Professional Documents
Culture Documents
Antoljak Šišić PDF
Antoljak Šišić PDF
Stjepan Antoljak
Prof. Filozofskog fakulteta u Zadru, u mirovini
Z a g r e b , Zajčeva 31
FERO ŠIŠIĆ
U D K 92:93 Š I Š I Ć P r e g l e d n i članak
P r i m l j e n o : 9. 3. 1989.
125
Stjepan Antoljak, Ferdo Šišić. Arhivski vjesnik, 32/1989. sv. 33, str. 125—142.
126
Stjepan Antoljak, Ferdo Šišić. Arhivski vjesnik, 32/1989. sv. 33, str. 125—142.
( I v a n D r a s k o v i c , P i t a g o r a ) , p a lože u S p l i t u i D u b r o v n i k u i B e o g r a d u
k a o i b r o j n i p o j e d i n c i ( A r h i v H r v a t s k e u Z a g r e b u — Ostavština F . Ši
šića), te r e k t o r njemačkog K a r l o v o g u n i v e r z i t e t a u P r a g u (30. I. 1940)
i d r u g i . Ožalilo ga j e i Sveučilište u Z a g r e b u i J A Z U , čiji j e b i o p r a v i
član, k a o i još n e k e naučne u s t a n o v e . N j e g o v u s m r t obilježila j e i
d n e v n a naša štampa k a o i p o j e d i n i časopisi (S. A n t o l j a k , M . B a r a d a ) ,
a n a p o s e i z d a n j a J A Z U , čiji j e b i o , k a k o r e k o s m o , r e d o v n i član d u g i
niz godina.
Što se tiče političkog života Šišića o n j e član h r v a t s k o - s r p s k e k o a
l i c i j e i n e k o v r i j e m e z a s t u p n i k H r v a t s k o g s a b o r a k a o i član d e l e g a c i j e
u zajedničkom p a r l a m e n t u u Budimpešti, gdje j e više r a d i o u tamoš
n j i m a r h i v i m a i b i b l i o t e k a m a nego l i učestvovao u r a d u tamošnjeg
p a r l a m e n t a (V. N o v a k , o.e., 367). P a i p a k , p r e d k r a j r a t a u j e d n o m do-
127
Stjepan Antoljak, Ferdo Sišić. Arhivski vjesnik, 32/1989. sv. 33, str. 125—il42.
2.
; i/<; • .
Još z a v r i j e m e s t u d i r a n j a u Z a g r e b u n a n j e g o v r a z v o j n a području
p o v i j e s t i najviše s u u t j e c a l i T . Smičiklas i N . N o d i l o , što o n n e j e d a n
p u t s a m p r i z n a j e i potvrđuje. Savladavajući p o l a g a n o , a l i t e m e l j i t o
naučnu domaću i s t r a n u l i t e r a t u r u , k o j a se o d n o s i l a n a h r v a t s k u p o
vijest, n i j e z a b o r a v i o n i d a nauči n e k o l i k o s t r a n i h j e z i k a (V. N o v a k ,
o.e., 367—373) k a o n p r . mađarski, t a l i j a n s k i , f r a n c u s k i , njemački. P a
i p a k u svojoj b i o g r a f i j i , k a d se j e o d n j e g a tražilo k o j e j e z i k e z n a i
g o v o r i , n a v e o j e i z s k r o m n o s t i s a m o d a g o v o r i i piše njemački, a
n e k i m d r u g i m a j e z i c i m a d a se služi.
Z a v r i j e m e s v o g a b o r a v k a u Beču Šišić j e p r v i p u t a ušao u tamoš
n j i S t a a t s a r c h i v k o j i g a j e o p s j e o s v o j o m g r a đ o m i o t a d a d a l j e o n će
b i t i s t a l n o zauzet istraživanjem ondašnje i z v o r n e građe k a o i o n e u do
maćim i o s t a l i m s t r a n i m a r h i v i m a , a k o j a se o d n o s i n a našu p o v i j e s t .
S a v ovaj n j e g o v n a p o r d a se što više i z o b r a z i n a p o l j u p o v i j e s t i i p o
moćnih h i s t o r i j s k i h n a u k a s pažnjom i o d o b r a v a n j e m s u p r a t i l i i S m i
čiklas, k o j e g a j e d u b o k o razočarao M . S u f f l a y u s l i j e d svoga mađaron-
s k o g s t a v a (jer j e n j e g a h t i o z a s v o g a n a s l j e d n i k a ) te N o d i l o .
