You are on page 1of 21

Univerzitet u TuzliFakultet elektrotehnike

Fakultet elektrotehnike
Predmet:
Sistemi konverzije energije

Sistemi za klimatizaciju i rashladna


postrojenja
Seminarski rad

Student: Nermin Salihbegović

Tuzla,2019.
Sažetak:
Osnovni zadatak klimatizacionih uređaja je da utiču na klimatske uslove, koji se po
potrebi mogu mijenjati i prilagođavati konkretnim uslovima. Sa odgovarajućim klima-
uređajima se u klimatizovanim prostorijama održava temperatura i relativna vlažnost, u
granicama u kojima se čovjek ugodno osjeća, a zavisno od spoljnjih uslova, pošto je čovjek
osjetljiv na promjenu temperature i relativne vlažnosti.

Takođe u rashladne uređaje spadaju i frižideri kojima je osnovna namjena, držati temperaturu
dovoljno nisko za potrebe očuvanja hrane u ispravnom stanju što duži period.

Ključne riječi: klima uređaj, rashladni uređaji


Sadržaj
1.Uvod ........................................................................................................................................................1
1.1 Historija rashladnih sistema ............................................................................................................1
2. Zadatak klimatizacije .............................................................................................................................2
2.1 Funkcije klimatizacije .....................................................................................................................3
2.2 Način rada .......................................................................................................................................4
2.3 Rashladno sredstvo – Freon ............................................................................................................6
3. Komponenete rashladnih sistema...........................................................................................................7
3.1 Kompresor .......................................................................................................................................7
3.1.1 Kompresori sa jednom rotorom ...............................................................................................7
3.1.2 Kompresori sa dva rotora (Puhaljke) .......................................................................................8
3.1.3 Kompresori sa spiralama (scroll) .............................................................................................8
3.2 Kondenzator ....................................................................................................................................9
3.2.1 Vodom hlađeni kondenzator ..................................................................................................10
3.2.2 Vazduhom hlađen kondenzator ..............................................................................................10
3.2.3 Vodom i vazduhom hlađen kondenzator................................................................................10
3.3 Isparivač ........................................................................................................................................ 11
3.3.1 Isparivači za hlađenje vode....................................................................................................13
3.3.2 Isparivač za hlađenje vazduha ...............................................................................................13
3.4 Uređaji za regulisanje i upravljanje ...............................................................................................14
Popis slika
Slika 1: Shalerov patentirani hladnjak zraka za klimatizaciju .................................................................. 1
Slika 2: Prikaz rashladnog procesa ........................................................................................................... 2
Slika 3: Blok dijagram rada klimatizacionog uređaja ............................................................................... 4
Slika 4: Toplotna pumpa u sistemu hlađenja............................................................................................. 5
Slika 5: Punjenje klimatizacionog uređaja rashladnim sredstvom............................................................ 6
Slika 6: Presjek lamelnog kompresora ...................................................................................................... 7
Slika 7: Presjek kompresora s ekscntričnim rotorom................................................................................ 7
Slika 8: Presjek kompresora sa 2 rotora .................................................................................................... 8
Slika 9: Kompresor sa spiralama - dijelovi ............................................................................................... 9
Slika 10: Kondenzator klimatizacionog uređaja ......................................................................................11
Slika 11: Kondenzator frižidera ...............................................................................................................11
Slika 12: Isparivač klima uređaja .............................................................................................................11
Slika 13: Isparivač korišten u hladnjacima/frižiderima .......................................................................... 13
Slika 14: Termostas rashladnog uređaja .................................................................................................. 14
Slika 15: Higrostat .................................................................................................................................. 15
1.Uvod
Rashladna tehnika je grana tehnike koja se bavi pojavama i postupcima hlađenja
tijela. U tom smislu, hladiti znači nekom tijelu smanjivati unutrašnju energiju odvođenjem
energije, što se manifestira sniženjem njegove temperature. Hlađenje je proces snižavanja
temperature u nekom prostoru u svrhu, npr. rashlađivanja hrane, očuvanja neke supstance ili
stvaranja ugodnog osjetilnog doživljaja.
Hladnjaci i uređaji za hlađenje usporavaju razvoj bakterija koje uzrokuju kvarenje
prehrambenih proizvoda kao i kemijskih reakcija koje se događaju u normalnoj atmosferi.

