Krsna-katha

FANZIN ZA BORBU PROTIV ILUZIJE

godina 11 (2005.) broj

broj 9

.B
h a k ti v e d a n
ta
C

A.

Sw
S ril a

-a ami
O
ni
va

s
CO

N
č-a
c a ry a I S K

ISKCON - MEĐUNARODNO DRUŠTVO ZA SVJESNOST KRIŠNE 1

 U OVOM BROJU ČITAJTE...
NJEGOVA BOŽANSKA MILOST

hare krsna hare krsna, krsna krsna hare hare

hare rama hare rama, rama rama hare hare
10 Njegova milost Madhudvisa Prabhu:
S praga Vaikunthe
KRSNA-KATHĀ
FANZIN ZA BORBU
PROTIV ILUZIJE

19 Teja Gaurangi devi dasi:

Harinam u Vojvodini
glavni i odgovorni urednik:
Vinata devi dasi
vinata.sks@pamho.net

Slijepa vjera ili...? 22 Smrt - završni ispit II

Nj.s. Giriraj svami:
distribucija i pretplata:
Mirjana Pavić
Japlenički put 37

26 Rođenje Sri Giriraje

Garga-samhita: 51512 Njivice
tel. (051) 846-627

B
vvz.rijeka@iskcon.hr
ez obzira na koji način prihvatimo Krišnine upute,
rezultat će biti isti. Nije pogrešno čak ni ako
prihvatite Njegove riječi slijepo. No, ako ne želite 28 Pismo za Stephanie II
Vrisabha das: kompjuterska obrada:
Nanda-kisora das
nanda-kisora.sns@pamho.net
slijepo slijediti, tada razmislite o onome što je rečeno.
Zatim možete učiniti što god želite. Oba načina su tu.
No, ako imate vjere u Boga, „Bog kaže to, i ja to moram 32 Patnje čistih bhakta
Anupama devi dasi: izlazi mjesečno
(10 brojeva godišnje)
učiniti,“ takva slijepa vjera je također dobra. Zapravo, to i
kontakt adresa:
nije slijepa vjera. To je potpuna vjera u Boga. „Bog govori
ovako i ja to prihvaćam.“ Sa mahatma sudurlabhah. To 36 “Samo postani čisti bhakta”
Hari-sauri Prabhu: Kulturni centar “Bhaktivedanta”
Rijeka (za “Krsna-katha”)
je položaj mahatme. Iako su takvi mahatme vrlo rijetki, p.p. 61 HR-51000 Rijeka
onaj tko prihvaća tu činjenicu: „Bog govori ovako i ja ću to vvz.rijeka@iskcon.hr
prihvatiti bez razmišljanja,“ to je također dobro. Ako vam
netko ponudi pravo zlato, bilo da ga prihvatite na slijepo
39 Rođaci, susjedi i ostali...
Labangalatika devi dasi:
tisak:
KIG - Rijeka
ili ga podvrgnete ispitivanju, rezultat je isti.
Postoje dva puta. Zašto se ljudi daju zavesti? Ne
prihvaćaju Krišnu kao Svevišnju Božansku Osobu.
48 Nj.s. Sivarama svami (priča iz Venu-gite): Svi objavljeni tekstovi
ne odražavaju nužno stav
Rastanak uredništva koje se u svakom
Tumače Bhagavad-gitu na svoj način. Zašto to čine? pojedinom slučaju ne mora
To nije dobro. Ako želite reći nešto bolje od onoga što složiti s autorovim kutom
piše u Bhagavad-giti, tada govorite zasebno, a ne da gledanja na temu o kojoj piše.
krivo tumačite Bhagavad-gitu. Naše propovijedanje je:
Naslovna strana:
prihvatite upute Bhagavad-gite i bit ćete sretni jer je to Sri Giriraja
savršeno. To je naš pokret za svjesnost Krišne. Nemojte
izmišljati tumačenja. Nemojte pokušavati izvući neko
značenje po vašem izboru. To nije dobro. Uzmite tako
kako jest i bit će vam od koristi.
(Teheran, 12.08.1976.) 
2 3

iz pera urednice Vinata devi dasi
Daivi hy esa guna-mayi
mama maya duratyaya
mam eva ye prapadyante
mayam etam taranti te
“Ovu Moju božansku energiju, koja se
sastoji od tri gune materijalne prirode,
teško je nadići. Ali oni koji su se predali
Meni mogu je lako nadići.”
Ptičji pjev
P
remda se jesen već dobrano zahuktala, ptice u vrtu pjevaju sve u
šesnaest. Vedro i raspjevano, rugajući se mačkama što ne dosežu
do visokih i tankih hrastovih grana. Pjevaju ptice, ni ne sluteći ništa
o ptičjoj gripi o kojoj su danas, po onoj dobroj staroj poslovici, već i vrapci
trebali pjevati. Ljude je, naime, posve obuzelo raspravljanje na dugo i na
široko o ovoj najnovijoj bolesti što prijeti pandemijom, zarazom svjetskih
razmjera. Ili barem tako netko to želi svijetu predstaviti. No, bez obzira
jesu li vijesti ovoga puta istinite ili nisu, mogućnost pojave neke boljetice
koja će se svijetom proširiti u tren oka uopće nije isključena. Dapače, vrlo
je vjerojatna. Već smo u posljednje vrijeme vidjeli različite načine na koje
je Bhumi, majka Zemlja reagirala na naše (čitaj: ljudsko) kršenje pravila
ponašanja pri upotrebi ovog svijeta pa ni svjetska zaraza bolešću bez
prava lijeka ne bi bila ništa manje vjerojatna od dosadašnjih uragana,
plimnih valova i potresa.
Unatoč proklamiranom osvajanju prirode i njenom prigodnom
posvemašnjom iscrpljivanju za vlastitu puku ugodu, ljudski je soj jednako
daleko od vladanja materijalnom prirodom kao što je i uvijek do sada
bio. Ili je čak još i dalje. Jer ne samo da se nismo maknuli ni koraka bliže
tome željenom cilju vladara svijeta, već smo glupavo odglavinjali i više od
jednog koraka u sasvim suprotnom smjeru. Vedski (čitaj: civilizacijski) je
standard znanja podrazumijevao njegovanje znanja i neznanja istodobno.
4 5
Pri tom se pod znanjem podrazumijeva sve vezano uz vječno, a pod nezanjem ono
vezano za privremeno. Privremeni je ovaj materijalni svijet i privremeno mi, vječna
živa bića u njemu boravimo, ali ga svejedno trebamo dobro znati kako bismo
se ovdje što učinkovitije snalazili, zadržavajući dovoljno vremena za njegovanje
vještina konačna izlaska iz njega jer je upravo za takvo djelovanje on i smišljen.
No, kako ljudska bića nisu ovaj svijet stvorila, kao što ni danas ne uspijevaju stvoriti
niti jedan od njegovih elemenata poput vode, zraka, metala, pijeska, ljudi svojim
materijalnim (dakle, privremenim) mozgovima i umovima ne mogu samostalno pro-
niknuti u tajne funkcioniranja ovog svijeta. Povremeno im pođe za rukom, nakon
što su u laboratorijima usmrtili mnoštvo nedužnih živih bića, ustanoviti poneki od
zakona koji yantru, tijelo - stroj sačinjen od grube i finije materije drže na okupu i
pokreću, i time se rado diče. No, kada se počne govoriti o društvenim pravilima,
onda se stvari događaju na temelju brojnih “mi mislimo ovako,” “mi smatramo ovo”
koji zapravo znače “nama (nekolicini) odgovara da se stavri odvijaju baš ovako.” A
svo to mozganje i određivanje svojih pravila motivirano nezasitnom pohlepom za
uvijek novim i većim osjetilnim uživanjem, malo ili nikakve veze nema s pravilima
za ruovanje ovim svijetom. Ona, naime postoje i to isto toliko dugo kao i sam svijet.
Pa nije njegov tvorac budala, manje inteligentno stvorenje od izumitelja glačala
ili računala koji revno korisnicima uz predmet isporučuju i uputstva za upotrebu.
Pridržavanje uputstva za upotrebu ovog svijeta omogućuje najsretniji mogući (iako
privremeni) život vječnih bića u materijalnom okruženju i njihov skori povratak u
njima prirodnu okolinu lišenu pojava poput smrti, starenja i umiranja.
Današnji čovjek, međutim, ne mari za mudrost s okusom patine vremena. Uzdajući
se u se i u svoje kljuse, suvremeni homo sapiens svoje znanje kuje metodom
pokušaja i promašaja, trujući pri tom sve oko sebe svojom neutolivom pohlepom
i bešćutjem, s novcem ustoličenim na oltaru pred kojim se revno klanja. I iako se
može sasvim sigurno primijetiti kako većina ljudi nema tako ambiciozne pretenzije
valdanja materijalnom prirodom na svoj način, ostaje kao nepobitna činjenica da
obični ljudi slijede primjer tzv. velikih ludi, vođa društva pa stoga u ovom trenu
za njima srljaju u sve neljudskije životne uvjete. Televiziji, perilicama raznih vrsta,
čipovima, autima, avionima i ostalim tehnološkim čudima uprkos.
Ptičja gripa o kojoj se u zadnje vrijeme toliko priča samo je jedna od prijetnji koja
ljudske snove o vladanju prirodom mrvi u prah. Raznorazni pametnjakovići koji
se u posljednje vrijeme oglašavaju na tu temu predvidjeli su brzo širenje virusa
koji pri tom mutira pa mu je vrlo teško stati na
kraj, a među posljedicama jedne takve pan-
demije nabrajaju slom svjetskih gospodarstava,
zatvaranje u lokalne granice zbog sprečavanja
širenja zaraze, dakle, prekid putovanja koja dopri-
nose da se virus preko zaraženih pojedinaca bez
ispoljenih simptoma bolesti avionskom brzinom
proširi u sve kutke svijeta... To bi naravno značilo
i kraj turističkih putovanja o kojima naša zemlja
uvelike ovisi, kao i prilično prazne police u trgov-
inama što se opskrbljuju od kojekuda... Jedan
običan, ljudskom oku neprimjetan virus, može u
tren oka sasvim promijeniti način života na ovoj
 zemlji i prisiliti nas na nešto čemu se ni u snu nismo mogli nadati, a naročito to nismo

vijesti
priželjkivali. Hoće li se to doista dogoditi već u narednih par godina zahvaljući ptičjoj gripi
ili je takav scenario predviđen za neku godinu iza toga, nije mi poznato. Ali je sasvim
realno za očekivati da će Bhumi i dalje i to sve oštrije reagirati na glupost stvorova obdar-
enih višom inteligencijom i slobodnom voljom koji je nastanjuju i u jednom trenutku, ne
osvijeste li se ovi, odlučiti se i za drastične načine dovođenja pameti.

Ništa u ovom svijetu nije trajno. Nikakve udobnosti i nikakva osiguranja. Budućnost je
nemoguće predvidjeti i od neugoda se osigurati. Jedino što sa sigurnošću možemo ustvr-
diti glede budućnosti je da ćemo umrijeti. Točnije napustiti tijelo u kojem se sada manje ili
više udobno gnijezdimo. Ne znamo kada i ne znamo hoće li to biti od ptičje ili neke druge
gripe. No to će se sigurno dogoditi. A od kakve nam koristi u tom trenutku može biti bilo
koji drugi blagoslov, do li onoga da nam predivan lik Bala Gopale nikada ne iščezava iz
srca (uma)? Karttik je, odlično vrijeme za stjecanje duhovnih bodova. Treba samo prionuti
svim srcem, ušima, inteligencijom, može i rukama i drugim udovima i onda nikada ne
smanjivati intenzitet, samo dodavati. Dodavati, dodavati, dok ne ostane ništa drugo osim
stvarnosti. A naša stvarnost je vječnost. I ne samo vječnost. Već i znanje te konačno,
ananda - blaženstvo. Blaženstvo jednostavnog života bez straha s prijateljima lišenim i
trunke sebičnosti, misli i pogleda uprtih u središte svemira - Bala Gopalu.

Vinata dd 

Kratki (ali ekstatični) posjet

Zagreb 8.listopada. Neposredno prije puta u Indiju, gdje će provesti dva

mjeseca, Nj.s. Sacinandana svami je posjetio Zagreb, odazvavši se pozivu za
učestvovanjem na velikom skupu pokreta “Yoga u svakodnevnom životu”.
Prisutni su potvrdili kako je maharaja svojim nastupom pobrao najveće
simpatije brojnog gledališta ispunjene dvorane “V. Lisinski”. Nazočni su bili
pripadnici političkog (ministar B.Čačić), estradnog (G.Karan) i duhovnog života
(sljedbenici organizatora Mahesvarananda svamija).
Idućeg dana Nj.s. Sacinandana svami je gostovao i na nedjeljnom programu u
zagrebačkom hramu. Broj posjetilaca premašio je 200 te je ovo bio najposjećeniji
Sunday Feast u povijesti ovog, još uvijek nedovršenog, duhovnog centra.

Govardhan retreat - http://vihe.org/giri/

Kad smo već spomenuli odlazak Nj.s. Sacinandane svamija u Indiju, prenosimo
i vijest da je otvoren Web-site “Govardhan retreata”, duhovne oaze u blizini
brda Govardhana, koja se već četvrtu godinu za redom organizira za bhakte
željne dubljeg poniranja u duhovnost. Pored Nj.m. Bhurijan prabhua i mataji
Jagattarini, glavni organizator ovog duhovnog okupljanja je upravo naš dragi
6 7
Govardhana-puja, 2.studeni 2005.
vijesti
Sacinandana svami. Ako ste u prilici, pridružite mu se tamo. Adresa Web-site-a
je: http://vihe.org/giri/
Otvaranje duhovnog centra u Sarajevu
S radošću vas obavještavamo da je u Sarajevu otvoren centar u kojem ćete imati
priliku prisustvovati raznim programima i seminarima.
Tijekom ljeta bhakte su ubrzano radili na pripremama za njegovo otvaranje koje
je održano u subotu, 24.9.2005., na 40-godišnjicu dolaska Srila Prabhupada na
zapad! Takav centar je mjesto na kojem se pruža prilika svima da se upoznaju s
vedskom kulturom i filozofijom svjesnosti Krisne. Adresa centra je:
Centar za duhovnu kulturu, ulica Kemal-begova 4 (ulica na L sa ulicom Kralja
Tomislava, pored uprave Raiffeisen banke).
S Predsjednikom na halavi
Novi korak u razvijanju srdačnih odnosa s najvišim predstavnicima političkog
života ostvaren je u Ljubljani. Bhakte (Vasudeva-datta d. i Mrigendra d. su
sudjelovali na skupu vegetarijanaca, gdje su vrlo upješno dijelili prasadam
i knjige. U jednom trenutku prišao im je predsjednik dr. J. Drnovšek (koji je
8 9
vijesti
i sam vegetarijanac) i srdačno se rukovao se s njima, izrazivši zadovoljstvo
njihovim dijeljenjem halave. Bhakte su mu poklonili knjigu “Krišnina kuhinja”
(Bhagavad-gitu ima već od ranije) i tako dospjeli u središte pažnje brojnih
okupljenih novinara i fotoreportera.
Odlazak Kusakrathe Prabhua
Poznati prevoditelj vaišnavskih djela, Kusakratha prabhu, napustio je tijelo
u Vrindavani 7. listopada. Njegovim naporima su stotine knjiga prethodnih
acarya postale dostupne na engleskom i drugim jezicima, da tako nadahnu i
obrazuju generacije bhakta van Indije.
Kusakratha das brahmacari primio je inicijaciju od Srila Prabhupade 22.07.1971.
u New Yorku, a većinu svog devocijskog života proveo je u Loas Angelesu, a
kasnije u Vrindavani. Njegov mirni odlazak s ovog svijeta pratili su Aindra
prabhu i njegova čuvena kirtan-grupa.
Loše vijesti iz Rusije
7.10. Gradonačelnik Moskve je iznenada odlučio poništiti odluku moskovskog
gradskog vijeća od prije godinu i pol dana, prema kojoj su bhakte u Moskvi
dobili zemljište za gradnju novog hrama. Dosadašnji iznajmljeni hram, u kojem
su bhakte proveli 14 godina, nalazi se na području predviđenom za rušenje te su
bhakte ubrzano tragali za novom lokacijom. Novom odlukom bhakte se trebaju
bezuvjetno iseliti iz pomoćnih baraka koje su već počeli podizati na obećanom
terenu, te postoji bojazan da se nakon svega bhakte nađu na ulici. Bhakte
namjeravaju žaliti na odluku putem sposobnih odvjetnika, no to će zahtijevati
poveće financijske izdatke te bhakte mole za pomoć. (Yasomatinandana das).
Prva knjiga iz Saranagati Press-a
Upravo se pojavila prva knjiga u izdanju Saranagati Pressa iz Njemačke, pod
naslovom “The Art of Transformation”. Ova, kao i buduće knjige, uglavnom su
prijepisi snimljenih predavanja Nj.s. Sacinandana svamija, i djelo su uglavnom
njegovih učenika. Izdavači su pokušali prenijeti izvorno ozračje i duh koji
prožima predavanja popularnog Sacinandane svamija. Cijena prve knjige od
96 stranica je 5 eura, a distributer za Hrvatsku i okolne zemlje je Sundarananda
das. (Tridasa-raya das)
mudrost gurua, sadhua i šastri Njegova milost Madhudvisa Prabhu 17. ožujak 2005 Mayapur

