Professional Documents
Culture Documents
Komutacija I Informacija
Komutacija I Informacija
Era u kojoj živimo se često naziva ''doba komunikacije''. U kratkom vremenskom periodu potrabl radio,
satelitska televizija, celularni telefoni, multimedijalni personalni računari i Internet su postali svima poznati
termini. Uloga svih ovih medija je da prenesu poruke sa jednog na drugo mesto. Svakoj vrsti komunikacije
pretpostavka je postojanje odašiljača, prijemnika i kanala transmisije. Ovo je takođe slučaj u obradi
informacija u živim organizmima, u kojima se generišu informacije prenešene nervima ili hormonskim
sistemom i prenose do senzornih organa.
Između svakog odašiljača S (engl. sender) i prijemnika R (engl. receiver) uvek postoji kanal transmisije T
(engl. transmission) kroz koji mora proći poruka.
Slika 1.6. Odašiljač, prijemnik i kanal transmisije. Odašiljač šalje signal s, a na nivou transmisionog kanala
buka n se superponira na s, tako da do prijemnika stiže mešavina m= s + n.
Deo transmisionog kanala je transduser, koji prima poruku i transformiše je u električni signal pogodan za
dalju obradu.
Poruka ili signal s se može pokvariti nekim ometajućim faktorom ili bukom n, što za rezultat ima mešavinu
koja se sastoji signala i buke. Ometanje može uzrokovati:
Odašiljač S
Transmisioni kanal T, ili
Sam prijemnik R.
Ako je poruka iskrivljena, prijemnik će pokušati da izoluje ispravnu poruku s iz mešavine m (zahtevom da
odašiljać ponovi poruku). Mešavina m je zbir signala s i buke n:
M=S+N
Jedan od primera ometanja signala može biti šum koju stvaraju aktivni mišići za vreme pokreta pacijenta, a
koja se superponira na Elektrokardiogram koji se snima.
Uopšteno, promenljive m, s, i n su vremenski promenljivi signali. Oni mogu biti analogni ili digitalni
signali.
S R
S =R
? R
S > R
S ?
S—R: Ovo je situacija jednostrane transmisije, u kojoj su i odašiljač i prijemnik poznati, i u kojoj je
prijemnik zainteresovan za samu poruku, a ne obavezno i za transmisioni put. Primer je auskultacija srca. S
je srce, s su čujni tonovi koje stvara srce, n može biti disanje ili buka u prostoriji i R je stetoskop i T je
grudni koš.
S > R: Ovo je bidirekcionalna situacija. Primer je razgovor između pacijenta i lekara. S je pacijent koji
odgovara na lekarova pitanja, s govor, n je spoljna buka koja može reultovati lošim sporazumevanjem, R je
lekar i T je prostor između njihovih usta i ušiju.
S = R: Ovde su odašiljač i prijemnik isti uređaj. Nas zanima put koji prođe signal koji je poslat i primljen
od strane kobinovanog odašiljač-prijemnik uređaja. Primer je ultrazvuk koji se stvara u jednom sloju
pijezoelektričnih kristala, a njegov eho se prima sa površine tkiva. Ovde su S kristali koji emituju ultrazvuk
u okolno tkivo, s je ultrazvučni talas od nekoliko MHz koji generišu kristali, n su ometajući odzivi koji se
primaju od drugih tkiva ili su posledica nehomogene građe tkiva, R su isti kristali koji sada primaju eho i T
je put koji signal pređe od kristala kroz tkivo i opet nazad do kristala.
S ?: Ovo je situacija u kojoj ne postoji prijemnik. Ovo se dešava u okolnostima kada simptomi nisu
registrovani od strane lekara, ili ako se pojavlju samo povremeno (npr, u slučaju kada srce generiše
ekstrasistole koje nisu detektovane).
? R: Ovo je slučaj kada su simptomi detektovani, ali je uzrok njihovog nastanka nepoznat.