1.1 Historija rashladnih sistema

Slika 1: Shalerov patentirani hladnjak zraka za klimatizaciju

1866. Shalerov prvi patent sistema za klimatizaciju (Slika 1).


1906. Stuart Cramer – prvo korištenje naziva klimatizacija (eng. Air coditioning)
1907. Willis Carrier osnovao firmu “Carrier Air Conditioning Company”
1913. Escher Wyss je po prvi puta upotrijebio monoklormetan kao radnu tvar u rashladnom
uređaju.
1920. Započinje korištenje kućanskih frižidera sa monoklormetanom ili sumpor-dioksidom
kao radnom tvari.
1945. Započinje korištenje rashladnih uređaja sa freonom kao radnom tvari.

1
2. Zadatak klimatizacije
Osnovni zadatak klima- uređaja je da utiče na klimatske uslove, koji se po potrebi
mogu mijenjati i prilagođavati konkretnim uslovima. Klimatizacija je područje mašinstva
koja se bavi postizanjem i održavanjem paramtara toplotne ugodnosti za osobe koje borave
u zatvorenm prostoru (zgradi, kući) tokom cijele godine.
Takođe, zadatak klimatizacije je popravljanje kvaliteta vazduha u pogledu njegovih fizičkih,
hemijskih i mehaničkih osobina i stvaranje najpovoljnijih klimatskih uslova u radnih
prostorijama i prostorijama uopšte. Pri tom se centralno regulišu pojedini meteorološki
faktori u vazduhu u cilju njegovog optimalnog poboljšanja. Prema potrebama, vazduh se
filtrira, suši ili ovlažava, zagrijava i rashlađuje. U slučaju da je centralna klimatizacija, u
slučaju većih klimatizovanih prostora (zgrada), ovako kondicionirani vazduh razvodi se
sistemom kanala po cijeloj zgradi.
Prema tome, klimatizacije (kondicioniranje) je održavanje željene temperature, vlažnosti i
čistoće vazduha, te obuhvata čišćenje, grijanje ili hlađenje i ovlaživanje ili sušenje vazduha.
Konstantan rashladni efekat kod tehničkog hlađenja je postignut cirkulacijom radne
tvari u zatvorenom sistemu, u kojem radna tvar isparava (radna tvar ima nisku temperaturu
isparavanja) da bi zatim opet kondenzirala u kontinuiranim ciklusima. Sve što je potrebno
za održavanje rashladnog efekta je stalan dovod energije ili snage u sistem, i mogućnost
odvođenja topline iz sistema. Kružni procesi u rashladnoj tehnici su ljevokretni procesi uz
utrošak kompenzacijske energije koja se dovodi procesu najčešće kao mehanički rad. (Slika
2.)

Slika 2: Prikaz rashladnog procesa

2
2.1 Funkcije klimatizacije

Klima uređaji su u komercijalnom smuslu poznati preko 50 godina, ali su ipak u poslednjih
nekoliko godina postali ekonomski opravdani i prihvatljivi široj populaciji. Krećući se u
smjeru zadovoljavanja potreba kupaca napravljena su brojna tehnička unapređenja,
poboljšan je kvalitet uređaja.
Pojam klima uređaj ili klimatizacija najčešće vezujemo samo za rashladni sistem.
Klimatizacija je mogućnost upravljanja temperaturom, količinom relativne vlage, čistoćom i
distribucijom vazduha i shodno tome posjeduje sljedeće funkcije:
Hlađenje: Kod hlađenja klima sistemi pružaju preciznu kontrolu temperature. Uvijek
se može stvoriti okruženje u kojemu se osjećate najbolje, uz izbor prave temperature.
Ne samo da stvaraju komfor, već se uz njih osjećate svježe i aktivno čak i u
najekstremnijim vanjskim uvjetima.
Grijanje: klima uređaji mogu pružiti i grijanje. Standardno sadrže toplotnu pumpu koja
omogućava grijanje, pri spoljnoj temperaturi iznad -5 °C. U kvalitetnijim uređajima je
inverter sistem koji omogućuje grijanje i na temperaturama iznad -15 °C. Omogućuje
uživanje uz savršeno konstantnu temperaturu u toku cijele godine, bez obzira na
spoljne uslove. Predstavlja ekološki prihvatljiva alternativa za tradicionalne načine
grijanja zbog toga što energiju spoljnog vazduha (zagrijanog) prenosi u unutrašnjost
prostora.
Prečišćavanje: Uređaji sadrže posebne filtere koji apsorbuju prašinu, dim i ostale
nečistoće iz vazduha i tako mogu proizvesti svjež, čisti vazduh. Može posjedovati i
polen filter koji se preporučuje osobama sa alergijama i jonizator.
Ovlaživanje: U režimu hlađenja klima uređaj može održavati određenu vlažnost
vazduha, pružajući osjećaj kvalitetnijeg i svježeg vazduha. Pravilna vlažnost vazduha
sprečava širenje plesni (buđi) i lišajeva što takođe povoljno utiče na osobe sa
alergijama. Smatra se da je 40- 60% prijatna vlažnost vazduha za ljudski organizam.
Ventilacija: Klima uređaji mogu posjedovati funkciju ventilacije. Uzimajući vazduh iz
unutrašnjosti prostorije klima uređaj ga zamjenjuje sa spoljnim- svježim vazduhom
koji zatim ubacuje u prostoriju. U međusezoni , kada grijanje/ hlađenje nije potrebno,
ventilacija može raditi zasebno i biti vrlo korisna.