SB 1.13.21

pitr-bhratr-suhrt-putra
hatas te vigatam vayam
atma ca jaraya grastah
para-geham upasase
“Tvoj otac, brat, dobronamjernici i sinovi više
nisu živi. Sam si proživio veći dio života, tijelo ti je
onemoćalo i živiš u tuđem domu”
Vidura pokušava prosvijetliti svoga brata, slijepog kralja Dhrtarastru
O
vdje imamo klasičan primjer toga živeći u kući onih koje je pokušao ubiti.
kako se Vidura brinuo za svog Yudhistira je pravilno obavljao svoju
brata. To je ono o čemu bih ja dužnost brinući se za svog starijeg ujaka, a
htio danas govoriti. Kako je nama Srila Dhritarastra je još uvijek nekako očekivao
Prabhupada Vidura. Srila Prabhupada da će se nešto dogoditi i da će on konačno
se vratio, Vidura se vratio. Uvrijedili postati kralj. Vidura zbog toga govori oštro
su ga i grubo su ga kako bi prosvijetlio
izbacili iz kuće, no on svog brata. Moramo
je progutao ponos. On "Moramo razumijeti razumijeti da je ključni
je otjelovljenje stiha trenutak u duhovnom
trnad api sunicena. Bio
da je ključni trenutak životu mogućnost da se
je tolerantan kao drvo u duhovnom životu družimo sa sadhuom.
i osjećao se nižim od mogućnost da se Caitanya Mahaprabhu
slamke na ulici. Takvi
i mi trebamo biti da
družimo sa sadhuom." je poučio Sanatana
goswamija govoreći
bismo propovijedali. sadhu sanga, sadhu
Srila Prabhupada je sanga sarva sastre kae
nama bio Vidura. On nam se vratio. Bio lava matra sadhu sange sarva siddhi hoy,
je na pragu duhovnog svijeta. Krišna i što zapravo znači da će nam čak i lava
Radha su ga pozivali. Otvarali su ulazna matra – trenutak druženja - sa sadhuom
vrata za njega i on je iz Vrindavana omogućiti da dosegnemo savršenstvo.
odlazio na Vaikunthe. Za njega je već sve To se može dogoditi i nakon samo koje
bilo osigurano. Već je bio preveo prvo minute druženja sa sadhuom. Vrlo važno
pjevanje Srimad Bhagavatama. Živio je u je znati da naš duhovni život ovisi o
Vrindavanu. Bio je sadhu. Bio je vjeran druženju sa sadhuom, druženju sa čistim
sluga svog Guru Maharaja. Sve je za bhaktom.
njega već bilo sređeno da se vrati natrag
kući, natrag Bogu. Ali, on je u poznim Klasičan primjer osobe koja se jedan tren
godinama odlučio vratiti se natrag kako bi družila sa sadhuom i dostigla savršenstvo
ušao u cijeli taj kaos materijalnog svijeta, je naš Srila Prabhupada. Ako zbrojite sve
zapadnog svijeta. Nije propovijedao samo vrijeme koje se družio sa Bhaktisiddhanta

S praga
u nekom obližnjem selu ili Vrindavanu, Sarasvatijem - radi se o nekoliko dana,
već se vratio natrag u cijeli taj metež možda čak ne niti puni dan. Ako pribrojite
zapadnog svijeta da bi nas spasio. Slično sve sate koje je proveo s njim, možda
kao što se Vidura vratio da bi spasio svog ćete u najboljem slučaju dobiti par dana.
brata koji se nalazio u patetičnoj situaciji Nešto malo na Radha kundi, nešto u

Vaikunthe
(kao što svi znamo), živeći u tuđoj kući u Allahabadu, u Calcutti, na početku samo
svojoj kasnoj starosti. par prilika i relativno kratko vrijeme koje
U sljedećim slokama biti će opisane upute je proveo u društvu čistog bhakte, ali Srila
koje je Vidura dao svom bratu Dhritarastri Prabhupada je dostigao savršenstvo. Tako
objašnjavajući u kakvoj se patetičnoj i mi trebamo tragati za društvom sadhua,
situaciji nalazi s istrošenim tijelom, za društvom čistog bhakte.
oslabljenim očima, zubima koji ispadaju,

10 11
Može se sada postaviti pitanje gdje da član neke druge misije.» Ne, Prabhupada pod i kuhajući za božanstva, obavljajući
nađemo takvog čistog bhaktu? Gdje je je upravo ovdje u svojoj misiji u svom različite druge stvari, odgajajući svoju
drugi Srila Prabhupada – senapati bhakta? ISKCONu i služeći Srila Prabhupadin obitelj u svjesnosti Krišne prema uputama
Je li ga itko pronašao? Ne. Tražimo ISKCON biti ćete zaštićeni. koje nam je dao Srila Prabhupada. Sve je
društvo sadhua, savršenog sadhua tako to druženje sa Srila Prabhupadom. To je
da možemo dostići savršenstvo, ali gdje Vidura se dakle vraća i pokušava zaštititi sadhu sanga. To je put kojim se dostiže
da to nađemo? Na žalost, svog brata i mi bismo savršenstvo.
tijekom svih ovih godina isto tako trebali misliti
ljudi su položili vjeru u "Moramo oprostiti da nam je potrebna Netko bi sada mogao reći, «Ja mogu otići
različite sadhue i ostali greške koje su zaštita Srila Prabhupade. negdje drugdje, prihvatiti neko drugo
razočarani. No, za tim U ovom svijetu nikada društvo, prihvatiti neki drugi math.» Pa,
nema potrebe zato jer počinjene, što ne nismo izvan utjecaja možete pokušati. Razmišljajući da ćete
je Srila Prabhupada znači da ih trebamo materijalne prirode. savršenstvo života dostići odlazeći negdje
iza sebe ostavio svoju zaboraviti" Neki dan mi se dogodilo drugdje preuzimate rizik odnosno izlažete
misiju i ako se družimo nešto zanimljivo što mi se riziku, ali služenje Srila Prabhupade
sa Srila Prabhupadinom je ukazalo koliko smo kroz ISKCON ne nosi sa sobom nikakav
misijom, ako služite Srila zapravo ranjivi. Dok je rizik. Srila Prabhupada je bio savršen. oklijevati zato jer nam je Srila Prabhupada
Prabhupadinu misiju to je isto kao da trajao abhisek izašao sam van, prošetao Njegovo propovijedanje je bilo savršeno. dao standard. Ne govorim ovdje kao
izravno služite Srila Prabhupadu. U to se da bih protegnuo noge i popio jedan Mi smo nesavršeni. Dakle, ako u neki revolucionar koji želi navesti ljude
morate biti posve uvjereni. kokos. Međutim čim sam to popio, odmah ISKCONu vidite neke lude stvari – one da ustanu i zbace nekog vođu. Srila
se pojavila neka čudna reakcija u mom dolaze od nas, od mene. Njihov uzrok je Prabhupada je također smatrao da u
Tijekom ovih godina došao sam u dodir sa tijelu. Počeo sam povraćati. Nisam mogao činjenica da nisam pravilno shvatio Srila našem društvu trebamo održavati red
mnogo bhakta koji su malo obeshrabreni doći do daha. Znojio sam se i padao. Prabhupadine upute i zato sam ja taj koji tako da možemo nastaviti propovijedati.
zato jer su poklonili vjeru nekom sadhuu Nisam mogao doći do zraka. Morao sam stvara uznemirenje. Ja činim uvrede. Srila Istodobno od svojih vođa trebamo
a on ih je ostavio na cjedilu. Neki od njih sjesti. Bio sam na rubu nesvjestice i, Prabhupada nije činio nikakve uvrede niti zahtijevati visoke standarde, a isto tako i
su toliko obeshrabreni time da su čak iskreno govoreći, nisam mislio na Krišnu. je griješio. On je bio čist. Bio je s Krišnom. od sebe. Trebamo biti vrlo kritični prema
napustili ISKCON i otišli u neki drugi Nisam mogao misliti na Krišnu, jedva sam On je razgovarao s Krišnom. Krišna i Srila sebi. Trebamo biti puni ljubavi i spremni
math. No, svim tim ljudima kao i nekima uspio i disati. Bila je to neka vrsta mini Prabhupada su se izravno družili. Stoga oprostiti drugima. Svom duhovnom
od vas koji sada sjedite u publici i imate smrti. Hm, tako mora izgledati u trenutku je Srila Prabhupada naš pouzdan spasitelj učitelju Srila Prabhupada je izgovorio
takva iskustva, svima treba reći kako valja smrti. kojemu se molimo za Krišninu zaštitu. nekoliko predivnih rečenica s kojima bih
razumjeti da je Srila Želimo Krišninu zaštitu, zar ne? Želimo želio završiti današnje izlaganje. Srila
Prabhupada u potpunosti Potrebna nam je zaštita da nas održava na životu, a to se postiže Prabhupada je rekao, «Osobno nemam
prisutan u svojoj misiji i u "Srila Prabhupada je čistog bhakte. Ako imamo medijem duhovnog učitelja. nikakve nade da ću stotinama tisuća
svojim uputama. Mi smo bio savršen. Njegovo zaštitu čistog bhakte, slijedećih života dobiti priliku za izravno
samo smrtnici. Griješiti je nitko nam ne može Tako je Vidura obavljao najuzvišeniji služenje, ali sam uvjeren da ću prije
ljudski. Svi mi griješimo, propovijedanje je naškoditi. Kaže se: «Ako humanitarni rad vraćajući se natrag da ili kasnije biti spašen iz ovog oceana
ali opraštati je božanski. bilo savršeno. Mi te Krišna želi zaštititi, bi spasio svog brata, pokazujući svoju iluzije u kojem sam momentalno tako
Moramo oprostiti greške smo nesavršeni. nitko ti ne može nauditi i samilost. Srila Prabhupada nam je došao duboko uronjen. Stoga se svom mogućem
koje su počinjene, ako te Krišna želi ubiti, ne sa praga Vaikunthe da bi nas spasio, da iskrenošću molim pred lotosovim
što ne znači da ih Dakle, ako u možeš to nikako izbjeći,» bi nam dao puno predivnih dragocjenih stopalima mog božanskog učitelja da mi
trebamo zaboraviti, ali ISKCONu vidite neke i zato moramo potražiti knjiga pomoću kojih ćemo se moći družiti dozvoli da ispaštam ono što mi je sudbina
nemojte otići iz Srila lude stvari – one zaštitu Gospodina, a to s njim. Stoga, ako se želite družiti sa Srila namijenila na temelju mojih prošlih
Prabhupadine misije. činimo tražeći milost Prabhupadom, čitajte njegove knjige. zlodjela, ali da mi omogući da se uvijek
Ohrabrite sve one dolaze od nas, od Njegovog čistog bhakte. Ako želite biti dio Srila Prabhupadine sjećam da nisam ništa drugo do li sićušnog
koji su ovdje i sve one mene." Služeći Srila službe, služite ISKCON. Ako postoje neke sluge Svemogućeg Apsolutnog Boga što
koji će još doći da se Prabhupadinu misiju poteškoće, nemojte tvrditi da je institucija se spoznaje kroz milost mog duhovnog
uključe u služenje Srila služite izravno Srila pogrešna već su u pitanju ljudi koji učitelja. Stoga se klanjamo pred njegovim
Prabhupadine misije. Neki mogu reći, Prabhupadu, družite se sa njime izravno djeluju u toj instituciji, koje treba zbog tih lotosovim stopalima sa svom poniznošću
«Ja služim Srila Prabhupadu, ali sam čitajući njegove knjige i dijeleći ih, čisteći poteškoća prozvati i ne trebamo pri tom koja nam je na raspolaganju.» 
12 13
interview su upravo ušle u naš dom. Premda sam tada imao samo 14 godina, moji su već navikli da
umjesto da vozim karet po ulici i palim garburu kao i sva normalna dijeca, sjedim u sobi
po cijeli dan i mumljam neke mantre koje sam naučio iz raznih knjiga Sai Babe, Mahariši
Maheš Yogija i drugih ili barem pokušavam napustiti tijelo na neko vrijeme nekom od
metoda astralne projekcije.
Čitao sam i čitao nove knjige, ali ništa nisam razumio. Nedostajao je ključ razumijevanja
procesa, društvo bhakta! Krišna mi je i to uskoro omogućio te sam se priključio
Manisu i Vikramu svi pionirima širenja svjesnosti Krišne u Splitu i okolici među kojima posebno ističem
koji su ikada bili u Splitu, Narasimha Vapu prabhua i njegovu suprugu
mataji Mahojjvalu. U društvu bhakta svo znanje "Život u hramu je na meni
naravno poznaju. Ako bilo je razotkriveno. To je ono za čim sam tragao! ostavio neizbrisiv trag
ni po čemu drugom, Kako bih kupio još neke knjige koje nisam
jer sam osjetila nektar
onda barem po odličnoj imao, brojanicu i svoj prvi dhoti prodao sam
najsvetiju stvar koju sam imao u svom posjedu, koji dolazi od striktnog
kuhinji i makrobiotičkim cijelu kolekciju Alan Fordova. Purujit pr., Akrura slijeđenja sadhane i
specijalitetima. pr., Navadvip i Dayalu pr. su u šali, ne bi li me
intezivnog druženja s
Zamolili smo ih da s ohrabrili komentirali kako odavno nisu vidjeli
takav čin odricanja. Uskoro su me primili u hram bhaktama 24 sata dnevno.
nama podijele neka koji je zapravo bio mala kućica u Mitničkoj 6, Tada nisam znala sve to
svoja razmišljanja o u kojoj su živjeli Narasimha i Mahojjvala, tada
cijeniti. Tek kad sam se
poslu koji obavljaju Nenad ili kako smo ga zvali Bego i Mila. Odatle
na ulicu u sankirtan, a ostalo je povijest. zaposlila i počela raditi
– profesionalnoj Maniša dd: Prvi put sam srela bhakte 1991. svaki dan 8 sati dnevno s
distribuciji prasadama, godine kad je Nityananda bend zajedno sa
ljudima koji nisu bhakte
sazrijevanju u bhakti Manisa devi dasi i
Sacinandana svamijem gostovao u Splitu.
Kasnije sam shvatila da je to bio vrlo «plodan» shvatila sam koliko je bilo
yogi, iskustvima... Vikarama kesari das program jer su mnogi današnji bhakte u Splitu dragocjeno to cijelodnevno
na tom programu također imali prvi kontakt sa
bhaktama. Zatim su uslijedili posjeti centru u druženje s bhaktama u
Mitničkoj ulici i moj daljnji napredak u svjesnosti hramu."

Boško Buha kuha

Krišne zahvaljujući bhaktama koji su tamo živjeli:
Narasimha Vapu prabhu, mataji Mahojjvali i
mataji Manjulali.

na zadnjoj liniji fronta Bhakti yoga onda i sada ?

Kada i kako ste se susreli sa bhakti yogom i počeli je
prakticirati ?
Vikrama Kešari das: 1987. bhakte sankirtana su pokucali na moja vrata.
Iscijedio sam sve dinare iz kasice prasice ne bi li kupio što više knjiga koje
su nosili. Rekoše mi da su knjige o reinkarnaciji, karmi, yogi. Sve ono što me
zanimalo. Bio sam presretan. Sjećam se podrugljivih izraza lica roditelja kada
su me vidjeli kako radosno nosim knjige u svoju sobu gladan novih informacija
o duhovnosti. Komentirali su da bi bilo bolje da sam kupio baklave ili štogod
drugo za pojest negoli ponovo nekakve knjige. Nitko nije ni slutio kakve bombe
Vikrama Kesari das: Naizgled sve je isto, onda i sada, ali u biti na žalost nije. Razlika
je da sam nekada puno više poteškoća uzimao na sebe ne bi li se svjesnost Krišne
proširila. Radeći nešto tako drago Srila Prabhupadi i Gurudevu dobijao sam više
milosti. Duhovni život odvijao se duboko u meni, sada je sve dosta suho te se sada samo
prisjećam sankirtan dana kad sam distribuirao knjige. Radio bih najčešće na benzinskim
stanicama jer tu ljudi:
- ne mogu pobjeći jer su u automobilu, u redu za benzin
- ne mogu reći da nemaju para
- ne mogu te ni ignorirati jer bi po benzinskim stanicama radio ljeti pa bi prozori bili
obavezno otvoreni te bi kroz njih vrlo lako svima u autu u ruke uletila koja knjiga
Lako bih ih matirao u toj poziciji pa bi, da te se riješe, a poneki i iz znatiželje, uzeli
pokoju Srila Prabhupadinu knjigu. Kada je rat počeo, neki bi umjesto novčanika izvukli
pištolj i prislonili mi ga uz čelo. Lila, nektara, blisa k’o u priči. Što sada da vam kažem,

