. Ispitajmo zakretanja i točke pregiba sljedeće funkcije:
y
3
2
1
1 2 3 x
−1
Rješenje: Funkcija nije definirana do 0, izmed̄u 0 i 3 zakreće prema gore, nakon toga prema
1
dolje. U (3, − ) ima točku pregiba:
2
x∶ 0 3
f ( x) ∶ ● ∪ 1 ∩
− Y
2
pregib
Primjer 3.3.2. Ispitajmo zakretanja i točke pregiba sljedeće funkcije:
y
3
2
1
−3 −2 −1 1 2 3 x
−1
Rješenje:
Funkcija je svugdje definirana. Zakreće prema gore do −1, gdje ima pregib, zatim zakreće
prema dolje do 1, gdje opet ima pregib, nakon kojeg zakreće prema gore. Sve te informacije
možemo pregledno prikazati tablicom:
x∶ −1 1
f ( x) ∶ ∪ 0 ∩ 0 ∪ Y
pregib pregib
1
Primjer 3.3.3. Pomoću Winplota ispitajmo zakretanja i točke pregiba funkcije f ( x) = ⋅
10
(3 x4 − 16 x3 + 24 x2 − 9)
Rješenje: Graf funkcije je
y
3
2
1
x
−3 −2 −1 1 2 3
−1
190 3. Funkcije
Tablica zakretanja je
x∶ 1 2
f ( x) ∶ ∪ ∩ ∪ Y
pregib pregib
Orijentacija
Nakon ove cjeline čitatelj treba razumjeti pojam zakretanja i pojam točke pregiba funkcije,
te kako se oni mogu odrediti iz grafa funkcije. Takod̄er treba znati te informacije prikazati
tablicom.
Zadaci za vježbu
1. Ispitajte zakretanja i točke pregiba sljedećih funkcija

a) b) y
3
2
1
x
−3 −2 −1 1 2 3
−1
−2
−3
2. Pomoću Winplota ispitajte zakretanja i točke pregiba funkcije

x−1
f ( x) = 2
x
Rješenja
1. a)
x∶ −2 −1 0 1 2
f ( x) ∶ ∩ −2 ∪ −1 ∩ 0 ∪ 1 ∩ 2 ∪
pregib pregib pregib pregib pregib
b)
x∶ −2 0 2
f ( x) ∶ ∪ ● ∪ 0 ∩ ● ∪
pregib pregib
2.
3.4. Rubno ponašanje funkcije i pojam limesa 191
y
3
2
1
x
−5 −4 −3 −2 −1 1 2 3 4 5
−1
−2
−3
Tablica zakretanja je
x∶ 0 3
f ( x) ∶ ∩ ● ∩ pregib ∪
3.4 Rubno ponašanje funkcije i pojam limesa
Orijentacija
U ovoj cjelini je opisan pojam limesa funkcije i pojam ruba funkcije te kako se pomoću limesa
izražava rubno ponašanje funkcije.
3.1 POJAM FUNKCIJE
3.4.1 Osnovna ideja
Kako ispitati ponašanje funkcije oko nekog broja u kojem ona nije definirana a u okolnim
x2 − x
brojevima jeste? Uzmimo za primjer funkciju f ( x) = . Ona npr. nije definirana u točkama
x2 − 1
−1 i 1 a oko tih točaka jeste. Ideja je računati vrijednosti funkcije u tim okolnim brojevima i
vidjeti što se dešava s tim vrijednostima kada uzimamo argumente sve bliže broju u kojem nije
definirana. Idemo eksperimentirati:
Promotrimo točku x = 1. Evo jednog takvog računanja
x 0.9 0.99 0.999 0.9999 0.99999

f ( x) 0.473684 0.497487 0.49975 0.499975 0.499997
192 3. Funkcije
1
Vidimo da su vrijednosti sve bliže . No što da smo se približavali jedinici s druge strane?:
2
x 1.1 1.01 1.001 1.0001 1.00001

f ( x) 0.52381 0.502488 0.50025 0.500025 0.500002
1
Vidimo da su vrijednosti opet sve bliže . Može se pokazati da ma kako se približavali broju 1
2
1 1
vrijednosti funkcije će se uvijek približavati broju . Za takvu situaciju kažemo da je limes
2 2
1
funkcije f u broju 1 i zapisujemo lim f ( x) = . Limes nam kazuje lokalni izgled grafa funkcije:
x→1 2
1
2
x
1
Na isti način ćemo ispitati što se dešava s vrijednostima funkcije u blizini točke x = −1. Ako
joj se približavamo s lijeve strane vrijednosti funkcije neograničeno rastu:
x −1.1 −1.01 −1.001 −1.0001 −1.00001 −1.000001 −1.0000001 −1.00000001

f ( x) 11 101 1001 10001 100001 1000001 10000000.99 100000001.6
Ako joj se približavamo s desne strane vrijednosti funkcije neograničeno padaju
x -0.9 -0.99 -0.999 -0.9999 -0.99999 -0.999999 -0.9999999 -0.9999999

f ( x) -9 -99 -999 -9999 -99999 -999999 -9999999.01 -9999999.01
Ne samo da je s raznih strana rubno ponašanje različito nego vrijednosti funkcije nisu sve bliže
nekom broju već neograničeno rastu odnosno padaju. Za takvu situaciju slijeva kažemo da je
limes slijeva funkcije f u −1 jednak plus beskonačno i zapisujemo lim− f ( x) = +∞ (indeks "−"
x→−1
nad −1 govori da je to slijeva, preko brojeva malo manjih od −1). Analogno, za situaciju zdesna
kažemo da je limes zdesna funkcije f u −1 minus beskonačan i zapisujemo lim+ f ( x) = −∞
x→−1
(indeks "+" nad −1 govori da je to zdesna, preko brojeva malo većih od −1) . I ti nam podaci
daju lokalni izgled grafa oko točke −1
x
−1
Istim tipom procesa možemo vidjeti šta se dešava s vrijednošću funkcije za sve veće
argumente:
x 10 100 1000 10000 100000 1000000 10000000

f ( x) 0.9 0.99 0.999 0.9999 0.99999 0.999999 0.9999999
Vidimo da su vrijednosti sve bliže 1. Za takvu situaciju kažemo da je limes funkcije f u

plus beskonačno jednak 1 i zapisujemo lim f ( x) = 1. To nam daje izgled grafa za jako velike
x→∞
argumente
1
x
Posve analogno ćemo ispitati što se dešava s vrijednostima funkcije za sve negativnije
argumente
x −10 −100 −1000 −10000 −100000 −1000000 −10000000

f ( x) 1.1 1.01 1.001 1.0001 1.00001 1.000001 1.0000001
Vidimo da su vrijednosti takod̄er sve bliže broju 1. Kažemo da je limes funkcije f u minus
beskonačno jednak 1 i zapisujemo lim f ( x) = 1. To nam daje izgled grafa za jako negativne
x→−∞
argumente
1
x
194 3. Funkcije
Tako smo otkrili rubno ponašanje funkcije, odnosno geometrijski gledano, rubove grafa.
Med̄utim ovaj proces približavanja argumenata nekom broju možemo raditi i s brojevima
koji pripadaju domeni funkcije. Ako se recimo približavamo broju −2
x −1.9 −1.99 −1.999 −1.9999 −1.99999 −1.999999 −1.9999999

f ( x) 2.1 2.01 2.001 2.0001 2.00001 2.000001 2.0000001
vidimo da su vrijednosti sve bliže broju 2. No to je upravo broj koji dobijemo kad u funkciju
ubacimo baš −2
lim f ( x) = f (−2) = 2
x→−2
Ako to nacrtamo vidimo da ova situacija, kada su vrijednosti sve bliže upravo vrijednosti u
rubnom broju, odgovara ideji neprekidnosti.
↓
2
↑
→ ← x
−2
Pošto su funkcije s kojima radimo neprekidne, ova nam situacija nije zanimljiva osim što
pokazuje smisao neprekidnosti u ovakvim procesima.
3.4.2 Pojam limesa funkcije
Sva prethodna ispitivanja imala su zajedničku crtu: zamišljali smo jedan beskonačni proces
uvrštavanja argumenata u funkciju i pokušavali otkriti pravilnost u beskonačnom procesu
generiranih vrijednosti funkcije. To je osnovna ideja pojma limesa funkcije. To je jedan
od temeljnih pojmova na kojima počiva analiza funkcija koje. On nam omogućuje ne samo
da ispitujemo rubno ponašanje funkcije, već i da opisujemo neke njene značajne lokalne
pravilnosti kao što je neprekidnost. Štoviše, pojam limesa je u osnovi najznačajnijih pojmova
matematike promjena, pojma derivacije i pojma integrala koje ćemo poslije razmatrati.(5.
MATEMATIKA PROMJENA). Definicija koja obuhvaća najznačajnije slučajeve je sljedeća
Limes funkcije
Neka je funkcija f definirana u nekoj okolini broja r , dok u samom broju r može ali i ne
mora biti definirana. Limes funkcije f u argumentu r je broj L koji ima sljedeće svojstvo:
kad u funkciju uvrštavamo argumente x koji su sve bliže broju r tad su pripadne vrijednosti
funkcije f ( x) sve bliže broju L.
L
f
x
r
Ako funkcija f u točki r ima limes, on je jedinstven i označavamo ga lim f ( x)

x→ r
Ovaj opis nije dovoljno precizan, ali direktno izražava osnovnu intuiciju o limesu koje ćemo se
držati, i u daljnjem poboljšavati. Na kraju će biti dana posve precizna definicija limesa, više
zbog zaokruženosti izlaganja nego što ćemo je koristiti. Intuiciju o limesu funkcije poboljšat
ćemo na primjerima u kojima su funkcije grafički zadane.
Promotrimo sljedeću ”monstrum” funkciju.
y
7
6
5
4
3
2
1
x
−8 −7 −6 −5 −4 −3 −2 −1 1 2 3 4 5 6 7 8
−1
−2
−3
−4
−5
196 3. Funkcije
Na ovako neobičnoj funkciji možemo ilustrirati sve aspekte pojma limesa. Ispitat ćemo limese
funkcije u točkama 1, 2, 3, 4, 5, 6, te u +∞ i −∞.
U x = 1 vidimo da što su argumenti bliži 1 to su i vrijednosti bliže 1. Tako je limes funkcije u

1 upravo jednak njenoj vrijednosti. Upravo to odgovara našoj zamisli o neprekidnosti funkcije
(procesa): uvrštavajući argumente koji su sve bliže 1 dobivamo vrijednosti koje su sve bliže
vrijednosti funkcije u argumentu 1: lim f ( x) = 1 = f (1). Općenito
x →1
Definicija neprekidnosti
Za funkciju f kažemo da je neprekidna u točki r ako je definirana u toj točki i
lim f ( x) = f ( r )
x→ r
U protivnom kažemo da funkcija ima prekid u točki.
Da bi se dokazalo da je funkcija neprekidna morali bismo računati limes i to nije

jednostavna stvar. Med̄utim mi ćemo pretpostavljati da su sve funkcije s kojima radimo
neprekidne pa će nam računanje limesa u brojevima u kojima je funkcija definirana biti
jednostavna stvar. Naprosto, po gornjoj formuli izračunamo vrijednost funkcije u graničnom
argumentu r . Na taj način možemo jednostavno odrediti i limes funkcije iz primjera u x = 2:
lim f ( x) = 3
x→2
To što funkcija tu nije glatka kao u 1 već oštra ne utječe na neprekidnost. Vidjet ćemo
poslije (5.1 POJAM DERIVACIJE) da se te točke razlikuju po tome što u prvoj možemo povući
tangentu na graf (funkcija ima derivaciju), a u drugoj ne možemo (funkcija nema derivaciju).
U točki x = 3 situacija je drugačija jer tu funkcija ima "rupu", tj prekidna je. Ako se
približavamo broju 3 vrijednosti su sve bliže broju 2 dok je vrijednost funkcije u 3 jednaka
4: lim f ( x) = 2 ≠ f (3) = 4
x→3
Ovakve točke u kojima postoji limes, ali nije jednak vrijednosti funkcije zovemo uklonji-
vim prekidima funkcije. Tad obično funkciju redefiniramo tako da bude neprekidna. U našem
slučaju redefiniramo joj vrijednost u 3 da ne bude 4 nego 2.
Istaknimo na ovom primjeru još jednu značajnu karakteristiku pojma limesa:
Karakteristika limesa
Kad tražimo lim f ( x) gledamo što se zbiva s vrijednostima funkcije oko r ali ne i u samoj
x→ r
točki r .
U x = 4 ako uzimamo argumente manje od 4 vrijednosti teže 4 a ako uzimamo argumente

veće od 4 vrijednosti teže 5. No pojam limesa zahtjeva da ma kako se približavali 4 vrijednosti
se trebaju približavati uvijek istom broju
Karakteristika limesa
Kad tražimo lim f ( x) bez obzira kako se približavali r , bilo slijeva, bilo zdesna, bilo malo
x→ r
slijeva pa malo zdesna, vrijednosti funkcije moraju težiti uvijek istom broju i to je traženi
limes.
Tako funkcija nema limes u 4. Med̄utim vidjeli smo da postoji neka pravilnost, da kad uzimamo
argumente s iste strane tada vrijednosti teže uvijek istom broju. Takve situacije opisujemo
sljedećim pojmovima:
Jednostrani limes funkcije
Neka je funkcija f definirana u nekoj okolini broja r za brojeve manje od r u kojem može
ali i ne mora biti definirana. Limes slijeva funkcije f u broju r je broj L kojem su sve
bliže vrijednosti funkcije kad uzimamo argumente funkcije sve bliže broju r s lijeve strane
i označavamo ga lim− f ( x).
x→ r
Analogno govorimo o limesu zdesna funkcije f u broju r kojeg označavamo lim+ f ( x)

x→ r
Ako funkcija f u točki r ima jednake limese slijeva i zdesna tad ona ima i limes u toj točki
i vrijedi
lim f ( x) = lim− f ( x) = lim+ f ( x).

x→ r x→ r x→ r
Tako u x = 4 limes ne postoji ali postoje jednostrani limesi: lim− f ( x) = 4, lim+ f ( x) = 5.

x→4 x→4
Za takvu točku u kojoj postoje jednostrani limesi ali ne i ukupni limes kažemo da je točka
prekida funkcije prvog reda.
U x = 5 što uzimamo argumente bliže 5 vrijednosti postaju sve veće i veće, i to neograničeno
velike. Pošto ne teže nekoj vrijednosti limes ne postoji no ovu pravilnost ipak kratko
označavamo na slijedeći način: lim f ( x) = ∞
x →5
198 3. Funkcije
Beskonačni limes
Kad je vrijednost funkcije sve veća što uzimamo argumente sve bliže r , i to na način da
postaje neograničeno velika ( ma koju granicu zamislili vrijednosti funkcije će je preskočiti
kako se približavali r ) tada kažemo da funkcija u toj točki ima (plus) beskonačni limes i
pišemo
lim f ( x) = ∞
x→ r
Analogno govorimo o (minus) beskonačnom limesu kojeg označavamo
lim f ( x) = −∞
x→ r
Napominjemo da limes uistinu ne postoji već je to samo način da kratko i sugestivno

zapišemo odgovarajuće pravilnosti.
U x = 6 situacija je još gora: s jedne strane vrijednosti su sve manje a s druge sve veće. Za
takve situacije uvode se slijedeće riječi i oznake:
Jednostrani beskonačni limes
Kad je vrijednost funkcije sve veća što uzimamo argumente sve bliže r s lijeve strane, i to
na način da postaje neograničeno velika (ma koju granicu zamislili vrijednosti funkcije
će je preskočiti kako se približavali r ) tada kažemo da funkcija u toj točki ima (plus)
beskonačni limes slijeva i pišemo
lim f ( x) = ∞
x→ r −
Analogno govorimo o (plus) beskonačnom limesu zdesna kojeg označavamo
lim f ( x) = ∞
x→ r +
Analogno govorimo i o minus beskonačnom limesu slijeva i zdesna.
Tako situaciju u točki x = 6 možemo zapisati na sljedeći način
lim f ( x) = −∞ lim f ( x) = ∞
x→6− x→6+
Pogledajmo sad što se zbiva u +∞. Što uzimamo veće argumente vrijednosti su sve bliže
broju 5. Dakle limes postoji, no to nije limes funkcije u nekom broju već "u beskonačnosti" i to
zahtjeva posebnu oznaku:
Limes funkcije u beskonačnosti
Neka je funkcija f definirana za proizvoljno velike x. Ako su vrijednosti funkcije sve bliže
nekom broju L kad povećavamo argumente, tad kažemo da je L limes funkcije u plus
beskonačno i označavamo ga
lim f ( x)
x→∞
Analogno govorimo o limesu funkcije u minus beskonačno i označavamo ga lim f ( x)

x→−∞
Tako za našu funkciju vrijedi da je lim f ( x) = 5.

x→∞
Ako pogledamo što se dešava kad uzimamo sve negativnije x-eve (idemo u −∞) tad ne samo
da vrijednosti ne teže nekom konačnom broju (dakle limes ne postoji), nego one ne postaju ni
neograničeno velike (tad bismo pisali lim f ( x) = ∞) ni neograničeno male (tad bismo pisali
x→−∞
lim f ( x) = −∞). Vrijednosti stalno osciliraju izmed̄u −1 i 1. U takvim situacijama ne samo
x→−∞
da ne postoji limes nego ne koristimo ni neku oznaku (kao za beskonačne limese) da bismo je
opisali.
Primjer 3.4.1. Ispitajte limese funkcije u 0, +∞ i −∞.
y
3
2
1
x
−3 −2 −1 1 2 3
−1
−2
−3
Rješenje: Limes u nuli ne postoji ali postoji limes zdesna lim+ f ( x) = 0. Kad se približavamo
x→0
nuli slijeve strane vrijednosti postaju sve negativnije pa limes s te strane ne postoji ali tu
pravilnost zapisujemo na sljedeći način:
lim f ( x) = −∞
x→0−
Kad uzimamo sve veće argumente vrijednosti su sve bliže nuli, pa postoji limes u plus
beskonačno. Isto se dešava i kad uzimamo sve negativnije argumente:
200 3. Funkcije
lim f ( x) = 0 lim f ( x) = 0 Y
x→∞ x→−∞
3.4.3 Rubno ponašanje funkcije
Vidjeli smo da pomoću limesa možemo opisati rubno ponašanje funkcije. No prvo precizno
odredimo što je to rub funkcije.
Rub domene funkcije
Razlikujemo rub koji pripada domeni i koji ne pripada domeni.
Rub koji pripada domeni je broj r u kojem je funkcija definirana i oko kojeg postoji
okolina u kojoj je funkcija definirana samo na jednoj strani tog broja r .
Rub koji ne pripada domeni je broj r u kojem funkcija nije definirana i oko kojeg postoji
okolina u kojoj je funkcija definirana s obje strane od r ili samo s jedne.
Ako je funkcija definirana za sve brojeve veće od nekog broja tada kažemo i da je +∞ rub
domene. Isto tako, ako je funkcija definirana za sve brojeve manje od nekog broja tada
kažemo i da je −∞ rub domene. Naravno, taj način govorenja ne smijemo doslovno shvatiti
već preneseno u ovdje navedenom smislu.
Primjer 3.4.2. Nad̄ite rubove domene sljedeće funkcije
y
3
2
1
x
−3 −2 −1 1 2 3
−1
−2
−3
Rješenje: U −1 je rub koji pripada domeni funkcije, dok u 1 i 2 imamo rubove koji ne
pripadaju domeni. Pošto je funkcija definirana za proizvoljno velike argumente i proizvoljno
negativne argumente to su +∞ i −∞ takod̄er rubovi domene. Sve rubove možemo jednostavno
vidjeti iz zapisa domene funkcije:
Dom( f ) =< −∞, −1]∪ < 1, 2 > ∪ < 2, ∞ > Y

Ponašanje funkcija u rubovima koji ne pripadaju domeni možemo opisati pomoću pojma
limesa.
Primjer 3.4.3. Opišimo rubno ponašanje funkcija iz prethodnog primjera.
Rješenje:
lim f ( x) = 2, lim− f ( x) = 0, lim+ f ( x) = 0, lim f ( x) = −∞, lim f ( x) = ∞ Y

x→−∞ x→1 x→1 x→2 x→∞
Za funkciju iz prethodnog primjera vidimo da joj graf oko 2 priliježe uz okomiti pravac x = 2,
u −∞ uz horizontalni pravac y = 2 a u +∞ uz kosi pravac. Takve situacije jednostavno možemo
opisati pomoću limesa.
Asimptote funkcije
Ako je limes funkcije f u točki r barem s jedna strane plus ili minus beskonačan ( lim± f ( x) =
x→ r
±∞) tad njen graf barem s jedne strane priliježe uz okomiti pravac x = r kojeg zovemo
okomitom asimptotom funkcije.
Ako je lim f ( x) = L tada funkcija f za jako velike argumente priliježe uz pravac y = L kojeg
x→∞
zovemo horizontalnom asimptotom funkcije u ∞. Analogno se opisuje i horizontalna
asimptota funkcije u −∞.
Ako pak u ±∞ graf priliježe uz kosi pravac njega zovemo kosom asimptotom funkcije.
Primjer 3.4.4. Skicirajmo rubove grafova funkcija čije je rubno ponašanje opisano sljedećim
limesima
lim x→−∞ f ( x) = ∞, lim x→−1 f ( x) = ∞, lim x→1− f ( x) = −∞, lim x→1+ f ( x) = ∞, lim x→∞ f ( x) = −∞.
Rješenje:
x
−1 1
Y
202 3. Funkcije
Kako ispitati rubno ponašanje (izračunati limese) kad je funkcija zadana formulom je
složeniji zadatak i time se nećemo ovdje baviti Umjesto toga koristit ćemo se starim trikom,
crtanjem grafa pomoću Winplota.
Primjer 3.4.5. Pomoću Winplota ispitajmo rubno ponašanje funkcije
x2 + 1
f ( x) =
x2 − 1
Rješenje: Winplot nam daje sljedeći graf funkcije:
y
5
4
3
2
1
x
−5 −4 −3 −2 −1 1 2 3 4 5
−1
−2
−3
−4
Rubovi funkcije su u −∞, -1, 1 i ∞. Sljedeći limesi opisuju njeno rubno ponašanje:
lim x→−∞ f ( x) = 1, lim x→−1− f ( x) = ∞, lim x→−1+ f ( x) = −∞, lim x→1− f ( x) = −∞, lim x→1+ f ( x) = ∞,
lim x→−∞ f ( x) = 1 Y
Orijentacija
Nakon ove cjeline čitatelj treba znati što je to limes funkcije u nekoj točki i znati iz grafa
funkcije odrediti njene limese u raznim točkama. Takod̄er treba znati na osnovu grafa odrediti
rubove funkcije i limesom izraziti njeno rubno ponašanje.
Zadaci za vježbu
1. Iz grafa iščitajte rubove domene, izrazite rubno ponašanje limesom i odredite asimptote:
y
3
2
1
x
−3 −2 −1 1 2 3 4 5
−1
−2
−3
2. Skicirajte rubove grafa funkcije čije je rubno ponašanje opisano sljedećim limesima i
navedite asimptote.
lim f ( x) = 2, lim f ( x) = ∞, lim− f ( x) = ∞, lim+ f ( x) = −∞, lim f ( x) = 2
x→−∞ x→−1 x →1 x →1 x→∞
1
3. Pomoću Winplota ispitajmo rubno ponašanje funkcije f ( x) = 2 x
Rješenja
1. Rubovi su −∞, −2, 2, 3 i ∞:

lim x→−∞ f ( x) = 0, lim x→−2− f ( x) = 1, lim x→−2+ f ( x) = 2, lim x→2 f ( x) = −2, lim x→3− f ( x) = ∞,
lim x→3+ f ( x) = −∞, lim x→∞ f ( x) = ∞
Funkcija u −∞ ima horizontalnu asimptotu y = 0 a u 3 vertikalnu asimptotu x = 3.
2. y
3
2
1
x
−3 −2 −1 1 2 3
−1
−2
−3
Funkcija ima horizontalnu asimptotu u y = 2 i u +∞ i u −∞ a vertikalne asimpote u −1 i

1 ( x = −1 i x = 1)
3. Winplot nam daje sljedeći graf:

204 3. Funkcije
y
3
2
1
x
−3 −2 −1 1 2 3
−1
−2
−3
lim f ( x) = 1, lim− f ( x) = 0, lim+ f ( x) = ∞, lim f ( x) = 1

x→−∞ x→0 x→0 x→∞
3.5 Čitanje grafa funkcije
Orijentacija
U ovoj cjelini su ujedinjena pravila iz prethodnih cjelina na osnovu kojih se iščitavaju svojstva
funkcija iz njihovog grafa.
FUNKCIJE
3.5.1 Čitanje grafa
Upoznali smo razna i značajna svojstva funkcija. Ako je funkcija zadana formulom mnoga od
tih svojstava je teško ili čak nemoguće ustanoviti s matematikom koju smo do sada razvili. Ali
lako ih je "pročitati" iz grafa funkcije. To smo već vježbali, ali ćemo sad sve objediniti u završno
čitanje grafa.
3.5. Čitanje grafa funkcije 205
Čitanje grafa
Iz grafa možemo iščitati:
1. domenu i rang
2. predznak funkcije (jednostavno izražavamo tablicom predznaka)
3. rast, pad, lokalni i globalni ekstremi (jednostavno izražavamo tablicom rasta, pada i
ekstrema)
4. zakretanja i točke pregiba (jednostavno izražavamo tablicom zakretanja i pregiba)
5. rubno ponašanje funkcije (jednostavno ga izražavamo limesom)
Primjer 3.5.1. Za funkciju zadanu sljedećim grafom utvrdite domenu, skup vrijednosti, tablicu
predznaka, tablicu rasta, pada i ekstrema, tablicu zakretanja i točaka pregiba, te rubno
ponašanje.
Rješenje:
domena: Domena je projekcija grafa na x-os:
Dom( f ) =< 0, ∞ >.
rang: Rang ili skup vrijednosti funkcije je projekcija grafa na y-os:
Rang( f ) = [−2, ∞ >
predznak: Funkcija je do 1 pozitivna, nakon tog negativna:

206 3. Funkcije
x∶ 0 1
f ( x) ∶ ● ● + 0 −
rast, pad, ekstremi: Funkcija pada do 2, nakon tog raste:
x∶ 0 2
f ( x) ∶ ● ● ↘ ↗
l. min.
Globalni minimum je u točki (2, −2) a globalnog maksimuma nema.
zakretanja i točke pregiba: Zakreće prema gore do 3, nakon tog prema dolje:
x∶ 0 3
f ( x) ∶ ● ● ∪ −1 ∩
pregib
rubno ponašanje:
Kad se približavamo nuli zdesna vrijednosti su sve veće: lim+ f ( x) = ∞.

x →0
Za sve veće argumente vrijednost je sve bliža nuli: lim f ( x) = 0 Y

x→∞
Iz grafa se mogu iščitati i razne druge stvari koje se baš ne mogu uniformno opisati. Npr.
prethodni graf kvalitativno odgovara grafu ovisnosti potencijalne energije dviju molekula koje
su na udaljenosti x. Što se više približavamo nuli potencijalna energija je sve veća, a to znači da
se molekule na malim udaljenostima odbijaju. Isto tako potencijalna energija raste za velike
x, što znači da se na velikim udaljenostima molekule privlače. Točka (2, −2) je točka stabilne
ravnoteže. Med̄utim, zbog sudaranja s okolinom sistem će uvijek dobiti malo energije, pa će
oscilirati oko ravnotežnog položaja (situacija (1) na donjoj slici). Što je ta energija veća, a to
se dešava kod veće temperature (jer je tad sudaranje med̄u molekulama "snažnije"), to će ono
oscilirati na višem energetskom nivou (situacija (2) na donjoj slici). Iz nesimetričnosti grafa
oko točke stabilne ravnoteže slijedi da je tada prosječna udaljenost (polovište strelice) molekula
veća:
2 x
1
To znači da vrijedi ono što nam je makroskopski poznato, da se pri povišenoj temperaturi
tijela šire.
4x
Primjer 3.5.2. Pomoću Winplota za funkciju f ( x) = utvrdite domenu, skup vrijed-
( x + 1)2
nosti, tablicu predznaka, tablicu rasta pada i ekstrema, tablicu zakretanja i točaka pregiba, te
rubno ponašanje.
Rješenje: Prvo ćemo pomoću Winplota dobiti graf funkcije:
y
3
2
1
x
−7 −6 −5 −4 −3 −2 −1 1 2 3 4 5 6 7
−1
−2
−3
Sad iz grafa možemo približno iščitati traženo:
domena: Dom( f ) = R ∖ {−1}.
rang: Rang( f ) =< −∞, 1]
x∶ −1 0
predznak:
f ( x) ∶ − ● − 0 +
x∶ −1 1
rast, pad, ekstremi:
f ( x) ∶ ↘ ● ↗ l. maks. ↘
Globalni minimum ne postoji, a globalni maksimum je u točki x = 1.
x∶ −1 2
zakretanja i točke pregiba:
f ( x) ∶ ∩ ● ∩ pregib ∪
rubno ponašanje u −∞, −1, ∞:
lim f ( x) = 0 lim f ( x) = −∞ lim f ( x) = −∞ lim f ( x) = 0 Y

x→−∞ x→−1− x→−1+ x→∞
208 3. Funkcije
Orijentacija
Nakon ove cjeline čitatelj treba znati iz grafa funkcije iščitati domenu i rang funkcije, simetrije,
rubno ponašanje (i izraziti ga limesima), predznak funkcije (i izraziti ga tablicom), rast, pad
i lokalne ekstreme (i izraziti to tablicom), globalne ekstreme, te zakretanja i točke pregiba (i
izraziti to tablicom).
Zadaci za vježbu
1. Za funkcije zadane sljedećim grafovima utvrdite domenu, skup vrijednosti, simetrije,

rubno ponašanje, tablicu predznaka, tablicu rasta, pada i ekstrema, te tablicu zakretanja
i točaka pregiba.
a) y b) y
3 3
2 2
1 1
x x
−4 −3 −2 −−11 1 2 3 4 −4 −3 −2 −−11 1 2 3 4 5
−2 −2
−3 −3
x3 − 16
2. Pomoću Winplota za funkciju f ( x) = utvrdite domenu, skup vrijednosti, tablicu
8x
predznaka, tablicu rasta pada i ekstrema, tablicu zakretanja i točaka pregiba, te rubno
ponašanje.
Rješenja
1. a) Dom( f ) = R, Rang( f ) = [−1, 1],

funkcija je neparna,
lim f ( x) = lim f ( x) = 0
x→∞ x→−∞
x∶ 0
f ( x) ∶ + 0 −
x∶ −1 1
f ( x) ∶ ↗ ↘ ↗
l. maks. l. min.
Globalni maksimum: (−1, 1), Globalni minimum: (1, −1)
x∶ −2 0 2
f ( x) ∶ ∪ ∩ 0 ∪ ∩
pregib pregib pregib

b) Dom( f ) = R ∖ {−1, 1}, Rang( f ) = R, nema simetrije
lim f ( x) = ∞, lim f ( x) = −∞, lim− f ( x) = −∞, lim+ f ( x) = ∞, lim f ( x) = 1

x→−∞ x→−1 x →1 x→1 x→∞
x∶ −2 −1 0 1 2 4
f ( x) ∶ + 0 − ● − 0 − ● + 0 − 0 +
x∶ −1 0 −1 3
f ( x) ∶ ↘ ● ↗ ↘ ● ↘ ↗
l. maks. l. min.
x∶ −2 −1 1 4
f ( x) ∶ ∪ ∩ ● ∩ ● ∪ ∩
pregib pregib
2. Winplot daje sljedeći graf:

y
3
2
1
x
−6 −5 −4 −3 −2 −1 1 2 3 4 5 6
−1
−2
−3
domena: x ≠ 0
rang: R
x∶ 0 2.5
predznak:
f ( x) ∶ + ● − 0 +
x∶ −2 0
rast, pad, ekstremi:
f ( x) ∶ ↘ l. min. ↗ ● ↗
Globalni maksimum i minimum ne postoje.
x∶ 0 2.5
zakretanja i točke pregiba:
f ( x) ∶ ∪ ● ∩ pregib ∪
rubno ponašanje u −∞, 0, ∞:
lim f ( x) = +∞ lim f ( x) = +∞ lim f ( x) = −∞ lim f ( x) = ∞
x→−∞ x→0− x→0+ x→∞
210 3. Funkcije
Elementarne funkcije
4
Dijelom kroz unutarnji razvoj same matematike, dijelom kroz njenu primjenu, izdvojila se
jedna klasa funkcija kao posebno važna. Zovemo ih elementarnim funkcijama i to su upravo
one funkcije koje se obično proučavaju u srednjoj školi. U sljedećim odjeljcima opisani su
osnovni tipovi takvih funkcija - polinomi i racionalne funkcije, iracionalne funkcije i potencije,
eksponencijalne i logaritamske funkcije, trigonometrijske i arkus funkcije. Dani su grafovi tih
funkcija, izlistana osnovna svojstva, te pokazani osnovni načini sred̄ivanja izraza i rješavanja
jednadžbi vezanih za te funkcije.
4.1 Racionalne funkcije
Orijentacija
U ovoj cjelini su prvo opisane linearne funkcije. To su najjednostavnije funkcije pomoću

kojih lokalno aproksimiramo sve druge funkcije, što je osnova pojma derivacije (5.1 POJAM
DERIVACIJE). Zatim su opisane kvadratne funkcije koje su ne samo značajne same po sebi
već se često koriste kao "radne" funkcije za ilustriranje složenijih postupaka u višoj matematici.
Takod̄er su dane neke najosnovnije informacije o polinomoma i racionalnim funkcijama,
pogotovo parnim i neparnim potencijama i obrnutoj proporcionalnosti.
3. FUNKCIJE
211
212 4. Elementarne funkcije
4.1.1 Direktna proporcionalnost
To je najjednostavniji oblik ovisnosti jedne veličine o drugoj koja je usprkos jednostavnosti (ili
baš zbog toga) često prisutna.
Direktna proporcionalnost
Funkciju f zadanu formulom f ( x) = ax zovemo direktna proporcionalnost. Broj a

zovemo koeficijentom proporcionalnosti. Ako veličina y ovisi o veličini x po toj funkciji
( y = ax) tada kažemo da je veličina y direktno proporcionalna veličini x.
a>0 f ( x) = ax
x a=0
a<0
Tako je npr. sila opruge F direktno proporcionalna istegnuću opruge x
F = kx
gdje je faktor proporcionalnosti tzv. koeficijent elastičnosti opruge k. On je stalni omjer sile
i pripadnog istegnuća, odnosno sila koju daje jedinično istegnuće opruge. Primijetimo da će
dvostruko veće istegnuće dati dvostruko jaču silu, kao i da je x direktno proporcionalan F :
1
x= F
k
Svojstva direktne proporcionalnosti
Direktna proporcionalnost f ( x) = ax ima sljedeća svojstva:
1. Smisao koeficijenta a je da je on stalni omjer vrijednosti y i pripadnog argumenta x.

Specijalno, on je vrijednost y koja pripada jediničnom x.
2. Za a > 0 je n puta većem argumentu pridružena n puta veća vrijednost f ( nx) = n f ( x)
3. Ako je y direktno proporcionalan x s faktorom proporcionalnosti a ≠ 0 tada je i x

1
direktno proporcionalan y s faktorom proporcionalnosti .
a
4.1. Racionalne funkcije 213
O direktnoj proporcionalnosti znamo govoriti i kada veličine nisu direktno proporcionalne.

Uzmimlo za primjer ću treći Keplerov zakon o gibanju planeta. On kaže da je kvadrat vremena
T ophoda planete oko Sunca proporcionalan kubu velike poluosi r eliptičke putanje planete oko
Sunca:
T 2 = ar 3
Dakle, T i r nisu direktno proporcionalne veličine, već T 2 i r 3 , pa na njih možemo primijeniti

svojstva direktne proporcionalnosti.
4.1.2 Linearne funkcije
Direktne proporcionalnosti su specijalni slučaj linearnih funkcija. Med̄u njih spada i najjed-
nostavnija funkcija - konstantna funkcija, funkcija zadana formulom f ( x) = b, gdje je b neki
fiksni broj (konstanta). Uzmimo za primjer f ( x) = 3. Ta je funkcija toliko jednostavna da nam
može biti i neobična. Konačno gdje je uopće x - ulaz u stroj. Ako ga želimo vidjeti evo ga
f ( x) = 3 + 0 ⋅ x
Ma koji broj stavili umjesto x na izlazu ćemo uvijek imati 3. Ako interpretiramo kao položaj
čestice u trenutku x, onda konstantnoj funkciji odgovara mirovanje: u svakom trenutku čestica
se nalazi na mjestu b. Grafovi takvih funkcija su horizontalni pravci:
b
f ( x) = b
x
Kad "spojimo" koeficijent a iz direktne proporcionalnosti i koeficijent b iz konstantne

funkcije dobijemo sve linearne funkcije:
Linearna funkcija
Funkciju f zadanu formulom f ( x) = ax + b zovemo linearna funkcija (neki još kažu afina
funkcija). Ako veličina y ovisi o veličini x po toj funkciji ( y = ax + b) tada kažemo da je
veličina y linearno ovisna o veličini x ili da jednoliko ovisi o x.
y
a>0
a=0
b
x
a<0
f ( x) = ax + b
Dakle grafovi ovih funkcija su nevertikalni pravci. Vrijedi i obratno. U odjeljku o koordinatnom
sistemu smo pokazali da nevertikalni pravci odgovaraju linearnim jednadžbama, dakle
linearnim funkcijama.
Za svaki izbor parametara a i b dobivamo po jednu linearnu funkciju. Tako npr. za izbor
a = −3 i b = 2 dobijemo funkciju f ( x) = −3 x + 2.
Vidjet ćemo da veliki dio matematike promjena počiva na jednostavnoj ideji da funkciju u
okolini nekog argumenta aproksimiramo odgovarajućom linearnom funkcijom. Geometrijski
gledano to znači da graf funkcije u okolini neke točke aproksimiramo odgovarajućim pravcem
(tangentom). Zbog takve ključne važnosti posvetit ćemo ovim funkcijama dodatnu pažnju.
Prije svega važno je znati smisao parametara a i b. Ako u linearnu funkciju f ( x) = ax + b

uvrstimo x = 0 dobijemo f (0) = b. Dakle, b je koordinata mjesta na y-osi u kojem graf linearne
funkcije siječe tu os. Geometrijski smisao parametra a već znamo (2.4.3 PRAVCI) : to je
koeficijent smjera pripadajućeg pravca. Iz tog možemo izvući i njegov sadržajni smisao u
odnosu linearno povezanih veličina y i x. Ukratko, a je konstantni omjer promjene vrijednosti
∆ y i pripadne promjene argumenta ∆ x linearne funkcije
y
y2
∆y
y1
∆x
x
x1 x2
Predznak promjena nam govori smjer stranica trokuta kako je niže ilustrirano
y y
− +
− −
a<0
+
+ x x
+
a>0
−
Brzina jednolike promjene
Veličina y ovisi linearno o veličini x upravo onda kada su njihove promjene ∆ y i ∆ x direktno
proporcionalne
y = ax + b upravo onda kada je ∆ y = a∆ x
Faktor proporcionalnosti a je tako stalan omjer promjena veličina y i x:
∆y
= uvijek isto = a
∆x
Zato taj omjer zovemo brzina jednolike promjene veličine y u odnosu na x.
Dakle, brzina linearne promjene se geometrijski manifestira kao koeficijent nagiba

pravca koji je graf te ovisnosti. Pošto smo linearne pravce već crtali u odjeljku o
koordinatnom sistemu, na tom se ovdje nećemo posebno zadržati.
Primjer 4.1.1. Koristeći smisao parametara a i b nacrtajmo sljedeće linearne funkcije:
3
a) f ( x) = x + 1, b) f ( x) = −1 − 3 x
2
Rješenje:
3
a) Iz izraza za funkciju lako očitamo da je a = a b = 1. Dakle pravac siječe y-os u
2
3
jedinici. Koeficijent a = će nam točno odrediti u kojem smjeru iz (0, 1) treba povući
2
3
pravac. Naprosto ćemo konstruirati trokut kojem je omjer kateta a = . Za katete je
2
najjednostavnije (ali ne i nužno) uzeti upravo brojnik i nazivnik od a:
3
3
2
1
2
x
−3 −2 −1 1 2 3
−1
−2
−3
b) Sada je a = −3 a b = −1. Iz točke (0, −1) nacrtat ćemo trokut u skladu s predznakom a:
3
2
1
x
−3 −2 −1 1 1 2 3
−1
−2
−3
−3
Primjer 4.1.2. Odredimo funkcije kojima su nacrtani pravci grafovi:
a) b)
y y
3 3
2 2
1 1
x x
−3 −2 −1 1 2 3 −3 −2 −1 1 2 3
−1 −1
−2 −2
−3 −3
Rješenje:
a) Pošto je graf pravac to je u pitanju linearna funkcija f ( x) = ax + b. Preostaje nam odrediti

a i b. Graf siječe y-os u 2 pa je po smislu parametra b upravo b = 2. Parametar a ćemo
odrediti iz omjera kateta bilo kojeg pravokutnog trokuta kojem hipotenuza leži na pravcu.
Ovdje je najjednostavnije uzeti trokut kojeg pravac zatvara s koordinatnim osima:
okomita kateta 2
a= = =2
horizontalna kateta 1
Tako je pravac graf funkcije f ( x) = 2 x + 2.
b) Posve analogno prethodnom primjeru možemo odrediti a i b. Pri tom kod odred̄ivanja a
iz istaknutog trokuta moramo paziti na predznak koji slijedi iz načina obilaženja kateta.
−1
Dakle a = = −1. Rezultat je f ( x) = − x − 1. Y
1
Ovi primjeri nam ilustriraju da predznak od a odred̄uje je li linearna funkcija

rastuća ili opadajuća, a iznos od a odred̄uje strminu pravca
Monotonost linearne funkcije
y
a>0
a=0
x
a<0
a > 0 → f ( x) = ax + b raste, a < 0 → f ( x) = ax + b opada, a = 0 → f ( x) = ax + b je konstanta
Strmina linearne funkcije
Po svom apsolutnom iznosu koeficijent smjera odred̄uje strminu pravca - što je taj iznos
veći to je pravac strmiji:
y
a=3
a=2
a=1
a = −1
a = −2
a = −3
Ilustrativan primjer linearne ovisnosti je ovisnost položaja čestice o vremenu pri jednolikom
gibanju po pravcu. Neka se npr. čovjek giba jednoliko po brojevnom pravcu tako da u jednoj
minuti prijed̄e dva metra. Ako se u trenutku t = 0 nalazio na položaju 1m, tada iz toga da se
jednoliko giba slijedi da će nakon nekog vremena t biti na položaju x = 1 + 2 t:
Tako je njegovo gibanje opisano linearnom funkcijom a brzina njegova gibanja, tj. stalni omjer
∆x
promjene položaja ∆ x i pripadnog proteklog vremena ∆ t je upravo koeficijent smjera: a = = 2.
∆t
x (m)
3
2 2
1
1
t (min)
−3 −2 −1 1 2 3
−1
−2
−3
4.1.3 Kvadratne funkcije i parabole
Kvadratne funkcije su funkcije zadane formulama oblika f ( x) = ax2 + bx + c gdje a ≠ 0 (inače

bi bila linearna funkcija). Njihovi grafovi su parabole. Npr. kad bacimo kroz zrak neki
predmet putanja je parabola (ako zanemarimo otpor zraka, a to je dopustivo za manje brzine i
masivnije predmete).
Crtajući funkcije oblika f ( x) = ax2 (npr. računajući vrijednosti u dovoljno točaka) dobit
ćemo neku od sljedećih krivulja, ovisno o izboru a
sve veći a > 0
sve manji a < 0
Grafove svih ostalih kvadratnih funkcija možemo dobiti translacijom ovih grafova.
Da bismo kvalitativno ispravno nacrtali graf dane kvadratne funkcije moramo znati
a) gdje joj je tjeme (tj. njena najviša, odnosno najniža točka)
Formule za tjeme parabole
Koordinate tjemena ( xT , yT ) dobivamo po ovim formulama:
b
xT = −
2a
b2 − 4ac
yT = −
4a
b) kamo je okrenuta
Okrenutost parabole
Ako je a > 0 tada je parabola okrenuta prema gore, a ako je a < 0 tada je parabola okrenuta
prema dolje:
a>0
x
a<0
c) i koliko je savinuta
Koliko je kvadratna funkcija savinuta utvrdit ćemo približno tako da je računamo u jednoj
točki pored tjemena i iskoristimo simetričnost parabole u odnosu na okomit pravac kroz tjeme.
Možemo na primjer odrediti gdje siječe y-os a to je upravo na visini y = c (zašto?). Ili, ako vidimo
da siječe x-os da joj nad̄emo nul-točke, koje su ionako značajna mjesta na grafu. Nultočke
dobijemo po formuli za rješenja pripadne kvadratne kvadratne jednadžbe ax2 + bx + c = 0
Postupak crtanja grafa kvadratne funkcije
f ( x) = ax2 + bx + c
1. Po formulama za tjeme nacrtamo tjeme.
2. Po predznaku koeficijenta a odredimo kud je okrenuta.
3. Odredimo koliko je savinuta tako da joj nad̄emo nultočke, ako ih ima, po formuli za
rješenja pripadne kvadratne jednadžbe, ili je izračunamo u nekom argumentu van
tjemena (najjednostavnije je odrediti f (0) = c)
Primjer 4.1.3. Nacrtajmo graf funkcije f ( x) = x2 − 2 x + 3
Rješenje:
Prvo iščitamo koeficijente a = 1, b = −2 i c = 3. Ubacivši ih u formule za koordinate tjemena

dobivamo xT = 1 i yT = 2. Kako je a pozitivan broj parabola je okrenuta prema gore. Tako do
sada o njoj znamo sljedeće:
3
2
1
x
−3 −2 −1 1 2 3
−1
−2
−3
Iz slike je jasno da ne treba računati nultočke jer ih funkcija nema. Zato ćemo odrediti
savinutost tako da odredimo presjecište sa y-osi a to nam daje upravo parametar c = 3.
Koristeći simetričnost parabole u odnosu na okomit pravac kroz tjeme konačno imamo:
3
2
1
x
−3 −2 −1 1 2 3
−1
−2
−3
Y
Primjer 4.1.4. Nacrtajmo graf funkcije f ( x) = − x2 + x + 2
Rješenje:
1 9
Koeficijenti su a = −1, b = 1 i c = 2. Formula za koordinate tjemena nam daje xT = i yT = .
2 4
Kako je a negativan broj parabola je okrenuta prema dolje pa ima nultočke i one su, po formuli
za nultočke, −1 i 2. Sada možemo nacrtati kvalitativni graf funkcije:
3
2
1
x
−3 −2 −1 1 2 3
−1
−2
−3
Y
U slučaju da je neki parametar nula kvadratna funkcija se može jednostavnije nacrtati:
Specijalne kvadratne funkcije
1. c = 0 → f ( x) = ax2 + bx. Sad lako nad̄emo nultočke faktoriziranjem jednadžbe ax2 + bx =

0. Zbog simetrije x-koordinata tjemena je aritmetička sredina nultočaka. Računajući
funkciju u toj točki dobit ćemo i y-koordinatu tjemena.
2. b = 0 → f ( x) = ax2 + c. Iz formula za tjeme možemo vidjeti da se tjeme nalazi na y-

osi i vrijednost mu lako odredimo: yT = f (0) = c. Izračunamo joj vrijednost u nekoj
susjednoj točki i na osnovu toga je lako nacrtamo.
Primjer 4.1.5. Nacrtajmo sljedeće specijalne kvadratne funkcije:
a) f ( x) = x2 − x b) f ( x) = x2 − 1
Rješenje:
1
a) Lako je vidjeti da su nultočke 0 i 1. To znači da je x-koordinata tjemena u (točno u
2
sredini). Uvrstimo li taj argument u funkciju na izlaz ćemo dobiti y-koordinatu tjemena
1 1
f ( ) = − . To nam je dovoljno da nacrtamo parabolu:
2 4
3
2
1
x
−3 −2 −1 1 2 3
−1
−2
−3
b) Pošto je b = 0 to je tjeme na y-osi na visini f (0) = −1. Funkciji je lako naći i nultočke:
x2 − 1 = 0 → x2 = 1 → x = ±1. Iz tih podataka lako možemo "izvući” graf:
3
2
1
x
−3 −2 −1 1 2 3
−1
−2
−3
Y
Poznavajući grafove lako nam je "vidjeti” svojstva kvadratnih funkcija.
Primjer 4.1.6. Za funkciju f ( x) = x2 − 2 x + 3 iz primjera 4.1.3 na strani 221 utvrdite domenu,

skup vrijednosti, rubno ponašanje, tablicu predznaka, tablicu rasta pada i ekstrema, te tablicu
zakretanja i točaka pregiba.
Rješenje: Precrtajmo graf ove funkcije sa strane 221

3
2
1
x
−3 −2 −1 1 2 3
−1
−2
−3
Vidimo da je funkcija definirana za sve realne brojeve dok joj je skup vrijednosti [2, ∞ >.
Predznak funkcije je stalno pozitivan. U ±∞ vrijednosti su joj neograničeno velike: lim f ( x) =
x→∞
∞, lim f ( x) = ∞. Vrijednosti funkcije padaju na intervalu od −∞ do 1 i od ∞ do 2, u 1 je
x→−∞
lokalni i globalni minimum, a nakon toga vrijednosti funkcije neograničeno rastu. Funkcija
stalno zakreće prema gore. Y
4.1.4 Polinomi i racionalne funkcije
Linearna i kvadratna funkcija su specijalni slučajevi jedne šire klase funkcija.
Polinomi
To su funkcije oblika
f ( x) = a n x n + a n−1 x n−1 + . . . + a 1 x1 + a 0 , a n ≠ 0, n ∈ {0, 1, 2, . . .}
Za n = 0 dopuštamo da bude i a 0 = 0. Brojeve a i , i ∈ {0, 1, 2, . . . , n} zovemo koeficijenti

polinoma.
Slobodnije rečeno to je svaka funkcija kojoj vrijednost f ( x) dobijemo polazeći od argumenta

x i vršeći konačan niz zbrajanja, oduzimanja, množenja i potenciranja prirodnim brojem.
√
Tako su polinomi f ( x) = 3 x5 − x3 + x2 + 1, f ( x) = 4 x4 − 1, f ( x) = 2 x − ln 3 (jer sami brojevi
mogu biti bilo kako zapisani i s njima možemo bilo što raditi ali ne i sa argumentom x√ ), f ( x) =
2 3 2
( x−1) ( x+1)+3( x−2), jer kad sredimo formulu dobijemo f ( x) = x − x +2 x−5, ali f ( x) = 4 x4 − 4
nije polinom jer je sad u jednom momentu u računanju s x urad̄eno korjenovanje!
Grafovi polinoma su raznoliki. Grubo govoreći oni su "valovitog” karaktera. Npr. ovakvog
Neke jednostavnije grafove dobro je poznavati:
f ( x) = x
y f ( x) = x2
( f ( x) = x2n )
y
f ( x) = x3
( f ( x) = x2n+1 )
Sve parne potencije kvalitativno izgledaju kao f ( x) = x2 , a neparne kao f ( x) = x3 .

Polinomi su dio još šire klase funkcija, racionalnih funkcija.
Racionalne funkcije
To su funkcije kod kojih vrijednost f ( x) dobijemo polazeći od argumenta x i drugih brojeva,

vršeći s njima konačan broj racionalnih operacija - zbrajanja, oduzimanja, množenja i
dijeljenja.
Primjer 4.1.7. Jesu li sljedeće funkcije racionalne:

3
x2 − x−1 x2 − x−1 x2 − x−1 ( x2 − x) 2
a) f ( x) = b) f ( x) = √ c) f ( x) = √ d) f ( x) =
3+ x 3+ x 3+ x 3+ x
Rješenje:
1
a) Da, jer je x−1 = racionalna operacija.
x
b) Ne, jer je x korjenovan.
c) Da, jer operacije koje su redom rad̄ene sa x su racionalne.

√ To što je u "igri” korjen broja
3 nema utjecaja na racionalnost funkcije jer je 3 tek broj koji sudjeluje u racionalnim
operacijama s x.
d) Ne, jer je u jednom koraku u računanju s x upotrebljeno korjenovanje

3 √
( x2 − x) 2 = ( x 2 − x )3 . Y
Primjer 4.1.8. Pojednostavnimo ovu racionalnu funkciju:
1
1+
f ( x) = x + x
x
Rješenje:
1
1+ 3
f ( x) = x + x = x+ x+1 = x + x+1 Y
x x2 x2
Ovaj primjer ilustrira opće svojstvo racionalnih funkcija - da se one mogu napisati u obliku
polinom
f ( x) =
polinom
Ako je nazivnik 1, tada je to polinom.

Točke u kojima racionalna funkcija nije definirana su nultočke polinoma u nazivniku.

Nultočke funkcije su nultočke polinoma u brojniku (ako je za njih definirana). Tipični grafovi
racionalnih funkcija izgledaju otprilike ovako
vertikalne asimptote
y
y = ax + b
kosa asimptota
x
x1 x2
Ova racionalna funkcija nije definirana u x1 i x2 , a u okolini tih točaka ima karakteristično
ponašanje racionalnih funkcija: one tu imaju vertikalne asimptote. Rubno ponašanje ove
funkcije opisano je kosom asimptotom no vrijednosti općenito mogu težiti brže u ±∞. No isto
tako može se desiti da racionalna funkcija za jako velike pozitivne ili negativne argumente teži
konačnoj vrijednosti, da ima horizontalnu asimptotu.
Jednu racionalnu funkciju treba posebno zapamtiti. To je funkcija obrnute proporcional-

nosti
Obrnuta proporcionalnost
a
Funkciju f zadanu formulom f ( x) = gdje a ≠ 0 zovemo obrnuta proporcionalnost.
x
Broj a zovemo koeficijentom obrnute proporcionalnosti. Ako veličina y ovisi o veličini
a
x po toj funkciji ( y = ) tj. umnožak veličina x i y je stalan ( x y = a), tada kažemo da je
x
veličina y obrnuto proporcionalna veličini x. Graf te funkcije je krivulja koju zovemo
hiperbola
y y
a>0 a<0
x x
Mnoge svakodnevne situacije sadrže obrnuto proporcionalne veličine. Za ilustraciju uzet

ćemo ovisnost vremena t da se prod̄e neka fiksna udaljenost d o brzini gibanja v
d
vt = d → t =
v
Dakle vrijeme putovanja je obrnuto proporcionalno brzini kretanja. Ako se gibamo dvostruko
većom brzinom stići ćemo za dvostruko manje vrijeme. To je specijalan slučaj općeg svojstva
obrnute proporcionalnosti:
Svojstva obrnute proporcionalnosti
a
Obrnuta proporcionalnost f ( x) = ima sljedeća svojstva:
x
1. Smisao koeficijenta a je da je on stalni umnožak vrijednosti y i pripadnog argumenta x.
2. Za pozitivan a n puta većem argumentu pridružena je n puta manja vrijednost
3. Ako je y obrnuto proporcionalan x s faktorom a tada je i x obrnuto proporcionalan y s

istim faktorom a.
O obrnutoj proporcionalnosti znamo govoriti i kada veličine nisu obrnuto proporcionalne.

Za primjer ću uzeti Newtonov zakon gravitacije koji kaže da gravitacijska sila F kojom se dva
tijela masa m 1 i m 2 privlače ovisi o udaljenosti r njihovih centara masa na sljedeći način
2
F =G
m1 m2
, gdje je G gravitacijska konstanta G = 6.67 ⋅ 10−11 Nm
r2 kg2
Sila F nije obrnuto proporcionalna udaljenosti nego kvadratu udaljenosti a faktor obrnute
proporcionalnosti je Gm 1 m 2 . U stvari sila F ovisi i o masama i o udaljenosti. No kada jedna
veličina ovisi o više njih često proučavamo ovisnost o jednoj veličini za fiksne vrijednosti ostalih
veličina. Na taj način kažemo i da je npr. sila F proporcionalna masi m 1 smatrajući pri tome
da su ostale veličine fiksne. To odgovara fizikalnoj situaciji u kojoj je druga masa stalna i
udaljenost stalna, a prvoj masi mijenjamo vrijednost.
Primjer 4.1.9. Koje su veličine u formuli za jednoliko gibanje s = vt direktno proporcionalne a

koje obrnuto proporcionalne?
Rješenje: Put s je direktno proporcionalan proteklom vremenu t i brzini gibanja v, dok su v

i t obrnuto proporcionalne veličine. Y
S matematičke strane najzanimljivija je najjednostavnija obrnuta proporcionalnost f ( x) =

1
x
y
1
f ( x) =
x
1
−1 x
1
−1
Na njoj jednostavno vidimo posljedice dijeljenja npr. malim negativnim brojem. Rezultati su
veliki po apsolutnom iznosu negativni brojevi:
y
1
f ( x) =
x
Isto tako možemo vidjeti što se dogad̄a kada dijelimo malim pozitivnim ili pak velikim
pozitivnim, odnosno negativnim brojevima.
Orijentacija
Nakon ove cjeline čitatelj treba znati što su linearne funkcije, da one izražavaju linearne
ovisnosti i da su njihovi grafovi pravci. Takod̄er treba znati da koeficijent a uz argument
funkcije izražava brzinu jednolike promjene i odred̄uje nagib pravca. Nadalje, čitatelj treba
znati crtati kvadratne funkcije, prepoznavati polinome i racionalne funkcije, pogotovo parne i
neparne potencije i obrnutu proporcionalnost.
Zadaci za vježbu
1. U sljedećim formulama odredite koje su veličine direktno proporcionalne:
a 2 1
a) s = t b) v = at c) v2 = 2as d) E = mv2
2 2
2. Odredite funkcije kojima su sljedeći pravci grafovi:

y y
a) b)
3 3
2 2
1 1
x x
−3 −2 −1 1 2 3 −3 −2 −1 1 2 3
−1 −1
−2 −2
−3 −3
m m
3. Nacrtajte grafove sljedećih gibanja: x = 3 m + 1 t, x = 4 t. Koje su brzine gibanja ovih
s s
tijela? Kada će se tijela sresti?
4. Na grafu su dana gibanja 3 tijela, A , B i C :
x A
B
C
t
Koje se tijelo giba najsporije, a koje najbrže? Koja su se dva tijela prva susrela?
5. Za svaku od navedenih parabola skicirajte njezin graf, nad̄ite globalne ekstreme i skup
vrijednosti, ispitajte rubno ponašanje te napravite tablicu predznaka i tablicu rasta, pada
i ekstrema:
a) f ( x) = − x2 + 2 x + 3 b) f ( x) = ( x − 1)2 − 1 c) f ( x) = −( x + 3)( x + 1)
6. Jesu li sljedeće funkcije racionalne:

√
x+ 2 x + 2 −2 3
a) f ( x) = b) f ( x) = ( ) c) f ( x) = 1 + x 2
x − log π x−1
7. S kojim veličinama je u direktno a s kojima obrnuto proporcionalan
xy x2 y u y2
a) u = b) u = c) =1
z z2 x3 z
8. Cenripetalna sila F kod jednolikog kruženja tijela mase m brzinom v po kružnici radijusa
mv2
r je F = . O kojim veličinama sila ovisi direktno proporcionalno a o kojim obrnuto
r
proporcionalno?
1
9. Na osnovu grafa funkcije f ( x) = zaključite kakve vrijednosti dobivamo kada pozitivan
x
broj dijelimo sve negativnijim brojem.
Rješenja
1. a) s je direktno proporcionalan a i t2
b) v je direktno proporcionalan a i t
c) v2 je direktno proporcionalan a i s
d) E je direktno proporcionalan m i v2
2
2. a) f ( x) = x − 1 b) f ( x) = − x − 1
3
3. m
x=4 t
s
m
x (m) x = 3m + 1 t
s
4
3
2
1
t (s)
1 2 3
Brzine su im 1m/s i 4m/s a srest će se nakon jedne sekunde.
4. Najbrže A , najsporije C . Prvi su se susreli A i C .
5. a) y
4
3
2
1
x
−3 −2 −1 1 2 3
−1
−2
Funkcija poprima maksimalnu vrijednost 4 u argumentu 1, skup vrijednosti joj je

< −∞, 4]. Tablica predznaka je
x∶ −1 3
f ( x) ∶ − 0 + 0 −
a tablica rasta i opadanja je
x∶ 1
f ( x) ∶ ↗ 4 ↘
maks.
b)
3
2
1
x
−3 −2 −1 1 2 3
−1
−2
Funkcija poprima minimalnu vrijednost −1 u argumentu 1, skup vrijednosti joj je

[−1, ∞ >. Tablica predznaka je
x∶ 0 2
f ( x) ∶ + 0 − 0 +
x∶ 1
f ( x) ∶ ↘ −1 ↗
min.
c) y
2
1
x
−3 −2 −1 1 2 3
−1
−2
Funkcija poprima maksimalnu vrijednost 1 u argumentu −2, skup vrijednosti joj je

< −∞, 1]. Tablica predznaka je
x∶ −3 −1
f ( x) ∶ − 0 + 0 −
x∶ −2
f ( x) ∶ ↗ 1 ↘
maks.
6. a) da b) da c) ne
7. a) Veličina u je direktno proporcionalna x i y a obrnuto proporcionalna z
b) Veličina u je direktno proporcionalna x2 i y a obrnuto proporcionalna z2
c) Veličina u je direktno proporcionalna x3 i z a obrnuto proporcionalna y2 .
8. Sila F je direktno proporcionalna masi m i kvadratu brzine v2 , a obrnuto proporcionalna

udaljenosti r .
9. Dobivamo po apsolutnom iznosu sve manji negativni broj.

1. Skicirajte kvadratne funkcije
a) f ( x) = − x2 − x + 2
[Rj.:
y
3
2
1
x
−3 −2 −1 1 2 3
−1
−2
−3
]
b) f ( x) = x2 − x
[Rj.:
y
3
2
1
x
−3 −2 −1 1 2 3
−1
−2
−3
]
c) f ( x) = x2 + x − 2
[Rj.:
y
3
2
1
x
−3 −2 −1 1 2 3
−1
−2
−3
]
2. Skiciranjem grafa riješite sljedeće nejednadžbe
a) x2 − 5 x + 4 < 0 [Rj.: < 1, 4 >] b) − x2 − 2 x + 3 ≤ 0 [Rj.: < −∞, −3] ∪ [1, ∞ >]
c) x2 − x − 6 ≤ 0 [Rj.: [−2, 3]] d) 2 x ≤ 8 − x2 [Rj.: [−4, 2]]
4.2 Korijeni i potencije
Orijentacija
U ovoj cjelini su opisane dvije značajne klase funkcija, korjeni i potencije.
3. FUNKCIJE
4.2.1 Drugi korijen
Već smo kod razmatranja jednadžbi vidjeli da je veoma važno imati suprotnu operaciju. Isto
tako bismo željeli imati suprotnu operaciju za funkciju kvadriranja. Već je u poglavlju o
funkcijama spomenuto da funkcija f ( x) = x2 nema inverznu funkciju jer s dva razna argumenta
dobivamo istu vrijednost pa vraćanje vrijednosti u argument nije jednoznačno odred̄eno:
y
f ( x) = x2
x
−1 1
No jednoznačnost možemo dobiti tako da napravimo dodatnu specifikaciju - da se vraćamo

u nenegativne brojeve. Time smo suzili izbor argumenata funkcije kvadriranja na skup
nenegativnih brojeva i dobili funkciju koja ima inverz
y
f ( x) = x2 , x ≥ 0
x
1
4.2. Korijeni i potencije 235
Inverz tako dobijene funkcije, funkcije kvadriranja nenegativnih (a ne svih) brojeva zovemo
drugi korijen:
Drugi korijen
√
Za svaki broj x ≥ 0 postoji jedinstveni broj y ≥ 0 takav da je y2 = x. Taj broj označavamo x
√
(ili 2 x) i čitamo "(drugi) korijen iz x”.
Kao i za svaku inverznu funkciju, graf drugog korijena dobit ćemo rotacijom grafa funkcije
f ( x) = x2 , x ≥ 0, kojoj je inverz:
Graf drugog korijena
y f ( x) = x2 , x ≥ 0
√
f ( x) = x
1
x
1
Za drugi korijen naravno vrijede sva svojstva inverznih funkcija koja smo istakli u cjelini
3.1.10 SUPROTNA FUNKCIJA. Druga pak svojstva možemo iščitati iz samog grafa
Osnovna svojstva drugog korijena
√
1. x ima smisla samo za nenegativne x.
√
2. x≥0
√
3. Za y ≥ 0, y = x upravo kada je x = y2
√
4. ( x)2 = x
√
5. Za y ≥ 0, y2 = y
√ √
6. x1 < x2 → x1 < x2 drugi korijen je rastuća funkcija.
√ √
Tako na primjer −9 nema smisla jer −9 ne pripada domeni funkcije drugi korijen, dok je 9 =
3 jer je 3 nenegativan broj koji kvadriran daje 9. U definiciji je istaknuta riječ ’nenegativan’
da bismo imali jednoznačnost pravila jer postoji i negativan broj -3 koji kvadriran daje 9. Zato
je, ako se ne ograničimo na nenegativne brojeve, veza kvadriranja i drugog korijena nešto
složenija i nju lako možemo otkriti iz simetričnosti grafa kvadriranja:
Veza kvadriranja i korjenovanja
√
1. y2 = x upravo kada je y = ± x
√
2. y2 = ∣ y∣ (apsolutna vrijednost broja y)
√
3. ( x)2 = x
Prvo svojstvo nam 2

√ kaže kako rješavati kvadratne jednadžbe. Npr. rješenja jednadžbe y = 25
su brojevi y = ± 25 tj. brojevi 5 i −5.
Primjer 4.2.1. Riješimo sljedeće jednadžbe
a) x2 = −100 b) x2 = 0 c) x2 = 100 d) x2 = 10
Rješenje:
a) Za svaki x je x2 ≥ 0 (zašto?), pa jednadžba nema rješenja.
b) Postoji samo jedan broj koji kvadriran daje nulu, a to je 0 (zašto?). Dakle x = 0.
c) Postoje dva med̄usobno suprotna broja koja kvadrirana daju 100, a to su 10 i −10.
√ √
d) Postoje dva med̄usobno suprotna broja koja kvadrirana daju 10, a to su 10 i − 10. Y
Drugo svojstvo drugog korijena nam kaže da √se korijen i kvadriranje

√ u navedenom poretku
ne poništavaju za negativne brojeve jer npr. (−3)2 ≠ −3, već je (−3)2 = ∣ − 3∣ = 3. Zato u
takvim situacijama treba ponekad biti oprezan i imati na umu da se korjenovanje i kvadriranje
ne poništavaju, kako se obično govori, već da to vrijedi samo za nenegativne brojeve, dok je
prava veza nešto složenija.
4.2.2 Računanje s drugim korijenima
Drugi korijeni brojeva su najčešće

√ iracionalni brojevi. Tako pomoću korijena √ neke brojeve
√
jedino i možemo opisati. Npr.
√ 4 = 2 pa ćemo radije taj broj zvati "2”, nego " 4”. Ali za 2
nemamo boljeg imena od " 2” jer to nije racionalan broj (ne možemo ga jednostavnije zapisati
u obliku kvocijenta
√ dva prirodna broja). Istina, možemo ga približno prikazati decimalnim
razvojem 2 ≈ 1.42 . . ., no to je tek približan opis udoban za približno numeričko računanje.
Pravi opis
√ kojim ga identificiramo je upravo ovaj:√da √
je to pozitivan broj koji kvadriran daje 2,
dakle 2. Isto tako je i s većinom korijena (npr. 3, 5, itd.). Zato moramo razviti pravila za
rad s takvim zapisima, pravila za rad s korijenima.
Prisjetimo se razlomaka. Prije nego bismo računali s razlomcima, prvo bismo ih "uredili”,
pokratili brojnik i nazivnik. Slično radimo i s korijenima. Prije računanja
√ nastojimo
√ √ ih malo
urediti na sljedeći način.
√ √ Jasno je da ako je u pitanju ure d̄ivanje 4 da je 4 = 22 = 2. Ali
kako bismo uredili 8 = 4 ⋅ 2? Tu će nam pomoći sljedeća pravila
√ √
√ √ √ a a
a⋅b = a⋅ b, =√
b b
Podsjetimo se dogovora da kada ne napišemo za koje a i b jednakost vrijedi tada se

podrazumijeva da vrijedi za sve a i b za koje obje strane jednakosti imaju smisla. U ovom
slučaju to su nenegativni a i b. Jednakost se može napisati i tako da vrijedi za sve a i b kojima
je umnožak nenegativan na sljedeći način:
√ √
√ √ √ a ∣ a∣
a⋅b = ∣ a∣ ⋅ ∣ b∣, =√
b ∣ b∣
Naravno, za nenegativne brojeve to je upravo ono jednostavnije pravilo jer je tada ∣a∣ = a i
∣ b∣ = b.
√
Ova pravila nam daje način da "uredimo” 8:
√ √ √ √ √ √ √
8= 4⋅2 = 4 ⋅ 2 = 22 ⋅ 2 = 2 ⋅ 2
Ovakav način sred̄ivanja korjenskog zapisa zovemo djelomično korjenovanje. Osnovna

ideja je da podkorjenski izraz prikažemo u obliku faktora od kojih su neki kvadrati. Ukupan
učinak prethodnog postupka je da te kvadrate možemo korjenovati. Zato to pravilo možemo i
ovako jednostavnije zapisati:
Djelomično korjenovanje
√ √
a2 b = ∣ a∣ b
√ √
Za a ≥ 0 a2 b = a b
Primjer 4.2.2. Djelomično korjenujmo

√
√ √ 24 ⋅ 32
a) 24 ⋅ 35 ⋅ 57 b) 432 c)
56
√ √
27 a4 b 3 √
d) e) f) 16a4 b6 c3 za a, b, c ≥ 0
2 c6
Rješenje:
a) Ispred korijena možemo "izvući” samo potencije s parnim eksponentom, pa ćemo prvo
takve izdvojiti u umnošku:
√ √ √ √
24 ⋅ 35 ⋅ 57 = 24 ⋅ 34 ⋅ 3 ⋅ 56 ⋅ 5 = 22 ⋅ 32 ⋅ 53 3 ⋅ 5 = 4500 15
b) Da bismo djelomično korjenovali, moramo u broju otkriti faktore s parnim eksponentima.