3
2.2 Način rada

Princip rada klima uređaja svodi se na apsorbovanje energije na jednom mestu i ispuštanje
na drugom. Proces zahtijeva unutrašnju jedinicu, spoljašnju jedinicu i cijevnu povezanost.
Radna materija prolazi kroz cijevi od jedne jedinice do druge. Upravo je radna materija
medijum koji apsorbovanu energiju iz jedne jedinice otpusta u drugu jedinicu.
Klima uređaj radi na istom principu kao i hladnjak. Klima uređaj odstranjuje toplotu iz
vazduha u kući tako sto je provodi izvan prostora koji se želi "ohladiti". U procesu hlađenja
dizalica topline provodi toplinu sa mjesta niže temperature, na mjesto više temperature.

Slika 3: Blok dijagram rada klimatizacionog uređaja

Klima uređaj se sastoji od ventilatora koji propušta vazduh u okolinu, hladne površine koja
hladi isušuje vazduh, tople površine. Topli vazduh prolazi preko isparivača u kojem je
hladni plin, koji ima ulogu preuzeti na sebe toplinu, čime se vazduh hladi. Topli plin, sada u
plinovitom stanju, izbacuje se izvan prostorije(slika 3). Da bi se topli plin izbacio u okolinu
treba mu povećati temperaturu što se čini kompresijom u kojoj temperatura raste
povećanjem pritiska plina. Otpuštanjem temperature, ona se smanjuje, on se dekompresira
što dodatno smanjuje temperaturu i plin. Nakon dekompresije može ponovo preuzeti toplotu
vazduha unutar prostorije. Klima uređaj takođe u svom ciklusu izbacuje i vlagu iz
prostorije, zbog toga su neki klima uređaji opremljeni ovlaživačima koji vraćaju vlagu
ponovo u prostoriju.
Rad klima uređaja je zasnovan na tzv. Lijevokretnom kružnom procesu freona koji kroz
cijevi kruži u zatvorenom ciklusu. Pri tome, freon mijenja agregatno stanje.
Osnovni elementi takvog sistema su: 1. Isparivač
2.Kondenzator
3.Kompresor

4
Freon ulazi u tečnom stanju u isparivač (izmjenjivač toplote) smješten u unutrašnjoj
jedinici, te isparava (ekspandira) u cijevima koristeći toplotu vazduha iz prostorije. Zatim se
prenosi kroz spoljne ploče (lamele) izmjenjivača. Nakon prolaska kroz isparivač freon u
gasovitom stanju kroz cijevi dolazi do spoljašnje jedinice u kojoj je smješten kompresor. U
kompresoru se povećava pritisak i temperatura. Nakon toga se u gasnom stanju uvodi u
kondenzator, izmjenjivač toplote takođe smješten u spoljašnjoj jedinici, gdje se u cijevima
kondenzuje dok se okolni vazduh prolazeći preko njegovih spoljnih ploča zagrijava.
U kućištima spoljne i unutrašnje jedinice se uz izmjenjivačke ploče nalaze ventilatori koji
povećavaju strujanje vazduha iz prostorije, odnosno spoljnog vazduha preko izmjenjivačkih
ploča isparivača (radijalni ventilator), odnosno kondenzatora (aksijalni ventilator). Freon se
u tečnom stanju potom kreće prema termoekspanzijskom ventilu u kojem se smanjuje
pritisak i temperatura, te ponovo u isparivač gdje proces započinje iz početka.