14 15
Dio postave
Makrovege:
Bh. Leo,
Bh. Darko,
Vikrama i
Manisa
kako sam jutros super brzo i uspješno očistio nekoliko kila mrkve za subji. Dobro,
dobro, neću sada biti totalno crn. Ima nektara i u službi koju sada Maniša i ja radimo
distribuirajući prasadam, ali iskren sam i kažem vam da se osjećam kao Boško Buha koji
je nekada u prvim redovima bacao bombe na neprijatelja, a sada kuha negdje u bunkeru
na zadnjoj liniji fronta. Bat ajl bi bek!
Maniša dd: Često se s nostalgijom sjećam mojih prvih godina druženja s bhaktama
i pokušavanja prakticiranja bhakti yoge. Tada sam bila puno više u direktnom
preachingu: sankirtanu (dijeljenje knjiga) i harinamu. Život u hramu je na meni ostavio
neizbrisiv trag jer sam osjetila nektar koji dolazi od striktnog slijeđenja sadhane i
intezivnog druženja s bhaktama 24 sata dnevno. Tada nisam znala sve to cijeniti.
Tek kad sam se zaposlila i počela raditi svaki dan 8 sati dnevno s ljudima koji nisu
bhakte shvatila sam koliko je bilo dragocjeno to cijelodnevno druženje s bhaktama u
hramu. Danas mi fali taj direktni preaching i nadam se da ću uskoro opet biti u njemu.
Prasadam distribuciju koju moj muž i ja trenutno radimo vidim samo kao «podlogu» za
javne programe koje planiramo raditi u Splitu malo češće. Ljudi će biti prijemčljiviji za
poruku Srila Prabhupade nakon što su po tko zna koliko puta već probali prasadam.
Koje su svijetle a koje mračne strane posla, službe koju obavljate ?
Vikrama Kesari das: Na moju veliku sreću posao kojim se bavim nema mračnu stranu.
Nema niti teorije za onu: «Come on the dark side young Jedy!» Distribucija prasadama
ima samo svoju svijetlu stranu. Postoji jedna zamka u koju se može upasti. Naime
distribucija prasadama kroz restoran i catering kako supruga i ja radimo je vrlo složen i
obiman posao te vas, ako se ne znate pravilno organizirati, može u potpunosti «usisati»,
ostaviti bez vremena i snage za išta drugo u životu. U takvom stresnom stanju nemoguće
je baviti se duhovnim životom, čemu onda sav trud? Na sreću, Krišna nam je poslao
dobre bhakte na koje se možemo osloniti pa sve funkcionira vrlo dobro.
Maniša dd: Mislim da služba koju obavljam nema mračnu stranu osim što bi mogla
biti teška fizički za onog bhaktu koji ima slabije tijelo. Moj muž i ja obožavamo kuhati i
od prvog dana otkako smo skupa maštali smo o tome da kuhamo i dijelimo prasadam.
Milošću našeg duhovnog učitelja ta nam se želja ostvarila. Najsvjetlija točka ovog
16
posla je druženje s bhaktama na poslu što je danas jako teško dostići (barem u Splitu)
i zadovoljstvo i blagoslovi duhovnog učitelja. Naravno i blagoslovi bhakta. Bhakte su
uvijek sretni kad vide osobu koja nikad nije častila prasadam kako časti prasadam i hvali
ga.
Hranite li se još zdravo ?
Vikrama Kesari das: Da. Maksimalno se trudimo da izbjegavamo rafinirane proizvode.
Nabavljamo cjelovite namirnice biološkog porijekla. Na taj način veći su izgledi da tijelo
i um pravilno funkcioniraju, a to se može jako lijepo iskoristiti za služenje Krišne.
Maniša dd: Mislim da su naša tijela (svih koji radimo u kuhinji) osnažena hranom koju
kuhamo i zbog toga otpornija na bolesti. Lakše podnosimo fizički napor u kuhinji i hrana
nam ne izaziva nikakvu težinu i potrebu da odspavamo nakon jela.
Kako makrobiotika i prasadam idu zajedno?
Vikrama Kešari das: Idu u logičnom slijedu. Makrobiotički obrok je vegetarijanski obrok
skuhan prema principima prirodnog kuhanja te ako se sa ljubavlju ponudi Gospodinu,
postaje prasadam. Prosto k’o pasulj.
Na žalost, neki neupućeni, a možda i malo zločesti pojedinci izvlače riječi Srila
Prabhupade iz konteksta te polemiziraju kako su soja i njeni proizvodi (tofu, tempeh,
okara...) ili morske alge neponudljivi, odnosno nejestivi. Takove su se upute Srila
Prabhupade odnosile za specifične okolnosti, (određena Božanstva npr.), mjesto, osobe
i vrijeme, ne za svakoga, svugdje i uvijek. To je sada dugačka tema i ne želim ulaziti u
nju jer bi kako kaže Krsna das Kaviraj Goswami obim knjige, (Krsna katha-e) postao
prevelik.
Ova tema postaje sasvim jasna ako vam kažem da su svi Srila Prabhupadini učenici,
a bilo ih je zadnjih godina poprilično, mahom sanyasiji, duhovni učitelji (Sridhara
svami, Prithu prabhu, Sacinandana svami, Mahavišnu svami, Kavicandra svami, Bhanu
svami, Smita Krsna svami...) ili neki treći kao Hari Šauri pr., Purnacandra pr.... sa
zadovoljstvom prihvatili makrobiotički prasadam koji smo im Maniša i ja pripremili kad
su bili naši gosti.
Jednom je čak Samudra sena prabhu u šaljivom tonu zapitao Smita Krsna svamija
nakon ručka, kako ti se sviđa ova ptičja hrana što ti je skuhala Maniša? Maharaj mu je
veselo odgovorio, «Makes me fly high»! Čini da letim visoko!
Maniša dd: Nedavno smo imali milost ugostiti Hari Sauri prabhua. On je tri dana držao
seminar u Splitskom centru a tema je bila Prasadam (Prabhupadine riječi - sve vezano
za prasadam.) Ovo pitanje sam mu i ja postavila. Odgovor je bio da je Srila Prabhupad
sugerirao bhaktama da kuhaju ono što bi ljudi rado pojeli u dotičnom gradu ili selu
u kojem su se nalazili (naravno da nije meso riba ili jaja, u skladu sa principima).
Makrobiotika je trenutno in u Hrvatskoj, čak (u Splitu) više nego vegetarijanstvo i ja sam
vjerovala kad smo otvarali restoran da, ako budemo kuhali i makrobiotička jela, da će
puno ljudi biti privučeno. Tako je i bilo.
Sviđa li se Krišni ta kuhinja?
Vikrama Kesari das: Krišni se sviđa namjera u takvoj vrsti kužinarenja. Krišni nije
17
potrebna zdrava hrana, već devocija koja se praktično može pokazati nudeći Krišni
kvalitetnije namirnice. Zašto ne ponuditi kolač sa prirodnim ječmenim sladom, medom Ljetni kamp F
ili smeđim šećerom umjesto sa rafiniranim bijelim? Zašto se ne potruditi i nabaviti ruška Gora
svježe kravlje mlijeko sa sela od neke bakice, umjesto kupovnog mlijeka punog hormona
i kemije dobivenog bolnim strojnim muženjem anabolicima nafilovanih krava? Zašto Mu
ne skuhati cjelovitu žitaricu, umjesto prazne i ogoljene? Krišni zapravo to ne treba, ali ga
veseli napor bhakte da mu da bolje čime bhakta pokazuje svoju ljubav za Gospodina te se
tako ponovno gradi davno izgubljeni odnos. Evo jedan primjer: CC Antya-lila II 10.17-20
«Nemojte zanemariti sukutu zato što je gorko jelo. Sri Caitanya Mahaprabhu je osjećao
veću sreću dok je jeo tu sukutu nego dok je pio pancamritu, napitak od mlijeka, šećera,
ghija, meda i jogurta. Sri Caitanya Mahaprabhu je Svevišnja Božanska Osoba i zato u
svemu prihvaća namjeru. Pošto je prihvatio Damayantinu ljubav prema Njemu, nalazio
je veliko zadovoljstvo čak i u suhim gorkim listovima sukute i kašandiju - kiselom
začinu. Zbog svoje prirodne ljubavi prema Sri Caitanyi Mahaprabhuu, Damayanti je
smatrala Gospodina običnim ljudskim bićem. Zato je mislila da će se razboljeti od
prejedanja i da će Mu se u želucu pojaviti sluz. Zbog iskrene ljubavi je mislila da će
sukuta izlječiti Gospodinovu bolest. Shvativši Damayantine misli uzrokovane ljubavlju,
Gospodin je bio vrlo zadovoljan.»

Kako dolazak djece

utječe na duhovni
život para bhakta ? Madri i Luka

Maniša dd: Dolazak djece

Harinam u Vojvodini
u život svakog para utječe
na pojačano nesebično
služenje. Krsna nam kroz
djecu daje još odgovornosti
i službe i želi da postanemo
zreliji. Dolazak djece u Prvi dio
mom životu je bio susret
mene sa samom sobom.
Piše: Teja Gaurangi devi dasi
Shvatila sam koliko sam

P
neozbiljna u duhovnom okušat ću vam opisati ekstatično iskustvo našeg Nityananda-Haridas putujućeg
životu, koliko značenje harinama po Vojvodini tijekom prva dva dana, uprkos tome što mi teški hard
pojma predanog služenja core u malom bečejskom internet kafeu, gdje se trenutno nalazim, para uši i
shvaćam olako i površno um! Dobro je, smanjili su ga. Prošla su tek dva dana, ali imam utisak da smo zajedno
i koliko iz temelja moram mnogo duže, jer se tako puno toga izdogađalo. Što kaze mataji Vrndavan Vinodini, ovo
promijeniti svoj duhovni je prvi put nakon 5 ili 10 godina, za neke od sudionika, da imaju ovako intenzivan tempo
život, ako želim da i moja djeca postanu bhakte imajući mene kao živući primjer. propovijedanja, plesanja i ostalog (a za neke je ovo prvi put).
Shvatila sam da dobivši djecu naš duhovni život još više ovisi o milosti i društvu bhakta. Okupilo nas se oko 20, svi su se javili u zadnji tren, a neki se još uvijek javljaju. Maja
Dolazak djece je kod mene utjecao na razvijanje dviju osobina: tolerancije i strpljenja. iz Zaječara je krenula u Bosnu, ali se usput, ne zna ni ona zbog čega, predomislila i
okrenula prema sjeveru, u Bečej. Manjari-seva je došla s Tadijom na jedan dan, ali kada
Tko ili što vam je najviše pomoglo u duhovnom životu ? se navečer htjela vratiti kući, više nije bilo nijednog autobusa za Novi Sad. Mali Tadija
je rekao, “Eto, ispunila mi se želja da još malo budem sa bhaktama...” Tu su Dhanurdar
Vikrama Kešari das & Maniša dd: Vaše društvo dragi bhakte. Ako nas ikada odnesu i bh. Dejan od glazbenika, zajedno s Bojanom i Tanjom, pionirima u svjesnosti
valovi iluzije u ovom opasnom oceanu, molimo vas da nas ne zaboravite, Krišne, ali veteranima u muzici. Da spomenem samo još neke: Anadi Krsna, Ananda
Vardana, Bahulasva, Syamananda, Bojan, Davor i Biljana, Mahayogini Radha, Sitarani,
već nas spasite konopcima vaše samilosti. 
Mahananda Hladini, Alambika, Santi rupa Radhika. Tu je i nas vječno poletni bečejski

18 19
domaćin Piksi s ništa manje poletnim Nikolom. Željko nam je ljubazno ustupio jednu od
svojih kuća da u njoj boravimo dok idemo u hariname u blizini Bečeja, ali nama se ovde
toliko svidjelo da smo odlučili tu ostati sve do petka kad se selimo u Suboticu. Imamo
puno prostora, veliki templ room sa puno Bozanstava, veliki vrt pun tikvica, Ivesvarinu
kuhinju, nekoliko automobila i, za sada, dovoljno poleta za pjevanje i plesanje.

Počeli smo u subotu ujutru u devet I po, na sto metara od kuće u kojoj boravimo. Moram
priznati da smo imali malkice tremu, naročito zato što nam je načelnik policije u Bečeju
na kraju razgovora samo suptilno spomenuo, “Naravno, ovo sigurno nema verski
karakter kao na primer Hare Krišna, pošto oni uglavnom dele vegetarijanske slatkiše...”
Razgovor se završio prešutnim sporazumom: znamo da ste to vi, ali eto... Sigurno je
mnogo pomoglo Željkovo prisustvo, budući je dosta poznata i utjecajna osoba u ovom
kraju, a ima i veze u policiji. Na drugim mjestima nismo imali nikakvih problema
prilikom prijave “indijskog folklora”, čak su nam predlagali da napravimo reklame.
Tako smo probili led upravo u Bečeju, plešući i pjevajući oko 2 sata po centru grada i
na tržnici. Ljudi su bili pomalo zbunjeni, ali uglavnom pozitivni i nasmijani, ili samo
rezervirani. Podijelili smo letke i kokos kuglice, i pozvali ih na večernji program na trgu.
Za taj program smo donijeli ozvučenje i sintisajzer.

Počeli smo sjedeći bhajane usred polupraznog trga, uz nekoliko djevojčica koje su nas
jako znatiželjno promatrale s udaljenosti od dva metra i s još nekoliko ljudi koji su sjedili
daleko na klupama. Nas 6 mataji smo plesale iza bhakta koji su sjedili. Zagrijavale smo
se oko pola sata do sat, a onda smo počele plesati malo više prema sredini trga i bliže
ljudima. U jednom trenutku su nam prišle one djevojcice i donijele buket cvijeća. Pitale
su mogu li nam se pridružiti. Upravo je tada bh. Dejan počeo svirati na sintisajzeru i
sve je počelo zvučati kao pravi koncert. Odjednom su nam prišle i druge djevojke koje
su bile unaokolo. Svi smo se uhvatili za ruke i počeli plesati u krugu. Pridružile su nam
se i žene s malom djecom koja su se sva uhvatila sa nama u krug. Krug je zauzeo čitav
trg i svi smo zajedno plesali. Oni su slijedili sve što smo mi radili, od početnih sporih
koraka pa sve do skakanja i trčanja. U jednom trenutku je došlo do kulminacije i svi, baš
svi smo počeli skakati s podignutim rukama, vičući na sav glas: Hare Krišna...Haribol!!!
Ne znam kako su drugi bhakte to doživjeli, ali ja sam osjetila tako veliku sreću, takvu
koja se može osjetiti tijekom velikih kirtana u Mayapuru. Svi ljudi i djeca koji su nam
se pridružili su bili toliko sretni, s osmijehom od uha do uha, na neki način iznenađeni,
kao da nisu mogli povjerovati šta im se događa. Kad su bhakte prestali svirati, svi smo,
naravno, htjeli još. Mislili smo da je to kraj, jer je crkveni sat pokazivao pet do 9, a mi
smi imali dozvolu do 9. Onda smo saznali da taj sat žuri i da imamo još 20 minuta do
kraja. Tako smo svi bili presretni, željni još kušati sreću koja se upravo pojavila, milošću
Gospoda Gaurange i Nityanande. U nedelju smo imali harinam u selu u neposrednoj
blizini Bečeja, po imenu Bačko Petrovo Selo. Otišli smo tamo u 9 ujutro, na sajamski dan
jer tada ima najviše ljudi na ulici. Plesali smo po centru i najviše oko tržnica i kroz samu
tržnicu (ovo će uglavnom biti “harinami na tržnici”). Dok smo mi plesali, Paramesvari
i Alambika su prosile voće i povrće od seljaka koji su ih doslovno zasipali paprikama,
dinjama, šljivama, paradajzom, itd. Jedan je čovjek dao skoro sve sa tezge. Kad mu je
Paramesvari rekla da je jako ljubazan, on je odgovorio, “To je zato jer ste napravili tako
lepu atmosferu.” Dok smo plesali pored tezgi, jedna žena je prišla nama matajima i
dala nam svakoj po buket cvijeća. Onda su i druge žene krenule za njom i dale nam sve
zajedno oko 10 buketa. To je bilo skoro sve što su imale...Odrekle su se dnevne zarade za
Krišnu... Tako smo pronašle novi stil plesanje sa cvijećem u rukama!
20
Navečer smo imali Sunday feast u kući. Došle su neke od djevojaka i djevojčica s
jučerašnjeg harinama na trgu. Došao je i jedan čovek kojeg je Bahulasva sreo u
sankirtanu toga jutra. On je bio jedini negativac kojeg je pozvao na program i on je jedini
došao! Bhakte su bili malo zabrinuti vidjevši da je pomalo sumnjičav i rezerviran, ali
je Bahulasva stalno govorio, “Pustite ga, sve će biti u redu.” Nakon što je postavio neka
provokativna pitanja Anadi Krsni koji je davao lekciju i nakon toga se skoro potukao s
bh. Piksijem koji je branio malog kucu kojeg smo upravo dobili toga dana (jedan čovjek
ga je donio i rekao da će se vratiti po njega, ali se nije vratio), naš dotični gost je ušao
u kuću gdje ga je dočekao Bahulasva i objeručke zagrlio. Čovjek se konačno slomio i
priznao kako je u stvari jako nesretan u životu. Bhakte su pričali s njim, postupno ga
nahranili i naravno omekšali mu srce. Na kraju je čovjek rekao, “Volim svoju ženu i dete,
ali volim i njega,” pokazujući na Bahulasvu.
Danas je došao na jutarnji program (zamolio nas je da dođe još koji put), i ponudio
je cvijeće Prabhupadi za guru-puju. Tako smo svjedoci da milost sankirtan pokreta
Gospoda Caitanye može preobratiti demonski nastrojenu osobu za jedan dan! Mataji
Alambika i Paramesvari su napravile ogromne količine kruha, tako da sigurno nećemo
ostati gladni ovih dana, a moći ćemo nahraniti i vas ako nam se pridružite! Ali ono
što smo svi mogli vidjeti i realizirati za ova dva dana naše male turneje je to su i ljudi i
bhakte GLADNI MILOSTI! Ta milost je dostupna tamo gdje se zajednički pjeva sveto
ime i gdje se bhakte iskreno trude zadovoljiti najmilostivije Gospodare Sri Sri Gaura
Nitaya, sudjelujući u propovjedačkoj sankirtan misiji Srila Prabhupade. Sreća koja se od
toga dobija može se odmah osjetiti. Nadam se da ćete i vi dobiti dio te sreće čitajući ovaj
izvještaj. 
21
propovijedanje Razlika između nekih vedskih
spisa i druge književnosti
je u tome što ovi otkrivaju
više pojedinosti o Božanskoj
Osobi - ne samo da je On
vrhovni autoritet, stvoritelj,
održavatelj, uništavatelj,
zaštitnik, sveprožimajući,
sveprisutni i svemoćni
Gospodin. On jeste sve to, ali
više u osobnom smislu. Kad
Ga budemo prisnije upoznali
i razvili privlačnost i vezanost
prema Njemu u osobnom
odnosu s Njime, bit će nam
"Duša je napustila ovo tijelo, a tijelo je
vrlo lako neprekidno misliti bilo vrlo bolno. Postalo je jako bolno za
na Njega pa ćemo prirodno osobu da nastavi živjeti u njemu te je
Nj.s. Giriraj svami misliti na Njega i u vrijeme
svoje smrti.
ustvari bolje da je osoba otišla odavde.
Osoba, duša, nastavlja postojati. Ona je

Ž
elio bih vam navesti neki primjer osobe koja zauzima visoki
položaj u vladi, no današnji političari su svi na tako lošem Ovdje moram spomenuti otišla živjeti nekamo drugamo, gdje će
da potpuno shvaćanje Boga
glasu da mi je teško sjetiti se dobrog primjera (smijeh).
uključuje muški i ženski
biti manje boli i patnje."
Stoga ću izmisliti neku državu (smijeh) i predsjednika te države. (Na slici: majka malog Narade Munija napušta tijelo zbog
Riječ “predsjednik” opisuje njegov položaj. Ili, uzmimo za primjer oblik. To ne izmišljamo samo
ujeda zmije)
gradonačelnika. Nadamo se da gradonačelnici nisu na zlu glasu da bismo bili u skladu s
(smijeh). Oh, ovdašnji gradonačelnik je takav? Dobro, uzmimo onda politikom, već je to tisućama
gradonačelnika nekog grada koji nam nije poznat. Uzmimo za primjer godina sastavni dio tradicije.
(nastavak iz prošlog broja)

gradonačelnika Davenporta u Iowi (smijeh). Dakle, “gradonačelnik”
opisuje osobu koja zauzima određeni položaj. Ta osoba ima svoje
ime, lik i određene djelatnosti. Evo, na primjer, predsjednik - on ima
svoje ime: George W. Bush. Ima određeni izgled i ako vidite njegovu
fotografiju, odmah znate: “Evo predsjednika Busha.” On također
ima odlike kauboja, ili religioznog kršćanina. Ima neke odlike i neke
djelatnosti. Pored službenih dužnosti, on voli otići na svoj ranč,
šetati se ili jahati uokolo itd. Znači kad se sjetimo predsjednika... da,
razmišljamo o njegovim predsjedničkim potezima, no zaista se sjećati
predsjednika znači poznavati njegovo ime, lik, odlike, aktivnosti i
prijatelje. I Bog ima ime. On ima mnoga imena. On ima oblik - ima
mnogo oblika. Ima i mnogo odlika i mnogo aktivnosti.
Pravi je cilj voljeti Boga. “Poznavati Ga znači voljeti Ga”. Pravi cilj je
razviti ljubav prema Bogu, jer kada volite Boga, tada ćete prirodno
razmišljati o Njemu. Prirodno je da mislite na svakoga koga volite.
To je, dakle, cilj - razviti ljubav prema Bogu. Iz ljubavi ćete onda
razmišljati kako je prekrasan Njegov lik, kako su uzvišene Njegove
odlike, kako su čudesna Njegova djela. Uživat ćete u ponavljanju
Njegovih imena, baš kao što netko voli ponavljati ime voljene osobe i
razmišljat ćete kako Ga najbolje možete služiti i urećiti.
Iako sam, dakle, koristio zamjenicu “On”, u najuzvišenijoj spoznaji postoji dvoje, muško
i žensko. No, to nije mnogoboštvo. To je, u stvari, Bog i Njegova energija i Oni zajedno
čine potpuni oblik Svevišnjeg. U mantri Hare Krišna, Hare se odnosi na ženski, a Krišna
na muški aspekt Boga.
Čovjek(3): Kao djelatnici u bolnici mi živimo s obiteljima pacijenata i stalno se
susrećemo s njihovim bolom, gubitkom duše u tom tijelu, s kojom su se družili u
fizičkom kontekstu. Čini mi se da u trenutku smrti - iako možda nisam u pravu - osoba
može čuti Božje ime ili misliti na Njegovo ime, ali mi smo izvan te osobe. Na koji način
onda možemo podržati i utješiti članove njihove obitelji? Kako možemo biti njihova
podrška i utjeha u bolu zbog gubitka voljene osobe?
Giriraj svami: Još jedno dobro pitanje. Prva uputa Bhagavad-gite, a vjerujem da je to
zajedničko mnogim tradicijama, je da osoba nije tijelo. Osoba je duša koja živi u tijelu.
Kada osoba napusti tijelo, kaženo da je ona umrla, no tijelo je ustvari uvijek bilo mrtvo.
Bilo je oživljeno samo zbog prisustva duše. U trenutku kada duša napusti tijelo, svi
elementi tijela su još uvijek prisutni i leže na krevetu. Vi jadikujete: “Oh, moj muž je
umro,” “Moja žena je umrla.” No, zašto kažete da su umrli? Tijelo leži na krevetu. Možda
ste mislili da je tijelo vaš muž ili žena, otac ili majka, no kad umru, kažete: “Oh, moj
otac me je napustio.” No, tijelo je još uvijek tu. Zašto onda kažete da vas je napustio?
Intuitivno mi znamo da osoba nije tijelo. Onaj koga smo voljeli nije tijelo. Ta osoba je