S v o j , p o Šidaku, p r v i članak: »Petar A m i e n s k i u Z e m u n u (1096)
istoričko-kritički pokušaj« t i s k a o j e 20 godišnji Šišić u N a r o d n i m
n o v i n a m a ( Z a g r e b 30. X . i 5. X I . 1889) (F. Šišić, P r e g l e d p o v i j e s t i h r
v a t s k o g a n a r o d a , Z a g r e b 1962, p r i r e d i o J . Šidak, 497), a p o V . N o v a k u
svoj p r v i m a l i s t u d e n t s k i r a d » P e t a r g r o f Z r i n s k i i K r s t o F r a n k o p a n
n a stratištu« t i s k a o j e 1892. g. p o d p s e u d o n i m o m : F . Š, a o n d a se n a
t u t e m u vraća t e k 1908. v e l i k o m s t u d i j o m »Posljednji Z r i n s k i i F r a n k o -
pani na b r a n i k u domovine (Zbornik Matice Hrvatske), koju u raznim
v a r i j a n t a m a prepričava n a s v o j i m j a v n i m p r e d a v a n j i m a i u časopisi
m a h r v a t s k i m i s r p s k i m počam o d 1914. g. d a l j e . P r v i p a k n j e g o v r a d ,
t i s k a n u V i e n c u 1892, izišao p o d n j e g o v i m p u n i m i m e n o m i p r e z i m e
n o m , n o s i m a l o poduži n a s l o v » K a k o je o s v o j e n Z a d a r g. 1202. i k a k a v
m u bijaše odnošaj p r e m a Veneciji« (V. N o v a k , o.e., 373—375 i b i l j . 5),
što j e b i l a z a p r a v o n j e g o v a s t u d e n t s k a s e m i n a r s k a r a d n j a i z 1891. go
d i n e . N o o z b i l j n i j i Šišićev stvaralački s t u d i j započinje r a d n j o m , iza-
šlom u V i e n c u 1893. g o d . p o d n a s l o v o m » B i t k a n a K r b a v s k o m polju«,
za k o j u j e i s k o r i s t i o u z t i s k a n u građu i i z v o r n e d o k u m e n t e i z a r h i v a
u Z a g r e b u i Budimpešti te u j e d n o i s p o r e d i o b i t k u n a K o s o v u p o l j u
128
Stjepan Antoljak, Ferdo Sišić. Arhivski vjesnik, 32/1989. sv. 33, str. 125—142.
s o v o m k a t a s t r o f o m n a K r b a v s k o m p o l j u . O d 1893. d o k o n c a 1902.
g. Šišić j e i z d a o o k o 40 članaka, r a d o v a i r a s p r a v a , i z k o j i h i z d v a j a m
»Bitka k o d N i k o p o l j a « — 25. I X . 1396. (1896), »Županija virovitička u
prošlosti (1896)«, »Vladari h r v a t s k i i z n a r o d n e dinastije« ( N a r o d n e no
v i n e 63, Z a g r e b 1897, 275), g d j e g o v o r i o k n j i z i i z 16. st. pronađenoj u
R i j e c i k o j a g o v o r i o r e d u h r v . v l a d a r a drugačije nego l i j e to h i s t o r i j s k i
utvrđeno, z a t i m s l i j e d i : »Zadar i V e n e c i j a o d g o d i n e 1159 d o 1247«, R a d
J A Z U 142 (1900) i nagrađeni r a d » V o j v o d a H r v o j e Vukčić Hrvatinić i nje
g o v o d o b a (1350—1416)«, Z a g r e b 1902, te » P a d M l a d e n a Šubića, b a n a h r
v a t s k o g a i bosanskoga« ( G l a s n i k Z e m . m u z e j a B i H X I V , S a r a j e v o ) . O d
s v i h o v i h r a d o v a odskače n j e g o v a r a d n j a o H r v o j u Vukčiću, k o j u m u j c
izdala M a t i c a H r v a t s k a , a p i s a n a je n a o s n o v u o b j a v l j e n i h i neobjavlje
n i h i z v o r a ( V . N o v a k , o.e., 375—385). Još 2. V . 1902. piše Šišić I. Krš-
n j a v o m e i z O s i j e k a u v e z i s n j e g o v i m d v j e m a r a d n j a m a i daje o n j i
m a s v o j s u d . A l i »što se tiče u g o v o r a o d 1102. ( k o j i se s v a k a k o m o r a o
t a d a d o g o d i t i ) « , kaže u p i s m u d a l j e : » m o ž e se t a k o protumačiti ( k a k o
već L u c i u s i K a t o n a sude), d a j e i z a 1097. o p e t došlo d o b u n e u H r v a t
s k o j . . . « i t d . , te dodaje: » K a k o r e k o h , j a se t i m p i t a n j e m b a v i m oz
b i l j n o i ' s i n e i r a et s t u d i o ' ću se b a v i t i , p a ću s v o j e d o b n o o b j e l o d a n i t i
o t o m j e d n u r a s p r a v u . S v a k a k o j e u p r a v o nečuveno d a se P a u l e r p o
z i v a n a S t j e p a n a H o r v a t a (1844), k a d t r e b a d a o n a k o » p r e b r o d i « k r a j
i s p r a v e o d 1102! T o čini i inače v e o m a s a v j e s n i F e j e r p a t a k y . M a r c z a l i
j e z l a t a v r i j e d a n , k a d upoređuje K o l o m , p r i v i l e g i j a d a l m . g r a d o v i m a
s naličnim odnošajima u F r a n c u s k o j , E n g l e s k o j , I t a l i j i i N j e m a č k o j .