To nam daje rastav broja na proste faktore:
√ √ √ √ √
432 = 24 ⋅ 33 = 24 ⋅ 32 ⋅ 3 = 22 ⋅ 3 3 = 12 3
√
24 ⋅ 32 22 ⋅ 3 √ 12
c) 6
= 3 1=
5 5 125
d) Kod traženja parnih eksponenata obično se proširivanjem brojnika i nazivnika nastoji
dobiti parni eksponent u nazivniku, da bi se cijeli nazivnik mogao "izvući” pred korijen:
√ √ √
27 33 ⋅ 2 32 ⋅ 2 ⋅ 2 3 √
= = = 6
2 2⋅2 22 2
√ √
a4 b 3 a4 b 2 b a2 b √
e) = = 3 b
c6 c6 ∣c ∣
f) Kada su brojevi nenegativni tada ne moramo voditi brigu o apsolutnim vrijednostima.
Uglavnom ćemo sred̄ivati takve izraze:
√ √ √
16a4 b6 c3 = 24 a 4 b 6 c 2 c = 4 a 2 b 3 c c Y
Kako vršiti operacije s korjenskim zapisima? Što se tiče zbrajanja i oduzimanja stvar je
jednostavna. Tu naprosto
√ nemamo
√ √ pravila√osim √već poznatog nam pravila da možemo zbrajati
"iste”. Tako je npr. 2 + 2 2 = 3 2, dok 2 + 3 ne možemo pojednostavniti. Ne možemo ga
jednostavnije opisati nego da je to broj koji je zbroj korijena iz 2 i korijena iz 3.

√ √
√ √ √ √ √ 1 √ 1
a) 50 + 8 b) 343 − 252 − 7 c) − 8+
2 8
Rješenje:
a) Na prvi pogled se čini da se ovi korijeni ne mogu zbrojiti no prvo trebamo djelomično
korjenovati i tek onda vidjeti jesu li se pojavili isti korijeni:
√ √ √ √ √ √ √
50 + 8= 2 ⋅ 52 + 2 ⋅ 22 = 5 2 + 2 2 = 7 2
√ √ √ √ √ √ √ √ √
b) 343 − 252 − 7= 7 ⋅ 72 − 7 ⋅ 62 − 7 = 7 7−6 7− 7=0
√ √ √ √
1 √ 1 2 √ 2 2 1√ √ 1√
c) − 8+ = − 2 ⋅2+ = 2−2 2+ 2=
2 8 22 23 ⋅ 2 2 4
1 1 √ 5√
= ( −2+ ) 2 = − 2
2 4 4
Y
Pravila za množenje i dijeljenje smo već upoznali:
Množenje i dijeljenje korijena
√ √ √
1. a⋅ b= a⋅b
√ √
a a
2. √ =
b b

√ √ 1√ 1√ √ √ √
a) 2 28 ⋅ 3 21 b) 28 ⋅ 21 c) 2ab2 ⋅ 3 a2 b ⋅ a2 b 3
7 2
Rješenje:
√ √ √ √ √ √ √
a) 2 28 ⋅ 3 21 = 2 22 ⋅ 7 ⋅ 3 3 ⋅ 7 = 2 ⋅ 2 7 ⋅ 3 3 ⋅ 7 = 12 3 ⋅ 72 =
√ √
= 12 ⋅ 7 3 = 84 3
1√ 1√ 1√ 2 1√ 1 √ 1√ 1√ 7√ √
b) 28 ⋅ 21 = 2 ⋅7⋅ 3⋅7 = ⋅2 7⋅ 3⋅7 = 3 ⋅ 72 = 3= 3
7 2 7 2 7 2 7 7
√ √ √ √ √ √
c) 2ab2 ⋅ 3 a2 b ⋅ a2 b 3 = 2ab2 ⋅ 3a2 b ⋅ a2 b3 = 6 a5 b 6 = a2 b 3 6 a

√ √ √ √ √ √ √ √ 2
a) ( 3 − 8) ⋅ ( 2 − 12) b) ( 2 + 3+ 2− 3)
Rješenje:
√ √ √ √ √ √ √ √
a) ( 3 − 8) ⋅ ( 2 − 12) = ( 3 −3 ⋅ 22 ) =2 ⋅ 22 ) ⋅ ( 2 −
√ √ √ √
= ( 3 − 2 2) ⋅ ( 2 − 2 3) =
√ √ √ √ √ √ √ √
= 3⋅ 2− 3⋅2 3−2 2⋅ 2+2 2⋅2 3 =
√ √ √ √ √ √
= 6 − 2 32 − 2 22 + 4 6 = 5 6 − 2 ⋅ 3 − 2 ⋅ 2 = 5 6 − 10
√ √ √ √ 2
b) ( 2 + 3 + 2 − 3) =
√ √ 2 √ √ √ √ √ √ 2
= ( 2 + 3) + 2 2 + 3 ⋅ 2 − 3 + ( 2 − 3) =
√ √ √ √ √
= 2 + 3 + 2 (2 + 3) ⋅ (2 − 3) + 2 − 3 =
√ √ 2 √ √
= 4 + 2 4 − ( 3) = 4 + 2 4 − 3 = 4 + 2 1 = 6
Y
Složenije algebarske izraze sred̄ujemo na isti način kao što smo sred̄ivali algebarske izraze
u poglavlju o algebarskim izrazima. No sada imamo dodatna pravila sred̄ivanja i, kao što se
vidi iz prethodnog zadatka, dodatne mogućnosti faktorizacije. Npr. za pozitivne a i b prije
nismo mogli faktorizirati a − b. Ali sada možemo zahvaljujući tome da svaki pozitivan broj
možemo prikazati kao kvadrat svoga korijena:
√ 2 √ 2 √ √ √ √
a − b = ( a) − ( b ) = ( a − b)( a + b)

√
x−1 x+1 1 1
a) √ b) √ ∶ √ 3 ⋅
x− x x + x + 1 ( x) − 1 x − 1
Rješenje:
√ 2 √ √ √ √ √ √
x−1 ( x ) − 1 ( x − 1) ⋅ ( x + 1) x+1 x+1 x x+ x
a) √ = √ 2 √ = √ √ = √ = √ ⋅√ =
x − x ( x) − x x ⋅ ( x − 1) x x x x
√ √ √ 3
x+1 1 1 x + 1 ( x) − 1 1
b) √ ∶ √ 3 ⋅ = √ ⋅ ⋅ √ 2 =
x + x + 1 ( x) − 1 x − 1 x + x + 1 1 ( x) − 1
√ √ √
x + 1 ( x − 1)( x + x + 1) 1
= √ ⋅ ⋅ √ √ =1 Y
x+ x+1 1 ( x − 1)( x + 1)
Što se tiče usporedbe, pošto kvadrat većeg pozitivnog broja daje veći broj to je i korijen
većeg broja veći broj. To se lijepo može vidjeti na grafu funkcije drugi korijen. Što uzimamo
veći argument dobijamo veći korijen:
√
f ( x) = x
Usporedba korijena
√ √
a< b upravo kada je a < b
√ √
Primjer 4.2.7. Koji je broj veći, 3 5 ili 4 3?
Rješenje: Da bismo ih usporedili oba ćemo broja prikazati kao korijen nekog broja. To radimo
na način koji je suprotan postupku djelomičnog korjenovanja:
√ √ √ √ √ √ √
3 5= 32 ⋅ 5 = 45, 4 3 = 42 ⋅ 3 = 48. Dakle, veći je broj 4 3. Y
4.2.3 Korjenske jednadžbe
Osnovna ideja rješavanja jednadžbi s korijenima je da se riješimo korijena kvadriranjem. No,

sjetite se diskusije o jednadžbama - kvadriranje može dovesti do viška rješenja. Zato nema
druge nego sva dobijena rješenja provjeriti uvrštavanjem u početnu jednadžbu.

√ √
a) x+1−2 = 0 b) x−1+2 = x−1
Rješenje:
a) Ova jednadžba ima smisla za sve x ≥ −1. Ako bismo je odmah kvadrirali ne bismo se
uspjeli riješiti korijena (zašto?). Prvo moramo korijen izolirati na jednoj strani pa tek
onda kvadrirati:
√
x+1−2 = 0
√ 2
x+1 = 2 ∣
x+1 = 4
x=3
Ovo rješenje pripada domeni početne jednadžbe. Ali pošto smo u postupku rješavanja
kvadrirali, to ne znači automatski i da jeste njeno rješenje. Moramo ga provjeriti
uvrštavanjem:
√
3 + 1 − 2 = 0?
To je istinita tvrdnja pa je 3 zaista rješenje početne jednadžbe.
√
b) x−1+2 = x−1 ∣−2
√ 2
x−1 = x−3 ∣
√ 2
( x − 1) = ( x − 3)2
x − 1 = x2 − 6 x + 9
x2 − 7 x + 10 = 0
√
7± 72 − 4 ⋅ 10
x=
2
x = 2 ili x = 5
Uvrštavanje u početnu jednadžbu daje da 5 jeste rješenje početne jednadžbe a 2 nije.
Y
4.2.4 Apsolutna vrijednost
Sada ćemo pobliže ispitati jednu funkciju koja se često javlja u matematičkim razmatranjima
ali i u primjeni matematike. To je funkcija koja broju x pridružuje√njegovu apsolutnu vrijednost
vrijednost ili iznos ∣ x∣. Ona spada u korjenske funkcije jer je ∣ x∣ = x2 . Med̄utim osnovni smisao
ove operacije je da ona "briše predznak broju", ako je negativan. To "brisanje predznaka" radi
sljedeća formula:
Apsolutna vrijednost
x za x ≥ 0
∣ x∣ = {
− x za x < 0
To je definicija ovog pojma pomoću starih pojmova, i to definicija po slučajevima - šta treba
raditi s x ovisi o tome je li on negativan ili ne. Ako je negativan treba uzeti njemu suprotni √
broj, a ako nije treba uzeti njega samog. Dakle, ∣3∣ = 3, jer je to pozitivan broj, dok je ∣1 − 2∣ =
√ √ √
−(1 − 2) = 2 − 1, jer je 1 − 2 negativan broj.
Primjer 4.2.9. Za f ( x) = ∣− x − ∣ x − 1∣∣ izračunajmo f (−1)
Rješenje: f (−1) = ∣−(−1) − ∣−1 − 1∣∣ = ∣1 − ∣−2∣∣ = ∣1 − 2∣ = ∣−1∣ = 1 Y
Geometrijski gledano apsolutna vrijednost broja je njegova udaljenost od ishodišta, a

apsolutna vrijednost razlike brojeva njihova med̄usobna udaljenost.
Geometrijska interpretacija apsolutne vrijednosti
∣ x∣ je udaljenost broja x od nule
x 0
∣ x − y∣ je udaljenost brojeva x i y
x− y
x y
Ova geometrijska interpretacija može pomoći u rješavanju jednostavnijih jednadžbi i

nejednadžbi s apsolutnom vrijednošću:
Primjer 4.2.10. Riješimo sljedeće jednadžbe i nejednadžbe:
a) ∣ x + 1∣ = 2 b) ∣ x + 1∣ = −2 c) ∣ x − 3∣ < 2 d) ∣2 x∣ ≥ 1
Rješenje:
a) Da je ∣ x + 1∣ = 2 znači da je x + 1 za 2 udaljen od ishodišta:
2 2
−2 0 2
Dakle x + 1 = 2 ili x + 1 = −2. Odatle sljedi da je x = 1 ili x = −3
b) Nijedan broj ne može biti udaljen od ishodišta za negativan broj, pa jednadžba nema
rješenje.
c) Brojevi koji su udaljeni za manje od 2 od ishodišta nalaze se izmed̄u −2 i 2:
2 2
⟨///////////////////
∣ ⟩
−2 0 2
Dakle, −2 < x−3 < 2/ + 3 → −1 < x < 5 → x ∈< −1, 5 >
d) Da je 2 x za više ili jednako 1 udaljen od ishodišta znači da se nalazi ili ispred −1 ili iza 1:
1 1
/////////] ∣ [/////////
−1 0 1
−1 1
Dakle, 2 x ≤ −1 ili 2 x ≥ 1. Iz tog slijedi da je x ≤ ili x ≥ . Tako su rješenja nejednadžbe
2 2
−1 1
x ∈ ⟨−∞, ] ∪ [ , ∞⟩ Y
2 2
Apsolutna vrijednost nema baš nešto puno korisnih svojstava:

Svojstva apsolutne vrijednosti
1. ∣ x∣ ≥ 0
2. ∣− x∣ = ∣ x∣
3. ∣a ⋅ b∣ = ∣a∣ ⋅ ∣ b∣
a ∣ a∣
4. ∣ ∣ =
b ∣ b∣
5. ∣a + b∣ ≤ ∣a∣ + ∣ b∣
U fizici se brzina jednolikog gibanja ponekad definira kao promjena položaja u jedinici
∆x ∆s
vremena v = , a ponekad i kao prijed̄eni put u jedinici vremena v = . No to nisu iste
∆t ∆t
veličine jer promjena položaja može biti i negativna veličina dok je prijed̄eni put pozitivna
veličina. Npr ako je tijelo u vremenu ∆ t = 1 s iz položaja x1 = 5 m stiglo u položaj x2 = 1 m,
tada je njegova promjena položaja ∆ x = x2 − x1 = 1 m − 5 m = −4 m, dok je prijed̄eni put
∆ s = ∣∆ x∣ = ∣−4 m∣ = 4 m.
Kada se tijelo giba u prostoru tada je njegova brzina vektor jer opisuje koliko se brzo
giba i u kojem smjeru. Kada se ograničimo na pravac, tu brzina može imati dva smjera,
pa je možemo opisati brojem s predznakom: negativan predznak govori da se tijelo kreće u
negativnom smjeru uvedenog koordinatnog sustava na pravcu, a pozitivan predznak da se
kreće u pozitivnom smjeru. Zato se brzina definira kao "broj s predznakom":
∆x
v=
∆t
No u svakodnevnom životu gdje imamo jednostavnije situacije nećemo baš reći da se

automobil gibao od Splita do Zagreba brzinom od −100 km/h s obrazloženjem da je to negativan
broj jer je pozitivni smjer koordinatnog sustava uzet od Zagreba prema Splitu. Tu kada
govorimo o brzini, tada gledano u odnosu na prethodnu standardnu definiciju brzine u nauci,
mislimo u stvari na iznos brzine, prijed̄eni put u jedinici vremena:
∆ x ∣∆ x∣ ∆ s
∣ v∣ = ∣ ∣= =
∆t ∆t ∆t
U praksi se za iznos brzine i dalje govori "brzina", no važno je znati da se u nauci pod
tim misli ne na brzinu nego na iznos brzine. To je isti tip svakodnevnog ugodnog ali naučno
nekorektnog izražavanja kao i kada govorimo da je težina nečega 5 kg, jer je težina sila
koja se mjeri Newtonima, dok se kilogramima mjeri masa. No problema nema sve dok se
podrazumijeva da se pri tom misli na težinu tijela mase m = 5 kg, a koja je u standardnim
uvjetima jednaka mg ≈ 5 kg ⋅10 m/s2 = 50 N.
Brzina i iznos brzine
∆x
brzina: v =
∆t
∆ x ∆s
iznos brzine: ∣v∣ = ∣ ∣=
∆t ∆t
Iz definicije funkcije apsolutne vrijednosti možemo odrediti i njen graf:
x za x ≥ 0
∣ x∣ = {
− x za x < 0
Definicija kaže da se ona podudara s funkcijom f 1 ( x) = x za x ≥ 0, a s funkcijom f 2 ( x) = − x

za x < 0. Tako se i njen graf poklapa s grafom funkcije f 1 za x ≥ 0 a s grafom funkcije f 2 za x < 0.
Pošto ga tako poznajemo po dijelovima možemo ga i cijelog nacrtati:
Graf apsolutne vrijednosti
y f ( x) = ∣ x∣
f 1 ( x) = x f 2 ( x) = − x
Logika kojom smo pronašli graf pomoći će nam i u drugim situacijama, pa je vrijedi posebno
istaći. Iskoristili smo definiciju da bismo novi problem vezan za definirani pojam (crtanje grafa
funkcije apsolutne vrijednosti) preveli na problem vezan za stare već poznate nam pojmove
(crtanje grafova linearnih funkcija). Definicijom uvodimo novi znak kojim izražavamo
nešto što nam je značajno. No definicija je i sredstvo za "dešifriranje" novog znaka.
Ona nam kaže kako se riješiti novog znaka, kako nešto što smo izrekli tim znakom
izreći bez njega, To nam je pogotovo važno u onim slučajevima kada ne znamo što
bismo s novim znakom. A takva je upravo apsolutna vrijednost. To je značajan pojam ali
nemamo baš dobra pravila za rad s njim. Zato ćemo teže probleme s apsolutnom vrijednošću
rješavati tako da ćemo pomoću definicije apsolutnu vrijednost prevesti na stare pojmove.
Primjer 4.2.11. Nacrtajmo graf funkcije f ( x) = ∣2 − x∣.

Rješenje: Koristeći definiciju riješit ćemo se znaka apsolutne vrijednosti:
2 − x za 2 − x ≥ 0 2 − x za x ≤ 2
∣2 − x ∣ = { → ∣2 − x∣ = {
−(2 − x) za 2 − x < 0 x − 2 za x > 2
Dakle, funkcija ∣2 − x∣ se za x ≤ 2 podudara s funkcijom 2 − x a za x > 2 s funkcijom x − 2:
y f ( x) = ∣ x − 2∣
3
2
1
x
−2 −1 1 2 3 4 5 6
Y
Primjer 4.2.12. Nacrtajmo graf funkcije ∣ f ( x)∣ ako je graf funkcije f ( x) sljedeći:
y
2
1
x
−2 −1 1 2 f ( x)
−1
−2
Rješenje:
Moramo analizirati predznak izraza ispod apsolutne vrijednosti. No to nam direktno daje
graf funkcije f ( x):
x∶ −2 0 2
f ( x) ∶ + − + −
Pošto apsolutna vrijednost ne radi ništa s pozitivnim brojevima dok negativnima mijenja
predznak, to znači da ćemo graf funkcije ∣ f ( x)∣ dobiti od grafa funkcije f ( x) tako da dijelove
koji su poviše x-osi ostavimo kakvi jesu a dijelove ispod x-osi zarotiramo oko x-osi za 180○ :
1
∣ f ( x)∣
x
−2 −1 1 2
−1
−2
Y
Veza grafova funkcija f ( x) i ∣ f ( x)∣
Da bismo od grafa funkcije f ( x) dobili graf funkcije ∣ f ( x)∣ trebamo dijelove grafa ispod
x-osi zrcaliti po x-osi:
y y
f ( x) ∣ f ( x)∣
x x
4.2.5 Viši korijeni
Analogno drugom korijenu definiraju se i "viši” korijeni. Pošto se oni ne pojavljuju tako često
u jednostavnijom primjenama i pošto ćemo ih naučiti predstavljati potencijama, to se ovdje
nećemo puno zadržati na njima.
Za n paran prirodan broj funkcija f ( x) = x n , vidjeli smo, izgleda ugrubo kao kvadratna
funkcija:
y
f ( x) = x n , n paran
x
−1 1
Dakle, ta funkcija je invertibilna kao i kvadratna funkcija samo na skupu nenegativnih

brojeva. Njen inverz zovemo n-ti korijen .
Parni korijeni
Neka je n paran prirodan broj. Tada za svaki broj x ≥ 0 postoji jedinstveni broj y ≥ 0 takav
√
da je yn = x. Taj broj označavamo n x.
Njen graf je ugrubo isti kao i graf drugog korijena:
Graf parnog korijena
√
f ( x) = n
x, n paran
1
x
1
Svojstva parnih korijena su ista kao i za drugi korijen:
Osnovna svojstva parnih korijena
√
1. n
x ima smisla samo za nenegativne x
√
2. n
x≥0
√
3. Za y ≥ 0 y = n
x upravo kada je x = yn
√ n
4. ( n x) = x
√
5. Za y ≥ 0 n
yn = y
√ √
6. x1 < x2 → n x1 < n x2 , rastuće su funkcije
√
4
Tako
√ naprimjer −16 nema smisla jer −16 ne pripada domeni funkcije četvrti korijen, dok je
4
16 = 2 jer je 2 nenegativan broj koji "dignut na četvrtu” daje 16. U definiciji je istaknuta
riječ ’nenegativan’ da bismo imali jednoznačnost pravila jer postoji i negativan broj −2 koji
"dignut na četvrtu” daje 16. Zato je, ako se ne ograničimo na nenegativne brojeve, veza kao i
kod drugog korijena nešto složenija:
Veza parnog korijena i potenciranja
Za parni korijen
√
1. yn = x upravo kada je y = ± n x
√
2. n
yn = ∣ y∣
Za neparan prirodan broj funkcija f ( x) = x n izgleda ovako
y
f ( x) = x n , n neparan
1
−1
x
−1
1
Dakle ona je invertibilna i njen inverz je neparni korijen.
Neparni korijeni
Neka je n neparan prirodan broj. Tada za svaki broj x postoji jedinstveni broj y takav da je
√
yn = x. Taj broj označavamo n x.
Graf neparnog korijena
√
f ( x) = n
x, n neparan
1
−1
x
−1
1
Zbog bezuvjetne invertibilnosti svojstva neparnih korijena su jednostavnija:
Osnovna svojstva neparnih korijena
√
1. n
x ima smisla za sve x
2. Skup vrijednosti je cijeli skup realnih brojeva
√
3. y = n
x upravo kada je x = yn
√ n
4. ( n x) = x
√
5. n
yn = y
√ √
6. x1 < x2 → n x1 < n x2 , rastuće su funkcije

√
3
√
4
√
5
a) −27 b) −27 c) −27
Rješenje:
√
3
a) Pošto je (−3)3 = −27, to je −27 = −3
√
4
b) Parne korijene možemo vaditi samo iz nenegativnih brojeva, pa −27 ne postoji (kao što
1
ni ne postoji).
0
c) Lako se uvjeriti, kao i za drugi korijen, da je peti korijen prirodnog broja n prirodan (i
racionalan) upravo kada su u njegovom
√ rastavu na proste faktore svi eksponenti djeljivi
5
s 5. Broj 27 nije takav broj, pa −27 nema boljeg imena. Jedini možemo računati niz
koji ga sve bolje aproksimira, kao što smo radili i kod drugog korijena:
(−2)5 < −27 < (−1.9)5 , (−1.94)5 < −27 < (−1.93)5 , (−1.934)5 < −27 < (−1.933)5 . . .
√5
Tako računamo niz −1.9, −1.93, −1.933, koji je sve bliže broju −27. Y
Evo upute za rješavanje jednostavnih jednadžbi:
Rješavanje jednadžbe x n = a
Za parni prirodni broj n jednadžba x n = a
1. za a < 0 nema rješenja

2. za a = 0 ima točno jedno rješenje: x = 0
√ √
3. za a > 0 ima dva rješenja: x = n
a ili x = − n a.
Za neparni prirodni broj n jednadžba x n = a ima za svaki a točno jedno rješenje
√
x= n
a
a) 2 x3 + 2 = 0 b) (2 + x4 ) ⋅ 8 = 100
Rješenje:
a) 2 x3 + 2 = 0 ∣ − 2
2 x3 = −2 ∣ ∶ 2
√
3
x3 = −1 ∣
√
3
x= −1
x = −1
b) (2 + x4 ) ⋅ 8 = 100 ∣ ∶ 8
100
2 + x4 = ∣−2
8
√
4
25
x4 = −2 ∣
2
√
4 21
x=± Y
2
Kao i kod drugih korijena mogu se razviti odgovarajuća pravila za više korijene. No
jednostavnije je više korijene pojednostavnjivati pomoću pravila za potencije, koje ćemo sada
razmatrati.
4.2.6 Potencije
U poglavlju o matematičkom jeziku već smo koristili potencije kao skraćeni zapis množenja.
Sad ćemo ih detaljnije opisati. Brojevima a i b uz neke ograde pridružit ćemo broj a b koji
zovemo njihovom potencijom. Broj koji je "dolje” zovemo bazom, a broj koji je "gore”
eksponentom potencije. U standardnom zapisivanju potencije a b brojeva a i b nema oznake
za tu operaciju već je ona istaknuta rasporedom zapisa ovih brojeva. Postoji i drugi zapis ove
operacije koji se obično koristi u računarstvu i u kojem ona ima svoju oznaku: a exp b ili
exp b (a). Potencije ćemo definirati postepeno
Potenciranje prirodnim brojem
Svakom broju a i svakom prirodnom broju b pridružujemo broj a b koji dobijemo množeći b
puta broj a:
ab = a ⋅ a ⋅ . . . ⋅ a
´¹¹ ¹ ¹ ¹ ¹ ¹ ¹ ¹ ¸¹¹ ¹ ¹ ¹ ¹ ¹ ¹ ¹ ¹¶
b puta
Ovaj smisao smo do sada i koristili u sred̄ivanju algebarskih izraza. Tamo smo vidjeli da
su pravila rada s ovakvim potencijama jednostavna. Sad ćemo proširiti ovu definiciju na ostale
brojeve. Te definicije nemaju neki naročiti sadržajni smisao, već imaju formalnu motiviranost:
zamišljene su tako da bi se zadržala sva ugodna pravila za potencije.
Potenciranje cijelim brojem
1. Za proizvoljan broj a i prirodan broj n a n = a ⋅ a ⋅ . . . ⋅ a ( n puta)
2. Za a ≠ 0, a0 = 1 (00 nije definirano)
1 n
3. Za a ≠ 0, a−n = ( )
a
1
Tako je npr. 2−3 = . Ili općenito, potenciranje negativnim eksponentom je potenciranje
23
2 −2 3 2 9
recipročnog broja iznosom eksponenta. Npr. ( ) = ( ) = .
3 2 4
Iz istih razloga definira se pomoću korijena potenciranje racionalnim brojem:
Potenciranje racionalnim brojem
Za a > 0 te prirodan broj n i cijeli broj m
m √
n
an = am

3 2 23
a) 4 2 b) (−8) 3 c) 1 32
Rješenje: Računamo po definiciji:

3 √ √
a) 4 2 = 43 = 64 = 8
2 √ √
b) (−8) 3 = (−8)2 = 3 64 = 4
3
23 √
32
√
c) 1 32 = 123 = 32 1 = 1 Y
Potenciranje iracionalnim brojem se definira kao limes odgovarajućeg niza potencija s

racionalnim eksponentima:
Potenciranje iracionalnim brojem
Za i iracionalan broj takav da je i = lim r n , gdje je r 1 , r 2 , . . . , r n , . . . niz racionalnih brojeva i

n→∞
a > 0 definiramo
a i = lim a r n
n→∞
√
Tako je npr. 10 2 = 101.4142...
Tako potencije s iracionalnim eksponentima

√ možemo aproksimirati potencijama s dovoljno
bliskim racionalnim eksponentima. Npr. 10 2 ≈ 101.41
Mada su u izrazu za potenciju a r moguće i neke kombinacije s negativnom bazom a mi
ćemo se "držati” samo pozitivnih vrijednosti.
Dogovor o potencijama
U zapisu potencije a r smatrat ćemo da je a pozitivan a r proizvoljan realan broj.
Dobra svojstva tako definiranih potencija su sljedeća:
Osnovna svojstva potenciranja
Za a i b pozitivne brojeve, te r i s proizvoljne realne brojeve vrijedi:
1. a r ⋅ a s = a r+s
2. a r ∶ a s = a r−s
3. a r ⋅ b r = (a ⋅ b)r
4. a r ∶ b r = (a ∶ b)r
s
5. (a r ) = a rs
6. 1r = 1
1
7. a−r =
ar
8. Za a > 1 ar < as ↔ r < s
9. Za 0 < a < 1 ar < as ↔ r > s
10. Za a, b, r > 0 ar 0 i r < 0 ar b
Ova pravila je lako dokazati za prirodne eksponente. Za cijele i racionalne eksponente ona
slijede iz definicije i pravila za korijene. Da bismo ta pravila dokazali za iracionalne eksponente
morali bismo razviti cijelu teoriju limesa, pa se time nećemo ovdje baviti. Takod̄er primijetite
da su to sve pravila za množenje i dijeljenje, te uzastopno potenciranje, dok za zbrajanje
i oduzimanje nema posebnih pravila. Zato nam je zapis potencija koristan jedino u
sred̄ivanju množenja i dijeljenja. Ta pravila smo već koristili za prirodne eksponente, no
nije na odmet ponoviti:
4
4 1 5
a) x3 y2 ⋅ x2 y3 b) (3 x2 y) c) (− x y2 ) ⋅ (−2 x2 y3 )
2
10 6
2r2 s4 (−9)2 ⋅ (−4)3
d) ( ) ( ) e)
s3 4r −33 ⋅ 24
Rješenje:
a) x3 y2 ⋅ x2 y3 = x5 y5
4
b) (3 x2 y) = 34 x2⋅4 y4 = 81 x8 y4
c) Parni eksponent "briše” predznak, a neparni ga "preskače”:

4
1 5 14 4 8
(− x y2 ) ⋅ (−2 x2 y3 ) = x y ⋅ (−25 x10 y15 ) = −2 x14 y23
2 24
10 6
2r2 s4 210 r 20 s24 r 14
d) ( 3 ) ( ) = ⋅ =
s 4r s30 212 r 6 4 s6
e) Pravila za potencije zahtijevaju da su baze ili eksponenti potencija isti brojevi. Zato treba
sve baze faktorizirati da ih bude što manje različitih:
(−9)2 ⋅ (−4)3 (32 )2 ⋅ (22 )3 34 ⋅ 26
= = 3 4 = 3 ⋅ 22 = 12 Y
−33 ⋅ 24 33 ⋅ 24 3 ⋅2
Kod cjelobrojnih eksponenata imamo i jednu dodatnu slobodu u radu s potencijama -

možemo prebacivati faktore iz brojnika u nazivnik i obratno na sljedeći način:
Pravilo prebacivanja potencija iz brojnika u nazivnik i obratno
an 1 1 a− n
= −n =
1 a an 1
Riječima: faktore prebacujemo iz brojnika u nazivnik tako da im mijenjamo predznak

eksponenta.
a−2 b3
Na primjer ako želimo u opisu sve napisati u brojniku imamo a−2 b3 c4 d −1
c−4 d
1
Ako želimo sve napisati u nazivniku imamo:
a2 b−3 c−4 d
b3 c4
Ako se pak želimo riješiti negativnih eksponenata imamo:
a2 d
−2
x−6 2 x0 x−3 x2
a) b) (a−2 b3 c−2 ) c) ( )
x−8 x−4 x
2
10 x−2 y 10−1 x2 y−3 a−2 − b−2
d) ( 2 −4 ) ⋅ e)
x y x y−4 a−1 − b−1
Rješenje:
x −6
a) = x−6−(−8) = x2
x−8
2 b6
b) (a−2 b3 c−2 ) = a−4 b6 c−4 =
a4 c 4
Mada su nam negativni eksponenti zgodni u sred̄ivanju potencija, obično krajnji rezultat
pišemo s pozitivnim eksponentima, jer se tako napisan izraz smatra "čitljivijim”.
c) Po pravilima za potencije redom pojednostavnjujemo:

−2 −2 −2
x0 x−3 x2 x0−3+2 x−1 −2 −2 1
( −4 ) = ( −4+1 ) = ( −3 ) = ( x−1−(−3) ) = ( x2 ) = x−4 =
x x x x x4
2
10 x−2 y 10−1 x2 y−3 2
d) ( 2 4
) ⋅ 4
= (10 x−2−2 y1−(−4) ) ⋅ 10−1 x2−1 y−3−(−4) =
x y − xy −
2 10 y11
= (10 x−4 y5 ) ⋅ 10−1 x1 y1 = 102 x−8 y10 ⋅ 10−1 x1 y1 = 10 x−7 y11 =
x7
e) Pošto nema pravila za zbrajanje i oduzimanje prelazimo na zapis s pozitivnim eksponen-
tima i standardno pojednostavnjivanje:
1 1 b2 − a2 ( b − a)( b + a)
a−2 − b−2 a2 b2
−
a2 b 2 = a2 b 2 b+a
= = = Y
1
a −b
− −1 1 1 b − a b − a ab
−
a b ab ab
2 1
Potencije s racionalnim eksponentima daju alternativni zapis za korijene. Npr. 2− 3 = √ 3
.
22
Koji zapis koristiti ovisi u situaciji. Ako broj sudjeluje u mnoštvu množenja i dijeljenja tada je
u principu ugodniji zapis potencija, dok je za prikaz konačnog rezultata jasniji korjenski zapis.
Primjer 4.2.18. Prevedimo
1. Iz korjenskog zapisa u zapis potencija
√
3 1
a) a5 b) √
4
a3
2. Iz zapisa potencija u korjenski zapis

2
a) a− 3 b) a0.2
Rješenje:
√
3 5 1 1 3
1. a) a5 = a 3 b) √
4
= 3 = a− 4
a3 a 4
2 1 1 2 1 √
2. a) a− 3 = 2
=√ b) a0.2 = a 10 = a 5 = 5
a
a 3
3
a2 Y
1 1 −4 √
6
2 1 2 x− 2 y− 4 √
5 √ √
3 √ 645
a) ( y ⋅ y )
3 2 b) ( 1
) c) b2 b ∶ b b d) √ √
3
x4 163 ⋅ 64
Rješenje:
2 1 2 2 1 2 1 2 1 √
a) ( y 3 ⋅ y 2 ) = ( y 3 − 2 ) = ( y 6 ) = y 3 = 3 y
1 1 −4
x2 y4 1 1 1 −4 3 1 −4 3 1
b) ( 1
) = ( x− 2 − 4 y− 4 ) = ( x− 4 y− 4 ) = x− 4 ⋅(−4) y− 4 ⋅(−4) = x3 y
x 4
c) Sada ćemo prvo prevesti u zapis s potencijama jer su u pitanju množenja i dijeljenja:
√ √ 1 1 1 1
5 √ 3 √ 1 5 1 3 5 5 3 3 1 1
b2 b ∶ b b = ( b2 b 2 ) ∶ ( bb 2 ) = ( b 2 ) ∶ ( b 2 ) = b 2 ∶ b 2 = 1
d) Pored toga što ćemo prevesti u zapis potencija faktorizirat ćemo baze da bismo imali što
manje različitih baza:
√
6 5 5
645 64 6 (26 ) 6 25 25 1
√ √ = 3 1
= 3 1
= 6 2
= 8
= 2−3 = Y
163 ⋅
3
64 16 ⋅ 64
2 3 (24 ) ⋅ (26 )
2 3 2 ⋅2 2 8
4.2.7 Potencija kao funkcija
S potencijama a b povezana su dva tipa bazičnih funkcija. Prve dobivamo kada variramo bazu
a eksponent držimo fiksan. To su funkcije oblika f ( x) = xa za bilo koji broj a i zovemo ih (opet)
potencije. Druge dobivamo kada bazu držimo fiksnu a variramo eksponent. To su funkcije
oblika f ( x) = a x gdje je a bilo koji pozitivan broj i zovemo ih, u slučaju da a nije 1 (1 x = 1
nije zanimljivo), eksponencijalne funkcije. Njih ćemo razmatrati u narednom odjeljku, dok
1
ćemo se ovdje pozabaviti potencijama. Već smo upoznali neke takve funkcije, npr. x2 , i
√ x
x. No i sve druge potencije (osim trivijalnih x0 i x1 ) kvalitativno liče na jednu od te tri
funkcije. Naime, sve potencije su definirane za pozitivne argumente, a one koje su definirane
za negativne (kao npr potencije s cjelobrojnim eksponentom) su parne ili neparne pa ih je
√
dovoljno znati za pozitivne argumente. A tu se one kvalitativno podudaraju s x2 za a > 1, s x
za 0 < a < 1 i s x−1 za a < 0. To je prikazano na ovom grafu:
y x a , a ≥ 1 ( x2 )
√
x a , 0 < a < 1 ( x)
1
1
xa , a < 0 ( )
x x
1
2
Tako npr. iz ove slike možemo rekonstruirati graf funkcije x 3 . Za pozitivne argumente ona
√
izgleda kao x, a pošto je parna njen graf je kao na slici:
y
2
f ( x) = x 3
Ova funkcija pokazuje jednu osobitost potencija u odnosu na racionalne funkcije - pojavu
„šiljaka".
1
Na isti način možemo rekonstruirati i graf funkcije x− 3 . Za pozitivne argumente on se
kvalitativno podudara s x−1 . A kako je funkcija neparna to je ukupan graf:
1
f ( x) = x− 3
x
Iz grafova možemo lako vidjeti da su sve potencije monotone funkcije (osim nezanimljive
x0 ) na skupu pozitivnih brojeva, pa su tako na tom intervalu i invertibilne. Nije teško vidjeti
što je inverz:
Inverz potencije
1
Inverz potencije xa je potencija x a .
To nam može pomoći u rješavanju jednadžbi i nejednadžbi.
Primjer 4.2.20. Riješimo ovu jednadžbu i nejednadžbu:

1
3 2 3
a) 2 ( x + 8) = 8
2 b) x 2 < 8
Rješenje:
a) Jednadžba ima smisla samo za x ≥ 0. Pomoću inverznih operacija redom "čistimo oko ” x:
1
3 2
2 ( x + 8) = 8 ∣ ∶ 2
2
1 2
3 2
( x 2 + 8) = 4 ∣
3
x 2 + 8 = 16 ∣ − 8
2
3 3
x2 = 8 ∣
2
x = 83
x=4
Ovaj broj ispunjava uvjet pripadnosti području jednadžbe, ali zbog toga što smo u
postupku rješavanja kvadrirali moramo do kraja uvrštavanjem provjeriti je li rješenje.
Provjera pokazuje da jeste.
b) Područje ove nejednadbe tvore svi x ≥ 0. Da bismo "ogolili ” morali bismo nejednadžbu
2
potencirati s . Kako je ovo potenciranje rastuća funkcija za x ≥ 0, bit će sačuvan smjer
3
usporedbe:
2
3 3
x <4 ∣
2
x<8
Dakle rješenja su brojevi x ∈ [0, 8 >. Y
Orijentacija
Nakon ove cjeline čitatelj treba znati što su korijeni i potencije, treba znati računati i sred̄ivati
izraze s korijenima i potencijama, kao i rješavati pripadne jednadžbe. Takod̄er treba znati
prelaziti s korjenskog zapisa na zapis potencija da bi tamo eventualno jednostavnije riješio
problem, kao i preći iz zapisa potencija u korjenski zapis da bi tamo eventualno ljepše prikazao
rješenje.
Zadaci za vježbu
1. Riješite sljedeće jednadžbe:
a) 2 x2 − 4 = −8 b) 9 x2 + 19 = 100 c) 3(1 − x2 ) = −2
2. Djelomično korjenujte
√
√ √ √ √ 4 x3 y
a) 18 b) 300 c) x7 d) 9a3 bc4 e)
x y2
3. Pojednostavnite
√ √ √ √ √ √
a) 5 2 + 2 2 − 2 b) 5 2 − 6 18 + 9 98
√
√ 3 √ √ √ √
c) 2 3 + + 12 d) 2 2 b − 3 18 b + 5 32 b
4
√ √
√ √ a b √
e) 5 x2 y2 8 y3 − 7 x2 32 x2 y f) 2 − + 2 ab
b a
4. Pojednostavnite
√ √ √ √ √ √ √
a) 3⋅ 6 b) 2 3 ⋅ (−3 2) ⋅ 6 c) ab ⋅ ac
√ √ √ √ p √ q √ p2
d) 2 a2 b ⋅ 3ab2 ⋅ 4 a2 b 3 e) ⋅ ⋅ 4
q p q

√ √ √
a) y−1 = 3 b) 2u − 3 + 1 = 0 c) 7 − 1+ t = 4
√ √ √
d) 2x − 1 = x+2 e) 2 x2 − 7 = 3 − x
6. Izračunajte
√
a) ∣2 − ∣1 − 2∣ ⋅ 3∣ b) ∣∣ x + 1∣ − 1∣ za x = 1 − 2
7. Riješite sljedeće jednadžbe i nejednadžbe koristeći geometrijski smisao apsolutne vrijed-

nosti:
a) ∣3 x − 1∣ = 5 b) ∣ x − 3∣ = −2 c) ∣2 x − 1∣ ≤ 5
d) ∣5 x − 3∣ > 7 e) ∣ x − 3∣ > −1
8. Nacrtajte grafove sljedećih funkcija

a) f ( x) = ∣ x + 1∣ b) f ( x) = ∣ x∣ + 1
9. Nacrtajte graf funkcije f ( x) = ∣1 − x2 ∣.
10. Izračunajte
√
4
√
5
√
101 100
√ √
101
√
100
a) 81 b) −32 c) 0 d) 1 e) −1 f) −1
11. Riješite sljedeće jednadžbe
a) x3 = 3 b) x4 = 3 c) x4 = −3 d) 2 x7 − 1 = 3 e) x3 − 1 = 2 x3 + 7
12. Pojednostavnite
8 4 2 2 3
x7 ⋅ x9 (3a2 ) ⋅ (2a2 ) 2 x3 y3 3 x y2
a) ( ) b) 5
c) ( ) ⋅ ( )
x6 (−2a3 ) x y4 6
13. Pojednostavnite
8 −2 −2 −3
(−2)−3 ⋅ 62 a 0 ⋅ a −1 ⋅ a 2 r −2 s−3 r −2 r −1
a) ( 2 ) b) ( ) c) ( ) ⋅ ( −1 )
−3 ⋅ (−2)−1 a−3 ⋅ a s−4 s
14. Izračunajte
2 3 3
a) 27 3 b) 16 4 c) 32 5
15. Prevedite iz korjenskog zapisa u zapis potencija:

√
4 1 √ √ √
3
a) x3 b) √
3
c) 4
x3 y2 d) x x2
x4
16. Prevedite iz zapisa potencija u korjenski zapis

3
3 − 21
a) x− 4 b) ( x2 y2 ) 5 c) ( x y2 )
17. Pojednostavnite
1 −1 1 1 1 − 12
3−2 ⋅ 9 2 x− 2 x− 2 y 3
a) ( 3
) b) 1
c) ( 1 1
)
81 4 x− 3 x3 y5
18. Pojednostavnite prevod̄enjem u zapis potencija
√ √
3 2 ¿√ √
a ( a2 ) Á 3 y⋅ y √
3 2 √
3 4
a) √ √ √ 2 b) Á
À √ c) ( ab2 c4 ) ⋅ ( bc5 )
3
a ( a ⋅ 3 a)
3
y2
1 −1 1
a) x 4 = 2 b) x 3 =4 c) ( x + 7) 3 = 4
Rješenja
√
5
1. a) nema rješenja b) ±3 c) ±
3
√ √ √ √ 2x √
2. a) 3 2 b) 10 3 c) x3 x d) 3ac2 ab e) y
y
√ √ 7√ √
3. a) 6 2 b) 50 2 c) 3 3 d) 13 2 b
2
√ a − b − 2ab √
e) (10 x y3 − 28 x3 ) 2 y f) ab
ab
√ √ √ p
4. a) 3 2 b) −36 c) a bc d) 2a2 b3 6a e)
q2
5. a) 10 b) nema rješenja c) 8 d) 3 e) −8, 2

√
6. a) 1 b) 2−1
4 4
7. a) − , 2 b) nema rješenja c) [−2, 3] d) ⟨−∞, − ⟩ ∪ ⟨2, ∞⟩ e) svi brojevi
3 5
8. a) y b) y ∣ x∣ + 1
3 ∣ x + 1∣ 3
2 2
1 1
x x
−3 −2 −1 1 2 3 −3 −2 −1 1 2 3
−1 −1
−2 −2
−3 −3
9. y y
3 3 y = ∣1 − x 2 ∣
2 2
1 1
x x
−3 −2 −1 1 2 3 −3 −2 −1 1 2 3
−1 −1
−2 −2
−3 y = 1 − x2 −3
10. a) 3 b) −2 c) 0 d) 1 e) −1 f) nije definirano

√
3
√
4
√
7
11. a) 3 b) ± 3 c) nema rješenja d) 2 e) −2
81 x7 y4
12. a) x80 b) − c)
8 a5 2
1 r 11
13. a) −1 b) c)
a6 s5
1
14. a) 9 b) 8 c)
8
1
3 4 1 2 2
15. a) x 4 b) x 3 c) ( x3 y2 ) 4 d) ( x ⋅ x 3 )
√
1 5 3 1
16. a) √
4
b) ( x2 y3 ) c) √
x3 x y2
√
12
1 x5
17. a) 1 b) √ c) 15
√
6
x y
√
6
1 a5 √ √
3
18. a) √ = b) 12 y c) b2 c9 a2 b 2 c
6
a a
1
19. a) 16 b) c) 57
64
1. Pojednostavnite
√ √ √
a) (1 − 5 2) ⋅ (2 + 3 2) [Rj.: −28 − 7 2]
√ √
b) (1 − 2)(1 +2) [Rj.: −1]
√ √ √ √
c) 6 ⋅ 3 − 2 3 [Rj.: 2 3]
√ √ √
d) 2 2 ⋅ (2 − 2) [Rj.: 4 2 − 4]
√ √ √
e) ( 2 + 8) ⋅ 32 [Rj.: 24]
√ √ √ √
f) ( 2 − 3) ⋅ 8 [Rj.: 4 − 2 6]
√ √ √ √ √
g) ( x − 1)( x + 1) − x ( x − x x) [Rj.: x2 − 1]
√ √ √ √
h) x ( x + 2) + 2 ( x − x) [Rj.: − x + 4 x]
√ √ √
i) x ( x − 2) + 2 ( x − x) [Rj.: − x]
2. Riješite sljedeće jednadžbe

√
a) x + x2 + 5 = 5 [Rj.: 2]
√
b) x+1 = x+1 [Rj.: 0, −1]
√
c) 2 x + 1 − 3 = 1 [Rj.: 3]
√
d) x−1 = x−1 [Rj.: 2, 1]
√
e) x+1 = x−5 [Rj.: 8]
√
f) x2 + x = x + 1 [Rj.: −1]
3. Pojednostavnite
2
1 3
a) 0.04−1.5 ⋅ ( ) [Rj.: 5]
125
2
3 2 −3 0
( ) −( ) ⋅ (−3)
4 3
b) −4
[Rj.: −3]
1 − (−2)
−2
1 −3
[( ) ⋅ 2−8 ]
4
c) [Rj.: 2]
4⋅2
−1
0.042 ⋅ 125−4 ⋅ 0.21
d) ( ) [Rj.: 625]
0.008−1 ⋅ 25−8
0.04−2 ⋅ 125−4 ⋅ 0.2−1 5
e) [Rj.: ]
4 ⋅ 25−8 4
−2
(a3 ⋅ a−2 )
f) [ −3
] [Rj.: a28 ]
( a −4 )
2
(a−3 ) ⋅ a4
g) [Rj.: 1]
a−2
3
(a−2 ) b2 1
h) −2
[Rj.: ]
(ab−1 ) a2
3
a 2 ( b −2 ) a6
i) −2
[Rj.: ]
(ab−1 ) b8
−2
a−1 a −3 1
j) ( 3 ) ⋅ ( −2 ) [Rj.: ]
y y a
−2
(a−2 b−2 ) b10
k) −3 3
[Rj.: ]
(a−2 ) (b−2 ) a2
3 1 −0.5
l) 0.25− 2 ⋅ ( ) [Rj.: 32]
16
√√ √√
x3 √
5 5
m) 3⋅ x3 [Rj.: x]
√ √ √ √ √
12
n) 3
a2 ⋅ 4
a⋅ a⋅ 3
a [Rj.: a a5 ]
4.3 Eksponencijalne i logaritamske funkcije
Orijentacija
U ovoj cjelini su opisane eksponencijalne i njima inverzne logaritamske funkcije, njihova

svojstva i neke primjene.
3. FUNKCIJE, d) POTENCIJE
4.3.1 Eksponencijalni rast
Postoji jedna klasična priča o mudracu koji je izmislio igru šah i poklonio ga indijskom kralju
(šahu). Kralj je bio toliko oduševljen igrom da je odlučio bogato nagraditi mudraca (to je samo
u pričama). Rekao je da će mu dati nagradu koju on bude htio, želeći se valjda tako pohvaliti
4.3. Eksponencijalne i logaritamske funkcije 265
svojim bogatstvom. Mudrac je rekao da želi toliko zrna pšenice da na prvo polje šahovske ploče
može staviti jedno zrno pšenice, na drugo duplo više i na svako sljedeće polje duplo više zrna
nego na prethodno. Kralj se uvrijedio zbog tako skromne mudračeve želje (ta samo u jednom
kilogramu ima desetak tisuća zrna) i s prezirom naredio slugama da mudracu isplate nagradu.
No kad su sluge počele skupljati zrna ispostavilo se da u cijelom kraljevstvu, i u svim drugim
kraljevstvima, nema toliko zrna i tako kralj nije mogao ispuniti mudračevu želju. Ostavimo na
stranu pitanje koliko je mudracu bilo mudro da se tako šali s Voljenim Kraljem i pogledajmo s
matematičke strane otkud tako neočekivano veliki rezultat. Na prvo polje treba staviti jedno
zrno, na drugo 2, na treće 4) i tako dalje. Brojevi se u početku čine bezazleno malim ali na
n-tom mjestu treba 2n−1 zrna. Tako npr. na četrdeset prvom mjestu treba 240 što je više od
milijun milijuna zrna. To je više od 10 000 vagona pšenice. Zamislite kompoziciju vlaka od
10 000 vagona. Kada bi svaki vagon bio dug 10 m kompozicija bi bila duga 100 km. Kada bi
sluge i nakupile toliko zrna za sljedeće šahovsko polje bi morali nakupiti dvostruko više zrna,
dakle još 200 km vagona, a za sljedeće još 400 km vagona. Da i ne govorimo kakve bi ih grozote
čekale na pedeset i prvom šahovskom polju. Kako šahovska ploča ima ukupno 64 polja to je
ukupan broj zrna
1 + 2 + 22 + 23 + . . . + 263 = 264 − 12 − 1 = 264 − 1
Evo dodat ću još jedno zrno pa će ih biti 264 . Taj broj ni kalkulator ne može podnijeti. No
ipak ćemo ga ocijeniti posudivši malo znanja o logaritamskim funkcijama (koja nas čeka na
sljedećim stranicama). Upotrijebit ćemo svojstvo logaritamske funkcije f ( x) = log( x) da ona
prebacuje veće argumente u veće vrijednosti. Kako je ona inverzna funkcija od eksponencijalne
funkcije f ( x) = 10 x to ona ima suprotan efekt - velike brojeve prebacuje u puno manje. Tako
ćemo ocijeniti koliki je broj 264 ocjenjujući njegov logaritam. Po pravilu za logaritme
log(264 ) = 64 log 2 = (pomoću kalkulatora) 64 ⋅ 0.30103 = 19.27
Kako je log(1019 ) = 19, a log(1020 ) = 20 (jer su logaritmiranje i eksponenciranje inverzne

funkcije) to iz usporedbe logaritama dobivamo da se broj zrna nalazi izmed̄u 1019 i 1020 . Dakle
on je približno
10000000000000000000.
Kompozicija natovarena ovom količinom pšenice bila bi duga više od milijardu km! Protezala bi
se od Zemlje dalje od Sunca. I to nekoliko puta dalje. Taj ogroman broj je začud̄ujuća posljedica
toga da broj zrna pšenice na nekom polju eksponencijalno ovisi o rednom broju polja.
Isti mehanizam leži i iza problema koji je nekad davno mučio autora ove knjige. Kad bi
veliki brod pristao u luku mornari bi bacili uže mornaru na obali koji bi ga omotao par puta
oko veza i tako "ukrotio" brod. Kako je moguće da se s par namotaja užeta oko veza može
zadržati veliki brod? Da bismo odgovorili na ovo pitanje morat ćemo pozvati upomoć malo
fizike. Pogledajmo “odozgo” što se dešava kod jednog namotaja konopa:
FM FR1
FT1
Mornar vuče konop maksimalnom silom svojih mišića F M . No zbog zatezanja konopa javlja
se sila trenja FT1 izmed̄u užeta i veza tako je ukupna sila FR1 kojom sustav mornara i veza
vuče konop:
FR1 = F M + FT1 .
Intuitivno nam je prihvatljivo da što mornar jače vuče konop to konop čvršće prijanja uz
vez, pa je i sila trenja veća. Eksperiment pokazuje da je ona upravo direktno proporcionalna
sili vučenja konopa:
FT1 = kF M ,
gdje je k faktor proporcionalnosti koji približno iznosi k ≈ 2.5 za uobičajene vezove.
Tako je rezultirajuća sila
FR1 = F M + FT1 = F M + kF M = (1 + k)F M .
No ako još jednom namotamo konop tada je FR1 sila povlačenja za drugi namotaj, pa je
rezultirajuća sila
FR2 = FR1 + FT2 = FR1 + kFR1 = (1 + k)FR1 = (1 + k)2 F M .
Ta sila je sila povlačenja za sljedeći namotaj, pa je za tri namotaja rezultirajuća sila analogno
prethodnom koraku:
FR3 = (1 + k)3 F M .
Odnosno nakon n namotaja ukupna sila povlačenja konopa je
FRn = (1 + k)n F M .
Tako rezultirajuća sila ovisi o mornarovoj sili i broju namotaja. Kakva je priroda te
ovisnosti najbolje možemo vidjeti ako izračunamo nekoliko vrijednosti. Mornar teško da
može podići teret veći od 100 kg. Za to mu je potrebna sila od 100 kp ili, za vjernike SI
sustava jedinica, 1000 N. Sljedeća tablica pokazuje rezultirajuću silu za razni broj namotaja,
ako pretpostavimo da mornar upravo silom od 100 kp vuče konop. Rezultati su prikazani u
kilopondima (kp) jer u toj jedinici sila je brojčano upravo jednaka masi izraženoj u kilogramima
(1 kp = 10 N) koju tom silom možemo podići, tako da imamo bolju predstavu o kolikoj je sili
riječ.
broj namotaja ukupna sila

1 FR1 = 350 k p
2 FR2 = 1225 k p
3 FR3 = 4288 k p
4 FR4 = 15006 k p
5 FR5 = 52522 k p
.... ....
Dakle, već se sa 4 do 5 namotaja može zadržati brod! Tako je ključ zagonetke upravo tip
ovisnosti rezultirajuće sile o broju namotaja, a to je opet eksponencijalna funkcija. Kao i u
primjeru sa šahom, osnovna karakteristika eksponencijalne funkcije f ( x) = a x za a > 1
je strahovito brzi porast vrijednosti u odnosu na porast argumenta. Taj je porast toliko
brz da ga ne možemo intuitivno pojmiti pa nam često efekti u pozadini kojih je eksponencijalna
ovisnost izgledaju paradoksalni.
Nažalost, suvremenici smo još jednog drastičnog primjera eksponencijalnog rasta. Moderno
doba je zrna pšenice zamijenilo brojem slobodnih neutrona u dovoljno velikoj količini radi-
oaktivne materije. Kako gotovo svaki slobodni neutron razbija jezgru atoma i oslobad̄a nova
dva (ili više) neutrona kao i odred̄enu količinu energije to ih u sljedećem momentu ima duplo
više, u sljedećem duplo više, itd. Dakle, njihov broj eksponencijalno raste s vremenom. Kako
svaki slobodni neutron razbijanjem atoma oslobad̄a odred̄enu količinu energije, to i količina
oslobod̄ene energije eksponencijalno raste. I eto nuklearne eksplozije! Tako i iza te nepojmljive
razornosti leži eksponencijalna funkcija. Poslije, kada se upoznamo s pojmom derivacije (5.1
POJAM DERIVACIJE) vidjet ćemo da je taj strahoviti rast eksponencijalne funkcije posljedica
njenog osnovnog svojstva da joj je brzina promjene vrijednosti proporcionalna postoje-
ćoj vrijednosti. Račun derivacija će nam dati alat kojim možemo detaljnije ispitati nuklearne
procese i koji pokazuje kako ih možemo ukrotiti i dobiti koristan stalan izvor energije umjesto
nuklearne eksplozije.
Isto tako i tzv. lanci prodaje (gdje je svatko i prodavač i kupac recimo nekog deterdženta)
svoju prijevaru zasnivaju na tome da ne možemo intuitivno pojmiti eksponencijalni rast ljudi
obuhvaćenih tim lancem. Vrlo brzo taj eksponencijalni rast obuhvati cijelo jedno područje i
onda imamo mnoštvo ljudi s minusom na tekućem računu i punim vrećama deterdženata koje
nemaju više kome prodati. Naravno tu je i jedno malo mnoštvo onih s početka tog lanca koji su
se obogatili prijevarom na tud̄oj nesreći. Zato uvijek kad otkrijete da iza nekog procesa "čuči”
ekponencijalna funkcija budite oprezni.
Postoji još jedna svakodnevna situacija u kojoj se javlja eksponencijalna funkcija. To je rast
glavnice na novac koji pohranite u banci. Neka ste uložili na početku G 0 novaca uz kamatu p%.
Nakon godine dana na računu ćete imati glavnicu + kamate, G 1 = G 0 + p% ⋅ G 0 = G 0 (1 + p%).
Sad je to glavnica na koju ćemo dobiti kamate pa ćemo na računu nakon još jedne godine imati
G 2 = G 1 + p% ⋅ G 1 = G 1 (1 + p%) = G 0 (1 + p%)2 . Sad je lako zaključiti da će nam stanje na računu
nakon n godina biti
G n = G 0 (1 + p%)n
Ali ako je u pitanju tako nepojmljivo brzi eksponencijalni rast zašto se i ovdje ne bi začudili
i nakon nekoliko godina vidjeli ogroman novac na svom računu? Kvaka je u tome da što je baza
a > 1 funkcije eksponencijalnog rasta bliža 1 to treba puno više vremena da se pokrene kotač
eksponencijalnog rasta. Ako ste npr. uložili 50 000 kuna na štednju uz godišnju kamatu od
7% tad je po gornjoj formuli a jako blizak jedinici, a = 1.07, pa je vrijeme sporog rasta glavnice
predugo:
Vidimo da je rast u početku strahovito spor. Tek se nakon 40 godina stanje malo poboljšava. Na
računu je oko 700 000 kuna s godišnjom kamatom od približno 50 000 kuna. Sasvim pristojno
za život. Upravo tu "ulijeću" životna osiguranja koja vam nude takvu starost ako od mladosti
ulažete u njih. Nakon 60 godina stanje na računu je oko 3 milijuna kuna s godišnjim porastom
od 200 000 kuna. Naravno, ako smo počeli štedjeti u mladosti mi smo sada već jednom
nogom u grobu (a drugu nemamo). Ali praunuk(a) je u cvijetu mladosti i što njemu (njoj)
tako ne osigurati izvrstan start u životu. Već tu vidimo kako se zahuktava toliko priželjkivani
eksponencijalni efekt da bi nakon recimo 80 godina naš prapraunuk imao u cvijetu mladosti na
raspolaganju više od 10 milijuna kuna s godišnjom kamatom od gotovo milijun kuna. Stanite!
Nemojte odmah požuriti u banku da osigurate bolji život svojim praunucima. Jer ovo je teorija.
U praksi se nakon nekoliko desetaka godina pojave stečajevi, inflacije, krize i ratovi koji
prekinu ovaj eksponencijalni rast i uzrokuju otud̄enje vašeg novca. Ili je možda obratno, da
je otud̄enje vašeg novca uzrok ratovima?
Ovi primjeri itekako pokazuju važnost poznavanja eksponencijalne funkcije koju ćemo sada
ukratko opisati.
4.3.2 Eksponencijalne funkcije
Eksponencijalna funkcija je svaka funkcija oblika
f ( x) = a x gdje je a > 0 i a ≠ 1.
Broj a zovemo bazom eksponencijalne funkcije. Negativne a ne razmatramo jer te funkcije

nisu zanimljive (definirane su samo za neke razlomke) kao ni funkcija 1 x (a = 1).
Eksponencijalne funkcije dijelimo u dvije klase koje se bitno razlikuju. Jednoj klasi
pripadaju funkcije kojima je baza broj veći od 1 i sve one ugrubo isto izgledaju. Njih zovemo
funkcije eksponencijalnog rasta. Drugu klasu čine funkcije kojima je baza broj izmed̄u 0 i 1
koje takod̄er kvalitativno isto izgledaju. Njih zovemo funkcije eksponencijalnog opadanja:
Grafovi eksponencijalnih funkcija
ax, 0 < a < 1 y ax, a > 1
← eksponencijalni rast
1 ↓ eksponencijalni pad
x
Uistinu, ovi grafovi su zbog jednostavnijeg prikaza jako ublaženi jer se strahoviti rast
eksponencijalnih funkcija ogleda i na grafu. Tako je npr. graf funkcije 10 x :
y
12
10
8
10000
100
6
4
2
x
−8 −6 −4 −2 2 4 6 8
O funkcijama eksponencijalnog rasta pričali smo u uvodnom dijelu ovog odjeljka. Funkcije
eksponencijalnog opadanja su takod̄er veoma zanimljive i česte su u prirodi i tehnici. Takve
su npr. većina funkcija "gašenja procesa”. Tako opada struja u strujnom krugu kada ga
prekinemo, tako se smanjuje amplituda titranja uslijed prisustva trenja, npr. kada pustimo
ljuljačku da se slobodno ljulja ili kada se amortizira truckanje u automobilu. Isto tako se
smanjuje i temperatura npr. čaja prilikom hlad̄enja. Kao što je kod eksponencijalnog rasta taj
rast u početku bezazlen a poslije zaučud̄ujuće velik, tako je kod eksponecijalnog opadanja pad
u početku nagao a poslije začud̄ujuće spor. Sigurno ste primijetili kada čekate da se čaj ohladi,
u početku se on brzo hladi a poslije "nikad da se ohladi”:
T [temperatura]
← brzo hlad̄enje
← sporo hlad̄enje
sobna temperatura
t [vrijeme]
Posebno su istaknute dvije eksponencijalne funkcije. Jednu od njih nam nameće priroda
i njenu istaknutost će nam poslije pokazati pojam derivacije. To je eksponenciranje kojem
je baza tzv. Eulerov broj e, tj. funkcija e x . Taj je broj približno jednak e ≈ 2.71828 i on
za eksponencijalne procese ima istu važnost kao i broj π za geometriju i oscilacijske procese
(o tome će biti govora u sljedećoj cjelini o trigonometrijskim funkcijama). Ti brojevi ne
samo da nisu razlomci nego nisu ni rješenja polinomnih jednadžbi. Takve brojeve zovemo
transcedentnim brojevima za razliku od onih koji su rješenja polinomnih jednadžbi, a koje
zovemo algebarskim (njima pripadaju√ i racionalni brojevi - zašto?). Dok algebarske brojeve
možemo opisati algebarski (npr. 2 je jedinstveno pozitivno rješenje jednadžbe x2 = 2), ove ne
možemo tako opisati već kad "naletimo” na njih moramo im dati posebno ime. Dakle njihova
imena su e, π, . . ., a iz matematičkih opisa kojima su identificirani zaključujemo o njihovim
svojstvima. Specijalno, znamo im približne decimalne zapise s po volji zadanom točnošću.
Druga istaknuta eksponencijalna funkcija je 10 x i njen značaj je konvencionalan, zbog izbora
baze 10 za zapisivanje brojeva. U računarstvu je istaknuta eksponencijalna funkcija 2 x . Iz
grafa lako možemo očitati osnovna svojstva eksponencijalnih funkcija
Svojstva eksponencijalnih funkcija
1. Definirana je za sve brojeve
2. Vrijednosti su joj svi pozitivni brojevi: a x > 0
3. Za baze veće od 1 to su rastuće funkcije: za a > 1 x1 < x2 → a x1 < a x2
4. Za baze izmed̄u 0 i 1 to su padajuće funkcije: za 0 < a < 1 x1 < x2 → a x1 > a x2
5. One imaju inverzne funkcije

Algebarska svojstva ovih funkcija su svojstva potencija pa ih ovdje nećemo posebno

navoditi.
4.3.3 Logaritamske funkcije
Funkciju inverznu eksponencijalnoj funkciji a x zovemo logaritam po bazi a i označavamo

loga x. Takva funkcija postoji za svaki a > 0 i a ≠ 1.
Tako ćemo grafove logaritamskih funkcija dobiti simetraljenjem grafova eksponencijalnih

funkcija po pravcu y = x:
Grafovi logaritamskih funkcija
loga x, a > 1
x
1
loga x, 0 < a < 1
Iz inverznosti eksponencijalnim funkcijama i prethodnog grafa lako možemo ustanoviti

sljedeća svojstva logaritamskih funkcija
Svojstva logaritamskih funkcija
1. y = loga x ↔ x = a y
2. loga a x = x
3. aloga x = x
4. Domena je skup svih pozitivnih brojeva: x > 0 za loga x
5. Skup vrijednosti je cijeli skup realnih brojeva
6. Za baze veće od 1 to su rastuće funkcije: za a > 1 x1 < x2 → loga x1 < loga x2
7. Za baze izmed̄u 0 i 1 to su padajuće funkcije: za 0 < a < 1 x1 < x2 → loga x1 > loga x2
8. loga 1 = 0
Logaritamsku funkciju po bazi e označavamo log e x = ln x i zovemo je prirodnim logarit-

mom dok logaritamsku funkciju po bazi 10 jednostavno označavamo log10 x = log x, a po bazi
2 log2 x = lg x. Ovo je uvriježena notacija u matematici, ali postoje i drugi dogovori, pogotovo u
programskim jezicima, pa valja provjeriti oznake.
Primjer 4.3.1. Sljedeće jednakosti izrazimo pomoću logaritamske funkcije
1 −4
1. 23 = 8 2. ( ) = 16 3. 10−0.301 = 0.5
2
Rješenje:
1. Po svojstvu inverznosti ako potenciranje po bazi 2 prebacuje 3 u 8, tada logaritmiranje

po bazi 2 prebacuje 8 u 3:
log2 8 = 3
1
2. Pošto potenciranje po bazi 2 prebacuje −4 u 16 to logaritmiranje po toj bazi vraća 16 u
−4:
log 1 16 = −4
2
3. log 0.5 = −0.301 Y
Primjer 4.3.2. Sljedeće logaritamske jednakosti opravdajmo prevod̄enjem u eksponencijalne

jednakosti:
√ 1 3
1. log3 3= 2. log 0.01 = −2 3. log4 8 =
2 2
Rješenje:
√ 1
1. Po svojstvu inverznosti ako logaritmiranje po bazi 3 prebacuje 3u , tada potenciranje
2
1 √
po bazi 3 prebacuje u 3:
2
1 √
32 = 3
2. 10−2 = 0.01
3
3. 4 2 = 8 Y
Povijesni značaj logaritamskih funkcija sastojao se u tome da su one "teške” operacije

prebacivale u lake i time je jako ubrzano računanje. One su tada bile ono što su nam danas
računala. Pravila koja to omogućavaju su sljedeća:
Algebarska pravila za logaritme
1. log c ab = log c a + log c b

a
2. log c = log c a − log c b
b
3. log c a b = b log c a
1
4. log c b a = log c a
b
Takod̄er istaknimo da nema pravila za zbrajanje i oduzimanje. Pogotovo ne vrijedi sljedeće

pravilo kojem su studenti često "skloni”:
Nije istina da je log c (a + b) = log c + log c b!
Ova pravila se dokazuju na osnovu svojstva inverznosti eksponencijalnoj funkciji.
Pokažimo na jednom primjeru kako su ta pravila nekad ”produživala” život znanstveni-

cima, pogotovo astronomima, tako da su kratila vrijeme računanja. Zamislimo da smo se
vratili stoljeće unatrag, da nemamo kalkulatore ali već imamo logaritamske tablice (pomoću
kojih možemo s brojeva preći na njihove logaritme i obratno), i da moramo izračunati (o užasa):
√
5
28 ⋅ 1.12510
x= √
7
.
82153
Ideja je jednostavna i koristimo je u svakodnevnom životu. Recimo da duž obale nekog

potoka trebamo iz mjesta A doći do mjesta B, ali je put jako loš, dok je s druge strane potoka
dobar. Tad ćemo preskočiti potok, ići dobrim putem do nasuprot mjesta B i preskočivši ponovo
potok stići u mjesto B. Tako ćemo i ovo teško računanje premjestiti u svijet logaritama.
Umjesto da računamo x računat ćemo log x. Kako prelaskom u svijet logaritama teške operacije
s brojevima prelaze u lake s njihovim logaritmima, time ćemo problem uveliko pojednostavniti.
Mostovi prijelaza iz jednog svijeta u drugi bit će nam logaritamske tablice.
√
5
28 ⋅ 1.12510 1 1
log x = log( √
7
) = log 28 5 + log 1.12510 − log 82153 7 =
82153
1 1 1
log 28 + 10 log 1.125 − log 82153 = pomoću tablice izračunamo logaritme = ⋅ 1.44716 + 10 ⋅
5 7 5
1
0.05115 − ⋅ 4.91462 = 0.09886
7
Sada se upotrebljavajući tablice u suprotnom smjeru vratimo iz svijeta logaritama nazad:

x = 100.09886 = 1.25563
Istaknimo još da većina kalkulatora ima logaritamsku operaciju samo po bazi 10 i bazi e.
Razlog je tome da se logaritmi po svim bazama mogu prikazati pomoću logaritma po jednoj
bazi (u matematici se obično koristi baza e). To omogućavaju sljedeće formule:
Formule za promjenu baze logaritma
1. loga b logb c = loga c