Slika 4: Toplotna pumpa u sistemu hlađenja

Ako se izmjenjivačima toplote- isparivaču i kondenzatoru zamjene mjesta, tj. ako se


isparivač postavi izvan, a kondenzator u prostoriju, dobija se obrnut slučaj: prostorija se
grije a okolina se hladi(slika 4). Kako djelove uređaja fizički nije moguće rastavljati i
premještati, prebacivanje načina rada sa hlađenja na grijanje je riješeno automatskom
regulacijom. Oba izmjenjivača izvedena su tako da mogu raditi i kao isparivač i kao
kondenzator, a u uređaj se ugrađuje preklopni , četvorokraki ventil koji omogućava strujanje
freona u oba smjera. Na taj način rade uređaji koji omogućavaju i grijanje i hlađenje
(toplotne pumpe).

5
2.3 Rashladno sredstvo – Freon

Freon je naziv za više vrsta gasova koji se prvenstevo upotrebljavaju u klima-


uređajima kao rashladni medij. Freoni su netopljivi u vodi, a prodiru visoko u stratosferi jer
su inertni u hemijskim reakcijama. Podijeljeni su prema hemijskom sastavu, ekološkim
faktorima, vrsti uređaja u kojima se koriste.
Desetinama godina unazad su korišćeni hloroflorougljenici (CFC)- poznatiji su R- 11, R-12,
R- 502 i hidrohlorofluorougljenici (HCFC)- od kojih je najzastupljeniji R-22. Zbog svojih
neekoloških osobina ovi freoni se postepeno izbacuju iz upotrebe. Freon R- 12 Freon 12 ili
R- 12 (Dihlordifluormetan), hemijske oznake CC12F2 je najčešće upotrebljavan gas CFC
tipa, i nekada je bio osnovni gas u rashladnim sistemima, ali i kao sredstvo za čišćenje,
pogonsko sredstvo u bocama pod pritiskom (razni sprejevi). Upotreba freona 12 je
zabranjena zbog velikog uticaja na ozonski omotač.
Freon R- 22 Freon 22 ili R- 22 (Hlordifluormetan) hemijske oznake CHCIF22 je sličan gasu
R- 12, ali umjesto jednog atoma hlora ima atom vodonika. Upotrebljava se u kućnim i
komercijalnim sistemima, i to je prva pogodna zamjena za R- 12, jer je njegov uticaj na
omotač samo 10% uticaja R- 12. I on se polako izbacuje iz upotrebe zbog ekoloških
osobina, kod nas zastupljen u starijim uređajima.
Freon R- 134a 1, 1, 1, 2- Tetrafluoretan , ili R- 134a (Genetron 134a, Freon 134a ili HFC-
134), hemijske oznake je CH2FCF3, je haloalkalno rashladno sredstvo koje nema uticaj na
ozonski omotač kao prethodna dva. Predstavlja zamjenu za R- 12, ali i njegovom
neekološkom nasledniku R- 22 i od 1990. Godine se sve više upotrebljava u rashladnim
krugovima. Koristi se u svim sistemima gdje se koristio R-22, automobilskim klima
sistemima, ali je I standard u pokretnim klima uređajima. R-134a spada u grupu Haloalkana
koji nemaju hlora u svom sastavu, hlor je kompletno zamjenjen atomima vodonika.

Slika 5: Punjenje klimatizacionog uređaja rashladnim


6 sredstvom
3. Komponenete rashladnih sistema

3.1 Kompresor

Dok se u štapnim kompresorima promjena zapremine plina ostvaruje pomakom štapa u


cilindru, kod rotornih kompresora se to ostvaruje promjenom relativnog zakretanja štapa u
odnosu na cilindar. Može se dakle reći da «štap» rotira s obzirom na osu cilindra. Rotorni se
kompresori izgrađuju s jednim ili dva rotora. Svim je rotornim kompresorima zajedničko to
da sadrže samo rotirajuće pokretne mase, pa se mogu statički i dinamički izvanredno dobro
uravnotežiti. Zbog toga se mogu odabrati visoke brzine vrtnje n = 25 − 500 s-1. Time rotorni
kompresori mogu biti malih dimenzija i velikih učinaka, uz mogućnost postizanja niskih
(puhaljke) i srednjih (lamelni i vijčani kompresori) kompresijskih omjera.