N a žalost naša h i s t o r i o g r a f i j a p r o l a z i k r a j a o v i h važnih r a d n j a , k a o
p o r e d t u r s k o g g r o b l j a »završava o v a k o to p i s m o šišić ( A r h i v H r v a t s k e
u Z a g r e b u — Ostavština I s e Kršnjavoga — k u t . 9). N o Šišić j e svoje
obećanje glede 1102. g. izvršio t e k 1910. k a d a j e o b j e l o d a n i o članak
»Pacta conventa« u S a v r e m e n i k u (V, Z a g r e b 1910), a o n d a v r l o opširno
1914. u »Priručniku i z v o r a h r v a t s k e historije« ( I I ) . P r e l a s k o m u Z a g r e b ,
1903. u R a d u J A Z U (153) m u j e izišao »Miha M a d i j e v de Barbezanis«, k o
j i m j e Šišić r e v a l o r i z i r a o ovaj s r e d n j e v j e k o v n i naš i z v o r , unatoč dosa
dašnjem s u d u o n j e m u Račkoga i još n e k i h d r u g i h . A l i k a d a j e p a k
1936. n j e g o v učenik Držislav Švob pokušao o s p o r i t i d a j e M i h a M a d i
jev p i s a c o v o g a i z v o r a , i a k o n i j e z n a o s r e d n j o v j e k o v n u latinštinu, M i l i o
B a r a d a , Šišićev n a s l j e d n i k j e 1941. v r a t i o a u t o r s t v o de B a r b e z a n i s a n a
o s n o v u i z v o r n i h p o d a t a k a (gl. i V . N o v a k , o.e., 385, 386) i t i m e u k a z a o
d a Šišić i m a p r a v o .
Z a v r i j e m e svoga d j e l o v a n j a n a F i l o z o f s k o m f a k u l t e t u k a o nastav
n i k h r v a t s k e p o v i j e s t i o d 1902. d o 1939, d a k l e k r o z p u n i h 37 g o d i n a ,
započeo j e Šišić p r e d a v a t i h i s t o r i j u H r v a t a o d 1102. d o 1409. (1902—3),
p a o n d a h r v a t s k u h i s t o r i j u o d 1526. d o 1868. (1906 7), a i s t o m 1909 10.
započeo j e p o p r v i p u t a držati p r e d a v a n j a i z d o b a h r v a t s k i h n a r o d n i h
v l a d a r a , obuhvaćajući i r a z d o b l j e h r v a t s k e p o v i j e s t i o d d o s e l j e n j a n a
129
Stjepan Antoljak, Ferdo Šišić; Arhivski vjesnik, 32/1989. sv. 33, str. 125—142.
130
Stjepan Antoljak, Ferdo Šišić. Arhivski vjesnik, 32/1989. sv. 33, str. 125—142.
131
Stjepan Antoljak, Ferdo Sišić. Arhivski vjesnik, 32/1989. sv. 33, str. 125—142.