1
2. loga b = (zamjena baze i argumenta)
logb a
log c b
3. loga b = (prelazak na novu bazu)
log c a
Prva formula se dobije iz svojstva inverznosti eksponencijalnoj funkciji, a druge dvije se dobiju
iz prve.
log 3 ln x
Tako je npr. log2 3 = a log x = .
log 2 ln 10
4.3.4 Eksponencijalne i logaritamske jednadžbe
Jednostavnije eksponencijalne i logaritamske jednadžbe možemo rješavati metodom suprotne

operacije.
1
a) 1 + 2 ⋅ 3 x−1 = 5 b) log4 [4 − 2 log5 (4 − x)] = c) log4 (2 − 24+ x ) = 0
2
Rješenje:
a) Suprotnim operacijama "čistimo" oko x:

1 + 2 ⋅ 3 x−1 = 5 ∣ − 1
2 ⋅ 3 x−1 = 4 ∣ ∶ 2
3 x−1 = 2 ∣ log3
x − 1 = log3 2 ∣ + 1
x = log3 2 + 1
Logaritmi su rijetko cjelobrojni ili racionalni brojevi. Tako dobijeno rješenje možemo tek
približno pomoću kalkulatora izračunati: x ≈ 1.6309
1
b) log4 [4 − 2 log5 (4 − x)] = ∣
2 4
1
4 − 2 log5 (4 − x) = 4 2 ∣ − 4
−2 log5 (4 − x) = −2 ∣ ∶ (−2)
log5 (4 − x) = 1 ∣
5
4− x = 5
x = −1
c) log4 (2 − 24+ x ) = 0 ∣
4
2 − 24+ x = 1 ∣ − 2
−24+x = −1 ∣ ⋅ (−1)
24+ x = 1 ∣ log2
4 + x = log2 1 ∣ − 4
x = log2 1 − 4
x = 0 − 4 = −4 Y
Orijentacija
Nakon ove cjeline čitatelj treba znati što su eksponencijalne i logaritamske funkcije, znati
koristiti činjenicu da su jedne drugima inverzne, znati njihova algebarska svojstva, te znati
sred̄ivati izraze i rješavati jednostavne jednadžbe u kojima su prisutne te funkcije.
Zadaci za vježbu
1. Prevedite sljedeće eksponencijalne jednakosti u logaritamske
3 2 1
a) 34 = 81 b) 9 2 = 27 c) 8− 3 =
4
2. Opravdajte sljedeće logaritamske jednakosti prevod̄enjem u eksponencijalne jednakosti:

√
3 2 √ 3
a) log3 9= b) log5 5 5 = c) log 1 16 = −4
3 2 2
3. Riješite jednadžbe
a) log2 (3 + log4 x) = 0 b) 23+logx = 8
4. Nad̄ite
a) lim 10 x b) lim ln x
x→−∞ x→∞
5. Koliko rješenja imaju ove jednadžbe:
a) x2 = 10 x b) x2 = 2 x c) x2 = ln x
Rješenja
3 1 2
1. a) log3 (81) = 4 b) log9 (27) = c) log8 ( ) = −
2 4 3
2 √
3 2 √ 1 −4
2. a) 3 3 = 9 b) 5 3 = 5 5 c) ( ) = 16
2
1
3. a) b) 1
16
4. a) 0 b) ∞
5. a) jedno rješenje
y 10 x x2
3
2
1
x
−3 −2 −1 1 2 3
b) tri rješenja
y 2x
20 x2
15
10
5
x
−3 −2 −1 1 2 3
c) nijedno rješenje
y x2
3
2
ln x
1
x
−3 −2 −1 1 2 3
−1
−2
−3
Riješite jednadžbe
1. (0.25) x = 16 [Rj.: −2]

1 1
2. 0.1252−3x = [Rj.: ]
32 9
3. 1 + 2 log(2 + x) = 3 [Rj.: 8]
1
4. 2 + 3 log x = −1 [Rj.: ]
10
5. log(1 − x) = 1 [Rj.: −9]
6. 2 log3 x − 3 = −1 [Rj.: 3]
7. 1 + log(1 − x) = 1 [Rj.: 0]
8. −1 + log2 (2 − x) = 0 [Rj.: 0]
9. 2 − log2 ( x + 2) = 0 [Rj.: 2]
1
10. 2 + 3 log4 x = −1 [Rj.: ]
4
8
11. log5 [2 + log3 ( x + 3] = 0 [Rj.: − ]
3
9
12. log[3 + 2 log( x + 1)] = 0] [Rj.: − ]
10
13. −2 + 3 log2 (2 x + 12) = 19 [Rj.: 2]
11
14. log( x − 1) + log 2 = 2 log 3 [Rj.: ]
2
4.4 Trigonometrijske i arkus funkcije
Orijentacija
U ovoj cjelini su opisane trigonometrijske i njima inverzne arkus funkcije, njihova svojstva
i neke primjene.
3. FUNKCIJE
4.4.1 Geometrija i trigonometrija
Svaka situacija ima svoj prostorni raspored, svoju geometriju. Osnovni geometrijski likovi su
trokuti. Oni su ili direktno dani u situaciji ili se "kriju” u složenijim likovima. Npr. u svakom
ćemo mnogokutu povlačenjem dijagonala otkriti trokute:
Med̄u trokutima osnovno mjesto zauzimaju pravokutni trokuti jer se svaki trokut povlače-
njem visine "raspada” na dva pravokutna trokuta:
Tako je od osnovne važnosti znati brojevne odnose stranica i kutova pravokutnog trokuta.
Geometrijski se možemo uvjeriti da je pored pravog kuta dovoljno znati dva elementa
pravokutnog trokuta (osim ako su to dva oštra kuta) da bi pravokutni trokut bio posve odred̄en,
pa tako i njegovi preostali elementi. No trebali bismo imati i formule po kojima bismo ih mogli
odrediti. Pomoću njih bismo neprecizno crtanje i mjerenje zamijenili preciznim i lako izvedivim
računanjem. Pitagorin poučak daje vezu med̄u stranicama, a teorem o sumi kutova vezu
med̄u kutovima pravokutnog trokuta:
β b a2 + b 2 = c 2
c
α + β = 90○
⋅ α
a
4.4. Trigonometrijske i arkus funkcije 279
Poznavajući dvije stranice možemo izračunati treću, a poznavajući jedan oštri kut možemo
izračunati drugi. Ali ako znamo npr. jednu stranicu i jedan oštri kut, te formule su nedovoljne.
Potrebne su nam dodatne formule koje bi povezale stranice i kutove. Upravo to nam daju
trigonometrijske funkcije. Podloga za njihovu specifikaciju su teoremi o sličnosti trokuta.
Intuitivno govoreći, za dva lika kažemo da su slični ako su istog oblika, tj. ako je jedan od
njih umanjeni ili uvećani drugi. Npr, takvi su ovi likovi
slični smo
slični smo
Preciznije, da su dva lika slična znači da se točke jednog lika mogu dobiti iz točaka drugog
lika tako da ih prvo za jednak faktor k > 0 udaljimo ( k > 1) ili približimo (0 < k < 1) u odnosu
na fiksnu točku ravnine, a zatim ih još eventualno translatiramo, rotiramo i zrcalimo. Takvo
preslikavanje zovemo preslikavanje sličnosti, istaknutu točku centar sličnosti a faktor
(ra)stezanja k koeficijent sličnosti:
Za slične likove vrijedi sljedeće:
Osnovno svojstvo sličnosti Neka su dva lika slična s koeficijentom sličnosti k. Tada
vrijedi sljedeće:
1. linearne dimenzije (stranice, opseg i sl.) jednog lika su k puta veće od odgovarajućih
linearnih dimenzija drugog lika
2. kvadratne dimenzije (razne površine) jednog lika su k2 puta veće od odgovarajućih

kvadratnih dimenzija drugog lika
3. kubne dimenzije (razni volumeni) jednog lika su k3 puta veće od odgovarajućih

kubnih dimenzija drugog lika
Ovo svojstvo sličnosti ima za posljedicu fizikalnu činjenicu da nismo slučajno baš ovoliko
veliki. Ne možemo biti npr. tri puta veći niti tri puta manji. Naime moj organizam se zagrijava
proporcionalno volumenu a hladi proporcionalno površini. Kad bih bio tri puta veći 27 puta
bih se jače zagrijavao a 9 puta jače hladio, pa bih naprosto pregorio. Isto tako težina bi mi bila
27 puta veća a poprečni presjek bedrenih kostiju 9 puta veći. To znači da bi mi tlak na kosti
(težina/presjek) 3 puta porastao pa bi popucale (zamislite da na sebi nosite još dva čovjeka vaše
težine). Uglavnom, možete bez straha gledati fantastične filmove s divovskim mravima. Oni
naprosto ne mogu postojati.
Za trokute postoji jednostavan kriterij sličnosti; trokuti su slični upravo onda kad
imaju odgovarajuće kutove jednake Napominjemo da slijedimo uobičajenu nekorektnost
i upotrebljavamo riječ "kut” i za dio ravnine izmed̄u dvije zrake iz istog ishodišta i za mjeru
kuta. Iz konteksta bi uvijek trebalo biti jasno na što se misli.
Primijenimo li osnovno svojstvo sličnosti na trokute dobivamo:
Osnovni teorem sličnosti trokuta
Kod sličnih trokuta stranice jednog trokuta su za isti faktor k (tzv. faktor sličnosti) veće
(za k > 1) odnosno manje (za k < 1) od odgovarajućih stranica drugog trokuta:
α a′ = ka
c′ b′
c α b k b′ = kb
β γ c′ = kc
β γ
a a′
Ako izrazimo faktor sličnosti pomoću stranica vidimo da teorem sličnosti možemo izreći i
na drugi način:
omjeri odgovarajućih stranica su med̄usobno isti:
a′ b ′ c ′
= =
a b c
Pretumbavajući članove u ovim omjerima to možemo izreći i ovako:
Omjer stranica u jednom trokutu jednak je omjeru odgovarajućih stranica u

drugom trokutu npr.
a a′
=
b b′
Dakle, omjeri stranica u trokutu ne ovise o njegovoj veličini, već o njegovom obliku, a taj oblik
je kod pravokutnog trokuta posve odred̄en jednim oštrim kutom:
Trigonometrijske funkcije oštrog kuta
U pravokutnom trokutu omjeri stranica posve su odred̄eni oštrim kutom trokuta - oni su
funkcije oštrih kutova. Te funkcije zovemo trigonometrijskim funkcijama. Kako ima
više omjera ima i više trigonometrijskih funkcija:
kateta nasuprot kutu x

1. funkcija sinus: sin( x) =
hipotenuza
kateta uz kut x
2. funkcija kosinus: cos( x) =
hipotenuza
3. funkcija tangens: tg( x) =
kateta uz kut x
kateta uz kut x
4. funkcija kotangens: ctg( x) =
Tako je npr. za trokut na slici
t p
f
⋅ z
o
o f
sin( t) = , a tg( z) = .
p o
Pošto trigonometrijske funkcije pridružuju broju x, mjeri kuta, broj y, odgovarajući omjer
stranica, to još moramo precizirati o kojoj se mjeri kuta radi. Poznato nam je da imamo
proizvoljnost u izboru jedinice za mjerenje udaljenosti. Možemo je mjeriti npr. u metrima,
centimetrima, inchima, itd. Za mjerenje kuta ne treba nam posebna jedinica jer geometrija
daje prirodnu mjeru. To je omjer luka kuta i njegovog pripadnog radijusa. Taj omjer ne ovisi o
izboru radijusa. Naime neka smo uzeli dva radijusa r 1 i r 2 :
l2
l1
r1
r2
Mali i veliki kružni isječak su slični pa su stranice većeg isječka za isti faktor uvećane stranice
manjeg, tj. omjeri su isti:
l1 r1
=
l2 r2
Lučna ili radijanska mjera kuta
Za dani kut je omjer luka kružnice koji pripada tom kutu i radijusa kružnice uvijek isti
broj kojeg zovemo lučnom ili radijanskom mjerom kuta
l
α=
r
l
α
r
Specijalno, taj omjer je brojčano jednak duljini luka radijusa 1 (u danom izboru jedinice
duljine). Pošto je opseg jedinične kružnice jednak 2π to je ujedno i mjera punog kuta. Kako
je u pitanju omjer, ta jedinica uopće ne ovisi o izboru jedinice za duljinu i bezdimenzionalna
je veličina. Zato je nepotrebno reći da je kut x = 1 rad (rad - skraćenica za radijan), već da je
kut x = 3. Dodatak "rad” ne treba shvatiti kao jedinicu mjere već kao napomenu da je riječ
o radijanskoj mjeri kuta. Kao što npr. kažemo „3 magarca" umjesto 3 ističući time da je taj
broj baš broj magaraca. Isto tako kada upotrebljavamo uobičajenu mjeru stupanj (kratica ○ ) i
π
govorimo npr o kutu od 3 , treba imati na umu da je stupanj samo pokrata za broj 1○ = , kao
○
180
3π
što je recimo "tucet” pokrata za broj 12. Tako je npr. i 3○ pokrata za broj . Dakle, ma kojom
180
jedinicom izrazili mjeru kuta (npr. stupnjevima ili američkim gradima) u pitanju je uvijek isti
broj, radijanska mjera kuta. Trigonometrijske funkcije upravo taj broj imaju za argument.
Istaknimo da smo "usput” dobili i direktnu vezu elemenata kružnog isječka
l l = rα
α
r
Kako računati trigonometrijske funkcije? Mogli bismo recimo na papiru precizno nacrtati
pravokutni trokut sa zadanim oštrim kutom x, izmjeriti stranice i izračunati omjere. Naravno,
razvijene su sigurnije metode pomoću kojih su napravljene precizne tablice vrijednosti
trigonometrijskih funkcija (tabelirane su). Danas je štoviše u svaki "ozbiljniji” kalkulator
ugrad̄ena procedura za njihovo računanje koja se takod̄er zasniva na "višoj” matematici. Tu
proceduru ćemo poslije upoznati kod teorije "beskonačnih” polinoma.
Primjer 4.4.1. Držeći se standardnog dogovora označit ćemo vrhove pravokutnog trokuta s
A , B i C , pri čemu je C vrh pravog kuta, stranice nasuprot vrhovima odgovarajućim malim
slovima a, b i c, a kutove uz vrh odgovarajućim slovima grčkog alfabeta α, β i γ:
B
β b
c
γ α
C a A
U sljedećim pravokutnim trokutima kojima su zadana dva navedena elementa odredite

preostale stranice i kutove:
a) a = 12, α = 15○ 50′ b) a = 13, b = 17
Rješenje:
a) Drugi kut ćemo lako naći β = 90○ − α = 90○ − 15○ 50′ = 74○ 10′ . Preostale stranice ćemo naći
iz trigonometrijskih relacija. Pri tome uvijek nastojimo odabrati onu u kojoj nam je samo
jedna veličina nepoznata.
a a 12
sin α = →c= =
c sin α sin 15 50′ = 43.98
○
a a 12
tg α = → b = = = 42.31
b tg α tg 15○ 50′
b) Treću stranicu ćemo naći iz Pitagorina poučka

√ √
c= a2 + b 2 = 133 + 172 = 12.4
Kut α ćemo naći iz odgovarajuće trigonometrijske relacije:
a 13
tg α = = = 0.7647 Ovdje nam se sada prirodno javlja potreba za suprotnom funkcijom
b 17
funkcije tangens, tzv funkcijom arkus tangens koju označavamo arctg (bolje i to nego
grmbh). O njoj ćemo više poslije pričati. Sada je dovoljno znati da je možemo računati
bilo koristeći tablice za funkciju tangens u suprotnom smjeru bilo koristeći kalkulator
(tamo je označena s tg−1 ). Pomoću nje ćemo riješiti prethodnu jednadžbu standardnim
načinom - upotrebom suprotne operacije:
α = arctg 0.7647 = 37○ 24′
Sada je lako izračunati preostali oštri kut:
β = 90○ − α = 90○ − 37○ 24′ = 52○ 36′ Y
Ove formule, zajedno s odgovarajućim formulama za proizvoljni trokut (tzv. sinusov i

kosinusov poučak) imale su i imaju veliki značaj u matematičkoj kontroli stvarnosti. One
ne samo da su osnova za premjeravanje zemljišta već i za premjeravanje neba. Već su stari
Grci pomoću njih rješavali praktične probleme kao npr. u kojem smjeru kopati tunel kroz brdo
da izlaz bude na željenom mjestu, koliko je udaljen od obale neprijateljski brod, itd. Isto tako
su rješavali i pitanja koja nitko prije njih nije ni postavljao. Npr. koliko su daleko Mjesec i
Sunce od Zemlje. Sve te probleme rješavaju odgovarajui trokuti kojima možemo lako izmjeriti
dovoljno elemenata, da bismo izračunali ostale mjerenju nedostupne elemente. Ilustrirat ćemo
to na primjeru gdje se upotrebljava pravokutan trokut. To je Aristarhovo odred̄enje udaljenosti
Sunca od Zemlje. Aristarh je koristio već utvrd̄enu (isto pomoću trigonometrije) udaljenost
Mjeseca od Zemlje i posebnu situaciju na nebu, kada je Mjesec točno na pola osvjetljen (tzv.
polumjesec). To znači da u tom trenutku Zemlja, Mjesec i Sunce tvore pravokutan trokut:
M
S
m
s α
Z
Mjereći kut α što ga tvore smjerovi prema Mjesecu i prema Suncu i poznavajući udaljenost do
Mjeseca m upotrijebio je trigonometriju i odredio da je udaljenost do Sunca s
m
s=
cos α
Nije dobio dobar rezultat jer je kut α veoma blizak kutu od 90○ pa mu je kosinus broj blizak
nuli (prethodna slika je tek gruba skica stvarne situacije zbog ogromne udaljenosti Sunca (150
milijuna km). Formula tako zahtijeva dijeljenje brojem bliskim nuli, a iz numerike je poznato
da male varijacije vrijednosti takvog djelitelja izazivaju velike varijacije rezultata. Zato je
trebalo mnogo preciznije izmjeriti kut α nego što je tada raspoloživim sredstvima Aristarh
mogao, da bi se dobio dobar rezultat. On je izmjerio da je to kut od 87○ i dobio iz prethodne
formule da je Sunce 19 puta dalje od Zemlje nego Mjesec. No kut uistinu iznosi 89.85○ i to
daje drastično drugačiji rezultat - da je Sunce 390 puta dalje od Zemlje nego Mjesec! Ali ono
što i danas fascinira je sama ideja i smjelost Starih Grka da zemaljski dostupnim sredstvima i
razvijenim matematičkim idejama premjeravaju nebo.
4.4.2 Sinus i kosinus
Na ovako opisan način trigonometrijske funkcije su definirane samo za neke brojeve, mjere
oštrih kutova, i to je, vidjeli smo, upravo povijesni izvor njihova nastanka i geometrijski izvor
njihove upotrebe. Ali vidjet ćemo da se pojavila potreba za trigonometrijskim funkcijama
proizvoljnog broja kojeg interpretiramo ne više kao kut (mjeru kuta) izmed̄u dvije stranice
pravokutnog trokuta već kao kut (mjeru) rotacije. To proširenje možemo motivirati i opisati
jednostavnim grafičkim ured̄ajem, tzv. trigonometrijskom kružnicom. To je kružnica
radijusa 1 kojoj je centar upravo u ishodištu koordinatnog sustava:
x
1
Pomoću nje možemo zorno definirati trigonometrijske funkcije bilo kojeg broja, jednostavno
ustanoviti njihova svojstva i direktno izraziti projekciju kružnog gibanja na koordinatne osi.
No idemo redom.
Zamislimo jednog šetača koji kreće od točke (1, 0) po kružnici u smjeru "↶”. Taj smjer ćemo
zvati pozitivnim, a smjer "↷” negativnim. Kako je u pitanju jedinična kružnica, put x koji on
prijed̄e mjera je kuta koji pri tom "prebriše” zraka z povučena iz centra prema njemu:
x
No njega ništa ne prijeći da se nastavi gibati preko pravog kuta, preko ispruženog kuta i preko
punog kuta, te da nastavi "rotirati” po kružnici koliko ga volja. Sada put x koji on prijed̄e nije
više mjera kuta jer ona može biti najviše 2π (puni kut). To je sada naprosto mjera rotacije:
Običaj je i o tom broju govoriti kao o kutu rotacije (ali ne više o kutu kao dijelu ravnine izmed̄u
dvije zrake), pa ćemo i dalje govoriti o broju x i kao o mjeri rotacije i kao o kutu rotacije.
Tako ma koji pozitivan broj zamislili naš neumorni šetač će ga upornim hodanjem "namotati”
po kružnici. Štoviše, ako mu zadamo negativan broj x to znači da mora prijeći put dug ∣ x∣,
ali u negativnom smjeru ↷. Tako svaki broj x odgovarajućim namatanjem u odgovarajućem
smjeru možemo pridružiti odred̄enoj točki na kružnici. Taj broj nam je i mjera rotacije (koja
može biti i pozitivna i negativna) ali i koordinata mjesta na kružnici do koje je šetač došao tim
rotiranjem. Situacija je analogna onoj na pravcu. I tamo je broj x i mjera hodanja iz ishodišta
u odgovarajuem smjeru i koordinata toke do koje smo takvim hodanjem došli. Jedina je razlika
što sada raznim hodanjima možemo doći na isto mjesto, pa tako svaka točka na kružnici ima
puno (uistinu bezbroj) koordinata:
π
± 2kπ, k cijeli broj
+ 4 x
−
Vezano za primjenu značajno je vidjeti kako koordinate (projekcije na x i y-os) položaja

našeg šetača ovise o mjeri x njegove rotacije. Pošto je kutom rotacije x posve odred̄en položaj
šetača na kružnici to su i njegove koordinate posve odred̄ene sa x, one su funkcije kuta rotacije
x. Prvu koordinatu ćemo sada zvati kosinusom kuta x, cos x, a drugu koordinatu sinusom
kuta x, sin x. Koordinatne osi ćemo sada redom zvati kosinus i sinus os.
Definicija funkcija sinus i kosinus
sin
x(cos x, sin x)
sin x
x cos
cos x
π
Prije svega pokažimo da su ova imena opravdana jer se za kutove od 0 do ove funkcije
2
podudaraju sa "starim” sinusom i kosinusom, pa su tako njihova (prirodna) proširenja:
sin
x
1
x sin x cos
cos x
kateta nasuprot kutu x sin x

stari sin( x) = = = sin x
hipotenuza 1
kateta uz kut x cos x

stari cos( x) = = = cos x
hipotenuza 1
Iz slike odmah vidimo da su funkcije sinus i kosinus povezane Pitagorinim poučkom: sin2 x +
cos2 x = 1. Istina, ova slika to pokazuje za kut x iz prvog kvadranta, ali lako se možemo uvjeriti
da se isto dešava i za kutove iz drugih kvadranta.
Kao i kod starih trigonometrijskih funkcija, ako sve nacrtamo na milimetarskom papiru
možemo grafički približno računati ove funkcije. Naravno, danas kada postoje tablice
vrijednosti ovih funkcija i kada su ugrad̄ene u kalkulatore, nije ih potrebno tako "mjeriti”,
ali je to idejno značajno jer pokazuje da nam trigonometrijska kružnica daje ured̄aj na kojem
"vidimo” sinus i kosinus. Tako odmah možemo uočiti da su definirane za sve brojeve a da su
im vrijednosti uvijek izmed̄u −1 i 1. Vrijednosti trigonometrijskih funkcija iz prvog kvadranta
su pozitivne, dok je u drugom kvadrantu sinus pozitivan a kosinus negativan, itd. Očigledno je
takod̄er da se nakon pune rotacije vrijednosti ovih funkcija ponavljaju.Isto tako, lako je vidjeti
da je funkcija kosinus parna a sinus neparna.
sin
x , x + 2π
cos
sin( x + 2π) = sin x

cos( x + 2π) = cos x
sin
x
sin x
cos
sin(− x)
−x
cos(− x) = cos x
sin(− x) = − sin x
Skupimo sve ovo u jednu tablicu:
Svojstva funkcija sinus i kosinus
1. definirane su za sve realne brojeve
2. skup vrijednosti im je interval [−1, 1]: −1 ≤ sin x ≤ 1, −1 ≤ cos x ≤ 1
3. periodične su s periodom 2π: sin( x + 2π) = sin x, cos( x + 2π) = cos x
4. Kosinus je parna a sinus neparna funkcija: cos(− x) = cos x, sin(− x) = − sin x
5. sin2 x + cos2 x = 1
Primjer 4.4.2. Koristeći trigonometrijsku kružnicu "izračunajmo”

π π
a) cos , sin b) cos π, sin(−2π)
2 2
Rješenje:
π
a) Kako je mjera pravog kuta on je koordinata točke T na kružnici:
2
π
sin 2
T
cos
π π
Projekcija te točke na kosinus os je 0 pa je cos = 0, a na sinus os je 1 pa je sin = 1.
2 2
b) Isto tako ako lociramo na kružnici točke s koordinatama π i −2π:
sin
π −2π
cos
i pogledamo odgovarajuće projekcije: cos π = −1, a sin(−2π) = 0. Y
Postoje i formule koje svode računanje funkcija kosinus i sinus na računanje u argumen-
tima iz prvog kvadranta (možete ih naći u svakoj tablici formula, čak i dokazati pomoću
trigonometrijske kružnice) U tablicama su i njihove vrijednosti za neke istaknute kutove. One
se mogu izračunati iz odgovarajućih pravokutnih trokuta. Evo tablice tih vrijednosti
π π π π
0
x 6 4 3 2
(0○ ) (30○ ) (45○ ) (60○ ) (90○ )
√ √
1 2 3
sin x 0 1
2 2 2
√ √
3 2 1
cos x 1 0
2 2 2
Ovako izgledaju grafovi funkcija sinus i kosinus
x
−π π
y = sin x
y = cos x
x
−π π
4.4.3 Sinusoide i periodički procesi
Iz same definicije sinusa i kosinusa slijedi njihova uska veza s opisom kruženja. Funkcija
sinus možemo razumjeti kao projekciju na y-os jednolikog kruženja po jediničnoj kružnici s
jediničnom kutnom brzinom koje je u trenutku 0 imalo nulti položaj na kružnici. Analogno je
i za kosinus. No lako je iz toga dobiti i opći rezultat za bilo koji radijus kružnice R , bilo koju
kutnu brzinu rotacije ω i bilo koji početni kutni položaj ϕ0 . Za vrijeme t čestica se zarotira
za kut ω t pa je njen novi kutni položaj ϕ = ω t + ϕ0 . Iz sličnosti lukova na slici slijedi da je
y = R sin(ω t + ϕ0 ).
y
R ω t + ϕ0
y
sin ω t ωt ϕ
0
x
1 R
Projekcije jednolikog kruženja.
y
ϕ = R ω t + ϕ0
y
ω t ϕ0
x
x R
y = R sin(ω t + ϕ0 ), x = R cos(ω t + ϕ0 )
Pregledajmo još jednom što nam svaki od parametara govori. Parametar R je radijus
kružnice, pa tako i maksimalni otklon projekcije od nultog položaja. Zato ga još zovemo i
amplitudom gibanja. Izraz "ispod sinusa” je kutni položaj ili kutna koordinata čestice u
trenutku t i zovemo ga fazom gibanja. Tako npr. kada kažemo da jedno tijelo kod kruženja u
π
danom trenutku zaostaje u fazi za drugim za znači da zaostaje za četvrt kruga. Parametar
2
ϕ0 zovemo početnom fazom jer je to faza u početku gibanja, za t = 0. Parametar ω je kutna
brzina ili kutna frekvencija gibanja i ona nam kaže kako brzo tijelo rotira - u jedinici
vremena prijed̄e upravo kut ω. Ta veličina je oičgledno povezana s periodom gibanja - to je
gibanje brže period je manji. Da bismo našli točnu vezu izmed̄u ovih veličina primijetimo da
je zbog jednolikosti gibanja kutna brzina ω omjer bilo kojeg kuta rotacije ∆ϕ i vremena ∆ t
∆ϕ
potrebnog za tu rotaciju: ω = . Specijalno, po samoj definiciji perioda, u vremenu perioda
∆t
2π
T čestica napravi jedan krug, tj. zarotira za kut od 2π, pa je tako ω = odnosno period je
T
2π
T= .
ω
Ova jednostavna mehanička predstava pomaže nam da bolje predočimo funkcije oblika
y = R sin(ω x + ϕ0 ) (u neutralnom kontekstu za argument upotrebljavamo x a ne t). Uvijek
ih možemo zamisliti kao projekcije na y-os odgovarajućeg jednolikog kruženja. Isto tako i
funkcije oblika y = R cos(ω x + ϕ0 ) uvijek možemo zamisliti kao projekcije na x-os odgovarajućeg
jednolikog kruženja. Zbog velike važnosti ovih funkcija one su dobile i posebno ime -
sinusoide. Kao što im i ime sugerira one liče na funkciju sinus (ili kosinus). Uistinu, kao
što ćemo sada vidjeti, možemo ih razumjeti kao funkciju sinus nacrtanu u "drugim mjerilima”
i drugačije "smještenu” na x-osi. Naime, te funkcije dobivamo od funkcije sinus tako da je malo
pomaknemo kao i "stegnemo” ili "rastegnemo” duž x-osi i y-osi:
y y
x x
2π
Kao što nam mehanička predstava govori, period takve funkcije je T = , a maksimalni
ω
ϕo
otklon R . Jedno mjesto na kojem siječe x-os je x takav da je ω t + ϕ0 = 0, tj. x = − . U
ω
mehaničkoj predstavi to je trenutak kada čestica započinje novo kruženje. Za vrijeme jednog
kruženja njena će projekcija opet imati graf sinusnog vala jer bismo ga po točkama skicirali na
isti način kako smo otkrili i izgled funkcije sin x. Samo sada taj val počinje ne više u nuli već
ϕo 2π
u x = − , ne proteže se preko intervala širine 2π već preko intervala širine , i nije visok 1
ω ω
već R .
Predstava o jednolikom kruženju dala nam je jednostavnu mehaničku interpretaciju

matematičkih funkcija sinus i kosinus. No ona nam takod̄er daje zornu interpretaciju svih
jednostavnih periodičkih gibanja. Zamislimo npr. tijelo obješeno na oprugu kojeg smo iz
položaja ravnoteže u trenutku t = 0 gurnuli prema gore početnom brzinom v0 :
y
/////////
v0
t=0 ravnotežni položaj y = 0
Ako zanemarimo trenje ono će se prvo gibati u pozitivnom smjeru osi i pri tom usporavati
zbog otpora opruge sabijanju. Kada dostigne neku maksimalnu visinu R opruga će ga
početi ubrzavati natrag prema ravnotežnom položaju. Maksimalnu brzinu će dobiti kada
bude prolazio kroz ishodište. Zbog inercije nastavit će se gibati u suprotnom smjeru ali će
usporavati zbog otpora opruge istezanju. Nakon što postigne minimalni položaj −R (on je baš
suprotan maksimalnom zbog zakona sačuvanja energije) opruga će ga početi ubrzano vraćati
u ravnotežni položaj. Prema zakonu sačuvanja energije tijelo će tada ponovo imati početnu
brzinu v0 , i tako će se ovo gibanje periodički ponavljati.
Sinhronizirajmo sada s tim gibanjem jednoliko kruženje čestice po kružnici radijusa sa

centrom u ravnotežnom položaju opruge. Brzinu kruženja izaberimo tako da se čestica i tijelo
stalno sreću u najvišoj točki kružnice:
y
/////////
Da li će se u svakom trenutku projekcija na y-os čestice koja kruži podudarati s položajem
oscilirajućeg tijela?
y
/////////
y x
Odgovor je - da! S ovim znanjem to ne možemo dokazati već se samo možemo uvjeriti da
bi tako moralo biti primjećujući sljedeće: kada se čestica kruženjem udaljava od ravnotežnog
horizontalnog nivoa to se njena projekcija usporava, a kada se približava tom nivou projekcija
se ubrzava. Dakle, ponaša se isto kao i oscilirajuće tijelo:
y
/////////
∆t
∆t
x
Postojanje takve sinhronizacije znači da je jednadžba gibanja oscilirajućeg tijela upravo

sinusoida y = R sin(ω x + ϕ0 ).
Oscilirajuća opruga je samo ilustrativan primjer za najjednostavniju vrstu titranja. Vidjet

ćemo poslije, opet sredstvima diferencijalnog računa, da svaki mali pomak sistema iz položaja
stabilne ravnoteže, u slučaju da nema trenja, vodi takvom osciliranju. Takvo je npr. njihanje
ljuljačke, osciliranje nivoa vode u lagano gurnutoj čaši, njihanje barke u luci nakon što je prošao
val, osciliranje struje u električnom titrajnom krugu itd. Svi ti procesi imaju matematički istu
vrstu gibanja opisanu jednadžbom y = R sin(ω x + ϕ0 ).
Harmonički oscilator
Ako se neki fizikalni proces y( t) odvija po zakonu y = R sin(ω x + ϕ0 ) zovemo ga

harmoničkim oscilatorom, a njegovo odvijanje harmoničkim titranjem. Svaki pomak
iz položaja stabilne ravoteže vodi takvom procesu ako zanemarimo trenje. Svakom takvom
gibanju možemo sinhronizirati jednoliko kruženje kojem projekcija ima istu jednadžbu
gibanja. Time mu dajemo jednostavnu i zornu mehaničku interpretaciju. Zato i govorimo
o R kao o amplitudi titranja, o ω kao kružnoj frekvenciji, a o ω t + ϕ0 kao o trenutnoj fazi
titranja.
I ne samo to. Svako periodično gibanje se da prikazati kao suma, istina beskonačna (opet
beskonačnost), harmoničkih gibanja. Na tome se zasniva sva moderna analiza zvuka i slike i
još mnoštvo drugih pojava- tzv. Fourierova ili spektralna analiza.
Periodički procesi su prisutni u cijeloj prirodi. Izmed̄u ostalog, bitan su dio kako klasičnog
poimanja elektromagnetskih valova tako i modernog kvantnog poimanja materije. Otuda i
tolika važnost trigonometrijskih funkcija. One su, kao i eksponencijalne funkcije, naprosto
ugrad̄ene u prirodu, ili barem u naše poimanje prirode.
4.4.4 Trigonometrijski identiteti
Postoji cijelo "brdo” trigonometrijskih identiteta. Ovdje će biti navedeni samo najvažniji i bit
će komentirano čemu služe. Nema potrebe da ih se pamti već jedino da se eventualno pamti
da postoje identiteti koji rade "to i to”. Tako kada nam se javi potreba u nekom problemu da
se uradi "to i to”, znat ćemo da postoji identitet koji radi "to i to”. A onda ga lako pronad̄emo u
kakvoj tablici formula.
Osnovna veza sinusa i kosinusa
sin2 x + cos2 x = 1
Spomenut ćemo još veoma značajne tzv. adicijske formule.

Adicijske formule
Povezuju trigonometrijske funkcije zbroja ili razlike kutova s trigonometrijskim

funkcijama samih kutova:
1. sin( x ± y) = sin x cos y ± cos x sin y 2. cos( x ± y) = cos x cos y ± sin x sin y
4.4.5 Arkus funkcije
Zbog periodičnosti je jasno da trigonometrijske funkcije nisu invertibilne. Zato ne možemo

jednostavno rješavati jednadžbe i nejednadžbe kao kod eksponencijalnih i logaritamskih
funkcija. No dobro je za tu svrhu, kao i kod kvadratne funkcije, imati inverznu operaciju
na nekom intervalu koja barem djelomično vraća vrijednosti trigonometrijske funkcije natrag
u argumente. Pogotovo što ćemo pomoću nje, kao i kod kvadratne funkcije, moći rekonstruirati
potpuni povratak.
Pogledajmo npr. na grafu funkcije sinus, s kojim sve argumentima dobivamo vrijednost 0.5,
1
tj. što su rješenja jednadžbe sin x = :
2
1 sin x
2
[/////////] x
−π π π π
−
2 2
Vidimo da imamo beskonačno rješenja. Primijetimo da ma koju vrijednost željeli dobiti, uvijek
π π
ćemo je dobiti s točno jednim argumentom iz iscrtanog intervala [− , ]. Kako su sva rješenja
2 2
povezana pogledajmo na trigonometrijskoj kružnici:
sin
1
5π 2 π
6 6
cos
π
Jedno rješenje jednadžbe je x = . Znajući njega možemo sva druga rekonstruirati. Naime,
6
π 5π
drugo rješenje iz prvog kruga je kut π − = . Sva druga rješenja dobijamo "vrteći” ova
6 6
rješenja cijeli broj k krugova:
π 5π
x= + 2 k π, x = + 2 kπ
6 6
sin
1
5π 17π 2 π 13π
, ,... , ,...
6 6 6 6
cos
Isto se dešava s bilo kojom vrijednošću trigonometrijske funkcije. Uvijek ćemo pronaći
π π
točno jedan argument u intervalu [− , ] koji daje tu vrijednost, a sve druge ćemo pomoću
2 2
njega moći rekonstruirati. Sinus funkcija je tako invertibilna na tom dijelu i njen inverz na
tom dijelu zovemo arkus sinus.
Arkus sinus
π π
Za svaki x ∈ [−1, 1] postoji jedinstveni y ∈ [− , ] takav da je x = sin y. Njega označavamo
2 2
arcsin x (oznaka na kalkulatoru je sin−1 ). To je inverzna funkcija funkcije sin na intervalu
π π
[− , ]. Geometrijski gledano ona prebacuje brojeve izmed̄u −1 i 1 na y-osi (samo je za
2 2
π π
njih definirana!) u koordinate točaka na kružnici (kutove), ali u one iz intervala [− , ]:
2 2
sin
arcsin
cos
Iz svojstva djelomične inverznosti odmah slijede glavna svojstva funkcije arkus sinus. Veza
s funkcijom sinus, naravno nije ona izmed̄u inverznih funkcija, već "približno” takva, kao kod
korjenovanja i kvadriranja.
Svojstva funkcije arkus sinus
π π
1. arcsin ∶ [−1, 1] Ð→ [− , ]
2 2
2. y = sin x → x = arcsin y + 2 kπ ili x = π − arcsin y + 2 kπ
3. x = arcsin y → y = sin x
4. sin(arcsin x) = x
π π
5. arcsin(sin( x)) = kut iz intervala [− , ] koji ima isti sinus kao i kut x.
2 2
3π
a) sin(arcsin 0.2) b) arcsin (sin )
4
Rješenje:
a) U ovom redoslijedu nema problema: sin(arcsin 0.2) = 0.2.
π π 3π
b) U ovom redoslijedu znamo tek da je rezultat kut iz [− , ] koji ima isti sinus kao i sin .
2 2 4
π
Lako se uvjeriti da je to sin :
4
sin
3π π
4 4
cos
Arkus sinus nam daje sredstvo za rješavanje jednadžbi kod kojih je nepoznanica pod
π
funkcijom sinus. Npr. ako želimo riješiti jednostavnu sinusnu jednadžbu 2 sin (2 x + ) = 1,
6
suprotnim operacijama čistimo oko x:
π
2 sin (2 x + ) = 1 ∣ ∶ 2
6
π 1
sin (2 x + ) =
6 2
Sada se rješavamo sinusa primjenjujući "djelomično” suprotnu operaciju arcsin; djelomično

suprotnu u smislu da će ona dati samo jedno rješenje za podsinusni izraz. No sva druga
rješenja možemo rekonstruirati. Postoji gotova formula koja to daje, no jednostavnije je
rješenja "vidjeti” na trigonometrijskoj kružnici. Tako za prethodnu jednadžbu, da bismo otkrili
π
što sve može biti 2 x + , moramo pogledati koji sve argumenti daju sinus od jedne polovine:
6
sin
1
2
y y
cos
1
Desno rješenje identificiramo kao arcsin (po odred̄enju te funkcije), a preostala jednostavno
2
izražavamo pomoću njega:
sin
1
1 2 1
π − arcsin + 2 kπ arcsin + 2 kπ
2 2
cos
1 π π π
Iz tablice osnovnih vrijednosti lako dobivamo da je arcsin = . Tako dobivamo 2 x + = +2 kπ
2 6 6 6
π π
ili 2 x + = π − + 2 kπ.
6 6
Obično ovaj prijelaz s poznavanja vrijednosti na poznavanje argumenta funkcije sinus

zapisujemo u "klasičnom” maniru suprotne operacije:
π 1
sin (2 x + ) = ∣ arcsin
6 2
π 1 1
2x + = arcsin + 2kπ ili π − arcsin + 2kπ
6 2 2
Istaknimo postupak "micanja" operacije sinus: Trigonometrijska kružnica nam kvalita-

tivno daje sva rješenja, a kalkulator nam daje precizno jedno rješenje na osnovi kojeg možemo
odrediti i preostala.
Sada kada smo "očistili” sinus nastavljamo dalje
π 1 π π
2x + = arcsin + 2kπ ili π − + 2 kπ ∣ −
6 2 6 6
2π
2 x = 2 kπ ili + 2 kπ ∣ ∶ 2
3
π
x = kπ ili + kπ
3
Tako smo dobili sva rješenja jednadžbe.

Ista priča se ponavlja i za kosinus funkciju. I tu imamo inverznu operaciju tek na
odred̄enom intervalu.
π
[///////////////////] x
−π y = cos x
Domena i skup vrijednosti arkus funkcija
Sljedećim izrazima je eksplicirano što je domena a što skup vrijednosti arkus funkcija:
π π
arcsin ∶ [−1, 1] Ð→ [− , ]
2 2
arccos ∶ [−1, 1] Ð→ [0, π]
Njihove grafove dobivamo iz svojstva inverznosti - rotirajući za 180○ podebljane dijelove

grafova trigonometrijskih funkcija oko pravca y = x:
Grafovi arkus funkcija
y y
π
y = arcsin x y = arccos x π
2
x
−1 1
π
− x
2 −1 1
Djelomična inverznost trigonometrijskih i arkus funkcija
y = cos x → x = ± arccos y + 2 kπ
x = arccos y → y = cos x
sin
arccos y + 2 kπ
cos
y
− arccos y + 2 kπ
3π
Primjer 4.4.4. Izračunajmo arccos (cos )
2
Rješenje: U ovom redosljedu koristimo da je rezultat kut iz [0, π] koji ima isti kosinus kao i
3π π
. Lako se uvjeriti da je to :
2 2
π
sin 2
cos
3π
2 Y
π
Primjer 4.4.5. Riješimo jednadžbu 2 cos ( x + ) = 1
3
Rješenje: Jednadžbu ćemo riješititi standardnim načinom - čišćenjem oko x pomoću suprot-
nih operacija. Pri tome kod primjene arkus funkcije moramo paziti da rekonstruiramo sve
mogućnosti.
π
2 cos ( x + ) = 1 ∣ ∶ 2
3
π 1
cos ( x + ) = ∣ arccos
3 2
π 1
x+ = ± arccos + 2kπ
3 2
π
sin + 2 kπ
3
cos
1
2
π
− + 2 kπ
3
π π π π
Tako je x + = + 2kπ ili − + 2 kπ. Dakle x = 2kπ ili −2 + 2kπ.
3 3 3 3
4.4.6 Tangens i kotangens
Osim kod analize pravokutnog trokuta funkcije tangens i kotangens nisu naročito važne pa ih
nećemo ovdje posebno proučavati. Napomenimo tek da se one mogu definirati pomoću sinusa i
kosinusa
sin x cos x
tg x = , ctg x =
cos x sin x
i da im analogno postupku kod sinusa i kosinusa možemo pridružiti odgovarajuće arkus

funkcije arctg i arcctg.
Orijentacija
Nakon ove cjeline čitatelj treba znati što su trigonometrijske i arkus funkcije i koja su im
osnovna svojstva. Zatim treba znati koristiti trigonometrijsku kružnicu, znati primjenu na
pravokutni trokut i harmoničke oscilacije, te rješavati jednostavnije jednadžbe.
Zadaci za vježbu
1. Nad̄ite kutove pravokutnog trokuta sa stranicama a = 2.5cm i c = 13cm.
2. Kut od 2.8 pretvorite u stupnjeve, a kut od 28○ izrazite u jediničnoj (radijanskoj) mjeri.
π
3. Koristeći trigonometrijsku kružnicu odredite cos (− ) i sin (−π).
2
π
4. Izračunajte arccos (cos (− )).
3
π 1
5. Riješite jednadžbu sin (2 x − ) =
2 2
Rješenja
1. α = 11○ 5′ , β = 78○ 55′

π
2. 2.8 = 2.8180π○ , 28○ = 28
180
3. Obje vrijednosti su 0.
π π
4. arccos (cos (− )) =
3 3
π
5. x = ± + kπ
6
1. U pravokutnom trokutu su poznati kateta b = 202cm i kut α = 70○ 30′ . Nad̄ite preostale
stranice trokuta. [Rj.: a = 570.4, c = 605, 1]
2. U pravokutnom trokutu su poznati kateta b = 4.25cm i kut β = 28○ 50′ . Nad̄ite preostale
stranice trokuta. [Rj.: c = 8.81, a = 7.72]
3. Pomoću trigonometrijske kružnice izračunajte

3π 3π 3π 3π
sin (π), cos (− ), sin (− ), sin ( ), cos ( ), cos (3π), cos (3π)
2 2 2 2
[Rj.: 0, 0, 1, −1, 0, −1, 0]
4. Riješite trigonometrijske jednadžbe
2π 4π
a) −2 cos (π − x) − 1 = 0 [Rj.: x = + 2 k π, x = + 2 k π]
3 3
2π 2π
b) 2 cos (2 x − ) = −1 [Rj.: x = + 2 k π , x = k π]
3 3
3π
c) sin (2 x − π) = 1 [Rj.: x = + k π]
4
π π
d) cos (2 x + π) = 0 [Rj.: x = − + k ]
4 2
e) 1 + 2 cos x = 0 [Rj.: x = ±π ± 2 kπ]
π 7π
f) 1 + 2 sin x = 0 [Rj.: x = − + 2 kπ, x = + 2 k π]
6 6
π
g) sin (2 x) = 0 [Rj.: x = k ]
2
4.5 Elementarne funkcije i grafovi
Orijentacija
U ovoj cjelini je opisana klasa elementarnih funkcija kojoj pripadaju sve dosad proučavane
funkcije i koja predstavlja osnovno jezgro funkcija koje se javljaju u prirodoznanju i tehnici.
prethodne cjeline ovog poglavlja
4.5.1 Operacije s funkcijama
Sve funkcije koje smo do sada opisali, racionalne i korijene, eksponencijalne i logaritamske,
trigonometrijske i arkus funkcije, zovemo elementarnim funkcijama. No takvima zovemo i
složenije funkcije, npr. sin x + ln x, sin x ln x ili sin(ln x). To su, grubo govoreći, funkcije zadane
"srednjoškolskim” formulama. Ali kako ih preciznije opisati?
Da bismo točno opisali što su elementarne funkcije prvo ćemo opisati elementarne načine
"izgradnje” složenijih funkcija od jednostavnijih. Kako su nam funkcije zadane pravilima to
ćemo naprosto pravila slagati u nova pravila.
Osnovne operacije s funkcijama
Za funkcije f i g zadane pravilima f ( x) i g( x) definiramo nove funkcije:
1. zbroj funkcija f i g je funkcija f + g zadana pravilom

( f + g)( x) = f ( x) + g( x)
2. razlika funkcija f i g je funkcija f − g zadana pravilom

( f − g)( x) = f ( x) − g( x)
3. produkt f i g je funkcija f ⋅ g zadana pravilom

( f ⋅ g)( x) = f ( x) ⋅ g( x)
f
4. kvocijent funkcija f i g je funkcija zadana pravilom
g
f f ( x)
( )( x) =
g g ( x)
Naprosto izmed̄u pravila stavljamo znakove algebarskih operacija i tako dobivamo nova
pravila, dakle i nove funkcije.
4.5. Elementarne funkcije i grafovi 303
Primjer 4.5.1. Za funkcije f ( x) = e x i g( x) = sin x nad̄ite funkcije
a) h 1 ( x) = f ( x) − g( x) b) h 2 ( x) = f ( x)( g( x) − f ( x))
f ( x) + g ( x)
c) h 3 ( x) =
f ( x) g ( x)
Rješenje: Samo trebamo na danim mjestima f ( x) i g( x) uvrstiti pripadna pravila:
a) h 1 ( x) = f ( x) − g( x) = e x − sin x
b) h 2 ( x) = f ( x)( g( x) − f ( x)) = e x (sin x − e x )
f ( x) + g( x) e x + sin x
c) h 3 ( x) = = x Y
f ( x) g ( x) e sin x
Preostaje još jedan elementaran način kombiniranja funkcija u novu funkciju. Ako na
argument x prvo primijenimo funkciju f , pa na dobijeni rezultat f ( x) funkciju g koja tako
daje konačnu vrijednost g( f ( x)), dobit ćemo novu funkciju koja preslikava x u g( f ( x)):
f / g/
x f ( x) g( f ( x))
:
g○ f
Kompozicija (slaganje) funkcija
( g ○ f )( x) = g( f ( x))
Gledano "strojno”, stavljajući na ulaz drugog stroja izlaz prvog, konstruirali smo novi stroj,
kojem je učinak jednak uzastopnom učinku početnih strojeva:
f ( x)
g○ f ∶ x / f / g / g( f ( x))
Gledano preko pravila, ukupno pravilo smo dobili tako da smo pravilo f ( x) po kojem "radi”
prva funkcija f "stavili” na mjesto argumenta (na "ulaz”) u pravilo g( x) po kojem "radi” druga
funkcija g:

f ( x) g ( x) / g( f ( x))
Tako npr. intuitivno nam je jasno da je funkcija "pomnoži s 2, pa pomnoži s 3” u stvari

funkcija "pomnoži sa 6”. Pokažimo da ćemo to dobiti i po ovom odred̄enju složene funkcije.
Neka je f ( x) = 2 x, a g( x) = 3 x. Sada raspisujemo pravilo za g ○ f :
g ○ f ( x) = g( f ( x)) = g(2 x) = 3 ⋅ 2 x = 6 x
Istaknimo i na ovom primjeru kako smo iskombinirali pravila:

2x 3 ⋅ x / 3 ⋅ 2x = 6x
Primjer 4.5.2. Za f ( x) = x + 3 i g( x) = 2 x nad̄imo
a) f ○ g b) g ○ f c) g ○ g d) f ○ f
Rješenje: Raspisujući formulu za kompoziciju dobivamo:
a) f ○ g( x) = f ( g( x)) = f (2 x) = 2 x + 3
b) g ○ f ( x) = g( f ( x)) = g( x + 3) = 2( x + 3) = 2 x + 6
c) g ○ g( x) = g( g( x)) = g(2 x) = 2 ⋅ 2 x = 4 x
d) f ○ f ( x) = f ( f ( x)) = f ( x + 3) = ( x + 3) + 3 = x + 6 Y
Kao što ovaj primjer pokazuje, važan je poredak kojim se funkcije slažu. Nećete dobiti isti
rezultat ako se prvo skinete u kupaći kostim pa skočite u more ili ako prvo skočite u more pa
se skinete u kupaći kostim.
Primjer 4.5.3. Za f ( x) = e x , g( x) = sin x i h( x) = x2 − 1 nad̄imo:
a) g( f ( h( x))) b) g( h( x) + f ( x)) c) h( f ( x)) + g( f ( x))
Rješenje: Redom kojim bismo računali raspisujemo formule:
2 2
a) g( f ( h( x))) = g( f ( x2 − 1)) = g( e x −1 ) = sin( e x −1 )
b) g( h( x) + f ( x)) = g( x2 − 1 + e x ) = sin( x2 − 1 + e x )
2
c) h( f ( x)) + g( f ( x)) = h( e x ) + g( e x ) = ( e x ) − 1 + sin e x Y
4.5.2 Elementarne funkcije
Prethodni primjer nas može uvjeriti da ovakvim operacijama polazeći od nekih najosnovnijih
funkcija dobivamo sve elementarne funkcije. Zato ćemo to i uzeti za definiciju:
Osnovne elementarne funkcije
Tako zovemo sljedeće funkcije:

1. konstantne funkcije
f ( x) = c
2. potencije
f ( x) = x a
3. eksponencijalne funkcije
f ( x) = a x
4. logaritamske funkcije
f ( x) = loga x
5. trigonometrijske funkcije
f ( x) = sin x
f ( x) = cos x
f ( x) = tg x
f ( x) = ctg x
6. arkus funkcije
f ( x) = arcsin x
f ( x) = arccos x
f ( x) = arctg x
f ( x) = arcctg x
Elementarne funkcije
Tako zovemo osnovne elementarne funkcije i sve funkcije koje možemo od njih dobiti
pomoću konačno elementarnih operacija s funkcijama - zbrajanjem, oduzimanjem,
množenjem, dijeljenjem i komponiranjem funkcija.
Svaka elementarna funkcija sadrži u svom pravilu strukturu svog nastanka, način kako je
složena od osnovnih funkcija. Tu strukturu možemo predstaviti grafički kako je u sljedećem
primjeru pokazano.
x2 − 1
Primjer 4.5.4. Razotkrijmo strukturu funkcije f ( x) = sin √ + ln cos x.
x+1
Rješenje: Analizom pravila uvijek možemo utvrditi kojom operacijom je pravilo nastalo od
jednostavnijih pravila - što je zadnje "rad̄eno”. U ovom slučaju zadnje je rad̄eno zbrajanje -
x2 − 1
funkcija je nastala zbrajanjem funkcija sin √ i ln cos x. Svaku od ovih funkcija možemo
x+1
x2 − 1
razložiti na isti način - prva je nastala komponiranjem funkcija sin x i √ a druga
x+1
komponiranjem funkcija ln x i cos x. Neke od njih su osnovne a s onima koje su složene možemo
nastaviti postupak. Tako ćemo sve na kraju razložiti na osnovne funkcije. Ovo razlaganje
možemo jednostavno prikazati grafički, tako da od svake funkcije povučemo "grane” prema
funkcijama od kojih je nastala:
x2 − 1
sin √ + ln cos x
x+1
+
x2 − 1 ln cos x
sin √
x+1 ○
○
ln x cos x
sin x x2 − 1
√
x+1
∶
√
x2 − 1 x+1
− ○
x2 1 √
x x+1
+
x 1
Y
Takav grafički prikaz zovemo stablom funkcije. Zašto stablom? Neki izrazi se naprosto
ustale u matematičkom žargonu a da ponekad i nije jasno kakve veze imaju s onim što
označavaju. Ovdje ipak postoji neka veza. Okrenite knjigu naopačke pa ćete vidjeti da grafički
prikaz tada zaista liči na stablo (istina, uz malo mašte). U korjenu stabla leži polazna funkcija,
u svakom čvoru stabla leži funkcija koju dalje rastavljamo, a listovi stabla su osnovne, dalje
nerastavljive, funkcije.
Klasa elementarnih funkcija je istaknuta, rekli smo, iz "unutranjih” iz praktičnih ali i
"unutranjih” matematičkih razloga. To su funkcije kakve obično srećemo u prirodoznanju.
Takve su sve funkcije koje smo do sada proučavali. Naravno, ima i drugih funkcija. Neke npr.
možemo dobiti tako da ih "po dijelovima” gradimo od elementarnih funkcija. Na primjer
e− x za x < 0
f ( x) = {
cos x za x ≥ 0
Za neke funkcije se mora razviti cijela nova matematika da bi ih mogli opisati.

Orijentacija
Nakon ove cjeline čitatelj treba znati što su elementarne funkcije i što je stablo izvoda takve
funkcije.
Zadaci za vježbu
√ 1
1. Za funkcije g( x) = 1 − x2 i f ( x) = 1 + nad̄ite:
x
1
a) f ( x) ⋅ g( x) b) f ( x) − c) g ○ f ( x) d) f ○ g( x)
g ( x)
1
2. Za funkcije f ( x) = x2 + 2 i g( x) = 1 − nad̄ite:
x
a) f ( g( x) + f ( x)) b) f ( g( f ( x))) c) f ( g( x)) − g( f ( x))
3. Nad̄ite stabla funkcija:
1 1 cos x2 − cos2 x
a) cos (ln ) + cos x ⋅ ln b)
x x 1
1+
ln x
Rješenja
1 √ 1 1
1. a) (1 + ) 1 − x2 b) 1 + −√
x x 1 − x2
√
1 2 1
c) 1 − (1 + ) d) 1 + √
x 1 − x2
2 2
1 1
2. a) (1 − + x 2 + 2) + 2 b) (1 − ) +2
x x2 + 2
1 2 1
c) (1 − ) + 2 − (1 − 2 )
x x +2
3. a) 1 1
cos (ln ) + cos x ⋅ ln
x x
+
1 1
cos (ln ) cos x ⋅ ln
x x
○ ⋅
cos x 1 cos x 1
ln ln
x x
○ ○
ln x 1 ln x 1
x x
b) cos x2 − cos2 x
1
1+
ln x
∶
cos x2 − cos2 x 1
1+
− ln x
+
cos x2 cos2 x 1 1
○ ○ ln x
∶
cos x x2 x2 cos x
1 ln x
Matematika promjena
5
Derivacija i integral su osnovni pojmovi tzv. matematike promjena koja je predmet ovog
poglavlja. Kao što sam naziv kaže to je matematika kojom se opisuju promjene. Osnovna ideja
je jednostavna. Jednolike promjene znamo opisivati. Nejednolike promjene ćemo
opisivati tako da ih u malim dijelovima aproksimiramo jednolikim promjenama.
Za pojam derivacije ta se ideja realizira na sljedeći način. Neka imamo neku jednoliku
promjenu npr. ovisnost položaja y j čestice o vremenu t, y j ( t). To je linearna funkcija
y
y j ( t) = at + b
Nejednoliku promjenu y( t) ćemo u malim dijelovima aproksimirati jednolikom:

y
y j ( t) = at + b ← jednolika promjena
y( t) ← nejednolika promjena
← lokalna aproksimacija
x
Geometrijski gledano, krivulju smo lokalno aproksimirali njenom tangentom. Matematički

gledano, ta linearna aproksimacija zasniva se na pojmu derivacije. Analizi tog pojma posvećeno
je poglavlje 5.1 POJAM DERIVACIJE.
309
310 5. Matematika promjena
Za pojam odred̄enog integrala ideja aproksimacije nejednolikog jednolikim realizira

se na sljedeći način. Kod jednolike promjene ukupna promjena proporcionalna je trajanju.
Npr. kod jednolikog gibanja stalnom brzinom v prijed̄eni put ∆ y proporcionalan je proteklom
vremenu ∆ t:
∆ y = v∆ t
Pošto je brzina stalna ona je u dijagramu ovisnosti brzine o vremenu prikazana horizontalnim
pravcem, a ∆ y površinom:
v
v
∆ y = v∆ t
t
∆t
Ako je promjena nejednolika ukupnu promjenu ćemo približno izračunati tako da ćemo je u
malim dijelovima aproksimirati jednolikom promjenom
y
lokalna aproksimacija
← nejednolika promjena
← jednolika promjena
∆ y = v∆ t
x
∆t
i zbrojiti sve te "ravne" aproksimacije:

y
∆ y = v1 ∆ t 1 + v1 ∆ t 1 + . . .
Geometrijski gledano, neravnu površinu aproksimirali smo zbrojem ravnih površina pravo-
kutnika. Matematički gledano, takvu aproksimaciju ukupne promjene opisujemo pojmom
odred̄enog integrala. Analizi tog pojma posvećeno je poglavlje 5.5 POJAM ODREÐENOG
INTEGRALA.
Osnovni teorem diferencijalnog i integralnog računa (5.6.1) pokazat će nam da su te

dvije aproksimacije usko povezane, u odred̄enom smislu jedna drugoj su inverzne.
U proučavanju procesa često je jednostavnije odrediti vezu med̄u promjenama veličina nego
med̄u samim veličinama. Veze med̄u promjenama matematički se opisuju diferencijalnim
jednadžbama. Rješavajući diferencijalne jednadžbe (5.8 DIFERENCIJALNE JEDNADŽBE)
dobivamo traženu vezu med̄u veličinama.
5.1. Pojam derivacije 311
5.1 Pojam derivacije
Orijentacija
U ovoj cjelini je opisan pojam derivacije, osnovni pojam (zajedno s odred̄enim integralom)
matematike promjena.
4.1.2 LINEARNE FUNKCIJE
5.1.1 Osnovna ideja
Kad se upalilo zeleno svjetlo vozać je krenuo da bi ga nedugo zatim policajac zaustavio i
obavijestio da je vozio 100 km/h i da je prekoračio dozvoljenu brzinu od 80 km/h. Vozač se
pravda da je to nemoguće jer je tek prije par sekundi krenuo sa semafora i odmah je stao na
policajčev znak. Policajac mu strpljivo objašnjava da to znači da kad bi se tako nastavio gibati
jednoliko po pravcu za jedan sat prešao bi sto kilometara. "Nemoguće", odgovara vozač, "kad
bih se nastavio gibati pravo upao bih u jarak jer cesta zakreće ulijevo, a sigurno se ne bih
mogao nastaviti gibati još sat vremena jer benzina imam tek za kojih desetak minuta vožnje.
Osim toga ja sam zakočio i odmah stao." Policajac je bio na dobrom putu da mu objasni što
znači brzina od 100 km/h ali su ga izdali živci i uputio ga je sucu za prekršaje da s njim to
raspravi. Med̄utim, pravo mjesto za ovu raspravu je ovdje.
Pogledajmo graf ovisnosti položaja y o vremenu t prilikom gibanja auta do zaustavljanja:
t
t1 t2 t3
Intuitivno, vozač se od početka gibanja gibao sve brže, ubrzavao je do trenutka t 1 pa se gibao
stalnom brzinom do trenutka t 2 . Tad je ugledao policajca i počeo usporavati. Gibao se sve
sporije do trenutka t 3 , kad je stao kraj policajca. Ali kako ovo izmjeriti? Kako izmjeriti brzinu
gibanja? Ova intuicija o bržem i sporijem zasnovana je na nagibu grafa. Što je graf strmiji
smatramo da je veća brzina. Ali što je nagib grafa?
Ideja je jednostavna. Kad se tijelo giba jednoliko jasno je što je njegova brzina gibanja.
Omjer promjene položaja i proteklog vremena je stalan broj i to je brzina jednolikog gibanja
∆y
v= = const
∆t
y
∆y
∆y v=
∆t
∆t
x
Geometrijski gledano taj omjer je nagib pravca.
Kad je gibanje nejednoliko pridružit ćemo mu zamišljeno jednoliko gibanje koje ga jedan
djelić vremena najbolje aproksimira u odnosu na sva druga jednolika gibanja koji se u taj
trenutak podudaraju sa stvarnim gibanjem (upravo je to policajac pokušao objasniti):
y
↓ najbolja aproksimacija jednolikim gibanjem
Geometrijski gledano to je pravac koji u odnosu na sve pravce kroz danu točku na krivulji
lokalno najbolje aproksimira krivulju. Takav pravac nazivamo tangentom u danoj točki na
danu krivulju. Brzinu tako izabranog jednolikog gibanja, odnosno nagib tako odabranog pravca
nazivamo trenutnom brzinom gibanja auta u tom trenutku. Naravno ona nije stalna već
ovisi o trenutku t:
Na isti način smo mogli analizirati bilo koju ovisnost dviju veličina. Mogli smo recimo
gledati ovisnost razvijene energije o vremenu u nekom kemijskom procesu i govoriti o brzini
promjene energije po vremenu. Ili pak o ovisnosti temperature neke zagrijane šipke o položaju
na toj šipci i govoriti o brzini promjene temperature po položaju. Mogli smo recimo kod gibanja
gledati i brzinu promjene brzine gibanja po vremenu, tzv. akceleraciju gibanja, itd. Ova brzina
promjene jedne veličine u odnosu na drugu u matematičkom se rječniku zove derivacija.
U daljnjem ćemo razraditi ovu ideju. Pretvorit ćemo je u precizni i efektivni matematički
aparat.
5.1.2 Brzina jednolikog gibanja
Za ilustraciju ćemo uzeti jednoliko gibanje po pravcu. To je gibanje u kojem je ovisnost položaja
y na pravcu u odnosu na vrijeme t linearna funkcija, dakle funkcija oblika y = at + b . Radi
jednostavnosti uzet ćemo konkretnu ovisnost, recimo
y = 2t − 1
Pogledajmo tablicu položaja u nekim vremenskim trenucima:
t 0 1 2 3 4 5
y −1 1 3 5 7 9
Ma koja dva vremenska trenutka t p i t k uzeli ( p - početak, k - kraj), s pripadnim položajima

yp i yk , omjer promjene položaja ∆ y = yk − yp i proteklog vremena ∆ t = t k − t p uvijek je isti broj
∆ y yk − yp
= = uvijek isto = 2
∆t t k − t p
U to se možete uvjeriti uzevši bilo koja dva vremenska trenutka iz prethodne tablice i njima
pripadne položaje, a nije teško to dokazati iz same linearne ovisnosti:
yk − yp (2 t k − 1) − (2 t p − 1) 2( t k − t p )
= = =2
tk − t p tk − t p tk − t p
Taj broj se zove brzina jednolikog gibanja. Iz formule tog gibanja ili iz grafa gibanja je
jasno da je to upravo koeficijent smjera pravca:
3 ∆y
∆y
2 =2
∆t ∆t
1
2 t
−3 −2 −1 2 3
−1
1
−2
−3
Isto vrijedi i za bilo koju linearnu ovisnost. Štoviše u cjelini 4.1.2 Linearne funkcije smo
rekli da je linearna funkcija upravo karakterizirana time da su navedeni omjeri promjena
uvijek isti:
Brzina jednolike promjene
Za linearnu ovisnost veličina y = ax + b omjer promjena tih veličina je uvijek isti broj a
∆ y yk − yp
= = uvijek isto = a
∆t t k − t p
Taj broj zovemo brzinom promjene veličine y koja linearno ovisi o x, odnosno brzinom
jednolike promjene y po x. Geometrijski gledano to je koeficijent pravca koji je graf te
ovisnosti:
y y = ax + b
∆y
∆y =a
∆x
∆x
Primjer 5.1.1.
a) Nad̄imo brzinu promjene za ovisnost y = −2 x + 1. Kolika je brzina promjene x po y?
b) Kolika je brzina gibanja y = 1?
c) Kolika je brzina gibanja na slici?
3
2
1
t
−3 −2 −−11 1 2 3
−2
−3
Rješenje:
a) Najjednostavnije je uočiti da je brzina promjene koeficijent uz " x", dakle −2. Brzina
promjene je negativna što znači da se s povećanjem x veličina y smanjuje. Izrazimo li x
pomoću y
1 1
x = − y+
2 2
1
vidimo da je brzina promjene x po y jednaka − .
2
b) Za slučaj gibanja y = 1 to je mirovanje (čestica je stalno u točki 1) pa je iz tog već jasno da
bi brzina trebala biti jednaka nuli. No napišemo li gornji zakon gibanja na sljedeći način
y = 0⋅ x+1
vidimo po našim pravilima da je zaista tako.
c) Za gibanje na slici pogledamo koeficijent smjera.
3
2 ∆y 3
3 v= =
1 ∆t 2
t
−3 −2 −1 2 2 3
−1
−2
−3
3
On je , pa je to i brzina promjene. Y
2
5.1.3 Brzina nejednolikog gibanja
Promotrimo sljedeće gibanje:
y = t2
y
y = t2
3
2
1
t
−3 −2 −1 1 2 3
−1
−2
−3
Izračunajmo položaje u nekim trenucima:
t 0 1 2 3 4
y 0 1 4 9 16
Bilo iz tablice ili iz grafa jasno je da se tijelo giba sve brže. Ako radimo omjere
∆ y yk − yp
=
∆t t k − t p
na raznim vremenskim intervalima dobit ćemo različite bojeve. Taj omjer ovisi o vremenskom
intervalu i zovemo ga prosječnom brzinom na tom intervalu.
Prosječna brzina
Prosječna brzina gibanja u vremenskom intervalu, [ t p , t k ], u kojem je položaj čestice

u trenutku t p jednak yp , a u trenutku t k jednak yk je broj
∆ y yk − yp
v [t p , t k ] = =
∆t t k − t p
1−0
Na primjer u prvoj sekundi prosječna brzina je v[0, 1] = = 1, u drugoj sekundi prosječna
1−0
4−1 16 − 0
brzina je v[1, 2] = = 3, dok je u prve četiri sekunde v[0, 4] = = 4.
2−1 4−0
Što nam daje prosječna brzina? Što npr. znači da je prosječna brzina u drugoj sekundi
4−1
bila v[1, 2] = = 3? Zamislimo jednoliko gibanje koje se na početku na kraju tog intervala
2−1
podudaralo sa stvarnim gibanjem:
y y = t2
3
prosječno gibanje → ← stvarno gibanje
1
t
−3 −2 −1 1 2 3
−1
−2
−3
Vidimo da je njegova brzina jednaka 3, tj. jednaka prosječnoj brzini nejednolikog gibanja na
tom intervalu. Recimo da putujemo autom od Zagreba do Splita. Koristeći brojač kilometara
(koji na početku stavimo na nulu) i sat, lako nam je utvrditi prosječnu brzinu gibanja:
podijelimo stanje brojača kilometara kad stignemo u Split s vremenom putovanja. Recimo da
smo dobili da je prosječna brzina jednaka 90 km/h. Znamo da što je ta brzina veća "u prosjeku
smo se brže gibali". No to je tek neka gruba mjera stvarnog gibanja, jer smo negdje vozili brže,
negdje sporije, negdje stajali (na naplatnim kućicama) a negdje išli možda i unazad (ne baš na
autoputu). Pravi smisao te veličine je da je to brzina zamišljenog jednolikog gibanja koje se na
početku, u Zagrebu, i na kraju, u Splitu, podudaralo sa stvarnim gibanjem. Zato govorimo o
zamišljenom a ne stvarno izvedivom gibanju.
dolazak u Split
stvarno gibanje → ← zamišljeno gibanje
polazak iz Zagreba
t
Smisao prosječne brzine
Prosječna brzina v [ t p , t k ] gibanja u vremenskom intervalu [ t p , t k ] je brzina zamišljenog

jednolikog gibanja koje se sa stvarnim gibanjem podudara na početku intervala, u trenutku
t p , i na kraju tog intervala, u trenutku t k . Geometrijski gledano to je nagib sekante, pravca
koji presjeca graf gibanja na početku i na kraju tog intervala.
t
t1 t2
Jasno je da prosječna brzina to bolje opisuje stvarno gibanje što je vremenski interval
manji. Ako pogledamo prosječnu brzinu auta, u vremenu od recimo jedne sekunde, tad ona jako
dobro opisuje stvarno gibanje. Stvarno gibanje se u tom intervalu ne može puno razlikovati od
jednolikog gibanja tom brzinom. To nas zapažanje vodi prema ideji trenutne brzine. Da bismo
odredili kako se brzo auto giba u nekom trenutku t moramo pustiti da prod̄e malo vremena
∆ t i pogledati prosječnu brzinu na tom intervalu [ t, t + ∆ t]. Što smo uzeli manji interval ta
prosječna brzina bolje opisuje gibanje u trenutku t. Pogledajmo kako ovisi prosječna brzina o
tom intervalu za naše gibanje y = t2 :
∆ y yk − yp y(1 + ∆ t) − y(1) (1 + ∆ t)2 − 12

v [1, 1 + ∆ t] = = = = =
∆t t k − t p ∆t ∆t
1 + 2∆ t + (∆ t)2 − 1 ∆ t(2 + ∆ t)
= = = 2 + ∆t
∆t ∆t
Računajmo je za sve manje ∆ t:
∆t 1 0.5 0.2 0.1 0.01 0.001

v 3 2.5 2.2 2.1 2.01 2.001
Vidimo da što je interval manji to je prosječna brzina sve bliža broju 2. Praktično gledano da
bismo odredili koliko se brzo tijelo giba u nekom trenutku treba računati prosječnu brzinu za
dovoljno mali ∆ t. "Dovoljno mali" znači toliko malen da tijelo u tom intervalu nije moglo bitno
promijeniti gibanje, tj. da možemo smatrati da se gibalo gotovo jednoliko. To naravno ovisi o
vrsti gibanja. Za gibanje Zemlje oko Sunca dovoljno malo znači jedan dan, za auto desetinka
sekunde, za elektron milijarditinka sekunde. Tako dobiven broj možemo zvati trenutnom
brzinom gibanja u trenutku t. No matematika ne smije ovisiti o praktičnom odred̄enju što
je dovoljno malo u datoj situaciji, već ona mora gledati što se s tim omjerom zbiva za sve
manje vremenske intervale. Zato za trenutnu brzinu gibanja trebamo uzeti broj koji dobijemo
u limesu kad ∆ t teži nuli:
v(1) = lim v [1, 1 + ∆ t] = lim (2 + ∆ t) = 2