22 23
 nešto drugo, a ne tijelo koje je upravo napustila. Ta osoba je duša.
Kad je osoba vodila dobar život, ili, štoviše, ako je čak nastojala razviti svoj odnos s
Bogom i slušati Božja ime i na samrti misliti na Boga, tada možemo biti sigurni da će ta
osoba otići na bolje odredište. Postoje, znači, mnogi osjećaji. Djelomično je tu osobni
gubitak što je osoba koju smo voljeli i dijelili život
s njom - otišla. Djelomično je tu i zabrinutost,
gdje je ta osoba sada? No, ako znamo da je otišla
na bolje mjesto, osjećamo utjehu. Nakon bolesti
poput raka, možemo razmišljati: “U redu. Duša
je napustila ovo tijelo, a tijelo je bilo vrlo bolno.
Postalo je jako bolno za osobu da nastavi živjeti
u njemu te je ustvari bolje da je osoba otišla
odavde.” Osoba, duša, nastavlja postojati. Ona je
otišla živjeti nekamo drugamo, gdje će biti manje
boli i patnje.
No, ne poričemo osjećaj osobnog gubitka. Čak i
među transcendentalistima postoje razni osjećaji.
Kada savršeni yogi napusti tijelo, znamo da je ta
osoba kvalificirana za ulaz u Božje kraljevstvo pa
“Bog je ovdje. U redu je. Bog smo sretni. I sretni i tužni istodobno. Sretni smo
jer znamo da je ta osoba otišla Bogu da Ga služi,
pazi na nas. Moj pravi odnos a tužni smo jer će nam nedostajati. Vjerujemo da
je onaj s Bogom. Božjom duša koja je otišla može nadahnuti i voditi one
milošću mogu u budućnosti koje je ostavila za sobom.
doći pod Njegovu zaštitu.” Tu je također i ideja da Bog odgovara na molitve.
Ako netko napusti tijelo, znamo da duša postoji
negdje drugdje. Ne znamo gdje, no želimo pomoći duši jer volimo tu osobu. Možemo
se moliti Bogu: “Gdje god da se moja majka sada nalazi” - ili moj otac, ili netko drugi
- “molim Te budi milostiv. Molim Te pomozi toj osobi doći bliže Tebi.” Ja vjerujem da će
takve molitve pomoći duši i da će nam dati priliku za nastavak odnosa s onime koga smo
voljeli i da mu pokušamo pomoći čak i kad je napustio tijelo.
Zatim je tu i duhovna praksa onoga tko je pretrpio gubitak - mantranje, ili meditacija,
ili molitva, ili nešto drugo. Da, vezani smo s onime koga volimo i žao nam je jer nam
on nedostaje, ali mantranjem, molitvom ili meditacijom dolazimo u dodir s Bogom.
Naravno da su na početku možda previše uznemireni. Ali, kad se zaokupimo nekom
praksom koja će nas dovesti u dodir s Bogom, osjećamo: “Bog je ovdje. U redu je. Bog
je ovdje. Bog pazi na nas. Moj pravi odnos je onaj s Bogom. Božjom milošću mogu u
budućnosti doći pod Njegovu zaštitu.”
Dr. Bharadwaj: Vrijeme nam je skoro isteklo, no želim vam postaviti ovo pitanje.
Mnogi pacijenti pitaju: “Zašto se ovo događa meni? Da li me Bog kažnjava?” i to
uzrokuje mnogo duhovne patnje. Kako biste vi odgovorili na to pitanje sa stanovišta
hinduističke tradicije?
Giriraj svami: Ako je netko nasmrt bolestan ja ne bih poticao mišljenje da je Bog ljut
24
na njega i da ga kažnjava. Radije bih rekao: “Svatko tko se rodi u materijalnom tijelu,
mora umrijeti.” U tome je stvar. “Rođenje, bolest, starost i smrt su neizbježni za svaku
uvjetovanu dušu. Može doći ova ili ona bolest, može biti istaknuta ova ili ona posljedica
starosti, možemo umrijeti na ovaj ili onaj način, no ti su čimbenici prisutni za svakoga.
Sada kad si i ti u tom položaju trebaš iskoristiti sve preostalo vrijeme da razviješ svoj
odnos s Bogom, tako da se ne budeš morao ponovo roditi u drugom materijalnom tijelu i
ponovo trpjeti prolazeći kroz isti ciklus.”
Dr. Bharadwaj: Veliku ulogu igra strah da je uzrok tome loša karma.
Giriraj svami: Pa, može biti. Naš učitelj ukazao je na primjer osobe koja se utapa i druge
koja joj prilazi u čamcu da je spasi. Onaj koji se utapa kaže: “Čekaj malo. Kako sam
uopće dospio ovamo?” Ali to sad i nije važno. Spasitelj će reći: “Pusti sad to, razgovarat
ćemo o tome kasnije. Utapaš se. Uskoči u čamac! Ne brini za ono što je bilo.” Mi se
utapamo u ovom tijelu, u ovoj samsari, oceanu neprekidnog rođenja i smrti. Nemojmo si
razbijati glavu kako smo ovamo dospjeli. Pokušajmo izaći odavde. Nikad nije prekasno.
To je moć Božjeg imena i Božje milosti. Nikad nije prekasno. U vedskoj književnosti
postoje priče o ljudima koji su bili griješnici, no u zadnjem trenutku su pjevali Božje ime
i bili oslobođeni. Nikad nije prekasno. To je glavno. Zato bih ja rekao: “Nemojmo brinuti
o tome. Pobrinimo se da nekako popravimo situaciju.”
Žena(5): Mnogi naši pacijenti ne dožive starost i tada je vrlo teško i njihovim
obiteljima i nama kada se čini, prema našem viđenju, da ne mogu ispuniti svoj život do
kraja. Kako se odnositi prema tome?
Giriraj svami: Njihovo odredište određeno je njihovim djelima, njihovom karmom.
Iz nekog razloga oni su učinili nešto što je uzrokovalo da moraju napustiti tijelo prije
normalnog vremena. No, pozitivna strana je (a uvijek trebamo glredai na pozitivnu
stranu, jer je to duhovna strana) pozitivna strana je da, ovisno o okolnostima, mlađa
osoba može biti bolje pripremljena da misli na Boga u vrijeme smrti nego strarija koja je
izgubila sposobnosti. Postoji molitva na sanskritu:
krsna tvadiya-pada-pankaja-panjarantam
adyaiva me visatu manasa-raja-hamsah
prana-prayana-samaye kapha-vata-pittaih
kanthavarodhana-vidhau smaranam kutas te
Ovo može izgledati proturječno našoj Zapadnjačkoj, materijalističkoj kulturi, koja je
toliko zaokupljena ugađanju i očuvanju tijela, pokušajima da ostanemo u tijelu što duže,
cijeđenjem zadnje kapi zadovoljstva iz tijela. (smijeh) No, ova molitva, suprotno onim
luđačkim naporima, ukazuje na filozofsko gledište. Bhakta se moli Gospodinu: “Dragi
Krišna, želim umrijeti odmah tako da labud moga uma bude okružen stabljikama Tvojih
lotosovih stopala. U protivnom, kad budem udisao posljednji dah, kad moje grlo bude
zatvoreno, kako ću se sjetiti Tebe i pjevati Tvoje sveto ime?” Ovo je drugačiji pogled na
umiranje prije starosti - pozitivan i duhovan pogled.
Hare Krišna 
25
 S
ri Bahulasva je rekao, “Brdo Govardhana je drago Gospodinu Hariju. Ono je kralj svih od svih šuma, pojavila se iz Krišninih koljena, a iz bedara Mu se pojavilo jezero Lila sarovara. Iz
planina. Nijedno mu sveto mjesto ni na zemlji ni nebu nije ravno. Kada je brdo Govard- bokova nasta zlatno mjesto urešeno draguljima, a iz dlaka na trbuhu brojne racvjetale puzavice
hana nastalo iz grudiju Gospodina Krišne? O, inteligenti mudrače, ispričaj mi to. Ti dobro madhavi. Puzavice su prepune raznih ptica i ukrašene pčelama. Opterećene cvijećem i voćem,
poznaješ Gospodinovo srce.” poklonile su se poput mnoštva svetih djevojaka. Iz Gospodinova lotosova pupka pojaviše se
Sri Narada odgovori, “O plemeniti na tisuće lopoča što blistaju u raznim jezerima transcendentalnog Krišninoga kraja. Iz trostruka
kralju, počuj priču o tome kako pregiba na Gospodinovu struku pojavio se nježan i svjež povjetarac, a iz vrata Mu se pojaviše
je nastala Goloka, priču koja gradovi Mathura i Dvaraka. Iz Njegovih se ruku pojavilo osam Njegovih prijatelja na čelu sa
ljudskim bićim koja osigurava Sridamom. Iz ručnog Mu zgloba nasta Nanda, a iz ruku Upananda. Iz ramena nastadoše svi
četiri životna cilja, priču ispunjenu Vrsabhanuovi, a iz dlaka na Njegovu tijelu pojaviše se svi gope. Iz uma Mu se pojaviše krave i
transcendentalnim zabavama. Sri bikovi, održavatelji religije. Trave, biljke i grmlje pojavilo se iz inteligencije Gospodina Krišne. Iz
Krišna je Svevišnji Gospodin. On Gospodinova lijeva ramena pojavio se zlatni sjaj, Njegove drage: Lila, Sri Bhu i Viraja. Jedna
je osoba. Nema početka. Savršen od Njegovih dragana je Lilavati. Mudaci znaju da Mu je nadraža Radha. Iz Radhinih ruku
je i potpun. Posjeduje sva obilja. nastadoše Joj prijateljice Lalita i Visakha. Sve gopije pomoćnice pojavile su se iz dlaka na Rad-
Iznad je guna materijalne prirode. hinom tijelu. Tako je Gospodin Krišna očitovao svijet Goloke.
Iznad predjela materije. Vrijeme
ne postoji u transcendentalnom Ispoljivši Svoje prebivalište, Gospodin Krišna, savršena i potpuna Svevišnja Božanska Osoba,
obitavalištu u kojem Svevišnja gospodar nebrojenih svemira, sjajio je tamo od sreće u Radhinom društvu. Jednog je dana
Osoba vječno uživa u transcen- u predivnom predjelu rasa plesa, ispunjenom zveketom nanogvica, s dvorištima sjajnim od
dentalnim zabavama. O, kralju, bisera i suncobrana, i rascvjetanim puzavicama malati, mirišljavim i prepunim nektarskog meda,
iluzija ne djeluje u tom području. ispunjenom zvukovima flaute i mrdange te pjesmom iz prekrasnih grla, a nadasve uljepšanom
Kao ni mahat tattva, ni materi- krasnim djevama, Radha je postrance pogledala Gospodina Krišnu, šarmantijeg od milijuna
jalne gune prirode. Kako bi i Kamadeva, koji velikodušno dijeli najslađi nektar. Obratila Mu se sljedećim riječima.
mogli? O, kralju, materijalno srce, Sri Radha reče,” O, Gospodaru svih svjetova, ukoliko Ti Moja ljubav u ovom rasa-plesu pruža
um, inteligencija i lažno ja nemaju zadovoljstvo, željela bih Te nešto zamoliti.”
tamo pristupa. U Svom vlas- Svevišnja Božanska Osoba odgovori, “O, djevo predivnih bokova, možeš od Mene tražiti sve što
titom prebivalištu, Svevišnja je poželiš. Nisam li Ti to već dao, s puno ću ti ljubavi dati, što god poželiš.
Božanska Osoba, duhovnog Sri Radha, “Molim Te, u predivnoj šumi Vrindavane, na krasnom i osamljenom mjestu na obali
oblika, poželjela proširiti Yamune, stvori arenu za nektarski rasa ples. O Gospodaru svih gospodara, to je Moja želja.”
se te se tako očitovao Sri Narada, “Rekavši, ‘Neka bude tako,’ Gospodin je meditirao. Svojim Si je lotosovim očima
oblik Gospodina Sese, zagledao u srce. Dok su gopije promatrale, Krišnina je ljubav, u obliku vatre i vode, suknula iz
ogromne zmije. Njegova srca, kao što sjeme niče iz zemlje. Pavši na tlo na kojem se odvijao rasa ples, ta je
Gospodinove predjele, ljubav narasla u ogromnu planinu prepunu pećina i brzaca, predivnog drveća kadambe, bakule
Goloku, obožavaju sva i asoke sa čudesnom mrežom rascvjetanih puzavica, mandara i kunda, cvijeća te mnoštvom
tri svijeta. Bhakta koji ptica. O, kralju Videhe, u trenu je ta planina dosegla širinu od 800 tisuća milja i dužinu
tamo ode, nikada se od 8 milijardi milja. Doimala se poput druge Ananta Sese. Bila je visoka 4 miljarde
više ne vraća u svijet milja. I danas je visoka četiri miljarde milja. Četiri je miljarde milja vječno visoka.
rađanja i umiranja. Bila je poput ogromnog slona. Imala je 180 milijuna milja visoke vrhunce. O kralju
Ganga, što putuje Mithile izlgedala je kao velika palača s mnogo zlatnih kupola. Neki su tu planinu
kroz tri materijalna nazvali Govardhana, dok su je drugi zvali Satasrnga (stotinu vrhova). Planina se
svijeta, rođena je iz povećavala do mile volje.
lotosovih stopala Gos- Kako je planina rasla, Goloku je ispunio strah. Gospodin Krišna je odjednom
podina Krišne, gospodara ustao i ošamario planinu, rekavši, “Zašto se toliko širiš? Sve si već prekrila.
bezbrojnih svemira i vladara Odmah prestani!” i tako ju je spriječio da i dalje raste.
duhovnog kraljevstva Goloke. O kralju, Yamuna, najbolja od Promatrajući najbolju od svih planina, Radha, Krišnina draga, bila je jako zadovoljna. Uživala je
rijeka, s turbanom i brojnim cvjetnim ukrasima, pojavila se iz lijevog ramena Gospodina Krišne. u zabavama s Krišnom na osamljenim mjestima na toj planini.
Predivan predio na kojem se održava rasa ples, sačinjen od zlata i dragulje te urešen mnogim Tako se je pojavilo brdo Govardhan, najbolja od planina, draga Gospodinu, tamna poput mon-
ukrasima, pojavio se iz nožnih zglobova Gospodina Krišne. Iz Gospodinovih nogu pojavio se sunskog oblaka, koja sadrži sva sveta mjesta. 
šumarak ispunjen brojnim dvorovima, dvorištima, putevima, paviljonima, paunovima, pčelama
i kukavicama, preplavljen slatkoćom proljeća i urešen jezerima. O kralju, Vrindavana, najbolja