I d o k s u n a v e d e n e p o v i j e s t i h r v a t s k o g a n a r o d a t i s k a n e o d 1906—
1920. služile Šišiću k a o p o d l o g a z a j e d n o veće d j e l o , k o j e b i o b u h v a t i l o
p o v i j e s t h r v a t s k i h n a r o d n i h k n e z o v a i k r a l j e v a , a n a k o m e j e r a d i o više
» o d d e s e t a k godina«, o n j e o d 1919. d o 1923. obišao m n o g e j a v n e a r h i v e
i b i b l i o t e k e p o E v r o p i o d Beča d o L o n d o n a , R i m a i P a r k a d a se u p o z n a
što b o l j e s h i s t o r i j s k o m građom, p u b l i k a c i j a m a i z v o r a i h i s t o r i j s k i m
radovima k o j i h u nas nije bilo (Predgovor Povijesti H r v a t a u vrijeme
n a r o d n i h v l a d a r a I, Z a g r e b 1925, V , V I ) . K a d a j e Šišić pokušao d a i z d a
o v o d j e l o , k a k o s a m kaže, p r e k o M a t i c e H r v a t s k e i u n a k l a d i H r v a t s k o g
s t a r i n a r s k o g društva » B i h a ć a « i K n i n s k o g s t a r i n a r s k o g društva, o d to
ga se j e m o r a l o o d s t u p i t i u s l i j e d nestašice f i n a n c i j s k i h s r e d s t a v a . T a d a
j e z a p r a v o n a r e d i o 16. I. 1925. m i n i s t a r p r o s v j e t e S v e t o z a r Pribičević
d a o v o Šišićevo d j e l o i m a i z d a t i »Naklada školskih k n j i g a « u Z a g r e b u
n a s v o j trošak, istaknuvši d a t o i m a u j e d n o d a b u d e »jubilarni s p o m e
n i k z a g o d i n u 1925, k o j i m će M i n i s t a r s t v o P r o s v e t e v i d n o d a s u d j e l u j e
k o d te proslave«, t j . p r o s l a v e hiljadugodišnjice p o s t a n k a h r v a t s k o g a
k r a l j e v s t v a (O a f e r i s a m o g t i s k a n j a o v e » P o v i j e s t i « i n j e n o m p r e d u j m u
g l . : Reč, Z a g r e b 27. V I I . 1925, b r . 171). S a m p a k Šišić s m a t r a o je o v u
» P o v i j e s t « g l a v n i m d j e l o m svoga života (gl. i k r i t i k u : S u f f l a y M i l a n , Ši-
132
Stjepan Antoljak, Ferdo Sišić. Arhivski vjesnik, 32/1989. sv. 33, str. 125—142.
O v i m d j e l o m , u k o m e j e o b r a d i o i o s v i j e t l i o sve moguće p r o b l e m e
i p i t a n j a p u n a t a m e i n e i z v j e s n o s t i i z naše h r v a t s k e srednjovjekovne
p o v i j e s t i , a o k o m e se j e g o v o r i l o i p i s a l o i j o š d u g o će se još to činiti,
Šišić s i j e s t v o r i o »monumentum aere perenius« i o n o j e i d a n a s p o
k o m p o z i c i j i , načinu o b r a d e , sadržaju, s t i l u i m e t o d u nenadmašeno i o d
t r a j n e v r i j e d n o s t i . O v o m »Povijesti« Šišić j e ušao u r e d naših najvećih
historičara, a t i m e i u e v r o p s k u h i s t o r i o g r a f i j u , g d j e s u već b i l i poz
n a t i i p r i z n a t i r u i m u n j s k i historičar N . J o r g a i b u g a r s k i povjesničar
N . V . Z l a t a r s k i , n j e g o v i p r i j a t e l j i i kolege. S v a k a k o b i d a j e o v a p o v i j e s t
d o 1102. g. p r e v e d e n a n a b i l o k o j i vladajući e v r o p s k i j e z i k , a u t o m a t s k i
p o s t a l a d i o e v r o p s k e h i s t o r i j e , s k o j o m b i sačinjavala j e d n u s k l a d n u
c j e l i n u . S našega današnjega stajališta o n a j e i d a n a s n e z a o b i l a z n a gle
de s t a l n e u p o t r e b e z a d i j e l o v e i l i p o j e d i n o s t i n a v e d e n o g a r a z d o b l j a , i a k o
podliježe t u i t a m o k o r e k t u r i u s l i j e d n o v i h o b j e l o d a n j e n i h r e z u l t a t a i z
h r v a t s k e p o v i j e s t i i a r h e o l o g i j e . Z a t o n i j e b i l o ništa neobično što s u se
d v i j e g o d i n e n a k o n i z l a s k a i z t i s k a o v o g a d j e l a u »Starohrvatskoj p r o s
vjeti« ( N S I, Z a g r e b — K n i n 1927, 108—123) p o j a v i l a d v a ocjenjivača.