∆ t→0 ∆ t→0
Ovo je sad lako poopćiti na trenutnu brzinu bilo kojeg gibanja u bilo kojem trenutku:
Trenutna brzina gibanja

Trenutna brzina gibanja y( t) u trenutku t je broj
∆y y( t + ∆ t) − y( t)
v( t) = lim = lim v [ t, t + ∆ t] = lim
∆ t →0 ∆ t ∆ t→0 ∆ t →0 ∆t
∆y
Praktično gledano trenutna brzina je v( t) ≃ za dovoljno mali vremenski interval
∆t
[ t, t + ∆ t]. A što je "dovoljno malo" ovisi o situaciji i znači "dovoljno malo da se gibanje
nije moglo bitno promijeniti", odnosno "dovoljno malo da možemo smatrati da je gibanje
gotovo jednoliko na tom intervalu."
Mada je odred̄enje trenutne brzine pomoću dovoljno malog intervala neprecizno, ono
nosi osnovnu intuiciju o pojmu brzine neopterećenu matematičkim dodacima: trenutna
brzina je praktično gledano omjer promjene vrijednosti i promjene vremena za mali
vremenski interval. Napomenimo još da sam riječ "trenutna brzina" može i prevariti, jer
gibanje ne može biti "u jednom trenutku", već se uvijek mora gledati neki interval oko tog
trenutka da bi se "vidjelo" gibanje.
Prije nego što upotrijebimo prethodnu formulu za računanje brzina raznih gibanja u raznim
trenucima riješimo najvažnije pitanje: što o gibanju govori taj broj kojeg nazivamo trenutnom
brzinom? Po samoj definiciji mi smo aproksimirali nejednoliko gibanje nakon trenutka t = 1
u malom vremenskom intervalu ∆ t odgovarajućim jednolikim gibanjem. Kako smanjujemo
interval sve smo bliže jednolikom gibanju baš s trenutnom brzinom v = 2:
← jednoliko gibanje brzinom 2
t
∆t
Mogli smo nejednoliko gibanje oko te točke aproksimirati i drugim jednolikim gibanjima:
y y = t2 ← stvarno gibanje
y = 2 t − 1 ← najbolja linearna aproksimacija
3
2 ← druge linearne aproksimacije
1
t
−3 −2 −−11 1 2 3
−2
−3
Med̄utim, ovaj proces odred̄enja trenutne brzine daje jednoliko gibanje koje, med̄u svim
jednolikim gibanjima koja se u datom trenutku podudaraju sa stvarnim gibanjem, najbolje
aproksimira (u jednom točno odred̄enom smislu koji ćemo poslije u precizirati) stvarno gibanje.
Geometrijski gledano, imamo pravac koji, med̄u svim pravcima povučenim kroz datu točku,
najbolje aproksimira krivulju oko te točke. To je upravo tangenta na krivulju u toj točki.
Smisao trenutne brzine gibanja

Trenutna brzina v( t) gibanja y( t) u trenutku t je brzina zamišljenog jednolikog gibanja
koje, med̄u svim zamišljenim jednolikim gibanjima koji se u datom trenutku podudaraju
sa stvarnim gibanjem, najbolje aproksimira stvarno gibanje na malim vremenskim
intervalima oko tog trenutka t.
y
← stvarno gibanje
← najbolja aproksimacija jednolikim gibanjem
← druge aproksimacije jednolikim gibanjem
t
Geometrijski gledano to je nagib pravca koji, med̄u svim pravcima koji prolaze datom
točkom krivulje, najbolje aproksimira krivulju na malim intervalima oko te točke. Takav
pravac zovemo tangenta na krivulju u datoj točki.
Primjer 5.1.2. Izračunajmo trenutnu brzinu gibanja y = t2 u trenutku t = 2. Izračunajmo

brzinu ovog gibanja u bilo kojem trenutku.
Rješenje: Za trenutak t = 2 samo ubacimo taj broj u formulu za trenutnu brzinu:
∆y y(2 + ∆ t) − y(2) (2 + ∆ t)2 − 22

v(2) = lim = lim = lim =
∆ t→0 ∆ t ∆ t→0 ∆t ∆ t→0 ∆t
4 + 2 ⋅ 2 ⋅ ∆ t + (∆ t)2 − 4 ∆ t (4 + ∆ t )
= lim = lim =
∆ t →0 ∆t ∆ t →0 ∆t
= lim (4 + ∆ t) = 4
∆ t→0
Dakle, u tom trenutku brzina je 4. Sad lako možemo grafički odrediti linearnu aproksimaciju
stvarnog gibanja, odnosno tangentu na ovu krivulju:
y = t2
y
7
6 4
5
4
1
3
2
1
t
−3 −2 −1 1 2 3
No nepotrebno je ovu brzinu računati u svakoj točki posebno. Računanje za t = 1 gotovo se nije
razlikovalo od računanja za t = 2. Zato je efikasnije izračunati tu brzinu "jednom zauvijek", u
bilo kojem trenutku t:
∆y y( t + ∆ t) − y( t) ( t + ∆ t)2 − t2
v( t) = lim = lim = lim =
∆ t →0 ∆ t ∆ t →0 ∆t ∆ t →0 ∆t
t2 + 2 ⋅ t ⋅ ∆ t + (∆ t)2 − t2 ∆ t(2 t + ∆ t)
= lim = lim = lim (2 t + ∆ t) = 2 t
∆ t→0 ∆t ∆ t→0 ∆t ∆ t→0
Dakle, brzina u proizvoljnom trenutku t ovisi o tom trenutku i iznosi v( t) = 2 t. Grafički gledano
dobili smo najbolje linearne aproksimacije gibanja (tangente) u svakom trenutku
6 y = t2
5
4
3
2
1
t
−3 −2 −1 1 2 3
Y
Primjer 5.1.3. Iz fizike je poznato da će se predmet izbačen uvis brzinom v0 gibati po zakonu
g
y = v0 t − t2 , gdje je g = 10 m/s2 , ako zanemarimo otpor zraka. Radi konkretnosti uzmimo da je
2
početna brzina bila 10 m/s i analizirajmo kako brzina ovisi o vremenu kod gibanja y = 10 t − 5 t2
(o jedinicama sad nećemo voditi brigu).
Rješenje:
Kvalitativnu analizu možemo napraviti na osnovu grafa gibanja
5
4
3
2
1
t
1 2 3
znajući da je brzina nagib tangente i "odoka" ocjenjujući te nagibe

5
4
3
2
1
t
1 2 3
Vidimo da je nagib najveći na početku pa poslije pada. Dakle, brzina je na početku najveća,
zatim opada (što znamo i iz iskustva) da bi na samom vrhu nagib bio horizontalan, dakle
brzina je u tom trenutku 0. Obično se kaže da je tijelo u najvišoj točki stalo. I zaista, ako
uradimo eksperiment, u najgornjoj točki putanje predmet kao da se umirio. No mirovanja, kao
ni gibanja, nema u jednom vremenskom trenutku nego samo na nekom vremenskom intervalu!
Dakle, ne može predmet u nekoj točki stati. On može stajati samo u nekom vremenskom
intervalu, a to nije slučaj s najvišom točkom putanje. Ma koliko mali interval uzeli oko
ove točke tijelo se stvarno giba, penje se pa spušta. Ono u najvišoj točki nije stalo nego je
prava istina da u najvišoj točki putanje, jer mu je tad trenutna brzina jednaka nuli, med̄u
svim zamišljenim jednolikim gibanjima njega najbolje aproksimira mirovanje, tj. jednoliko
gibanje s brzinom nula. Nakon toga vidimo da je nagib negativan, to znači da je i brzina
negativna. To je u redu jer se položaj smanjuje, dakle promjena položaja je negativna pa
∆y −
je omjer v ≃ = = −, negativan broj. I ovdje imamo odred̄eni nesklad sa svakodnevnom
∆t +
upotrebom riječi brzina. U svakodnevnom životu brzine uvijek gledamo po apsolutnom iznosu
dok su u matematici i znanosti to brojevi s predznakom. Ako uvedemo koordinatni sustav
po cesti od Zagreba do Splita, tako da je ishodište u Zagrebu a pozitivan smjer prema Splitu
(oznake kilometara na cesti su takav koordinatni sustav), tada je promjena položaja auta koji
se giba iz Splita prema Zagrebu negativan broj pa mu je brzina negativna. Zamislite policajca
koji zaustavi vozača tvrdeći da je ovaj napravio prekršaj jer je vozio po autocesti brzinom od
–200 km/h. Englezi imaju različite riječi za ova dva pojma, "speed" za apsolutnu vrijednost
brzine, koja odgovara svakodnevnoj upotrebi naše riječi "brzina", i "velocity" za brzinu kao
broj s predznakom, koja odgovara znanstvenoj upotrebi naše riječi "brzina". Postoje situacije u
kojima brkanje ove dvije različite upotrebe riječi "brzina" može dovesti do problema. O njima
ćemo više poslije. Nastavimo sad dalje s analizom okomitog hica. Nakon maksimalne visine
tijelo pada i brzina mu je sve negativnija (po apsolutnom iznosu sve veća) da bi na kraju bila
najnegativnija. Iz simetrije grafa (to je parabola) se vidi da ona tad po asolutnom iznosu mora
biti jednaka početnoj brzini. To slijedi i iz zakona sačuvanja energije.
Idemo sad i računanjem vidjeti da je tako. Izračunat ćemo po definiciji brzinu gibanja u svakom
trenutku. Samo ćemo u tu formulu umjesto ovisnosti y = t2 "ubaciti" ovisnost y = 10 t − 5 t2 :
∆y y( t + ∆ t) − y( t)
v( t) = lim = lim v [ t, t + ∆ t] = lim =
∆ t →0 ∆ t ∆ t →0 ∆ t →0 ∆t
[10( t + ∆ t) − 5( t + ∆ t)2 ] − [10 t − 5 t2 ]

= lim =
∆ t→0 ∆t
10 t + 10∆ t − 5 t2 − 10 t∆ t − 5∆ t2 − 10 t + 5 t2
= lim =
∆ t →0 ∆t
∆ t(10 − 10 t − 5∆ t)
= lim = lim (10 − 10 t − 5∆ t) = 10 − 10 t
∆ t→0 ∆t ∆ t →0
Sad znamo brzinu gibanja u svakom trenutku

v( t) = 10 − 10 t
pa je možemo izračunati u pojedinim trenucima
t 0 0.5 1 1.5 2
v 10 5 0 −5 −10
Ti računi potvrd̄uju ono to smo kvalitativno zaključili o brzini na osnovu grafa gibanja.
Primijetimo da bismo, polazeći od opće jednadžbe za okomiti hitac s početnom brzinom v0
g
y = v0 t − t 2 ,
2
i raspisujući definiciju trenutne brzine na isti način kao i u prethodnom konkretnom slučaju,
dobili opću formulu za brzinu kod okomitog hica
v = v0 − gt Y
5.1.4 Brzina promjene i derivacija
Sad je jednostavno sve ovo poopćiti. Umjesto da smo gledali gibanje po pravcu y( t) = t2 , mogli
smo gledati zakon razvijanja energije E u kemijskom procesu E ( t) = t2 , ili kako se s vremenom
mijenja temperatura T nekog tijela T ( t) = t2 . Ili pak kako temperatura T nekog mjesta na
šipki ovisi o udaljenosti x tog mjesta od kraja šipke T ( x) = x2 itd. Matematički gledano, sve
prethodno bi ostalo isto, samo bi se promijenila fizikalna interpretacija. Kao što smo npr. dobili
da je trenutna brzina gibanja u trenutku 1 bila jednaka 2, i sad bismo dobili broj 2, ali bismo ga
drugačije interpretirali. To bi sad bila brzina promjene energije u trenutku 1 (brzina promjene
energije se zove snaga), odnosno brzina promjene temperature u trenutku 1, odnosno brzina
promjene temperature u odnosu na položaj na udaljenosti 1 od kraja šipke itd.
Trenutna brzina promjene

Trenutna brzina promjene veličine y( x) po veličini x je broj
∆y y( x + ∆ x) − y( x)
v y ( x) = lim = lim v y [ x, x + ∆ x] = lim
∆ x →0 ∆x ∆ x → 0 ∆ x → 0 ∆x
Praktično gledano trenutna brzina je
∆y
v y ( x) ≃ za dovoljno mali vremenski interval [ x, x + ∆ x],
∆x
Pri tome, što je "dovoljno malo" ovisi o situaciji i znači "dovoljno malo da se ovisnost nije
moglo bitno promijeniti", odnosno "dovoljno malo da možemo smatrati da je ovisnost y po x
gotovo linearna na tom intervalu."
Trenutna brzina v y ( x) promjene veličine y( x) u točki x je brzina promjene zamišljene

jednolike ovisnosti y po x koja, med̄u svim zamišljenim jednolikim ovisnostima koji se u
datom x podudaraju sa stvarnom ovisnoću y( x), najbolje aproksimira stvarnu ovisnost na
malim intervalima oko tog x.
y
← stvarna promjena
← najbolja aproksimacija jednolikom promjenom
← druge aproksimacije jednolikom promjenom
Geometrijski gledano to je nagib pravca koji, med̄u svim pravcima koji prolaze datom
točkom krivulje, najbolje aproksimira krivulju na malim intervalima oko te točke. Takav
pravac zovemo tangenta na krivulju u datoj točki.
Čemu pridružujemo taj broj koji zovemo brzinom promjene veličine y po veličini x? On
ovisi o načinu kako su te veličine povezane, dakle o funkciji f takvoj da je y = f ( x), kojom su
povezane i o argumentu x iz kojeg se gledaju omjeri malih promjena vrijednosti i argumenta
funkcije. Zato, kad zaboravimo fizikalnu interpretaciju veličina koje su povezane funkcijom
f i kad zaboravimo geometrijsku interpretaciju, ostaje nam matematički smisao ovog pojma
kao operacije koja funkciji i datoj točki pridružuje jedan broj koji u ovom kontekstu zovemo
derivacijom. Zato sve gornje, preformulirano u čistom matematičkom kontekstu glasi:
Derivacija funkcije f u točki x
To je broj f ′ ( x) pridružen funkciji f i točki x kojeg računamo sljedećom formulom:
f ( x + ∆ x) − f ( x)
f ′ ( x) = lim
∆ x→0 ∆x
Kao i svaka značajna veličina tako i derivacija ima razne oznake:

Razne oznake za derivaciju
f ′ ( x): to je standardna oznaka koja točno pokazuje o čemu derivacija ovisi, o funkciji
f i argumentu x te funkcije
y′ ( x): to je oznaka koju koristimo kad je naglasak na veličinama y = f ( x) koje
funkcija f povezuje.
dy
: to je oznaka koja sugerira da je to omjer malih promjena veličina. Poslije
dx
ćemo dati smisao dijelovima d y i dx koje zovemo diferencijalima, no za sad je
treba razumjeti kao cjelovitu sugestivnu oznaku za derivaciju.
d f ( x)
: uloga te oznake je ista kao i prethodna ali je naglasak na funkciji.
dx
d
f ( x): varijanta prethodne oznake koja je nekad ugodnija za pisanje.
dx
5.1.5 Računanje derivacije po definiciji
Definicija derivacije daje nam formulu po kojoj je možemo računati. Na osnovu ove definicije
razvit ćemo poslije pravila pomoću kojih ćemo derivaciju jednostavno moći računati. Ovdje
ćemo izračunati par derivacija, više zbog toga da vidimo s kakvim se tu problemima srećemo
nego što će nam dobijena rješenja biti značajna.
1
Primjer 5.1.4. Nad̄imo derivaciju funkcije f ( x) = u bilo kojoj točki, pa specijalno u x = 1.
x
Rješenje: Prije računanja pokušajmo pomoću grafa funkcije analizirati kakva bi trebala biti
derivacija u −1:
1
x
x
Iz grafa vidimo da bi morala biti negativna, a iz simetrije grafa čak slijedi da bi nagib trebao
biti −1. Idemo sad računati po definiciji:
1 1 x − x − ∆x
f ( x + ∆ x) − f ( x) − x( x + ∆ x) 1 1
f ′ ( x) = lim = lim x + ∆ x x = lim = lim − =− 2
∆ x →0 ∆x ∆ x →0 ∆x ∆ x →0 ∆x ∆ x→0 x( x + ∆ x) x
Zaista, f (1) = −1. Takod̄er vidimo da je derivacija stalno negativna, a što uzimamo veći x to je
bliža nuli. To je u skladu s onim što možemo vidjeti na grafu funkcije. Y
Vidimo da je pojam derivacije opisan pomoću pojma limesa. Zato bi zahtjevnije računanje
derivacije zahtijevalo i jače predznanje računanja limesa, pogotovo limesa tipa kakav se javlja
u ovoj definiciji, a to je limes razlomka kojem i brojnik i nazivnik teže nuli. Mi ćemo taj dio
preskočiti i uglavnom ćemo rješavati ove limese ili direktnom ocjenom ili, ako pak ne možemo
direktno ocijeniti, izraz ćemo pokušati tako preoblikovati da ipak možemo ocijeniti. Evo jedne
situacije koja zahtjeva preobliku.
√
Primjer 5.1.5. Nad̄imo derivaciju funkcije f ( x) = x u bilo kojoj točki, pa specijalno u x = 1.
Rješenje: Računamo po definiciji:

√ √
f ( x + ∆ x) − f ( x) x + ∆x − x
f ′ ( x) = lim = lim =?
∆ x →0 ∆x ∆ x →0 ∆x
Izraz u brojniku teži nuli, kao i izraz u nazivniku i ne možemo ocijeniti kud to "ide" kad
smanjujemo ∆ x. Zato moramo preoblikovati izraz. Ideja je da u dijelu koji teži nuli eliminiramo
korijene, pa će tako valjda taj problematični dio postati jednostavniji. Zato ćemo proširiti
brojnik do razlike kvadrata:
√ √ √ √ √ √
x + ∆x − x x + ∆x + x ( x + ∆ x )2 − ( x )2 x + ∆x − x
? = lim ⋅√ √ = lim √ √ == lim √ √
∆ x →0 ∆x x + ∆ x + x ∆ x →0 ∆ x ( x + ∆ x + x ) ∆ x→0 ∆ x( x + ∆ x + x)
∆x 1 1
= lim √ √ = lim √ √ = √
∆ x→0 ∆ x( x + ∆ x + x) ∆ x→0 ( x + ∆ x + x) 2 x
1 1
Dakle, f ′ ( x) = √ , specijalno f ′ (1) = . Y
2 x 2
Kada se može desiti da funkcija nema derivaciju? Kad ne postoji limes iz definicije
derivacije. Grafički gledano to su situacije kad grafovi nemaju kose tangente. To su točke
√
u kojima ili postoji okomita tangenta, kao za funkciju f ( x) = 3 x u x = 0
y
√
f ( x) = 3
x
okomita tangenta
↘
x
ili u kojima su grafovi "oštri", kao kod apsolutne vrijednosti f ( x) = ∣ x∣ u x = 0:
y
f ( x) = x
x
↗
oštro mjesto
U računanju se prva situacija manifestira u tome da limes ne postoji jer izraz teži u
√
beskonačno. Ilustrirat ćemo to na primjeru derivacije funkcije f ( x) = 3 x u x = 0:
√
3
√
3
f (0 + ∆ x) − f (0) ∆x − 0 1
f ′ (0) = lim = lim = lim √ = +∞
∆ x →0 ∆x ∆ x→0 ∆x 3
∆ x →0 (∆ x )2
Oštra mjesta se manifestiraju u računanju tako da limes s lijeve i desne strane nije isti,
pa zato nema ukupnog limesa. To će sad biti ilustrirano na primjeru apsolutne vrijednosti.
Računat ćemo derivaciju funkcije f ( x) = ∣ x∣ u x = 0:
f (0 + ∆ x) − f (0) ∣∆ x∣ − ∣0∣ ∣∆ x ∣
f ′ (0) = lim = lim = lim
∆ x →0 ∆x ∆ x→0 ∆x ∆ x →0 ∆ x
Da bismo ovo dalje računali moramo se riješiti znaka apsolutne vrijednosti, a to ovisi o
slučajevima:
∣∆ x ∣ ∆x
Za ∆ x ≤ 0: lim = lim =1
∆ x →0 ∆x ∆ x →0 ∆ x
∣∆ x ∣ −∆ x
Za ∆ x < 0: lim = lim = −1
∆ x →0 ∆x ∆ x →0 ∆x
Tako ukupan limes ne postoji i funkcija nema derivaciju u nuli.
Fizikalno gledano, nepostojanje derivacije značilo bi nepostojanje brzine promjene. U

uobičajenim fizikalnim teorijama pretpostavlja se da sve ovisnosti imaju brzinu promjene, pa
funkcije kojima izražavamo ovisnosti veličina ne bi smjele imati takva mjesta, i jedino se mogu
javljati kao aproksimacije "stvarnih" funkcija.
5.1.6 Derivacija kao funkcija
Vidjeli smo da je puno efikasnije izračunati derivaciju f ′ ( x) funkcije f u bilo kojoj točki x
pa je onda uvrštavanjem računati u konkretnim točkama. Npr. za naš prvi primjer funkcije
f ( x) = x2 dobili smo da je derivacija u proizvoljnoj točki f ′ ( x) = 2 x. Ta derivacija, naravno, ovisi
o x. Mi smo tako dobili novu funkciju koja nam govori kako derivacija stare funkcije f ovisi
o x. Nju označavamo f ′ , u skladu s prethodnom oznakom f ′ ( x) derivacije funkcije u točki x.
Grafički gledano to je funkcija koja nam govori kako nagibi tangenti na staru funkciju ovise o
x. Uzmimo za primjer funkciju f ( x) = x2 s njenom derivacijom f ′ ( x) = 2 x:
y
f ( x) = x2
3
2
1
x
−3 −2 −1 1 2 3
−1
−2
−3
y
f ( x) = 2 x
3
2
1
x
−3 −2 −1 1 2 3
−1
−2
−3
Donja funkcija za dati x upravo daje nagib na gornju funkciju.
Derivacija funkcije
Derivacija funkcije f je nova funkcija f ′ kojoj je vrijednost u točki f ′ ( x), derivacija funkcije
f u točki x. Tako gledano, derivacija je operacija koja funkciji pridružuje novu funkciju.
′
f z→ f ′
Tako smo pojam derivacije funkcije f u točki x "rastavili na dijelove":

"Rastav pojma derivacije na dijelove"
Prvo imamo operaciju derivacije
′ (derivacija)
koja funkciji f pridružuje novu funkciju:
f′ (derivacija funkcije)
Ta nova funkcija primijenjena na argument x daje broj
f ′ ( x) (derivacija funkcije u datoj točki)
5.1.7 Diferencijal
dy
Jedan od zapisa za derivaciju funkcije je . Dosad smo taj zapis koristili kao zapis koji
dx
nas podsjeća na osnovni smisao derivacije, da je to omjer jako malih promjena veličina
y i x povezanih funkcijom f . Med̄utim, izrazima u brojniku i nazivniku možemo dati
smisao: to su diferencijali a derivacija je kvocijent diferencijala. Da bismo to postigli, za
diferencijal argumenta ćemo uzeti promjenu argumenta funkcije, a za diferencijal vrijednosti
ne pripadnu promjenu vrijednosti funkcije, već pripadnu promjenu vrijednosti njene limearne
aproksimacije.
Diferencijal funkcije
Diferencijal funkcije f u točki x za promjenu argumenta ∆ x je broj
d y = d f ( x ) = f ′ ( x )∆ x
To je najbolja linearna aproksimacija promjene vrijednosti funkcije ∆ y za promjenu

argumenta ∆ x:
∆ y ≃ d y = f ′ ( x)∆ x
pri čemu je greška G (∆ x) = ²(∆ x)∆ x, gdje je lim ²(∆ x) = 0.

∆ x →0
y
f ( x)
G (∆ x) = ²(∆ x)∆ x
⎫
⎪
⎪
⎬∆ y
⎭ d y = d f ( x ) = f ( x )∆ x
⎪
⎪ ′
f ( x)
∆x
x
x
Diferencijal funkcije ovisi o točki x iz koje smo se pomakli i o ∆ x za koliko smo se pomakli. No
ovisnost o ∆ x se obično ne navodi, već se podrazumijeva.
U ovom izrazu možemo izjednačiti dx i ∆ x. Jer ako pogledamo što je diferencijal funkcije
f ( x) = x, dobit ćemo da je
dx = ( x)′ ∆ x = 1 ⋅ ∆ x = ∆ x
Dakle diferencijal argumenta funkcije isto je što i promjena argumenta, no diferencijal

vrijednosti funkcije nije promjena vrijednosti funkcije već promjena vrijednosti po linearnoj
aproksimaciji. A sama derivacija baš i jeste omjer tih promjena:
Derivacija i diferencijal
Derivacija funkcije y = f ( x) jednaka je omjeru diferencijala vrijednosti i argumenta

funkcije
d y ∆y
f ′ ( x) = ≃ , za male ∆ x
dx ∆ x
y
f ( x)
dy
dy f ′ ( x) =
f ( x) dx
dx
x
x
Tako tu notaciju za derivaciju ne moramo gledati tek kao sugestivnu notaciju za približan
omjer malih promjena (desna približna jednakost) već doslovno, kao omjer diferencijala
(lijeva jednakost).
Orijentacija
Nakon ove cjeline čitatelj treba razumjeti što je jednolika promjena i brzina jednolike promjene,
što je prosječna i trenutna brzina nejednolike promjene i koji je smisao tih pojmova, što je
derivacija funkcije u točki, derivacija funkcije i derivacija. Takod̄er treba znati iz grafa funkcije
kvalitativno analizirati njenu derivaciju i znati je izračunati u jednostavnijim primjerima.
Takod̄er treba razumjeti vezu derivacije i diferencijala.
Zadaci za vježbu
1. Nad̄ite brzine sljedećih jednolikih promjena. Kako biste nazvali te veličine?
a) y = 3 t + 2, gdje je y položaj a t vrijeme

b) v = 2 t − 2, gdje je v brzina a t vrijeme
c) E = 1 − 2 t, gdje je E energija a t vrijeme
d) N = 6Q , gdje je N plaćeni novac a Q količina kupljenog kruha
2. Kamen je bačen u provaliju tako da mu položaj y(m) ovisi o vremenu t(s) po zakonu
y = 4 t + 5 t2 . Ako je pao na dno provalije nakon 2 sekunde izračunajte koliko je duboka
provalija i na osnovu definicije brzine kolika mu je tada bila brzina. Kolika mu je bila
prosječna brzina gibanja?
3. Za gibanje y = t3 nad̄ite mu prosječnu brzinu u prve dvije sekunde i trenutnu brzinu u

bilo kojem trenutku i u trenutku t = 0 i t = 2.
4. Iz grafa gibanja automobila kvalitativno opišite njegovo gibanje:
y (km)
3
2
1
t (min)
1 2 3 4 5 6 7
5. Analizirajte kvalitativno sljedeće gibanje
1
6. Za f ( x) = nad̄ite f ′ ( x) , f ′ (1), f ′ (−1), f ′ (2).
x2
Rješenja
1. a) 3: brzina gibanja, b) 2: ubrzanje, c) -2: snaga, d) 6: cijena proizvoda
2. Provalija je duboka 28, brzina udara je bila 24m/s, a prosječna brzina 14m/s
3. v[0, 2] = 4, v( t) = 3 t2 , v(0) = 0, v(2) = 12.
4. Auto u prvoj minuti povećava brzinu da bi je nakon tog smanjivalo. Na kraju druge
minute ono je stalo na udaljenosti 2km od početka gibanja i tu stoji jednu minutu. Zatim
se počinje udaljavati povečavajući brzinu pola minute, a onda smanjuje brzinu na nulu
sljedećih pola minute. Nakon toga se počinje vraćati, u početku povećavajući brzinu
povratka negdje oko minutu i po, da bi onda polako smanjivao brzinu. Nakon osme
minute već je sasvim blizu ishodišnoj točki.
5. Tijelo u trenutku t = 0 ima veliku početnu brzinu koja mu se polako smanjuje na nulu
te dolazi do vraćanja nazad prema početnom položaju sve većom brzinom u suprotnom
smjeru. Kroz ishodište prolazi s najvećim iznosom brzine koji se smanjuje na nulu, te
opet dolazi do promjene smjera prema ishodištu. Tijelo se u početku sve brže vraća da bi
onda počelo smanjivati brzinu na nulu.
2 1
6. f ′ ( x) = − 3
, f ′ (1) = −2, f ′ (−1) = 2, f ′ (2) = −
x 4
5.2 Račun derivacija
Orijentacija
U ovoj cjelini je opisan postupak računanja derivacije.
5.1 POJAM DERIVACIJE, 4.5.2 ELEMENTARNE FUNKCIJE
5.2.1 Osnovna ideja
Postoji postupak koji primijenjen na svaku elementarnu funkciju daje njenu derivaciju. Postoje
i računarski programi koji to rade. Naravno, to radi i Mathematica
R
. To znači da je postupak
formalan i rutinski, samo ga treba razumjeti i uvježbati.
5.2. Račun derivacija 333
Postupak radi s funkcijama a ne s brojevima. Za datu funkciju f moramo dobiti njenu

derivaciju, novu funkciju f ′ . Da bi postupak bio formalan moramo imati način zapisivanja
funkcija. Nama su funkcije zadane formulama tako da će postupak raditi s formulama.
Na ulazu će imati formulu f ( x) kojom zadajemo funkciju f a na izlaz formulu f ′ ( x) kojom
zadajemo funkciju f ′ . Npr. iz prethodne cjeline znamo da za funkciju f zadanu formulom
f ( x) = x2 , derivacija je funkcija f ′ zadana formulom f ′ ( x) = 2 x. Tako ovaj postupak za ulaz x2
mora dati izlaz 2 x.
′
x2 z→ 2 x
Zato ćemo, uz ovakav dogovor o predstavljanju funkcija formulama, operaciju deriviranja

primjenjivati ne na funkciju nego na formulu kojom je zadana:
( x2 )′ = 2 x
To je sigurno puno efikasnije nego da stalno moramo govoriti da je derivacija funkcije f zadane
formulom f ( x) = x2 funkcija f ′ zadana formulom f ′ ( x) = 2 x. No pri tom dogovoru nema smisla
uvrštavati brojeve u formule. Npr. nema smisla u prethodnu formulu uvrstiti 1. Dobili
bismo 1′ = 2. Ako želimo naći derivaciju ove funkcije u jedinici prvo moramo naći formulu
za derivaciju f ′ ( x) = 2 x, pa tek onda u nju uvrstiti f ′ (1) = 2.
Nova oznaka za derivaciju funkcije
[ f ( x)] je formula za derivacija f ′ funkcije f zadane formulom f ( x).

′
Kad se koristi ova oznaka, da bi se našla derivacija te funkcije u nekoj točki, prvo treba
naći formulu za derivaciju funkcije pa tek onda uvrstiti tu točku umjesto x.
Ideja postupka nalaženja derivacije funkcije je sljedeća. Vidjeli smo u cjelini o elemen-
tarnim funkcijama da je svaka elementarna funkcija nastala iz nekih osnovnih primjenom
operacija zbrajanja, oduzimanja, množenja, dijeljenja i komponiranja funkcija konačan broj
puta. Tu strukturu elementarne funkcije najjednostavnije možemo vidjeti na njenom stablu.
x2 − 2 x
Npr. za funkciju f ( x) = stablo nastanka je sljedeće
x ⋅ sin(ln x)
x2 − 2 x
x ⋅ sin(ln x)
x2 − 2 x x ⋅ sin(ln x)
x2 2x x sin(ln x)
2 x sin x ln x
Ovo razlaganje funkcije radimo tako da se u svakom koraku pitamo koja se zadnja operacija
trebala uraditi s x da se dobije vrijednost funkcije f ( x). Za našu funkciju je to dijeljenje. Tako
znamo da je ona nastala operacijom dijeljenja funkcija x2 − 2 x i x ⋅ sin(ln x). No, vidjet cemo
da postoji pravilo koje derivaciju funkcije nastale dijeljenjem dviju funkcija opisuje pomocu
derivacija tih dviju funkcija. Primjena tog pravila reducira problem nalaženja derivacije
x2 − 2 x
funkcije na dva manja problema nalaženja derivacija funkcija x2 − 2 x i x ⋅ sin(ln x).
x ⋅ sin(ln x)
Sad se postupak ponavlja. Za svaku od ovih funkcija pogledamo koja operacija je zadnja rad̄ena
(za prvu oduzimanje, za drugu množenje). Za svaku od tih operacija postoji odgovarajuće
pravilo deriviranja pomoću kojeg se problem nalaženja njihovih derivacija svodi na manje
probleme nalaženja derivacija njihovih dijelova.
Postupak se dalje odvija na isti način. Dakle, on se odvija u ciklusima. U svakom

ciklusu, za svaku funkciju kojoj tražimo derivaciju, gledamo koja operacija je zadnja rad̄ena
i primjenjujemo odgovarajuće pravilo za deriviranje koje problem derivacije te funkcije svodi
na problem derivacije funkcija od kojih je ta funkcija neposredno nastala. U konačno koraka
problem se svodi na deriviranje osnovnih funkcija. Derivacije tih osnovnih funkcija su jednom
nad̄ene (na osnovu definicije derivacije i teorije računanja limesa) i zapisane u tablicu i naše je
samo da ih prepišemo iz tablice:
x2 − 2 x
x · sin(ln x) to treba derivirati
redukcija problema
x2 − 2 x x · sin(ln x) to treba derivirati

redukcija problema
x2 2x x sin(ln x) to treba derivirati
redukcija problema
2 x sin x ln x to treba derivirati
tablica
U sljedećim odjeljcima dat ćemo tablicu derivacija osnovnih elementarnih funkcija, te

pravila deriviranja za svaku od elementarnih operacija s funkcijama, zbrajanje, oduzimanje,
množenje, dijeljenje i komponiranje funkcija. Pošto je to osnovna tehnika (uz tehniku
integriranja koju ćemo poslije upoznati) važno je da dobro uvježbate ta pravila i prethodno
opisani postupak deriviranja koji se na njima zasniva.
5.2.2 Tablične derivacije
Na osnovu definicije derivacije mogu se naći derivacije svih osnovnih elementarnih funkcija.
To zahtijeva dublje poznavanje teorije limesa. Jedan izlaz iz te situacije je da se sad upustimo
u tu teoriju. No to bi nam zakompliciralo život i dosta nas udaljilo od glavnog puta. Drugi
način je da sav taj složeni posao sakrijemo pod tepih i koristimo gotove rezultate. Upravo to
ćemo ovdje bezobrazno uraditi. Dat ćemo tablicu derivacija osnovnih funkcija i iza nje sakriti
sav složeni mehanizam limesa koji ju je stvorio i koji daje tisućljetnu garanciju da je ispravna.
Nešto poput dobro dizajniranog automobila u kojem se vidi samo raskoš i upotrebljivost, a svi
oni nauljeni i naelektrizirani dijelovi mehanizma su dobro sakriveni. Samo što je ova tablica,
koja izgleda veoma skromno i neupotrebljivo, vjerovali ili ne, neusporedivo vrijednija od svakog
automobila.
Tablica derivacija
1. ( c)′ = 0
2. ( x)′ = 1
√ 1
3. ( x)′ = √
2 x
4. ( xa )′ = ax(a−1) , a∈R
5. ( e x )′ = e x
6. (a x )′ = a x ln a
1
7. (ln x)′ =
x
1
8. (loga x)′ =
x ln a
9. (sin x)′ = cos x
10. (cos x)′ = − sin x

1
11. (tg x)′ =
cos2 x
1
12. (ctg x)′ = −
sin2 x
1
13. (arcsin x)′ = √
1 − x2
1
14. (arccos x)′ = − √
1 − x2
1
15. (arctg x)′ =
1 − x2
1
16. (arcctg x)′ = −
1 − x2
Komentirajmo neka pravila.
Konstantna funkcija y = c ima za graf horizontalan pravac

c
f ( x) = c
x
pa je jasno da su nagibi jednaki nuli, tj da je ( c)′ = 0.
Funkcija y = x ima za graf pravac nagiba 1
f ( x) = x
Pošto je pravac sam sebi tangenta u svakoj točki to su i nagibi tangenti 1, tj. ( x)′ = 1.
Funkcija e x je sama sebi derivacija i po tome je istaknuta med̄u svim eksponencijalnim

funkcijama. Osnovno svojstvo svih eksponencijalnih funkcija je upravo ovo tablično, da
su im derivacije, tj. brzine promjena vrijednosti, proporcionalne samoj vrijednosti. Iz tog
proizlaze sve neobičnosti tih funkcija o kojima je bilo govora u cjelini EKSPONENCIJALNE I
LOGARITAMSKE FUNKCIJE.
Derivacije sinusa i kosinusa su "ispremiješane". Obično ljudi zaborave koja ide s minusom.
Naravno može se pogledati u tablicu. No, ako imate pred očima komad grafa ovih funkcija nad
π
intervalom [0, ], pošto jedna funkcija govori o nagibima druge lako se može utvrditi koja ide
2
s minusom.
y y
1 f ( x) = sin x 1
f ( x) = cos x
x x
π 2π π 2π
−1 −1
Primjer 5.2.1. Nad̄imo derivacije sljedećih funkcija:

√ √ √ √ √
a) x b) t c) 2x d) 2 e) a
Rješenje:
√ 1
a) Naprosto očitamo iz tablice ( x)′ = √
2 x
b) U pitanju je ista funkcija samo je sada zadana formulom kojoj je varijabla ulaza "t" a
ne "x". Isto tako su i funkcije u tablici mogle biti opisane formulama kojima je varijabla
√ ′ 1
ulaza "t" a ne "x". Dakle ( t) = √
2 t
√ 1
c) Netko se može prevariti pa pogrešno reći da je ( 2 x)′ = √ . Poslije ćemo vidjeti da
2 2x
√ 1
je pravo rješenje ( 2 x)′ = √ . Greška je nastala zato što smo koristili tablicu kao
2x
što koristimo algebarske identitete. Ako je npr. a2 − b2 = (a − b)(a + b) = (2a)2 − 12 =
(2a − 1)(2a + 1) tad možemo a i b zamijeniti bilo kojim izrazima, npr. a s a2 a b s 1 i
dobiti ispravni identitet. No u tabličnim izrazima ne smijemo uraditi supstituciju, osim
√ ′ 1
drugačije označiti ulaznu varijablu, kao u prethodnom zadatku. Izraz ( x) = √ nam
2 x
kaže što √je derivacija funkcije korijen. Ako pak umjesto x stavimo 2 x dobili smo novu
funkciju 2 x koja ima i novu derivaciju o kojoj tablica ništa ne govori.
Napomena o upotrebi tablice derivacija
Tablični izrazi se moraju doslovno koristiti. Jedino možemo varijablu " x" zamijeniti nekom
drugom varijablom, " t" ili " u" itd., ali ne i 2, 2 x, x2 itd.
√ 1
d) Opet bi se netko mogao prevariti pa iskoristiti tablični izraz ( x)′ = √ na način da
2 x
√ 1
dobije ( 2)′ = √ . Ne možemo umjesto x staviti 2. Takva supstitucija u tabličnim
2 2
izrazima nije√dozvoljena. No ovu derivaciju možemo riješiti. To je derivacija konstantne √
funkcije y = 2 a po prvom tabličnom
√ izrazu derivacija konstante, zvala se ona 2 ili 2
ili sin ln tg 2, je nula. Dakle, ( 2)′ = 0.
e) Ovdje imamo problem. Smatramo li da je a konstanta, poput 2, ili neki nepoznati

parametar, ili oznaka ulaza u funkciju korijen, poput x i t? Obično se oznake "a",
√
" b" smatraju nekim nespecificiranim konstantama. Po takvom gledanju je ( a)′ = 0.
√ 1
Med̄utim moguće je a smatrati varijablom, pa je po tom gledanju ( a)′ = √ . Ovdje
2 a
se javlja problem interpretiranja slova u formuli kojom zadajemo funkciju, jesu li oni tek
parametri (neki nespecificirani brojevi) ili oznake ulaza u funkciju. Jedan način je da se
to podrazumijeva iz konteksta. Npr. vrijednost izraza 2ax2 , ovisi i o a i o x. Obično za
ulaze u funkciju rezerviramo slova " x", " y", " z"," t", " u", "v" itd. pa je po tom običaju ulaz
u funkciju " x" a ne "a". Ponekad se to i eksplicitno navede. Jasno je da kad se govori o
funkciji f ( x) = 2ax2 , tada (2ax2 )′ znači derivaciju funkcije koja opisuje kako vrijednost
tog izraza ovisi o x (još govorimo o derivaciji po x), a kad govorimo o funkciji g(a) = 2ax2 ,
tad (2ax2 )′ znači derivaciju funkcije koja opisuje kako vrijednost tog izraza ovisi o a
(još govorimo o derivaciji po a). Ako iz konteksta nije jasno koju funkciju razmatramo
tad moramo koristiti drugu oznaku za derivaciju u kojoj je eksplicirano koju ovisnost
gledamo, odnosno po čemu se derivira:
d d
(2ax2 ) ili (2ax2 )
dx da
Obje funkcije nisu tablične pa ćemo im poslije naći derivacije. Y
Napomena o upotrebi "′ " za oznaku derivacije
Ova oznaka se koristi kad se podrazumijeva koju funkciju opisuje formula, tj. kad se
podrazumijeva po kojoj varijabli se derivira. Ako to nije jasno tad treba koristiti oznake
d d
za derivaciju , , itd. koje to eksplicitno kažu.
dx dt
√ 1 1 √ 2 2
a) x3 b) 4
x c) d) √ e) x 2 f) xa −b g) x x
x2 x
Rješenje:
a) Očitamo iz tablice: ( x3 )′ = 3 x2
b) Da bismo primijenili tablicu moramo izraz napisati u obliku potencije:

√ 1 ′ tablica 1 1 1 3 1
( 4 x )′ = ( x 4 ) = x 4 − 1 = x − 4 = √
4 4 4
4 x3
1 ′ 2
c) ( 2 ) = ( x−2 ) = −2 x−2−1 = − 3
′
x x
1 ′ 1 ′ tablica 1 3 1 1
d) ( √ ) = ( x− 2 ) = − x− 2 = − 3 = − √
x 2 2x 2 2x x
Mi smo derivaciju našli u momentu kad smo primijenili tablicu. Ostalo je bilo sred̄ivanje
potencije na način kako smo to radili u KORJENI I POTENCIJE. Inače u ovakvim
zadacima treba razlikovati uspješnost deriviranja, od uspješnosti sred̄ivanja dobijenog
izraza, a to je često puno teže od deriviranja. Zato, ako vam se negdje rješenje ne
podudara s datim rješenjem možda greška nije u deriviranju već u sred̄ivanju.
√ √ √
e) U izrazu za potenciju parametar a može biti bilo koji broj: ( x 2 )′ = 2x 2−1
2 2 2 2
f) ( xa −b )′ = (a2 − b2 ) xa −b −1
g) ( x x )′ = x ⋅ x x−1 . STOP. Ne valja! Parametar a može biti bilo koji broj, ali to je konstanta,
ne smije ovisiti o varijabli po kojoj deriviramo. Funkcija x x nije ni potencija xa ni
eksponencijalna funkcija a x i pošto je nema u tablici za sad je ne možemo derivirati.
Y
a) 2 x b) log t c) arccos u d) arcsin(1)
Rješenje: Samo treba pravilno upotrijebiti tablicu

1 1
a) (2 x )′ = 2 x ln 2 b) (log t)′ = c) (arccos u)′ = − √ d) [arcsin(1)]′ = 0
t ln 10 1 − u2
Y
Primjer 5.2.4. Nad̄imo

d d t d t d t d x
a) log2 x b) 3 c) x d) x e) e
dx dt dx dt dt
Rješenje: Moramo paziti po čemu se derivira:

d 1 d t d t d t d x
a) log2 x = b) 3 = 3 t ln 3 c) x = tx t−1 d) x = x t ln t e) e =0
dx x ln 2 dt dx dt dt
Y
5.2.3 Pravila deriviranja
Pravila za deriviranje opisuju derivaciju funkcije pomoću derivacija funkcija od kojih je ona
neposredno izgrad̄ena, i tako daju željenu redukciju problema deriviranja:
Pravila deriviranja
1. [ f ( x) ± g( x)] = [ f ( x)] ± [ g( x)] (pravilo za zbroj i razliku)

′ ′ ′
2. [ c f ( x)] = c [ f ( x)] (pravilo za umožak konstante i funkcije)

′ ′
3. [ f ( x) ⋅ g( x)] = [ f ( x)] ⋅ g( x) + f ( x) ⋅ [ g( x)] (pravilo za umnožak funkcija)

′ ′ ′
f ( x) [ f ( x)] ⋅ g( x) − f ( x) ⋅ [ g( x)]
′ ′ ′
4. [ ] = (pravilo za kvocijent funkcija)
g ( x) g ( x )2
5. [ f ( g( x))] = f ′ ( g( x)) ⋅ [ g( x)]

′ ′
(pravilo za kompoziciju funkcija)
Obično se ova pravila zapamte nekakvom recitacijom tipa:
1. Derivacija zbroja je zbroj derivacija
2. Konstanta koja se množi s funkcijom se preskače kod deriviranja
3. Derivacija umnoška je derivacija prve funkcije puta druga funkcija plus prva funkcija
puta derivacija druge.
4. Derivacija kvocijenta se radi tako da se nazivnik kvadrira, a u brojnik ide derivacija

brojnika puta nazivnik minus brojnik puta derivacija nazivnika
5. Derivacija kompozicije funkcija je umnožak njihovih derivacija, svake u svom argu-

mentu.
Drugo pravilo je posljedica trećeg, samo umjesto proizvoljne funkcije g( x) stavimo kons-
tantu c, i iskoristimo da je c′ = 0. Zbog jednostavnosti zgodno ga je posebno imati.
Pravilo kompozicije, mada se naizgled čini jednostavno, najkompliciranije je i zadnjeg ćemo

ga razmatrati. Primijetite da je jedino kod njega narušena konvencija da se oznaka deriviranja
stavlja na formulu a ne na funkciju. U protivnom bi izgledalo još kompliciranije, ali o tome
ćemo na kraju.
Ova pravila nije teško dokazati na osnovu definicije derivacije no mi to ovdje nećemo raditi.
ln x
a) x + sin x b) x2 − 1 c) 3 ln x d) x cos x e)
x
Rješenje:
a) ( x + sin x)′ = ( x)′ + (sin x)′ = 1 + cos x
b) ( x2 − 1)′ = ( x2 )′ − (1)′ = 2 x − 0 = 2 x
1 3
c) (3 ln x)′ = 3 ⋅ (ln x)′ = 3 ⋅ =
x x
d) ( x cos x)′ = ( x)′ cos x + x(cos x)′ = 1 ⋅ cos x + x ⋅ (− sin x) = cos x − x sin x
1
ln x ′ (ln x)′ ⋅ x − ln x ⋅ ( x)′ x ⋅ x − ln x ⋅ 1 1 − ln x
e) ( ) = = = Y
x x2 x2 x2
Primjer 5.2.6. Nad̄imo derivacije sljedećih funkcija

√ √ x c
a) sin(π) + ln 2 b) ln a ln x c) x⋅ 3
x d) e)
c x
Rješenje:
a) To je broj, pa je (sin(π) + ln 2)′ = 0
b) Podrazumijeva se deriviranje po x:
1 ln a
(ln a ln x)′ = ln a(ln x)′ = ln a ⋅ =
x x
c) Zadnje je rad̄eno množenje pa bismo mogli koristiti pravilo za množenje. No prije
deriviranja uvijek valja vidjeti može li se izraz napisati tako da se jednostavnije derivira.
Ovdje je bolje da prvo pomnožimo potencije:
√ √ 1 3 1 3 5 5 1 5
( x ⋅ 3 x)′ = ( x 2 x 2 )′ = ( x 2 + 2 )′ = ( x 6 )′ = x− 6 = √
6 66 x
d) Ovdje je zadnje rad̄eno dijeljenje, ali konstantom pa to ipak možemo jednostavnije
napisati:
x ′ 1 ′
1 1 1
( ) = ( ⋅ x) = ⋅ ( x )′ = ⋅ 1 =
c c c c c
c ′ c
e) ( ) = ( cx−1 )′ = c( x−1 )′ = c(−1) x−2 = − 2 Y
x x
Kad su funkcije složenije koristimo postupak deriviranja koji smo objasnili u uvodnom
dijelu, i koji rutinski vodi rješenju. Istaknimo ga još jednom:
Postupak deriviranja
Složenije funkcije se deriviraju tako da uvijek u dijelu koji je ostao za deriviranje pogledamo
koja je operacija zadnja rad̄ena i primijenimo odgovarajuće pravilo za deriviranje. Nakon
konačno takvih koraka dobijemo derivacije osnovnih elementarnih funkcija koje očitamo iz
tablice. Prije svakog deriviranja dobro je promisliti može li se dio koji deriviramo napisati
tako da ga je jednostavnije derivirati.
Primjer 5.2.7. Derivirajmo sljedeće funkcije:
a) 2 sin x + 3 cos x b) x + x2 + x3 c) 2 x2 − 3 x + 4
Rješenje:
a) Zadnje je rad̄eno zbrajanje pa ćemo primijeniti pravilo za zbrajanje:

(2 sin x + 3 cos x)′ = (2 sin x)′ + (3 cos x)′ =
(sad je zadnje rad̄eno množenje konstantom)
= 2(sin x)′ + 3(cos x)′ = (sad smo dobili tablične derivacije)
= 2 cos x − 3 sin x
b) Nije važno koje ćemo zbrajanje uzeti kao zadnju operaciju:
( x + x2 + x3 )′ = ( x)′ + ( x2 )′ + ( x3 )′ = 1 + 2 x + 3 x2
c) Vidimo da jednostavno možemo derivirati bilo koji polinom:

pravilo za
2 zbrajanje
(2 x − 3 x + 4) ′′ = (2 x2 )′ − (3 x)′ + (4)′ =
pravilo za
množenje konstantom
= 2( x2 )′ − 3( x)′ + (4)′ =
tablica
= 2 ⋅ 2x − 3 ⋅ 1 + 0 = 4x − 3 Y
Primjer 5.2.8. Izderivirajmo:
2x + 1 xe x
a) x sin x + 2 x2 b) c) x ⋅ cos x ⋅ ln x d)
x−1 x + ex
Rješenje:
a) ( x sin x + 2 x2 )′ = ( x sin x)′ + (2 x2 )′ = ( x)′ sin x + x(sin x)′ + 2( x2 )′ =

= sin x + x cos x + 4 x
2 x + 1 ′ (2 x + 1)′ ( x − 1) − (2 x + 1)( x − 1)′
b) ( ) = =
x−1 ( x − 1)2
((2 x)′ + (1)′ )( x − 1) − (2 x + 1)(( x)′ − (1)′ )
= =
( x − 1)2
(2 + 0)( x − 1) − (2 x + 1)(1 − 0) 2 x − 2 − 2 x − 1 −3
= 2
= 2
=
( x − 1) ( x − 1) ( x − 1)2
c) Za zadnju operaciju možemo uzeti bilo koji produkt:
( x ⋅ cos x ⋅ ln x)′ = ( x)′ ⋅ cos x ⋅ ln x + x ⋅ (cos x ⋅ ln x)′ =
= 1 ⋅ cos x ⋅ ln x + x [(cos x)′ ⋅ ln x + cos x ⋅ (ln x)′ ] =
1
= cos x ⋅ ln x + x [− sin x ⋅ ln x + cos x ⋅ ] =
x
= cos x ⋅ ln x − x sin x ⋅ ln x + cos x
xe x ′ ( xe x ) ( x + e x ) − ( xe x )( x + e x )
′ ′
d) ( ) = 2
=
x + ex (x + ex)
( x′ e x + x ( e x )′ )( x + e x ) − ( xe x )( x′ + ( e x )′ )
= 2
=
(x + ex)
( e x + xe x )( x + e x ) − xe x (1 + e x )
= 2
=
(x + ex)
x2 e x + e2x
= 2
Y
(x + ex)
x2 − 4 x+t x+t
a) b) po x c) po t
x2 + 2 x t t
Rješenje:
a) U svakom koraku deriviranja dobro je pogledati može li se ono što se derivira napisati
jednostavnije. Upravo je to ovdje slučaj:
x2 − 4 ( x − 2)( x + 2) x−2 ′
′ ′
) = (1 − 2 x−1 ) =
′
( ) = ( ) = (
x2 + 2 x x( x + 2) x
2
= 1′ − 2 ( x−1 ) = 2 x−2 = 2
x
b) Koristimo da je t konstanta:
d x+t 1 d 1 d d 1 1
( )= ( x + t) = [ ( x) + ( t)] = (1 + 0) =
dx t t dx t dx dx t t
d x+t d d d x
c) ( ) = ( xt−1 + 1) = x ( t−1 ) + (1) = − xt−2 + 0 = − 2 Y
dt t dt dt dt t
5.2.4 Pravilo za kompoziciju funkcija
Sad ćemo se baviti pravilom za kompoziciju. Njega je do na jedan detalj jednostavno (i nadamo
se poučno) dokazati. Neka funkcija g prebacuje x u u, ( u = g( x)), a funkcija f prebacuje u u y
( y = f ( u)). Tada njihova kompozicija f ○ g prebacuje x u y ( y = f ○ g( x) = f ( g( x))):
f g
y ←Ð u ←Ð x
f ○g
y ←Ð x
Njihove omjere promjena je lako povezati:
∆ y ∆ y ∆u
= ⋅ ∣ lim →
∆ x ∆ u ∆ x ∆ x →0
∆y ∆y ∆u
lim = lim ⋅ lim
∆ x→0 ∆x ∆ x → 0 ∆u ∆ x → 0 ∆x
Kad ∆ x teži nuli tada zbog neprekidnosti i ∆ u teži nuli, pa gornji izraz možemo prepisati ovako
(izostavljeni detalj je da kad ∆ x teži nuli može se desiti da je ∆ u "prečesto" nula pa dijeljenje
nema smisla, no može se pokazati da i u tom slučaju vrijedi sljedeći zaključak)
∆y ∆y ∆u
lim = lim ⋅ lim tj.
∆ x →0 ∆ x ∆ u →0 ∆ u ∆ x →0 ∆ x
d y d y du
= ⋅
dx du dx
Mada je ovakvo označavanje sugestivno ono ne eksplicira u kojim se točkama koje funkcije
deriviraju. Zato ćemo prevesti na drugu oznaku koja će to eksplicirati:
( f ○ g)′ ( x) = f ′ ( g( x)) ⋅ g′ ( x)
Riječima: derivacija kompozicije funkcija je derivacija zadnje funkcije f u točki g( x) puta

derivacija prve funkcije g u točki x. Med̄utim mi funkcije opisujemo formulama i znak
derivacije primjenjujemo na formule. U takvom pristupu pravilo se malo komplicira i glasi
[ f ( g( x))]′ = [ f (u)]′∣u= g(x) ⋅ [ g( x)]′
Riječima: derivacija kompozicije je derivacija formule za zadnju funkciju po med̄uvrijednosti u

koju nakon deriviranja zamijenimo s g( x), puta derivacija formule za prvu funkciju.
Prijed̄imo s riječi na djela. Izderivirajmo sin( x2 ). To je kompozicija dviju funkcija. Zadnji

je rad̄en sinus iz med̄uvrijednosti u koja je jednaka onome što je prije rad̄eno u = x2 . Po pravilu
za derivaciju kompozicije:
[sin( x2 )]′ = [sin(u)]′∣u=x2 ⋅ [ x2 ]′ = cos(u)∣u=x2 ⋅ 2 x = cos( x2 ) ⋅ 2 x
Med̄utim ovako detaljno zapisivanje postupka je komplicirano. Bolje je derivaciju po u i

naknadnu supstituciju u = x2 uraditi u glavi i zapisati samo konačan rezultat cos( x2 ). To nije
teško jer je derivacija zadnje funkcije tablična derivacija. Zato pogledamo u tablici što je njena
derivacija. Tamo piše [sin x]′ = cos x. No u rezultat cosx umjesto x ubacimo drugu funkciju x2 i
odmah zapišemo cos( x2 ). Zatim sve to pomnožimo s derivacijom druge funkcije.
Postupak deriviranja kompozicije funkcija
Kompoziciju f ( g( x)) deriviramo na sljedeći način:
1. pogledamo u tablici derivacija što je rezultat deriviranja zadnje funkcije f
2. u taj rezultat umjesto x stavimo g( x)
3. to što dobijemo pomnožimo s derivacijom prve funkcije, tj s [ g( x)]′

√ √
a) ln(cos x) b) ln x c) (sin x)2 d) e x
Rješenje:
1
a) Zadnji je rad̄en ln. U tablici stoji da je rezultat deriviranja funkcije ln x funkcija , no mi
x
ćemo umjesto x uvrstiti prvu funkciju cos x i to pomnožiti njenom derivacijom:
1 1
[ln(cos x)]′ = ⋅ [cos x]′ = ⋅ (− sin x) = − tg x
cos x cos x
√
b) Zadnji je rad̄en korijen. U tablici stoji da je rezultat deriviranja funkcije x funkcija
1
√ , no mi ćemo umjesto x uvrstiti prvu funkciju ln x:
2 x
√ 1 1 1 1
[ ln x]′ = √ ⋅ [ln x]′ = √ ⋅ = √
2 ln x 2 ln x x 2 x ln x
c) Zadnje je rad̄eno kvadriranje:
[(sin x)2 ]′ = 2 sin x ⋅ [sin x]′ = 2 sin x ⋅ cos x = sin 2 x
U zadnjem koraku smo primijenili trigonometrijsku formulu za dvostruki kut
d) Zadnje je rad̄ena eksponencijalna funkcija po bazi e:

√
√
x ]′
√ √
x ⋅[
√ 1 e x
[e =e x]′ = e x ⋅ √ = √ Y
2 x 2 x

√
a) ln(log( x)) b) sin2 (2 x) c) tg ln x
Rješenje:
1 1 1 1
a) (ln(log( x)))′ = ⋅ (log( x))′ = ⋅ =
log x log x x ln 10 x ln x
(u zadnjem koraku je upotrebljeno jedno pravilo za pretvorbu baza logaritama loga b logb c =
loga c)
b) (sin2 (2 x))′ = 2 sin(2 x) ⋅ (sin(2 x))′ = 2 sin(2 x) ⋅ cos(2 x) ⋅ (2 x)′ =

= 2 sin(2 x) ⋅ cos(2 x) ⋅ 2 = 2 sin(4 x)
(u zadnjem koraku je upotrebljena trigonometrijska formula dvostrukog kuta)
√ 1 √ 1 1
c) (tg ln x)′ = √ ⋅ ( ln x)′ = √ ⋅ √ (ln x)′ =
2
cos ( ln x) 2
cos ( ln x) 2 ln x
1 1 1 1
= √ ⋅ √ ⋅ = √ √ Y
cos2 ( ln x) 2 ln x x 2 x ln x cos2 ( ln x)
a) (1 + cos2 x)4 b) sin2 ( x) ⋅ cos( x2 )
Rješenje:
a) ((1 + cos2 x)4 )′ = 4(1 + cos2 x)3 ⋅ (1 + cos2 x)′ =

= 4(1 + cos2 x)3 ⋅ ((1)′ + (cos2 x)′ ) =
= 4(1 + cos2 x)3 ⋅ (0 + 2 cos x(cos x)′ ) =
= 4(1 + cos2 x)3 ⋅ (−2 cos x sin x) = −4 sin(2 x)(1 + cos2 x)3
b) (sin2 ( x) ⋅ cos( x2 ))′ = (sin2 ( x))′ ⋅ cos( x2 ) + sin2 ( x) ⋅ (cos( x2 ))′ =

= 2 sin( x)(sin( x))′ ⋅ cos( x2 ) + sin2 ( x) ⋅ (− sin( x2 ))( x2 )′ =
= 2 sin( x) cos( x) ⋅ cos( x2 ) − sin2 ( x) ⋅ sin( x2 ) ⋅ 2 x =
= sin(2 x) ⋅ cos( x2 ) − 2 x sin2 ( x) ⋅ sin( x2 ) Y
5.2.5 Derivacije višeg reda
Derivacija funkcije je opet funkcija, pa možemo tražiti i njenu derivaciju. Drugim riječima
postupak deriviranja možemo ponavljati i tako dobiti drugu, treću itd. derivaciju početne
funkcije. Njih označavamo redom
f ′ ( x), f ′′ ( x), f ′′′ ( x), ...
Npr. za f ( x) = sin x imamo redom
f ′ ( x) = cos x, f ′′ ( x) = − sin x, f ′′′ ( x) = − cos x, f ′′′′ ( x) = sin x,
Vidimo da se sad derivacije ponavljaju. Kad gledamo još više derivacije oznake s crticama
postaje nezgodna i radije se za n-tu derivaciju koristi oznaka f (n) ( x). Tako možemo
jednostavnije nastaviti niz:
f (5) ( x) = cos x, f (6) ( x) = − sin x, itd
Postoji još jedan povijesno uvriježeni zapis koji nećemo sad analizirati već ga samo navesti:
d f ( x) ′′ d 2 f ( x) n
( n) ( x) = d f ( x) ,...
f ′ ( x) = , f ( x) = ,..., f
dx dx2 dx n
Orijentacija
Nakon ove cjeline čitatelj treba znati postupak deriviranja i umjeti naći derivaciju bilo koje
elementarne funkcije.
Zadaci za vježbu
Izderivirajte sljedeće funkcije:
1 √
3
1. a) x4 b) c) x4 d) 4 x e) log4 x
x5
√ 4
2. a) x4 − 2 x + 5 b) 3 ln x − 2 x + c) 3 arcsin x − 2 e x + 4 tg x
x
3. a) x2 sin x b) x ln x c) e x cos x d) x arctg x

cos x ln x e x sin x x
4. a) b) c) d) e) x
x x x x e
x
√ 5 2
5. a) x ⋅ sin x + e x b) (2 x + 1) ⋅ cos x + c) x ⋅ (ln x + 2 sin x)
x √
6. a) cos(2 x) b) sin( x2 ) c) ln(2 x) d) sin( x)
√
e) ln( x2 + 1) f) ln(sin x) g) sin x h) cos(ln x)
1
i) e2x j) e x k) (sin x)2
5 √
7. a) [(1 + x2 )3 + x4 ] b) (1 + x2 )10 ⋅ cos(π x) c) 4 x2 − 3 x
√
d) tg(4 x2 − 3) e) 1 + x2 ⋅ e6x f) ln(4 x2 − 3)
√
g) sin(4 x2 − 3 x + 2) h) x2 + x i) x ⋅ sin(2 x)
j) sin(3 x) ⋅ ln( x + x2 ) k) x(1 + x)2 + ( x2 + 2 x)2
Rješenja
5 4√ 1
1. a) 4 x3 b) − 6
c) 3
x d) 4 x ln 4 e)
x 3 x ln 4
3 1 4 3 4
2. a) 4 x3 − 2 b) − √ − 2 c) √ − 2ex +
x x x 1 − x2 cos2 ( x) x
3. a) 2
2 x sin x + x cos x b) ln x + 1 x
c) e (cos x − sin x) d) arctg x +
1 + x2
x sin x + cos x 1 − ln x x−1 x x cos x − sin x 1− x
4. a) − 2
b) 2
c) 2
e d) 2
e)
x x x x ex
2x + 1 x 5
5. a) sin x + x cos x + √ e b) 2 cos x − (2 x + 1) sin x − 2
2 x x
c) x[2 ln x + 4 sin x + 1 + 2 x cos x]
√
1 cos x 2x
6. a) −2 sin(2 x) b) 2 x cos( x2 ) c) d) √ e) f) ctg x
x 2 x x2 + 1
cos x sin(ln x) 1 1
g) √ h) − i) 2 e2x j) − ex k) sin(2 x)
2 sin x x x2
4
7. a) 5 [(1 + x2 )3 + x4 ] ⋅ [6 x(1 + x2 )2 + 4 x3 ] b) 10(1 + x2 )9 cos(π x) − π(1 + x2 )10 sin(π x)
8x − 3 8x 6 x2 + x + 6 8x
c) √ d) e) √ ⋅ e6x f)
2 4 x2 − 3 x cos (4 x2 − 3)
2
1 + x2 4 x2 − 3
2x + 1
g) (8 x − 3) cos(4 x2 − 3 x + 2) h) √ i) sin(2 x) + 2 x cos(2 x)
2 x2 + x
2x + 1
j) 3 cos(3 x) ln( x + x2 ) + sin(3 x) k) ( x + 1)(4 x2 + 11 x + 1)
x2 + x
5.3 Derivacija je brzina promjene
Orijentacija
Za primjenu van matematike najvažnije svojstvo derivacije je da je ona brzina

promjene: Ako su funkcijom f povezane veličine y i x, tad je derivacija funkcije f
u nekoj točki brzina promjene veličine y po veličini x u toj točki. U ovoj cjelini je to
ilustrirano na par primjera.
5.1 POJAM DERIVACIJE 5.2 RAČUN DERIVACIJA
5.3.1 Gibanje po pravcu
Neka se čestica giba po pravcu na kojem je uveden koordinatni sustav. U datom trenutku t ona
se nalazi na mjestu s koordinatom x koja ovisi o trenutku t. Tu ovisnost koordinate položaja o
vremenu y = y( t) zovemo jednadžbom gibanja čestice:
y = y( t)
y
Vidjeli smo da je značajno znati i brzinu gibanja v. Ne samo da ta veličina odgovara na pitanje
kako se brzo mijenja položaj već o njoj ovise i značajne fizikalne veličine kao npr. kinetička
1
energija čestice E = mv2 , gdje je m masa čestice. Račun derivacija nam omogućuje da, ma
2
kakva jednadžba gibanja, bila iz nje možemo bez većih problema izvući informaciju o brzini
gibanja u bilo kojem trenutku:
Brzina gibanja
Ako je y = y( t) jednadžba gibanja čestice po pravcu tad je njena brzina u proizvoljnom

trenutku t:
dy
v( t) = = y′ ( t)
dt
Primjer 5.3.1. Opruga oscilira oko ravnotežnog položaja tako da joj otklon y[cm] od položaja
ravnoteže u trenutku t[s] iznosi y = 20 sin(3 t). Nad̄imo joj brzinu u proizvoljnom trenutku, u
trenutku kad prolazi kroz ravnotežni položaj i kad je otklon maksimalan.
Rješenje: Derivacijom ćemo naći brzinu: v( t) = y′ ( t) = (20 sin(3 t))′ = 60 cos(3 t)

