Kad se radi o l![aviri u metalu, preferir~ se suha igla.

Automatsko - DADAIZAM'"'
ručno oblikovanje razda u vecoj m jen IZrazava osobnost no bakrorez.
Elegancija znaka na najbolji se način očituje na glatkom metalu.
Ručno otiskivanje omogućuje korištenje svih triju tehnika u ateljeu
i omogućuje autoru da sam izvede posljednja tehnička dotjeravanja.
E. L. Kirchner

Manifest Dade 1918.

Magičnost jedne riječi -
DADA - što je novinare
d~':'ela pred vrata nepredviđenog
SVIjeta, za nas nema
nikakve važnosti

Da bi se objavio manifest potrebno je:

A.B.C.
uzrujati se i nabrusiti krila da bi se osvojilo i pronijela tolike male i
velike a, b, e, te po_tpisati, vikati, psovati, složiti prozu u obliku apso-
lutne, neosporne jasnoće, iskusiti vlastiti nonplusultra i ustvrditi da je
novost nalik životu kao što posljednja pojava neke cocotte dokazuje
Božju esenciju. Njegovo su postojanje već dokazali harmonika, pejzaž
i riječ nježno. Nametnuti vlastito A.B.C. prirodna je stvar i stoga dostoj-
na žaljenja. No svi to čine u obliku kristala-blefa-madone ili monetarnog
sistema, farmaceutskog proizvoda ili golih nogu koje pozivaju na žarko
i jalovo proljeće. Ljubav prema novom simpatična je muka koja otkriva
naivnu ravnodušnost, znak bez uzroka, labilan i pozitivan. No i ta je
potreba ostarjela. Valja povratiti život umjetnosti i posvemašnjom jed-ll
nostranošću: novinom. čovjek je human i istinit iz zabave, impulsivan
i drhtav da bi na križ razapeo dosadu. Na raskrižjima svjetala, budni i
pozorni, vrebajući godine u šumi. J a pišem manifest i ništa ne želim pa
ipak kažem neke stvari a načelno sam protiv manifesta, kao što sam,
uostalom, i protiv načela, decilitara kojima se mjeri moralna vrijednost
svake rečenice. Odveć lagodno: aproksimacija su izmislili impresionisti.
Pišem ovaj manifest da pokažem kako se istodobno mogu obavljati naj-~
proturječnije akcije u jednom jedinom svježem dalm; ja sam protiv\
akcije a za stalno proturječje, ali sam i za tvrdnju. Nisam ni za ni protiv
i ne želim nikome objašnjavati zašto mrzim zdrav razum.

* Manifest Dade 1918. prvi je manifest toga pokreta. Napisao ga je Tristan\11

Tzara i objavio te godine u broju 3. ziiriškog časopisa »Dada«. Tekst važan za po-l (
vijest dadizma je i La premiere aventure celeste de Monsieur Antipyrine što ga je
Tzara napisao 1916. No manifest iz 1918. je mnogo tipičniji i eksplicitnije iznosi
intencije. Jednake je važnosti i Manifest o slaboj i o gorkoj ljubavi, koji je tako- \\
đer napisao Tzara i koji je pročitan 12. prosinca 1920. u Parizu u Galeriji Povo-
lozky i objavljen potom u broju 4. časopisa »La vie des lettres«. U prijevodu tih
dvaju tekstova ·neizbježno se moralo žrtvovati neke igre riječima.
'
194 195