P r v i j e b i o d r . N i k o l a Radojčić, k o j i j e opširno p r i k a z a o o v u k n j i g u ,
poprativši j e s a p u n o p o h v a l a i ističući d a j e » k o d n j e g a (tj. Šišića)
istraživanje i z v o r a g l a v n i d i o naučnog napora« i d a j e »bacio n o v e
z r a k e s v j e t l o s t i n a h r v a t s k u prošlost z a n a r o d n e d i n a s t i j e baš t i m e ,
što j e r a s k r i l i o i d o s a d n e p o z n a t e s t r a n e u t i c a j e n a h r v a t s k i r a z v i t a k
(o.e. N S I, 113, 117). D r u g i j e b i o ocjenjivač M i l a n S u f f l a y , nešto k r a
ći u o c j e n i , priznavajući Šišiću i z v r s n o p o z n a v a n j e s v e u k u p n e l i t e r a t u r e ,
a l i i iznoseći n e k e n j e g o v e p r o p u s t e . T o m p r i l i k o m n e z a b o r a v l j a d a
ukaže k a k o se Šišić »na t e m e l j u s v i h i z v o r a i s v e u k u p n e literature«,
k a d a o p i s u j e b o r b u I s t o k a i Z a p a d a , »nalazi u s v o m elementu«. N a d a -
133
Stjepan Antoljak, Ferdo Šišić. Arhivski vjesnik, 32/1989. sv. 33, str. 125—142.
134
Stjepan Antoljak, Ferdo šišić. Arhivski vjesnik, 32/1989. sv. 33,.str..-125—142.
135
Stjepan Antoljak, Ferdo Sišić. Arhivski vjesnik, 32 1989. sv. 33, str. 125—142.
136
Stjepan Antoljak, Ferdo Šišić. Arhivski vjesnik, 32/1989. sv. 33, str. 125—142.
137
Stjepan Antoljak, Ferdo Sišić. Arhivski vjesnik, 32/1989. sv. 33, str. 125—112.
T o k o m n j e g o v a života b r o j n e naučne u s t a n o v e u z e m l j i i u E v r o p i
p r i z n a l e s u v i r j e d n o s t n j e g o v a r a d a k a o našega v r h u n s k o g historičara,
t a k o što j e p o s t a o p r v o d o p i s n i (1903), a o n d a r e d o v n i član J A Z U (1910),
te o n d a v a n j s k i član S K A u B e o g r a d u , z a t i m v a n j s k i član r u m u n j s k e ,
češke, b u g a r s k e , p o l j s k e i mađarske a k a d e m i j e , počasni član B u g a r s k o g
h i s t o r i j s k o g društva, M a t i c e h r v a t s k e i M a t i c e s r p s k e , H r v a t s k o g sta
r i n a r s k o g društva u K n i n u , H r v a t s k o g arheološkog društva u Z a g r e b u ,
čak i S t u d e n t s k o g h i s t o r i j s k o g društva n a Sveučilištu u Z a g r e b u (1937)
i t d . O d l i k o v a n j e r a z n i m o r d e n i m a , domaćim (I st. sv. Save) i s t r a n i m .
S p r e m a l o se j e d a m u se z a sedamdesetgodišnjicu u počast i z d a čitav
svezak J u g o s l o v e n s k o g i s t . časopisa (čiji j e b i o o d početka j e d a n o d
u r e d n i k a ) , a l i je to spriječio r a t (V. N o v a k , o.e., 421).
K r o z c i j e l o v r i j e m e s v o g a naučnog r a d a i d j e l o v a n j a n a F i l o z o f
s k o m f a k u l t e t u šišić j e n e s a m o oduševljavao s v o j e s t u d e n t e z a h r v a t
s k u p o v i j e s t , potičući i h d a se n j o m naučno b a v e i d a j e obrađuju,
nego j e s v i m a b i o u t o m e n a pomoći i s v a k o m e p o j e d i n c u o d g o v a r a o
p i s m e n o i l i u s m e n o , a k o b i se z a b i l o k o j i savjet n a njega obraćao.
D a n i j e b i o u z a l u d a n n j e g o v r a d i t r u d n a p o l j u naše p o v i j e s t i d o k a z
j e i taj što j e o d g o j i o čitav n i z s v o j i h učenika k o j i s u p o t i c a l i i z tzv.
Šišićeve škole te p o s t a l i čuveni naučni r a d n i c i i povjesničari, a v e l i k i
j e b r o j o d n j i h k o d n j e g a i d o k t o r i r a o k a o što s u : G r g a i V i k t o r N o
v a k , M i h . L a s k a r i s i z S o l u n a , M i h o B a r a d a , B r a n i m i r Gušić, S t e l l a
U b l - C a v a l i e r i , L o v r e Katić, Držislav Švob, J a r o s l a v Šidak, V i n k o F o r e -
tić, S t j e p a n G u n j a c a , S t j e p a n A n t o l j a k i d r u g i .