26 27

propovijedanje
II DIO
Nastavak Vrsabhinog dopisivanja
s mladom bhaktinom, korisnog
za svakoga tko želi drugima
pomagati u duhovnom životu (to
se inače zove propovijedanje)
Č
ula sam različite priče
temeljene na špekulacijama,
mističnim proročanstvima i
političkim teorijama – koje opisuju
neku vrstu transformacije koja će se
navodno dogoditi na ovom planetu
tijekom narednih deset ili dvadeset
godina. Pogotovo se veliki značaj
pridaje godini 2012. Molim te napiši
mi ako znaš nešto o tome.
Poslao sam ti nedavno svoj esej
koji općenito govori o tome što sve
može očekivati ovaj svijet u skoroj
budućnosti, ali ništa osobito ne
znam o godini 2012. [Tekst koji
ovdje spominjem je esej kojega sam
napisao pred kraj nedavnog rata u
Iraku. Trebalo mi je dva mjeseca
da prikupim i obradim podatke
28
Vrsabha das
koji su u njemu iznešeni. Ukoliko
želite da vam pošaljem taj tekst,
pišite mi na vrsabha@eircom.net
Naznačite da li ga želite u engleskoj
ili hrvatskoj verziji.] Ali čak ako se
te godine i dogodi nešto izvanredno,
najbolji način da se pripremiš – je da
prihvatiš čvrsto u srcu upute Krišne
i Srila Prabhupade. To je najbolja
zaštita od bilo koje katastrofe koja
se može dogoditi. (Vjerojatno sada
misliš da sam ja Hare Krišna fanatik;
ali nisam baš, samo se oslanjam na
svoje duhovne realizacije i vjeru u
Srila Prabhupadinu duhovnu moć
i važnost. Ako želiš povećati svoju
vjeru u svjesnost Krišne, čitanje Srila
Prabhupadine biografije je apsolutno
neophodno. Molim te, započni sa
potpunom verzijom ‘Prabhupada-
lilamrte’. Siguran sam da ti je neki bhakte
u Los Angelesu mogu posuditi.
Moj mentor mi je rekao da smo mi
navodno na početku 10.000 godina
zlatnog doba Kali-yuge. On također kaže
da s materijalne točke gledišta sve postaje
gore i gore – što će tijekom vremena
rezultirati duhovnom renesansom.
Definitivno je u pravu. S materijalne
točke gledišta, neće biti nikakvog
poboljšanja; zaista sve biva gore i gore.
Postoje neka proročanstva u vezi Kali-
yuge (kako će ljudsko društvo izgledati na
kraju Kali-yuge). O tome možeš pročitati
u Srimad-Bhagavatamu (uh, ili 11. ili
12. pjevanje). Bez sumnje, opis je vrlo
inspirirajući da čovjek počne mantrati kao
‘lud’.
Ovaj pokret zastrašuje ljude i čini ih
otuđenima, umjesto da dodiruje njihova
srca i omogućuje im iskrena prijateljstva,
ljubav, inspiraciju i božju milost.
Mislim da nije dobra ideja formirati
uopćeno mišljenje o ISKCONu bazirano
tek na ograničenom iskustvu. Moguće
je da mnogi bhakte u LA (ili Americi
općenito) ne znaju kako praktično
primjeniti Srila Prabhupadina učenja u
svakodnevnom životu; ali mogu ti reći
da ima puno uspješnih ISKCONovih
projekata gdje se bhakte osjećaju kao
dobrodošli pripadnici jedne tople
obitelji, gdje su međuljudski odnosi
zadovoljavajući i gdje su bhakte zaista
sretni.
Koji je rezultat toga? Mnogi ljudi se
pridruže pokretu ili kao članovi hramske
zajednice ili kao članovi kongregacije.
Konačno, Srila Prabhupada definitivno
nije osmislio ovaj pokret da bi prestrašio
ljude, već da bi svim iskrenim dušama
pružio mogućnost da kroz proces
predanog služenja iskuse duhovno
zadovoljstvo i da ponovo uspostave svoju
zaboravljenu ljubav prema Krišni.
Ali ipak, jasno mi je što ti misliš reći
ovom rečenicom. Na žalost, postoji mnogo
članova ISKCONa koji ne razumiju osnove
vaisnavske filozofije, ili čak osnovna
pravila svjetovnog ponašanja. To je tužna
priča. Iz tog razloga ih ti nazivaš ‘loši
tipovi’. [U ostatku njezinog teksta koji
nije ovdje predočen.] Pa ipak, čak i ti ‘loši
tipovi’ (‘Bad guys’) koji nemaju dovoljno
iskustva – mogu duhovno napredovati na
temelju vjerodostojnih realizacija, i tako
mogu postati ‘dobri tipovi’. (Ali to u nekim
slučajevima može malo potrajati). Sve
dok je njihova motivacija ispravna, Krišna
će se pobrinuti za njih vodeći ih do viših
nivoa duhovnih realizacija. Od kanistha-
adhikari nivoa do madhyama-adhikari
nivoa; i konačno do uttama-adhikari
nivoa.
Da budem iskren, i ja sam nekoć
bio jedan od tih loših tipova. Počinio
sam puno ozbiljnih uvreda (čak i fizički
napadajući neke vaišnave), učinio sam
puno glupih stvari,… Ali milošću mog
Guru-Maharaja, Srila Prabhupade i
Božanskog Para – postao sam malo bolje
izdanje Vrsabhe. Vidiš, ovaj process je
postupan, a za neke ljude čak i previše
postupan. Međutim, moram reći da zaista
postoje neki stvarno loši tipovi unutar
našeg pokreta (baš kao i u svakom drugom
društvu). Oni nisu ovdje da bi duhovno
napredovali; njihovi motivi i ciljevi
su vrlo sumnjive prirode. Imaju puno
skrivenih (materijalni, čak i griješnih)
planova. Dužnost svih nas ostalih je da ih
prepoznamo, otkrijemo i obračunamo se s
njima bez I malo sentimentalizma. Takvi
tipovi su već poprilično oštetili naš pokret,
stvarajući mu lošu reputaciju.
Njih je bilo čak i u Srila Prabhupadino
vrijeme (i u vrijeme Sri Caitanye), i Srila
Prabhupada se svojski trudio da zaštiti
svoje vjerne sljedbenike od takvih opasnih
elemenata. Uprkos nekim skandalima
koje su izazvali takvi tipovi (prerušeni u
vaisnave) – svjesnost Krišne, bhakti-yoga,
je jedini način za spašavanje palih duša iz
kandži Maye, zato jer je taj proces savršen
29

obzirom da potječe od Boga osobno.
Stephanie, nemoj si dozvoliti da
neki loši tipovi potkopaju tvoju vjeru u
Božanski Par, Šrila Prabhupadu i svjesnost
Krišne općenito – i na taj način upropaste
tvoj napredak na putu do savršenstva.
Uprkos mnogim negativnostima koje se
zbivaju unutar ovog pokreta, općenita
situacija se definitivno kreće u boljem/
pozitivnom smjeru (iako malo presporo za
moj ukus). Jedan korisan savjet: zašto ne
pogledaš u pozitivnom smjeru i pokušaš
vidjeti svjetle primjere mnogih divnih
vaisnava koji su dokazali da svjesnost
Krišne odista funkcionira?
U neodoljivim Sri-Sri Radha-Krišni nema
apsolutno ničega čemu bi se neko mogao
oduprijeti. To smo MI koji činimo nešto
čudno, što uzrokuje otpor u drugima, čak
i u nama samima. Ja mislim da je to zbog
toga što mislimo da smo malo specijalniji
od drugih. Neki od nas misle: ”Ja sam
toliko sretan što znam da je Krišna Bog,
mora da sam bio vrlo pobožan mnogim
životima. I sada kada imam Krišnu,
trebam se zaštititi od onih koji nisu tako
pobožni, koji su griješni i zaslužuju život u
neznanju i patnji.”
30
“Oni koji su pravi
bhakte duboko
u srcu – ostati
će bhakte, bez
obzira gdje žive i
u kojim okolnos-
tima. Srećom,
imamo u pokretu
veliki broj
iskrenih grhastha
koji imaju ‘karmi’
posao, ali ostaju
lojalni Srila Prab-
hupadi, njegovim
učenjima i stan-
dardima.”
Ja ne znam mnogo bhakta koji
razmišljaju na takav način; ali ipak ih ima
– neki kanistha-adhikariji.
Ja bih voljela da drugi ljudi dožive ovaj
pokret kao vrstu kulturne renesanse.
Kako bi samo moćno, privlačno i
transformativno to bilo!? Ovaj pokret
bi mogao biti mjesto slobodnih misli i
kreativnosti unutar konteksta svjesnosti
Krišne.
To je to! To je upravo ono što je Srila
Prabhupada zamislio. Ali glavni problem
(kako ga ja vidim) je veliki nedostatak
pravilnog treninga i obrazovanja; ne samo
za vođe društva, već za sve bhakte (bez
obzira koju službu rade). Općenito, mi
nismo pravilno istrenirani/obrazovani
kako da se ophodimo i vodimo brigu
o drugim ljudima (počevši sa svojim
vlastitim kolegama). Ja sam odlučio
biti instrument u Srila Prabhupadinim
rukama kako bih doprinjeo nekim
pozitivnim promjenama u tom smjeru.
Iz tog razloga sam otišao na školovanje u
“Bhaktivedanta College” na godinu dana.
Ali ipak, općenito gledajući, stvari se
definitivno popravljaju. Puno je bolje nego
kada sam se ja pridružio pokretu.
Na neki način, organizirana
religija ograničava osobnost
Boga.
Pa, ne baš. Problem je
u našoj ograničenosti uma,
nedostatku obrazovanja i
nedovoljnom/nepravilnom
razumijevanju filozofije.
Neorganizirana religija
zasigurno ne bi imala bolji
učinak. Anarhija jednostavno ne
funkcionira; čak niti u religiji.
To je ono što povijest potvrđuje.
Problem nastaje kada se bhakte
prekomjerno identificiraju sa
institucijom, radije nego sa
činjenicom da su sluge Boga
i Njegovih (drugih) slugu.
Konačno, naša devocija i odnos
sa Krišnom ne ovisi o nikakvoj
instituciji, već o našoj iskrenosti,
odlučnosti i čistoći.
Izgleda da mnogi mladi
ljudi koje privlači pokret (i
koji postanu brahmacari ili na ostale vaisnavske komune.
brahmacarini) – u određenom trenutku
trebaju napraviti važnu odluku: ostati Nikada nisam posjetio LA vaisnavsku
kao brahmacari(ni) ili napustiti hram i komunu, ali iz tvoga pisma mogu zaključiti
ponovo upasti u karmi život. da ima puno ISKCONovih hramova
kojima ide mnogo bolje nego u LA. Šteta;
Iako nije lako živjeti u hramu kao LA je bio manje-više kolijevka svjesnosti
‘kućedomaćin’ (pogotovo sa djecom), o Krišne u Americi (nakon New Yorka i San
svakom pojedincu ovisi da li će upasti u Francisca).
karmi život ili ne. Oni čija vjera je (bila)
krhka – ponovo postaju karmiji. To je Nadam se da su moji odgovori raščistili
stvar vlastitog izbora. Oni koji su pravi neke tvoje sumnje.
bhakte duboko u srcu – ostati će bhakte,
bez obzira gdje žive i u kojim okolnostima. Y.S.Vrsabha das
Srećom, imamo u pokretu veliki broj
iskrenih grhastha koji imaju ‘karmi’ P.S. Ovo je zaključak svega što sam
posao, ali ostaju lojalni Srila Prabhupadi, napisao u ovom pismu: Molim te pročitaj
njegovim učenjima i standardima. “Prabhupada-lilamrtu” i “Sjećanja
– anegdote sveca modernog vremena”
Moje misli su rezultat onoga što vidim (“Memories – anecdotes of the modern
u Los Angeles hramu. Ne znam da li su day saint”, Vol. l and ll). 
moje misli i prijedlozi jednako primjenjivi
31
 (Prvo pjevanje Srimad Bhagavatama o patnjama čistih bhakta)
S namjerom istaknuti vrijednost i relevantnost
Srimad Bhagavatama, Srila Prabhupada piše:
“Zbog dobrobiti svog čovječanstva koje pati, u
ljudskom društvu postoji potreba za znanjem o
Krišni. Stoga mi jednostavno molimo vođe svih
Patnje čistih bhakta
nacija da usvoje ovo znanje o Krišni za svoju
vlastitu dobrobit, za dobrobit društva i svih ljudi “.
(Srimad Bhagavatam, uvod)
Piše: Anupama devi dasi
B
hagavatamovi junaci i junakinje su izloženi ozbiljnom nedaćama
premda su Krišnini bliski pratioci te neiskusni čitatelj može
posumnjati u ljekovitu moć Srimad Bhagavatama. Kako je to
moguće, netko se može zapitati, da se tako uzvišene osobe poput
Kunti Devi, Maharaja Pariksita i mnogih drugih moraju suočavati
sa patnjama koje naizgled nadilaze patnje materijalističkih osoba?
Na kraju krajeva, kako je tek moguće za uvjetovanu dušu dostići
oslobođenje od patnji, kad osobe čija je uloga pomoći uvjetovanim
dušama i same pate?
Kako bi ispravno odgovorili na upravo spomenute sumnje prije
svega moramo istakniti kako patnje bhakta spomenutih u Srimad
Bhagavatamu nisu iste naravi kao patnje osoba zapletenih u
materijalističke aktiivnosti pod utjecajem iluzorne energije. Njihove
patnje nisu posljedica pogrešnog poistovjećivanja s materijalnim
tijelom poput patnji uvjetovanih živih bića. Razlika ipak nije samo u
uzroku već i u namjeni: “Karmi ispašta rezultate svojih plodonosnih
aktivnosti, dok je bhakta se bhakta mijenja zahvaljujući prijekoru koji
mu upućuje Sam Gospodin.» (1.5.19). Kako bi ilustrirao ovu poantu,
Srila Prabhupada koristi analogiju siročeta i kraljevog voljenog sina.
Obojica mogu patiti, ali njihove patnje nisu iste jer je voljeni sin uvijek
pod zaštitom svog sposobnog oca. U ovom trenutku naš sumnjičavi
32
čitatelj može zaključiti kako su patnje čistih bhakta rezultat Krišnine kazne za njihovo
nedolično ponašanje. Ovakav zaključak je definitivno neumjesan jer ti veliki bhakte su
utemeljeni u predanom služenju i nikada ne padaju i postaju plijenom iluzorne energije.
Patnje čistih bhakta se ne razlikuju samo od patnji materijalističkih osoba, već i od patnji
bhakta čiji motivi nisu u cijelosti pročišćeni.
Nakon što smo promotrili patnje čistih bhakta koristeći negativni pristup (neti neti) i
tako doznali što one nisu, saznajmo što one uistinu jesu služeći se primjerima iz Srimad
Bhagavatama..
Unatoč pobjedi na Kurukšetri i stjecanju kraljevstva, Maharaju Yudhistiru je preplavila
tuga i osjećaji krivnje zbog smrti mnogih vojnika. Mislio je kao je upravo on najgrešnija
od svih osoba te kako zaslužuje ići u pakao. Bhagavatam opisuje da je Yudhistira očajavao
poput obične materijalističke osobe.(1.8.47)
Nije li nam ovo poznato? Nismo li već čuli nešto slično? Ista stvar se dogodila prije
bitke samo drugoj osobi, Arjuni. Suočen sa svojim neprijateljima koji su zapravo članovi
njegove obitelji i prijatelji, Arjuna je patio pri pomisli da se treba boriti sa njima i ubiti
ih. Sada nakon bitke, Yudhistira stoji na bojnom polju suočen s mrtvim tijelima tih istih
rođaka i prijatelja. Nije li njegova patnja još dublja od Arjunine? Nije li još teže razumijeti
Yudhistirinu patnju jer je ona uslijedila nakon Krišninih uputa koje su raspršile Arjunine
patnje? Odgovor na ova pitanja je skriven u konceptu Gospodinove volje koja nadilazi
iluziju, odnosno Krišninom planu da prenese duhovno znanje stvarajući mogućnost za
Bhismadeva da poduči Yudhisthiru za dobrobit svih uvjetovanih duša. Isti scenarij kao sa
Arjunom, jedino što je tada Krišna osobno bio u ulozi učitelja.
Još je teže razumijeti patnje Maharaje Pariksita. Netko može reći kako su Yudhisthirine
patnje plemenite (privrženost prema članovima obitelji), no može li se takvo što reći i za
Maharaju Pariksita? Kako je uopće moguće uzrokovati vlastitu patnju u njenom najgorem
obliku – smrt, takvim naoko trivijalnim razlozima poput gladi i žeđi? Kako je Krišna uopće
mogao dopustiti tako neobične okolnosti koje su predhodile kletvi? Maharaj Pariksit je
bio veliki kralj, čisti bhakta, a prokleo ga je mali dječak brahmana koji se hvalisao pred
prijateljima sa svojim moćima. Srila Prabhupada objašnjava kako su izvanjski uvjeti, poput
Pariksitove gladi i žeđi bile ništa drugo do li predstava jer je Maharaj Pariksit još dok je
bio u Uttarinoj maternici podnosio puno opasnije poteškoće uzrokovane Asvathaminom
brahmastrom. Kletva je bila samo kulisa najvećeg transcedentalnog dramskog komada –
Srimad Bhagavatama kao što Srila Prabhupada potvrđuje: “Da Arjuna, voljom Gospodina,
nije bio prekriven iluzijom obiteljske privrženosti, Gospodin ne bi izgovorio Bhagavad
Gitu za dobrobit svih. Jednako tako da Maharaj Pariksit nije osjetio slabost, glad i žeđ u
određeno vrijeme, Sukadeva Goswami ne bi izgovorio Srimad Bhagavatam “ (18.24,25)
Provjerimo koliko su našem sumnjičavom čitatelju zadovoljavajauća naša objašnjenja o
patnjama čistih bhakta kao Gospodinovom naumu da ostvari više ciljeve. Pretpostavimo
da on na naš upit odgovori sljedećim pitanjem: Zar nije okrutan način na koji Krišna
koristi svoje čiste bhakte kako bi prenio Svoje poruke? Zašto Krišna stavlja u takve nevolje
svoje vrijedne i visoko kvalificirane sluge samo da bi pokazao ostatku svijeta da je On u
pravu?
Prije svega čisti bhakte pronalaze najveće zadovoljstvo u svojim nedaćama jer ih one
uvijek još više približavaju Krišni.
Maharaj Pariksit je prihvatio svoju smrt kao Krišnin blagoslov. Kletva je postala najveći
izvor sreće, prilika postati slobodnim od svjetovnih dužnosti kralja i postati u cijelosti
posvećen osobnom druženju s Krišnom. Na drugi dio primjedbe možemo reći kako u
spomenutim, a i u svim ostalim primjerima iz Bhagavatama, Krišna želi slaviti i obznaniti
33
 vrijednost Svog čistog
bhakte. Srila Prabhupada
potkrepljuje ovu tvrdnju
objašnjavajući kako su čak
patnje predstavnika religije
(bika i krave) planirane kako
bi dokazale da je Maharaj
Pariksit kompetentan kralj.
(1. 17.20).
A što je s kraljicom Kunti
i Pandavama? Oni su bili
izloženi cijelom spisku
opasnih nedaća, poput
požara, otrovnog kolača,
izgona iz kraljevstva i životu
šumi, susretu s kanibalima
itd. Ipak kraljica Kunti se
moli da se sve te teškoće
iznova i iznova događaju
kako bi iznova i iznova bili u
mogućnosti vidjeti Krišnu, a
vidjeti Krišnu znači ne vidjeti
više opetovano rađanje i
umiranje. (1.8.25.). Daljnju
razradu odnosa patnji i
ovisnosti o Krišni pronalazimo
u vrlo živopisnom primjeru
Srila Visvanathe Cakravartija
“Ležeći na postelji od strijela, Bhismadeva Thakure: “Tijekom noći
je počeo podučavati Yudhisthiru. Govorio izlazak sunca postaje
privlačan, tijekom vrućeg ljeta
je o ozbiljnim, ali nezasluženim patnjama
hladna voda pruža osvježenje,
kojima su Pandave bili izloženi. Posebno je a tijekom hladnih zimskih
istaknuo kako su Pandave unatoč tome što mjeseci topla voda pruža
su sinovi utjelovljene religije, morali pod- zadovoljstvo. Svjetlost lampe
nositi tako ozbiljne poteškoće.” postaje vrijedna u tami, a ne
u blještavom svjetlu dana.
Kada je osoba uznemirena zbog gladi, hrana ima poseban ukus. Drugim riječima, kako
bi učinio Svoje bhakte još ovisnijima o Sebi i kako bi povećao njihovu žudnju za Njim,
Gospodin uredjuje da Njegovi bhakte prođu određene patnje, a kada se On pojavi kako bi
ih izbavio, njihova zahvalnost i transcendentalno zadovoljstvo su bez kraja.’’ (10.88.8)
Ležeći na postelji od strijela, Bhismadeva je počeo podučavati Yudhisthiru. Govorio je o
ozbiljnim, ali nezasluženim patnjama kojima su Pandave bili izloženi. Posebno je istaknuo
kako su Pandave unatoč tome što su sinovi utjelovljene religije, morali podnositi tako
ozbiljne poteškoće. Istovremeno Bhismadeva je ukazao i na uzrok tih patnji - neizbježno
vrijeme (kala-krtam), neobjašnjivu Gospodinovu volju čiji zakoni vrijede za sva živa bića.
Kako bi istaknuo apsolutnost kale, Srila Prabhupada piše kako je čak i Brahma, tvorac i
upavitelj materijalnog svijeta pod njenom kontrolom. Isto tako, Pandave - iako veoma
pobožne, uzvišene osobe, snažni ratnici i prije i iznad svega Krišnini prijatelji i članovi
34
Njegove obitelji - svejedno su bili podložni zakonima kale. Ipak, u njihovom slučaju nema
razloga za strah, jer zbog toga što su bili iskreni i odani sljedbenici Krišne, brahmana i
religijskih principa uvijek su ih oni štitili. U slučaju Gospodinovih čistih bhakta, kao što
su Pandave kala ne označava reakciju ili kaznu za njihova nedjela. Patnje Pandava su
didaktičke naravi i namjene, ali ne za njih same, već za ljude općenito. Kako bi ilustrirao
poantu, Srila Prabhupada koristi analogiju kućanice koja podučava snahu, podučavajući
svoju kćer. (1.9.17)
Srila Prabhupadova interpretacija patnji kao razmjena transcendentalne bhave izmedju
Krišne i Njegovih bhakta predstavlja vrhunac diskusije o patnjama petorice Pandava.
(1.9.19). Teške situacije su katalizator koji ubrzava i povećava intenzitet privrženosti i
ljubavi čistog bhakte prema Krišni. Ali, nije li njihova ljubav prema Krišni već savršena
i potpuna? Definitivno jest, ali se uvijek povećava, javljajući se u novim oblicima i
ispoljavajući nove načine na koje se ju može kušati. To je nepojmljiva narav rase. Stoga
je nemogućnost biti u Krišninom društvu
izvor najveće patnje za čistog bhaktu.
Primjer toga pronalazimo u Arjuninom “Srila Suta Goswami ističe
očaju uzrokovanom Krišninim odlaskom kako slušanje vedske literature
iz materijalnog svijeta. Ta odvojenost potiče rast sjemena devocije
je pretvorila Arjunino srce u pustinju. U koje je zasađeno u našem srcu
Krišninoj odsutnosti, sve njegove moći i koje može ugasiti vatru iluzije
i slave velikog ratnika su jednostavno i jadikovanja. Ovaj začuđujući
iščezle. Unatoč tome Arjuna je imao učinak svetih spisa nije nam
adhikaru u potpunosti se usredotočiti na dostupan isključivo kroz filozof-
Krišnine upute izrečene na Kuruksetri.
ske rasprave, već prije i iznad
Ova usredotočenost mu je raspršila patnju,
jer je zahvaljujući njima mogao shvatiti svega kroz životne priče napred-
kako je Krišna osobno prisutan u Svojim nih bhakta.”
uputama. Ova sposobnost čistog bhakte
da usvoji Krišnine upute je upravo ono sto
ga čini kvalificiranim da postane pogodan
medij za njihovo prenošenje uvjetovanim
dušama.
Srila Suta Goswami ističe kako slušanje
vedske literature potiče rast sjemena
devocije koje je zasađeno u našem
srcu i koje može ugasiti vatru iluzije i
jadikovanja. Ovaj začuđujući učinak
svetih spisa nije nam dostupan isključivo
kroz filozofske rasprave, već prije i iznad
svega kroz životne priče naprednih
bhakta. Stoga će iskreni bhakta nastojati
upiti raspoloženje molitvi kraljice Kunti
i iznova i iznova čitati i razmišljati o
značenjima Srimad Bhagavatamovih
pripovjesti o nedaćama čistih bhakta. To
će mu pomoći prepoznati Krišnin plan i u
vremenima osobnih poteškoća i patnji.