5.3. Derivacija je brzina promjene 349
Sad je lako naći brzinu u pojedinim trenucima. Ravnotežni položaj je kad je sinus nula. No
tada je (podsjetimo se trigonometrijske kružnice) kosinus ±1, dakle tad je brzina ±60cm/ s. Ona
je tad, kao što znamo iz iskustva, maksimalna po iznosu. No ne zaboravimo da je brzina broj
s predznakom. Pozitivna je (najveća) kad tijelo prolazi kroz ravnotežni položaj u pozitivnom
smjeru y-osi, a negativna je (najmanja) kad tijelo prolazi kroz ravnotežni položaj u negativnom
smjeru y-osi:
y
/////////
0 ↑ +60 ↓ −60
Isto tako kad je maksimalan otklon ( y najveći ili najmanji) tad je sinus ±1. Iz trigonometrijske
kružnice možemo vidjeti da je tada kosinus nula. Dakle u krajnjim položajima brzina je nula,
što znamo i iz iskustva. Y
Kao što položaj y = y( t) ovisi o vremenu tako i brzina gibanja v = v( t) ovisi o vremenu, pa
se možemo pitati i kakva je njena brzina promjene. Brzinu promjene brzine tijela zovemo
akceleracija i to je veoma važna veličina u klasičnoj mehanici. Naime, osnovni zakon
mehanike, drugi Newtonov zakon kaže da je ukupna sila F na tijelo proporcionalna akceleraciji
tijela a, gdje je faktor proporcionalnosti upravo masa tijela m:
F = ma
Tako nas poznavanje akceleracije vodi poznavanju sila koje djeluju na tijelo, i obratno,
poznavanje sila, daje nam akceleraciju tijela.
Akceleracija gibanja
Ako je jednadžba gibanja čestice po pravcu y = y( t) tad je njena akceleracija u proizvoljnom

trenutku t:
dv
a( t) = = v′ ( t) = y′′ ( t)
dt
Primjer 5.3.2. Razmotrimo opet primjer kamena bačenog uvis kojem je položaj (visina) y (u
metrima) u trenutku t (u sekundama) dan formulom y = 10 t−5 t2 . Korištenjem računa derivacija
nad̄imo kako mu brzina i akceleracija ovise o vremenu. Kad mu se visina povećavala a kad
smanjivala? Koliki je put prešao do ponovnog pada na zemlju? Kad mu je brzina najveća a kad
najmanja? Kad je usporavao a kad ubrzavao?
Rješenje: Pošto nam je situacija dobro poznata iz iskustva moći ćemo bolje usporediti
iskustvo i ono što nam daju formule, a usput i raščistiti neka sporna mjesta uzrokovana
različitom upotrebom riječi u svakodnevnom životu i u znanosti.
Brzinu i ubrzanje je lako naći deriviranjem
dy
v( t) = = (10 t − 5 t2 )′ = 10 − 10 t
dt
dv
a( t) = = (10 − 10 t)′ = −10
dt
Trenutak pada na zemlju je trenutak kad je položaj čestice ponovo y = 0:
10 t − 5 t2 = 0 → 5 t(2 − t) = 0 → t = 0 i t = 2
Prvo rješenje odgovara početnom trenutku, pa je trenutak pada na zemlju t = 2.
Ukupna promjena položaja je nula i očigledno nije jednak prijed̄enom putu. Iz iskustva znamo
da za prijed̄eni put trebamo uzeti dvostruku maksimalnu visinu hica. No kako općenito naći
vezu izmed̄u prijed̄enog puta i promjene položaja? Jasno je da, dok je gibanje u jednom smjeru,
promjena položaja i prijed̄eni put se podudaraju. No kako znati u kojem smjeru se čestica
giba? To nam kaže njena brzina. Npr. ako je u nekom trenutku v > 0, to znači da je za dovoljno
∆y
mali ∆ t omjer veći od nule. Pošto je ∆ t pozitivno onda je i ∆ y pozitivan, dakle položaj
∆t
se povećava. Analogno bismo mogli analizirati i situaciju kad je brzina manja od nule. Kad
je brzina nula tad o predznaku malih omjera ništa ne možemo reći jer neka veličina može u
limesu davati nulu neovisno o tome je li pozitivna ili negativna. Ovo razmišljanje vrijedi i za
svaku drugu brzinu promjene:
Predznak promjene
Ako je brzina promjene pozitivna tad za dovoljno malu promjenu argumenta promjena
vrijednosti i promjena argumenta imaju isti predznak:
dy ∆y
>0→ > 0 za dovoljno male ∆ x
dx ∆x
Ako je brzina promjene negativna tad za dovoljno malu promjenu argumenta promjena
vrijednosti i promjena argumenta imaju različit predznak:
dy ∆y
<0→ < 0 za dovoljno male ∆ x
dx ∆x
Ako je brzina promjene nula tad su moguće razne odnosi predznaka promjena argumenta
i vrijednosti:
dy ∆y
=0→ ?
dx ∆x
Tako npr. možemo za naše gibanje utvrditi ono što intuitivno znamo:
v( t) = 10 − 10 t < 0 za 0 < t < 1 → y za to vrijeme raste

v( t) = 10 − 10 t > 0 za 1 < t < 2 → y za to vrijeme pada
Sad kad znamo smjer gibanja možemo odrediti i prijed̄eni put
Veza puta i položaja
Ako se položaj čestice stalno povećava ili stalno smanjuje tad je prijed̄eni put jednak
apsolutnoj vrijednosti promjene položaja
s = ∣∆ y∣
Pošto se u prvoj sekundi položaj stalno povećavao to je tad prijed̄eni put
s 1 = ∣ y(1) − y(0)∣ = 5
Analogno za drugi dio puta dobijemo
s 2 = ∣ y(2) − y(1)∣ = 5
Naravno, to je u skladu s našim iskustvom, da je put do gore jednak putu natrag. Tako je
ukupan prijed̄eni put jednak 10m.
Analizirajmo sad brzinu gibanja. Koristeći svakodnevni rječnik rekli bismo da se pri penjanju
brzina smanjivala, na vrhu bila nula i zatim se opet povaćavala da bi u trenutku pada bila
najveća i jednaka (po zakonu sačuvanja energije) početnoj brzini. No pogledamo li formulu za
brzinu v( t) = 10 − 10 t vidimo da je s porastom vremena brzina sve manja. Kao što smo već rekli,
problem je u tome da je ono što u svakodnevnom životu zovemo brzinom je apsolutni iznos onog
što u znanosti zovemo brzinom. Dakle, treba razlikovati brzinu v( t) = 10 − 10 t i iznos brzine
∣v( t)∣ = ∣10 − 10 t∣:
v
10
v( t)
t
123
v( t)
−10
Vidimo da brzina stalno pada od 10 do −10 dok (apsolutni) iznos brzine prvo pada od 10 do 0 a
onda ponovo raste do 10.
Isti tip problema imamo i s akceleracijom. Koristeći svakodnevni riječnik rekli bismo da je
tijelo usporavalo do prve sekunde a onda ubrzavalo. Med̄utim formula za akceleraciju nam
kaže da je ona stalno negativna a = −10. To znači da se brzina stalno smanjuje (jer ona je njena
brzina promjene). U svakodnevnom govoru ubrzanje i usporenje znače porast i pad apsolutnog
iznosa brzine dok u znanosti akceleracija govori o rastu i padu brzine. No lako je vidjeti kako
nam "znanstvena" akceleracija može opisati ubrzanje i usporenje. Ako je npr. akceleracija
pozitivna to znači da je mala promjena brzine isto pozitivna. Ako je brzina bila pozitivna tad
će se ona povećavati po iznosu. Ali ako je brzina bila negativna to znači da se ona povećava (sve
je bliža nuli) ali njen iznos se smanjuje. Analizirajući preostale situacije lako je vidjeti da je,
ovisno o tome imaju li brzina i akceleracija isti predznak ili ne, riječ o ubrzanju ili usporenju.
Ubrzanje i usporenje
Kad apsolutni iznos brzine ∣v∣ raste tad govorimo o ubrzanju a kad pada tad govorimo o
usporenju.
Ako brzina v i akceleracija a imaju isti predznak tad tijelo ubrzava. Ako imaju suprotni
predznak tad tijelo usporava.
Tako u slučaju okomitog hica možemo iz formule zaključiti ono što iskustveno znamo.
Akceleracija je stalno negativna, pa pošto je do prve sekunde brzina pozitivna riječ je o
usporenju, a pošto je nakon prve sekunde negativna riječ je o ubrzanju. Y
Primjer 5.3.3. Jednadžba gibanja čestice po y-osi je y( t) = t3 − 2 t2 + 1, t ≥ 0. Izračunajte brzinu

i akceleraciju u trenutku t = 1. U kojem se smjeru tad čestica giba. Ubrzava li ili usporava?
Kad na tu česticu ne djeluje sila? Kad joj je brzina najmanja a kad joj je iznos brzine najmanji?
Rješenje: Nad̄imo prvo brzinu i akceleraciju u proizvoljnom trenutku
v( t) = ( t3 − 2 t2 + 1)′ = 3 t2 − 4 t
a( t) = (3 t2 − 4 t)′ = 6 t − 4
U trenutku t = 1 brzina je v(1) = −1, a akceleracija a(1) = 2. Pošto je brzina negativna položaj
se tad (točnije rečeno kroz jedan mali period oko tog trenutka) smanjuje pa se čestica giba
u negativnom smjeru y-osi. Pošto brzina i akceleracija tad imaju razne predznake čestica
usporava.
Po Newtonovu zakonu kad ne djeluje sila akceleracija je nula. Dakle tražimo trenutak kad je
2
a( t) = 0 → 6 t − 4 = 0 → t =
3
4
Izraz za brzinu je parabola okrenuta prema gore kojoj su nultočke 0 i. To su ujedno trenuci
3
2
kad joj je iznos brzine najmanji. Brzina je pak najmanja u tjemenu, dakle u t = (u sredini
3
izmed̄u nultočaka).
2
3
x
4
3
− 43
Y
Pošto nam deriviranje ovisnosti položaja o vremenu daje ovisnost brzine i ubrzanja o
vremenu to je dovoljno pamtiti formule za položaj. Npr. formula za položaj kod jednoliko
ubrzanog gibanja je
1
y = v0 t + at2
2
Deriviranjem sad lako dobijemo preostale formule
v( t) = v0 + at
a( t) = a
5.3.2 Brzina promjene u raznim situacijama
Pored toga što brzina promjene jedna veličine u odnosu na drugu nešto govori o odnosu tih
veličina to je ujedno nova veličina koja je ponekad sama za sebe značajna. Slijede neki primjeri.
Primjer 5.3.4. Ako je brzina promjene temperature T [○ C ] posude veća od 1○ C po sekundi

dolazi √do pucanja posude. Temperatura posude se mijenja u prvih 60 sekundi po zakonu
T ( t) = 1 + t2 . Hoće li u tom periodu doći do pucanja posude?
Rješenje: Trebamo izračunati brzinu promjene temperature po vremenu i vidjeti hoće li ona
ikad biti veća od 1:
dT √ 1 t
= ( 1 + t2 )′ = √ 2t = √
dt 2 1+ t 2 1 + t2
Da je to veće od jedan u nekom trenutku otkrit ćemo rješavanjem nejednadžbe:
t
√ > 1, t ∈ [0, 60]
1 + t2
√
Odmah se može vidjeti da je brojnik ( t = t2 ) manji od nazivnika pa je ovaj razlomak uvijek
manji od 1. Tako nejednadžba nema rješenja, tj. neće doći do puknuća. Y
Primjer 5.3.5. Za vrijeme oluje posuda se punila kišom tako da je visina vode y(cm) u trenutku
1
t(s) od početka oluje bila y = − ( t−60)2 +40, 0 ≤ t ≤ 30. Kad je, što se kiše tiče, oluja bila najjača?
90
Rješenje: Intenzitet kiše možemo mjeriti brzinom promjene visine stupca vode u vremenu:
dy 1 ′
1 4 1
= (− ( t − 60)2 + 40) = − ( t − 60) = − t
dt 90 45 3 45
To je padajući pravac pa je kiša bila najjača na početku kad je stupac vode rastao brzinom od
dy 4
(0) = cm/sec Y
dt 3
Primjer 5.3.6. Temperatura T kemijske reakcije u trenutku t iznosi T = 10 t − 4 t2 . Kolika je

brzina promjene temperature u trenutku t = 2? Što nam govori predznak te brzine?
dT dT
Rješenje: = (10 t − 4 t2 )′ = 10 − 8 t → (2) = −6
dt dt
Negativan predznak govori da reakcija slabi. Y
Orijentacija
Nakon ove cjeline čitatelj treba znati brzine promjena izraziti derivacijom. Takod̄er treba znati
pomoću brzine promjene zaključiti raste li vrijednost za mali porast argumenta ili pada.
Zadaci za vježbu
1. Ako je položaj y čestice u trenutku t jednak y = 3 t2 − t3 odredite brzinu tijela u trenutku

t = 2.
√
2. Ako je položaj y čestice u trenutku t jednak y = 3 t2 − 2 t odredite brzinu tijela u trenutku
t = 1.
3. Ako je položaj y čestice u trenutku t jednak y = ln t − 2 t odredite brzinu tijela u trenutku

t = 1.
4. Ako se čestica giba po pravcu tako da joj je položaj y u trenutku t jednak y = 2 t − 3 t3

nad̄ite joj brzinu i ubrzanje u trenutku t = 1.
5. Ako se čestica giba po pravcu tako da joj je položaj y u trenutku t jednak y = 2 t + sin t
6. Ako se čestica giba po pravcu tako da joj je položaj y u trenutku t jednak y = e t − t2 nad̄ite
joj brzinu i ubrzanje u trenutku t = 0.
7. Ako se čestica giba po pravcu tako da joj je položaj y u trenutku t jednak y = 3 e t + ln( t + 1)
8. Čestica se giba po zakonu y( t) = t3 − 4 t2 − 3 t, t > 0. Nad̄ite joj brzinu i akceleraciju u

trenutku t = 1 i na osnovu tog odredite u kojem se smjeru tad giba i da li ubrzava ili
usporava.
π
9. Čestica se giba po zakonu y( t) = cos t + t. Nad̄ite joj brzinu i akceleraciju u trenutku t =
4
i na osnovu tog odredite u kojem se smjeru tad giba i da li ubrzava ili usporava.
√
10. Ako je u trenutku t temperatura tijela T jednaka T = 4 t − 3 t kolika je njena brzina
promjene u trenutku t = 4? Hladi li se tijelo u tom trenutku ili se zagrijava?
√
11. Količina vode V u bazenu u trenutku t iznosi V = 10 − t. Kolika je brzina promjene
količine vode u trenutku t = 6? Što nam govori predznak te brzine?
12. Tlak P u posudi u trenutku t iznosi P = (cos t)2 . Kolika je brzina promjene tlaka u
trenutku t = π?
13. Površina P naftne mrlje u trenutku t iznosi P = ln 2 t. Kolika je brzina promjene površine
u trenutku t = 4?
√
14. Energija E toplinskog zračenja tijela u trenutku t iznosi E = 1 + sint. Kolika je brzina
promjene energije u trenutku t = 2π? Kako zovemo tu brzinu promjene?
Rješenja
1. v( t) = 6 t − 3 t2 , v(2) = 0
1
2. v( t) = 6 t − √ , v(1) = 5
t
1
3. v( t) = − 2, v(1) = −1
t
4. v( t) = 2 − 9 t2 , a( t) = −18 t, v(1) = −7, a(1) = −18
5. v( t) = 2 + cos t, a( t) = − sin t, v(0) = 2, a(0) = 0

6. v( t) = e t − 2 t, a( t) = e t − 2, v(0) = −1, a(0) = −1

1 1
7. v( t) = 3 e t + , a( t) = 3 e t − , v(0) = 4, a(0) = 2
t+1 ( t + 1)2
8. v( t) = 3 t2 − 8 t − 3, a( t) = 6 t − 8 → v(1) = −8, a(1) = −2. Čestica se giba u negativnom smjeru

i ubrzava.
√
π 1 π 3
9. v( ) = , a( ) = − . Giba se u pozitivnom smjeru i usporava.
4 2 4 2
1
10. T ′ ( t) = √ − 3, T ′ (4) = −2. Hladi se.
t
1 1
11. V ′ ( t) = − √ , V ′ (6) = − . Bazen se u tom trenutku prazni.
2 10 − t 4
12. p′ ( t) = − sin 2 t, p′ (π) = 0

1 1
13. P ′ ( t) = , P ′ (4) =
t 4
cos t 1
14. E ′ ( t) = √ , E ′ (2π) = . Tu veličinu zovemo snagom ili intenzitetom zračenja.
2 1 + sin t 2
5.4 Antiderivacija ili neodred̄eni integral
Orijentacija
U ovoj cjelini je opisan pojam antiderivacije ili neodred̄enog inegrala, operacije suprotne
derivaciji, dana su neka elementarna pravila za njegovo računanje i primjena na gibanje
čestice po pravcu.
5.1 POJAM DERIVACIJE
5.4.1 Pojam antiderivacije
Vidjeli smo kod brojeva kako je važno imati za svaku operaciju neku vrstu suprotne operacije.
Isto je i s operacijama nad funkcijama. Deriviranjem od ovisnosti položaja čestice o vremenu
y( t) dobivamo ovisnost brzine o vremenu
5.4. Antiderivacija ili neodred̄eni integral 357
dy
v( t) =
dt
a deriviranjem ovisnosti brzine o vremenu dobivamo ovisnost akceleracije o vremenu
dv
a( t) =
dt
Naravno da je jako značajno imati i suprotnu operaciju kojom ćemo od akceleracije dobiti
brzinu a od brzine položaj, pogotovo zato što nam poznavanje sila po Newtonovu zakonu daje
akceleraciju, pa bismo tim postupkom mogli utvrditi kako se čestica giba:
deriviranje deriviranje
/ /
x( t) o v( t) o a( t)
? ?
Već smo kod razmatranja diferencijala naletjeli na takav problem. Trebalo je naći funkciju
F ( x) kojoj je poznata derivacija f ( x) = 2 x. Lako je pogoditi da je to funkcija F ( x) = x2 , ali i
funkcija F ( x) = x2 + 1, i općenito sve funkcije oblika F ( x) = x2 + C , jer je derivacija konstante
nula:
y y
F ( x) = x2 + C f ( x) = 2 x
derivacija
x x
No ima li još funkcija koje derivirane daju 2 x? Pokazat ćemo da nema. Neka je G(x) funkcija
kojoj je derivacija 2 x. Tad funkcija H ( x) = G ( x) − x2 ima derivaciju H ( x) = 0. Po teoremu o
′
srednjoj vrijednosti je H ( b)− H (a) = H ( t)( b − a) = 0⋅( b − a) = 0. Dakle to je konstantna funkcija,

′
H ( x) = C , tj. G ( x) = x2 + C . Dakle, funkcije oblika F ( x) = x2 + C su sve funkcije koje derivirane

daju funkciju f ( x) = 2 x.
Općenito, za bilo koju funkciju f ( x) ako nad̄emo jednu funkciju F ( x) kojoj je ona derivacija
na datom intervalu, tad smo našli sve. To su sve funkcije oblika F ( x) + C . Dokaz je lagano
poopćenje prethodnog dokaza za funkciju 2 x. Sve te funkcije zovemo antiderivacijama ili
neodred̄enim integralima funkcije f . Takod̄er se može dokazati da svaka funkcija neprekidna
na intervalu ima antiderivaciju. Time je riješen problem postojanja i oblika svih antiderivacija.
Još ostaje problem oznaka. Pošto data funkcija ima više antiderivacija i sve su odred̄ene
jednom od njih, bilo bi lijepo imati način svakoj funkciji pridružiti nekim pravilom jednu od tih
antiderivacija i tako imati djelomično suprotnu operaciju. Med̄utim, nema prirodnog načina
da izdvojimo takvu funkciju. Zato je dogovor da jednu od antiderivacija funkcije f označavamo
∫ f i ne izjašnjavamo se koju dok to ne bude potrebno, a tad izaberemo najjednostavniju. Kao
i kod derivacija i ovu oznaku primjenjujemo na formulu f ( x) kojom je zadana funkcija f . Tad
neodred̄eni integral označavamo ∫ f ( x) dx. Zašto se baš ta oznaka povijesno uvriježila vidjet
ćemo poslije. Zasad je samo važno da je to oznaka neke antiderivacije funkcije koja je zadana
formulom f ( x) s ulazom x. Da saberemo
Antiderivacija ili neodred̄eni integral
Za funkciju f kažemo da je funkcija F njena antiderivacija ili neodred̄eni integral na

intervalu I ako je f njena derivacija tj.
F ′ ( x) = f ( x), za svaki x ∈ I
Ako je funkcija f neprekidna na intervalu I tad ima antiderivaciju F i sve njene

antiderivacije su oblika F ( x) + C . Jednu od njih označavamo ∫ f ( x) dx.
∫ f ( x)dx = F ( x) + C ↔ F ( x) = f ( x)
′
Iz suprotnosti operacija slijedi da je
′
[∫ f ( x)dx] = f ( x) ∫ [F ( x)] dx = F ( x) + C
′
Tako je pitanje postojanja i strukture antiderivacija riješeno. No za datu funkciju naći

njenu antiderivaciju je daleko teži problem od integriranja. Mi ćemo proći samo elementarne
postupke integriranja i više se baviti smislom tog pojma. Srećom postoje jaki matematički
programi kao Mathematica R
koji umjesto nas izračunavaju složenije integrale.
Primjer 5.4.1. Nad̄imo sljedeće integrale:
1
a) ∫ cos xdx b) ∫ cos(2 x) dx c) ∫ t2 dt d) ∫ t2 dx e) ∫ dx
x
Rješenje: Pokušat ćemo pogoditi te neodred̄ene integrale. Naime, mi tražimo funkcije kojima
znamo derivacije.
a) Znamo da je (sin x)′ = cos x. Dakle ∫ cos xdx = sin x + C
b) Znamo da je (sin(2 x))′ = 2 cos(2 x). Dobili smo dvostruko više, pa trebamo uzeti
1 ′
1
dvostruko manju funkciju: ( sin(2 x)) = ⋅ 2 cos(2 x) = cos(2 x). Dakle
2 2
1
∫ cos(2 x)dx = 2 sin(2 x) + C
Primijetimo da ako u rješenju zadatka a) ∫ cos xdx = sin x+C umjesto x uvrstimo 2 x dobit
cemo pogrešno rješenje ∫ cos(2 x) dx = sin(2 x)+ C . Kao i kod derivacija, oznake integrala
primjenjujemo na formule kojima su opisane funkcije, i zbog toga tvrdnje o integralima
moramo doslovno koristiti, bez supstitucije, jedino smijemo promijeniti oznaku varijable
integriranja.
c) Pokušajmo s t3 : ( t3 )′ = 3 t2 . Znači trebali smo uzeti trostruko manje:

2
1 3
∫ t dt = 3 t + C
d) Kao i kod deriviranja važno je po čemu integriramo. Ovdje integriramo po x pa je t2

d 2
konstanta. Lako se uvjeriti da je t x = t2 , pa je ∫ t2 dx = t2 x + C .
dx
1 1 1
e) Pošto je (ln x)′ = to je ∫ dx = ln x + C . No ovdje ima jedan problem. Funkcija je
x x x
definirana i za negativne brojeve pa i tu mora imati neodred̄eni integral. To ne može biti
ln x jer on nije definiran za negativne x-eve. Problem ćemo riješiti koristeći da je funkcija
1
neparna
x y
Iz slike se vidi da su derivacije tražene funkcije u suprotnim brojevima suprotne. Dakle,

to mora biti funkcija koja u suprotnim brojevima ima suprotne nagibe. Takve nagibe ima
parna funkcija. Znamo da je desna strana te funkcije baš funkcija ln x, pa po parnosti
nacrtamo i lijevu stranu: y
ln ∣ x∣
x
Ako se sjetite grafova funkcija s apsolutnim argumentima to je upravo funkcija ln ∣ x∣.

1
Dakle, ∫ dx = ln ∣ x∣ + C .
x
Y
Mada antiderivaciju nije lako naći, lako je provjeriti rješenje:
Primjer 5.4.2. Provjerimo jesu li ispravne sljedeće tvrdnje

1
a) ∫ ln xdx = x ln x − x + C b) ∫ cos2 ( x) = cos3 ( x) + C
3
Rješenje: Po smislu integrala trebamo pokazati da je derivacija desne strane baš lijeva
1
a) ( x ln x − x)′ = ( x ln x)′ − ( x)′ = ( x)′ ln x + x(ln x)′ − 1 = ln x + x − 1 = ln x. Dakle tvrdnja je
x
ispravna.
1 1
b) ( cos3 ( x))′ = ⋅ 3 cos2 ( x) ⋅ (cos( x))′ = − cos2 ( x) ⋅ sin x. Dakle tvrdnja nije ispravna. Y
3 3
5.4.2 Elementarni račun neodred̄enog integrala
Iz ovih primjera vidimo da iz tablice derivacija možemo dobiti tablicu integrala, bilo direktno
ili malim naštimavanjem kao što je prethodno pokazano. Konačno, deriviranjem sve te tvrdnje
možete jednostavno provjeriti
Tablica nekih elementranih integrala
1. ∫ 1 dx = x + C
xa+1
2. ∫ xa dx = + C, a ≠ 0
a+1
1
3. ∫ dx = ln ∣ x∣ + C ,
x
4. ∫ e x dx = e x + C
ax
5. ∫ a x dx = +C
ln a
6. ∫ sin xdx = − cos x + C
7. ∫ cos xdx = sin x + C
1
8. ∫ dx = tg x + C
cos2 x
1
9. ∫ dx = − ctg x + C
sin2 x
1
10. ∫ dx = arctg x + C
1 + x2
1
11. ∫ √ dx = arcsin x + C
1 − x2
Ponekad se umjesto ∫ 1 dx jednostavnije piše ∫ dx, pa se može koristiti pravilo koje

općenito vrijedi, da se znak integrala i znak diferencijala krate kad se nad̄u jedan do drugoga
∫ dx = x + C .
xa+1 1
Formula ∫ xa dx = + C nema smisla za a = −1 tj. za integral ∫ dx, no taj slučaj baš
a+1 x
obuhvaća treća formula.

1 √
a) ∫ x3 dx b) ∫ dx c) ∫ 3
xdx d) ∫ x−1 dx
x3
Rješenje:
x3+1 x4
a) ∫ x3 dx = +C = +C
3+1 4
1 −3+1 x−2 1
b) ∫ dx = x −3 dx = x + C = +C =− 2 +C
x 3 ∫ −3 + 1 −2 2x
1 4
1 x 3 +1 x3 4 √
c) ∫ x dx =
3 +C = +C = x 3 x+C
1 4 3
+1
3 3
1
d) ∫ x−1 dx = ∫ dx = ln ∣ x∣ + C Y
x
Upoznat ćemo za sada dva elementarna pravila kojima se problem traženja integrala
reducira na "manje" probleme. Ona su slična osnovnim pravilima za deriviranje.
Elementarna pravila integriranja
1. ∫ ( f ( x) + g( x)) dx = ∫ f ( x) dx + ∫ g( x) dx
2. ∫ c f ( x) dx = c ∫ f ( x) dx
Dakle i integriranje i deriviranje zadovoljavaju dva jednostavna pravila: "preskaču"

zbrajanje i množenje konstantom. To svojstvo operacija naziva se linearnošću i, ma koliko se
činilo elementarnim, veoma je važno.
Ova pravila se dokazuju kao i sva pravila vezana za suprotne operacije: da je gornja
jednakost ispravna znači da derivacije obiju strana moraju biti jednake. Ilustracije radi,
dokazat ćemo tako prvo pravilo:
′ ′
[∫ ( f ( x) + g( x))dx] = [∫ f ( x)dx + ∫ g( x)dx] ?
′ ′
f ( x) + g( x) = [∫ f ( x) dx] + [∫ g( x) dx] ?
f ( x) + g ( x) = f ( x) + g ( x)
a) ∫ (3 x2 − 3 x + 4) dx b) ∫ (3 sin x + 2 cos x) dx
Rješenje: Kao i kod deriviranja gledamo što je zadnje rad̄eno i primjenjujemo odgovarajuće
pravilo, radeći tako redukciju na tablične integrale.
a) ∫ (3 x2 − 3 x + 4) dx = ∫ 3 x2 dx − ∫ 3 xdx + ∫ 4 dx = 3 ∫ x2 dx − 3 ∫ xdx + 4 ∫ dx =
x3 x2 3
=3 − 3 + 4 x + C = x3 − x2 + 4 x + C
3 2 2
b) ∫ (3 sin x + 2 cos x) dx = ∫ 3 sin xdx + ∫ 2 cos xdx =
= 3 ∫ sin xdx + 2 ∫ cos xdx = −3 cos x + 2 sin x + C Y
Osnovni problem kod integriranja, za razliku od deriviranja je da ne postoje pravila za

množenje, dijeljenje i kompoziciju. Postoje još dva značajna pravila, suptitucija i parcijalna
integracija, koje nećemo ovdje upoznati, a koja tek djelomično otklanjaju taj nedostatak. I zato
je integriranje teško. Za sada jedini način borbe s množenjem i dijeljenjem je da ga nekako
eliminiramo. Naravno, to samo ponekad uspijeva i u stvari primjeri ispod su dobro naštimani
da bi to uspjelo:

1− x x2
a) ∫ x(1 − x) dx b) ∫ dx c) ∫ dx d) ∫ tg 2 xdx
x 1 + x2
Rješenje:
x2 x3
a) ∫ x(1 − x) dx = ∫ ( x − x2 ) dx = ∫ xdx − ∫ x2 dx = − +C
2 3
1− x 1 x 1 1
b) ∫ dx = ∫ ( − ) dx = ∫ ( − 1) dx = ∫ dx − ∫ dx = ln ∣ x∣ − x + C
x x x x x
c) Sad ćemo naštimati brojnik da bismo mogli podijeliti:
x2 1 + x2 − 1 1 + x2 1
∫ 1 + x2 dx = ∫ 1+ x 2
dx = ∫ (
1+ x 2
−
1 + x2
) dx =
1 1
= ∫ (1 − 2
) dx = ∫ dx − ∫ dx = x − arctg x + C
1+ x 1 + x2
d) Sad ćemo koristiti trigonometrijske identitete:

sin2 x 1 − cos2 x
∫ tg 2 xdx =
∫ cos2 x dx = ∫ cos2 x dx =
1 1
= ∫ ( 2 − 1) dx = ∫ dx − ∫ dx = tg x − x + C Y
cos x cos2 x
I ovdje treba paziti po čemu se integrira a što je konstanta:

cos x cos x
a) ∫ sin tdt b) ∫ sin tdx c) ∫ dx d) ∫ dt
t t
Rješenje:
a) ∫ sin tdt = cos t + C b) ∫ sin tdx = sin t ∫ dx = sin t ⋅ x + C

cos x 1 1 cos x 1
c) ∫ dx = ∫ cos xdx = sin x + C d) ∫ dt = cos x ∫ dx = cos x ⋅ ln ∣ t∣ + C
t t t t t
Y
5.4.3 Primjena neodred̄enog integrala na gibanje čestice
Kao što smo deriviranjem iz ovisnosti položaja o vremenu dobili ovisnost brzine o vremenu,
tako integriranjem možemo postići obratno, iz ovisnosti brzine o vremenu dobit ćemo (skoro)
ovisnost položaja o vremenu.
Primjer 5.4.7. Brzina v čestice koja se giba po pravcu ovisi o vremenu t po sljedećem zakonu
v( t) = 2 t − 3 t2 (sad nam nisu važne jedinice, pa možete zamisliti koje hoćete). Kako položaj y
ovisi o vremenu?
Rješenje: Pošto je brzina derivacija položaja to je položaj integral brzine:
dy
v( t) = 2 t − 3 t2 → = y′ ( t) = 2 t − 3 t2 ∣ ∫ dt →
dt
t2 t3
y( t) = ∫ (2 t − 3 t2 ) dt = ∫ 2 tdt − ∫ 3 t2 dt = 2 − 3 + C = t2 − t3 + C
2 3
Dobili smo puno rješenja, za svaki izbor konstante C po jedno rješenje. Matematički je to
jasno jer funkcija ima puno antiderivacija. No to je jasno i fizikalno, jer u nultom trenutku
čestica je mogla biti bilo gdje a da joj se brzina ponaša po tom zakonu. Slikovitije, možemo
zamisliti dvije čestice udaljene 10 prostornih jedinica koje se posve isto gibaju (npr. povežemo
ih čvrstim štapom). Dakle, imaju u svakom trenutku istu brzinu, a položaji im se razlikuju do
na konstantu. Zato treba dodatna informacija o položaju u nekom trenutku da bismo odredili
gibanje. Obično se uzme položaj u nultom trenutku. Ako npr. zahtijevamo da je u trenutku
t = 0 čestica bila na mjestu y = 10, y(0) = 10, time ćemo odrediti konstantu C :
y( t) = t2 − t3 + C → uvrštavanjem t = 0 i y = 10 dobijemo 10 = 02 − 03 + C → C = 0
i tako smo posve odredili jednadžbu gibanja čestice: y( t) = t2 − t3 Y
Isto tako, ako znamo kako akceleracija ovisi o vremenu a = a( t), integriranjem ćemo dobiti
kako brzina ovisi o vremenu v = v( t), a daljnim integriranjem i kako položaj ovisi o vremenu
y = y( t). Pri tome će se kod svakog integriranja pojaviti jedna konstanta koju ćemo odrediti
iz početnih uvjeta. I fizikalno je jasno da mora biti tako. Naime, sile koje djeluju na tijelo
odred̄uju akceleraciju. Npr. kad bacimo neki predmet gravitacijska sila (ako zanemarimo
trenje) odred̄uje akceleraciju. Ali kako ce se tijelo gibati ne ovisi samo o gravitacijskoj sili
nego i o tome odakle smo ga bacili i o brzini kojom smo ga izbacili, i o ničemu više. Upravo
ta dva podatka odredit će nam konstante i dati točno jedno gibanje. To da sile koje djeluju na
tijela zajedno s početnim položajima i brzinama posve odred̄uju daljnja gibanja tijela zove se
princip determiniranosti klasične fizike. On nam omogućuje da, u principu, znajući sile
i navedena početna stanja u svakom sljedećem trenutku točno znamo što se zbiva, omogućuje
nam apsolutnu kontrolu stvarnosti. Tu se javljaju i neki problemi o kojima ćemo pričati poslije,
u cjelini 5.8 DIFERENCIJALNE JEDNADŽBE , koje najeksplicitnije izražavaju taj princip.
Dobivanje brzine i položaja iz akceleracije
v( t) = ∫ a( t) dt
y( t) = ∫ v( t) dt
Primjer 5.4.8. Akceleracija a čestice koja se giba po pravcu ovisi o vremenu t po sljedećem
zakonu a = 2 cos t. Ako je čestica u početnom trenutku t = 0 bila na mjestu y = 0 i imala brzinu
v = 1, nad̄ite kako joj brzina i ubrzanje ovise o vremenu.
Rješenje:
a( t) = 2 cos t → v′ ( t) = 2 cos t ∣ ∫ _ dt → v( t) = ∫ 2 cos tdt = 2 sin t + C
Sad ćemo iskoristiti početni uvjet v(0) = 1 da odredimo C : 1 = 2 sin 0 + C → C = 1.
Dakle ovisnost brzine o vremenu je v( t) = 2 sin t + 1.
Sad ćemo ponovnim integriranjem odrediti ovisnost položaja o vremenu:

v( t) = 2 sin t + 1 → y′ ( t) = 2 sin t + 1 ∣ ∫ _ dt → y( t) = ∫ (2 sin t + 1) dt → y( t) = −2 cos t + t + C
Iskoristit ćemo početni uvjet y(0) = 0 da odredimo C : 0 = −2 cos 0 + 0 + C → C = 2.
Dakle, ovisnost položaja o vremenu je y( t) = −2 cos t + t + 2. Y
Tako sad više ne moramo pamtiti neke srednjoškolske formule iz fizike koje opisuju gibanja,
već ih jednostavno možemo dobiti iz poznavanja akceleracije integriranjem. Npr. za jednoliko
ubrzano gibanje konstantnom akceleracijom a čestice koja je u trenutku t = 0 imala početnu
brzinu v0 i početni položaj y0 integriranjem ćemo dobiti formule za brzinu i položaj:
a=const
v( t) = ∫ adt = a ∫ dt = at + C
Odredimo C iz početnih uvjeta: v0 = a ⋅ 0 + C → C = v0 →
v( t) = v0 + at
Nastavljamo dalje integrirati:
y( t) = ∫ v( t) dt = ∫ (v0 + at) dt = ∫ v0 dt + ∫ atdt = v0 ∫ dt + a ∫ tdt =
1
= v0 t + at2 + C
2
Odredimo C iz početnih uvjeta:
1 1
y0 = v0 ⋅ 0 + a ⋅ 0 + C → C = y0 → y( t) = y0 + v0 t + at2
2 2
Tako smo dobili poznate srednjoškolske formule iz fizike za jednoliko ubrzano gibanje:
v( t) = v0 + at
1
y( t) = y0 + v0 t + at2
2
Orijentacija
Nakon ove cjeline čitatelj treba znati što je antiderivacija, elementarna pravila njenog
računanja i primjenu na nalaženje brzine i položaja čestice na osnovu poznate akceleracije
i početnih uvjeta gibanja.
Zadaci za vježbu
1. Provjerite ispravnost sljedećih tvrdnji
a) ∫ (2 x + 1) e x dx = (2 x + 1) e x + C b) ∫ (2 x + 1) ln xdx = x2 + x ln x + C
2
c) ∫ sin(2 x − π) dx = − cos(2 x − π) + C d) ∫ dx = ln(2 x + 1) + C
2x + 1
2x
e) ∫ dx = ln( x2 + 1) + C f) ∫ x sin xdx = sin x − x cos x + C
x2 + 1
g) ∫ x ln xdx = x2 ln x − x + C
2. Izračunajte:
1 √
a) ∫ x100 dx b) ∫ dx c) ∫ 100
xdx d) ∫ 100 x dx
x100
3. Izračunajte:
2
a) ∫ (2 x + 1) dx b) ∫ (2 x − sin x) dx c) ∫ (1 + )dx
x2
1
d) ∫ (3 x2 − 2) dx e) ∫ (2 x + ) dx f) ∫ x(− x + 1) dx
x
3 x2 + 2
g) ∫ ( x − 1)( x + 1) dx h) ∫ x(2 + ) dx i) ∫ dx
x x2
x2 + 2 x
j) ∫ dx
x
4. Nad̄ite kako brzina v( t) i položaj y( t) čestice ovise o vremenu ako su poznati akceleracija
a( t), početna brzina v i početni položaj y u početnom trenutku t:
a) a( t) = sin t, t = 0, v = 0, y = −1 b) a( t) = 2 − 6 t, t = 0, v = 0, y = −1
1
c) a( t) = 2 , t = 1, v = 0, y = 1 d) a( t) = t − 2 t2 , t = 0, v = 0, y = −1
t
2
e) a( t) = t − 2 cos t, t = 0, v = 0, y = 0 f) a( t) = − , t = 1, v = 1, y = 0
t3
Rješenja
1. a) Ne b) Ne c) Ne d) Da e) Da f) Da g) Ne
5.5. Pojam odred̄enog integrala 367
x101 1 100 100

√ 100 x
2. a) +C b) − +C c) − x x+C d) +C
101 99 x99 101 ln 100
2
3. a) x2 + x + C b) x2 + cos x + C c) x − +C d) x3 − 2 x + C
x
x3 x2 x3
e) x2 + ln ∣ x∣ + C f) − + +C g) −x+C h) x2 + 3 x + C
3 2 3
2 x2
i) x − +C j) + 2x + C
x 2
4. a) v = 1 − cos t, y = t − sin t − 1 b) v = 2 t − 3 t2 , y = t2 − t3 − 1
1 1 2 1 1
c) v = 1 − , y = t − ln t d) v = t2 − t3 , y = t3 − t4 − 1
t 2 3 6 6
1 2 1 1 1
e) v = t − 2 sin t, y = t3 + 2 cos t − 2 f) v = 2 , y = − + 1
2 6 t t
5.5 Pojam odred̄enog integrala
Orijentacija
U ovoj cjelini je opisan pojam odred̄enog integrala, uz derivaciju, drugi osnovni pojam
matematike promjena.
5.5.1 Osnovna ideja
Kako utvrditi prijed̄eni put s, odnosno promjenu položaja ∆ y, kod gibanja poznatom brzinom
v? Znamo iz srednje škole da je kod jednolikog gibanja prijed̄eni put s = ∆ y u pozitivnom smjeru
y-osi u vremenu ∆ t jednak
s = ∆ y = v∆ t
s = ∆ y = v∆ t v = const
y
t=0 t = ∆t
No što kad je gibanje nejednoliko? Ideja je jednostavna: Nejednoliko gibanje ćemo

podijeliti na puno sitnih vremenskih intervala. Na svakom tom vremenskom
intervalu ćemo stvarno gibanje aproksimirati jednolikim gibanjem nekom brzinom
iz tog intervala. Po formuli za jednoliko gibanje izračunat ćemo prijed̄eni put
odnosno promjenu položaja na tom intervalu. Zbrojit ćemo sve tako dobijene djeliće
i približno dobiti ukupan put odnosno promjenu položaja. Očekujemo da će rezultat
biti to bolji što uzimali sitnije vremenske intervale, jer je tad greška aproksimacije
nejednolikog gibanja na tom intervalu manja.
Na isti način možemo razriješiti i problem nalaženje bilo koje nejednolike veličine:
”isjeckamo” je na male dijelove, te male dijelove aproksimiramo jednolikim dijelovima koje
znamo izračunati i to zbrojimo.
Kao i kod pojma derivacije, ovu ideju sad trebamo pretvoriti u precizan i efikasan
matematički aparat.
5.5.2 Promjena položaja kod jednolikog gibanja
Razmatrat ćemo za početak gibanje u pozitivnom smjeru y-osi. Tada je veza pomaka ∆ y
i prijed̄enog puta ∆ s jednostavna: ∆ y = ∆ s. Po samoj definiciji jednolikog gibanja omjer
prijed̄enog puta, tj. pomaka ∆ y i proteklog vremena ∆ t je stalan broj kojeg zovemo brzinom v
jednolikog gibanja:
∆y
= const = v
∆t
Poznavajući brzinu lako možemo izračunati prijed̄eni put u proteklom vremenu:
∆ y = v∆ t
Npr. ako je v = 3 m/s tad će u vremenskom intervalu od t = 1s do t = 3 s čestica promijeniti

položaj za ∆ y = 3 m/s⋅(3 − 1) s = 6 m . U v- t dijagramu tj. na grafu koji prikazuje ovisnost
brzine o vremenu to je površina pravokutnika što ga tvori graf konstantne brzine nad datim
intervalom:
∆y ∆ y = 3 ⋅ (3 − 1) = 6
x
1 3
Promjena položaja kod jednolikog gibanja brzinom v u vremenu ∆ t
∆ y = v∆ t
Na v- t dijagramu to je površina pravokutnika ispod grafa konstantne brzine nad datim

intervalom:
y
v
∆ y = v∆ t
t
∆t
5.5.3 Nejednoliko gibanje
Promotrimo sad nejednoliko gibanje, tj. gibanje kod kojeg brzina nije stalna. Radi odred̄enosti
uzmimo da je v( t) = 3 t2 (nek sve bude u metrima i sekundama) i razmotrimo kako bismo
odredili promjenu položaja (koja je zbog stalnog napredovanja u jednom smjeru jednaka
prijed̄enom putu) u prve dvije sekunde gibanja. Formula ∆ y = v∆ t sad ne štima, jer konačno,
koju brzinu uzeti. Na početku intervala je brzina v(0) = 0, a na kraju intervala je v(2) = 12.
Osnovna ideja je da interval usitnimo na male dijelove, recimo desetinke ili stotinke sekunde
i da na svakom takvom dijelu primijenimo formulu za jednoliko gibanje ∆ y = v∆ t, tj. da
na svakom takvom vremenskom dijelu gibanje aproksimiramo jednolikim gibanjem nekom
brzinom iz tog dijela. Nije važno koju ćemo brzinu uzeti jer za dovoljno mali vremenski interval
brzina na tom dijelu malo varira. Što je dovoljno mali vremenski interval ovisi, kao i kod
pojma brzine promjene, o stvarnoj fizikalnoj situaciji. Npr. ako uzmemo djelić od trenutka
t = 1 do trenutka t = 1.01 brzina varira od 3m/s do 3m i 6cm/s. Ako nam se i ta varijacija čini
nedopustivom onda možemo vrijeme "isjeći" na tisućinke sekunde i s takvim djelićima raditi.
Naravno, za stvarno provesti takav račun trebalo bi nam puno računanja ili pisanje programa
koji bi to uradio. Mi ćemo se ovdje zadržati na konceptualnoj analizi problema. Dakle, podijelit
ćemo vremenski interval [0, 2] na niz intervala:
0 = t 0 < t 1 < ... < t i−1 < t i < ... < t n−1 < t n = 2
širine
∆ t 1 = t 1 − t 0 ,...,∆ t i = t i − t i−1 ,...,∆ t n = t n − t n−1

y
v( t) = 3 t2
12
11
10
9
8
7
6
5
4
3
2
1
t
∆t i 2
Sad ćemo na svakom od tih vremenskih intervala [ t i−1 , t i ] aproksimirati stvarno gibanje
jednolikim gibanjem nekom brzinom iz tog intervala v( t i ) za neki trenutak t i ∈ [ t i−1 , t i ]
y
v( t) = 3 t2
12
11
10
9
8
7
6
v( t i ) ← lokalna aproksimacija jednolikim gibanjem

3 ti
2
1
t
∆t i 2
Stvarnu promjenu položaja ∆ yi za taj djelić vremena aproksimirat ćemo promjenom po ovom
zamišljenom jednolikom gibanju, a koju znamo računati:
2
∆ yi ≃ v( t i )∆ t i , tj ∆ y ≃ 3 t i ∆ t i
Grafički gledano zamijenili smo nejednoliki dio grafa koji pripada tom djeliću gibanja ravnim,
i tako smo komad površine s neravnom gornjom granicom aproksimirali pravokutnikom kojem
znamo izračunati površinu.
Ukupna promjena položaja ∆ y u vremenskom intervalu [0, 2] zbroj je promjena na svakom

od ovih djelića
∆ y = ∆ y1 + ∆ y2 + ... + ∆ yi + ... + ∆ yn
Ovakvu sumu kraće pišemo:
n
∆ y = ∑ i=1 ∆ yi
Taj zapis (suma od i = 1 do i = n članova oblika ∆ yi ) kaže da redom u izraz ∆ yi umjesto indeksa
i stavljamo brojeve od 1 do n i dobijene članove zbrajamo.
Aproksimirajući svaku malu promjenu odgovarajućom jednolikom promjenom dobivamo i

aproksimaciju ukupne promjene:
n
∆ y ≃ v( t 1 )∆ t 1 + v( t 2 )∆ t 2 + ... + v( t i )∆ t i + ... + v( t n )∆ t n = ∑ i=1 v( t i )∆ t i , tj.
2 2 2 2 n 2
∆ y ≃ 3 t 1 ∆ t 1 + 3 t 2 ∆ t 2 + ... + 3 t i ∆ t i + ... + 3 t n ∆ t n = ∑ i=1 3 t i ∆ t i
Grafički gledano u v- t dijagramu površinu ispod grafa v( t) nad intervalom [0, 2] aproksimirali
smo površinom mnoštva pravokutnika:
y
v( t) = 3 t2
12
11
10
9
8
7
6
5
4
3
2
1
t
2
Što uzimamo sitnije intervale greška aproksimacije je sve manja i trebali bismo dobiti bolju
aproksimaciju za ukupnu promjenu, kad bismo se odlučili takvu sumu računati. To vidimo
i na grafu. Za sitnije intervale pravokutnici sve bolje aproksimiraju ukupnu površinu ispod
grafa funkcije koja tako grafički predstavlja ukupnu promjenu. Zato možemo smatrati da je
ukupna promjena broj kojem smo sve bliže ako zbrajamo linearne aproksimacije na sve sitnijim
intervalima. To zapisujemo (opet) pomoću pojma limesa:
∆ y = lim (v( t 1 )∆ t 1 + v( t 2 )∆ t 2 + ... + v( t i )∆ t i + ... + v( t n )∆ t n ) =

∆ t i →0
i =1..n
n
= lim ∑ v( t i )∆ t i , tj.
∆ t i →0
i =1
i =1..n
2 2 2 2
∆ y = lim (3 t 1 ∆ t 1 + 3 t 2 ∆ t 2 + ... + 3 t i ∆ t i + ... + 3 t n ∆ t n ) =
∆ t i →0
i =1..n
n
2
= lim ∑ 3 t i ∆ t i
∆ t i →0
i =1
i =1..n
Prije nego izvučemo opći zaključak razmotrimo slučaj kad brzina na datom intervalu
može biti i negativna. Tad su neki od navedenih članova negativni jer je promjena položaja
na takvim intervalima negativna. Izraz za ukupnu promjenu ostaje isti ali mijenja se
geometrijska interpretacija. Pravokutnicima ispod t-osi pridružen je negativan broj koji je
samo po apsolutnoj vrijednosti jednak površini tog pravokutnika:
+
t
−
Zato, gledano na v- t dijagramu ukupna promjena nije predstavljena površinom izmed̄u grafa
i t-osi, nego tzv algebarskom površinom koju dobijemo tako da zbrojimo dijelove površine
poviše t-osi s predznakom + a one ispod t-osi s predznakom −.
Promjena položaja kod nejednolikog gibanja
Kod nejednolikog gibanja po pravcu brzinom v( t) ukupna promjena položaja ∆ y u

vremenskom intervalu [ t p , t k ] jednaka je
∆ y = lim (v( t 1 )∆ t 1 + v( t 2 )∆ t 2 + ... + v( t i )∆ t i + ... + v( t n )∆ t n ) =

∆ t i →0
i =1..n
n
= lim ∑ v( t i )∆ t i
∆ t i →0
i =1
i =1..n
gdje je t p = t 0 < t 1 < ... < t i−1 < t i < ... t n−1 < t n = t k , ∆ t i = t i − t i−1 ,
t i ∈ [ t i−1 , t i ], kao na slici

v
v( t i )
∆ y = v( t 1 )∆ t 1 + v( t 2 )∆ t 2 + . . .
ti
t
tp tk
↑
∆ t i = t i − t i−1
Geometrijski gledano u v- t dijagramu promjena položaja ∆ y je algebarska površina izmed̄u

grafa funkcije v( t) i t-osi nad intervalom [ t p , t k ]:
v
v( t)
∆y
t
tp tk
Praktično gledano promjena položaja je
n
∆ y ≃ v( t 1 )∆ t 1 + v( t 2 )∆ t 2 + ... + v( t i )∆ t i + ... + v( t n )∆ t n = ∑ i=1 v( t i )∆ t i
za rastav intervala [ t p , t k ] na dovoljno male dijelove širina ∆ t i , i = 1... n.
Pri čemu što je "dovoljno malo" ovisi o situaciji i znači "dovoljno malo da se gibanje na
svakom dijelu nije moglo bitno promijeniti", odnosno "dovoljno malo da možemo smatrati
da je gibanje gotovo jednoliko na svakom od intervala."
5.5.4 Rad sile
Ponovit ćemo isti matematički proces u drugačijoj situaciji. Razmotrit ćemo rad sile. Poznato je
iz fizike da je rad W stalne sile F koja djeluje duž x-osi pri promjeni položaja čestice ∆ x jednak
W = F ⋅ ∆x
W = F ∆x F = const
x
Geometrijski gledano u F - x dijagramu ovisnosti sile o položaju to je površina ispod grafa

konstantne sile nad datim intervalom.
F
F
W = F ∆x
x
∆x
No kako izračunati rad sile kad sila ovisi o položaju? Ideja je opet ista. Isjeckat ćemo
interval pomaka čestice na puno sitnih dijelova, na svakom dijelu aproksimirati varijabilnu
silu nekom stalnom silom, izačunati rad te stalne sile na tom dijelu i zbrojiti tako dobijene
radove po svim dijelovima. Radi konkretnosti uzet ćemo rad potreban za rastezanje opruge.
Znamo da je elastična sila opruge proporcionalna istegnuću x opruge iz ravnotežnog položaja,
F = kx, gdje je k koeficijent elastičnosti opruge.
///////
F = kx
0 x
Uzet ćemo radi konkretnosti da je F = 2 x (gdje je x u centimetrima, a sila u Newtonima) i

zanima nas koliki je rad potreban da oprugu rastegnemo od x p = 1 do xk = 3.
F
F = 2x
7
6
5
4
3
2
1
x
1 3
Isjeckat ćemo sad interval [1, 3] na puno sitnih dijelova.
F
F = 2x
7
6
5
4
3
2
1
x
1 ↓ 3
∆xi
Na svakom dijelu uzet ćemo jednu točku x i i izračunati silu F ( x i ) = 2 x i .
F
F = 2x
7
6
5
F (xi )
3
2
1 xi
x
1 ↓ 3
∆xi
Zatim ćemo varijabilnu silu na svakom dijelu aproksimirati ovako izabranom silom i izračunati
rad na tom dijelu po formuli za konstantnu silu jednaku tako izabranoj sili
∆Wi ≃ F ( x i )∆ x i = 2 x i ∆ x i
F
F = 2x
7
6
5 ∆Wi ≈ F ( x i )∆ x i
F (xi )
3
2
1 xi
x
1 ↓ 3
∆xi
Grafički to je opet konstrukcija malih pravokutnika koji aproksimiraju površinu ispod grafa.
Ukupan rad je
n n n
W = ∑ ∆Wi ≃ ∑ F ( x i )∆ x i = ∑ 2 x i ∆ x i
i =1 i =1 i =1
F
F = 2x
7
6
5
4
3
2
1
x
1 3
Aproksimacija je to bolja što je sjeckanje intervala sitinije. Dakle
n n
W = lim ∑ F ( x i )∆ x i = lim ∑ 2 x i ∆ x i
∆ x i →0 ∆ x i →0
i =1 i =1
i =1..n i =1..n
Rad sile koja ovisi o položaju
Rad sile F ( x) na intervalu [ x p , xk ] jednak je
n
W = lim ∑ F ( x i )∆ x i
∆ x i →0
i =1
i =1..n
gdje je
∆W = F ( x1 )∆ x1 + F ( x2 )∆ x2 + . . .
F (xi )
x1
x
xp xk
↑
∆ x i = x i − x i−1
Geometrijski gledano u F - x dijagramu rad W je algebarska površina izmed̄u grafa funkcije

F ( x) i x-osi nad intervalom [ x p , xk ]:
F ( x)
∆W
x
xp xk
Praktično, ukupan rad je
n
W ≈ ∑ F ( x i )∆ x i
i =1
za rastav intervala [ x p , xk ] na dovoljno male dijelove širina ∆ x i , i = 1.. n.
Pri čemu što je "dovoljno malo" ovisi o situaciji i znači "dovoljno malo da se sila na svakom
dijelu nije moglo bitno promijeniti", odnosno "dovoljno malo da možemo smatrati da je sila
stalna na svakom od intervala."
5.5.5 Pojam odred̄enog integrala
U oba prethodna primjera imali smo isti matematički proces. On se toliko često javlja da
zaslužuje da ga opišemo u čisto matematičkim terminima i da mu damo posebno ime. Ulaz u
proces je neka funkcija f nad intervalom [a, b]:
f ( x)
x
a b
U tom procesu taj interval siječemo na male dijelove:
f ( x)
x
a b
↑
∆ x i = x i − x i−1
Na svakom dijelu uzimamo neki broj x i i u njemu računamo vrijednost funkcije f ( x i )
f (xi ) f ( x)
xi
x
a b
↑
∆ x i = x i − x i−1
Geometrijski to odgovara aproksimaciji površine ispod dijela grafa.
Množimo tako izabranu vrijednost funkcije sa širinom tog intervala i ∆ x i sumiramo po

svim intervalima:
n
∑ f ( x i )∆ x i
i =1
f (xi ) f ( x)
xi
x
a b
↑
∆ x i = x i − x i−1
Ni to nam nije dosta nego tražimo broj kojem smo sve bliži kad ovaj zbroj radimo za sve sitnija
sjeckanja tog intervala:
n
lim ∑ f ( x i )∆ x i
∆ x i →0
i =1
i =1..n
Taj broj koji dobijemo ovim beskonačnim receptom iz neke čudne kuharice pokazuje se veoma
značajnim pa ćemo mu dati i posebno ime. Pošto on ovisi o funkciji f koju smo sjeckali i
intervalu [a, b] koji smo sjeckali ti podaci moraju biti prisutni u njegovom imenu. Uvriježilo
ga se zvati odred̄enim integralom funkcije f na intervalu [a, b] i zapisivati ga oznakom
b
∫a f
Pošto funkcije zadajemo formulama odgovarajući zapis s formulom je
b
∫a f ( x)dx
Ovaj zapis simbolizira smisao integrala kao sume sitnih dijelova oblika f ( x)∆ x.
Odred̄eni integral funkcije f na intervalu [a, b] je broj
b b n
∫a f =∫ f ( x) dx = lim ∑ f ( x i )∆ x i
a ∆ x i →0
i =1
i =1..n
gdje je a = x0 < x1 < ... < x i−1 < x i < ... < xn−1 < xn = b, ∆ x i = x i − x i−1 , x i ∈ [ x i−1 , x i ], sjeckanje
intervala [a, b] kao na slici:
f (xi ) f ( x)
xi
x
a b
↑
∆ x i = x i − x i−1
Ako veličinu V možemo opisati kao sumu malih dijelova koji su približno oblika f ( x)∆ x
b
tada je V = ∫ f ( x) dx.
a
b
Geometrijski gledano ∫ f ( x) dx je algebarska površina izmed̄u grafa funkcije f i x-osi
a
nad intervalom [a, b]:
f ( x)
b
∫a f ( x)dx
x
a b
Ako takav broj postoji, tad kažemo da je funkcija f integrabilna na intervalu [a, b].
Sada možemo kratko opisati promjenu položaja kod nejednolikog gibanja i ukupan rad
varijabilne sile:
Promjena položaja ∆ y u vremenskom intervalu [ t p , t k ] čestice koja se giba brzinom v( t)

je
tk
∆y = ∫ v( t) dt
tp
Rad sile F ( x) na put x p → xk jednak je
xk
W =∫ F ( x) dx
xp
5.5.6 Računanje odred̄enog integrala
Teorijski smo sve lijepo odredili i pokazali koliko je to značajno, ali kako to izračunati? Kako
riješiti npr. dva problema s kojima smo motivirali cijelu priču? Kako naći ukupnu promjenu
položaja ∆ y u prve dvije sekunde gibanja čestice brzinom v( t) = 3 t2 , odnosno rad W sile F = 2 x
pri rastezanju opruge od položaja x = 1 do položaja x = 3?
2
∆y = ∫ 3 t2 dt = ?
0
3
W =∫ 2 xdx = ?
1
Jedan način je približni numerički način računanja odgovarajućih suma malih dijelova koje
aproksimiraju odred̄eni integral po samom njegovom opisu. Numeričkim računanjem (koje je
inače jako značajno i rješava gotovo sve probleme do na željenu točnost) ovdje se nećemo baviti.
Drugi način je po samoj definiciji. To je poučno iz dva razloga, da se vidi da je moguće

računati limese takvih suma i da se vidi da je to strahovito dosadno i dugotrajno, a ponekad
2
i preteško. Idemo na taj način izračunati prvi integral ∆ y = ∫ 3 t2 dt. Rastavit ćemo interval
0
3−1 2
[0, 2] na n jednako širokih dijelova širine ∆ t i = = i na svakom od intervala izabrat ćemo
n n
2
baš kraj intervala t i = i , i = 1.. n. Sad računamo
n
2 n
2
n
2 22 n
24 24
∆y = ∫ 3 t2 dt = lim ∑ 3 t i ∆ t i = lim ∑ 3 ( i ) = lim ∑ i 2 3 = lim 3 (12 + 22 + ... + n2 )
0 ∆ t i →0
i =1
n →∞
i =1 n n n →∞
i =1 n
n →∞ n
i =1..n
Sad ćemo posuditi jednu formulu iz algebre koja kaže da je
n( n + 1)(2 n + 1)
12 + 22 + ... + n2 =
6
Tako dobivamo
24 n( n + 1)(2 n + 1)
lim ⋅
n→∞ n3 6
To ćemo napisati na način da možemo "vidjeti" limes:
1 1
lim 4 (1 + )(2 + ) = 8
n→∞ n n
Dakle,
2
∆y = ∫ 3 t2 dt = 8
0
Je li to zaista točan rezultat? Naime pojam limesa zahtijeva da, ma kako mi finije sjeckali
interval i ma kako birali točke iz dobijenih dijelova, sume moraju biti sve bliže istom broju,
a mi smo to pokazali za samo jedan tip sjeckanja, na jednako široke intervale s uzimanjem
krajnje točke svakog intervala. No, ako limes postoji, tad ga možemo naći ovakvim specifičnim
procesom. Poslije ćemo vidjeti da odred̄eni integrali, tj. ovakvi limesi praktično uvijek postoje,
samo je pitanje kako ih izračunati. Tako i ovaj limes postoji i mi smo ga ovim specifičnim
sjeckanjem ispravno odredili.
Ponekad se, istina vrlo rijetko, odred̄eni integral može riješiti geometrijski. Uobičajena
situacija je upravo suprotna, geometrijski se problemi rješavaju pomoću integrala kao što ćemo
3
poslije vidjeti (5.7.3 POVRŠINA LIKA). No integral W = ∫ 2 xdx možemo riješiti grafički. Iz
1
smisla integrala slijedi da je to površina na slici
F
F = 2x
7
6
5
4
3 6
2 W
1 2
x
1 3
Ta površina je trapez pa je možemo izračunati po formuli za površinu trapeza:
a+ c 6+2
P= v= ⋅2 = 8
2 2
Dakle,
3
W =∫ 2 xdx = 8
1
Cilj nam je imati efektivniji način računanja odred̄enog integrala. To je predmet sljedeće
cjeline. Ovdje ćemo se još pozabaviti pitanjem postojanja odred̄enog integrala.
5.5.7 Postojanje odred̄enog integrala
Vratimo se nejednolikom gibanju v( t). Sad ćemo ukupnu promjenu položaja ∆ y opisati tako
da ćemo ocijeniti od čega je veća a od čega je manja. Opet ćemo isjeckati interval [ t p , t k ] na
male intervale:
v = v( t)
t
tp ↑ tk
∆ t i = t i − t i−1
No sad ćemo u i -tom intervalu uzeti najmanju brzinu iz tog intervala m i i najveću brzinu
iz tog intervala M i . Jasno je da je stvarna promjena položaja na svakom malom vremenskom
intervalu veća ili jednaka od promjene položaja zamišljenog jednolikog gibanja u tom intervalu
s najmanjom brzinom iz tog intervala a manja ili jednaka od promjene položaja zamišljenog
jednolikog gibanja u tom intervalu s najvećom brzinom iz tog intervala:
m i ∆ t i ≤ ∆ yi ≤ M i ∆ t i , i = 1... n
To je jasno i grafički
Mi v = v( t)
mi
t
tp ↑ tk
∆ t i = t i − t i−1
Isto tako je ukupna promjena izmed̄u odgovarajućih zbrojeva minimalnih i maksimalnih

jednolikih gibanja:
n n
∑ i=1 m i ∆ t i ≤ ∆ yi ≤ ∑ i=1 M i ∆ t i , i = 1... n
Ove ograde se zovu gornje i donje integralne sume. Što su sjeckanja sitnija to su one
sve bliže stvarnoj promjeni ∆ y. Čini se da stvarna promjena položaja ne samo da razdvaja
donje i gornje integralne sume, već da to jedina ona radi. Pokaže se da je to ekvivalentna
karakterizacija pojma integrala:
Drugačiji opis odred̄enog integrala
b
Za funkciju f i interval [a, b] odred̄eni integral ∫ f ( x) dx je jedinstveni broj koji razdvaja
a
donje i gornje integralne sume.
Lako se intuitivno uvjeriti da uvijek postoje brojevi koji razdvajaju donje i gornje integralne
sume. Tako je pitanje postojanja odred̄enog integrala pitanje postojanja samo jednog takvog
broja. To znači da to uzimamo sitnije sjeckanje, gornje i donje integralne sume moraju biti sve
bliže jedna drugoj, moraju se neograničeno približavati. Geometrijski gledano graf funkcije
mora biti dovoljno pravilan da bi se površine upisanih i opisanih pravokutnika neograničeno
približavale. Takod̄er se čini prihvatljivim da to jeste tako za neprekidne funkcije:
Postojanje odred̄enog integrala.
Ako je funkcija f neprekidna na intervalu [a, b] tada je integrabilna na [a, b], tj. postoji
b
odred̄eni integral ∫ f ( x) dx.
a
Matematički dokaz ovog teorema zahtjeva razvijenu teoriju limesa. I pojam derivacije i
pojam odred̄enog integrala opisani su pomoću pojma limesa. Tako je teorija limesa osnova
za dokazivanje svojstava derivacija i integrala. A sama teorija limesa zasniva se na teoriji
realnih brojeva pri čemu je daleko najvažiji aksiom neprekidnosti realnih brojeva. Dokazi
su bitan dio matematike i oni garantiraju da sve ovo što vam pričamo zaista štima. No na
prvom putovanju novim dijelovima matematike, kao što smo već rekli, najvažnije je razumjeti
ideje, usvojiti odred̄ene procedure i steći vještinu primjene. Toga se drži ova knjiga. Tko je
na taj način usvojio matematiku promjena bit će mu puno lakše da naknadno usvoji, ako ga
to zanima, i posve precizan aparat definicija, teorema i dokaza. Istaknimo još jednom. Mi
ovdje učimo da sigurno vozimo matematički automobil, eventualno i da otklonimo neki manji
kvar, ali ako nešto krupnije zapne to ćemo ostaviti mehaničarima u matematičkom servisu,
matematičarima.
Prethodni teorem rješava pitanje postojanja odred̄enog integrala. Pošto su sve funkcije s
kojima radimo neprekidne, to će i svi integrali postojati, samo je pitanje kako ih izračunati. A
taj problem nije nimalo lagan. Započet ćemo ga rješavati u sljedećoj cjelini, a složenije primjere
ćemo ostaviti matematičkim programima.
Orijentacija
Nakon ove cjeline čitatelj treba razumjeti pojam odred̄enog integrala, njegovu definiciju,
smisao i upotrebu.
5.6. Elementarni račun odred̄enog integrala 385
5.6 Elementarni račun odred̄enog integrala
Orijentacija
U ovoj cjelini je opisan osnovni teorem diferencijalnog i integralnog računa koji povezuje
pojam derivacije i pojam odred̄enog integrala. On je, uz još neka intuitivna pravila, osnova
za elementarni račun odred̄enog integrala koji je u ovoj cjelini razvijen.
5.5 POJAM ODREÐENOG INTEGRALA 5.4 ANTIDERIVACIJA ILI NEDREÐENI INTE-