K a d a j e u l a z i o u 70-tu g o d i n u još u v i j e k j e r a d i o i čak j e 1939.
g. n a p o z i v K n i n s k o g s t a r i n a r s k o g društva, čiji j e b i o p r e d s j e d n i k G .
N o v a k , a t a j n i k m o j a m a l e n k o s t , u društvu s L j . H a u p t m a n n o m , M i -
h o m B a r a d o m , M . Abramićem, S t i p o m Gunjačom i još n e k i m a , k r e n u o
n a naučno p u t o v a n j e u K n i n t e o n d a a u t o b u s o m u N i n i B i o g r a d n m
i u Z a d a r . T a j c i j e l i p u t izdržao j e b o d r o i b e z s m e t n j i . S v i s m o se
r a d o v a l i k a k o m u se j e n a l i c u održavalo z a d o v o l j s t v o što j e išao o n i m
s t a z a m a n a k o j i m a s u b i l i r e l i k t i h r v a t s k e s t a r e p o v i j e s t i , a k o j u je
o n t a k o s j a j n o 1 plastički o b r a d i o još 1925. g o d i n e . T e 1939. g. izašla
s u d v a n j e g o v a z a d n j a naučna r a d a : P o d r i j e t l o G a j e v a r o d a (u JIČ-u
V ) i već n a v e d e n a »Politika H a b s b u r g o v a c a s p r a m H r v a t a do L e o p o l d a
I, te članak: B i t k a n a K o s o v u . 0 p e t s t o i pedesetgodišnjici događaja
( N o v o s t i , Z a g r e b 28. V I . 1939), a već 21. I. 1940. b i o j e m r t a v u s v o m
s t a n u u G o r n j e m g r a d u , n e dočekavši i z l a z a k n i j e d n o g a svoga r a d a
i l i članka u 1940. g o d i n i k a o n i to d a još j e d a m p u t p o s j e t i J A Z U i A r
h i v H r v a t s k e r a d i d o p u n e svoga » P r e g l e d a « ( V . N o v a k , o.e., 422), k a k o
j e želio. T a k o j e s p o k o j n o u m r o o v a j v e l i k i naš historičar k o j e g a s u n a
r a z n e načine n a p a d a l i i s v a k o j a k o ga n a z i v a l i . N o o n , k a k o j e s a m još
1930. i z j a v i o , n i j e i m a o n i k a k v i h a m b i c i j a o s i m d a b u d e čestit p r o f e s o r
i s a v j e s t a n svećenik n a u k e — k o j i i d e z a i s t i n o m i s a m o i s t i n o m . »Ja
s a m k a o d o s a d a različitim s v o j i m r a d n j a m a izišao i p r e d s t r a n i svijet,
138
Stjepan Antoljak, Ferdo Sišić. Arhivski vjesnik, 32/1989. sv. 33, str. 125—142.
i n j i m a s a m h r v a t s k o m n a r o d u učinio više d o b r a o d s v i h m o j i h k l e
v e t n i k a z a j e d n o , a to u p r v o m r e d u z a t o , j e r u m o j i m r a d o v i m a n e m a
izmišljotina i p s e u d o p a t r i o t s k i h b a j k i . O t k a d se p a m t i m , v a z d a S a m
j e d n a k o v o l i o H r v a t e k a o i S r b e , i i m a m s t o t i n e đaka p o s v i m a k r a j e
v i m a z e m l j e i n a r o d a našega, k o j i s u v a z d a i s t a l n o i m a l i — i p r i j e
1918. i p o s l i j e — p r i l i k e d a čuju m o j e osjećaje z a n a r o d n o j e d i n s t v o
naše« ( V . N o v a k , o.e., 406, 407 i b i l j . 9).