35
Kako je Nj.m. Matsyavatara Prabhu susreo Srila Prabhupadu
(„Transcendentalni dnevnik“ vol.4. Napisao Nj.m. Hari Sauri das)
Samo postani
čisti bhakta
New Delhi, 29.08.1076.
U 10 sati ujutro Prabhupada je u posjetu
primio jednog Talijana po imenu Marco
Ferrini. Marco je ispričao zanimljivu
priču o tome kako je došlo do ove njegove
posjete.
Ovo je njegova treća posjeta Indiji. Po
zanimanju je izuzetno uspješan dizajner
namještaja i sada, u trideset i prvoj
godini, vlasnik je šest poduzeća i poznat
u cijelom svijetu. Po svim mjerilima
posjeduje sve materijalno što bi itko
mogao poželjeti. No, kako je njegov uspjeh
rastao, počeo je osjećati kako u slavi i sreći
nema zadovoljstva. Počeo je osjećati sve
veću samoću usred onoga što je nazvao
društvom „bezimenih prijatelja“. 1974.
godine počeo se povlačiti iz društvenih
krugova i svjetovnih poslova i krenuo
u introspektivnu potragu. Posjetio je
Kinu, a potom Indiju, osjećajući kako ga
duhovnost privlači. Tragao je za vodičem,
no nije našao nikoga tko bi mu pružio
inspiraciju da zadovolji svoju potrebu.
Stoga je odlučio posvetiti se strogostima
i ozbiljnom učenju, nadajući se da će se
pročistiti dovoljno da mu Bog razotkrije
pravi put.
Nedavno se vratio u Indiju s jednim
prijateljem, Eliseom, i proveo nekoliko
36
dana u jednom ašramu u Himalajama,
pažljivo proučavajući Patanjalijeve
Yoga-sutre. Tamo se sprijateljio s jednim
čovjekom otprilike iste dobi. Zajedno
su posjećivali programe u ašramu i
razgovarali i jednoga dana čovjek mu
je rekao: „Ako želiš biti sretan, moraš
posvetiti svoj život Krišni, a da bi to
učinio moraš naći Srila Prabhupadu. On
te može predstaviti Krišni. Moraš otići u
Vrindavanu i razgovarati s Prabhupadom.“
Marco nikada nije čuo za Prabhupadu i
nije razmišljao o Krišni kao o Svevišnjem
Bogu iako je pročitao Bhagavad-gitu.
Bio je impresioniran tim čovjekom, koji
mu je otkrio da je vaisnava koji je došao
ovdje propovijedati. Ispričao je Marcu
sve o Prabhupadi i objasnio mu filozofiju
svjesnosti Krišne, ukazavši Marcu da
verzija Bhagavad-gite koju čita nije
autentična. Rekao mu je da mu Krišnu
može razotkriti samo čisti bhakta i da zato
treba otići Prabhupadi.
Marco je prestao odlaziti u ašram i počeo
se svakog dana sastajati s tim bhaktom
na obali Gange. Bhakta ga je naučio kako
mantrati Hare Krišna i ispričao mu neke
od Srila Prabhupadinih zabava.
Prije dva dana odlučio je sići s Himalaja
i krenuti na put u Vrindavanu, potražiti
Srila Prabhupadu i Krišnu. Povevši H.G.
Elisea, putovao je vlakom preko Matsyavatara
Hrsikesa, Haridwara, Dehija i konačno Prabhu
stigao u Mathuru. Našao je prijevoz
do Vrindavane, kamo je stigao kasno
poslijepodne. Nije imao pojma kamo bi
krenuo te je jednostavno upitao vozača
kola da ga odveze do Krišninog hrama.
Više sati pohodili su hram za hramom
raspitujući se za Srila Prabhupadu sve
dok vozaču nije dojadilo. Pomislivši da ga
Marco iskorištava bez namjere da mu
plati vožnju, naljutio se i jednostavno
izbacio i njega i njegovog prijatelja,
sa svom prtljagom, nasred ceste i
odvezao se.
Umoran i žedan, Marco nije imao
pojma gdje pronaći Srila Prabhupadu.
Sjedio je pored svoje prtljage nasuprot
nekog visokog zida i opazio
metalna vrata te je
odlučio pokucati. Bio
je presretan kad mu
je vrata otvorio jedan
bhakta, k tomu još
Talijan. Bhakta ga je
odmah uveo, odveo ga
da se okupa i odmori u
sobi za goste i ponudio mu
hrama u Vrindavani. Stigli su kasno
prasadam. Što je još važnije, uvjerio ga je
sinoć, prespavali u hotelu i konačno
da će uskoro sresti Srila Prabhupadu.
dobili priliku razgovarati s Njegovom
Božanskom Milošću.
Taj je bhakta bio brahmacari Sajjanasraya,
porijeklom Talijan, inače moj stari
Ušli su u Srila Prabhupadinu sobu i Marco
prijatelj još iz Australije. Odmah ga je
je odmah odao poštovanje, iako to još
učinio doživotnim članom. Marco mu je
nikada, ni pred kime nije učinio. Nije
bez problema predao preko 300 dolara
baš dobro govorio engleski, no nije imao
koji su mu bili preostali, no bio je daleko
nikakvih teškoća u razgovoru sa Srila
više zainteresiran za filozofiju i za Srila
Prabhupadom, posredstvom Sajjanasraye
Prabhupadu nego za službeno članstvo.
prabhua.
Porazgovarali su o predanom služenju i
Srila Prabhupada ga je neko vrijeme
Sajjanasraya se ponudio da ga idućeg dana
proučavao, blagog, no ozbiljnog izraza lica,
odvede u Delhi kod Srila Prabhupade.
a zatim ga je upitao: „Jesmo li se već ranije
Tako su idućeg dana, tj. jučer, pošli
sreli?“
na put, noseći pismo - preporuku
Marco je rekao da nisu, ali da zadnjih
37
nekoliko dana stalno misli na Srila
Prabhupadu.
„Vjeruješ li u Boga?“ pitao ga je
Prabhupada.
Marco je rekao da vjeruje, a Srila
Prabhupada mu je objasnio kako na žalost
suvremeno društvo ne vjeruje u Boga
i kako je zato uvijek poraženo. Rekao
mu je da je takozvani napredak samo
lažna slika društva neznalica koji svoje
živote ispunjavaju umjetno stvorenim
potrebama. Rekao je da je prvi korak
naprijed spoznati da nismo tijelo, već
duhovna duša, dio Krišne. Bez takve
svjesnosti ne može biti napretka niti sreće.
Prabhupada mu je rekao da je materijalno
tijelo po prirodi izvor patnje, no ljudi
su tolike neznalice da smatraju kako su
životne nevolje prirodne pa čak i ugodne.
Neizmjernom srećom imamo sada ovaj
rijedak ljudski oblik, jedini putem kojeg
možemo iznova uspostaviti naš vječni
odnos s Bogom, Krišnom. Prabhupada je
rekao da je život u gradovima paklenski,
no ako živimo jednostavno, a razmišljamo
o uzvišenome, oviseći o zemlji i kravama,
u harmoniji s prirodom, tada možemo
shvatiti svjesnost Krišne. No, budući da
ljudi misle kako su neovisni, pokušavaju
iskorištavati prirodu iako ih njeni zakoni
uvijek nadvladavaju. Stoga je ovo društvo
mačaka i pasa, zaključio je Prabhupada.
„Što misliš o tome?“ upitao je Prabhupada.
Marco je osjetio da je pronašao pravu
osobu kojoj može pokloniti povjerenje.
„Sasvim se slažem,“ odgovorio je.
„Pa, u čemu je problem?“ pitao ga je
Prabhupada.
„Ovdje, s tobom, s bhaktama, nema
problema,“ rekao je Marco. No, objasnio
je da se mora vratiti u Italiju jer se ženi,
a sa svojim poslovnim suradnicima treba
upravljati i sa šest poduzeća. To bi mogli
biti veliki problemi.
Prabhupada ga je razuvjerio. „Ne boj
se. Samo postani bhakta, mantraj Hare
Krišna, čitaj „Bhagavad-gitu kakva jest“ i
Krišna će se razotkriti. U Giti možeš naći
rješenje za svaki materijalni problem. Da
38
bismo stali na kraj krugu rođenja i smrti i
seljenju duše moramo poznavati Krišnu.
Nema vremena za gubljenje.“
Prabhupada ga je ponukao da iskoristi
svoje bogatstvo i položaj za služenje
Krišne, navodeći Srimad-Bhagavatam
10.22.35: „Dužnost je svakog živog bića
činiti dobro drugima svojim životom,
bogatstvom, inteligencijom i riječima“.
Prabhupada je objasnio da Krišnu
možemo služiti bilo kojom od te četiri
stvari, ali ako služimo svojim vlastitim
životom, tada će ovo ostalo, tj. bogatstvo,
inteligencija i riječi, biti automatski
uključeno. Okrenuvši se Gopal Krišna
Rođaci, susjedi i ostali...
Prabhuu, upitao ga je koliko je novaca
mjesečno potrebno za održavanje hrama
u Vrindavani. Kad mu je Gopala rekao
iznos, Srila Prabhupada je rekao Marcu
da za Krišnu možemo potrošiti bilo koji
iznos. „Ti si nadaren čovjek,“ rekao mu je.
„Znaš li odakle dolazi nadarenost? Svaki
talent pripada Bogu. On je vlasnik svega
te plodovi naših talenata i rada trebaju
ići Njemu. Iskoristi svoje sposobnosti
u predanom služenju Krišne. Idi kući i
mantraj Hare Krišna. Krišna će te zaštititi.
Nemoj se bojati.“
Marco je bio vrlo zadovoljan svojim
susretom sa Srila Prabhupadom. Dobio je
odgovor na sva pitanja i njegove sumnje
su nestale. Iz njegova držanja i uzbuđenja
što je sreo Njegovu Božansku Milost bilo
je jasno da je on bhakta. Nasuprot njemu,
njegov drugar Eliseo je sjedio po strani i
nije učestvovao u razgovoru, ne pokazujući
nikakvo zanimanje za Srila Prabhupadine
riječi.
Upravo kad su napuštali sobu,
Sajjanasraya je postavio pitanje: „Srila
Prabhupada, što bi ti bilo najdraže što bih
mogao učiniti za tebe?“
„Samo postani čisti bhakta,“ rekao mu je
Prabhupada.
Provevši nekoliko sati u hramu, Marco
je krenuo na aerodrom i natrag u Italiju,
noseći sa sobom primjerak „Bhagavad-gite
kakva jest.“ 
Labangalatika devi dasi
kutak za roditelje
E
vo nas ponovo ovdje, vrtimo se na vrtuljku samsare jašući svoje
živote. Malo smo gore pa malo dolje! Vrtimo se u krugu odrastanja
pokušavajući pronaći, otkriti i na kraju ostvariti svoju misiju života.
Vraćamo se sa željama i nedovršenim odnosima na vrtuljak života od kojeg
nas već i boli glava. Vrijeme je da nešto uradimo bez zadrške da se više
predamo u ovoj suludoj trci sa vremenom. Možda je grihasta asram prava
prilika da se kroz njega pročistimo i svoju djecu poučimo tome da je prava
dharma svakog živog bića sanatana dharma tj. potpuna predaja lotosovim
stopalima Svevišnjeg. Sve je to nama na racionalnom planu jasno, ali kako
to provesti u vlastitom životu kada okruženje u kojem smo se rodili tvrdi
sasvim suprotno. Potrebno je puno znanja, strogosti ili milosti da se na
neki način otrgnemo od svih utjecaja koje nam materijalno društvo nudi.
I Arjuna je na drugoj strani tijekom bitke imao rođake, učitelja i druga
poznata lica i nije mogao odmah poslušati savjet Krišne i krenuti u boj!
Arjuna nije mogao krenuti dok nije stekao vjeru, otkrio svoj položaj i
prihvatio Krišnino vodstvo. To je dugotrajan proces, a mi bismo žljeli da
naša djeca čim se rode pjevaju sveto ime, odbijaju sladolede, bakine kolače
i ne druže se s drugom djecom jer nisu bonafide, već su materijalisti. E...
dragi roditelji, ne ide to baš tako..!
Socijalna smo bića i na žalost bhakta, bhakta bakica je još uvijek jako
malo (na zemlji) tako da moramo proći jedno sazrijevanje i uspješno voziti
slalom odgajajući svoju djecu.
Najgore što možemo učiniti svojoj djeci je da im serviramo gotova rješenja
i ne dozvolimo da istražuju u svom vlastitom životu jer će s vremenom biti
zbunjeni i preskočiti poput Buddhe preko zida obiteljske oaze i otkriti da
svijet nije baš tako divan ili ružan ovisno o pristupu, kako mu mi možda
želimo prikazati.
Pravo je umijeće pronaći ravnotežu u kojoj će se svi osjećati dobro. Moramo
upoznati dublju prirodu vlastitog djeteta i uključiti ga na pravilan način
39
 u okruženje, tako da nam Vrisabha das
jednom ne zamjeri da smo
uradili za njega nesto loše u
najboljoj namjeri. Otvaranje
očiju i ponekad dosadno
ponavljanje određenih
postupaka u životu kasnije će
imati pozitivne utjecaje. Čak Dragi čitaoci,
i ako ne uspijemo ostvariti
neke zamisli, moramo ih
promovirati ako znamo da su U proteklih pet godina sam već u 2-3 navrata
ispravne. Npr .ako se dijete namjeravao napisati ovakav članak, ali bih
ne želi svako jutro tuširati - se svaki puta iz nekog razloga predomislio.
prigovara, vrišti i slično, mi i
dalje moramo tvrditi da je to Međutim, jedan nedavni slučaj bio je toliko
za njega dobro, ali da ono ima pravo izbora dok samo to jednog dana ne shvati. upečatljiv da sam konačno dobio nadahnuća da
Ako baka silno želi da djetetu da kolač - bez jaja, ali nije prasadam - mi nećemo od toga stavim pero na papir.
napraviti dramu u 3 čina već ćemo dozvoliti djetetu da to pojede jer znamo da je to baka
uradila sa ljubavlju. Ljubav i želja za služenjem je najvažnija. To je nešto što moramo