GRAL
5.6.1 Osnovni teorem diferencijalnog i integralnog računa
Neki ga zovu i Newton-Lebnizov teorem mada ga je, kako to često biva s poznatim
teoremima, otkrio Newtonov učitelj Isaac Barrow. Istina, on baš i nije znao šta bi s njim dok su
oni znali. To je teorem koji povezuje derivaciju i odred̄eni integral preko neodred̄enog integrala
(otuda i ti neobični nazivi: "odred̄eni" i "neodred̄eni"). Osnovna mu je praktična uloga da nam
daje brz način računanja odred̄enog integrala.
Da se podsjetimo. Neodred̄eni integral ili antiderivacija je operacija koja funkciji f ( x)

pridružuje funkciju F ( x) + C koja derivirana daje f ( x):
∫ f ( x)dx = F ( x) + C ↔ F ( x) = f ( x)
′
Ona je tako suprotna operacija od deriviranja. S druge strane, odred̄eni integral funkciji f nad
b
datim intervalom pridružuje broj ∫ f ( x) dx. Da bismo vidjeli kako su povezani neodred̄eni
a
integral koji daje funkciju i odred̄eni integral koji daje broj, potreban nam je još jedan komadić
notacije kojim od funkcije dobijamo broj. To je
b
f ( x)∣ = f ( b) − f (a)
a
Čitamo: f ( x) u granicama od a do b. To nije ništa drugo nego razlika (promjena) vrijednosti

u ta dva argumenta: uvrstimo gornju granicu u funkciju, uvrstimo donju granicu u funkciju i
oduzmemo dobijene vrijednosti. Npr.
b
x2 ∣ = b 2 − a2
a
Sad možemo izreći osnovni teorem:

Osnovni teorem (Newton-Leibnizova formula)
b b
∫a f ( x) dx = (∫ f ( x) dx)∣
a
Da bismo izračunali odred̄eni integral funkcije f na datom intervalu moramo izračunati

neodred̄eni integral funkcije f i u njega uvrstiti granice intervala.
Prvo ćemo vidjeti kako ovaj teorem funkcionira, a poslije ćemo ga diskutirati. Npr. pomoću
njega možemo riješiti dva uvodna problema na kojima smo razmatrali pojam odred̄enog
integrala. Prvi je bio
2
∆y = ∫ 3 t2 dt
0
Njega smo, mukotrpno i uz posudbu jedne formule o sumi prvih n kvadrata prirodnih brojeva,
izračunali na osnovu definicije odred̄enog integrala. Pomoću osnovnog teorema to je apsolutno
jednostavno:
2 2 t3 2
∆y = ∫ 3 t2 dt = (∫ 3 t2 dt)∣ = (3 )∣ = 23 − 03 = 8
0 0 3 0
Isto tako smo sretno iskoristili geometrijsku interpretaciju odred̄enog integrala da bismo
izračunali
3
W =∫ 2 xdx = ?
1
Sad nam osnovni teorem zamjenjuje sretnu okolnost:
3 3 x2 3
W =∫ 2 xdx = (∫ 2 xdx)∣ = (2 )∣ = 32 − 12 = 8
1 1 2 1
Primijetimo da nije važno koji ćemo neodred̄eni integral uzeti u računanju. Npr. u zadnjem
primjeru umjesto x2 mogli smo uzeti x2 + 5. Dodana konstanta jednom će se zbrojiti i jednon
oduzeti pa će rezultat biti isti:
3
( x2 + 5)∣ = (32 + 5) − (12 + 5) = 32 + 5/ −12 − 5/ = 32 − 12 = 8
1

π e 1 1
a) ∫ sin xdx b) ∫ dx c) ∫ x3 dx
0 1 x −1
Rješenje:
π π π
a) ∫ sin xdx = (∫ sin xdx)∣ = (− cos x)∣ = (− cos π) − (− cos 0) = −(−1) − (−1) = 2
0 0 0
(kod uvrštavanja granica treba biti oprezan s predznacima)
e 1 1 e e
b) ∫ dx = (∫ dx)∣ = (ln ∣ x∣)∣ = ln e − ln 1 = 1 − 0 = 1
1 x x 1 1
1 1 x4 1 14 (−1)4
c) ∫ x3 dx = (∫ x3 dx)∣ =( )∣ = − =0
−1 −1 4 −1 4 4
To je jasno i iz geometrijske interpretacije odred̄enog integrala kao algebarske površine.
Iz simetrije grafa jasno je da je ona nula:
y x3
2
1
x
−2 −1 1 2
−1
−2
Y
Osnovni teorem, ma koliko možda na prvi pogled izgledao neočekivan, u stvari je očigledan,
ako ga pogledamo na pravi način. U tu svrhu interpretirat ćemo funkciju f ( x) kao ovisnost
brzine gibanja o vremenu. Radi takve interpretacije radije ćemo je preimenovati u funkciju
v( t). Ukupna promjena položaja ∆ y u vremenskom intervalu [a, b] je s jedne strane jednaka
sumi malih promjena položaja
b
∆y = ∫ v( t) dt
a
a s druge strane razlici položaja y( t) = ∫ v( t) dt na kraju intervala i na početku intervala:
b
∆ y = y( b) − y(a) = (∫ v( t) dt)∣
a
Dakle, dobili smo osnovni teorem (u malo drugačijim oznakama):
b b
∫a v( t)dt = (∫ v( t)dt)∣a
Ovako gledano, osnovni teorem izriče elementarnu činjenicu da je suma malih

promjena (odred̄eni integral) jednaka ukupnoj promjeni (neodred̄eni integral u
granicama intervala).
Ako prihvatimo da svaka neprekidna funkcija može biti brzina nekog gibanja, tad iz
elementarnih kinematičkih pretpostavki slijedi ovaj teorem.
Pokazat ćemo i pomoću geometrijske interpretacije odred̄enog integrala da bi ovaj teorem

b
trebao biti ispravan (i usput još nešto naučiti). Po toj interpretaciji je ∫ f ( x) dx algebarska
a
površina izmed̄u grafa funkcije i x-osi nad intervalom [a, b]. Radi jednostavnijeg prikaza uzet
ćemo da je graf funkcije povrh x-osi:
f ( x)
x
a b
Trebamo pronaći funkciju kojoj je f ( x) derivacija i čija razlika vrijednosti u a i b daje iscrtanu
površinu. Prirodno se nameće funkcija P ( x) koja daje površinu ispod grafa funkcije od nekog
fiksnog mjesta, recimo a do mjesta x, a koja naravno ovisi o x:
f ( x)
P ( x)
x
a x b
Iz samog odred̄enja te funkcije jasno je da je
b
∫a f ( x)dx = P ( b) − P (a)
Još trebamo pokazati da je P ′ ( x) = f ( x). Pogledajmo na grafu što je ∆P :
f ( x)
P ( x) ← ∆P
x
a x↑ b
∆x
Aproksimiramo li ∆P površinom pravokutnika f ( x)∆ x
∆ P ≃ f ( x )∆ x
Pošto se radi o aproksimaciji neravnog gornjeg ruba ravnim rubom, čini se prihvatljivim da je
to baš linearna aproksimacija stvarne promjene, odnosno da je
dP = f ( x) dx
Dakle,
dP
P ′ ( x) = = f ( x)
dx
Ovo razmatranje pokazuje još nešto. Ako postoji odred̄eni integral na nekom intervalu, tad
postoji i površina ispod grafa pa i dio površine do gornje granice x, tj. funkcija P ( x). Ako
je f ( x) neprekidna tad je za očekivati da su prethodna razmatranja zbog finog oblika grafa
ispravna, tj. da je funkcija P ( x) zaista neodred̄eni integral od f ( x). To čini uvjerljivim teorem
koji smo već spomenuli a koji rješava pitanje postojanja neodred̄enog integrala:
Postojanje neodred̄enog integrala
Ako je funkcija f neprekidna na nekom intervalu tad postoji njen neodred̄eni integral
∫ f ( x)dx.
5.6.2 Elementarna pravila za odred̄eni integral
Osnovni teorem nam kaže da odred̄eni integral možemo izračunati tako da izračunamo
neodred̄eni integral i tad uvrstimo granice. No postoje pravila za odred̄eni integral koja su
posve analogna pravilima za neodred̄eni integral, ali i još neka dodatna pravila za granice.
Zbog toga je općenito bolje direktno računati odred̄eni integral istim načinom razmišljanja kao
što se računa i neodred̄eni, s tim da na kraju ne stanemo kod tabličnog integrala, već još u
njega uvrstimo i granice. To su sljedeća pravila:
Linearnost odred̄enog integrala
b b b
1. ∫ ( f ( x) ± g( x))dx = ∫ f ( x) dx ± ∫ g( x) dx
a a a
b b
2. ∫ c f ( x) dx = c ∫ f ( x) dx
a a
Ova pravila možemo najednostavnije dokazati da po osnovnom teoremu prevedemo odred̄ene

integrale u neodred̄ene i iskoristimo odgovarajuća pravila za neodred̄eni integral. Mislimo da
je mnogo sadržajnije (iako je tim putem teže dokazati) gledati odred̄ene integrale kao sume
malih dijelova. Tad gornja pravila na takvom intuitivnom nivou prirodno sljede. Npr. drugo
pravilo kaže da kad imamo sumu dijelova u svakom od kojih se javlja faktor c, njega možemo
izvući kao zajednički faktor pred sumu, itd.
π 2
a) ∫ (2 sin x − 3 cos x) dx b) ∫ (2 x3 + 4)dx
0 1
Rješenje:
π π π π π
a) ∫ (2 sin x − 3 cos x)dx = ∫ 2 sin xdx − ∫ 3 cos xdx = 2 ∫ sin xdx − 3 ∫ cos xdx =
0 0 0 0 0
π π
= 2(− cos x)∣ − 3(sin x)∣ = 2(− cos π − (− cos 0)) − 3(sin π − sin 0) = 4
0 0
Ovdje smo računali doslovno po pravilima, no bilo je puno zagrada. Jesmo li možda mogli
npr. umjesto ubacivanja granica u − cos x odmah ubaciti granice u cijeli član 2 ⋅ (− cos x) =
−2 cos x, ili čak ubaciti granice istovremeno u cijeli izraz
π
(−2 cos x − 3 sin x)∣ = (−2 cos π − 3 sin π) − (−2 cos 0 − 3 sin 0) = 2 + 2 = 4
0
Mogli smo jer vrijedi
Pravila za uvrštavanje granica
b b b
1. (F ( x) ± G ( x))∣ = (F ( x))∣ ± (G ( x))∣
a a a
b b
2. ( c f ( x))∣ = c( f ( x))∣
a a
2 2 2 2 2 2
1 2
b) ∫ (2 x3 + 4)dx = 2 ∫ dx = x4 ∣ + 4 x∣ = ( x4 + 4 x)∣ =
x3 dx + 4 ∫
1 1 1 4 1 1 2 1
1 1 1 1
= ( ⋅ 24 + 4 ⋅ 2) − ( ⋅ 14 + 4 ⋅ 1) = 16 − − 4 = 11
2 2 2 2
Drugi način računanja je da prvo izračunamo neodred̄eni integral pa tek onda da
uvrstimo granice:
2 2 2 1 2 1
3 3 3 4
∫1 (2 x + 4)dx = (∫ (2 x + 4)dx)∣1 = (2 ∫ x dx + 4 ∫ dx)∣1 = ( 2 x + 4 x)∣1 = 11 2
U malim primjerima je svejedno ali, zbog postojanja dodatnih pravila za granice
odred̄enog integrala, općenito je bolje računati direktno odred̄eni integral. Y
Prije nego navedemo dodatna pravila primijetimo da je po defiiciji odred̄enog integrala
b
∫a f ( x)dx
donja granica a uvijek manja od gornje granice b, jer je bio u pitanju interval [a, b]. Postoje
formalni i sadržajni razlozi da se integral definira i za preostale slučajeve, kad je donja granica
veća ili jednaka gornjoj, tako da ima smisla npr. i integral
1
∫3 2 xdx
Formalne razlozi su vezani s naprednijim tehnikama integriranja koje ovdje nećemo raditi, a
ovdje će biti pokazani sadržajni razlozi. Naime, kao što je sila F ( x) = 2 x vršila rad na istegnuću
opruge od položaja x = 1 do položaja x = 3, isto tako je mogla vršiti rad kočenja opruge od
položaja x = 3 do položaja x = 1. Kao što je kod istegnuća davala energiju opruzi tako je kod
vraćanja nazad oduzima, pa bi rad trebao biti po apsolutnom iznosu jednak radu istegnuća ali
negativan. To je jasno i iz formule za aproksimaciju djelića rada:
∆W ≈ F ( x)∆ x
Kod istegnuća je ∆ x pozitivan a kod vraćanja negativan. Isto tako i u općoj definiciji integrala
sjeckanje intervala mogli smo raditi ne od donje granice do gornje, već od gornje do donje.
Definicija integrala ostaje ista, samo što su sada ∆ x i negativni i dobit ćemo suprotnu vrijednost
nego kad su pozitivni:
Proširenje definicije integrala
Ako u originalnoj definiciji integrala dopustimo da sjeckanje intervala ide od gornje granice
do donje
b = x0 > x1 > ... > x i−1 > x i > ... xn−1 > xn = a
a
a sve drugo ostane isto, dobijemo proširenje pojma odred̄enog integrala ∫ f ( x) dx na
b
slučajeve kad je donja granica veća od gornje ( b > a). Pošto tad svi djelići u definiciji
mijenjaju predznak to dobijemo da je
a b
∫b f ( x)dx = − ∫a f ( x)dx
Još preostaje definirati slučaj istih granica:
a
∫a f ( x)dx = 0
Lako se uvjeriti da i u takvoj situaciji vrijedi osnovni teorem i pravila linearnosti integrala i
da sva računanja jednako radimo bez obzira na to koja je granica veća od koje. Npr. za rad sile
kod stezanja opruge prema ravnotežnom položaju je
1 1 x2 1
W =∫ 2 xdx = 2 ∫ xdx =/2 ∣ = 12 − 32 = −8.
3 3 2/ 3
Sad možemo izreći i sva pravila o granicama:
Pravila za granice odred̄enog integrala
b c b
1. ∫ f ( x) dx = ∫ f ( x) dx + ∫ f ( x) dx
a a c
b a
2. ∫ f ( x) dx = − ∫ f ( x) dx
a b
a
3. ∫ f ( x) dx = 0
a
Druga dva pravila neposredno slijede iz proširenja definicije odred̄enog integrala. Prvo pravilo
je očigledno u intuitivnom razumijevanja integrala kao sume malih dijelova: sumiranje malih
dijelova od a do b možemo raditi tako da ih sumiramo prvo od a do c, malo se odmorimo pa
nastavimo sumirati od c do b. Vrijedi napomenuti da, mada obično smatramo da je c izmed̄u
a i b, ovo pravilo vrijedi za proizvoljne a, b i c.
Evo jednog primjera gdje je bitna primjena pravila s granicama.
Primjer 5.6.3. Automobil se prvu sekundu giba ubrzano tako da mu brzina raste po zakonu
v( t) = t2 , no sljedeću sekundu naglo koči i brzina mu opada po zakonu v( t) = 2 − t. Koliki je put
prešao?
2
Rješenje: Prijed̄eni put je s = ∫ v( t) dt. Med̄utim, problem je što brzina ovisi o vremenu
0
prvu sekundu na jedan način, a drugu na drugi način:
2
1
x
1 2
To nas tjera da rastavimo integral na dva dijela na svakom od kojih je brzina dana jednim
izrazom:
2 1 2 1 2
s=∫ v( t) dt = ∫ v( t) dt + ∫ v( t) dt = ∫ t2 dt + ∫ (2 − t)dt =
0 0 1 0 1
t3 1 t2 2 1 1 1 1 5
= ∣ + (2 t − )∣ = + (4 − 2) − (2 − ) = + = Y
3 0 2 1 3 2 3 2 6
Orijentacija
Nakon ove cjeline čitatelj treba razumjeti osnovni teorem diferencijalnog i integralnog računa,
znati elementarna pravila za odred̄ene integrale i pomoću njih računati jednostavnije odred̄ene
integrale.
Zadaci za vježbu
1. Izračunajte odred̄eni integral:
1 √ 0 2
a) ∫ x xdx b) ∫ (2 − 3 x2 )dx c) ∫ x( x + 1) dx
0 −1 0
π
1 4 √ 1 3 dx
d) ∫ 3 x2 ( x3 + 1) dx e) ∫ ( x− √ ) f) ∫ π
0 1 x 6 sin2 x
3π
4 dx 4
g) ∫ √ h) ∫ π sin xdx
1 x 2
Rješenja
√
2 14 3 8 2√ 2
1. a) b) 1 c) d) e) f) 3 g) 2 h)
5 3 2 3 3 2
5.7 Primjena odred̄enog integrala
Orijentacija
U ovoj cjelini je na nekim elementarnim primjerima iz fizike i geometrije pokazan način

upotrebe odred̄enog integrala.
5.5 POJAM ODREÐENOG INTEGRALA, 5.6 ELEMENTARNI RAČUN ODREÐENOG IN-

TEGRALA
5.7.1 Osnovna ideja
Ovdje nije cilj popisati sve moguće primjene već ilustrirati način na koji se odred̄eni integral
primjenjuje. On je uvijek isti:
Postupak primjene odred̄enog integrala
Djelić tražene veličine V linearno se aproksimira izrazom oblika
∆V ≃ f ( x)∆ x , odnosno dV = f ( x) dx
Tada je ukupna veličina približno suma ovakvih malih dijelova:
n b
∆V ≃ ∑ i=1 f ( x i )∆ x i , odnosno V = ∫ f ( x) dx
a
5.7.2 Neke primjene u fizici
Već smo vidjeli da odred̄eni integral brzine daje promjenu položaja. No isto tako, ako umjesto,
malih djelića promjene položaja
∆ y ≃ v( t)∆ t
uzmemo male djeliće puta
∆ s ≃ ∣v( t)∣∆ t
suma takvih malih djelića dat će nam ukupan prijed̄eni put.
5.7. Primjena odred̄enog integrala 395
Promjena položaja i put
Kod gibanja po pravcu brzinom v( t) u vremenskom intervalu [ t p , t k ] ukupna promjena

položaja ∆ y i prijed̄eni put s iznose:
tk
∆y = ∫ v( t) dt
tp
tk
s=∫ ∣v( t)∣ dt
tp
Primjer 5.7.1. Ako se čestica giba po y-osi u vremenu 0 ≤ t ≤ 2 brzinom v( t) = t2 − t kolika je

promjena položaja i ukupan prijed̄eni put?
2 2 1 1 2 2
Rješenje: ∆ y = ∫ v( t) dt = ∫ ( t2 − t)dt = ( t3 − t2 )∣ =
0 0 3 2 0 3
Da bismo riješili drugi integral moramo se po slučajevima riješiti znaka apsolutne vrijednost
(4.2.4 APSOLUTNA VRIJEDNOST). Pošto je t2 − t parabola okrenuta prema gore kojoj su
nultočke 0 i 1 to je negativna izmed̄u 0 i 1, a pozitivna izmed̄u 1 i 2. Zato je
t − t2 za 0 ≤ t ≤ 1
∣v( t)∣ = {
t2 − t za 1 ≤ t ≤ 2
Tako ćemo integral riješiti po dijelovima:
2 1 2 1 2
s=∫ ∣v( t)∣ dt = ∫ ∣v( t)∣ dt + ∫ ∣v( t)∣ dt = ∫ ( t − t2 ) dt + ∫ ( t2 − t)dt =
0 0 1 0 1
1 1 1 1 1 2
= ( t2 − t3 )∣ + ( t3 − t2 )∣ = 1 Y
2 3 0 3 2 1
Vidjeli smo da je i rad varijabilne sile integral:
Rad sile
Rad W sile F ( x) koja djeluje duž x-osi na tijelo koje se giba po toj osi od položaja x p do
položaja xk je
xk
W =∫ F ( x) dx
xp
Primjer 5.7.2. Nad̄imo rad potreban da se opruga koeficijenta k rastegne za duljinu x.
Rješenje: Pošto je sad za krajnju granicu uzeta oznaka x, uzet ćemo drugu oznaku za
varijablu po kojoj integriramo, recimo X . Na udaljenosti X sila je F = kX pa je rad
x x X2 x 1 2
W =∫ kX d X = k ∫ X dX = k ∣ = kx Y
0 0 2 0 2
Primjer 5.7.3. Nad̄imo rad što ga izvrši plin u posudi pri ekspanziji od volumena Vp do
volumena Vk pri stalnoj temperaturi T .
Rješenje: Pretostavit ćemo da su tlak, volumen i apsolutna temperatura plina povezani

jednadžbom stanja idealnog plina (interakcije med̄u česticama plina su zanemarive):
pV = nRT
gdje je n broj molova plina a R = 8, 3145 J /(K mol ), tzv plinska konstanta.
Pri tlaku p plin pritišće površinu S silom F = pS . Ako se ona pri tome pomakne za put ∆ s rad
plina je približno
W ≃ F ∆ s = pS ∆ s = p∆V
∆s
S S
∆V
Aproksimacija je to bolja što je manji pomak jer se tada tlak plina nije mogao znatnije pro-
mijeniti uslijed širenja plina. Zato je opravdano pretpostaviti da je to linearna aproksimacija
stvarnog djelića rada odnosno da je ukupan rad plina
Vk Vk nRT Vk 1 Vk Vk
W =∫ pdV = ∫ dV = nRT ∫ dV = nRT ∣ ln ∣V ∣ = nRT (ln Vk −ln Vp ) = nRT ln
Vp Vp V Vp V Vp Vp
Y
Primjer 5.7.4. Nad̄imo rad potreban da se tijelo na površini Zemlje oslobodi Zemljinog
gravitacijskog polja.
Rješenje: Moramo savladati gravitacisku silu na putu od površine Zemlje (s udaljenosti R

od centra Zemlje) pa do mjesta gdje je utjecaj te sile zanemariv, odakle se više neće vratiti na
Zemlju. Kad smo na udaljenosti r od centra Zemlje moramo savladati gravitacijsku silu F koja
ovisi o r po Newtonovom zakonu
mM
F =G
r2
gdje je G = 6.67428 ⋅ 10−11 N ( m/ k g)2 gravitacijska konstanta, m je masa tijela na koji vršimo
rad a M je masa Zemlje:
m
r
mM
F =G
R r2
M
U realnosti tijelo treba odvući do mjesta gdje će privlačenje ostalih tijela, prije svega Sunca, biti
jače od privlačenja Zemlje. No mi ćemo uzeti idealizirani slučaj u kojem imamo samo Zemlju i
tijelo treba odvući do beskonačnosti:
b
∞ mM mM
W =∫ G 2 dx = lim ∫ G 2 dx
R r b→∞ r
R
Integral s beskonačnom granicom zovemo nepravi integral i njegov je smisao da je to limes

običnog odred̄enog integrala kad jedna granica teži u ±∞, baš kao što je to gore pokazano.
Dakle, da bismo izračunali nepravi integral moramo izračunati obični odred̄eni integral i onda
izračunati odgovarajući limes:
b
∞ mM mM 1 b 1 1 1
∫R G 2 dx = lim ∫ G 2 dx = lim −GmM ∣ = lim (−GmM + GmM ) = GmM
r b→∞ r b→∞ r R b→∞ b R R
R
Energiju za savladavanje tolikog rada možemo dobiti tako da tijelu na početku damo dovoljno
kinetičke energije, odnosno izbacimo ga u svemir odgovarajućom brzinom. Tu brzinu zovemo
druga kozmička brzina i nju možemo dobiti iz sljedeće relacije (kinetička energija će biti
potrošena na rad savladavanja gravitacijske sile):
√
1 1 GM
mv2 = GmM → v = 2
2 R R
Ovaj izraz za brzinu možemo malo ljepše napisati ako iskoristimo da je akceleracija slobodnog
GM
pada na Zemljinoj površini g = 2 :
R
√
v= 2 gR
Tu brzinu možemo sad i jednostavno izračunati znajući da je g = 9.81 m/ s2 i da je prosječni

radijus Zemlje R = 6371 km:
√
v= 2 ⋅ 9.81 m/ s2 ⋅ 6371 ⋅ 103 m = 11.2 km/ s Y
Pogledajmo još neke fizikalne situacije.
Primjer 5.7.5. Kolikom silom F pritišće voda visine h na branu pravokutnog oblika širine s?
F =?
h s
Rješenje: Uvedimo koordinatni sustav kao na slici i promotrimo djelovanje vode na jednu
malu horizontalnu traku na dubini x:
∆x s
Iz mehanike fluida je poznato da na dubini x djeluje tlak vode p = ρ gx gdje je ρ gustoća vode a
g akceleracija slobodnog pada. Zato na datu traku djeluje sila
∆F ≃ p ⋅ s∆ x = ρ gxs∆ x
Tako je ukupna sila

h h x2 h 1
F =∫ ρ gxsdx = ρ gs ∫ xdx = ρ gs ∣ = ρ gsh2
0 0 2 0 2
Vidimo da je puno opasnija dubina vode nego širina. Y
Primjer 5.7.6. Pokažimo da je energija E kondenzatora naboja Q i napona U jednaka E =

1
QU .
2
Rješenje: Zamislimo da polako prebacujemo naboj s jedne ploče na drugu. Neka je već
q
prebačen naboj q i uspostavljen napon u = med̄u pločama. Da bismo prebacili novi djelić
C
q
naboja trebamo savladati postojeći napon, tj. uložiti rad ∆W ≃ u∆ q = ∆ q. Tako je ukupan rad
C
suma svih ovakvih radova dok cijeli Q ne prebacimo na drugu ploču:
Q q q2 Q Q 2
W =∫ dq = ∣ =
0 C 2C 0 2C
To je ujedno i energija kondenzatora. Koristeći izraz Q = CU to možemo i ovako napisati:
Q2 1 1
E= = QU = CU 2 Y
2C 2 2
Pogledajmo jedan primjer rada s diferencijalima. Pokazat ćemo da je rad ukupne sile na
1
česticu jednak promjeni njene kinetičke energije EK = mv2 . Iz drugog Newtonovog zakona
2
dv
F=m
dt
ako ga pomnožimo diferencijalom puta dx dobijemo
dv dx
F dx = m dx = m dv = mvdv
dt dt
To da su diferencijali jednaki znači i da su im integrali jednaki (jer su linearne aproksimacije

stvarnih promjena lijeve i desne strane jednake). Gibajući se od mjesta x1 do mjesta x2 čestici
se promijenila brzina od v1 do v2 . Zato sumiranje malih dijelova lijeve strane od x1 do x2 mora
biti jednako sumiranju malih dijelova desne strane od v1 do v2 :
x2 v2 v2 1 v2 1 1
∫x F dx = ∫ mvdv = m ∫ vdv = mv2 ∣ = mv22 − mv12
1 v1 v1 2 v1 2 2
Dakle W = ∆EK .
5.7.3 Površina lika
Površinu lika možemo izračunati tako da je na zgodan način prikažemo kao sumu malih
dijelova. Sad ćemo pokazati jedan sistematski način računanja površine. To će biti površina
izmed̄u grafova funkcija D ( x) (donja funkcija) i G ( x) (gornja funkcija) nad intervalom [a, b]:
y
G ( x)
b
x
a D ( x)
Djelić površine aproksimirat ćemo pravokutnikom visine G ( x) − D ( x). Primijetimo da je to

visina pravokutnika neovisno o tome jesu li pojedini grafovi ispod ili poviše x-osi!
y
G ( x)
b
x
a D ( x)
∆P ≈ (G ( x) − D ( x))∆ x
Površina
Površina lika nad intervalom [a, b] kojem je donja granica graf funkcije D ( x) a gornja
granica graf funkcije G ( x) je
b
P =∫ (G ( x) − D ( x))dx
a
G ( x)
P b
x
a D ( x)
Primjer 5.7.7. Nad̄imo površinu omed̄enu parabolom y = x2 i pravcem y = x.

Rješenje: Da bismo problem izrazili integralom moramo skicirati traženi lik toliko precizno
da možemo odrediti što je gornja granica lika (G ( x)), što donja granica lika ( D ( x)) i što je
projekcija lika na x-os (koje su granice integriranja a i b). U ovom primjeru u pitanju su
parabola i pravac pa to nije teško:
y
y = x2
2 y=x
1
površina
x
−2 −1 1 2
−1
−2
Vidimo da je gornja granica G ( x) = x, a donja granica D ( x) = x2 . Iz slike se vidi i da je projekcija

lika interval [0, 1]. To možemo i računski dobiti jer su krajevi x-koordinate presjecišta ovih
krivulja. Rješavanjem sustava y = x2 , y = x lako dobijemo eliminacijom y tražene x: x2 = x → x =
0 i x = 1.
Sad možemo pomoću prethodne formule traženu površinu P izraziti integralom:
b 1 1 1 1 1
P =∫ (G ( x) − D ( x))dx = ∫ ( x − x2 )dx = ( x2 − x3 )∣ = Y
a 0 2 3 0 6
5.7.4 Srednja vrijednost funkcije
Pod̄imo od pojma prosječne brzine. Prosječna brzina gibanja na nekom intervalu [a, b] širine
∆ t je brzina jednolikog gibanja koje u tom vremenu napravi jednaku promjenu položaja kao i
stvarno gibanje:
b
v[ a, b ] ⋅ ∆ t = ∫ v( t) dt
a
U v- t dijagramu to je visina pravokutnika nad [a, b] iste algebarske površine kao i algebarska
površina izmed̄u grafa funkcije i t-osi nad intervalom [a, b].
v v( t)
t
a b
Na isti način odred̄ujemo i prosječnu silu na nekom intervalu. To je konstantna sila koja
izvrši isti rad kao i stvarna sila na datom putu:
b
F [ a, b ] ⋅ ∆ x = ∫ F ( x) dx
a
Slikovita interpretacija je sljedeća. Graf funkcije nad [a, b] interpretiramo kao nejednoliku
visinu uzburkane vode u čaši u jednom trenutku. Kad se voda umiri ona će imati upravo visinu
jednaku prosječnoj vrijednosti funkcije. To je nivo ispod kojeg se nalazi isto vode kao i kad je
voda uzburkana.
Srednja vrijednost funkcije na intervalu
Srednja vrijednost funkcije f na intervalu [a, b] je broj f [a, b] kojeg računamo po sljedećoj
formuli
b
∫a f ( x)dx
f [ a, b ] =
b−a
Geometrijski gledano to je visina pravokutnika nad [a, b] koji ima istu algebarsku površinu
kao i stvarni graf nad [a, b]:
f [ a, b ] v( t)
t
a b
Primjer 5.7.8. Izračunajmo prosječnu vrijednost jednog luka funkcije sinus tj. funkcije f ( x) =
sin x na intervalu [0, π].
Rješenje: Računamo po formuli:
π
∫0 sin xdx 1 π 1 2
f [0, π]⋅ = = − cos x∣ = − (−1 − 1) = Y
π−0 π 0 π π
Za složeniji primjer izračunat ćemo prosječnu snagu izmjenične struje na radnom otpor-
niku. Ako je na rubovima otpornika otpora R napon U = U0 sin(ω t) tad otpornikom teče struja
I = I 0 sin(ω t) i na njemu se razvija snaga
P = U I = U0 I 0 sin2 (ω t)
2π
Izračunat ćemo prosječnu snagu po jednom periodu T =
ω
T
2
∫0 U0 I 0 sin (ω t)dt formula
dvostrukog kuta U0 I 0
T 1 + cos(2ω t)
P= = ∫ dt =
T T 0 2
U0 I 0 T T
= [∫ dt + ∫ cos(2ω t)dt]
2T 0 0
Funkcija cos(2ω t) ima dvostruko veću frekvenciju od funkcije cos(ω t), pa joj je zato period
T
dvostruko manji, dakle . Nacrtamo li je na intervalu [0, T ] vidimo iz simetrije grafa da je
2
algebarska površina funkcije na tom dijelu jednaka nuli:
+ + +
t
T
− −
cos(4 t)
Dakle drugi integral jednak je nuli. Tako je
U0 I 0 T U0 I 0 T U0 I 0 U0 I 0
P= ∫ dt = t∣ = T=
2T 0 2T 0 2T 2
Obično se ova dvojka raspodjeli izmed̄u struje i napona:
U0 I 0
P = √ ⋅ √ = Ue f ⋅ I e f
2 2
U0 I0
Dakle prosječna snaga je jednaka snazi istosmjerne struje napona √ i struje √ . Zato o tim
2 2
vrijednostima govorimo kao o efektivnom naponu i efektivnoj jakosti izmjenične struje.
Orijentacija
Nakon ove cjeline čitatelj treba znati način primjene odred̄enog integrala, koristiti ga za
računanje promjene položaja i prijed̄enog puta kod gibanja, računanje rada sile, računanje
površine izmed̄u grafova funkcija i računanje srednje vrijednosti funkcije.
Zadaci za vježbu
1. Čestica se giba po y-osi brzinom v( t) = t2 − 2 t − 3. Kolika joj je promjena položaja i koji je

put prešla u vremenskom intervalu [0, 4]?
2. Izračunajte površine omed̄ene sljedećim krivuljama:
4
a) y = x2 , y = 2 − x b) y = x − x2 , y = x2 − x c) y = 4 − x2 , y = 0 d) y = , y = 5 − x
x
3. Nad̄ite srednju vrijednost funkcije na zadanom intervalu:

√
a) f ( x) = cos x na [0, π] b) f ( x) = x na [0, 1] c) f ( x) = e x na [0, 1]
1
d) f ( x) = x3 na [1, 3] e) f ( x) = na [1, 2]
x2
Rješenja
20 34
1. Promjena položaja je − a prijed̄eni put je .
3 3
9 1 32 15
2. a) b) c) d) − 8 ln 2
2 3 3 2
2 1
3. a) 0 b) c) e−1 d)
3 2
5.8 Diferencijalne jednadžbe
Orijentacija
U ovoj cjelini ćemo upoznati diferencijalne jednadžbe, zašto su važne i kako ih možemo
rješavati.
5.1 POJAM DERIVACIJE 5.4 ANTIDERIVACIJA ILI NEODREÐENI INTEGRAL

5.8. Diferencijalne jednadžbe 405
5.8.1 Pojam diferencijalne jednadžbe
Često je jednostavnije naći vezu med̄u promjenama veličina nego med̄u samim veličinama. To
ćemo sada pokazati na primjerima eksponencijalne ovisnosti i harmoničkog oscilatora.
Prilikom radioaktivnog raspada jezgre urana U235 oslobad̄aju se neutroni koji bombar-
diraju susjedne jezgre i potiču njihov raspad. Ovo vodi oslobad̄anju novih neutrona koji
raspadaju nove jezgre i proces se lančano širi. Oslobod̄ena energija je proporcionalna broju
slobodnih neutrona. Kako ona ovisi o vremenu? Kako taj proces može dovesti do nuklearne
eksplozije? Kako ga oblikovati za mirnodopsko dobivanje energije?
Zbog navedene proporcionalnosti oslobod̄ene energije i broja slobodnih neutrona trebamo

pronaći kako taj broj N ( t) ovisi o vremenu t. Ako je u pitanju veća količina iste radioaktivne
tvari možemo pretpostaviti da će svaki slobodni neutron raspasti jednu jezgru i stvoriti
odred̄eni broj novih slobodnih elektrona. Tako će broj novonastalih slobodnih neutrona ∆ N
u djeliću vremena ∆ t biti gotovo proporcionalan postojećem broju N slobodnih neutrona:
∆ N ≃ kN ∆ t
gdje je k pozitivni faktor proporcionalnosti odred̄en prirodom radioaktivne tvari. Podijelimo li

izraz s ∆ t dobit ćemo
∆N
≃ kN
∆t
Smatrajući da je aproksimacija to bolja što je manji vremenski interval, po smislu pojma

derivacije dobivamo
dN
= kN
dt
Nismo dobili kako N ovisi o t već smo dobili uvjet na derivaciju te ovisnosti. Ovakav
uvjet na funkciju koji uključuje njenu derivaciju zovemo diferencijalnom jednadžbom. U
ovom slučaju derivacija ovisi samo o vrijednosti funkcije, no općenito ovisi i o vrijednosti i o
argumentu funkcije.
Diferencijalna jednadžba prvog reda
dy
To je uvjet na funkciju y( t) koji je oblika = F ( y, t), gdje je F neki izraz koji ovisi o y i t.
dt
Rješenje diferencijalne jednadžbe je funkcija y( t) koja ispunjava taj uvjet, tj. za svaki t
iz nekog intervala lijeva strana mora biti jednaka desnoj strani. Riješiti diferencijalnu
jednadžbu znači naći joj sva (značajna) rješenja.
dN
Diferencijalnu jednadžbu = kN razvoja energije kod nuklearne reakcije riješit ćemo u
dt
sljedećem odjeljku. Sad ćemo prvo uvježbati pojam diferencijalne jednadžbe i njenog rješenja.
Za razliku od obične jednadžbe kojoj je rješenje broj, rješenje diferencijalne jednadžbe je
funkcija.
dy
Primjer 5.8.1. Jesu li sljedeće funkcije rješenja diferencijalne jednadžbe = t y2
dt
2 2
a) y = t2 , b) y = − , c) y = − ?
t2 t2 + C
Rješenje: Da bismo ispitali ispunjava li funkcija uvjet moramo prvo naći njenu derivaciju
dy
a) y = t2 → = 2 t. Uvrštavanjem u jednadžbu dobivamo
dt
2 t = t( t2 )2 , tj. 2 t = t5
Da bi funkcija bila rješenje, ova jednakost treba biti ispunjena
√ za svaki t (barem iz nekog
4
intervala). Ovaj uvjet je ispunjen tek za neke t (0 i 2) pa funkcija y = t2 nije rješenje
diferencijalne jednadžbe.
2 dy 4 4 2 4 4
b) y = − 2
→ = 3 . Uvrštavanjem u jednadžbu dobivamo 3 = t(− 2 )2 → 3 = 3 . Pošto
t dt t t t t t
2
ova jednakost vrijedi za svaki t različit od nule to je funkcija y = − 2 rješenje ove
t
diferencijalne jednadžbe.
2 dy 4 4t 4
c) y = − → = 2 . Uvrštavanjem u jednadžbu dobivamo 2 = t⋅ 2 ,
t2 + C dt ( t + C )2 (t + C) 2 ( t + C )2
2
pa, ma koji C odabrali, funkcija y = − 2 je rješenje ove jednadžbe. Dakle, sve funkcije
t +C
2
oblika y = − 2 su rješenja diferencijalne jednadžbe. Za takvo mnoštvo rješenja koje
t +C
dobivamo varirajući jedan parametar u izrazu za rješenje kažemo da je opće rješenje
diferencijalne jednadžbe. Obično se tu nalaze sva zanimljiva rješenja diferencijalne
jednadbe. Parametar odredimo tako da zahtjevamo da funkcija u nekom trenutku t 0
poprima odred̄enu vrijednost y0 , tzv. početni uvjet. Npr. med̄u svim rješenjima oblika
2
y=− 2 tražimo ono rješenje za koje vrijedi da je y(0) = 2. Njega ćemo dobiti tako da
t +C
uvrštavanjem vrijednosti za t i y odredimo parametar C :
2
2=− 2 → C = −1
0 +C
2
Tako je partikularno rješenje koje zadovoljava navedeni uvjet funkcija y = − 2 . Y
t −1
Moguće je da jednadžba ima i drugih rješenja, koja obično nisu zanimljiva. Takva rješenja
zovemo singularna rješenja jednadžbe. U ovom slučaju to je konstantna funkcija y( t) = 0.
Lako se uvjeriti da ona jeste rješenje jednadžbe i da ne pripada općem rješenju jer je ne možemo
dobiti nijednim izborom za C u općem rješenju.
Rješenja diferencijalne jednadžbe
Skup rješenja diferencijalne jednadžbe oblika y( t) = f ( t, C ), gdje je C bilo koji broj iz nekog
intervala, zovemo njenim općim rješenjem. Rješenje koje dobijemo nekim izborom C
zovemo partikularno rješenje. Svako drugo rješenje zovemo singularnim rješenjem.
dy
Primjer 5.8.2. Provjerimo da je y = Ce− t + 1 rješenje diferencijalne jednadžbe = 1− y i
dt
nad̄imo ono rješenje za koje vrijedi da je y(0) = −1.
Rješenje:
dy
y = Ce− t + 1 → = −Ce−t .
dt
Uvrštavanjem u diferencijalnu jednadžbu dobijemo
−Ce−t = 1 − (Ce−t + 1) → −Ce−t = −Ce−t
Dakle, y = Ce− t + 1 je opće rješenje diferencijalne jednadžbe.
Uvrštavanjem početnih uvjeta dobivamo da je −1 = Ce−0 + 1 tj. C = −2, pa je traženo

partikularno rješenje y = −2 e− t + 1. Y
Prethodni primjeri pokazuju jedno značajno svojstvo diferencijalnih jednadžbi u modeli-

ranju problema. Da bismo ispitali kako se odvija neki proces pokušavamo naći odnose med̄u
promjenama veličina u tom procesu i za rezultat dobivamo diferencijalnu jednadžbu (nekad i
više njih). Ona ima puno rješenja koja opisuju sva moguća odvijanja procesa. Kako će se proces
stvarno odvijati ne ovisi samo o diferencijalnoj jednadžbi procesa već i o početnim uvjetima.
Znajući stanja veličina u jednom trenutku (početne uvjete) dobivamo točno jedno rješenje koje
opisuje odvijanje procesa. Ako početne uvjete shvatimo kao sadašnjost onda nam rješenja daje
potpunu informaciju o sustavu u svakom budućem trenutku. Zato ako se netko želi baviti
predvid̄anjem budućnosti, diferencijalne jednadžbe su pravi način za to, a ne astrologija.
Najvažniji zakon klasične mehanike, drugi Newtonon zakon F = ma (ukupna sila na tijelo
proporcionalna je njegovoj akceleraciji) je diferencijalna jednadžba. Naime neka je y( t) položaj
dy dv d dy
čestice na y-osi u trenutku t. Tad je njena brzina v = , a akceleracija a = = =
dt dt dt dt
d2 y
(kraće zapisano) 2 . Na česticu djeluje sila F koja općenito ovisi o trenutku, mjestu i brzini
dt
dy
čestice (i ničemu više - to je tzv. princip determiniranosti klasične fizike), F = F ( t, y, ).
dt
Tako je Newtonov zakon diferencijalna jednadžba ovisnosti položaja y( t) o vremenu:
d2 y dy
m 2
= F ( t , y, )
dt dt
Takvu diferencijalnu jednadžbu u kojoj se javlja i druga derivacija nepoznate funkcije zovemo
diferencijalnom jednadžbom drugog reda.
Uzmimo za primjer gibanje tijela vezanog elastičnom oprugom koje smo već razmatrali u
cjelini 4.4 TRIGONOMETRIJSKE I ARKUS FUNKCIJE
/////////
0
y
Na njega djeluju gravitacijska i elastična sila opruge. Može se pokazati da je ukupna sila
proporcionalna udaljenosti od ravnotežnog položaja i smjera prema ishodištu:
F = − k y,
gdje je k pozitivna konstanta elastičnosti opruge. Newtonov zakon primijenjen na ovu situaciju
nam daje diferencijalnu jednadžbu gibanja opruge:
d2 y
m = −k y
dt2
U odjeljku 5.4.3 PRIMJENA NEODREÐENOG INTEGRALA NA GIBANJE ČESTICE

znajući kako akceleracija ovisi o vremenu integriranjem smo dobili kako položaj i brzina ovise o
vremenu. No takvi zadaci su ipak nerealni jer Newtonov zakon nam daje ovisnost akceleracije
ne samo o vremenu već općenito i o položaju i brzini. U našem primjeru gibanja opruge ona
ovisi samo o položaju (što i jeste najvažnji slučaj). Položaj ne možemo dobiti jednostavnim
integriranjem već rješavanjem diferencijalne jednadžbe.
Rješavanje diferencijalnih jednadžbi je izuzetno teško. Štoviše, rješenja su često funkcije

koje uopće nisu elementarne funkcije na koje smo navikli, nego funkcije koje moramo drugačije
opisati. Zato se u rješavanju diferencijalnih jednadžbi dovijamo na razne načine. Pored
analitičkog pristupa kojim pokušavamo naći formulu koja opisuje rješenja jako je značajan
kvalitativan pristup pomoću kojeg možemo odrediti kvalitativno ponašanje rješenja, bez da
ih eksplicitno nad̄emo, kao i numerički pristup kojim dobivamo jako dobra približna rješenja.
Mi ćemo ilustrirati samo analitički pristup i to na najjednostavnijem primjeru.
5.8.2 Metoda separacije varijabli
Ovdje ćemo opisati najjednostavniju metodu analitičkog rješavanja koja se zove metoda
separacije varijabli. Nju ćemo ilustrirati na diferencijalnoj jednadžbi nuklearne reakcije:
dN
= kN
dt
U odjeljku 5.4.3 PRIMJENA NEODREÐENOG INTEGRALA NA GIBANJE ČESTICE znajući

dy
derivaciju funkcije integriranjem bismo dobili samu funkciju. Npr. ako je = 2 t onda je
dt
y = ∫ 2 tdt = t2 + C
Zašto ne bismo to i sada uradili:
dN
= kN → N = ∫ kN ( t)dt
dt
Potez je ispravan ali nam ne pomaže. Integral ne možemo riješiti jer ne znamo N ( t). Jed-
nadžbu kod koje je nepoznata funkcija pod znakom integrala zovemo integralna jednadžba.
Tako smo diferencijalnu jednadžbu preveli na integralnu jednadžbu koju ne znamo riješiti. Da
bismo dobili integrale koje znamo riješiti, ono što integriramo mora ovisiti samo o veličini po
kojoj integriramo. A to ćemo dobiti niže opisanim postupkom.
dN
Kod analiziranja pojma derivacije smo naveli da je derivacija omjer diferencijala
dt
dN i dt. Diferencijal argumenta dt nije ništa drugo do promjena argumenta, a diferencijal
vrijednosti dN je linearna aproksimacija pripadne promjene vrijednosti. Pošto su to oznake
odgovarajućih veličina s njima možemo raditi kao i s drugim oznakama veličina. Zato ćemo
diferencijalNu jednadžbu napisati na način da uz dt bude izraz koji ovisi samo o t, a uz dN
bude izraz koji ovisi samo o N :
dN dt dN
= kN ∣ ⋅ → = kdt
dt N N
Pošto su dijelovi veličina na lijevoj i desnoj strani isti, i ukupne veličine moraju biti iste:
N2 dN t2
∫N = ∫ kdt,
1 N t1
gdje je N1 količina slobodnih neutrona u trenutku t 1 , a N2 u trenutku t 2 .
No to znači da se neodred̄eni integrali lijeve i desne strane razlikuju do na konstantu:
dN
∫ = ∫ kdt + C
N
Ove integrale možemo riješiti jer ono što integriramo ovisi samo o onom po čemu integriramo
(uzmemo samo jednu antiderivaciju jer je konstanta već prisutna):
ln ∣ N ∣ = kt + C
Tako smo našli vezu izmed̄u samih veličina N i t. Obično nastojimo izraziti jednu veličinu
pomoću druge:
ln ∣ N ∣ = kt + C ∣ → N = e kt+C → N = eC ⋅ e kt
e
Nazovemo li eC = A konačno dobivamo kako se odvija nuklearna reakcija:
N ( t) = Ae kt
Konstanta A ovisi o početnim uvjetima. Uzmemo li za početak t = 0 dobit ćemo
N (0) = Ae k⋅0 → A = N (0)
Tako se proces odvija po zakonu
N ( t) = N (0) e kt
Rješavajući ovaj konkretan problem riješili smo puno općenitiji problem:
Eksponencijalni rast i pad
Ako je brzina promjene veličine y proporcionalna njenoj trenutnoj vrijednosti
dy
= ky
dt
tada je to eksponencijalni rast (za k > 0) ili eksponencijalni pad (za k < 0):
y( t) = y(0) e kt
Time smo razotkrili osnovno svojstvo eksponencijalnih funkcija. To su funkcije

kojima je brzina promjene proporcionalna postojećoj vrijednosti. Upravo je to uzrok
njihovom neshvatljivo naglom rastu odnosno sporom padu.
Rješavanjem ovog problema otkrili smo i način rješavanja, tzv. metodu separacije
varijabli: razdvojimo varijable tako da na svakoj strani uz diferencijal jedne varijable stoji
izraz koji ovisi samo o toj varijabli.
Primjer 5.8.3. Nad̄imo opće rješenje sljedećih diferencijalnih jednadžbi:
dy dy
a) = t y2 b) = t + y2
dt dt
Rješenje:
dy dt dy dy 1 t2 2
a) = t y2 / ⋅ 2 → 2 = tdt ∣ ∫ → ∫ 2 = ∫ tdt + C → − = + C → y = − 2
dt y y y y 2 t + 2C
Kad smo ispitivali rješenja ove diferencijalne jednadžbe u primjeru 5.8.1 na strani 406
vidjeli smo da ona pored općeg rješenja koje smo sada dobili separacijom varijabli, ima
i partikularno rješenje y = 0. Gdje smo u rješavanju izgubili to rješenje? Igubili smo ga
kad smo kod separiranja varijabli dijelili s y2 . Naime, postupak dijeljenja pretpostavlja
da ono čime dijelimo nije nula, pa smo se u daljnjem rješavanju ograničili na traženje
nenultih rješenja. Iscrpno rješavanje zahtjeva da posebno promotrimo krajnje slučajeve
koji su ”ispali” iz glavnog toka rješavanja. Ovdje je lako provjeriti da je ispuštena funkcija
y( x) = 0 rješenje ove jednažbe. Med̄utim takva singularna rješenj obično nisu zanimljiva
pa ubuduće nećemo o njima voditi brigu.
b) Ma koliko se trudili sad ne možemo razdvojiti varijable. Varijable možemo razdvojiti

jedino ako izraz na desnoj strani možemo napisati u obliku umnoška u kojem svaki faktor
ovisi samo o jednoj varijabli. Y
Metoda separacije varijabli
Diferencijalnu jednadžbu oblika
dy
= F1 ( t) ⋅ F2 ( y)
dt
možemo riješiti tako da separiramo varijable
dy
= F1 ( t)dt
F2 ( y)
i nad̄emo integrale lijeve i desne strane
dy
∫ F ( y) = ∫ F1 ( t)dt + C
2
Takve jednadžbe zovemo diferencijalne jednadžbe sa separabilnim varijablama.

d y 2y
Primjer 5.8.4. Nad̄imo rješenje diferencijalne jednadžbe = za koje vrijedi da je y(1) = 1.
dt t
Rješenje:
d y 2y d y 2 dt dy 2 dt
= → = → ∫ =∫ → ln ∣ y∣ = 2 ln ∣ t∣ + C
dt t dy t dy t
Mada smo dobili vezu med̄u veličinama, obično pokušavamo naći kako y eksplicitno ovisi o t.
Često je u sred̄ivanju korisno konstantu napisati na drugi način. U našem slučaju ugodno ju
je prikazati kao logaritam druge konstante C = ln C 1 :
ln ∣ y∣ = 2 ln ∣ t∣ + ln C 1 → ln ∣ y∣ = ln( t2 ⋅ C 1 ) → ∣ y∣ = C 1 t2 → y = ±C 1 t2
Uvedemo li novu oznaku C 2 = ±C 1 dobit ćemo
y = C 2 t2
Istina u ovom rješavanju nismo vodili brige koje sve vrijednosti uvedene konstante mogu
poprimiti, no ta nebriga veoma rijetko može dovesti do problema.
Partikularno rješenje ćemo dobiti tako da iz početnih uvjeta odredimo konstantu C :
2 = C 2 ⋅ 12 → C 2 = 2
Tako je rješenje funkcija y = 2 t2 . Y
Sad ćemo metodom separacije varijabli riješiti jedan realan problem, padanje tijela s neke
1
visine. Galilejev zakon slobodnog pada s = gt2 kaže kako prijed̄eni put s ovisi o proteklom
2
vremenu t kad se tijelo ispusti poviše površine Zemlje, ako možemo zanemariti trenje. Ovo
zanemarivanje trenja povijesno je bilo jako značajno jer je pokazalo da se pod utjecajem
gravitacijske sile sva tijela jednako gibaju, i perce i željezna kugla. Med̄utim, iskustvo nam
govori da se tijela u realnosti ne ponašaju tako. Da bismo vidjeli kako se ona stvarno gibaju
povrh Zemljine površine moramo uzeti u obzir i trenje. Pri padu s neke visine na tijelo pored
gravitacijske sile djeluje u suprotnom smjeru od gibanja i sila otpora zraka. Za manje brzine
eksperiment pokazuje da se može uzeti da je sila otpora zraka F t proporcionalna brzina tijela
v
F t = bv,
gdje faktor proporcionalnosti b ovisi o obliku tijela i gustoći zraka. Tako pri slobodnom padu
na tijelo djeluju dvije sile
F tr = bv
v F g = mg
Newtonov zakon nam daje diferencijalnu jednadžbu gibanja:
dv
m = mg − bv
dt
Rješavanjem ove diferencijalne jednadžbe dobit ćemo kako brzina ovisi o vremenu. Jednadžbu
možemo riješiti separacijom varijabli:
dv dv dv
m = mg − bv → = dt → ∫ = ∫ dt
dt b b
g− v g− v
m m
S dosadašnjim znanjem integriranja ne preostaje nam ništa drugo nego da pogad̄amo rješenje.
U tablici integrala imamo sličan integral
dv
∫ = ln ∣v∣ + C
v
b
To nas navodi da bi rješenje moglo biti ln ∣ g −v∣. Deriviranjem se možemo uvjeriti da je to
m
−m b
”zamalo” rješenje, tj. da trebamo malo naštimati konstante i uzeti ln ∣ g − v∣. Integral na
b m
desnoj strani lagan, pa ćemo dobiti:
−m b
ln ∣ g − v∣ = t + C
b m
Iz ove jednadžbe možemo izraziti eksplicitno brzinu:
m b
v= g − Ae− m t
b
Kako vrijeme teče brzina se povećava i sve je bliža graničnoj vrijednosti
m
v≃ g
b
Dakle nakon nekog vremena padanja tijelo će dostići graničnu vrijednost i dalje padati
jednolikom brzinom. Ta brzina je direktno proporcionalna masi a obrnuto proporcionalna
koeficijentu trenja b. To je u skladu s našim iskustvom da masivnija tijela brže padaju, a
tijela koja stvaraju veći otpor zraka, poput padobrana, sporije.
Orijentacija
Nakon ove cjeline čitatelj treba znati pojam diferencijalne jednadžbe i njenog rješenja,
provjeriti je li funkcija rješenje diferencijalne jednadžbe i znati rješavati diferencijalne
jednadžbe metodom separacije varijabli.
Zadaci za vježbu
1. Provjerite jesu li funkcije rješenja diferencijalne jednadžbe:
C dy dy
a) y = , = y tg t b) y = 3 e t , y = sin t, =y
cos t dt dt
dy dy y
c) y = 1 + t, y = 1 + 2 t, y = 1, = y tg t d) y = Ct3 , =3
dt dt t
2. Separacijom varijabli nad̄ite rješenje diferencijalne jednadbe koje zadovoljava početne

uvjete:
d y t2 dy
a) = , y(0) = 1 b) = y2 t2 , y(1) = 1
dt y2 dt
dy dy
c) = y2 sin t, y(0) = 1 d) = y2 ( t + 1), y(0) = 1
dt dt
Rješenja
1. a) da b) da, ne c) da, ne, da d) da
√
3 3 2 3
2. a) y = t +1 b) y =
2 3 − t3
1 1
c) y = d) y = −
cos t 1 2
t + t−1
2
Neke matematičke strukture
6
Matematika se bavi formuliranjem upotrebljivih zamisli, te razvijanjem pojmova i procedura
za rješavanje problema koji se javljaju bilo unutar same zamisli ili pri njenoj primjeni. Do
sada smo se bavili samo jednom, mada i najznačajnijom zamisli, zamisli o realnim brojevima
kao rezultatima idealiziranog procesa mjerenja. Razvili smo i opće zamisli o skupovima
i funkcijama, koje su nam bile od pomoći, kao i specifičan jezik, sastavljen od simbola,
varijabli, aritmetičkih i algebarskih izraza te jednadžbi, koji nam je razmišljanje uveliko
pojednostavnio i dijelom ga sveo na računanje. No matematika se bavi i drugim zamislima.
Jedna od najstarijih zamisli je zamisao o našem svakodnevnom prostoru. Ta zamisao je
uobličena u Euklidovu geometriju koju učimo od samog početka školovanja. Postoje i modernije
zamisli proizašle recimo iz potreba kvantne fizike ili pak iz analize slučajnih zbivanja. U
matematičkom rječniku te zamisli nazivamo matematičke strukture.
U ovom ćemo poglavlju upoznati još neke matematičke zamisli: vektore i matrice. Ne samo
zbog toga što su one same po sebi veoma značajne, nego su i uzorak na kojem se možemo
familijarizirati s raznim matematičkim strukturama. To će vam olakšati usvajanje i drugih
matematičkih struktura, na koje ćete neminovno naići tijekom svog daljnjeg obrazovanja.
415
416 6. Neke matematičke strukture
6.1 Vektori
Orijentacija
U ovoj cjelini su opisani vektori, objekti koji u sebi objedinjuju geometriju i algebru. Imaju
jednostavan geometrijski smisao i jednostavnu algebru. To nam omogućuje da na jeziku
vektora lako izražavamo geometrijske probleme i lako ih rješavamo. Zato su to objekti
kojima se najjednostavnije opisuje geometrija. S druge strane njima se prezentiraju usmjerene
veličine, kao npr. sila. Zato su veoma značajni i za fiziku i tehniku.
2 MATEMATIČKI JEZIK
6.1.1 Pojam vektora
Realnim smo brojevima mjerili orijentirane veličine. Vektorima ćemo mjeriti usmjerene
veličine.
Geometrijski primjer orijentirane veličine je položaj točke na pravcu u odnosu na ishodište.

On je posve odred̄en udaljenošću točke od ishodišta i odabirom jedne od dviju strana na kojoj
se točka nalazi. Koordinata točke, mjera njenog položaja na pravcu, realni je broj koji sadržava
informacije o udaljenosti (iznos) i strani (predznak):
A (−3) 0 B(2)
No i položaj svake druge točke C u prostoru posve je odred̄en njenom udaljenošcu od ishodišta
i smjerom kojim se treba kretati od ishodišta do točke C :
A 0 B
Na isti je način odred̄en i položaj bilo koje točke B u odnosu na bilo koju točku A :
A
6.1. Vektori 417
Moramo znati smjer i iznos strelice da bismo polazeći od točke A stigli do točke B. Ured̄eni
parovi točaka, kao i strelice (usmjerene dužine od jedne točke prema drugoj) primjeri su
usmjerenih veličina. Da bismo ih izmjerili, uvest ćemo nove likove u matematičku priču,
vektore, objekte koji će sadržavati informaciju o duljini i smjeru. Vektor koji mjeri položaj
točke B u odnosu na točku A , tj. koji mjeri dužinu i smjer strelice od A do B označit cemo s
Ð→
AB. No ako krenemo za jednak taj iznos i u istom smjeru, ali ne od točke A , nego od neke
druge točke A ′ , nećemo doći do točke B, nego do neke druge točke B′ .
B B′
A A′
Iako su ( A , B) i ( A ′ , B′ ) različiti ured̄eni parovi točaka, položaj točke B u odnosu na točku A

jednak je položaju točke B′ u odnosu na točku A ′ . Iako su strelice od A do B i od A ′ do B′
različiti skupovi točaka, njihov iznos i smjer su jednaki. Njih mjeri isti vektor:
Ð→ ÐÐ →
AB = A ′ B′
Vektori
Ð→
Svakom ured̄enom paru točaka ( A , B) pridružen je objekt koji označavamo s AB i za koji
kažemo da je vektor od A do B (latinski vectus - nosač). Taj je vektor mjera relativnog
položaja točke B u odnosu na točku A . On je i mjera iznosa i smjera strelice od A do B.
B
Ð→
↦ AB
A
Tako dobivamo sve vektore.
Vektore ćemo označavati slovima sa strelicama:
Ð
→ Ð
→ →
a, b,Ð
c , ...
Za strelicu od A do B, kojoj je mjera vektor Ð

→
a , kažemo da reprezentira ili predstavlja
Ð
→
vektor a .
Jednakost vektora
Svim je parovima ( A , A ) pridružen isti vektor koji nazivamo nul-vektorom i označavamo

Ð
→
s 0 , a koji se razlikuje od vektora pridruženih svim drugim parovima točaka:
Ð→ Ð →
AA = 0
Ð→ Ð→
Nenulti su vektori AB i CD jednaki upravo onda kada strelice od A do B i od C do D imaju
isti smjer i isti iznos.
B D
A C
To možemo opisati i na sljedeće načine:
Ð→ Ð→
AB = CD upravo onda kada je četverokut ABDC paralelogram.
Ð→ Ð→
AB = CD upravo onda kada postoji translacija (gibanje koje pravac prevodi u njemu
paralelan pravac) koja A preslikava u C a B preslikava u D .
Iznos i smjer vektora
Pošto sve strelice koje odred̄uju isti vektor imaju isti smjer i jednak iznos, te pojmove
pridružujemo samom vektoru.
Ð→
Iznos (apsolutna vrijednost, modul) nenultog vektora AB je iznos strelice od A do B:
Ð→
∣ AB∣ = ∣ AB∣
Ð
→
Za nul-vektor definiramo da je ∣ 0 ∣ = 0.
Za iznos vektora Ð
→
a ponekad umjesto ∣Ð
→
a ∣ pišemo naprosto a (maknemo strelicu).
Ð→
Smjer nenultog vektora AB je smjer strelice od točke A do točke B. Označavamo ga
Ð→
s( AB). Nul-vektoru ne pridružujemo smjer. Dogovorno se još kaže i da nul-vektor ima sve
smjerove.
Sada jednakost nenultih vektora možemo i ovako izreći:
Ð→ Ð→ Ð→ Ð→ Ð→ Ð→
AB = CD upravo onda kada je ∣ AB∣ = ∣CD ∣ i s( AB) = s(CD ).
6.1. Vektori 419
Primjer 6.1.1. Med̄u vektorima odred̄enim vrhovima i središtem pravilnog šesterokuta prona-
Ð→ Ð→
d̄imo one koji su jednaki vektorima AB i BC .
E D
F C
O
A B
Rješenje: Na osnovi svojstava pravilnog šesterokuta (svi su istaknuti trokuti na slici

jednakostranični, a stranice koje izgledaju paralelne zaista i jesu paralelne) i opisa jednakosti
vektora, slijede ove jednakosti:
Ð→ Ð→ Ð→ Ð→
AB = FO = OC = ED
Ð→ Ð→ Ð→ Ð→
BC = AO = OD = FE Y
Fizika vrvi usmjerenim veličinama koje mjerimo vektorima. To su sve veličine kojima uz
iznos možemo pridružiti i smjer, primjerice sila, brzina, itd.
6.1.2 Zbrajanje vektora
Prava je snaga vektora u geometrijskom i fizikalnom značenju operacija s njima i jednostavnom

računanju tih operacija. Sada ćemo definirati dvije takve operacije, a poslije ćemo vidjeti i kako
ih računati.
Ð→
Pomak iz točke A u točku B možemo opisati vektorom AB. Pomak iz točke B u točku C
Ð→ Ð→
možemo opisati vektorom BC . Ukupan je pomak opisan vektorom AC . Tom dodavanju pomaka
odgovara zbrajanje odgovarajućih vektora:
A B
Ako pomoću vektora promotrimo kako smo geometrijski zbrajali realne brojeve, vidjet ćemo
da je to samo poseban način zbrajanja vektora duž pravca:
2 3
0
5
Nadalje, to je zbrajanje usko povezano s osnovnim geometrijskim likom, trokutom. Vektor

pridružen jednoj stranici zbroj je vektora pridruženih drugim stranicama.
Tako zbrajanje vektora ima jednostavno i važno geometrijsko značenje: gledano pomoću
strelica koje predstavljaju vektore, to je dodavanje strelice na strelicu.
Zbroj vektora
Ð
→ Ð
→
Zbroj vektora Ð →
a i b jest vektor Ð
→
a + b koji nastaje na sljedeći način. Odaberemo strelicu
od A do B kojoj je mjera vektor Ð
→
a te na nju dodamo strelicu od B do C kojoj je mjera vektor
Ð
→ Ð→
b . Vektor Ð
→
a + b jest mjera strelice od A do C .
C
Ð
→
c
Ð
→
b
A Ð
→
a B
Ð→ Ð→
Primjer 6.1.2. Zbrojimo vektore AB i CD .
A C
B D
Rješenje: Strelicu od C do D translatirat ćemo u strelicu kojoj je početak u točki B (nanijet

ćemo je od točke B). Iako je to druga strelica ona predstavlja isti vektor:
6.1. Vektori 421
A C
B D
Ð→ Ð→ Ð→ Ð→ Ð→
Prema zakonu zbrajanja slijedi: AB + CD = AB + BE = AE :
A C
B D
E Y
Tako opisano zbrajanje vektora nazivamo zbrajanjem prema zakonu trokuta i ono
odgovara ideji pomaka, tj. dodavanja strelice na strelicu. Zbrajanje možemo opisati i pomoću
zakona paralelograma koji više odgovara zbrajanju sila koje djeluju na neku česticu. Sile
Ð
→ Ð →
(vektore) F1 i F2 možemo zbrojiti tako da ih predstavimo strelicama s istim početkom. Tada je
Ð→ Ð →
F1 + F2 vektor predstavljen dijagonalnom strelicom paralelograma:
+ Ð→
Ð
→
F2
2
F
F→
Ð
1
Ð
→
F1
Lako se uvjeriti da se ta definicija zbrajanja prema paralelogramu poklapa s definicijom

zbrajanja prema trokutu. Ono što je začud̄ujuće jest da se i priroda drži te definicije. Naime,
Ð
→
ukupna sila F koja djeluje na tijelo upravo je vektorski zbroj pojedinih sila:
Ð
→ Ð → Ð →
F = F1 + F2
Taj zakon fizike nazivamo princip superpozicije djelovanja sila.