O d 1892. d o 1944, z a p r a v o p o Šidaku d o 1954 ( p o s m r t n o ) , izašlo j e
Šišićevlh o k o 360 k n j i g a , r a d o v a , r a s p r a v a , članaka, p r i k a z a i k r i t i k a
(gl. V . N o v a k , o.e., 431—443). S v i s u o n i sačinjavali j e d n u m a l u b i b l i o
t e k u , d o k j e Šišićeva o g r o m n a priručna b i b l i o t e k a , k o j u j e i z a sebe os
tavio, a k o j o m se j e r e d o v i t o služio, sadržavala »najveći d i o h r v a t s k e
h i s t o r i o g r a f s k e l i t e r a t u r e u cjelini« k a o i s v u s t r a n u , s l a v e n s k u i nesla
v e n s k u l i t e r a t u r u , »koja j e p r i j e k o p o t r e b n a z a s t u d i j naše n a r o d n e
historije«, te o n a , p o riječima V . N o v a k a , »ostaje i z a n j e g a k a o neis
c r p a n m e j d a n z a s v a k o g istraživača n a r o d n e historije«. D a n a s se o v a
biblioteka nakon raznih i drugih peripetija, nalazi u H i s t o r i j s k o m
a r h i v u u Z a g r e b u k a o n j e g o v o vlasništvo i knjižnica. Ü o v o j b i b l i o t e c i
u p r a v o s u n a j v r e d n i j i o n d j e p o h r a n j e n i šišićevi t i s k a n i r a d o v i j e r s u
p u n i v r l o v r i j e d n i h bilježaka k o j e j e o n u n o s i o i n a d o p u n j a v a o s a s t r a
ne (gl. V . N o v a k , o.e., 424). š t o se tiče ostavštine F . Šišića, o n a se da
nas n a l a z i većim d i j e l o m u A r h i v u J A Z U , a u m n o g o m a n j e m d i j e l u
u A r h i v u H r v a t s k e u Z a g r e b u . O v u j e ostavštinu još u r u j n u 1940.
p r e g l e d a o V . N o v a k u s t a n u p o k o j n o g Šišića te j e p o j e d i n e r u k o p i s e i
građu, k a o i v e l i k u p r e p i s k u , s a m o u k r a t k o i naprečac o p i s a o i upozo
r i o n a n j e n v e l i k i značaj »za h r v a t s k u i j u g o s l a v e n s k u h i s t o r i j s k u nau
ku« (gl. i o p e t : V , N o v a k , o.e., 424—429). K a k o se o v a ostavština još
1949, k a d a j e N o v a k o b r a d i o životopis F . Šišića, n i j e n a l a z i l a u gore
n a v e d e n i m u s t a n o v a m a , d u g o j e v r e m e n a prošlo d o k i o n a n i j e t u
našla s v o j e s t a l n o m j e s t o . O p i s i v a t i i u p o z o r a v a t i s a d a n a p o j e d i n e d i
j e l o v e o v e ostavštine p o h r a n j e n e u J A Z U (tako i n a k o n c e p t e 14 k o
m a d a r a d o v a F . Šišića, k o j i s u uvršteni k a o m a t e r i j a l u Šišićevu o s t a v
štinu s a a r h . s i g n . X I I I B d o X I I I B 779, p o k l o n i o j e 7. I. 1977. p r o f .
Šidak k a k o to s t o j i u I n v e n t a r u n o v o n a b a v l j e n i h a r h i v a l i j a p o d b r .
543 u A r h i v u J A Z U ) , b i l o b i s a naše s t r a n e d e p l a s i r a n o j e r s v a t k o t a j
m a t e r i j a l može v i d j e t i i p r o c i j e n i t i i l i u p o t r i j e b i t i . Inače t i h šarolikih
r u k o p i s a i m a n a s t o t i n e , a tiču se i z v o r a ( T u s u n . p r . i Šišićevi » I z v o r i
h r v a t s k e h i s t o r i j e o d V I . d o X I X . v i j e k a « , izrađeni p o n j e g o v i m p r e d a
v a n j i m a , s t r . 1—144), n a p o s e K r o n i k a i H S M k a o i p o j e d i n i h događaja
i z h r v a t s k e p o v i j e s t i , p o j e d i n i h plemićkih o b i t e l j i (Nelepići, Snačići),
d i n a s t i j a (n.pr. Arpadovići, Anžuvinci), ličnosti ( S k e n d e r b e r g ) , topono
m a s t i k e , te s u o n d j e i s a m i t e k s t o v i H r v a t s k e p o v i j e s t i (n.pr. H r v a t s k a
p o v i j e s t 1102—1918 — n j e m . t e k s t n a pisaćoj mašini), r a z n i i s p i s i , p a
ukoričeni r a d : U p u t a u naučni r a d (Šiš. r u k o m — I I s e m . 1908/9. s p r i
ručnom l i t e r a t u r o m n a k r a j u s v a k o g p o g l a v l j a ) , o k r o n o l o g i j i , r u k o p i s
.139
Stjepan Antoljak, Ferdo Šišić. Arhivski vjesnik, 32,1989. sv. 33, str. 125—142.