Mentalno nasilje
prepoznati. Forme nas udaljavaju od spontanosti kada su djeca u pitanju. Mi znamo što
nam je činiti, ali djeca zaslužuju
svoje vrijeme za odluku! Na
kraju se dogodi da djeca počinju
igrati skrivača sa roditeljima.
Tada dolazi do odvajanja i
ili
gubljenja povjerenja, a to nam
ne ide u prilog ako želimo imati
čiste i direktne odnose. Svaka
dječja dob ima svoje specifičnosti
i prag naše tolerancije se mora
umjetnost druženja
P
usklađivati sa tim. To je veliki
ostoje brojna pravila vedskog/vais- i ‘Kadamba’. Priču sam čuo od emociona-
ispit za ego i fleksibilnost koju bi
navskog ponašanja koja nalažu kako lno potresene Kadambe, čiji sam duhovni
trebali imati kao bhakte.
se trebamo odnositi ne samo prema mentor. Pušpa (24 godine) i Kadamba (30
Kada je Krišna bio mali radio je
drugim vaišnavama nego i prema ljudima godina) se znaju već sedam godina i sretnu
svakojake nepodopštine kojima
općenito. Ja na žalost, ne poznajem baš se uglavnom dva, tri puta godišnje. Pri-
se smijemo, a na vlastitu djecu
sva ta pravila – ali definitivno znam da je likom nedavnog Radhastamija, Kadamba
se ljutimo za svakojake sitnice.
personalnost okosnica uspješnog druženja. se probudila nešto kasnije (oko 8 ujutro)
Dopustimo vlastitoj djeci da se
Ta odlika je jedan od ključnih faktora u jer je prethodne noći imala nekakve bolove
osjećaju sretno u obiteljskom
uspješnom širenju sankirtana misije. Ali pa nije dobro spavala. Radnja se događa
okruženju, širimo im vidike i
na žalost, neki vaisnave ili ne posjeduju tu na Govindadvipu, ISKCONovom otoku u
dozvolimo da se slobodno druže.
odliku, pa ignoriraju sve što nije u njihovom Sjevernoj Irskoj gdje žive prekrasni Sri-Sri
Ako smo mi roditelji dobro
sebičnom interesu; ili pak imaju potpuno Radha-Govinda.
utemeljeni u svojim devocijskim
krivu predodžbu o personalnom druženju, Dakle, toga jutra oko 8 sati Kadamba je
aktivnostima, Krišnina će se
što može dovesti do drastičnih posljedica ušla u kupaonicu sa željom da što prije
milost proširiti na cijelo uže i šire
kao što se može vidjeti iz sljedećeg prim- završi s jutarnjom higijenom i spusti se do
okruženje i dijete će se veselo
jera. oltara. Kad li pet minuta kasnije u kupaon-
razvijati otkrivajući polako pravu
Ovaj primjer govori o dvije prijateljice icu ulazi Pušpa sva ozarena što je ponovo
kvalitetu života.  kojima sam radi zaštite njihove privatnosti srela Kadambu nakon pola godine. Bez da
u ovom članku promijenio imena na ‘Pušpa’ je uopće pitala Kadambu ‘’Kako si? Gdje
40 41
sada živiš?’’ itd; Pušpa je milostivo prešla
na povjeravanje svog uma i osjećaja.
Pričala je i pričala (plakala je i smijala se)
na takav način Kadamba nije imala priliku
otvoriti usta i bilo što reći. U prvih 20-ak
minuta Kadamba je istinski bila zaintere-
sirana za Pušpin slučaj, ali kada je uvi-
djela da je njihov ‘razgovor’ zapravo samo
Pušpin usiljeni monolog – ona je tolerantno
i uljudno pristala biti objektom na kojeg je
navalila bujica Pušpinih riječi.
Evo što je otprilike prolazilo kroz Kadambin
um dok je Pušpa zdušno uživala u svom
monologu: ‘’Gospode Bože, gdje se ova
gasi? Želim vidjeti Božanstva. Gladna sam.
Stojim bez papuča na hladnim pločicama.
Hladno mi je za noge. Nadam se da će se
Pušpa uskoro ispucati do kraja. Hm, žalim
je – hajde da je barem poslušam, možda
će joj to olakšati emocije...’’ Ali kako Pušpa
nije prestajala čak niti nakon dva sata i
petnaest minuta, Kadamba (koja je bila
već ‘pomalo’ ljuta) je bila prisiljena malo
povišenim glasom, gestom ruku i ozbiljnim
izrazom na licu konačno ušutkati Pušpu.
Pušpa je bila preneražena kako Kadamba
nije shvatila da bila počašćena odabranica
kojoj je ona razotkrila svoj um i srce. Ali
ipak, bez imalo sentimentalizma Kadamba
je ukratko objasnila Pušpi što misli o njezi-
nom monologu i umjetnosti druženja. Eto,
to je to.
Poučna priča, zar ne? Hajde da anal-
iziramo situaciju. S jedne strane, istina
je da suosjećajno slušanje može pomoći
mnogim ljudima da se emotivno olakšaju
time što imaju nekoga tko ih pažljivo sluša
i u koga imaju povjerenje. Ali također je
istina da si ne moramo dozvoliti da se neko
na nama iživljava tako što se služi sa nama
kao sa kantom za mentalno smeće. Uzročni
problem iz navedenog primjera bio je u
tome što Pušpa nije znala napraviti razliku
između prijateljskog druženja i psihološke
terapije. Evo u čemu je razlika: Prijateljsko
druženje se može dogoditi gotovo u svakoj
situaciji i spontano. Pri tome sugovor-
nici/prijatelji uvažavaju osjećaje i interese
onoga drugoga, nastojeći čitav razgovor
42
učiniti prihvatljivim za oboje. “Personalnost znači uvažiti
Važna odlika ovakve vrste druženja je u interese i potrebe drugih
tome da se niti jedan sugovornik domi- osoba. Pušpa je mislila da
nantno ne nameće onome drugome. U pri-
je jako personalna prema
jateljskom razgovoru se govori o temama
koje su prihvatljive za oba sugovornika.
Kadambi, ali zapravo njezin
Pri tome se mogu podijeliti neka iskustva, postupak je bio
ispričati zanimljive priče, pitati za savjete, manifestacija apsolutnog
dati savjeti... itd. Za razliku od ovakvog impersonalizma, jer je
zadovoljavajućeg i spontanog druženja, uopće nije bilo briga kako se
psihološka terapija mora imati dogovoreni Kadamba osjećala u
vremenski termin na lokaciji koja odgovara njezinom društvu.”
oboma, ‘pacijentu’ i ‘terapeutu’. Pacijent
i terapeut mogu biti jako dobri prijatelji,
ali ovakav format druženja ima drugačiju
prirodu jer se unaprijed vrlo dobro zna tko
je tko. Iskusan slušalac (‘terapeut’) će biti
spreman na pažljivo slušanje bez upadanja glavno da ona ispuca svoje želje
u riječ ili projeciranja vlastitih osjećaja/ i potrebe, ignorirajući Kadambine.
iskustava na svog pacijenta. To se zove sebičnost. A što se
Na žalost, puno puta sam čuo o slučajevima pak tiče glagola ‘voljeti’ (nekoga)
kako su neki bhakte spržili ljude koji su bili – tu također moramo biti pažljivi,
vedske literature, ali za one koji to vole jer bi se moglo dogoditi da ‘zadavimo’
zainteresirani za svjesnost Krišne. Prije
kondenzirano i na jednom mjestu – poneka nekoga svojom ljubavlju. Ovo me podsjeća
otprilike sedamnaest godina, još dok sam
karmi knjiga ne bi bila na odmet. (Što ne na veliku Hitlerovu ljubav prema Njemačkoj
bio mlad (hm; mlađi) i neiskusan – spržio
znači da trebamo progutati baš sve što oni i Nijemcima – kojima je trebalo 50 godina
sam jednog švedskog pisca u Govinda’s
serviraju). da se oporave od njegove ljubavi.
restoranu u Stockholmu. U pola sata sam
U navedenom slučaju, Pušpa je možda Na žalost, ne samo da mlađi, neiskusni
struštio na njega sve što sam do tada znao
pomislila: ‘’Kadamba ne želi moje društvo, bhakte imaju problema sa personalnošću,
o svjesnosti Krišne (uključujući i leteće pla-
a ja sam joj tako personalno otvorila i dušu senzitivnošću i umijećem ophođenja, već
nine iz Srimad-Bhagavatama, kao i tunel
i srce. Nezahvalnica jedna! Ona uopće ne i mnogi stariji vaisnave neprestano čine
kroz središte zemlje od Lanke do Brazila).
zna koliko ja nju volim’’. Oh, oh; naizgled greške zbog nedovoljnog poznavanja
Čovjek nije uspio otvoriti usta dok sam ga
lijepi sentimenti – ali bez senzitivnosti. Što nekih profinjenih manira, ili ako hoćete
revno ‘pročišćavao’ u nadi da će se on već
uopće znači biti personalan i senzitivan? jednostavno – bon-tona (čak iako možda u
istoga dana pridružiti hramskom ašramu.
Senzitivnost znači biti konstantno svjestan žaru svog entuzijazma ne spominju leteće
Rezultat mog entuzijazma? Tip više nikada
što druga osoba želi, kako se osjeća i kako planine i tunel kroz središte zemlje). Nije
nije bio viđen u Govinda’s-u.
doživljava ophođenje sa nama. Drugim uvijek bitno samo što ljudima govorimo,
Eto vidite, čak i čista Krišna-katha (razgov-
riječima, to je iskrenost da se u umu post- već i kako im govorimo.
ori o Krišni i bhakti-yogi) može spržiti ljude
avimo ‘u kožu’ druge osobe i pokušamo Ukoliko se odlučite pročitati neku od knjiga
ukoliko niste senzitivni i pravilno istrenirani
osjetiti kako nas ona u svakom trenutku o svjetovnom bon-tonu, ne zaboravite da je
u umjetnosti druženja. Svjetovni ljudi to
doživljava. To ponekada nije lako, ali zato on tek blijeda sjenka vaisnavskog kodeksa
zovu bon-ton. Uvjeren sam da bi bilo jako
postoje neki izvanjski simptomi kao izrazi ponašanja. Ali ipak, za početak bi mnogima
dobro da si mnogi bhakte pročitaju neku
lica, položaj tijela, aktivnost ruku, itd. čak i svjetovni bon-ton bio dovoljno dobar.
od stručnih knjiga na tu temu. (Iako su ih
Personalnost znači uvažiti interese i Kada bi svi vaisnave u ISKCONu bili dobri
napisali karmiji; he, he...) U duhu yukta-vai-
potrebe drugih osoba. Pušpa je mislila poznavaoci čak i svjetovnog bon-tona, sig-
raghye (pravilne odvojenosti) jednostavno
da je jako personalna prema Kadambi, uran sam da bi u našem društvu bilo puno
možemo u bhakti-yogi primjeniti mnoga
ali zapravo njezin postupak je bio mani-
saznanja do kojih su došli svjetovnjaci. manje nesuglasica i svađa. 
festacija apsolutnog impersonalizma, jer
Naravno, puno toga već ima u Srila Prab-
je uopće nije bilo briga kako se Kadamba
hupadinim knjigama i ostalim izdanjima
osjećala u njezinom društvu. Bilo joj je
43
 JAKO JE HITNO!
NJ.S. Radhanath svami maharaja
T
rebali bismo znati, da je
bilo koja pogodnost za
uživanje u ovom materi-
jalnim svijetu, trik maye da nas
na ovaj ili onaj način omete u
tako hitnoj potrebi da budemo
svjesni Krišne. Pažljivo slušajte
Srila Prabhupadin glas dok
slušate njegova predavanja.
Uvijek je prisutan taj duboki
osjećaj pokušaja da nam ukaže
na hitnost.To treba sada učiniti!
Moramo uzeti Krišnino utočište!
Moramo se predati Krišni! Tre-
bamo se odreći naših nevažnih
nesporazuma i trebamo raditi
zajedno, jer svijet srlja u pro-
past, vođen smjernicama mod-
ernoga društva.
Srila Prabhupada se koristio
primjerom koza, koje su na
putu u klaonicu. Osoba koja
radi u klaonici vrlo je vješta u
smirivanju koza dajući im finu
travu, tako da one vrlo sretno i
mirno odlaze u dio gdje će im
odsjeći glavu. Koze su u redu,
samo pasu travu i uživaju, što
bliže prilaze, trava je sve finija
i finija. Kozama ispred njih
odsjecaju glavu, no one to ne
vide. One vide samo travu. Srila
Prabhupada je rekao, «Tako
maya uređuje cijelo materijalno
postojanje. Nemojte biti buda-
lasta koza, koja samo pokušava
biti sretna i uživati u pogod-
nostima ovoga svijeta, udob-
44
nostima obiteljskoga života ili
lijepog, malog, komada poda u
brahmacari asramu.«
Srila Prabhupada je isticao
hitnost predaje Krišni. Svaki
redak u njegovim knjigama,
svaka rečenica na njegovim
kazetama, čuli biste ga kako
užurbano, moli vas i mene,
da svjesnost Krišne shvatimo
ozbiljno. Tragedija smrti može
se dogoditi u svakom trenutku. I
najveća tragedija je u tome kada
nam našu vjeru ukrade maya i
njezini različiti predstavnici koji
mogu doći u raznim oblicima.
Ne postoji niti jedan udoban
položaj, u kojemu smo sigurni u
ovom materijalnom svijetu.
Mi smo poput kapljice vode na
lotosovom listu. Naš se život
uspoređuje sa tim. Naš položaj
u društvu, naše zdravlje, naši
članovi obitelji, naši prijatelji,
sve u ovom svijetu što postoji
je poput kapi vode na lotoso-
vom listu. Kap će pasti, a mi
ne znamo kada. Često se to
događa u trenutku kada to
najmanje očekujemo. Indra
je stavio krunu kralja rajskih
planeta na Krišnina lotosova
stopala i tada je uz pomoć
Airavrate, koji je donio vodu iz
Gange, nebeske Gange, izvršio
obred kupanja (abhiseka), kako
bi cijelom svijetu izjavio da je
Izvatci iz knjige “Anegdote suvremenog sveca”
sjećanja
Govinda kralj raja, da je On kralj
svih i svakog mjesta. Tada je
Surabhi rekla, «Ti si naš Indra,
mi samo tebe obožavamo».
Nakon toga je Surabhi sa svojim
mlijekom, neograničenom
količinom mlijeka iz svojih
vimena, izvršila abhisek. Mjesto
na kojem je izvršeno kupanje
Krišne, radi oproštaja i pre-
danosti, te na kojem Je okrun-
jen kraljem, naziva se Gov-
inda Kund. Na takav je način
Krišna skršio Indrin ponos, te
nas je u procesu poučio, da
čak i ako smo bhakte, nikada,
Kapljice nektara
nikada ne bismo trebali sebi
pripisivati zasluge za nešto što
napravimo, te čak i ako bhakte
govore lijepo o nama, nikada
ne trebamo biti zasljepljeni
time. Nikada ne trebamo zavi-
djeti drugima. A ako zavidimo,
Krišna će na ovaj ili onaj način,
skršiti taj lažni ego bilo u ovom
ili sljedećem životu. Ili ćemo Pisanje za prijatelje
postati ponizni svojom vlas- Pradyumna das
titom voljom ili ćemo biti skršeni
Krišninom slatkom voljom,
Srila Prabhupada je rekao, «Goswamiji nikada nisu razmišljali
dokle god više ne budemo imali
biti na što ponosni. Kada više
o tiskanju svojih djela. Takav je bio njihov stav.» Ta me je izjava
ništa ne ostane, tada tek ust- šokirala. No ako pogledate knjige gosvamija, na početku ćete naći
vari možemo pjevati sveto ime posvetu – «mom prijatelju Sanatana goswamiju ili Rupa goswamiju.»
s dubokim osjećanjem, «Hare Goswamiji su pisali za prijatelje, a potom su njihova djela poslali
Krišna, Hare Krišna, Krišna u Bengal da bi ih umnožili. Tako su se knjige u to vrijeme izdavale.
Krišna Hare Hare, Hare Rama No, u početku pisali su za zadovoljstvo nekolicine prijatelja. Srila
Hare Rama Rama Rama Hare Prabhupada je rekao, «To je bio ideal goswamija. Oni nisu o sebi
Hare.»  razmišljali – ‘ja sam autor moja će se djela izdavati.’»
45

