Prvi praktični ispit, ginekologija.

1. Kuldoskopija.
Predstavlja dijagnostičku proceduru, pri kojoj se celioskop uvodi u šupljinu male
zdjelice kroz zadnji svod vagine. Uz pomoć ove metode može se kontrolirati i
prolaznost jajovoda.

2. Horiokarcinom.
On je maligna neoplazma posteljičnog tkiva. Javlja se kao posljedica maligne
degenracije zaostalih posteljičnih čupica u zidu uterusa. Glavni simptom je
oskudno, ali produženo krvarenje. Dijagnoza se potvrđuje histološkim
pregledom uzorka tkiva uterusa, dobijenog eksplorativnom kiretažom. Rano daje
metastaze, najčešće hematogeno. Liječnje podrazumjeva primjenu citostatika,
bez obzira na to koji je stadij bolesti u pitanju.

3. Ca endometrija.
Najčešće se javlja u periodu poslije menopauze (75 %). Najvažniji simtpom je
neuredno krvarenje. Pored njega, simptom koji se također često javlja jeste
sekret iz vagine, koji ima izgled iscjetka ispranog sirovog mesa. Definitivna
dijagnoza se postavlja histološkim pregledom uzorka tkiva, dobijenog kiretažom.
Liječnje se sprovodi operativno ili zračenjem. Kao i kombinacijom ove dvije
metode liječnja.

4. Simfiziotomija.
Predstavlja hirurški zahvat u kojem se hrskavica pubične simfize podijeli, da bi
se proširila zdjelica, odnosno porođajni kanal, što olakšava porođaj. Indikacije za
primjenu su: nesrazmjer između glavice ploda i karlice majke, karlična
prezentacija ploda, kao I slučajevima u kojima dođe do zaglavljivanja ramena
(fetalna distocija ramena.) Komplikacije su: oštećenja uretre i mjehura,
infekacija, bol, sepsa, uretovezikalna ili uretrovaginalna fistula.

5. Vulvodinija.
Podrazumjeva hroničnu bol u području vulve, praćenu peckanjem, svrbežom ili
pulsiranjem. Uzroci mogu biti različiti, pa su tu između ostalog oštećenja nerava,
koji inerviraju vulvu, disfunkcija mišića zdjelice, te abnormalna aktivnost
hormonskih receptora na stanicama vulve. Za terapiju bola se koriste triciklički
antidepresivi i antiepileptici, dok se za svrbež primjenjuju antihistaminici.

6. Metroragija.
Disfunkcionalne metroragije su aciklična krvarenja iz materica, koja nisu
izazvana vidljivim patološkim procesima na počnim organima žene. Dakle, ne
stoje u vezi ni sa infekcijama, tumorima, upalama, kao ni sa trudnoćom. Nastaju
kao posljedica poremećene funkcije endokrinih žlijezda, koje sudjeluju u
regulaciji menstruacionih ciklusa. Najčešće se javljaju u pubertetu, pa se
označavaju kao juvenila, te u klimakteriju (klimakterična krvarenja.)

7. Abnormalna vaginalna krvarenja.

. Anamneza.. Podrazumjevaju:
- juvenilne metroragije (koje se javljaju u periodu između 12-e i 18-e godine
života),
- metroragije u generativnom dobu žene i
- perimenopauzalne metroragije.

8. GNRH.
GNRH je hormon koji spada u skupinu gonadoliberina. Ovaj hormon luči
hipotalamaus i on stimulira prednji režanj hipofize, da produkuje i izlučuje
folikulostimulirajući i luteinizirajući hormon.

9. Anamneza.
U sklopu ginekološke anamneze ispitujemo: porodičnu anamnezu, ličnu, te za
ginekološku anamnezu jako bitnu: anamnezu menstruacije i akušersku
anamnezu, te podatke o sadašnjoj bolesti. Kad je u pitanju anamneza
menstruacije, postavljaju se sljedeća pitanja: Kad se javila menarha, koliko traje
menstrualni ciklus, koliko traje menstruacija i da li je bolna, ima li produženog ili
vanmenstrualnog krvarenja .. U okviru akušerske anamneze moramo saznati
podatke o broju poroda, da li su bili na vrijeme, prirodnim putem ili carsim
rezom, da li je bilo problema pri porodu, koliko je bilo abortusa, ako je bilo jesu li
spontani ili namjerni, broj žive djece, te komplikacije u puerperiju.

10. Pelvična upalna bolest.

Predstavlja akutni klinički sindrom, koji nastaje širenjem mikroorganizama
prema vulve ili cervixa uterusa prema uterusu i jajovodima. Najčešći simptom je
jaka bol sa obje strane donjeg dijela stomaka, što može biti praćeno vrućicom,
iscjetkom iz vulve, te abnormalnim krvarenjem iz uterusa. Zlatni standard u
dijagnostici je laparaskopija.

11. Seksualna disfunkcija.

Predstavlja raznoliku grupu poremećaja, čija je osnovna karakteristika
neuspješnost ili nepotpunost polnog odnosa. To može biti subjektivni osjećaj
neuspjeha ili objektivna neuspješnost u vršenju polnog odnosa. U seksualne
disfunkcije spadaju: frigidnost, impotencija, vaginizam, dispaurenija i
prijevremena ejakulacija.