l
 DADA- to je riječ koja ideje vodi u lov; svaki se burž':'j osjeć.~ dra-
maturgom, izmišlja različite razgo':ore, a. m~đu!im da. b1 ~a n~~hov:"
mjesta postavio lica koja odgovaraJu kvahtetl nJegove mtehgenClJe, h-
činke na stolicama, traži uzroke ili ciljeve (slijedeći psihoanalitičku me-
todu koju prakticira) da bi dao.. uvjerlj}vost s':om. :z;apletu, J?.ri~i. k~ja
govori i definira se. Gledalac kOJl po~usava ob]~~rnt1 nek;t ':lJec Je ~­
trigant: (poznavati). Iz p~~ko~ o~lozena sklomsta za~rsemh !<-omp~­
kacija on upravlja vlastitlm mstmkt1ma. Iz toga se rađaJU nesrece brac-
nog života.
Objasniti: zabava crvenih trbuha s mlinovima praznih lubanja.
Dada ne znači ništa
Ako netko to smatra beskorisnim, ako netko neće gubiti vrijeme zbog
riječikoja ništa ne znači ... Prva misao što se vrti u ovim glavama bak-
teriološke je naravi ... utvrditi njezino etimološko, povijesno ili barem
psihološko podrijetlo. Iz novina saznajemo da crnci iz plemena Kru
rep svete krave nazivaju DADA. Kocka i majka u nekom kraju Italije
kaže se DADA. Drveni konj, dojkinja, dvostruka potvrdna čestica u rus-
kom i rumunjskom - DADA. Mudri novinari u svemu tome vide umjet-
nost za djecu, drugi opet pritvorice isusakojigovoridjeci, povratak su-
hom i bučnom, bučnom i jednoličnom primitivizmu. Nije moguće iz-
\.graditi senzibilitet na jednoj riječi. Svaki sistem teži dosadnom savršen-
ustvu, ustajaloj ideji zlatne baruštine, relativnom ljudskom proizvodu.
Umjetničko djelo ne mora biti ljepota sama po sebi, jer je ljepota mrtva;
ni veselo niti tužno, ni jasno ni nejasno, ne treba zabavljati niti maltre-
tirati pojedine ličnosti služeći njihove zbrke svetih aureola ili znoj trke
za lUkom kroz atmosfere. Umjetničko djelo nikad nije lijepo po dekretll, .
objektivno i za sve. Kritika je stoga beskorisna, postoji samo subjektivna
kritika, bez i najmanje općenitosti. Ima ih koji vjeruju da su otkril~
psihičku osnovu koja je zajednička svem čovječanstvu? Isusov tekst 1
Biblija svojim širokim i dobrohotnim krilima prekrivaju: govna, živo-
tinje, dane. Kako je moguće napraviti reda u kaosu beskonačnih i bez-
obli!Onih varijac~ja što jesu čovj.ek? ~a~~lo. »ljubi .?ližnjega v svoga<< j~
i himba. »SpoznaJ sama sebe<< pnhvatl]lVlJa Je utaplJa stoga sto u seb1
[
!~sadr:ži i zlobu. Nema milosti. Poslije pokolja ostaje nam još nada u pro-
čišćena čovječanstvo. Ja uvijek govorim o sebi, jer ne želim nikoga uvje-
ravati. Ja nemam prava druge povlačiti u svoju rijeku, ja nikoga ne
obvezujem na to da me slijedi. Svatko stvara svoju umjetnost na svoj
način, bilo poznavajući radost strelovitog uzdizanja prema zvjezdanim
počivalištima bilo radost silaska u rudnike gdje klijaju cvjetovi leševa
i plodnih grčeva. Stalaktiti: tražiti ih posvuda, u jaslama proširenim
bolom, očima bijelim poput anđeoskih zečeva.
1 Tako se rodila DADA, iz potrebe za neovisnošću, iz nepovjerenja pre- "
\ma zajedništvu. Oni koji su s nama neka zadrže svoju slobodu. Mi ne
priznajemo nikakve teorije. Dosta s kubističkim i futurističkim akade-
196
mijama, laboratorijima formalnih ideja. Zar umjetnost služi zgrtanju
novca i laskanju ljubaznim buržujima? Rime usklađuju svoj zvon s mo-
ll
netom, a muzikalnost klizi niz liniju trbuha viđenog iz profila. Sve grupe
umjetnika završile su u toj banci, premda su jahale na različitim repa-
ticama. Radi se o vratima otvorenim mogućnosti da se zavali u meke
jastuke i za dobar stol.
A mi ovdje spuštamo sidro u plodnu zemlju. Mi ovdje imamo pravo
to objaviti jer smo upoznali drhtanje i uzbunu. Fantazme pijane od
energije, mi zabadamo trozub u rastrešena meso. Prepuni smo prokli-
. n janja tropske bujnosti vrtoglave vegetacije: guma i kiša naš su znoj,
krvarimo i sažižemo žeđ.
Naša j e krv j ak a.
Kubizam se rodio iz jednostavnog načina da se iznova promotri pred-
met: Cezanne je slikao šalicu dvadeset centimetara ispod razine svojih
očiju, kubisti su je gledali iz višeg učinivši njezin oblik složenijim uz
pomoć okomitog presjeka što ga spretno postavljaju uz nju. (Ne zabo-
ravljam na stvaraoce, niti na velike razloge materije što su ih oni uči­
nili definitivnima.) Futurizam tu istu šalicu vidi u pokrenutom nizu
predmeta, kojemu zlobno dodaje poneku silnicu. To ne znači da djelo,
dobro ili loše, nije uvijek angažman intelektualnog kapitala.
Novi slikar stvara svijet kojemu su elementi sama njegova sredstva,
trijezno i definirano djelo, bez subjekta. Novi umjetnik prosvjeduje: višey'/
ne slika (simbolička i iluzionistička reprodukcija), već stvara izravno u 1
kamenu, drvu, željezu, kositru, mobilne organizme koje vedar vjetar ne-
posrednih senzacija može okretati u svim pravcima.
" Svako slikarsko ili plastično djelo je beskorisno; neka barem bude
čudovište koje će uplašiti robovske duhove a ne nešto slatkasta što će
služiti kao ukras blagovaonicama onih životinja u građanskom odijelu l•
koje tako dobro ilustriraju ovu tužnu bajku o čovječanstvu. Vr
Slika je umjetnost spajanja dviju linija za koje se geometrijski utvr-
dilo da su usporedne, umjetnost njihova spajanja na platnu, pred našim
očima, u zbilji koja nas prenosi u svijet drugih uvjeta i mogućnosti.
Taj svijet nije spocificiran ni definiran u djelu, on u svojim bezbrojnim
varijacijama pripada gledaocu. Za stvaraoca djelo je bez uzroka i bez
teorije. Red = nered; afinnacija = negacija: to su vrhovni bljeskovi
apsolutne umjetnosti. Umjetnosti apsolutne u čistoći kozmičkog i ure-
đenog kaosa, vječnog u loptastom trenutku bez trajanja, bez disanja,
bez svjetlosti i bez kontrole.
Neko staro djelo volim poradi njegove novine. Samo nas oprečnost
vezuje s prošlošću. Pisci koji poučavaju moralu i raspravljaju ili po-
praVlJaju psihoiošku osnovu, osim skrivene želje za zaradom imaju smi-
ješno poznavanje života koji su klasificirali, podijelili, kanalizirali. Oni
uporno hoće vidjeti kako kategorije plešu čim oni započnu udarati ritam.
Njihovi čitaoci se podsmjehuju i idu naprijed: s kojim ciljem? Postoji
književnost koja ne dopire do nezasitne mase. Djela stvaralaca nastala·
iz autentične autorove potrebe i isključivo u funkciji sebe samih. Svijest
jednog višeg egoizma u kojemu svaki drugi zakon gubi pravo.
Svaka se stranica mora otvoriti sa zanosom kako kroz ozbiljne mo-
tive, duboke i teške, kroz vrtlog i vrtoglavicu, novo i vječno, kroz pre-
197