Želim da odeš u Kinu
Tamal Krsna goswami
Naša skupina Radha Damodar bila je
prilično moćna. Kada je godina završila,
40 posto svih BBT- ijevih prihoda dolazilo
je iz naše skupine. No, istodobno smo
stvarali poprilično uznemirenje jer su neki
brahmacariji napuštali templove želeći
postati sannyasiji a sannyasiji su govorili,
«Bolje je za brahmacariye da budu s nama,
nego da služe pod tim predsjednicima
hramova grhasthama.» I tako, kad smo
se spremili na put za Indiju sa sobom
smo poveli devedeset brahmacarija.
Skupina Radha Damodar zauzimala je
čitav treći kat zgrade Lotos u Mayapuru.
Bili smo na vrhuncu uspjeha. Za vrijeme
božićnog maratona bilo je u toku oštro
natjecanje između Jayatirthe u Californiji
i naše skupine. Ramesvara me uvijek
iznova pitao, «Koliko ćete dati u fond za
knjige?» Ja sam odgovorio, «Poslati ću ti
potpisani ček bez iznosa. Spremi ga u svoj
sef i koliko god da ti Jayatirtha da, ti na
moj ček dodaj 10 tisuća dolara i ja ću to
ispuniti do kraja mjeseca.» Bio sam vrlo
odlučan u namjeri da ih pobijedim. Na
kraju božićnog maratona 1975. skupina
Radha Damodar u fond za knjige dala je
195 tisuća dolara. Prodali smo 250 tisuća
časopisa Back to Godhead i 60 tisuća
velikih knjiga. To je bila jako velika stvar.
No, neki su se ljudi uznemirili. U
Mayapuru su se svi predsjednici hramova
žalili Srila Prabhupadi. Sjedio sam u
sobi a Srila Prabhupada me je gledao.
Kada su svi ostali otišli, ostao sam sjediti
misleći bolje da sa Srila Prabhupadom
razgovaram sam. Srila Prabhupada me je
pogledao, a ja sam mu rekao, «Ne znam
što da radim. Možda bih trebao otići u
Kinu ili tako nešto.» Odlazak u Kinu je
bio kao da kažete da ćete otići na Mjesec.
To sam rekao samo tako i nakon toga sam
izašao. Sljedećeg jutra usred arotija Srila
Prabhupadin sluga me je potapšao po
ramenu i rekao mi: «Prabhupada te želi
46
vidjeti». Ja sam odgovorio: «Ne idem,»
misleći ne idem k njemu i ne idem u
Kinu. Naposlijetku sam morao otići do
Prabhupade. Prabhupada je rekao, «Želim
da odeš u Kinu».
Ja sam ga pitao, «U Kinu? Ali tu je
skupina Radha Damodar. Moram biti s
njima.»
On je rekao, «Ne, želim da odeš u Kinu»,
i izašao je u kupaonu, oprao si zube i
osvježio se za šetnju. Vratio se natrag i
stavio tilak. Rekao mi je, «Želim da odeš
u Kinu».
Ja sam počeo iznositi izlike kao, ako ja
odem u Kinu što će se dogoditi sa Radha
Damodar skupinom?
Prabhupada je rekao, «Ne brini ti o toj
skupini.» Gornja usna mu je počela
podrhtavati, tresao je rukom. Rekao je,
«Ne brini o skupini.»
Ja sam odgovorio, «Ali to je vrlo važna
služba,» on je na to, «Onda ti je ja
oduzimam, nemaš nikakvu drugu službu
za napraviti. Ili ćeš ići u Kinu ili ćeš sjediti
ovdje u Mayapuru i mantrati Hare Krišna.
Nema tu ništa drugo za tebe što bi ti
mogao učiniti».
Guru Kripa je sjedio iza mene i ubacio se u
razgovor rekavši, «Ja ću ići u Kinu».
Prabhupada je odgovorio, «Ne, on mora
ići u Kinu».
Sjedio sam tamo i razmišljao i odjednom
sam shvatio, «Čekaj malo, pa Radha
Damodar skupina je tu za Prabhupadino
zadovoljstvo, a ako ću Prabhupadu
zadovoljiti time što ću otići u Kinu, onda
sam uspio u životu». Istog sam trena
pogledao u Prabhupadu i rekao, «U redu,
spreman sam za odlazak u Kinu».
Prabhupada je zasjao. Otišli smo gore
uz stepenice jer je Prabhupada običavao
šetati na krovu. Objavio je svima, «Tamal
Krsna Maharaj odlazi u Kinu». Svi su
povikali: jay Hari bol. Prabhupada je
tako vrlo tešku situaciju preokrenuo u
slavno djelo. Bio je tako vješt. Nikada nije
previše govorio o cijeloj toj stvari. Nikada
mi nije rekao, «Ljudi se tuže na tebe,» ili
nešto slično. Pronašao je način kako da
ispravi čitavu situaciju i otvori nešto novo
predivno za Krišnu. Pronašao je način
kako da ono što se doimalo kao negativna
situacija preokrene u pozitivan događaj.
Gopi bhava klub
Pradyumna das
U Los Angelesu se u to vrijeme pojavila
skupina koja se nazivala Gopi bhava
club. Meni se činilo da je njihov stav bez
poštovanja prema Bhagavad Giti tako
da sam spomenuo Prabhupadi, «U Los
Angelesu neki ljudi mi kažu da je ova Gita
sa Krišnom i Arjunom literatura na nižem
stupnju. Nemaju ukusa za to. Ti mi ljudi
kažu, ‘Nas zanimaju Krišna i Gopije, te
više stvari’».
Prabhupada je rekao, «Tko to kaže?
Dovedite ih odmah ovamo tko god da to
kaže. Kako se zovu?» I tako su doveli te
bhakte u Prabhupadinu sobu, a on ih je
upitao, «Dakle, vas zanimaju te stvari s
gopijama?»
«Da.» Tu se razvila rasprava tijekom
koje je netko rekao, «Je li točno da je na
Goloka Vrindavani najviši položaj položaj
gopija? Gopije su više od krave, na primjer
ili vlati trave.»
Prabhupada je odgovorio, «Ne, nema
razlike, nema razlike».
Ja sam se upleo, «Ali Prabhupada između
gopije i krave?» On je odgovorio, «Nema
razlike, za vas nema razlike».
Bilo je to poput munje. Prabhupada
je bio vrlo oštar. Inzistirao je, «Za vas
nema razlike.» Filozofski gledano, tek
kada zapravo možete sagledati što je
transcendentalno, možete praviti razlike,
ali s materijalne razine ne možete uopće
ništa zaključiti o transcendentalnoj
stvarnosti. Ukoliko pravite neke razlike,
one su na materijalnim, a ne na duhovnim
temeljima. Kako su ovdje početnici pravili
razlike, zapravo su skretali. Krenuli su
stranputicom. Sve do jednog određenog
trenutka nema ni govora o nikakvim
razlikama, a taj trenutak je onaj u
kojem doživite neka osobna otkrovenja.
Prabhupada bi se jako naljutio kada bi
ljudi koji nisu bili na toj razini raspravljali
o pitanjima iz duhovnog svijeta.
S braćom po Bogu
Pradyumna das
Puno puta sam bio s Prabhupadom kada
bi se susreo sa nekim od svoje braće po
Bogu. Prema njima se ophodio sa puno
poštovanja. Pravila ponašanja nalažu da se
prema braći po Bogu svog gurua ponašate
na isti način kao i prema svom guruu,
a prema svojoj vlastitoj braći po Bogu,
onima koji su inicirani prije vas, također
se trebate ponašati na određeni način.
Takva je vaisnavska etiketa. U Gaudiya
mathu općenito se naglašavaju starija
braća po Bogu, čega se i Prabhupada
pridržavao.
Jednom prilikom u Montrealu neki
indijski znanstvenik došao je susresti se s
Prabhupadom. Janardan i ja smo bili tamo
i ja sam žarko želio čuti što će Prabhupada
reći. Htio sam čuti svaku riječ pa sam se
primaknuo bliže tako da sam bio malo
bliže od Janardane. Janardana nije bio
samo po godinama stariji od mene, već je
bio i iniciran prije mene. Bio je iniciran na
prvoj inicijaciji koju je Prabhupada održao
u New Yorku. Prabhupada mi je odmah
rekao, «On je tvoj stariji brat. Ne smiješ
sjediti ispred njega.» Ja sam bio ispred
njega malo bliže Prabhupadi. Prabhupada
je rekao, «Trebaš se premjestiti natrag,
stariji je od tebe, tvoj je stariji brat po
Bogu. Takva su pravila ponašanja. Baš
kao moj brat po Bogu Tirtha Maharaj.
Njega su zvali Kunjada. Zapravo se
zvao Kunjabihari das, ali su ga svi zvali
Kunjada. To da na kraju znači «poput
starijeg brata» ili «poput ujaka». Svi su
ga zvali Kunjada zato što je bio jedan
od najstarije braće po Bogu. Isto tako
Janardan je tvoj, da. On je tvoj stariji brat
i trebaš mu ukazati poštovanje. Ne smiješ
sjediti ispred njega.» To je bilo negdje
početkom 67 ili 68 godine u Montrealu. 
47
PRIČA v osvetiti smrt svog prijatelja. Vraja-vasiji koji su više puta čuli kako Krišna i Balarama
obećaju da će ostati u Mathuri...
e Samo Vraja-vasiji se nisu mogli radovati u Mathuri iako su znali da Krišna živi tamo.
n A što reći o Vraji i Vraja-vasijima koji su tamo čekali na Krišnin povratak – gopije, gope,
krave, pčele, brda, rijeke, drveće, biljke i cvijeće, i svi oni toliko brojni da ih se ne može
u ni spomenuti. Ako će Krišna ostati u Mathuri, oni će propasti.
- Kralj Vraje bio je odjeven u zelenu odjeću, ukrašenu biserjem i zlatom, a na glavi je nosio
Rastanak
veliki raznobojni turban. Okružen mnogim znatiželjnim gopama ušao je u Vasudevinu
g palaču, a srce mu je poskakivalo od neizvjesnosti.
i Prije no što je Nanda stigao progovoriti, Krišna ga je zagrlio i rekao: „Dragi oče! Prije
povratka u Vraju želim usrećiti naše rođake i tvoje drage prijatelje.“
t Iz redova pastira začuo se uzdah. Želi li to Krišna reći da se neće vratiti Vraja-vasijima?
Hari je nastavio: „Sad se svi trebate vratiti u Vraju, jer će inače naši ljudi umrijeti u Mom
a odsustvu...“
U tišini koja je uslijedila, neki gope su pomislili: „Yadui su naši prijatelji. Na kraju
krajeva, trebamo uvijek biti spremni pomoći prijateljima.“
nastavak „On je obećao da će nam se ponovo vratiti.“
iz Maharaji Nandi su se oči napunile suzama, glas mu je zadrhtao. „Želiš ostati ovdje?“
prošlog promucao je. „Kako mogu prihvatiti da si sin nekog drugoga? Kako Te mogu pustiti da
broja živiš u domu nekog drugoga?“
Nandino preklinjanje je poljuljalo Krišninu odlučnost da ostane u Mathuri, odlučnost
koju su snažno pothranjivali njegovi roditelji iz Mathure. Krišnino srce raskolilo se u
dvije polovice.
Da bi utješio oca, rekao je: „O oče! Ti i majka Yasoda ste se brinuli o nama, izdržavali nas
i voljeli. Vi ste nas othranili nakon što su nas napustili naši rođaci. Stoga ste vi naši pravi
majka i otac.“
Gopala je zastao: „Ostat ću samo nakratko da pružim zadovoljstvo vašim prijateljima čije
je srce nesretno jer nas toliko vremena nisu vidjeli.“
Kad je Krišna vidio kako Njegov otac odmahuje glavom u nevjerici, dodao je: „Oče! Ne
jadikuj. Ima još puno neprijatelja s kojima se još moram boriti. Nakon toga ću vam
sigurno donijeti sreću.“
Nanda je rekao: „Onda ćemo Te posjećivati. Na koncu, Mathura nije daleko od Vraje.“
Krišna je odgovorio: „Ne! Nemojte dolaziti u Mathuru...“
„Zašto?“ upleo se jedan uplakani dječak.

Č
im su prognani članovi Krišnine dinastije čuli vijesti o Kamsinoj
smrti, brzo su se vratili u grad da bi uživali u vrhovnoj sreći
druženja s Krišnom. Krišnino prisustvo ugasilo je groznicu
materijalnog postojanja i ispunilo svačije želje. Svi su mogli vidjeti
Mukundino nasmiješeno lotosoliko lice, besprijekorno ukrašeno
iskričavim smijehom i blaženim pogledom.
Čak su i starci u gradu dobili dječački izgled. Pokreti su im postali puni
snage i vitalnosti, jer su svojim očima naiskap pili nektar Krišninog
lotosovog lica. Tko u Mathuri nije uživao u božanskoj prisutnosti
Harija?
Tko?
Samo Vraja-vasiji koji su dopratili Krišnu u Mathuru. Vraja-vasiji koji
su vidjeli kako klan Yadua preklinje Krišnu moleći Ga za zaštitu. Vraja-
vasiji koji su znali koliko se maharaja Ugrasena boji kraljeva koji su još
uvijek bili lojalni Kamsi, kraljeva koji su napadom na Mathuru željeli
„Ako budete dolazili ovamo, moji će neprijatelji saznati za našu ljubav. Da se osvete,
ugrozit će vas.“
Gope su zategnuli pojaseve, pokazujući da su sposobni zaštititi se, a Krišna nastavi:
„Pored toga, morat ću usredotočiti pažnju na napade Jarasandhe i drugih demona. Vaša
bi me prisutnost sigurno ometala.“
„Mi ćemo ih poubijati umjesto Tebe!“ povikao je jedan vrlo mladi gopa, udarivši štapom
po zemlji.
Krišnine oči, prepune suza, otkrivale su da Njegova volja polako slabi. „Budite strpljivi.
Molim vas, budite strpljivi. Vratit ću vam se.“
Došlo je vrijeme da se i Sridama oglasi: „Kad smo čuvali krave u Vraji, sakrio si se iza
stabla samo na tren, ali mi smo skoro umrli. Kako možeš očekivati da ćemo preživjeti
dok si Ti u dalekoj zemlji tako dugo vremena?“
Krišna je šutio. Nije znao što odgovoriti.
Vasudeva je shvatio da se Krišnina odlučnost polako mrvi u prah. Uplašen da će se
Krišna vratiti u Vrindavanu, rekao je: „Brate Nanda! Tvoji sinovi mogu biti sretni samo

48 49
u Vraji i nigdje drugdje. Zar netko sumnja u to? No, došlo je vrijeme da prihvate sveti
konac. Dopusti im da postanu brahmacariji i da uče. Nakon toga će se sigurno vratiti u
Vraju.“
Balarama je neprimjetno pogurnuo Krišnu, koji se na to slabašno nasmiješio u znak
potvrde Vasudevinih riječi.
datum dan događaj post prekid posta
Nandaraja je shvatio. Pokorivši se Krišninoj volji, nekontrolirano je zaplakao, jadikujući:
„Spasi nas! Spasi nas! O sine, ne napuštaj nas! Nikad nas nemoj napustiti!“ od žitarica idući dan
28.listopad petak Rama ekadaši
Nandina jadikovka odjeknula je palačom poput groma: „O, moj Gopala! Idi kamo želiš. i mahunarki 7:37 - 11:03
Mi idemo s Tobom... moje obećanje... Tvoja majka... stanovnici Vraje. Ako se vratim bez 1.studeni utorak Festival Dipavali
Tebe, svi će pomrijeti...“
Govardhana puja
Krišna je pao do stopala svog oca i zgrabio ih kao da su pojasevi za spašavanje u olujnom
2.studeni srijeda (obožavanje brda
oceanu. Raspuštene kose i otpalih naušnica, Krišna je kupao Nandina lotosova stopala u
Govardhana)
potocima svojih suza. Kroz jecaje Krišna je ipak uspio promucati: „Pusti Me da ostanem
još malo i usrećim ih... Obećajem... Obećajem...“ Dan odlaska
5.studeni subota do podna
Vasudeva i ostali odrasli smirivali su Nandu, koji se konačno malo pribrao. Prošaptao je Srila Prabhupade
Krišni: „Kad Ti kažeš da ćeš se vratiti, ja Ti vjerujem.“ Trisprsa mahadvadaši potpun post do idući dan
Maharaja Nanda je s ljubavlju promatrao Krišnu. Sjećao Ga se kao malog djeteta koje Dan odlaska podna, a dalje od 6:58 - 10:10
još nije moglo hodati bez pomoći. Sjećao Ga se kako je držao očev prst i hodao dvorištem 12.studeni subota
Srila Gaura-kisora dase žitarica i (pažnja: više nije
palače na svojim nježnim, slabašnim i nestabilnim nožicama. Suze zanosa treperile su u Post za Utthana ekadaši mahunarki uračunat pomak!)
kraljevim crvenim očima.
zadnji dan kartika
Zatim je Nanda podigao Krišnu i zagrlio Ga. Stezao je blago svih svjetova čvrsto u 15.studeni utorak
rukama, tako čvrsto i s takvom ljubavlju da su im srca postala kao jedno. i caturmasye
„Nikad Ga neću pustiti da ode,“ mislio je Nanda. od žitarica idući dan
27.studeni nedjelja Utpanna ekadaši
Ipak, Nanda Ga je morao pustiti. I nekakvom tajnovitom silom, Nanda Ga je uspio i mahunarki 7:18 - 10:19
pustiti, jer inače Krišna ne bi mogao pustiti njega. Moksada ekadaši od žitarica idući dan
I, kao što su Vraja-vasiji slijedili Akrurinu kočiju, tako je Krišna, praćen Yadavama, 11.prosinac nedjelja
Pojava Bhagavad-gite i mahunarki 7:32 - 10:28
pratio kočiju svog oca. Na gradskim vratima, gope su plačući zagrlili Krišnu, jedan po
jedan, a On je jecajući zabio lice u njihov vrat. (postove prekidajte točno u naznačeno vrijeme, jer je ljetni pomak sata uračunat)
Krišnina tuga nije imala granica.
„Ne mogu ih ostaviti.“
Odlučio je poći s Vraja-vasijima, no Vasudeva i ostali inteligentni Yadave neprekidno su
Ga odvraćali od tog nauma mnogim logičkim argumentima. Vasudeva je brzo dovukao
kutije s vrijednom odjećom, nakitom i kućnim potrepštinama i Krišna je počastio svoje Centri svjesnosti Krišne u Hrvatskoj:
rođake mnogim darovima na rastanku.
Jer, to je i bio rastanak. Vraja-vasiji odlaze, a Krišna ostaje. ČAKOVEC (40000) VODICE (22211)
Maharaja Nanda je bez riječi po posljednji put zagrlio Krišnu i Balarama. Zatim je, Radnička 2, Savska ves Centar Veda
praćen gopama i njihovim kolima, krenuo put Vraje, hodajući mehanički, poput čovjeka (tel/fax 040/334312) (Acyutananda dasa)
kojeg je opsjeo duh. Volovi su mahali rogovima i svakog časa okretali glave, bacajući Grgurev Ante Kukure 24
suzne poglede natrag na Gopala. OSIJEK (31000) e-mail: veda@hi.htnet.hr
Krišna je dugo vremena stajao, gledajući za odlazećom karavanom. Prošaptao je: Vaišnavska vjerska zajednica, tel.022/442-823
„Nikada ne napuštam Vrindavanu. Nikada!“ Vukovarska 22 SPLIT (21000) mob. 091/5670-818
tel.031/368345 Kaštelanska cesta bb
Krišna nije nikada napustio Vrindavanu. I nikada je ne napušta. Nikada!
tel. 091/2061098 ZADAR (23000)
To znači da On ili uvijek živi u Vrindavani, čak i kada se čini da je otišao, ili da se, ako RIJEKA (51000) Ananta Sesa das (tel.023/340-511)
nekada i otiđe iz Vrindavane, uvijek brzo vraća. e-mail: depolr@st.htnet.hr
Kulturni centar “Bhaktivedanta”, e-mail: andrej.micic@zd.htnet.hr
Bogataš provjerava čistoću svojih zlatnih ukrasa tako što ih stavlja u vatru. Tako je i Ivana Zajca 6/II, (p.p. 61) PULA (52100)
Hari, da bi razotkrio neusporedivu premu Vraja-vasija, stavio svoje voljene u vatru tel. 098/697436 Farma Nava Nilacala ZAGREB (10001)
odvojenosti od Njega. e-mail: vvz.rijeka@iskcon.hr Valtura 25a Centar za vedske studije, p.p.68
Iako je tako učinio, nikad nije bio daleko od njih. Kako je i mogao biti? Vraja-vasiji su http://www.vvz-rijeka.net p.p. 16 II Bizek 36
(tel.052/550636) tel. 01/3492468
posjedovali Njegovo srce. (nastavit će se...) 
Web site: www.vvz.hr
50 51
KARTIK U VRINDAVANI

52