3.1.1 Kompresori sa jednom rotorom

Kompresori s jednim rotorom se grade kao lamelni kompresori i kompresori s ekscentričnim


rotorom. Rotor ili lamele kod ovih kompresora kližu po unutrašnjem obodu cilindra, pa
treba biti osigurano dobro podmazivanje. Zbog toga komprimirani plin sadrži određene
količine mazivog ulja.

Slika 6: Presjek lamelnog kompresora Slika 7: Presjek kompresora s ekscntričnim


rotorom

7
3.1.2 Kompresori sa dva rotora (Puhaljke)

Rotori se prilikom okretanja u načelu ne dodiruju. Zbog toga nije potrebno podmazivanje
unutrašnjosti cilindra pa je moguća dobava čistog plina bez ulja. Sinhrono okretanje rotora
postiže se spregom zupčanika na njihovim vratilima. Zbog stalno prisutnih malenih raspora
između rotora veći su volumetrički gubici (prestrujavanje plina iz prostora višeg tlaka u one
nižeg), koji rastu s povećanjem omjera tlakova x . Zbog toga je primjena takvih kompresora
– puhaljki ograničena na kompresijske omjere x =1,5 −1,7 . Rotori mogu biti s istim ili
različitim profilom presjeka.

Slika 8: Presjek kompresora sa 2 rotora

3.1.3 Kompresori sa spiralama (scroll)

Izvedba je iz dvije identične spirale umetnute jedna u drugu, jedne stacionarne i druge koja
rotira i ekscentrično je postavljena na vratilu u odnosu na stacionarnu i koja rotira.
Tijekom rotacije odvija se proces usisavanja, kompresije i istiskivanja, a skoro se može
zanemariti utjecaj ekspanzije iz štetnog prostora koji je mali. Sva se tri procesa: usis,
kompresija i istiskivanje odvijaju istovremeno u jednom okretaju vratila sa spiralom.
Konstrukcija kompresora je jednostavna. Kao što je prikazano na slici 9.

8
Slika 9: Kompresor sa spiralama - dijelovi

3.2 Kondenzator

Kondenzatori su izmjenjivači toplote u kojima se kondenzuje para rashladnog fluida, koju


sabija kompresor. U kondenzatoru, dok se sabija para rashladnog fluida dolazi do procesa
oduzimanja toplote od rashladnog fluida.

 prva faza predstavlja hlađenje pare do temperature kondenzacije, to jest do


temperature pri kojoj se može izvršiti kondenzacija; za ovaj proces je potrebno 3%
površine kondenzatora.
 drugu fazu čini sam proces kondenzacije; za ovaj proces je potrebno oko 77%
površine kondenzatora.

 treću fazu procesa predstavlja podhlađivanje tečnog rashladnog fluida, to jest sniziti
temperaturu tečnog rashladnog fluida ispod temperature kondenzacije.

9
U zavisnosti od načina odvođenja toplote od kondenzatora, odnosno od toga da li se hladi
vodom ili vazduhom, postoje:
1.vodom hlađeni kondenzator
2.vazduhom hlađeni kondenzator
3.vodom i vazduhom hlađeni kondenzator

3.2.1 Vodom hlađeni kondenzator


Kondenzator sa vodenim hlađenjem primjenjuje se u rashladnim postrojenjima većih
kapaciteta (od 1 kW pa naviše) i u uslovima koji obezbeđuju dovoljnu količinu jeftine, čiste
i nezagađene vode, (bunarska, riječna ili jezerska voda) čije dovođenje odnosno odvođenje
nije skupo.