Suprotni vektor
Suprotni vektor vektoru Ð →

a jest vektor koji ima jednak iznos kao Ð
→
a , ali suprotan smjer
(kažemo još i da ima suprotnu orijentaciju).
−Ð
→
a Ð
→
a
Taj vektor označavamo s −Ð

→
a . Za njega vrijedi:
1. ∣ − Ð
→
a ∣ = ∣Ð
→
a∣
Ð
→
2. −Ð
→
a +Ð
→
a = 0.
Ð→ Ð→
Ako je Ð
→
a = AB, tada je −Ð
→
a = BA .
Zbrajanje vektora ima i svoju suprotnu operaciju - oduzimanje. To je naprosto dodavanje

suprotne strelice:
Oduzimanje vektora
Oduzeti vektor znači zbrojiti njemu suprotan vektor.
Ð
→ Ð→ → Ð→
a − b =Ð
a + (− b )
Ð
→
Ð
→
a b
Ð
→ Ð
→
a−b Ð
→
−b
6.1. Vektori 423
Ð
→
Primjer 6.1.3. Na tijelo djeluje sila F2 kojoj je iznos 3 N i koja djeluje slijeva nadesno. Grafički
Ð→ Ð
→
odredimo silu F1 kojom još moramo djelovati na tijelo da bi ukupna sila F bila usmjerena
prema gore i iznosila 5 N .
Ð
→ Ð
→
Rješenje: Na slici su prikazane sila F2 i željena ukupna sila F :
Ð
→
F
Ð
→
F2
Ð
→ Ð
→ Ð
→ Ð
→
Tražimo silu F1 takvu da je F1 + F2 = F . Odredit ćemo je rješavanjem te vektorske jednadžbe.
Ð
→
Dodamo li objema jednadžbama (−F2 ), dobijemo
Ð
→ Ð → Ð
→ Ð → Ð
→
F1 + F2 + (−F2 ) = F + (−F2 ).
Primjenjujući asocijativnost zbrajanja, svojstva suprotnog vektora i definiciju oduzimanja,

dobivamo:
Ð
→ Ð
→ Ð
→ Ð
→ Ð
→ Ð
→ Ð
→ Ð
→ Ð
→
F1 + (F2 + (−F2 )) = F + (−F2 ) → F1 + 0 = F − F2 →
Ð
→ Ð → Ð →
F1 = F − F2
Ð
→ Ð
→ Ð
→
Dakle, F1 ćemo dobiti tako da od ukupne sile F oduzmemo F2 .
Ð→
− F2
Ð
→
Ð
→ F
F1
Ð
→
F2
Y
Prethodnu smo vektorsku jednadžbu rješavali na isti način na koji smo rješavali i jednadžbe
s realnim brojevima. To je zato što zbrajanje vektora ima jednaka svojstva kao i zbrajanje
brojeva.
Osnovna svojstva zbrajanja vektora
Ð→ Ð → →
1. Ð
→
a + b = b +Ð
a (komutativnost zbrajanja)
Ð→ → Ð Ð→ →
2. (Ð
→
a + b )+Ð
c =→
a +( b +Ð
c) (asocijativnost zbrajanja)
Ð→ →
3. Ð
→
a + 0 =Ð
a (neutralnost nule)
Ð→
4. Ð
→
a + (−Ð
→
a)= 0 (postojanje suprotnog vektora)
Primjer 6.1.4.
Ð
→ Ð
→
a) Izrazimo vektore dijagonala paralelograma Ð
→
e i f pomoću vektora stranica Ð
→
a i b.
Ð
→ Ð
→
e
b
Ð
→
f
Ð
→
a
Ð
→
b) Riješimo sljedeću jednadžbu po vektoru Ð
→
x za zadane vektore Ð
→
a i b.
Ð
→ Ð
→
b − (Ð
→
a −Ð
→
x ) = −(−Ð
→
a − b)
Ð
→
a
Ð
→
b
Rješenje:
a) Da bismo jedan vektor izrazili pomoću drugih, predstavimo ga strelicom i pokušavamo

ići od njena početka do kraja duž strelica koje predstavljaju ostale vektore.
Ð
→ Ð
→
e Ð
→ Ð
→
e
b b
Ð
→ Ð
→
f f
Ð
→
a Ð
→ Ð
→ Ð
→ Ð
→
a
Ð
→
e =Ð
→
a+b f = − b +Ð
→
a
b) Pošto su pravila zbrajanja i oduzimanja za vektore jednaka kao i za realne brojeve, i

način rješavanja jednadžbi je jednak:
Ð
→ Ð
→ Ð
→ Ð
→ Ð
→ Ð
→
b − (Ð
→
a −Ð
→
x ) = −(−Ð
→
a − b ) → b −Ð
→
a +Ð
→
x =Ð
→
a + b →Ð
→
x =Ð
→
a + b − b +Ð
→
a →Ð
→
x =Ð
→
a +Ð
→
a
Rješenje Ð
→
x možemo prikazati i grafički:
6.1. Vektori 425
Ð
→
a
Ð
→
a Ð
→
x =Ð
→
a +Ð
→
a
Ð
→ Y
b
6.1.3 Množenje vektora brojem
Zar nismo u prethodnom zadatku umjesto Ð →

a +Ð
→
a mogli reći 2Ð
→
a . Mogli smo, samo prije trebamo
točno opisati što znači množenje vektora a realnim brojem α. Ideja je prihvatljiva, 2Ð
Ð
→ →
a treba
Ð
→ Ð
→ 1Ð→ Ð
→ Ð
→ Ð
→
biti a + a , a pola vektora a , −2 a dvostruki obrnuti vektor a , itd.
2
Ð
→
a
2Ð
→
a
1Ð
→
a
2 −2Ð
→
a
Množenje vektora brojem
Umnožak realnog broja α i vektora Ð

→
a jest vektor αÐ
→
a kojemu je iznos
∣αÐ
→
a ∣ = ∣α∣ ⋅ ∣Ð
→
a ∣,
a njegov je smjer, ako nije nul-vektor, smjer vektora Ð

→
a za α pozitivan, a suprotan smjer
Ð→
smjeru vektora a za α negativan broj.
αÐ
→
a za α > 0
Ð
→
a αÐ
→
a za α < 0
∣∣ aÐ→
∣
∣α
Ð
→ Ð
→
Za nul vektor definiramo da je α 0 = 0 .
Pri kombiniranju vektora i brojeva, brojeve obično nazivamo skalarima te ih označavamo

malim slovima grckog alfabeta: α, β, γ, δ,...
3Ð 1→
Primjer 6.1.5. Za vektor Ð
→
a na slici grafički odredimo vektore 3Ð
→
a, →
a i− Ða.
2 2
Ð
→
a
Rješenje:
Ð
→
a
3Ð→ 1→
3Ð
→
a a − Ð
a
2 2
Geometrijsko značenje množenja vektora brojem je rastezanje njemu pridružene strelice

ako je ∣α∣ > 1, a stezanje strelice ako je ∣α∣ < 1. Ako je α negativan broj, tada strelicu još moramo
okrenuti u suprotnom smjeru.
U fizici se pak pomoću množenja skalarom izriče najvažnija jednadžba klasične mehanike,
Ð
→
drugi Newtonov zakon, koji kaže da je ukupna sila F koja djeluje na tijelo jednaka umnošku
mase tijela m i akceleracije tijela Ð
→
a:
Ð
→
F = mÐ
→
a
Na osnovi definicije lako možemo zaključiti da pri množenju vrijede sljedeća pravila.
Osnovna svojstva množenja vektora brojem
Ð
→ Ð
→
1. α(Ð
→
a + b ) = αÐ
→
a +α b
2. (α + β)Ð
→
a = αÐ
→
a + βÐ
→
a
3. (αβ)Ð
→
a = α(βÐ
→
a)
4. 1 ⋅ Ð
→
a =Ð
→
a
5. 0 ⋅ Ð
→
a =0
Prva dva pravila kažu da zagrade možemo množiti kao i kod realnih brojeva, a treće da pri
uzastopnom množenju zagrade možemo zaboraviti. Pravila se dokazuju na osnovi definicije
množenja vektora brojem i nekih osnovnih geometrijskih razmatranja.
6.1. Vektori 427
Ð
→ Ð
→
Za vektore Ð→a i b kažemo da su paraleni ili kolinearni (označavamo Ð →
a ∥ b ) ako ih
možemo nanijeti na isti pravac (istog su ili suprotnog smjera). Ugodno je smatrati da je nul
vektor paralelan svakom vektoru. To je u skladu s dogovorom da on ima sve smjerove. Pomoću
skalarnog produkta jednostavno je ispitati paralelnost:
Paralelnost vektora
Ð
→
Vektori Ð
→
a i b su paraleni upravo onda kad je jedan od njih skalarni umnožak drugog
Ð
→ Ð→ Ð→ Ð →
a ∥ b ↔ postoji α takav da je Ð
→
a = α b ili b = αÐ
→
a.
6.1.4 Reci to vektorom
Pravila zbrajanja vektora i množenja brojeva i vektora kažu da njima možemo računati gotovo
jednako kao s brojevima. Ipak treba biti oprezan. Na primjer, nema dijeljenja vektorom
α
niti možemo zbrojiti vektor i broj jer Ð → nema smisla kao ni α + Ð →
a . U primjeni, kad
a
problem izražavamo vektorima, nećemo ni doći u situaciju da napravimo takvu nedopustivu
kombinaciju.
Ð
→
Primjer 6.1.6. Za vektore Ð
→
a i b na slici:
Ð
→
b Ð
→
a
a) pojednostavnimo:
Ð
→ Ð
→
2(Ð
→
a − 3 b ) − [ 4Ð
→
a − ( b + 2Ð
→
a )] ,
b) riješimo jednadžbu po Ð
→
x:
2(Ð
→
x − 2Ð
→
a)=Ð
→
a − (−Ð
→
x ),
Rješenje:
a) Postupamo isto kao i pri pojednostavljivanju izraza s realnim brojevima (pokušajte uočiti
koje je pravilo primijenjeno u pojedinom koraku).
→
− � →
− � − � − →
→ − �
2(→
−
a − 3 b ) − 4→−
a − ( b + 2→
−a ) = 2→
−
a − 6 b − 4→
a − b − 2→
−
a =
→
− →
− →
−
= 2→
−
�a − 6 b − 4→
�
−a + b + 2→
�
−
a = −5 b
Ð
→
b Ð
→
a
Ð→
−5 b
b) Rješavamo na isti način na koji rješavamo jednadžbu s realnim brojevima (pokušaj uočiti
koje je pravilo primijenjeno u pojedinom koraku).
2(Ð
→
x − 2Ð
→
a)=Ð
→
a − (−Ð
→
x ) → 2Ð
→
x − 4Ð
→
a =Ð
→
a +Ð
→
x → 2Ð
→
x −Ð
→
x =Ð
→
a + 4Ð
→
a → Ð
→
x = 5Ð
→
a
5Ð
→
a
Ð
→ Y
b Ð
→
a
Ð→ Ð→ Ð→ Ð
→
Primjer 6.1.7. Izrazimo vektore CD , AD i AE na slici pomoću vektora Ð
→
a i b.
E D
F C
O
Ð
→
b
A Ð
→
a B
Ð→ Ð→ Ð→ Ð
→
Rješenje: CD = CO + OD = −Ð
→
a+b
Ð→ Ð Ð→ Ð→ → Ð → → Ð → Ð →
AD = →
a + b + CD = Ð
a + b −Ð
a + b =2 b
Ð→ Ð→ Ð→ Ð→ Ð → → Ð → Ð → →
AE = AO + OF + FE = b − Ð
a + b = 2 b −Ð
a Y
Jednostavno izražavanje geometrijskih odnosa vektorima i jednostavno računanje s njima

čine vektore vrlo pogodnim za otkrivanje geometrijskih istina. Mi se time nećemo baviti. Evo
tek jednog primjera za ilustraciju.
Primjer 6.1.8. Dokažimo sljedeću tvrdnju. Ako u proizvoljnom četverokutu dužinama spojimo
susjedna polovišta stranica, dobit ćemo paralelogram.
6.1. Vektori 429
D
P3
P4
C
A P2
P1
B
Rješenje: Kako bismo dokazali da je četverokut P1 P2 P3 P4 paralelogram dovoljno je pokazati

da mu je jedan par nasuprotnih stranica, npr. P1 P2 i P3 P4 , paralelan i jednakih duljina. No
taj uvjet lako možemo izraziti vektorima:
ÐÐ→ ÐÐ→
P1 P2 = P4 P3 ?.
Da je zaista tako, utvrdit ćemo računanjem:
ÐÐ→ 1 Ð→ 1 Ð→ 1 Ð→ Ð→ 1 Ð→ ÐÐ→ 1 Ð→ 1 Ð→ 1 Ð→ Ð→ 1 Ð→
P1 P2 = AB + BC = ( AB + BC ) = AC ; P4 P3 = AD + DC = ( AD + DC ) = AC
2 2 2 2 2 2 2 2
ÐÐ→ ÐÐ→
Dakle, P1 P2 = P4 P3 . Y
Važna je i veza vektorskih operacija s iznosom vektora.
Svojstva iznosa vektora
Ð→ → Ð →
1. ∣Ð
→
a + b ∣ ≤ ∣Ð
a ∣+∣ b ∣
2. ∣αÐ
→
a ∣ ≤ ∣α∣∣Ð
→
a∣
Prva je tvrdnja vektorski zapisana nejednakost trokuta koja pokazuje da je zbroj dviju
stranica trokuta veći od treće stranice (kada vrijedi jednakost?):
C
Ð
→ Ð
→
a+b
Ð
→
b
A Ð
→
a B
Drugim riječima, najkraći je put od jedne točke do druge dužina koja ih spaja. Druga tvrdnja
izravno proizlazi iz definicije množenja vektora brojem kao odgovarajućeg rastezanja vektora.
Pomoću vektora možemo opisati ne samo odnos točaka već i točke, i to na sljedeći način.
Radijus vektor točke
U ravnini odaberemo jednu točku O koju nazovemo referentnom točkom. U odnosu na

Ð→
tu točku svakoj točki T u ravnini pridružujemo vektor OT koji nazivamo radijus vektor
točke T u odnosu na O :
T
Ð→
OT
Pri tome vrijedi da je:
ÐÐ→ ÐÐ→
1. T1 = T2 upravo onda kada je OT1 = OT2
ÐÐÐ→ ÐÐ→ ÐÐ→
2. T1 T2 = OT2 − OT1
6.1.5 Reprezentacija vektora
Ova je vektorska priča lijepa (barem nama), ali joj nedostaje jedna važna stvar - nemamo imena
za vektore. Neprestano smo ih opisivali crtanjem odgovarajućih strelica, i tako smo ovisili o
nesavršenosti crtanja. Sada cemo riješiti i taj problem. Kao što u danom koordinatnom sustavu
u ravnini svaka točka ima svoje ime, ured̄eni par koordinata, tako će i svaki vektor u ravnini
imati svoje ime na sljedeći način. Svaki vektor Ð→a možemo nanijeti iz ishodišta, ili preciznije
rečeno, predstaviti ga strelicom iz ishodišta:
y
T
Ð
→
a
x
O
6.1. Vektori 431
Ð
→
Koordinatni sustav odred̄uju dva specifična vektora, jedinični vektor i u pozitivnom smjeru
Ð→
x-osi i jedinični vektor j u pozitivnom smjeru y-osi:
y
T
Ð
→
a
Ð
→
j
x
O Ð
→
i
Vektor Ð→
a možemo izraziti pomoću tih vektora na sljedeći način. Od ishodišta krenemo
Ð→
horizontalno za nekoliko jediničnih vektora i dok ne dod̄emo ispod točke T , i onda krenemo
Ð
→
okomito za nekoliko jediničnih vektora j :
y
T
Ð
→
a Ð
→ Ð
→ Ð
→ Ð
→
Ð
→ ay j a = ax i + a y j
j
x
O Ð
→ Ð
→
i ax i
Primijetimo da su a x i a y upravo koordinate točke T . Pošto točka T ima samo jedan par
Ð→
koordinata, to znači da se vektor Ð
→
a na samo jedan način može prikazati pomoću vektora i i
Ð
→
j.
Razmatranje vektora u prostoru je istovjetno. Jedino što su nam sad potrebna tri
Ð→ Ð → Ð →
med̄usobno okomita jedinična vektora i , j , k da bismo pomoću njih prikazali svaki vektor
u prostoru:
z
Ð
→ Ð
→ Ð
→ Ð→
a = ax i + a y j + az k
Ð
→
Ð
→ az k
k
Ð→ y
→i
Ð Ð
→
ax i j
Ð
→
x ay j
Reprezentiranje vektora
Za svaki vektor Ð
→
a postoje jedinstveni brojevi a x , a y i a z takvi da je
Ð
→ Ð
→ Ð
→ Ð→
a = ax i + a y j + az k .
Te brojeve redom nazivamo x-koordinatom, y-koordinatom i z-koordinatom vektora

Ð
→ Ð
→ Ð
→ Ð→
a . Vektore a x i , a y j i a z k redom nazivamo x-komponentom, y-komponentom i z-
komponentom vektora Ð →
a (lat. componere - staviti zajedno).
Sada, kada imamo sustav imenovanja vektora, geometrijska razmatranja, crtanje i mjerenje
možemo posve zamijeniti računanjem. Da bismo vidjeli jesu li dva vektora jednaka, ne moramo
više razmišljati o tome može li se strelica koja predstavlja jedan vektor translatirati u strelicu
koja predstavlja drugi vektor. Umjesto toga, pogledat ćemo im njihove standardne zapise.
Pošto različiti vektori naneseni iz ishodišta odred̄uju različite krajnje točke i koordinate su im
različite.
Kriterij jednakosti vektora
Ð
→ Ð
→ Ð
→ Ð
→ Ð
→ Ð
→ Ð
→
Za vektore Ð
→
a = ax i + a y j + az k i b = bx i + b y j + bz k
Ð
→ Ð→
a = b upravo onda kada je a x = b x , a y = b y i a z = b z .
Ð
→ → Ð
Ð → Ð
→ → Ð
Ð →
Dakle, vektori su jednaki ako imaju ista imena. Tako su 2 i + 3 j + k i 3 i + 2 j + k različiti
Ð
→ Ð → Ð → Ð → Ð → Ð →
vektori, a vektori 2 i + 3 j + k i x i + 3 j + k su jednaki samo ako je x = 2.
Računanje s vektorima svodi se na računanje s njihovim komponentama:
Računanje vektorskih operacija
Ð
→ Ð
→ Ð
→ Ð
→ Ð
→ Ð
→ Ð
→
Za vektore Ð
→
a = ax i + a y j + az k i b = bx i + b y j + bz k
Ð
→ Ð→ Ð
→ Ð
→ Ð→
a + b = (a x + b x ) i + (a y + b y ) j + (a z + b z ) k
(vektore zbrajamo tako da im zbrojimo koordinate)
Ð
→ Ð
→ Ð
→
αÐ
→
a = αa x i + αa y j + αa z k
(vektor množimo brojem tako da mu svaku koordinatu pomnožimo brojem)

6.1. Vektori 433
Te formule ne moramo pamtiti jer njih daju svojstva operacija s vektorima. Na primjer
Ð
→ Ð → Ð → Ð
→ Ð → Ð → Ð
→ Ð → Ð → Ð → Ð → Ð → Ð → Ð → Ð →
(2 i + 3 j + 3 k ) + (4 i + 2 j + k ) = 2 i + 3 j + 3 k + 4 i + 2 j + k = 6 i + 5 j + 4 k ,
Ð
→ Ð → Ð → Ð
→ Ð
→ Ð→ Ð → → Ð
Ð →
= 3(2 i + 4 j + 3 k ) = 3 ⋅ 2 i + 3 ⋅ 4 j + 3 ⋅ 3 k = 6 i + 12 j + 9 k
Pošto su osnovna pravila za te operacije istovjetna pravilima za zbrajanje i množenje

brojeva, i sva su druga pravila za predznake i rad sa zagradama jednaka.
Primjer 6.1.9.
a) Izračunajmo:
Ð
→ Ð
→ Ð
→ Ð
→ Ð → Ð
→ Ð →
4(3 i − 2 j + 2 k ) − 3 i + 4( j − i − k )
b) Riješimo jednadžbu:
→ Ð
Ð → Ð
→ Ð
→ Ð
→
2( i + k − Ð
→
x ) = j − 3( i + j + Ð
→
x)
c) Riješimo sustav jednadžbi:

Ð
→ → Ð
Ð →
2Ð→
x − 3Ð
→
y = 2 i +3 j + k
Ð
→ Ð→ Ð→ Ð → Ð →
x + y = i − j −2 k
Ð
→
d) Odredimo silu F kojom moramo djelovati na tijelo da bismo poništili djelovanje sila
Ð
→ Ð→ Ð
→ Ð→ Ð → Ð→ Ð
→ Ð→
F1 = 3 N i − 4 N j + N k i F2 = N i − N j − 2 N k . Koliki je iznos te sile?
Rješenje:
Ð
→ Ð
→ Ð
→ Ð
→ Ð → Ð
→ Ð → Ð
→ Ð
→ Ð
→ Ð
→ Ð
→ Ð
→ Ð
→ Ð
→ Ð
→ Ð
→
a) 4(3 i − 2 j + 2 k )− 3 i + 4( j − i − k ) = 12 i − 8 j + 8 k − 3 i + 4 j − 4 i − 4 k = 5 i − 4 j + 4 k
→ Ð
Ð → Ð
→ Ð
→ Ð
→ Ð
→ Ð
→ Ð
→ Ð
→ Ð
→
b) 2( i + k − Ð
→
x ) = j − 3( i + j + Ð
→
x ) = 2 i + 2 k − 2Ð
→
x = j − 3 i − 3 j − 3Ð
→
x =
Ð→ Ð → Ð → Ð → Ð → → Ð
→ Ð → Ð →
−2Ð
→
x + 3Ð
→
x = j −3 i −3 j −2 i −2 k = Ð
x = −5 i − 2 j − 2 k
Ð
→ Ð
→ Ð
→
c) 2Ð→
x − 3Ð
→
y = 2 i +3 j −5 k
Ð
→ Ð→ Ð→ Ð →
x + y = i − j ∣ ⋅ (−2)
Ð
→ Ð
→ Ð
→R
2Ð
→
x − 3Ð
→
y = 2 i + 3 j − 5 k RRRR
Ð→ Ð→ Ð
→ Ð → RRRR +
− 2 x − 2 y = −2 i + 2 j RRR
Ð→ Ð →
−5Ð→y = 5 j −5 k
Ð
→ Ð→ Ð →
y =− j + k
Ð
→ → Ð
Ð →
x = i −k
d) Posudit ćemo jedan zakon fizike koji kaže da je tijelo u ravnoteži upravo onda kada je
zbroj sila koje djeluju na njega jednak nuli (nul-vektoru).
Ð
→ Ð → Ð → Ð → Ð → Ð →
F1 + F2 + F = 0 ∣ − F1 − F2
Ð
→ Ð
→ Ð
→ Ð
→ Ð
→ Ð
→ Ð
→ Ð
→ Ð
→
F = −F1 − F2 = −(3 N i − 4 N j + N k ) − ( N i − N j − 2 N k ) =
Ð→ Ð
→ Ð→ Ð→ Ð
→ Ð→ Ð→ Ð
→ Ð→
= −3 N i + 4 N j − N k − N i + N j + 2 N k = −4 N i + 5 N j + N k Y
Točke možemo jednostavno preko njihovih radijus vektora uključiti u ovaj račun: koordi-
nate točke T ( x, y, z) jednake su koordinatama radijus-vektora te točke u odnosu na ishodište
O.
Formula za radijus-vektor
Ð→ Ð
→ Ð
→ Ð
→
Za T ( x, y, z) je OT = x i + y j + z k .
T ( x, y, z)
Ð→ Ð
→ Ð
→ Ð
→
OT = x i + y j + z k
y
O
Ð→
Pošto strelica od točke A do točke B posve odred̄uje vektor AB, jasno je da mora postojati i
formula koja odred̄uje koordinate tog vektora pomoću koordinata točaka A i B. Nju nam daje
prikaz vektora pomoću radijus vektora njegove krajnje i početne točke:
Ð→ Ð→ Ð→
AB = OB − O A
Raspišemo li ovu relaciju po komponentana dobivamo:

6.1. Vektori 435
Formula za vektor s poznatim početkom i krajem
Ð→ Ð
→ Ð
→ Ð
→
Za točke A ( x A , yA , z A ) i B( xB , yB , zB ) je AB = ( xB − x A ) i + ( yB − yA ) j + ( zB − z A ) k .
B( xB , yB , zB )
Ð→ Ð
→ Ð
→ Ð
→
AB = ( xB − x A ) i + ( yB − yA ) j + ( zB − z A ) k
A ( x A , yA , z A )
Jednostavno rečeno, koordinate vektora su razlike koordinata njegove krajnje i početne

točke.
Ð→ Ð
→ Ð
→ Ð
→ Ð
→ Ð
→ Ð
→
Npr, za A (1, 2, 3) i B(3, −2, 1) je AB = (3 − 1) i + (−2 − 2) j + (1 − 3) k = 2 i − 4 j − 2 k .
Primjer 6.1.10. Odredimo četvrti vrh D paralelograma ABCD kojemu su poznati vrhovi
A (−2, 1), B(2, 2) i C (3, 6) (kad se nalazimo u ravnini ne pišemo treću koordinatu koja je stalno
jednaka nuli).
Ð→ Ð
→ Ð
→
Rješenje: Odrediti točku D ( x, y) znači odrediti njen radijus-vektor OD = x i + y j . To ćemo
učiniti primjenjujući vektorski račun.
y C
D
5
4
3
2
B
1
A
x
−3 −2 O 1 2 3
Ð→ Ð→ Ð→ Ð→ Ð→ Ð
→ Ð → Ð
→ Ð
→ Ð → Ð →
OD = O A + AD = O A + BC = −2 i + j + (3 − 2) i + (6 − 2) j = − i + 5 j
Dakle, D = D (−1, 5). Y
Vektor smo pomnožili brojem tako da smo mu svaku koordinatu pomnožili brojem, a
vektore smo zbrojili tako da smo im odgovarajuće koordinate zbrojili. Jedinični vektori su
nam služili jedino kao orijentiri koje koordinate treba množiti ili zbrajati, a stvarno smo
računali s koordinatama. Zato ćemo koristiti jednostavniji zapis vektora. Npr. umjesto
Ð
→ Ð → Ð → Ð
→ Ð → Ð →
3 i − 2 j + 3 k pisat ćemo (3, −2, 3), a umjesto 2 i + j − 3 k (2, 1, −3). U ovom zapisu računanje
je jednostavnije. Npr.
Ð
→ Ð
→ Ð
→ Ð
→ Ð
→ Ð
→
2(3 i − 2 j + 3 k ) + 3(2 i + j − 3 k ) =
= 2(3, −2, 3) + 3(2, 1, −3) = (6, −4, 6) + (6, 3, −9) = (12, −1, −3)
Kraći zapis vektora i operacija s njima
Ð
→ Ð
→ Ð
→
a x i + a y j + a z k = (a x , a y , a z )
(a x , a y , a z ) + ( b x , b y , b z ) = (a x + b x , a y + b y , a z + b z )
α(a x , a y , a z ) = (αa x , αa y , αa z )
Primjer 6.1.11. Izračunajmo: 2(1, 2, 3) − 3(1, 0, −1).
Rješenje: 2(1, 2, 3) − 3(1, 0, −1) = (2, 4, 6) − (3, 0, −3) = (−1, 4, 9). Y
Ubuduće ćemo koristiti ovaj kraći zapis. Ako se netko "izgubi" u tom zapisu samo se treba
podsjetiti da je to skraćeni zapis prikaza vektora pomoću koordinata i tada bi mu moralo biti
jasno kako se dalje računa.
6.1.6 Skalarni produkt
Pomoću zbrajanja vektora i množenja vektora brojem ne možemo opisati koliko je vektor dug
i koliki je kut izmed̄u dva vektora. Te najznačajnije geometrijske mjere dat će nam sljedeća
Ð
→
operacija s vektorima, skalarni produkt. To je operacija koja na ulaz uzme dva vektora Ð →
a i b,
Ð→
a na izlaz "izbaci" broj Ð
→
a ⋅ b . Broj dobijemo tako da jedan vektor okomito projeciramo na drugi
vektor. Kad su vektori na istom pravcu pomnožimo ih kao što se množe brojevi. Evo nekoliko
tipičnih situacija:
Ð
→
b
Ð
→ Ð→
Ð
→ a ⋅ b = 2⋅3 = 6
a
6.1. Vektori 437
Ð
→
b
Ð
→ Ð→
Ð
→ a ⋅ b = 2 ⋅ (−3) = −6
a
Ð
→
b
Ð
→ Ð→
Ð
→ a ⋅ b = 2⋅3 = 6
a
Ð
→
b
Ð
→ Ð→
Ð
→ a ⋅ b = 2 ⋅ (−3) = −6
a
Već smo spominjali da je rad W na putu s stalne sile F koja je duž puta jednak W = F ⋅ s
Sila i pomak su vektori. Kad sila nije duž pomaka tad samo njena projekcija duž pomaka
Ð
→
vrši rad. Dakle, rad je skalarni produkt sile F i pomaka Ð
→
s:
Ð
→ Ð
→ →
F W = F ⋅Ð
s
Ð
→
s
Skalarni produkt
Ð
→ Ð
→
Skalarni produkt vektora Ð
→
a i vektora b je broj kojeg označavamo Ð
→
a ⋅ b i koji je jednak
Ð
→ Ð→ → Ð →
a ⋅ b = ∣Ð
a ∣ ⋅ ∣ b ∣ ⋅ cos α
gdje je α kut izmed̄u vektora (ako je jedan vektor nul vektor tad možemo uzeti bilo koji
kut).
Geometrijski gledano to je umnožak duljine jednog vektora i duljine okomite projekcije

drugog vektora na prvi vektor, s predznakom + ako je projekcija u smjeru prvog vektora, a
s predznakom − ako je projekcija u suprotnom smjeru:
Ð
→
b Ð
→ Ð→ → Ð
a ⋅ b = ∣Ð
→
a ∣ ⋅ ∣ b ∣ ⋅ cos α
α
Ð
→
a
Skalarni produkt ima jednostavna svojstva analogna svojstvima množenja brojeva:
Svojstva skalarnog produkta
Ð→ Ð → →
1. Ð
→
a ⋅ b = b ⋅Ð
a
Ð→ → Ð Ð→ → Ð
2. Ð
→
a ⋅( b +Ð
c )= →
a ⋅ b +Ð
a⋅→
c
Ð
→ Ð
→ Ð
→
3. (αÐ
→
a )⋅ b = Ð
→
a ⋅ (α b ) = α(Ð
→
a ⋅ b)
No neka svojstva su drugačija. Npr. ne vrijedi asocijativnost, ne smijemo kratiti i nema

dijeljenja:
Ð
→ Ð→ → Ð→ → Ð→ → Ð Ð→ → Ð→
a ⋅( b ⋅Ð
c ) ≠ (Ð
→
a ⋅ b )⋅Ð
c, Ð
→
a ⋅ b =Ð
a⋅→
c ↛ b =Ð
c, Ð
→
a ∶ b nema smisla
Uz dodatnu pažnju na redoslijed operacija i izbjegavanje dijeljenja računanje skalarnog

produkta je isto kao i računanje običnog množenja brojeva.
Navedena svojstva skalarnog produkta mogu se dokazati iz njegove definicije i nekih

očiglednih svojstava okomite projekcije.
Primjer 6.1.12. Dokažimo da i za skalarni produkt vrijede formule za kvadrat zbroja i kvadrat
razlike.
Rješenje:
Ð→ Ð→ → Ð → → Ð Ð→ Ð → → Ð → Ð → →2 Ð Ð→ Ð →
a + b )2 = (Ð
(Ð
→ →
a + b ) ⋅ (Ð
a + b)=Ð
a⋅→
a +Ð
→
a ⋅ b + b ⋅Ð
a + b ⋅ b =Ð a ⋅ b + b2
a +2→
Ð→ → Ð → → Ð Ð→ Ð → → Ð → Ð → →2 Ð →
(Ð
→
a + b ) ⋅ (Ð
a − b)=Ð
a⋅→
a +Ð
→
a ⋅ b − b ⋅Ð a − b2
a − b ⋅ b =Ð Y
Ova pravila će nam dati i postupak računanja skalarnog produkta pomoću koordinata
Ð
→ Ð
→ Ð→ Ð → Ð
→ Ð
→ Ð→
vektora. Neka je Ð→
a = a x i + a y j + a z k i b = b x i + b y j + b z k . Po navedenim svojstvima
množenje ćemo svesti na množenje komponenti:
Ð
→ Ð→ Ð
→ Ð → Ð
→ Ð →
a ⋅ b = a x b x i ⋅ i + a x b y i ⋅ j + ...
Ð → Ð
→ Ð →
Tako se sve svodi na množenje jediničnih vektora i , j i k . Iz definicije imamo da je umnožak
Ð
→ Ð→ Ð → Ð →
svakog od njih sa samim sobom jednak 1 (npr. i ⋅ i = ∣ i ∣ ⋅ ∣ i ∣ cos 0○ = 1) a umnožak različitih
Ð
→ Ð
→ Ð
→ Ð
→
jednak nuli (npr. i ⋅ j = ∣ i ∣ ⋅ ∣ j ∣ cos 90○ = 0). Tako dobijemo da je umnožak
6.1. Vektori 439
Ð
→ Ð→
a ⋅ b = ax bx + a yb y + az bz
Računanje skalarnog produkta:
(a x , a y , a z ) ⋅ ( b x , b y , b z ) = a x b x + a y b y + a z b z
Ð
→ Ð
→ Ð
→
a) (1, 2, 3) ⋅ (4, −1, −2) b) (2Ð
→
a + 3 b )(3Ð
→
a − 2 b ) za Ð
→
a = (1, 2, 2), b = (1, 1, 0)
Rješenje:
a) (1, 2, 3) ⋅ (4, −1, −2) = 1 ⋅ 4 + 2 ⋅ (−1) + 3 ⋅ (−2) = −4
b) Jedan način je da prvo sredimo, pa onda uvrstimo vrijednosti, a drugi je da odmah

uvrstimo vrijednosti i redom računamo. Evo drugog načina:
(2 ⋅ (1, 2, 2) + 3 ⋅ (1, 1, 0))(3 ⋅ (1, 2, 2) − 2 ⋅ (1, 1, 0)) = ((2, 4, 4) + (3, 3, 0))((3, 6, 6) − (2, 2, 0)) =
= (5, 7, 4) ⋅ (1, 4, 6) = 5 ⋅ 1 + 7 ⋅ 4 + 4 ⋅ 6 = 57 Y
Vidjeli smo da skalarni produkt ima jednostavna pravila i jednostavno se računa. No njegov
pravi značaj je u tome da se pomoću njega jednostavno dobivaju osnovne mjere, duljina vektora
i kut med̄u vektorima, te okomita projekcija. Pogledamo li skalarni produkt vektora sa samim
sobom
Ð
→
a ⋅Ð
→
a = ∣Ð
→
a ∣ ⋅ ∣Ð
→
a ∣ ⋅ cos 0
vidimo da je on jednak produktu njegovog iznosa sa samim sobom
Ð
→
a ⋅Ð
→
a = ∣Ð
→
a ∣ ⋅ ∣Ð
→
a∣
Odatle možemo izraziti iznos vektora pomoću skalarnog produkta:

√Ð √
∣Ð
→
a∣= → a = a2 + a2 + a2 .
a ⋅Ð
→
x y z
Sad iz definicije skalarnog produkta možemo dobiti i kut med̄u nenultim vektorima:
Ð
→ Ð→
a⋅b
cos α = Ð→
∣Ð
→
a ∣⋅∣ b ∣
Mjere dužine i kuta

√Ð √
∣Ð
→
a∣= → a = a2 + a2 + a2
a ⋅Ð
→
x y z
Ð
→ Ð→
a⋅b
cos α = Ð→
∣Ð
→
a ∣⋅∣ b ∣
Ð
→
Primjer 6.1.14. Izračunajmo duljine vektora Ð
→
a = (2, 3, −1) i b = (3, 1, 2) te kut med̄u njima.
Rješenje:
√Ð √ √
∣Ð
→
a∣= → a = 22 + 32 + (−1)2 = 14,
a ⋅Ð
→
Ð→ √Ð → Ð → √ √
∣ b ∣ = b ⋅ b = 32 + 12 + 22 = 14,
a kut med̄u vektorima je
Ð
→ Ð→
a⋅b (2, 3, −1) ⋅ (3, 1, 2) 2 ⋅ 3 + 3 ⋅ 1 − 1 ⋅ 2 7 1
cos α = → = √ √ = = = → α = 60○ Y
Ð→ Ð
∣ a ∣⋅∣ b ∣ 14 ⋅ 14 14 14 2
Sad možemo računati i smjer vektora. Naime svakom vektoru Ð →a možemo pridružiti
Ð
→
a
jedinični vektor u njegovom smjeru Ð
a→0 = Ð . Taj vektor i na odred̄eniji način mjeri smjer
∣→
a∣
vektora jer su mu koordinate upravo kosinusi kutova što ih zatvara s koordinatnim osima.
Ð
→
Naime pomnožimo li ga npr. s i dobit ćemo
Ð Ð
→ Ð
→ Ð→ Ð →
a→0 = a 0x i + a 0y j + a 0z k ∣ ⋅ i →
Ð
→ Ð
→ Ð
→ Ð
→
a 0x = Ð
a→0 ⋅ i = ∣Ð
a→0 ∣ ⋅ ∣ i ∣ cos(∠Ð
a→0 , i ) = cos(∠Ð
a→0 , i )
Jedinični vektor smjera
Ð
→
a Ð
→ Ð
→ Ð→
Ð
a→0 = Ð = cos α i + cos β j + cos γ k
→
∣a∣
gdje su α, β i γ kutovi što ih vektor Ð

→
a zatvara s koordinatnim osima.
6.1. Vektori 441
Primjer 6.1.15. Nad̄imo kosinuse kutova što ih vektor Ð

→
a = (1, 2, 3) zatvara s koordinatnim
osima.
Rješenje:
Ð→
a (1, 2, 3) (1, 2, 3) (1, 2, 3) 1 2 3
Ð
→
a0 = Ð = =√ = √ = (√ , √ , √ )
∣ a ∣ ∣(1, 2, 3)∣
→ 2
1 +2 +32 2 14 14 14 14
1 2 3
Tako su kosinusi kutova s x, y i z osi redom √ , √ , √ . Y
14 14 14
Pomoću skalarnog produkta jednostavno možemo ispitati okomitost vektora, jer je tada kut
med̄u njima 90○ pa je kosinus kuta jednak nuli i skalarni produkt je nula.
Okomitost vektora
Ð
→ Ð→ Ð→ Ð → →
Dva su nenulta vektora Ð
→
a i b okomita (pišemo Ð
→
a ⊥ b ) upravo onda kad je Ð
→
a ⋅ b = b ⋅Ð
a.
Ð
→
Primjer 6.1.16. Ispitajmo jesu li vektori Ð
→
a = (2, −4, −5) i b = (3, 4, −2) okomiti.
Rješenje:
Ð
→ Ð→
a ⋅ b = (2, −4, −5) ⋅ (3, 4, −2) = 2 ⋅ 3 − 4 ⋅ 4 + 5 ⋅ 2 = 0, pa su vektori okomiti. Y
Pomoću vektora možemo izračunati i okomitu projekciju jednog vektora na drugi:
Ð
→
a
α
∣Ð
→
a ∣ ⋅ cos α Ð
→
b
Projekciju možemo gledati kao broj (skalarna projekcija) ili kao vektor (vektorska projek-
Ð
→ Ð
→
Ð→ a⋅b Ð→ Ð →
cija). Iz izraza ∣ a ∣ ⋅ cos α = Ð→ = a ⋅ b0 vidimo da je skalarna projekcija skalarni produkt
∣b∣
vektora kojeg projeciramo s jediničnim vektorom smjera na koji projeciramo. Vektorsku
projekciju dobijemo tako da tom broju pridružimo smjer vektora na koji smo projecirali:
Ortogonalna projekcija
Ð
→
skalarna projekcija vektora b na vektor Ð
→
a:
Ð
→
Ð
→ → Ð
Ð →
a⋅b
a ⋅ b0 = Ð→
∣b∣
Ð
→
vektorska projekcija vektora b na vektor Ð
→
a:
Ð→ Ð →
Ð→ Ð
→ Ð → (Ð →
a ⋅ b)b
( a ⋅ b0 )b0 = Ð→
∣ b ∣2
Ð
→
Primjer 6.1.17. Nad̄imo skalarnu i vektorsku projekciju vektora Ð
→
a = (2, 1, 3) na vektor b =
(3, 4, 0).
Rješenje: Skalarna projekcija je
Ð
→ Ð→
a ⋅ b (2, 1, 3) ⋅ (3, 4, 0) 10 10
→ = =√ = = 2.
Ð
∣b∣ ∣(3, 4, 0)∣ 25 5
Vektorska projekcija je
Ð→ Ð
→
(Ð
→
a ⋅ b)b (3, 4, 0) 2 6 8
→ 2 = 2 ⋅ ∣(3, 4, 0)∣ = 5 (3, 4, 0) = ( 5 , 5 , 0)
Ð Y
∣b∣
Ð
→ Ð
→ Ð
→
Napravimo li skalarnu projekciju vektora Ð
→
a = a x i + a y j + a z k = (a x , a y , a z ) na x-os
Ð
→ Ð→ Ð
→ Ð
→ Ð→ Ð →
a ⋅ i = (a x i + a y j + a z k ) ⋅ i = a x
dobit ćemo x-koordinatu vektora. Analogno bismo dobili i za druge projekcije. Dakle,
koordinate vektora su njegove skalarne projekcije na koordinatne osi.
Pomoću skalarnog produkta možemo mjeriti geometrijske veličine.
Primjer 6.1.18. Za trokut kojem su vrhovi u A (1, 2, 0), B(0, 1, 2) i C (1, 1, 1) nad̄imo duljinu
stranice nasuprot vrhu A , kut kod vrha A i duljinu težišnice iz vrha A .
Rješenje:
6.1. Vektori 443
P
A
Ð→
Stranica nasuprot vrhu A je stranica BC . Njena duljina je duljina vektora BC :
Ð→ Ð→ Ð→ √
∣BC ∣ = ∣OC − OB∣ = ∣(1, 1, 1) − (0, 1, 2)∣ = ∣(1, 0, −1)∣ = 2
Ð→ Ð→
Kut α kod vrha A je kut izmed̄u vektora AB i AC :
Ð→ Ð→ Ð→
AB = OB − O A = (0, 1, 2) − (1, 2, 0) = (−1, −1, 2)
Ð→ Ð→ Ð→
AC = OC − O A = (1, 1, 1) − (1, 2, 0) = (0, −1, 1)
Ð→ Ð→ √
AB ⋅ AC (−1, −12) ⋅ (0, −1, 1) 1+2 3 3 3
cos α = Ð→ Ð→ = =√ √ =√ = √ =
∣ AB∣ ⋅ ∣ AC ∣ ∣(−1, −1, 2)∣ ⋅ ∣(0, −1, 1)∣ 6⋅ 2 12 2 3 2
→ α = 30○
Težišnica spaja vrh A i polovište P nasuprotne stranice:
Ð→ Ð→ 1 Ð→ 1 1 1 1 3
AP = AB + BC = (−1, −1, 2) + (1, 0, −1) = (−1, −1, 2) + ( , 0, − ) = (− , −1, ) →
2 2 2 2 2 2
√ √
Ð→ 1 3 1 9 14
∣ AP ∣ = ∣(− , −1, )∣ = +1+ = Y
2 2 4 4 2
U fizici pomoću skalarnog produkta možemo jednostavno naći rad sile i komponente sile
duž zadanih smjerova.
Rad sile
Ð
→ Ð
→ →
Rad sile F pri ravnom pomaku Ð
→
s je W = F ⋅ Ð
s.
Ð
→ Ð
→ →
F W = F ⋅Ð
s
Ð
→
s
Ð
→
Primjer 6.1.19. Nad̄imo rad sile F = (−2, 1, 3)N pri ravnom pomaku tijela od točke A =
(3, 1, 2)m do točke B = (4, 0, −2)m.
Rješenje:
→ Ð→ Ð
Ð → Ð→ Ð→
W = F ⋅ AB = F ⋅ (OB − O A ) = (−2, 1, 3)N⋅((4, 0, −2)m−(3, 1, 2)m) =
(−2, 1, 3)N⋅(1, −1, −4)m= −15Nm= −15 J
gdje je J = Joule, jedinica za energiju. Negativan rad znači da je sila na tom putu uzimala tijelu
energiju. Y
Ð
→
Primjer 6.1.20. Rastavimo silu F = (−2, 1, 3) na komponente duž vektora Ð
→
a = (2, 1, 2) i okomito
na taj smjer.
Ð
→
Rješenje: Komponenta F∥ paralena vektoru Ð
→
a je vektorska projekcija sile u smjeru tog
vektora:
Ð
→ → Ð
→ (F ⋅Ð
Ð a )⋅ →
a ((−2, 1, 3) ⋅ (2, 1, 2)) 3 2 1 2
F∥ = = 2
(2, 1, 2) = (2, 1, 2) = ( , , )
Ð
→
∣a∣ 2 (2, 1, 2) 9 3 3 3
Ð
→ Ð
→ Ð→
S obzirom da zbroj komponenti mora dati ukupnu silu F = F∥ + F⊥ druga komponenta je
Ð→ Ð → Ð → 2 1 2 8 2 7
F⊥ = F − F∥ = (−2, 1, 3) − ( , , ) = (− , , ) Y
3 3 3 3 3 3
6.1.7 Vektorski produkt
Rastezanjem i zbrajanjem dva vektora dobivamo sve vektore u ravnini odred̄enoj s ta dva
vektora (ako nisu kolinearni). Skalarni produkt nam daje mjere duljina i kutova u toj ravnini.
Nedostaje operacija koja bi dvama vektorima pridružila vektor izvan ravnine. Upravo to radi
vektorski produkt vektora.
6.1. Vektori 445
Vektorski produkt vektora
Ð
→ Ð
→
Neka su Ð
→
a i b nekolinearni vektori. Njihov vektorski produkt je vektor Ð
→
a × b koji je
Ð
→
1) okomit na ravninu odred̄enu s vektorima Ð
→
a i b,
2) usmjeren na onu stranu ravnine na koju pokazuje palac desne ruke postavljene tako da
Ð
→
ostali prsti pokazuju rotaciju od vektora Ð
→
a prema vektoru b za kut manji od ispruženog
kuta,
Ð
→
3) iznos mu je jednak površini paralelograma odred̄enog vektorima Ð
→
a i b:
Ð
→ Ð
→
a×b
Ð
→
b Ð Ð→
∣→
a × b∣=P
Ð
→
a
Ako su vektori kolinearni tad je vektorski produkt jednak nul-vektoru:
Ð
→ Ð→ → Ð→ Ð →
a∥ b →Ð
a×b = 0
Tako nam vektorski produkt daje i smjer iz ravnine i mjeru površine
Ð
→ Ð
→ Ð
→
P◇ = ∣Ð
→
a × b ∣ = ∣Ð
→
a ∣∣ b ∣ sin(∠Ð
→
a, b)
Ovako definiranom vektorskom produktu doprinosi samo komponenta vektora koja je

okomita na drugi vektor
Ð
→ Ð→ → Ð → → Ð →
a × b =Ð
a⊥× b =Ð
a × b⊥
Bitno pravilo u kojem se ovo množenje razlikuje od množenja brojeva je komutativnost. To

sad ne vrijedi, ali vrijedi tzv. antikomutativnost:
Svojstva vektorskog produkta
Ð→ Ð → →
1. Ð
→
a × b = − b ×Ð
a (antikomutativnost)
Ð→ → Ð Ð→ → Ð
2. Ð
→
a ×( b +Ð
c )= →
a × b +Ð
a×→
c
Ð→ Ð→ Ð→
3. Ð
→
a × (α b ) = (αÐ
→
a ) × b = α(Ð
→
a × b)
Ð→ Ð → → Ð → Ð→
4. Ð
→
a × b = 0 ↔Ð
a ∥ b , specijalno Ð
→
a ×Ð
→
a = 0
Dakle što se tiče množenja brojem i množenja zagrada radimo istu algebru kao i kod
brojeva, med̄utim moramo paziti na redoslijed faktora. Zbog toga na primjer ne vrijede
standardne formule za kvadrat zbroja i razliku kvadrata:
Ð→ Ð→ Ð →
(Ð
→
a + b ) × (Ð
→
a + b ) = 0 jer imamo produkt vektora sa samim sobom
Ð→ Ð→ → Ð Ð→ Ð → → Ð →Ð→ Ð → →
(Ð
→
a + b ) × (Ð
→
a − b)=Ð
a×→
a −Ð
→
a × b + b ×Ð
a − b b = 2 b ×Ð
a
Pravila za vektorski produkt će nam pokazati kako računati vektorski produkt pomoću
komponenti vektora:
Ð
→ Ð→ Ð
→ Ð
→ Ð→ Ð
→ Ð
→ Ð→ Ð
→ Ð → Ð
→ Ð →
a × b = (a x i + a y j + a z k ) × ( b x i + b y j + b z k ) = a x b x i × i + a x b y i × j + . . .
Ð → Ð
→ Ð →
Tako se računanje svodi na vektorski produkt jediničnih vektora i , j i k . Produkt svakog od
njih sa samim sobom jednak je nul vektoru. Produkt različitih čitatelj može otkriti na osnovi
definicije vektorskog produkta koristeći sljedeću sliku.
z
Ð
→
k
y
Ð
→ Ð
→
i j
x
Ð
→ Ð
→ Ð
→ → Ð
Ð → Ð
→
Npr. i × j = k , a i × k = − j . Postoji jednostavno pravilo za pamćenje ovih umnožaka.
Jedinične vektore nacrtamo redom u krug:
Ð
→ Ð
→
k j
+ −
Ð
→
i
6.1. Vektori 447
Kad trebamo pomnožiti dva jedinična vektora, idemo po kružnici od jednog prema drugom.
Rezultat je treći vektor s predznakom + ako smo išli u pozitivnom smjeru, a s predznakom −
Ð
→ Ð → Ð→ Ð→ Ð→
ako smo išli u negativnom smjeru. Tako je npr. k × j = − i jer smo od k prema j išli u
negativnom smjeru po kružnici.
Sad možemo nastaviti računanje:
Ð
→ Ð→ Ð
→ Ð
→ Ð→ Ð
→ Ð
→ Ð→ Ð
→ Ð → Ð
→ Ð → Ð→ Ð →
a × b = (a x i + a y j + a z k )×( b x i + b y j + b z k ) = a x b x i × i + a x b y i × j + a x b z i × k + ... =
Ð→ Ð→ Ð
→
= 0 + a x b y k − a x b z j + ...
Uporniji čitatelj može provjeriti da bi ovo računanje na kraju dalo sljedeći izraz:
Ð
→ Ð→ Ð
→ Ð
→ Ð→
a × b = (a y b z − a z b y ) i − (a x b z − a z b x ) j + (a x b y − a y b x ) k
U zagradama je ista kombinacija brojeva. Takva kombinacija 4 broja zove se determinanta

drugog reda. Preciznije, drugog reda je funkcija koja tablici brojeva
a b
[ ]
c d
(u sljedećem ćemo poglavlju ovakvu tablicu zvati matricom i preciznije opisati što pod tim
a b
podrazumijevamo) pridružuje broj kojeg označavamo ∣ ∣:
c d
a b
∣ ∣ = ad − bc
c d
Pomoću nje možemo izraz za vektorski produkt napisati uniformnije
Ð→ a y az Ð→ a az Ð→ a ay Ð →
Ð
→
a × b =∣ ∣ i −∣ x ∣ j +∣ x ∣k
b y bz bx bz bx b y
Ali i ovakva kombinacija se često javlja i zove se determinanta trećeg reda:
RRRÐ → Ð → Ð →RR
RRR i j k RR
RRRa x a y a z RRRRR = ∣a y a z ∣ i − ∣a x a z ∣ j + ∣a x a y ∣ k
Ð→ Ð
→ Ð→
RRR RR b y b z bx bz bx b y
RR b x b y b z RRR
Ð
→
Vidimo da vektor i množimo s determinantom tablice koju dobijemo iz početne tablice
Ð→
"brisanjem" stupca i retka u kojem se nalazi vektor i . Tu determinantu zovemo subdeter-
Ð→
minantom vektora i . Isto uradimo i s drugim jediničnim vektorima i dobijene umnoške s
odgovarajućim predznakom zbrojimo. Znajući kako se računaju determinante drugog i trećeg
reda sad možemo jednostavno zapisati pravilo za računanje vektorskog produkta:
Računanje vektorskog produkta:
RRR i j k RR
R
(a x , a y , a z ) ⋅ (b x , b y , b z ) = RRa x a y a z RRRR
R
RRR RR
RR b x b y b z RRR
Ð
→ Ð
→
Primjer 6.1.21. Izračunajmo vektorski produkt Ð
→
a × b za zadane vektore Ð
→
a i b:
Ð
→ Ð
→
a) Ð
→
a = (1, 2, 3), b = (4, 5, 6) b) Ð
→
a = (1, −2, −1), b = (1, −1, 2)
Rješenje:
RRRÐ → Ð
→ Ð →R
RRR i j k RRR
R 2 3Ð → 1 3Ð → 1 2Ð →
a) (1, 2, 3) × (4, 5, 6) = RRR 1 2 3 RRRR = ∣ ∣ i −∣ ∣ j +∣ ∣k=
RRR R 5 6 4 6 4 5
RR 4 5 6 RRRR
Ð
→ Ð
→ Ð→ Ð→ Ð → Ð →
= (2 ⋅ 6 − 3 ⋅ 5) i − (1 ⋅ 6 − 3 ⋅ 4) j + (1 ⋅ 5 − 2 ⋅ 4) k = −3 i + 6 j − 3 k = (−3, 6, −3)
b) (1, −2, −1) × (1, −1, 2) =

RRRÐ → Ð
→ Ð → RR
RRR i j k RR
R −2 −1 Ð → 1 −1 Ð → 1 −2 Ð →
= RRR 1 −2 −1RRRR = ∣ ∣ i −∣ ∣ j +∣ ∣k=
RRR R −1 2 1 2 1 −1
RR 1 −1 2 RRRR
Ð→ Ð
→ Ð→ Ð
→ Ð → Ð →
= (−2 ⋅ 2 − 1 ⋅ 1) i − (1 ⋅ 2 − 1 ⋅ 1) j + (−1 ⋅ 1 + 2 ⋅ 1) k = −5 i − 3 j + k = (−5, −3, 1) Y
Primjer 6.1.22. Izračunajmo površinu paralelograma odred̄enog vektorima Ð

→
a = (3, −4, −1) i
Ð
→
b = (2, −3, 0).
Ð
→ Ð
→
Rješenje: Površina paralelograma je ∣Ð
→
a × b ∣. Prvo ćemo izračunati Ð
→
a × b:
RRRÐ → Ð
→ Ð → RR
i j k RR
Ð
→ Ð→ R
R R −4 −1 Ð→ 3 −1 Ð → 3 −4 Ð →
a × b = (3, −4, −1) × (2, −3, 0) = RRRR 3 −4 −1RRRR = ∣ ∣ i −∣ ∣ j +∣ ∣ k = (−3, −2, −1)
RRR R −3 0 2 0 2 −3
RR 2 −3 0 RRRR
√ √
Površina je tako ∣(−3, −2, −1)∣ = 9+4+1 = 14 Y
Primjer 6.1.23. Nad̄imo površinu trokuta s vrhovima A (2, −1, 3), B(1, 2, 4) i C (3, 1, 1).
6.1. Vektori 449
Ð→ Ð→
Rješenje: Od dvije stranice ćemo napraviti vektore, recimo AB i AC :
Ð→
AB = (1, 2, 4) − (2, −1, 3) = (−1, 3, 1)
Ð→
AC = (3, 1, 1) − (2, −1, 3) = (1, 2, −2)
Površina trokuta odred̄enog tim vektorima je upola manja od površine paralelograma odred̄e-
nog tim vektorima:
1 1 Ð→ Ð→
P△ = P◇ = ∣ AB × AC ∣
2 2
Izračunajmo prvo vektorski produkt:
RRR Ð → Ð
→ Ð → RR
Ð→ Ð→ R i j k RR
RRR R
AB × AC = (−1, 3, 1) × (1, 2, −2) = RR−1 3 1 RRRR =
RRR R
RR 1 2 −2RRRR
3 1 Ð → −1 1 Ð → −1 3 Ð →
=∣ ∣ i −∣ ∣ j +∣ ∣ k = (−8, −1, −5)
2 −2 1 −2 1 2
√ √
1 90 3 10
Površina trokuta je ∣(−8, −1, −5)∣ = = . Y
2 2 2
Mnoge fizikalne veličine se izražavaju vektorskim produktom. Jedna takva veličina je

moment sile.
Moment sile
Ð
→ Ð
→
Moment M sile F s hvatištem u točki H u odnosu na oslonac O je
→ ÐÐ→ Ð
Ð →
M = OH × F
Ð
→
F → ÐÐ→ Ð
Ð →
M = OH × F
H
Od
Iznos momenta sile se obično definira kao umnožak iznosa sile i kraka sile d (udaljenosti
oslonca pravca na kojem djeluje sila). To je u skladu s gornjom definicijom jer na vektorski
ÐÐ→ Ð
→
produkt utječe samo komponenta vektora OH koja je okomita na vektor F .
Ð
→
Primjer 6.1.24. Koliki je moment sile F = (1, −2, 0) s hvatištem u H (1, 1, 1) u odnosu na
oslonac O (2, −1, 3) ?
Rješenje:
→ ÐÐ→ Ð
Ð →
M = OH × F = ((1, 1, 1) − (2, −1, 3)) × (1, −2, 0) = (−1, 2, −2) × (1, −2, 0) =
RRR Ð → Ð
→ Ð → RR
RRR i j k RR
R 2 −2 Ð → −1 −2 Ð → −1 2 Ð →
= RRR−1 2 −2RRRR = ∣ ∣ i −∣ ∣ j +∣ ∣ k = (−4, −2, 0) Y
RRR R −2 0 1 0 1 −2
RR 1 −2 0 RRRR
6.1.8 Mješoviti produkt
Preostala nam je još jedna značajna geometrijska mjera, mjera volumena tijela. Za to nam
ne treba nova vektorska operacija, već samo kombinacija postojećih. S tri nekomplanarna
vektora (tri vektora koja ne leže u istoj ravnini) odred̄en je paralelepiped, prizma kojoj su
plohe paralelogrami:
Ð
→
c
Ð
→
b
Ð
→
a
Iz geometrije je poznato da je volumen paralelepipeda jednak umnošku površine osnovice i
Ð→ Ð→
visine. Površina osnovice je P = ∣Ð
→
a × b ∣, a visina je iznos projekcije vektora Ð
→
c na Ð
→
a × b,
RRR Ð
→ Ð
→R
R Ð
→ a × b RRRR
v = RR c ⋅ → RRRR:
R
RRR Ð
→ Ð
R ∣ a × b ∣ RR
Ð
→ Ð
→
a×b
Ð
→
c
v
Ð
→
b
Ð
→
a
6.1. Vektori 451
Tako je volumen jednak
RRR Ð
→ Ð
→ RR
R Ð
→ a × b RRR Ð → Ð→ → Ð Ð→
V = v ⋅ P = RRR c ⋅ Ð
→ R
R ⋅ ∣ a × b ∣ = ∣Ð
c ⋅(→
a × b )∣
RRR R
R ∣Ð
→
a × b ∣ RRR
Ð→
Ako gledamo sam broj Ð
→
c ⋅ (Ð
→
a × b ) on je pozitivan ako projekcija vektora Ð
→
c padne u smjeru
Ð
→
vektorskog produkta Ð →a × b , a negativan ako projekcija padne na suprotnu stranu. U prvom
Ð
→ →
slučaju kažemo da vektori Ð →
a, b i Ðc tvore desni sustav vektora (jer palac, kažiprst i srednjak
desne ruke postavljeni med̄usobno okomito tvore takav sustav), a u drugom da tvore lijevi
sustav vektora (jer palac, kažiprst i srednjak lijeve ruke postavljeni med̄usobno okomiti tvore
takav sustav). Zanimljivo je da nikakvim gibanjem ne možemo od desnog koordinatnog sustava
dobiti lijevi, dok je slika desnog sustava u ogledalu lijevi sustav.
Mješoviti produkt
Ð
→ Ð
→
Mješoviti produkt vektora Ð
→
a, b iÐ
→
c je broj (Ð
→
a × b )⋅Ð
→
c.
Tri vektora su komplanarna upravo onda kad im je mješoviti produkt jednak nuli.
Ako mješoviti produkt nije jednak nuli tad je njegov iznos jednak volumenu paralelepipeda
odred̄enog s ta tri vektora, a predznak mu govori tvore li tri vektora u zapisanom poretku
desni (predznak je pozitivan) ili lijevi sustav (predznak je negativan).
Ako vektorima u mješovitom produktu ciklički zamijenimo mjesta produkt ostaje isti a ako
dvama zamijenimo mjesta produktu se mijenja predznak.
Sad ćemo razviti formulu za računanje mješovitog produkta:
Ð→ → Ð → → Ð
(Ð
→
a × b )⋅Ð
c = ( b ×Ð
c )⋅ →
a = (( b x , b y , b z ) × ( c x , c y , c z )) ⋅ (a x , a y , a z ) =
RRR i j k RR
R
= RRR b x b y b z RRRR ⋅ (a x , a y , a z ) =
RRR R
RR c x c y c z RRRR
b y bz Ð → b b Ð → b by Ð → Ð
→ Ð
→ Ð→
= (∣ ∣ i − ∣ x z∣ j + ∣ x ∣ k )(a x i + a y j + a z k ) =
c y cz cx cz cx c y
b y bz b b b by
∣ ax − ∣ x z∣ a y + ∣ x ∣a =
cx c y z
=∣
c y cz cx cz
RRRa x a y a z RRR
R R
= RRRRR b x b y b z RRRRR
RRR c c c RRR
R x y zR
Računanje mješovitog produkta
RRRa x a y a z RRR
Ð→ Ð R R
( a × b ) ⋅ c = RRRRR b x b y b z RRRRR
Ð→ →
RRR c c c RRR
R x y zR
Ð
→
Primjer 6.1.25. Izračunajmo mješoviti produkt vektora Ð →
a = (1, 2, 1), b = (0, 1, 1) i Ð
→
c =
(1, −1, −1). Tvore li ti vektori lijevi ili desni sustav. Koliki je volumen paralelepipeda odred̄enog
tim vektorima?
Rješenje:
RRR1 2 1 RRR
Ð→ Ð R R 1 1 0 1 0 1
( a × b ) ⋅ c = RRRRR0 1 1 RRRRR = ∣
Ð→ → ∣⋅1−∣ ∣⋅2+∣ ∣⋅1 = 0+2−1 = 1
RRR1 −1 −1RRR −1 −1 1 −1 1 −1
R R
Dakle sustav je desni i odred̄uje paralelepiped jediničnog volumena. Y
Orijentacija
Nakon ove cjeline čitatelj treba razumjeti vektore i operacije s njima, njihov geometrijski
smisao i pravila računanja, znati postaviti problem pomoću vektora i izračunati rješenje.
Zadaci za vježbu
1. Za lik na slici koji je sastavljen od sukladnih rombova nad̄i
G F
E D
H
A B C
Ð→
a) koji su vektori jednaki vektoru AE ,
Ð→
b) koji su vektori istog smjera kao i vektor AB,
Ð→
c) koji su vektori istog iznosa kao vektor AG ?
6.1. Vektori 453
Ð
→
2. Za vektore Ð
→
a i b na slici
Ð
→
a
Ð
→
b
nacrtajte sljedeće vektore:

Ð
→ Ð
→ Ð
→ Ð
→ Ð
→
a) 3Ð
→
a −2 b b) −3(Ð
→
a −2 b ) c) 3[Ð
→
a − 2(Ð
→
a − b )] + 3[ b − (−Ð
→
a + b )]
Ð→ Ð
→ ÐÐ→ Ð→ Ð→ Ð→ Ð→ Ð→ Ð→ Ð→ Ð→ Ð→
3. Izrazi pomoću Ð
→
a = AB i b = AH vektore AC , CD , FE , HB, BD , CG , AF , HC i GD :
G F
E D
H
A B C
Ð→
4. Nad̄ite vektor AB gdje je
a) A (1, 0, 0), B(4, 2, 0), b) A (4, 0, −1), B(1, 0, 2) c) A (−1, −1, −1), B(3, 0, 0)
Ð
→
5. Za Ð
→
a = (2, −1, 3), b = (1, 1, −1) i Ð
→
c = (0, 0, 4) nad̄ite
Ð
→ Ð
→ Ð
→
a) Ð
→
a+b b) 3Ð
→
a − 2 b + 4Ð
→
c c) 3( b − 2Ð
→
c)
Ð
→
6. Za Ð
→
a = (2, −1, 3) i b = (1, 1, −1) riješite jednadžbe
Ð
→ Ð
→
a) 2(Ð
→
a −Ð
→
x = b − (Ð
→
x −Ð
→
a )) b) 2Ð
→
x + 5Ð
→
y =Ð
→
a,Ð
→
x + 3Ð
→
y= b
Ð
→ Ð
→ Ð
→
7. Kojom silom treba djelovati na česticu da bi se uravnotežilo djelovanje sila F1 , F2 i F3
koje iznose
Ð
→ Ð
→ Ð
→
a) F1 = (1, 3, −1), F2 = (5, 0, −2) i F3 = (0, −1, 3),
Ð
→ Ð
→ Ð
→
b) F1 = (3, 2, 1), F2 = (4, 1, 1) i F3 = (7, 1, 0)
Ð
→
8. Za Ð
→
a = (2, 1, 3), b = (1, 0, −4) i Ð
→
c = (3, −1, 2) nad̄ite
Ð
→ Ð→ → Ð→ → 2
a) Ð
→
a⋅b b) (Ð
→
a + b )⋅Ð
c c) (Ð
→
a + b +Ð
c)
Ð
→
9. Za vektore Ð
→
a = (1, −2, 1), b = (0, 1, 3) i Ð
→
c = (−1, 2, 4)
a) izračunajte duljinu vektora Ð

→
a i njegov jedinični vektor.
Ð
→
b) Izračunajte vektor 2Ð
→
a − b + 3Ð
→
c i njegovu duljinu.
Ð
→
10. Za vektore Ð
→
a = (1, 1, 0), b = (3, 2, 1) i Ð
→
c = (1, 0, 2) nad̄ite kut izmed̄u vektora
Ð
→ Ð
→ →
a) Ð
→
a i b b) Ð
→
a i b +Ð
c
11. Zadane su točke A (−2, 1, 0), B(1, −2, 1) i C (2, 2, 3).