12. Perimenopauzalna krvarenja.

Izazvana su poremećajem ravnoteže u funkciji endokrinih žlijezda, u prvom redu
jajnika i hipofize. Ovaj poremećaj proističe od postepenog gašenja funkcije
jajnika i time izazvane hiperfunkcije prednjeg režnja hipofize u lučenju
gonadostimulina. U to vrijeme menstruacioni ciklusi postaju kraći ili duži,
neuredni, često anovulatorni, sa oskudnim Ili pretjerano obilnim, produženim i
neurednim krvarenjem.

13. Menoragija.
Podrazumjeva najčešći tip abnormalnog krvarenja iz materice, kojeg
karakterizira produženo i obilno krvarenje iz materice. Uzroci mogu biti različiti:
disfunkcija jajnika, miomi i polipi uterusa, disfunkcija jajnika,. Terapija
lijekovima podrazumjeva primjenu: preparata željeza, nesteroidni
antiinflamatornih lijekova, oralnu kontracepciju i tablete progesterona.
14. Hormonska supstituciona terapija.
Podrazumjeva davanje hormona, koji se daju kao zamjena za ženske hormone,
koji prestaju da se luče nakon menaopauze. Terapija lijekovima može biti lokalna
ili sistemska. Lokalna podrazmjeva primjenu tableta ili krema, dok se sistemska
primjenjuje nakon detaljnog ginekološkog i laboratorijskog pregleda, a može biti
u vidu tableta, flastera koji se stavljaju na kožu, gela, krema i spreja. Indikacije za
sistemsku hormonsku terapiju su: valunzi vrućine, noćna preznojavanja,
nervoza, promjene raspoloženja, dok su indikacije za lokalnu hormonsku
terapiju estrogenima suhoća vagine.

15. Perforacija i ruptura uterusa.

Može nastati kao posljedica prekidanja trudnoće, pogotovo nasilne, rijetko
legalne. Pored toga, može nastati kao posljedica raznih dijagnostičkih procedura:
sondiranja, kiretaže uterusa te histerografije. Osnovni simptom je oštar bol koji
nastaje kao posljedica cjepanja perimetrija. Liječnje može biti konzervativno i
podrazumjeva primjenu antibiotika i uterotonika, te operativno.

16. Retencija urina.

Podrazumjeva nepotpuno pražnjenje mjehura ili prestanak mokrenja. Može biti
akutno ili hronično. Uzroci su smanjena kontraktilnost mjehura, nekoordinacija
između kontrakcije mjehura i relaksacije sfinktera ili kombinacija ovih faktora. U
početku je retencija bezbolna, međutim duže zadržavanje urina dovodi do
povećanja rizika od urinarnih infekcija, kao I porasta intravezikalnog pritiska i
razvoja opstrukcije uropatije. Retencija urina se prekidan kataterizacijom, a
dalje liječnje ovisi o uzroku.

17. Kontracepcija.
Pod kontracepcijom podrazumjevamo skup postupaka i metoda, kojima se
postiže sprečavanje neželjne trudnoće. Kontracepcijska sredstva se prema
načinu svog djelovanja, mogu podijeliti na: mehanična, hemijsko – mehanička,
hormonska i biološka. U mehaničke ubrajamo: metodu prekinutog polnog
odnosa, korištenje kondoma, vaginalnu dijafragmu, cervikalne kapice i pesare i
intrauterine uloške. U hemijsko mehaničke ubrajamo: vagialna ispiranja,
vaginalne uloške, vaginalne tablete i globule, te spermatocidne masti i paste. U
okviru hormonske kontracepcije koriste se steroidni i nesteroidni hormoni. U
nesteroidne ubrajamo antagoniste i agoniste gonadoliberina, a od steroidnih
koristimo polne hormone (najčešće kombinovani estrogensko progestagenske ili
samo progestagenske) i polne antihormone.

18. Ca grlića.
Predstavlja najčešću lokalizaciju malignih tumora na genitalnim organima žene.
U prve simptome karcinoma grlića ubrajamo: kontaktno krvarenje i uporna na
terapiju rezistentna sukrvičava sekrecija, te bol koja se javlja kad je bolest znatno
poodmakla i kad je maligni infiltrat duboko prodro u paramterij i prema
karličnim kostima. Razlikujemo tri makroskopska oblika: vegetantni, ulcerozni i
infiltrativni. Definitivna dijagnoza se postavlja histološkim pregledom tkiva
grlića materice. Liječenje ovisi od stadija, a može biti operativno i zračenje.

19. Anatomija pelvičnog dna.

Donji otvor ili izlaz male karlice zatvoren je međicom, koju grade koža, potkožno
vezivno tkivo i dvije mišićno – fascijalne prečage: gornja ( diaphragma pelvis) i
donja (diaphragma urogenitale). Gornja dijafragma je sastavljena od dva para
mišića, mišića podizača čmara (m. levator ani) i trtičnog mišića (m. coccygeus),
kao i dvije fascije, od kojih jedna pokriva gornju, a druga donju stranu mišića.
Donja ili urogenitalna dijafragma je razapeta između donjih grana sjedalnih i
preponskih kostiju i donje trćine simfize i sastoji se od dva mišićno – fascijalna
sloja – površinskog i dubokog.

20. Farmakoterapija u ginekologiji.

Najčešće primjenjivani lijekovi su: antiemetici, antacidi, antihistaminici,
analgetici, antibiotici, hipontici te diuretici. FDA svrstava lijekove u 5 skupina, s
obzirom na njihov teratogeni potencijal. Učinak lijeka na fetus je određen
fetalnom dobi u vrijeme izlaganja lijeku, jakošću i dozom lijeka. Teratogeni
učinak je vjerovatniji u periodu organogeneze (između 14 i 56 dana oplodnje).