3.2.2 Vazduhom hlađen kondenzator


Ovi kondenzatori se najčešće primjenjuju. Primjenjuju se u rashladnim uređajima od
najmanjeg kapaciteta pa do industrijskih rashladnih sistema. Zbog svoje praktičnosti mogu
da se primjene na svakom mjestu. Za manje rashladne uređaje ovakvi kondenzatori su
najjeftiniji. U zavisnosti od kapaciteta rashladnog uređaja, ovi kondenzatori mogu biti:
1.sa prirodnim strujanje vazduha (kod manjih rashladnih uređaja),
2.sa prinudnim strujanjem vazduha, uz pomoć ventilatora (kod većih rashladnih uređaja).

3.2.3 Vodom i vazduhom hlađen kondenzator

Ovi kondenzatori se primjenjuju u rashladnim sistemima gdje nema dovoljnog dotoka


svježe vode ili je voda veoma skupa. Voda se sliva preko cijevi kondenzatora i hladi ih.
Slivena voda se pumpom vraća i sakuplja, što omogućava njeno ponovno korištenje. U ove
kondenzatore spadaju:
1.atmosferski kondenzator (ako vazduh struji oko kondenzatorskih cijevi prirodno), (slika
11)
2.evaporativni kondenzator (ako vazduh struji oko kondenzatorskih cijevi prinudno uz
pomoć ventilatora (slika 10)

10
Slika 11: Kondenzator frižidera
Slika 10: Kondenzator klimatizacionog
uređaja

3.3 Isparivač
Isparivač je element rashladnih instalacija u kome isparava tečni rashladni fluid,
oduzimajući toplotu mediju koji treba da se hladi (vodi ili vazduhu), što je i svrha
kompletnog rashladnog sistema. U isparivaču rashladnom fluidu pritisak naglo pada, i on
počinje da hladi odnosno da oduzima toplotu drugom mediju. Isparavanje se vrši u cijevima
ili preko cijevi isparivača. U isparivaču se odvija nekoliko procesa:
1.strujanje fluida
2.isparavanje fluida
3.prelazak toplote

Slika 12: Isparivač klima uređaja

11
Isparivače možemo podijeliti po različitim kategorijama:
 Prema mediju koji hlade dijelimo ih na:
1. Isparivače za hlađenje vode
2. Isparivače za hlađenje vazduha

 U zavisnosti od načina strujanja fluida dijelimo ih na:


1. Isparivače sa prirodnim strujanjem
2. Isparivače sa prinudnim strujanjem (pumpa pogoni rashladno sredstvo)

Prema vrsti izvedbe dijelimo ih na:


1. Cijevne isparivači
2. Isparivači sa rebrastom cijevi
3. Isparivači sa snopom cijevi
4. Isparivači sa vertikalnim cevima
5. Polčasti isparivači
6. Dobošasti isparivači
7. Koaksijalni isparivači

Po načinu isparavanja dijelimo ih na


1. „Suhe“, za minus (-) režim rada (minus režim rada je kada rashladni uređaj hladi
ispod 0 °C
2. „Preplavljene“, za plus (+) režim rada (plus režim rada je kada rashladni uređaj
hladi do 0 °C

Po načinu ugradnje dijelimo ih na:


1. Zidne isparivače
2. Viseće isparivače

Ipak isparivače najčešće dijelimo prema mediju koji hlade.

12
3.3.1 Isparivači za hlađenje vode

Ovi isparivači se izrađuju kao potopljeni isparivači koji se potapaju u rezervoar ili bazen u
kome se nalazi hlađena tečnost i izrađuju se kao dobošasti isparivači kroz koje struji hladna
tečnost. Dobošasti isparivači za hlađenje vode mogu biti sa suhim i preplavljenim
isparenjem. Kod isparivača sa suhim isparenjem rashladno sredstvo isparava u cijevima. Za
manje kapacitete koriste se koksijalni isparivači, koji se sastoje od jedne ili više unutrašnjih
cijevi i jedne spoljašnje (omotača). U unutrašnjim cijevima isparava rashladno sredstvo, dok
voda teče u suprotnom smjeru kroz omotač cijevi.

