Povijest

Burzama vrijednosnih papira bila su potrebna stoljeća kako bi se razvile do današnjeg oblika. Ideja
dugovanja i potraživanja postoji još od pradavnih vremena, što svjedoče zapisi na glinenim pločicama
koji potječu iz Mezopotamije, a govore o osnovnim oblicima kreditnih odnosa.

Ipak, znanstvenici se danas ne mogu točno složiti kada se po prvi put počelo trgovati dionicama. Jedni
kao ključni događaj navode osnivanje Nizozemske istočnoindijske kompanije godine 1602., dok drugi
ukazuju na neke događaje koji su se dogodili još i prije. Ekonomistica Ulrike Malmendier sa
kalifornijskog sveučilišta Berkley navodi kako je tržište dionica postojalo još u Starom Rimu.

Stari vijek

U Rimskoj Republici, koja je postojala prije Carstva, postojale su tzv. societates publicarnorum,
organizacije ugovaratelja i zakupnika koje su provodile projekte izgradnje hramova i druge poslove za
državnu vladu. Jedan od takvih poslova bio je hranjenje gusaka na brežuljku Kapitol, kao zahvala
životinjama što su upozorile na invaziju Gala 390. godine pr. Kr. (poznata je povijesna rečenica:
„Guske su spaile Rim“). Sudionici u takvim organizacijama imali su ondje svoje udjele, a taj koncept
puno je puta spomenuo i poznati rimski državnik i govornik Ciceron. Ciceron navodi kako su „ti udjeli
tada imali visoku cijenu“. Ekonomistica Malmendier kao dokaz u prilog tvrdnji navodi da se tim
udjelima trgovalo, a cijena im je ovisila o uspješnosti pojedine organizacije. Takve organizacije kasnije
su uglavnom propale ili su njigove poslove preuzele državne službe.

Srednji vijek

Što se tiče obveznica kao vrijednosnih papira, one su se pojavile znatno kasnije. Izdavali su ih
talijanski gradovi-države tijekom prijelaza iz Srednjeg vijeka u razdoblje Renesanse.

Godine 1171. vlasti Mletačke Republike, zabrinute oko toga što je rat iscrpio državnu blagajnu, uzele
su veliku pozajmicu od građanstva. Takav dug bio je zvan prestiti, a nosio je godišnji prinos u visini 5
posto glavnice i nije imao određen datum dospijeća. Iako su građani u početku imali sumnje prema
cijelom konceptu, ti instrumenti su s vremenom postali cijenjeni i s njima se lako trgovalo. Bio je to
početak tržišta obveznica. U razdoblju od 1262. do 1379. godine mletačke vlasti uredno su izvršavale
svoje obveze, tako da su tadašnji oblici obveznica postali vrlo traženi i stekli su velik ugled na tržištu. S
vremenom su i drugi gradovi-države, poput Firence i Genoe počeli izdavati svoje obveznice, uglavnom
kako bi također financirali ratove koje su tada vodili. U Italiji je tako s vremenom počela trgovina
obveznicama, a od trgovaca ističu se bankari, primjer je obitelj Medici.

Početkom 1380-ih godina rat između Mletačke Repulike i Genoe rezultirao je ukidanjem plaćanja
kamate na „prestiti“, a kada je tržište kasnije obnovljeno, prinos koji je donosio udio u dugu bio je
manji. Desetljećima nakon toga obveznicama Mletačke Republike trgovalo se po višestruko nižim
cijenama. Kasnije se dogodilo još nekoliko događaja koji su potresli povjerenje u obveznice. Prvi je bio
Stogodišnji rat, nakon kojeg su kraljevine Francuska i Engleska nametnule dugove talijanskim
bankama. Drugi razlog bila je epidemija kuge (tzv. Crne smrti), koja je poharala veći dio Europe.

Koncept poslovanja sa dionicama također se razvijao postupno. Neki znanstvenici i povjesničari

početke smještaju u Stari Rim. Kasnije, početkom 13. stoljeća u Italiji sporazumna partnerstva u poslu
dijele vlasnički udio na više dijelova. Ipak, ti udjeli nalaze su u rukama samo nekolicine ljudi, a i imaju
ograničeno trajanje. Klasičan primjer bila su putovnja trgovačkim brodovima.