Anžuvinci, P r o j e k t z a p o d j e l u z a d a r s k o g a r h i v a s.d., P o v i j e s t H r v a t s k e
z a više r a z r e d e s r e d n j i h učilišta. S a s t a v i o F . Šišić, t i s k a n a , a l i n i j e o b "
j e l o d a n j e n a u Z a g r e b u 1905. N a i m e , p o s l i j e t i s k a n j a v l a d a j e o d r e d i l a
d a se s p a l i čitava n a k l a d a , o d k o j e j e spašeno s a m o n e k o l i k o p r i m j e
r a k a (Isp. V . N o v a k , o.e., 433). Što se tiče Šišićeve ostavštine u A r h i v u
H r v a t s k e , u njoj se n a l a z i i r u k o p i s (bez naslova) o uvođenju h r v . jezi
k a n a n e k o l i k o s t o t i n a s t r a n a o d 1790. d o 1848. g. U p r a v o u t o m a r h i v u
su i njegovi ispisi iz r i m s k i h b i b l i o t e k a , k o r e s p o n d e n c i j a u vezi s k o n -
d o l i r a n j e m šiišćevoj s u p r u z i p o s l i j e s m r t i n j e n o g a muža, f o t o g r a f i j e iz
1936. k a d a se Šišić s l i k a o s a N . J o r g o m i t d .
140
Stjepan Antoljak, Ferdo Sišić. Arhivski vjesnik, 32/1-989. sv. 33, str. 125-^142.
U z to je b i o u s t a l n o j materijalno-novčanoj o s k u d i c i , p o p u t V i .
Klaića, j e r j e i m a o i n e k o l i k o kćeri, a i j e d i n c a s i n a , p a j e s t a l n o tre
b a o n o v a c a i b i o j e p r i s i l j e n d a o d m a h čim nešto napiše, s m j e s t a i
unovči, d o k je o s i m pušenja i noćnog »ominoznog kapucina«, k o j i m j c
p r o d u l j i v a o svoj b o r a v a k u društvu, z a sebe t r e b a o v r l o m a l o .
K a o j e d a n o d n a j i s t a k n u t i j i h h r v a t s k i h historičara, a i historičara
n a B a l k a n u , Šišić n i k a d a n i j e nešto netočno p i s a o i z h r v a t s k e p o v i j e s t i ,
a d a se n i j e u v j e r i o k a k o to s t o j i u i z v o r i m a , n a p o s e u o n i m a s r e d n j e
ga v i j e k a , b i l o k a d se g o v o r i o D u v a n j s k o m p o l j u , P a c t i i l i k r a l j i c i
M a r g a r i t i , k a d a s u ga optuživali r a d i »nedostatka p a t r i o t i z m a i l i čak
i z d a j s t v a n a r o d n i h h r v a t s k i h interesa« (gl. V . N o v a k , o.e., 4t)3).
S v e u s v e m u Šišić je o s t a v i o n e p o n o v l j i v i i n e i z b r i s i v i t r a g u h r v a t
s k o j h i s t o r i o g r a f i j i , a l i n i j e k a o n i s v a k i o d n a s , u s p i o d a dovrši zaos
tale s v o j e naučne p l a n o v e u v e z i s i z d a n j e m svoje v e l i k e »Povijesti
H r v a t a « i d a p o p u n i i z d a n j e svoga P r e g l e d a h r v a t s k e p o v i j e s t i (1916),
što s u d r u g i s a m a n j e i l i više u s p j e h a u m j e s t o n j e g a učinili. P a i p a k ,
o n j e p r a v o v r e m e n o u s p i o d a s i nađe p r a v o g a n a s l j e d n i k a n a k a t e d r i
za h r v a t s k u p o v i j e s t , k o g a j e d u g o v r e m e n a p r o v j e r a v a o i v o d i o , a taj
je b i o d r M i h o B a r a d a , k o j i g a j e d o s t o j n o z a m i j e n i o i n a d o p u n i o svo
j i m m a l i m , a l i v r l o d r a g o c j e n i m r a d o v i m a . N e m a više toga d r a g o g a
čovjeka-humanista, naučnog i v e l i k o g h i s t o r i j s k o g e r u d i t a , k o g a j e p r e d
k r a j n j e g o v a života p o z n a v a l a s v a s v j e t s k a naučna h i s t o r i o g r a f i j a , a
n a p o s e s l a v e n s k a , i najviše r u s k a i b u g a r s k a . N o z a t o će n j e g o v i r a d o
v i r a z n o l i k o g h i s t o r i j s k o g sadržaja i d o m e t a i d a n a s zračiti u našoj
n a u c i p o p u t s v j e t i o n i k a k o j i u k a z u j e p r a v a c d a naučno n e pogriješimo
i d a s a svoje s t r a n e s l i j e d i m o s a m o čistu, o b j e k t i v n u i n e p a t v o r e n u
h i s t o r i j s k u i s t i n u te d a h i s t o r i j a u i s t i n u n e b u d e sluškinja d n e v n e po
litike.
141