3.3.2 Isparivač za hlađenje vazduha

Isparivači za hlađenje vazduha uglavnom su predviđeni za suho isparavanje i to tako zvano,


mirno hlađenje (bez prinudnog strujanja vazduha) a mogu se koristiti i za dinamičko
hlađenje (sa prinudnim strujanjem vazduha). Uglavnom se izrađju od orebrenih bakarnih
cijevi. Rebra se obično prave od aluminijuma a njihov razmak zavisi od temperature
isparavanje (od 2 do 30 mm). Postoje različiti načini orebravanja a kod nas najčešće se
koriste spiralna i lamelasta rebera. Isparivači za mirno hlađenje najčešće se postavljaju u
manjim komorama za hlađenje ili zamrzavanje. Sklop koji se sastoji od isparivača, kućišta,
ventilatora posude za skupljanje vode od otapanja inja, naziva se vazdušni hladnjak. (slika
13)

Slika 13: Isparivač korišten u hladnjacima/frižiderima

13
3.4 Uređaji za regulisanje i upravljanje

Imamo tri osnovna uređaja za regulisanje i upravljanje:


 Presostat
 Termostat

 Higrostat

Presostati (senzor pritiska) su električni prekidači koji u zavisnosti od pritiska zatvaraju ili
otvaraju strujno kolo, a postavljaju se kao elementi za regulisanje i zaštitu. U zavisnosti od
veličine pritiska, razlikujemo presostat niskog i presostat visokog pritiska, kao i
diferencijalni presostat. Električni kontakti su su postavljeni tako da pri određenom pritisku
ili razlici pritiska strujno kolo prekida ili zatvara. Presostat koji obavlja funkciju zaštite
proizvodi se sa dodatnim kontaktom za ponovno uključenje (reset).

Termostat je električni prekidač koji u zavisnosti od temperature prekida ili zatvara strujno
kolo. Termostat reguliše rad mnogih uređaja u rashladnoj postrojenju, kao što su:
elektromotor, kompresor, magnetni ventil, ventilator. Termostat je konstruisan tako da je
njegov mehanizam preko kapilarne cijevi spojen sa davačem (osjetljivim elementom) koji je
izveden kao mali rezervoar u kome se nalazi tečnost ili gas. Davač je pričvršćen uz objekat
kojem mjeri temperaturu, u zavisnosti da li temperatura raste ili opada fluid u davaču će se
širiti ili skupljati. Te promjene preko kapilarne cijevi će pokrenuti mehanizam koji će
otvoriti ili zatvoriti
strujno kolo.

Slika 14: Termostas rashladnog uređaja

14
Higrostat je električni prekidač koji prekida i zatvara strujno kolo u zavisnosti od relativne
vlažnosti vazduha. Princip rada im se zasniva na upotrebi soli i rastvora od čije vlažnosti
zavisi električna provodnost, odnosno, količina vlage u vazduhu menja vrijednost
električnog otpora. Povećanjem vlažnosti se povećava struja koja zagrijava rastvor soli,
čauru i otpornički termostat, koji je redno povezan sa promenjivim otpornikom u jednoj
grani Vitstnovog mosta u kućištu higrostata, preko koga se podešava odgovarajuća vlažnost.
Dobijeni impuls preko pojačavača i releja aktivira kontaktni mehanizam koji zatvara strujno
kolo nekog elementa, od čijeg rada zavisi relativna vlažnost u komori gdje je higrostat
postavljen.

Slika 15: Higrostat

15
4. Zaključak
Ovaj seminarski rad nam omogućava da proširimo svoja znanja o klimatizacionim i
rashladnim uređajima, njihovoj funkciji, elementima i vrstama. Upotreba ovih uređaja raste
svakim danom zbog mogućnosti brzog rashlađivanja prostorija u vrelim ljetnim danima, a i
zbog mogućnosti ekonomičnog grijanja zimi, zato su postali sastavni dio skoro svakog
domaćinstva.
U radu se fokusiralo na rashladne uređaju, za razhlađivanje domaćinstava i drugih objekata,
a manje na kućanske aparate za hlađenje namirnicia (frižidera). Razlog tome je što je princip
rada identičan, sa sitnim razlikama u veličini, dizajnu i rasporedu pojedinih elemenata.

16
5. Literatura
[1] Električni aparati i uređaji- J. Živanić; M. Plazinić; M. Dobričić
[2] Uvod u klimatizaciju Doc.dr.sc. Igor Balen
[3] Završni rad - Ana Sočev, Zagreb 2009
[4]www.wikipedia.org/Klima_uređaji
[5]www.klimauredjaji.com

17

You might also like