Ð→ Ð→ Ð→ Ð→ Ð→ Ð→ Ð→ Ð→
a) Nad̄ite vektore AB, BC , C A , 2 AC − 3 AB, AB + BC + C A
b) Koja je od stranica trokuta ABC najdulja?
c) Koje su koordinate polovišta P stranice AB?
Ð→ Ð→
12. Vektoru Ð
→
a = AB + C A , A (0, 0, 1), B(3, 2, 1), C (4, 6, 5) i D (1, 6, 3) nad̄ite jedninični vektor.
Ð
→
13. Nad̄ite skalarnu projekciju vektora Ð
→
a u smjeru vektora b :
Ð
→ Ð
→
a) Ð
→
a = (4, 0, −3), b = (1, 1, 1) b) Ð
→
a = (−2, 3, −1), b = (4, −2, 0)
Ð
→
c) Ð
→
a = (8, 2, −3), b = (0.8, 0, 0.6)
14. Za trokut s vrhovima A (0, 0, 1) , B(1, 0, 2) i C (1, 1, 1) nad̄ite duljinu težišnice t a iz vrha
A.
Ð
→ Ð
→ → Ð
Ð → Ð→
15. Rastavite silu F = 2 i + 2 j + k na komponentu paralelnu vektoru AC i komponentu
Ð→
okomitu na AC , za A (1, 1, 2) i C (2, 3, 4). Ako sila djeluje na tijelo mase m = 1 nad̄ite
iznos akceleracije i kutove što ih akceleracija tvori s koordinatnim osima.
Ð
→
16. Nad̄ite rad sile F na ravnom putu od točke A do točke B:
Ð
→ Ð
→
a) F = (1, 2, 0), A (4, −7, 3), B(4, −7, 8), b) F = (3, −2, 4), A (8, −2, −3), B(−2, 0, 6)
Ð
→
17. Za vektore Ð
→
a = (1, 2, 0), b = (−3, 2, 0) i Ð
→
c = (2, 3, 4) nad̄ite
Ð
→ Ð
→ Ð→ → Ð→ →
a) Ð
→
a×b b) ∣Ð
→
a ×Ð
→
c∣ c) 3Ð
→
a ×5 b d) (Ð
→
a + b )×Ð
c e) (Ð
→
a × b )×Ð
c
18. Izračunajte površinu
a) paralelograma odred̄enog točkama

A (1, 1, 1), B(4, 4, 4), C (8, −3, 14), D (11, 0, 17)
b) trokuta odred̄enog točkama
A (1, 3, 2), B(3, −4, 2), C (5, 0, −5)
Ð
→
19. Nad̄ite moment oko točke O sile F s hvatištem u točki H ako je
Ð
→ Ð
→
a) F = (0, 0, 10), A (0, 0, 0), O (2, 2, 0) b) F = (3, 0, −6), A (0, −1, 4), O (4, 6, −1)
6.1. Vektori 455
20. Nad̄ite volumen paralelepipeda odred̄enog vektorima

Ð
→ Ð
→
a = (4, 9, −1), b = (2, 6, 0) i Ð
→
c = (5, −4, 2)
Ð
→
21. Izračunajte (Ð
→
a × b )⋅Ð
→
c ako je
Ð
→
a) Ð
→
a = (2, −1, −1), b = (1, 3, −1) i Ð
→
c = (1, 1, 4),
Ð
→
b) Ð
→
a = (3, −1, 0), b = (2, 0, 1) i Ð
→
c = (4, 2, 3)
c) Nad̄ite volumen paralelepipeda i tetraedra odred̄enog vektorima iz b) (volumen
tetraedra je 6 puta manji od volumena odgovarajućeg paralelepipeda)
Rješenja
Ð→ Ð→ Ð→ ÐÐ→ Ð→ ÐÐ→ Ð→ Ð→ Ð→ Ð→ Ð→ Ð→ ÐÐ→ ÐÐ→

1. a) BD i HF b) AC , HE , ED , HD i GF c) BF , FB, G A , AC , C A , HD i DH
Ð
→
2. a) 3Ð
→
a −2 b
Ð
→
3Ð
→
a −2 b
Ð
→ Ð
→
b a
Ð
→
b) −3Ð
→
a +6 b
Ð
→a
Ð
→
b
Ð→
−3Ð
→
a +6 b
Ð
→
c) 6 b
Ð
→
b
Ð→ Ð→ Ð
→ Ð→ Ð
→ Ð→ Ð
→ Ð→ Ð
→ Ð→ Ð
→ Ð→ Ð
→
3. AC = 2Ð→
a , CD = b , FE = − b , HB = Ð
→
a − b , BD = Ð
→
a + b , CG = −2Ð
→
a + 2 b , AF = Ð
→
a − b,
Ð→ Ð → Ð
→ Ð→ Ð→ Ð→
HC = 2 a − b , GD = 2 a − b
Ð→ Ð→ Ð→
4. a) AB = (3, 2, 0) b) AB = (−3, 0, 3) c) AB = (4, 1, 1)
5. a) (3, 0, 2) b) (4, −5, 27) c) (3, 3, −27)
6. a) Ð
→
x = (1, −2, 4) b) Ð
→
x = (1, −8, 14), Ð
→
y = (0, 3, −5)
7. a) (−6, −2, 0) b) (−14, −4, −2)
8. a) −10 b) 6 c) 37
√ → 1 −2 1 Ð
→ Ð
→ √
a ∣ = 6, Ð
9. a) ∣Ð
→ a0 = ( √ , √ , √ ) b) 2Ð
→
a − b + 3Ð
→
c = (−1, 1, 11), ∣2Ð
→
a − b + 3Ð
→
c ∣= 123
6 6 6
10. a) 19.1○ b) 38○
Ð→ Ð→ Ð→
11. a) AB = (3, −3, 1), BC = (1, 4, 2), C A = (−4, −1, −3),
Ð→ Ð→ Ð→ Ð→ Ð→
2 AC − 3 AB = (−1, 11, 3), AB + BC + C A = 0
Ð→ √
b) najdulja je stranica ∣C A ∣ = 26
1 1 1
c) P (− , − , )
2 2 2
√ √
2 2
12. Ð
a→0 = (0, ,− )
2 2
1 14
13. a) √ b) − √ c) 4.6
3 20
√
6
14.
2
→ 8 16 16 Ð→ 10 2 7 →
Ð 2 2 1
15. F∥ = ( , , ), F⊥ = ( , , − ), Ð
a = (2, 2, 1), ∣Ð
→
a ∣ = 3, Ð
a→0 = ( , , )
9 9 9 9 9 9 3 3 3
16. a) 0 b) 2
17. a) (0, 0, 8) b) 9 c) (0, 0, 120)

d) (16, 8, −14) e) (−24, 16, 0)
√ 1√
18. a) 4014 b) 3081
2
19. a) (−20, 20, 0) b) (42, −9, 21)
20. 50
21. a) 33 b) −4 c) 4 i 2/3
6.2. Sustavi linearnih jednadžbi i matrice 457
Ð
→ Ð→ Ð
→ → Ð Ð→
1. Za vektore Ð
→
a = (2, 1, −2), b = (1, −1, 2), Ð
→
c = (2, 1, 3), nad̄ite ∣2 b + 3Ð
→
a ∣, b × Ð
a, →
a ⋅ b, i
Ð→ → Ð √
( b ×Ð
c )⋅ →
a [ Rj. 69, (0, 6, 3), −3, −15]
2. Za trokut s vrhovima A (0, 0, 1) , B(1, 0, 2) i C (1, 1, 1) nad̄ite kut kod vrha C , stranicu c i
√ 1√
površinu. [Rj. 60○ , 2, 3]
2
Ð
→ Ð
→ → Ð
Ð →
3. Koliki je rad sile F = 2 i + 2 j − k na putu od točke A (1, 1, 2) do točke B(2, 3, 4)? Koliki
je moment te sile u odnosu na točku B ako joj je hvatište u točki A ? [Rj. 4, (6, −5, 2)]
6.2 Sustavi linearnih jednadžbi i matrice
Orijentacija
U ovoj cjelini je opisan Gaussov postupak rješavanja sustava linearnih jednadžbi. Uvedene
su matrice, objekti s neobičnom algebrom, koje nam, izmed̄u ostalog, pomažu i u rješavanju
sustava linearnih jednadžbi.
2.3.10 SUSTAVI JEDNADŽBI, 6.1 VEKTORI
6.2.1 Gaussov postupak
U poglavlju o jednadžbama govorili smo o sustavu dvije linearne jednadžbe s dvije nepoznanice
i o rješavanju metodom suprotnih koeficijenata. Promotrimo npr. sustav
3x + 2 y = 2
3 x − y = −4
Ideja metode suprotnih koeficijenata je da uz jednu nepoznanicu naštimamo suprotne koefici-

jente i jednadžbe zbrojimo. Na taj način ćemo dobiti jednu jednadžbu s jednom nepoznanicom.
U ovom slučaju ćemo gornju jednadžbu pomnožiti s −1:
3 x + 2 y = 2 ∣ ⋅ (−1)
3 x − y = −4
− 3 x − 2 y = −2
∣+
3 x − y = −4
− 3 y = −6
Iz dobijene jednadžbe lako dobijemo da je y = 2. Vrativši se u jednu od početnih jednadžbi dobit

2
ćemo da je x = − .
3
Ovo možemo uraditi i na nešto drugačiji način koji se pokazuje bržim i sistematičnijim kad
imamo više jednadžbi s više nepoznanica. Polazeći od sustava
3x + 2 y = 2
3 x − y = −4
prelazimo na novi sustav tako da prvu jednadžbu prepišemo a drugu promijenimo tako da joj
dodamo prvu pomnoženu s −1:
3 x + 2 y = 2 ∣ ⋅ (−1)
→
3 x − y = −4 ¾+
− 3 x − 2 y = −2
− 3 y = −6
2
Sad iz donje jednadžbe nad̄emo y = 2 i vrativši se u prvu nad̄emo x = − . Na ovaj način brže
3
eliminiramo nepoznanicu i pamtimo staru jednadžbu iz koje ćemo poslije otkriti nepoznanicu
koju smo eliminirali.
Prednost ovog sistematičnijeg pristupa dolazi na vidjelo kad imamo više jednadžbi s više
nepoznanica.
Primjer 6.2.1. Riješimo sustav jednadžbi
x + 2 y + 5 z = −9
x − y + 3z = 2
3 x − 6 y − z = 25
Rješenje: Iskoristit ćemo prvu jednadžbu da pomoću nje, množeći je odgovarajućim broje-
vima i dodavajući drugim jednadžbama, eliminiramo nepoznanicu x u preostalim jednadž-
bama. Napomenimo da prvu jednadžbu ne mijenjamo (na kraju ćemo iz nje otkriti eliminiranu
nepoznanicu x), već pomoću nje mijenjamo preostale jednadžbe!
x + 2 y + 5 z = −9 ⋅(−1) ⋅(−3) x + 2 y + 5 z = −9
x − y + 3z = 2 + → −3 y − 2 z = 11
3 x − 6 y − z = 25 + −12 y − 16 z = 52
Dobili smo ekvivalentan sustav (sustav s istim rješenjima), ali jednostavniji, jer zadnje dvije
jednadžbe sadrže samo dvije nepoznanice. Kad njih otkrijemo uvrstit ćemo ih u prvu jednadžbu
i odrediti eliminiranu nepoznanicu x. Zato prvu jednadžbu u daljnjem samo prepisujemo dok
ćemo na zadnje dvije jednadžbe ponoviti postupak eliminacije. Prije toga zadnju jednadžbu
ćemo podijeliti s 4 da bismo imali manje brojeve
x + 2 y + 5 z = −9 x + 2 y + 5 z = −9 x + 2 y + 5 z = −9
− 3 y − 2 z = 11 → − 3 y − 2 z = 11 ∣ ⋅ (−1) → − 3 y − 2 z = 11
− 12 y − 16 z = 52 ∣ ∶ 4 − 3 y − 4 z = 13 ¾+ − 2z = 2
Tako smo dobili jednu jednadžbu s jednom nepoznanicom i dvije iz kojih ćemo idući unatrag
otkriti preostale nepoznanice. Iz zadnje jednadžbe dobivamo da je z = −1. Uvrštavanjem te
vrijednosti za z u drugu jednadžbu dobivamo da je y = −3, a uvrštavanjem tih vrijednosti za z
i y u prvu jednadžbu dobivamo da je x = 2. Y
Dodavanjem jedne jednadžbe pomnožene nekim brojem drugim jednadžbama, množenjem

ili dijeljenjem jednadžbe nenultim brojem i zamjenom mjesta jednadžbama (to će nam poslije
zatrebati) možemo svaki sustav jednadžbi svesti na ekvivalentan sustav kojem lako možemo
odrediti rješenja. Te operacije zovemo elementarnim transformacijama linearnog sus-
tava. Ovaj sistematski način eliminiranja nepoznanica zovemo Gaussovim postupkom
rješavanja sustava linearnih jednadžbi.
Ovaj postupak se može učiniti preglednijim ako uočimo da sve što smo radili u rješavanju
radili smo s brojevima uz nepoznanice i brojevima na desnim stranama jednadžbi, tzv.
koeficijentima sustava. Nepoznanice su nam služile samo kao orijentiri što s čim moramo
zbrojiti ili oduzeti. Umjesto cijelog sustava pisat ćemo samo tablicu njegovih koeficijenata, tzv
(proširenu) matricu sustava. Matrica početnog sustava je
x + 2 y + 5 z = −9 ⎡1 2 5 −9⎤
⎢ ⎥
⎢ ⎥
x − y + 3z = 2 → ⎢1 −1 3 2 ⎥
⎢ ⎥
3 x − 6 y − z = 25 ⎢3 −6 −1 25 ⎥
⎣ ⎦
Prelazak na novi sustav sad se ogleda u prelasku na novu matricu. Dodavanje prve
jednadžbe pomnožene odgovarajućim brojevima preostalim ogleda se u tome da ćemo prvi
redak pomnožen odgovarajućim brojevima (to znači da svaki član retka pomnožimo tim
brojevima) dodati preostalim recima (to znači da zbrojimo članove koji su jedan ispod drugog):
⎡ ⎤ ⎡ ⎤
⎥ ⋅(−1) ⋅(−3)
⎢1 2 5 −9 ⎥ ⎢1 2 5 −9 ⎥
⎢ ⎢ ⎥
⎢ 0 −3 −2 11 ⎥
∼ ⎢ 0 −3 −2 11 ⎥
+ ⎢ ⎥
⎢ ⎥
⎢ ⎥ ⎢ ⎥
⎢ 0 −12 −16 52 ⎥ + ⎢ 0 −12 −16 52 ⎥
⎣ ⎦ ⎣ ⎦
Znak ∼ znači da su matrice ekvivalentne u smislu da im odgovaraju ekvivalentne jednadžbe.

Prisustvo nula ispod jedinice u prvoj koloni znači da smo eliminirali nepoznanicu x iz zadnje
dvije jednadžbe. Da bismo imali manje brojeve zadnji redak matrice ćemo podijeliti s 4. To
smijemo uraditi jer, prevedeno na sustav jednadžbi, to je kraćenje zadnje jednadžbe brojem
4. Inače, ako nismo sigurni što smijemo raditi u matričnom zapisu samo se sjetimo da je to
skraćeni zapis sustava jednadžbi i promislimo što smijemo raditi sa sustavom jednadžbi.
⎡1 2 5 −9⎤ ⎡1 2 5 −9⎤
⎢ ⎥ ⎢ ⎥
⎢ ⎥ ⎢ ⎥
⎢0 −3 −2 11 ⎥ ∼ ⎢0 −3 −2 11 ⎥
⎢ ⎥ ⎢ ⎥
⎢0 −12 −16 52 ⎥ : 4 ⎢0 −3 −4 13 ⎥
⎣ ⎦ ⎣ ⎦
Kao što smo prvu jednadžbu u sustavu u daljnjem prepisivali a nastavili postupak s preostale
dvije, tako ćemo sada i prvi redak matrice prepisivati a nastaviti raditi s preostala dva retka.
Eliminacija nepoznanice y u zadnjoj jednadžbi zahtijeva da na tom mjestu u matrici bude 0.
To ćemo postići tako da ćemo drugi redak pomnožiti s −1 i dodati ga zadnjem retku (podsjetimo
se da smo upravo to radili u prethodnom primjeru s jednadžbama):
⎡ ⎤
⎢ 1 2 5 −9 ⎥
⎢ ⎥
⎢ 0 −3 −2 11 ⎥ ⋅(−1)
⎢ ⎥
⎢ ⎥
⎢ 0 −3 −4 13 ⎥ +
⎣ ⎦
Matricu smo sveli na oblik iz kojeg možemo lako odrediti rješenja pripadnog sustava jednadžbi:
⎡1 2 5 −9⎤
⎢ ⎥ x + 2 y + 5 z = −9
⎢ ⎥
⎢0 −3 −2 11 ⎥ → − 3 y − 2 z = 11
⎢ ⎥
⎢0 0 −2 2 ⎥ − 2z = 2
⎣ ⎦
Za takvu matricu ćemo reći da je u Gaussovoj reduciranoj formi. Glavna odlika te forme
je da u svakom sljedećem retku ima više početnih nula nego u prethodnom. Sadržajno gledano
to znači da sve jednadžbe ispod bilo koje jednadžbe imaju elimimiranu prvu nepoznanicu u toj
jednadžbi. Iz takve forme, kao što ćemo vidjeti, uvijek možemo iščitati rješenja.
Elementarne transformacije redaka
To su transformacije matrice koje odgovaraju elementarnim transformacijama pridruženog

sustava jednadžbi
1. jedan redak pomnožen nekim brojem dodajemo drugom retku (tome odgovara
dodavanje jedne jednadžbe pomnožene nekim brojem drugoj jednadžbi)
2. množenje (dijeljenje) retka nenultim brojem (tome odgovara množenje (dijeljenje)

jednadžbe nenultim brojem).
3. zamjena mjesta redaka (tome odgovara zamjena mjesta jednadžbi u sustavu

jednadžbi )
Elementarne transformacije prebacuju matrice u njima ekvivalentne matrice tj matrice

kojima su pridruženi sustavi jednadžbi ekvivalentni.
Da bismo riješili sustav, elementarne transformacije ne primjenjujemo bilo kako nego

odred̄enom strategijom:
Gaussov postupak - nepotpuna verzija
Elementarnim transformacijama anuliramo sva mjesta ispod prvog mjesta u prvom retku,
zatim ispod drugog mjesta u drugom retku itd.
Postupak prestaje kad smo iscrpili sve retke ili sve stupce osim zadnjeg. Tada smo dobili
matricu u Gaussovoj reduciranoj formi.
Ovakav postupak je moguć ako mjesta u recima ispod kojih anuliramo nisu jednaka nuli.
Članovi matrice ispod kojih želimo anulirati zovu se pivot elementi i oni ne smiju biti
nula jer tada ne bismo mogli, množeći taj redak nenultim brojevima i dodavajući ga recima
ispod, dobiti nulte elemente ispod pivot elementa.
U daljnjim primjerima će biti pokazano šta treba uraditi kad naletimo na nulu tamo gdje
bi trebao biti pivot element te kako iz Gaussove reducirane forme možemo pronaći rješenja
sustava
x+ y+ z = 0
x− y− z = 1
x + 3 y + 3z = 0
Rješenje: Na proširenu matricu sustava primijenit ćemo Gaussov postupak:
⎡ ⎤ ⎡ ⎤ ⎡ ⎤
⎢ 1 1 1 0 ⎥ ⋅(−1) ⎢1 1 1 0⎥ ⎢1 1 1 0⎥
⎢ ⎥ ⎢ ⎥ ⎢ ⎥
⎢ 1 −1 −1 1 ⎥
⎢ ⎥ + ∼ ⎢⎢ 0 −2 −2 1 ⎥⎥ ∼ ⎢⎢ 0 −2 −2 1 ⎥⎥
⎢ ⎥ ⎢ ⎥ ⎢ ⎥
⎢1 3 3 0⎥ + ⎢0 2 2 0⎥ + ⎢0 0 0 1⎥
⎣ ⎦ ⎣ ⎦ ⎣ ⎦
Raspišemo li zadnju jednadžbu iz dobivenog sustava
0x + 0 y + 0z = 1
vidimo da ona nema rješenje, pa tako ni sustav nema rješenje (nekonzistentan je). Y
U Primjeru 6.2.1 na strani 458 smo vidjeli da ako zadnja jednadžba sustava ima rješenje,
tad idući unatrag možemo naći i preostale nepoznanice, pa sustav ima rješenje.
Postojanje rješenja
Ako u Gaussovoj reduciranoj formi postoji redak u kojem su svi članovi nula osim zadnjeg,
tada sustav nema rješenja. Ako nema takvog retka, sustav ima rješenje.

2x − y + 3z = 1
4x − y + z = 5
6x − y − z = 9
2 x + 2 y − 12 z = 10
Rješenje:
⎡ ⎤ ⎡ ⎤
⎥ ⋅(−2) ⋅(−3) ⋅(−1)
⎢2 −1 3 1⎥ ⎢2 −1 3 1⎥
⎢ ⎢ ⎥
⎥ ⋅(−2) ⋅(−3) ∼
⎢4 −1 1 5⎥ + ⎢0 1 −5 3⎥
⎢ ⎥ ∼ ⎢
⎢ ⎥ ⎢ ⎥
⎢6 −1 −1 9⎥ + ⎢0 2 −10 6⎥ +
⎢ ⎥ ⎢ ⎥
⎢2 2 −12 10 ⎥ + ⎢0 3 −15 ⎥
9⎥ +
⎢ ⎥ ⎢
⎣ ⎦ ⎣ ⎦
⎡2 −1 3 1⎤
⎢ ⎥
⎢0 1 −5 3⎥
⎢ ⎥
∼⎢ ⎥
⎢0 0 0 0⎥
⎢ ⎥
⎢0 0 0 0⎥
⎣ ⎦
Sustav je konzistentan. Nulti reci su nezanimljivi (ne nose nikakvu informaciju o nepoznani-
cama) pa ih možemo zaboraviti:
2x − y + 3z = 1
y − 5z = 3
Ma koji broj uzeli za z dobit ćemo točno jedan y i, uvrštavanjem tih vrijednosti za y i z u prvoj
jednadžbi, točno jedan x. Dakle, rješenja je beskonačno: za z možemo uzeti bilo koji broj, a y
i x možemo prikazati pomoću z, na isti način kao što smo u prethodnim primjerima dobivali
jedinstvena rješenja:
x = 2 + z, y = 3 + 5 z, z ∈ R Y
Primijetimo da slobodno možemo birati vrijednost varijable koja se nije pojavila kao prva
varijabla u nijednom retku te da su njome posve odred̄ene (vezane) varijable koje se pojavljuju
prve u nekom retku.
Struktura rješenja
Ako sustav ima rješenje tada varijable koje se ne pojavljuju prve u nekoj od jednadžbi
sustava koji pripada Gaussovoj reduciranoj formi zovemo slobodnim varijablama, a
varijable koje se pojavljuju prve u nekoj od jednadžbi zovemo vezane varijable sustava.
Sva rješenja sustava možemo uvijek napisati tako da iz sustava, idući od donjih jednadžbi
prema gornjima, prikažemo vezane varijable pomoću slobodnih.
x+ y+ z = 3
x+ y− z = 1
2x + y − 2z = 1
Rješenje:
⎡ ⎤ ⎡ ⎤
⎢ 1 1 1 3 ⎥ ⋅(−1) ⋅(−2) ⎢1 1 1 3 ⎥
⎢ ⎥ ⎢ ⎥
⎢ 1 1 −1 1 ⎥ + ⎢ 0 0 −2 −2 ⎥ ∼ ?
⎢ ⎥ ∼ ⎢ ⎥
⎢ ⎥ ⎢ ⎥
⎢ 2 1 −2 1 ⎥ + ⎢ 0 −1 −4 −5 ⎥
⎣ ⎦ ⎣ ⎦
Sad smo u drugom retku naišli na nulti element koji nam ne može poslužiti kao pivot element.
Problem ćemo riješiti tako da ćemo zamijeniti mjesta drugom i trećem retku (podsjetimo se da
je to isto elementarna transformacija):
⎡ ⎤ ⎡ ⎤
⎢1 1 1 3 ⎥ ⎢1 1 1 3 ⎥
⎢ ⎥ ⎢ ⎥
⎢ 0 0 −2 −2 ⎥ ∼ ⎢⎢ 0 −1 −4 −5 ⎥⎥
⎢ ⎥
⎢ ⎥ ⎢ ⎥
⎢ 0 −1 −4 −5 ⎥ ⎢ 0 0 −2 −2 ⎥
⎣ ⎦ ⎣ ⎦
I time smo odmah dobili reduciranu formu. Iz forme je lako vidjeti da je rješenje x = 1, y = 1,
z = 1. Y
x+ y+ z = 1
x + y + 2z = 0
x+ y− z = 3
Rješenje:
⎡ ⎤ ⎡ ⎤
⎢ 1 1 1 1 ⎥ ⋅(−1) ⎢1 1 1 1 ⎥
⎢ ⎥ ⎢ ⎥
⎢1 1 2 0⎥ + ∼ ⎢⎢ 0 0 1 −1 ⎥⎥ ∼ ?
⎢ ⎥
⎢ ⎥ ⎢ ⎥
⎢ 1 1 −1 3 ⎥ + ⎢ 0 0 −2 2 ⎥
⎣ ⎦ ⎣ ⎦
Sad ne samo da smo naišli na nulti element koji nam ne može poslužiti kao pivot element, nego
ne možemo problem izbjeći zamjenom redaka, jer je nula i ispod ovog mjesta. Ali postojanje
nule na oba mjesta znači da nepoznanice y nema u tim jednadžbama pa je ne trebamo ni
eliminirati, već trebamo eliminirati sljedeću nepoznanicu. To znači da trebamo od nultog
mjesta krenuti udesno gdje je broj 1 i njega uzeti za pivot element da bismo u zadnjoj jednadžbi
eliminirali z:
⎡ ⎤ ⎡ ⎤
⎢1 1 1 1 ⎥ ⎢1 1 1 1 ⎥
⎢ ⎥ ⎢ ⎥
⎢ 0 0 1 −1 ⎥
⎢ ⎥ ⋅2 ∼ ⎢⎢ 0 0 1 −1 ⎥⎥
⎢ ⎥ ⎢ ⎥
⎢ 0 0 −2 2 ⎥ + ⎢0 0 0 0 ⎥
⎣ ⎦ ⎣ ⎦
Tako je rješenje x = 2 − y, z = −1, y ∈ R. Y
Sad možemo izreći punu verziju Gaussovog postupka, koja obuhvaća i situaciju kad na
mjestu budućeg pivot elementa nad̄emo nulu.
Gaussov postupak - puna verzija
Tražimo pivot element u prvom retku na sljedeći način. Ako prvi element nije nula on je
pivot element. Ako je prvi element nula, tražimo nenulti element ispod njega. Ako postoji,
zamjenom redaka ćemo ga dovesti u prvi redak i uzeti za pivot element. Ako takav element
ne postoji tad prelazimo na sljedeće mjesto u prvom retku i postupak ponavljamo.
Kad smo pronašli pivot element u prvom retku, pomoću elementarnih transformacija
anuliramo sve elemente ispod njega.
Prelazimo dijagonalno na sljedeći redak i s njim sve prethodno ponavljamo.
Postupak prestaje kad dod̄emo do zadnjeg retka ili do zadnjeg stupca ili su svi elementi
ispod i desno od starog pivot elementa (ne računajući zadnji stupac) nule (tad ne možemo
pronaći novi pivot element).
Na kraju postupka dobivamo Gaussovu reduciranu formu iz koje možemo očitati ima li
rješenja, i ako ima, koja su rješenja.

2x + 7 y + 3z + v = 6
3x + 5 y + 5z + 2z = 4
9 x + 4 y + z + 7v = 2
Rješenje:
⎡ ⎤
⎢ 2 7 3 1 6 ⎥ ⋅?
⎢ ⎥
⎢3 5 5 2 4⎥
⎢ ⎥
⎢ ⎥
⎢9 4 1 7 2⎥
⎣ ⎦
Da bismo anulirali prvo mjesto u drugom retku trebamo drugom retku dodati prvi redak
3
pomnožen s − . To znači da bismo "upali" u računanje s razlomcima. Stroju je to svejedno
2
pa se upravo na taj način isprogramira ovaj postupak. No nama je jednostavnije da imamo što
dulje cijele brojeve. Zato je jednostavnije prvo drugi redak pomnožiti s 2 ili −2 pa mu tek onda
dodati prvi redak pomnožen s 3. Isto vrijedi i za treći redak. Ovim napuhivanjem preostalih
redaka (to se radi i kod originalne metode suprotnih koeficijenata) možemo izbjeći računanje s
razlomcima.
⎡ ⎤ ⎡ ⎤
⎢2 7 3 1 6⎥ ⎢ 2 7 3 1 6 ⎥
⎢ ⎥ ⎢ ⎥ ⋅3 ⋅9
⎢ 3 5 5 2 4 ⎥ ⋅(−2) ∼ ⎢ −6 −10 −10 −4 −8 ⎥ + ∼
⎢ ⎥ ⎢ ⎥
⎢ ⎥ ⎢ ⎥
⎢ 9 4 1 7 2 ⎥ ⋅(−2) ⎢ −18 −8 −2 −14 −4 ⎥ +
⎣ ⎦ ⎣ ⎦
⎡ ⎤ ⎡ ⎤
⎢2 7 3 1 6 ⎥ ⎢2 7 3 1 6 ⎥
⎢ ⎥ ⎢ ⎥
⎢ 0 11 −1 −1 10 ⎥ ∶ (−5) ∼ ⎢ 0 11 −1 −1 10 ⎥ ∼
⎢ ⎥ ⎢ ⎥
⎢ ⎥ ⎢ ⎥
⎢ 0 55 25 −5 50 ⎥ ⎢ 0 −11 −5 1 −10 ⎥ +
⎣ ⎦ ⎣ ⎦
⎡2 7 3 1 6 ⎤
⎢ ⎥
⎢ ⎥
∼ ⎢0 11 −1 −1 10⎥
⎢ ⎥
⎢0 0 −6 0 0 ⎥
⎣ ⎦
Ovim je dovršen Gaussov postupak. Imamo jednu slobodnu nepoznanicu (v) pomoću koje
možemo (nakon malo posla) izraziti preostale nepoznanice.
2 9 10 1
x= − v, y = + v, v ∈ R, z = 0 Y
11 11 11 11
6.2.2 Algebra matrica
U razmatranju sustava jednadžbi prirodno su nam se pojavile tablice brojeva. Takod̄er smo i
determinantu odredili kao funkciju koja tablici brojeva pridružuje jedan broj. Tablice brojeva,
kao što sam naziv kaže, razumijevali smo vizuelno, kao odred̄eni ravninski raspored brojeva.
No to je samo grafički prikaz matematičkog pojma matrice. Situacija je slična situaciji kod
vektora. Vektore smo grafički predstavljali strelicama, dok matrice grafički predstavljamo
tablicama brojeva. Intuitivno, kao što vektore možemo smatrati slobodnim strelicama koje
možemo pomicati u prostoru tako da im ne mijenjamo smjer i duljinu, tako i matrice možemo
smatrati tablicama brojeva. No ako želimo biti precizniji, tad vektore zamišljamo kao nove
objekte pridružene strelicama na način da je strelicama istog smjera i duljine pridružen isti
vektor. Isto tako, ako želimo biti precizniji, i matrice moramo zamisliti apstraktnije, izvući
matematičku bit koja se krije u tabelarnom prikazu brojeva. A osnova tabelarnog prikaza jest
da nije samo važno koji su brojevi u tablici već i kako su raspored̄eni, na kojem mjestu je koji
broj. Mjesto je odred̄eno retkom i stupcem u kojem se nalazi. Numeriramo li retke odozgo
prema dolje brojevima 1,2,3,... (prvi redak, drugi redak,...) i stupce slijeva nadesno brojevima
1,2,3,... (prvi stupac, drugi stupac,...) tada svakom paru brojeva od kojih prvi numerira redak
a drugi stupac, možemo pridružiti broj na tom mjestu u tablici. Na primjer za matricu A
⎡3 −2 1 0 ⎤
⎢ ⎥
⎢ ⎥
A = ⎢7 4 −3 −1⎥
⎢ ⎥
⎢0 −5 6 8 ⎥
⎣ ⎦
na mjestu (3, 2), dakle na presjecištu trećeg retka i drugog stupca, nalazi se broj −5. Dakle
paru brojeva (3, 2) pridružen je broj −5. To možemo i ovako označiti:
A 2,3 = −5 ili A (2, 3) = −5
Ovo razmatranje nas navodi na to da je matrica u stvari funkcija koja paru prirodnih brojeva
iz nekog skupa pridružuje broj. U ovom slučaju prvi broj mora biti iz skupa 1, 2, 3 (numere
redaka) a drugi iz skupa 1, 2, 3, 4 (numere stupaca). Da je matrica A funkcija s takvom
domenom i skupom vrijednosti jednakom skupu realnim brojeva označavamo
A ∶ {1, 2, 3} × {1, 2, 3, 4} → R
i govorimo o matrici tipa 3 × 4.
Pojam matrice
Matrica A realnih brojeva tipa m × n je funkcija A ∶ {1, 2, ..., m} × {1, 2, ..., n} Ð→ R. Takvu
matricu prikazujemo tablicom s m redaka i n stupaca u kojoj se na presjeku m-tog retka
i n-tog stupca (na mjestu s kooordinatama ( i , j )) nalazi vrijednost matrice A ( i , j ) = A i, j .
Zato je još zapisujemo
⎡ A 1,1 A 1,2 ⋯ A 1,n ⎤⎥

⎢
⎢A ⋯ A 2,n ⎥⎥
⎢ 2,1 A 2,2
A=⎢ ⎥
⎢ ⋯ ⋯ ⋯ ⋯ ⎥⎥
⎢
⎢ A m,1 A m,2 ⋯ A m,n ⎥⎦
⎣
Ako je m = n tada govorimo o kvadratnoj matrici reda n.
Vrijednosti matrice još nazivamo i elementi ili članovi ili komponente matrice.
⎡2 3 ⎤
⎢ ⎥
⎢4 −2⎥
⎢ ⎥
Primjer 6.2.7. Za matricu A = ⎢ ⎥ odredite kojeg je tipa i nad̄ite A 3,1 i A 4,2 .
⎢3 1 ⎥
⎢ ⎥
⎢0 −1⎥
⎣ ⎦
Rješenje: Matrica je tipa 4 × 2, A 3,1 = 3 i A 4,2 = −1. Y

Matrice se prirodno javljaju za opisivanje stanja koje ovisi o više brojeva. Na primjer, dok
pišem ovaj tekst na laptopu, gledam u ekran. Svaka točka ekrana opisana je jednim brojem
koji odred̄uje zatamnjenje i obojenje te točke, a cijeli ekran opisan je tablicom takvih brojeva,
matricom. Gledajući u ekran, gledamo matricu. Ili, recimo stanje zaliha neke tvrtke možemo
opisati količinom robe u raznim njenim skladištima. Recimo da neka tvrtka u skladištima S 1
i S 2 čuva robu A 1, A 2 i A 3. Tad stanje zaliha možemo opisati matricom Z
12 21 45
Z=[ ]
12 18 52
gdje su elementi matrice količina robe (broj komada, masa, ...) u datom skladištu datog tipa.
Na isti način matricom mjerimo i promjenu stanja robe. U nekom skladištu odred̄en tip
robe može biti dovezen ili odvezen. Na primjer neka to mjeri matrica P :
2 4 −1
P =[ ]
−3 3 −3
Novo stanje N dobit ćemo da svakoj vrsti robe u svakom skladištu dodamo promjenu. To
zbrajanje možemo uraditi istovremeno s cijelim matricama:
12 21 45 2 4 −1 14 25 44
N = Z+P =[ ]+[ ]=[ ]
12 18 52 −3 3 −3 9 21 49
Isto tako, ako se stanje svake vrste robe u svim skladištima udvostruči, novo stanje možemo
dobiti tako da istovremeno pomnožimo sve članove matrice s 2:
14 25 44
N = 2[ ]
9 21 49
Zbrajanje matrica i množenje matrice brojem
Zbroj matrica A i B istog tipa je matrica A + B istog tog tipa čiji član na nekom mjestu
dobijemo zbrajanjem članova matrica A i B na tom mjestu:
( A + B) i, j = A i, j + B i, j
Matricu A množimo brojem α tako da joj svaki član pomnožimo tim brojem:
(α A ) i, j = α ⋅ A i, j
1 2 2 −1
Primjer 6.2.8. Izračunajmo A + B, A − B, 2 A + 2B i 2( A + B) gdje je A = [ ], B=[ ]
3 4 −3 1
Rješenje:
1 2 2 −1 3 1
A+B =[ ]+[ ]=[ ]
3 4 −3 1 0 5
1 2 2 −1 −1 3
A−B =[ ]−[ ]=[ ]
3 4 −3 1 6 3
1 2 2 −1 2 4 4 −2 6 2
2 A + 2B = 2 [ ]+2[ ]=[ ]+2[ ]=[ ]
3 4 −3 1 6 8 −6 2 0 10
1 2 2 −1 3 1 6 2
2( A + B) = 2 ([ ]+[ ]) = 2 [ ]=[ ] Y
3 4 −3 1 0 5 0 10
U zadnjem primjeru smo dobili da je 2( A + B) = 2 A + 2B. To nije slučajno. Ove operacije s

matricama iste su kao operacije s vektorima u koordinatnom zapisu, pa su i pravila ista.
Pravila zbrajanja i množenja brojem
A+B = B+ A
( A + B ) + C = A + (B + C )
A + O = A gdje je O matrica istog tipa kao A i B i svi su joj članovi nula (nul matrica)
A + (− A ) = O gdje je − A suprotna matrica matrice A (ima suprotne članove).
α( A + B) = α A + αB
(α + β) A = α A + β A
(α ⋅ β) A = α ⋅ (β A )
1 ⋅ A = A, 0 ⋅ A = O
To znači da imamo istu slobodu računanja s matricama kao i s vektorima.
Primjer 6.2.9. Izračunajmo 2(3 A − 2B)−( A + 2B), te riješimo jednadžbu 3( X − A ) = A −(B − X ),

gdje je
2 0 2 −2
A=[ ], B=[ ]
3 1 −4 0
Rješenje: 2(3 A − 2B) − ( A + 2B) = 6 A − 4B − A − 2B = 5 A − 6B =
2 0 2 −2 10 0 12 −12 −2 12
= 5[ ]−6[ ]=[ ]−[ ]=[ ]
3 1 −4 0 15 5 −24 0 39 5
3( X − A ) = A − ( B − X ) → 3 X − 3 A = A − B + X → 3 X − X = 3 A + A − B → 2 X = 4 A − B →
1 2 0 1 2 −2 4 0 1 −1 3 1
X = 2A − B = 2 [ ]− [ ]=[ ]−[ ]=[ ] Y
2 3 1 2 −4 0 6 2 −2 0 8 2
Pravi razlog upotrebljivosti matrica je množenje matrica, koje je na prvi pogled neobično.
Promotrimo na primjer sustav jednadžbi
x + 2 y + 5 z = −9
x − y + 3z = 2
x − 6 y − z = 25
Tražimo brojeve x, y i z koji kombinirani s brojevima na lijevoj strani jednadžbe moraju dati
brojeve na desnoj strani jednadžbe. Zapišemo li nepoznate brojeve, brojeve na lijevoj strani i
na desnoj strani jednadžbe kao matrice, tad tražimo nepoznatu matricu brojeva
⎡ x⎤
⎢ ⎥
⎢ ⎥
⎢ y⎥
⎢ ⎥
⎢ z⎥
⎣ ⎦
koja kombinirana s matricom brojeva na lijevoj strani jednadžbe
⎡1 2 5 ⎤
⎢ ⎥
⎢ ⎥
⎢1 −1 3 ⎥
⎢ ⎥
⎢3 6 −1⎥
⎣ ⎦
daje matricu brojeva na desnoj strani
⎡−9⎤
⎢ ⎥
⎢ ⎥
⎢2⎥
⎢ ⎥
⎢ 25 ⎥
⎣ ⎦
Nazovemo li ovo kombiniranje množenjem matrica tad sustav jednadžbi možemo napisati
pomoću množenja matrica:
⎡1 2 5 ⎤ ⎡ x ⎤ ⎡−9⎤
⎢ ⎥ ⎢ ⎥ ⎢ ⎥
⎢ ⎥ ⎢ ⎥ ⎢ ⎥
⎢1 −1 3 ⎥ ⋅ ⎢ y⎥ = ⎢ 2 ⎥
⎢ ⎥ ⎢ ⎥ ⎢ ⎥
⎢3 6 −1⎥ ⎢ z ⎥ ⎢ 25 ⎥
⎣ ⎦ ⎣ ⎦ ⎣ ⎦
Usporedba sa sustavom jednadžbi pokazuje kako se množe matrice:

⎡1 2 5 ⎤ ⎡ x ⎤ ⎡ x + 2 y + 5 z⎤
⎢ ⎥ ⎢ ⎥ ⎢ ⎥
⎢ ⎥ ⎢ ⎥ ⎢ ⎥
⎢1 −1 3 ⎥ ⋅ ⎢ y⎥ = ⎢ x − y + 3 z ⎥
⎢ ⎥ ⎢ ⎥ ⎢ ⎥
⎢3 6 −1⎥ ⎢ z ⎥ ⎢3 x − 6 y − z⎥
⎣ ⎦ ⎣ ⎦ ⎣ ⎦
Provjerimo da je matrica
⎡2⎤
⎢ ⎥
⎢ ⎥
⎢−3⎥
⎢ ⎥
⎢−1⎥
⎣ ⎦
rješenje sustava:
⎡1 2 5 ⎤ ⎡ 2 ⎤ ⎡−9⎤
⎢ ⎥ ⎢ ⎥ ⎢ ⎥
⎢ ⎥ ⎢ ⎥ ⎢ ⎥
⎢1 −1 3 ⎥ ⋅ ⎢−3⎥ = ⎢ 2 ⎥ ?
⎢ ⎥ ⎢ ⎥ ⎢ ⎥
⎢3 6 −1⎥ ⎢−1⎥ ⎢ 25 ⎥
⎣ ⎦ ⎣ ⎦ ⎣ ⎦
⎡1 2 5 ⎤ ⎡ 2 ⎤ ⎡ 1 ⋅ 2 + 2 ⋅ (−3) + 5 ⋅ (−1) ⎤ ⎡−9⎤

⎢ ⎥ ⎢ ⎥ ⎢ ⎥ ⎢ ⎥
⎢ ⎥ ⎢ ⎥ ⎢ ⎥ ⎢ ⎥
⎢1 −1 3 ⎥ ⋅ ⎢−3⎥ = ⎢ 1 ⋅ 2 + (−1) ⋅ (−3) + 3 ⋅ (−1) ⎥ = ⎢ 2 ⎥
⎢ ⎥ ⎢ ⎥ ⎢ ⎥ ⎢ ⎥
⎢3 6 −1⎥ ⎢−1⎥ ⎢3 ⋅ 2 + (−6) ⋅ (−3) + (−1) ⋅ (−1)⎥ ⎢ 25 ⎥
⎣ ⎦ ⎣ ⎦ ⎣ ⎦ ⎣ ⎦
Analizirajmo proces množenja detaljnije. Prvo smo pomnožili prvi redak lijeve matrice
s prvim (i jedinim) stupcem druge matrice. Samo množenje je, ako zanemarimo drugačiji
prostorni raspored, jednako računanju skalarnog produkta vektora pomoću koordinata:
⎡2⎤
⎢ ⎥
⎢ ⎥
[1 2 5] ⋅ ⎢−3⎥ = 1 ⋅ 2 + 2 ⋅ (−3) + 5 ⋅ (−1) = −9
⎢ ⎥
⎢−1⎥
⎣ ⎦
Redak i stupac smo pomnožili tako da smo pomnožili prvi element s prvim, drugi s drugim,
treći s trećim i dobivene umnoške zbrojili. Rezultat smo stavili na prvo mjestu matrice
rezultata (mjesto (1, 1)). Na isti način, rezultat množenja drugog retka s prvim (i jedinim)
stupcem stavljamo na mjesto (2, 1) matrice rezultata, a rezultat množenja trećeg retka s prvim
(i jedinim) stupcem stavljamo na mjesto (3, 1) matrice rezultata.
Na isti način bismo mogli pomnožiti matricu s matricom koja ima više stupaca. Svaki
redak prve matrice pomnožimo sa svakim stupcem druge matrice. Ako smo na primjer množili
drugi redak prve matrice s trećim stupcem druge matrice rezultat ćemo staviti na mjesto
(2, 3) matrice rezultata, itd. Ovo množenje redaka i stupaca obično radimo tako da prvo
pomnožimo prvi redak sa svim stupcima i dobivenim brojevima popunimo prvi redak rezultata,
zatim pomnožimo drugi redak sa svim stupcima i dobivenim brojevima popunimo drugi redak
rezultata, itd. Izračunajmo na primjer:
⎡−1 0⎤
−2 −1 0 ⎢⎢ ⎥
⎥ (−2) ⋅ (−1) + (−1) ⋅ 1 + 0 ⋅ (−1) (−2) ⋅ 0 + (−1) ⋅ 2 + 0 ⋅ 4 1 −2
[ ] ⋅ ⎢ 1 2⎥ = = [ ]=[ ]
1 3 1 ⎢ ⎢ ⎥ 1 ⋅ (−1) + 3 ⋅ 1 + 1 ⋅ (−1) 1⋅0+3⋅2+1⋅4 1 10
⎣− 1 4 ⎥
⎦
Da bi ovo množenje uspjelo prva matrica mora imati isto stupaca (isto članova u retku)
koliko i druga redaka (članova u stupcu). U prethodnom primjeru prva matrica je imala 3
stupca i druga matrica 3 retka pa smo ih mogli pomnožiti.Takve matrice zovemo med̄usobno
ulančanim matricama. Rezultat ima onoliko redaka koliko ih ima prva matrica (jer smo
toliko redaka prve matrice množili) i onoliko stupaca koliko ih ima druga matrica (jer smo
toliko stupaca druge matrice množili). U prethodnom primjeru prva je matrica imala 2 retka
a druga 2 stupca, pa je rezultat matrica tipa 2 × 2.
Množenje matrica
Umnožak matrice A tipa m × n i matrice B tipa n × p je matrica A ⋅ B tipa m × p kojoj je na

mjestu ( i , j ) umnožak i -tog retka prve matrice i j -tog stupca druge matrice:
n
( A ⋅ B) i, j = ∑k=1 A i,k ⋅ B k, j = A i,1 ⋅ B1, j + A i,2 ⋅ B2, j + . . . + A i,n ⋅ B n, j
Primjer 6.2.10. Izračunajmo A ⋅ B i B ⋅ A gdje je
⎡2 1 3⎤ ⎡1 2 1⎤
⎢ ⎥ ⎢ ⎥
⎢ ⎥ ⎢ ⎥
A = ⎢1 −1 2⎥ , B = ⎢3 0 2⎥
⎢ ⎥ ⎢ ⎥
⎢0 2 1⎥ ⎢1 4 3⎥
⎣ ⎦ ⎣ ⎦
Rješenje: U med̄ukoraku je prikazano samo zbrajanje članova dobijenih množenjem:
⎡2 1 3⎤ ⎡1 2 1⎤ ⎡2 + 3 + 3 4 + 0 + 12 2 + 2 + 9⎤ ⎡8 16 13⎤
⎢ ⎥ ⎢ ⎥ ⎢ ⎥ ⎢ ⎥
⎢ ⎥ ⎢ ⎥ ⎢ ⎥ ⎢ ⎥
A ⋅ B = ⎢1 −1 2⎥ ⋅ ⎢3 0 2⎥ = ⎢1 − 3 + 2 2 + 0 + 8 1 − 2 + 6⎥ = ⎢0 10 5 ⎥
⎢ ⎥ ⎢ ⎥ ⎢ ⎥ ⎢ ⎥
⎢0 2 1⎥ ⎢1 4 3⎥ ⎢0 + 6 + 1 0 + 0 + 4 0 + 4 + 3⎥ ⎢7 4 7 ⎥
⎣ ⎦ ⎣ ⎦ ⎣ ⎦ ⎣ ⎦
⎡1 2 1⎤ ⎡2 1 3⎤ ⎡2 + 2 + 0 1 − 2 + 2 3 + 4 + 1⎤ ⎡4 1 8 ⎤
⎢ ⎥ ⎢ ⎥ ⎢ ⎥ ⎢ ⎥
⎢ ⎥ ⎢ ⎥ ⎢ ⎥ ⎢ ⎥
B ⋅ A = ⎢3 0 2⎥ ⋅ ⎢1 −1 2⎥ = ⎢6 + 0 + 0 3 + 0 + 4 9 + 0 + 2⎥ = ⎢6 7 11⎥ Y
⎢ ⎥ ⎢ ⎥ ⎢ ⎥ ⎢ ⎥
⎢1 4 3⎥ ⎢0 2 1⎥ ⎢2 + 4 + 0 1 − 4 + 6 3 + 8 + 3⎥ ⎢6 3 14⎥
⎣ ⎦ ⎣ ⎦ ⎣ ⎦ ⎣ ⎦
Prethodni primjer pokazuje da za množenje matrica ne vrijedi komutativnost. Zato treba

paziti koji je prvi a koji drugi član umnoška. Ostala svojstva množenja su uobičajena, pogotovo
ona koja nam omogućuju "množenje" zagrada.
Svojstva množenja matrica
( A ⋅ B ) ⋅ C = A ⋅ (B ⋅ C )
( A + B ) ⋅ C = A ⋅ C + B ⋅ C , A ⋅ (B + C ) = A ⋅ B + A ⋅ C
A ⋅ (αB) = (α A ) ⋅ B = α( A ⋅ B)
A ⋅ I = I ⋅ A = A , gdje je I jedinična matrica:
⎡1 0 ⋯ 0⎤
⎢ ⎥
⎢0 1 ⋯ 0⎥
⎢ ⎥
⎢ ⎥
⎢⋮ ⋮ ⋱ ⋮ ⎥⎥
⎢
⎢0 0 . . . 1⎥
⎣ ⎦
Općenito ne vrijedi da je A ⋅ B = B ⋅ A niti možemo kratiti: A ⋅ C = B ⋅ C ↛ A = B
Primjer 6.2.11. Izračunajmo ( A − B) ⋅ ( A + B) za matrice
2 1 −2 0
A=[ ], B=[ ]
3 1 3 −1
Rješenje: Kad bismo izmnožili zagrade dobili bismo ( A − B) ⋅ ( A + B) = A 2 + A ⋅ B − B ⋅ A − B2 .

Pošto ne vrijedi komutativnost srednje članove ne možemo kratiti i nećemo dobiti formulu za
razliku kvadrata koja vrijedi za brojeve i skalarni produkt vektora. Pošto je množenje teže od
zbrajanja jednostavnije nam je računati početni izraz:
2 1 −2 0 2 1 −2 0 4 1 0 1 6 4
( A − B) ⋅ ( A + B) = ([ ]−[ ]) ⋅ ([ ]+[ ]) = [ ]⋅[ ]=[ ] Y
3 1 3 −1 3 1 3 −1 0 2 6 0 12 0
Već smo vidjeli da linearni sustav jednadžbi možemo napisati u matričnom obliku. Npr.
sustav jednadžbi
x + 2 y + 5 z = −9
x − y + 3z = 2
x − 6 y − z = 25
možemo napisati u obliku jedne matrične jednadžbe:
⎡1 2 5 ⎤ ⎡ x ⎤ ⎡−9⎤
⎢ ⎥ ⎢ ⎥ ⎢ ⎥
⎢ ⎥ ⎢ ⎥ ⎢ ⎥
⎢1 −1 3 ⎥ ⋅ ⎢ y⎥ = ⎢ 2 ⎥
⎢ ⎥ ⎢ ⎥ ⎢ ⎥
⎢3 −6 −1⎥ ⎢ z ⎥ ⎢ 25 ⎥
⎣ ⎦ ⎣ ⎦ ⎣ ⎦
Ova jednadžba je oblika A X = B, gdje je A matrica brojeva na lijevoj strani, B matrica brojeva
na desnoj strani, a X matrica nepoznanica, nepoznata matrica. Ovaj jednadžba je istog oblika
kao i najjednostavnija jednadžba nad brojevima ax = b, pa kad je već slična algebra, zar je ne
bismo mogli jednako i riješiti, dijeljenjem s A . Nažalost, za razliku od brojeva gdje možemo
dijeliti bilo kojim nenultim brojem, kod matrica nije tako, jer možemo dijeliti samo s nekim
matricama. Prije svega, kod matrica uopće ne govorimo o dijeljenu iz sljedećeg razloga. Za
brojeve, dijeljenje možemo opisati kao množenje recipročnim brojem
a ∶ b = a ⋅ b−1
gdje je recipročni (ili inverzni) broj broja b jedinstveni broj koji pomnožen s b daje 1:
b ⋅ b−1 = 1,
a 1 je broj koji "ne radi ništa" kod množenja:
1 ⋅ b = b.
U algebri matrica ulogu jedinice ima jedinična matrica I :
I ⋅B = B⋅ I
(moramo navesti množenje s obje strane jer ne vrijedi općenito komutativnost)
Inverzna matrica matrice B je matrica B−1 takva da je
B ⋅ B−1 = B−1 ⋅ B
Dijeljenje je množenje inverzom, no ne uvodimo posebnu oznaku jer, zbog toga što ne
vrijedi komutativnost, nije svejedno množimo li inverzom slijeva ili zdesna. Zato umjesto
dijeljenja naprosto govorimo o množenju inverzom i u izrazu je uvijek vidljivo s koje strane
množimo. No glavna razlika u odnosu na dijeljenje brojeva je da, do kod brojeva svaki nenulti
broj ima inverz, ovdje tek neke matrice imaju inverznu matricu, pa se tek s njima može
provesti postupak dijeljenja. Matrice koje imaju inverznu matricu zovemo invertibilnim ili
regularnim matricama, a one koje nemaju inverz zovemo singularnim matricama. Može
se pokazati da inverznu matricu imaju samo one kvadratne matrice kojima determinanta nije
nula. Takod̄er postoji i efektivan način računanja inverzne matrice. Zato kad matrica A ima
inverznu matricu lako možemo riješiti jednadžbu A X = B:
A X = B ∣ ⋅ A −1 → A X A −1 = BA −1 ?
Ne, ovo nije dobro jer smo s pogrešne strane množili inverzom. Da bi se matrica i njena
inverzna pokratile moraju biti jedna kraj druge a to ovdje ne možemo dobiti jer, zbog toga što
općenito ne vrijedi komutativnost, ne možemo promijeniti redoslijed. Zato trebamo matričnu
jednadžbu množiti inverzom zdesna:
A −1 ⋅ ∣ A X = B → A −1 A X = A −1 B → I X = A −1 B → X = A −1 B.
Znajući A i B, ovo možemo izračunati i tako dobiti nepoznatu matricu.
Za postupak je bitno moći izračunati inverznu matricu. Mi ćemo se ograničiti na matrice

drugog reda gdje imamo jednostavnu formulu za računanje inverzne matrice:
Inverzna matrica drugog reda
Matrica A ima inverznu matricu upravo onda kad joj determinanta ∣ A ∣ ≠ 0. Ako je matrica
drugog reda
a b
A=[ ]
c d
tad joj je inverzna matrica
1 d −b
A −1 = [ ]
∣ A∣ −c a
(članovi na dijagonali zamijene mjesta, a ostali promijene predznak)
3 4 1 2 −4
Na primjer za A = [ ] je A −1 = [ ].
1 2 3⋅2−4⋅1 1 3
−
Formulu za inverznu matricu matrice drugog reda dobijemo iz uvjeta inverznosti:
a b x y
za matricu A = [ ] tražimo matricu A −1 = [ ] takvu da vrijedi
c d z v
x y a b 1 0
[ ]⋅[ ]=[ ]
z v c d 0 1
Raspišemo li to kao sustav jednadžbi i riješimo po nepoznanicama x, y, z i v, dobit ćemo

navedenu formulu.
Primjer 6.2.12. Riješimo pomoću algebre matrica sustav
3x + 2 y = 2
3 x − y = −4
Rješenje: Prvo ćemo prevesti u matrični zapis:
−1
3 2 3 2 x 2
[ ] ⋅ ∣[ ][ ] = [ ]
3 −1 3 −1 y −4
−1 ⎡ 2⎤
x 3 2 2 1 −1 −2 2 1 6 ⎢− ⎥
] = ⎢ 3⎥
⎢ ⎥
[ ]=[ ] ⋅[ ] = [ ]⋅[ ] = − [
y 3 −1 −4 3 ⋅ (−1) − 2 ⋅ 3 −3 3 −4 9 −18 ⎢ ⎢2⎥
⎥
⎣ ⎦
2
Dakle, x = − , y = 2. Y
3
Na isti način možemo rješavati i složenije matrične jednadžbe.
1
Primjer 6.2.13. Riješimo matričnu jednadžbu A ( X − B) = 2 ( X − C ) gdje je
4
1 0 1 1 6 4
A=[ ] B=[ ] i C=[ ].
2 1 −1 0 −6 2
1 1 1
Rješenje: A ( X − B) = 2 ( X − C ) → A X − AB = 2 X − C → A X − 2 X = AB − C →
4 2 2
1 1
( A − 2 I ) X = AB − C → X = ( A − 2 I )−1 ( AB − C )
2 2
−1
1 0 1 0 1 0 1 1 1 6 4
([ ]−2[ ]) ⋅ ([ ]⋅[ ]− [ ]) =
2 1 0 1 2 1 −1 0 2 −6 2
−1
−1 0 1 1 3 2 −1 0 −2 −1 2 1
=[ ] ([ ]−[ ]) = [ ]⋅[ ]=[ ] Y
2 −1 1 2 −3 1 −2 −1 4 1 0 1
Primjer 6.2.14. Riješimo matričnu jednadžbu A X B = C gdje je
1 2 2 1 −3 −5
A=[ ] B=[ ] i C=[ ].
1 0 −1 −1 3 1
Rješenje: A −1 ⋅ ∣ A X B → X B = A −1 C ∣ ⋅ B−1 → X = A −1 CB−1 =
−1 −1
1 2 −3 −5 2 1 1 0 −2 −3 −5 1 −1 −1
=[ ] ⋅[ ]⋅[ ] = [ ]⋅[ ]⋅ [ ]=
1 0 3 1 −1 −1 −2 −1 1 3 1 −1 1 2
1 −6 −2 −1 −1 −3 −1 −1 −1 2 1
= [ ]⋅[ ]=[ ]⋅[ ]=[ ] Y
2 6 6 1 2 3 3 1 2 0 3
Orijentacija
Nakon ove cjeline čitatelj treba znati rješavati sustave linearnih jednadžbi Gaussovim
postupkom i pomoću algebre matrica.
Zadaci za vježbu
1. Riješite Gaussovim postupkom sljedeće sustave jednadžbi
a) 2 x + y − 2 z + 3v = 1
3 x + 2 y − z + 2v = 4
3 x + 3 y + 3 z − 3v = 5
b) x + 2 y − 3 z = 4
x + 3 y + z = 11
2 x + 5 y − 4 z = 13
2 x + 6 y + 2 z = 22
c) x + 2 y − 2 z + 3v = 2
2 x + 4 y − 3 z + 4v = 5
5 x + 10 y − 8 z + 11v = 12
d) x + 2 y − 3 z = −1
3x − y + 2z = 7
5x + 3 y − 4z = 2
e) 2 x + y − 2 z = 10
3x + 2 y + 2z = 1
5x + 4 y + 3z = 4
f) x + 2 y − 3 z = 6
2x − y + 4z = 2
4 x + 3 y − 2 z = 14
g) x − 3 y + 4 z − v = 5
2 y + 5z + v = 2
y − 3z = 4
2. Riješite pomoću matrične algebre sljedeće sustave jednadžbi:
a) 3 x − 5 y = −4
5 x − 7 y = −8
b) 2 x + 3 y = 7
7 x + 6 y = 11
c) 3 x − 4 y = 2
4 x + 3 y = −14
⎡2 1 3⎤ ⎡2 0 3⎤
⎢ ⎥ ⎢ ⎥
⎢ ⎥ ⎢ ⎥
3. Za matrice A = ⎢0 1 2⎥ i B = ⎢1 1 2⎥ nad̄ite matrice − A + 2B i B ⋅ B.
⎢ ⎥ ⎢ ⎥
⎢3 1 2⎥ ⎢3 0 2⎥
⎣ ⎦ ⎣ ⎦
⎡1 1 1⎤ ⎡2 3 3⎤
⎢ ⎥ ⎢ ⎥
⎢ ⎥ ⎢ ⎥
4. Za matrice A = ⎢0 1 2⎥ i B = ⎢1 2 2⎥ nad̄ite matrice 2 A − 3B i B ⋅ A .
⎢ ⎥ ⎢ ⎥
⎢3 1 2⎥ ⎢3 1 2⎥
⎣ ⎦ ⎣ ⎦
⎡ 2 −3 0 1⎤
1 −1 2 4 0 −3 ⎢
⎢
⎥
⎥
5. Za matrice A = [ ], B = [ ] i C = ⎢ 5 −1 −4 2⎥ izračunajte A + B,
0 3 4 −1 −2 3 ⎢
⎢−1 0 3 3⎥
⎥
⎣ ⎦
A + C , 3 A − 4B, AB, AC .
6. Riješite sljedeće matrične jednadžbe:
1 2 −1 0
a) [ ]X =[ ],
1 4 3 2
1 0 −1 0
b) [ ]X =[ ],
1 1 3 2
4 3 −1 0
c) X [ ]=[ ],
2 1 3 2
1 2 4 3
d) 2 X − A = 3B, gdje je A = [ ] i B=[ ],
3 4 2 1
1 2 4 3
e) 2 X + A = 3(B + X ), gdje je A = [ ] i B=[ ].
3 4 2 1
Rješenja
1. a) nema rješenja
b) x = 1, y = 3, z = 1
c) x = 4 − 2 y + v, z = 1 + 2v, y, v ∈ R
d) nema rješenja
e) x = 1, y = 2, z = −3
f) x = 2 − z, y = 2 + 2 z, z ∈ R
g) x = 5 − 17 z, y = 4 + 3 z, v = −6 − 11 z, z ∈ R
2. a) x = −3, y = −1 b) x = −1, y = 3 c) x = −2, y = −2
⎡2 −1 3⎤ ⎡13 0 12⎤
⎢ ⎥ ⎢ ⎥
⎢ ⎥ ⎢ ⎥
3. ⎢2 1 2⎥ ⎢9 1 9⎥
⎢ ⎥ ⎢ ⎥
⎢3 −1 2⎥ ⎢12 0 13⎥
⎣ ⎦ ⎣ ⎦
⎡−4 −7 −7⎤ ⎡11 6 14⎤
⎢ ⎥ ⎢ ⎥
⎢ ⎥ ⎢ ⎥
4. ⎢−3 −4 −2⎥ ⎢7 5 9⎥
⎢ ⎥ ⎢ ⎥
⎢−3 −1 −2⎥ ⎢9 6 9⎥
⎣ ⎦ ⎣ ⎦
5 −1 −1 −13 −3 18
5. [ ], nije definirano, [ ], nije definirano,
−1 1 7 4 17 0
−5 −2 4 5
[ ]
11 −3 −12 18
−5 −2
6. a) [ ]
2 1
−1 0
b) [ ]
4 2
⎡1 3⎤
⎢ ⎥
⎢2 −2⎥
⎢ ⎥
c) ⎢ ⎥
⎢1 1 ⎥
⎢ ⎥
⎢ ⎥
⎣2 2 ⎦
⎡ 13 11 ⎤
⎢ ⎥
⎢2 2⎥
⎢ ⎥
d) ⎢ ⎥
⎢9 7⎥
⎢ ⎥
⎢ ⎥
⎣2 2⎦
−11 −7
e) [ ]
−3 1
−5
7. a) [ ]
9
b) 4
c) da
7 10
d) [ ]
15 22
⎡−2 1 ⎤
⎢ ⎥
e) ⎢ 3 − 1 ⎥
⎢ ⎥
⎢2 2⎥
⎥
⎢
⎣ ⎦
3
8. a) [ ]
3
b) 6
c) da
−5 6
d) [ ]
−9 10
⎡ 2 −1 ⎤
⎢ ⎥
e) ⎢ 3 − 1 ⎥
⎢ ⎥
⎢2 2⎥
⎥
⎢
⎣ ⎦
Indeks
akceleracija, 349 dekadski zapis broja, 3

algebarska površina, 372 derivacija, 309, 324, 329
algebarski identitet, 60 funkcije, 328, 329
algebarski izraz, 58 funkcije u točki, 324, 329
antiderivacija, 358 kompozicije, 344
apscisa, 109 pravila, 339
apsolutna vrijednost, 242 višeg reda, 346
apsolutna vrijednost broja, 10 determinanta, 447
argument diferencijal, 329
funkcije, 136 diferencijalna jednadžba
argument izraza, 59 drugog reda, 408
aritmetička sredina, 28 opće rješenje, 406
aritmetički izraz, 51 početni uvjet, 406
asimptota funkcije, 201 prvog reda, 405
singularno rješenje, 406
broj direktna proporcionalnost, 212
algebarski, 270 diskriminanta, 92
cijeli, 10 djeljivost, 8
iracionalan, 38 domena
negativan, 10 funkcije, 144
pozitivan, 10 implicitno zadana, 147
prirodni, 3 izraza, 59
racionalan, 19, 38 jednadžbe, 87
realan, 38 dvojni razlomak, 27
recipročan, 25
suprotan, 15 eksponencijalni rast i pad, 410
transcedentan, 270 ekstrem
broj e, 270 globalni, 177
brojnik, 19 lokalni, 177
brzina rubni, 177
gibanja, 348 unutrašnji, 177
jednolike promjene, 314 ekvivalentne jednadžbe, 88
jednolikog gibanja, 311, 313 element skupa, 127
prosječna, 316 elementarna transformacija, 459, 460
trenutna, 312, 318, 323 elementarne transformacije redaka, 460
decimalna ekspanzija, 38 formula

decimalni zapis adicijska, 293
beskonačni neperiodički, 37 Newton-Leibnizova, 386
beskonačni periodički, 36 za kvadrat zbroja i razlike, 69
konačni, 32 za razliku kvadrata, 70
definicija 245 funkcija, 136, 145
479
480
arkus sinus, 295 linearna, 122

drugi korjen, 235 pravca, 115, 116, 118
eksponencijalna, 269 sustav jednadžbi, 120
elementarna, 211, 305 jednoznačnost, 142
injektivna, 163
invertibilna na skupu, 169 komplement skupa, 131
korjen, 248 kompozicija funkcija, 303
kosinus, 281, 287 koordinatni sustav, 112
kotangens, 281 kotangens, 300
kvadratna, 218 kvadratna jednadžba, 92
linearna, 214
logaritamska, 271 limes
monotona, 180 beskonačni, 198
osnovna elementarna, 305 funkcije, 195
padajuća, 180 slijeva, 197
potencija, 257 u beskonačnosti, 199
predznak funkcije, 159 zdesna, 197
prirodni logaritam, 272 limes niza, 36
racionalna, 226 linearnost, 361
rang funkcije, 150 lučna mjera, 282
rastuća, 180
maksimum
sinus, 281, 287
sinusoida, 291 globalni, 177
suprotna ili inverzna, 161 lokalni, 177
tangens, 281 matrica
zakretanje funkcije, 188 invertibilna (regularna), 473
invertibilna, regularna, 473
Gaussov postupak, 459, 461, 464 jedinična matrica, 472
graf kvadratna, 466
funkcije, 139 množenje matrica, 471
jednadžbe, 119 množenje matrice brojem, 467
Gustoća racionalnih brojeva, 28 nul matrica, 468
pojam matrice, 466
harmonički oscilator, 293
singularna, 473
integral suprotna matrica, 468
neodred̄eni, 358 sustava, 459
nepravi, 397 tipa m × n, 466
odred̄eni, 379 u Gaussovoj reduciranoj formi, 460
pravila, 361 metoda
integralna suma, 383 supstitucije, 96
interval, 131 suprotnih koeficijenata, 98
otvoren, 132 minimum
zatvoren, 132 globalni, 177
iznos broja, 10 lokalni, 177
moment sile, 449
jednadžba, 85
integralna, 409 nazivnik, 19
krivulje, 113 neprekidnost, 196
kružnice, 114 nultočka funkcije, 141
481
obrnuta proporcionalnost, 227 varijabla, 50, 146

odred̄eni integral, 310 slobodna varijabla sustava, 463
okolina, 132 vezana varijabla sustava, 463
ordinata, 109 vektor
otvoreni opis, 58 iznos i smjer vektora, 418
jedinični vektor, 440
parabola, 120 jednakost vektora, 418
tjeme, 219 komponenta vektora, 432
parametar, 146 koordinatavektora, 432
pivot element, 461 mješoviti produkt, 451
podskup skupa, 128 množenje vektora brojem, 425
polinom, 224 nul-vektor, 418
postupak deriviranja, 341 oduzimanje vektora, 422
potencia, 251 okomitost vektora, 441
potencija, 66 paralelnost vektora, 427
površina lika, 400 pojam vektora, 417
pravila radijus vektor, 430
deriviranja, 339 reprezentiranje vektora, 432
integriranja, 361 skalarni produkt vektora, 437
prazan skup, 128 suprotni vektor, 422
prekid, 196 vektorska projekcija, 442
prvog reda, 197 vektorski produkt vektora, 445
uklonjivi, 196 zbrajanje vektora, 420
presjek skupova, 129 vrijednost
princip superpozicije, 421 funkcije, 136
princip suprotne operacije, 90 vrijednost izraza, 59
rad sile, 380, 395, 443 zakretanje, 188
razlika skupova, 130
razlomak, 19
rub funkcije, 200
separacija varijabli, 409

simbolički zapis, 49
skalar, 425
sličnost, 279
preslikavanje sličnosti, 279
srednja vrijednost funkcije, 402
suprotan broj, 23
tablica
derivacija, 335
integrala, 360
tangens, 300
tangenta, 186, 320, 324
točka pregiba, 188
ulančane matrice, 471

unija skupova, 129
ured̄eni par, 110

Matematika E Skripta PDF

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Matematika E Skripta PDF

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

ii

1.1 Prirodni brojevi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 2

1.1.1 Osnovna ideja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 2

1.1.2 Usporedba prirodnih brojeva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 3

1.1.3 Zbrajanje prirodnih brojeva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 4

1.1.4 Oduzimanje prirodnih brojeva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 6

1.1.5 Množenje prirodnih brojeva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7

1.1.6 Dijeljenje prirodnih brojeva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7

1.2 Cijeli brojevi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 10

1.2.1 Osnovna ideja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 10

1.2.2 Usporedba cijelih brojeva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 11

1.2.3 Zbrajanje cijelih brojeva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 12

1.2.4 Oduzimanje cijelih brojeva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 14

1.2.5 Množenje cijelih brojeva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 16

1.2.6 Dijeljenje cijelih brojeva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 17

1.3 Racionalni brojevi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 18

1.3.1 Osnovna ideja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 19

1.3.2 Usporedba racionalnih brojeva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 21

1.3.3 Zbrajanje i oduzimanje racionalnih brojeva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 22

1.3.4 Množenje racionalnih brojeva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 24

1.3.5 Dijeljenje racionalnih brojeva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 25

1.3.6 Gustoća racionalnih brojeva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 28

1.4 Realni brojevi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 30

1.4.1 Postupak mjerenja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 30

1.4.2 Konačni decimalni zapis . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 32

1.4.3 Beskonačni periodički decimalni zapis . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 35

1.4.4 Beskonačni neperiodički decimalni zapis . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 37

1.4.5 Osnovna ideja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 38

1.4.6 Operacije s realnim brojevima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 39

1.4.7 Osnovna svojstva realnih brojeva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 44

1.4.8 Je li riješen problem mjerenja? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 45

2.1 Aritmetički izrazi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 51

2.1.1 Smisao aritmetičkih izraza . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 51

2.1.2 Postupak računanja aritmetičkih izraza . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 52

2.1.3 Primjena aritmetičkih izraza . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 54

2.2 Algebarski izrazi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 58

2.2.1 Smisao algebarskih izraza . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 58

2.2.3 Zbrajanje i oduzimanje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 62

2.2.5 Formule za brzo množenje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 69

2.3.1 Pojam jednadžbe i rješenja jednadžbe . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 85

2.3.2 Logika rješavanja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 88

2.3.3 Opći postupak rješavanja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 89

2.3.4 Rješavanje jednadžbi metodom suprotne operacije . . . . . . . . . . . . . . . 90

2.3.5 Kvadratna jednadžba . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 92

2.3.6 Rješavanje jednadžbe faktorizacijom . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 93

2.3.7 Jednadžbe i zakoni prirode . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 94

2.3.8 Sustavi jednadžbi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 95

2.3.9 Upotreba jednadžbi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 100

2.4 Kordinatni sustav . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 108

2.4.1 Koordinate . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 108

2.4.2 Krivulje i jednadžbe . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 113

2.4.3 Pravci . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 115

2.4.4 Jednadžbe i krivulje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 118

2.5 Skupovi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 126

2.5.1 Osnovna ideja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 126

2.5.2 Operacije sa skupovima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 129

2.5.3 Intervali realnih brojeva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 131

2.5.4 O logičkim simbolima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 133

3.1 Pojam funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 135

3.1.1 Osnovna ideja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 135

3.1.2 Zadavanje funkcija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 136

3.1.3 Jednoznačnost . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 142

3.1.4 Domena funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 144