moćnu verbalnu spontanost, entuzijazam načeli\, tako i kroz način tis-
kanja. To je poljuljani svijet koji bježi, vezan za praporce paklene lje-
stvice, a s druge strane su novi ljudi, surovi, koji jure na konju jecaji\.
·;:
:' , To je osakaćen svijet i književni nadriliječnici koji ga nastoje po-
boljšati. Kažem vam: nema početka i mi ne dršćemo, nismo sentimen-
talni. Poput bijesnog vjetra trgamo rublje oblaki\ i molitava i pripre-
mamo veliku priredbu propasti, požar, raspadanje. Pripremamo ukinuće
boli i zamjenjujemo suze sirenama protegnutim s jednog do drugog kon-
\ tinenta. Zastave intenzivne radosti udovice tuge otrova. DADA je pouka
\apstrakcije; i reklama i poslovi poetski su elementi.
Ja razaram ladice mozga i ladice društvenog ustroja; posvuda demo-
ralizirati i baciti ruku s neba u pakao, uprijeti pogled iz pakla u nebo,
ponovo uspostaviti plodno kolo univerzalnog kruga u zbiljskim moćima
i u individualnoj mašti.
Filozofija, to je pitanje: s koje strane valja početi gledati život, boga,
ideju i sve drugo. Sve što se vidi lažno je. Ne vjerujem da je relativni
rezultat važniji od izbora između kolača i trešanja na kraju ručka. Na- '
čin da se hitno vidi drugu stranu neke stvari da bi se indirektno namet-
nulo vlastito mišljenje naziva se dijalektikom, to jest trgovanje duhom
i! prženih krumpira uz koje se pleše ples metode.
Kad vičem:
IDEAL IDEAL IDEAL
spoznaja, spoznaja, spoznaja,
bumbum, bumbum, bumbum,
dostatnom preciznošću registriram napredak, zakon, moral· i sva
d~g~ lije~~ svojstva ? kojima su t~like _Pametne osobe raspravljale u
tolikim knJigam_a da bi, na koncu, pnznah kako je svatko, na isti način,
samo plesao u ntmu vlastitog osobnog bumbum i da je savršeno u pravu
s aspekta toga bumbum: zadovoljenje bolesne znatiželje, privatno zvono
za neobjašnjive nužnosti; kupaonica; novčana poteškoća; želudac s re-
perkusijama na život; autoritet mističnog štapića što se oblikovao u
grupi sablasnog orkestra nijemih gudača zamašćenih filterima na osnovi
životinjskog amonijaka. S plavim lornjetom anđela oni su za bagatelu
jednoglasnog priznanja pokopali unutrašnji duševni život.
Ako su svi u pravu i ako su sve pilule Pink pilule pokušajmo ne
biti u pravu. Općenito se misli da se može racionalno, .;.išljenjem obja-
~
.it~ ono št? se piš<:. Sve i<: to :elativ'!lo. ~isao je lijepa stvar za filozofiju,
I Je relativna. Psihoanahza Je pogibelJna bolest, ona uspavljuje čovje­
l, ove protuzbiljske tendencije i buržoaziju čini sustavom. Nema konačne
listine. Dijalektika je zabavan stroj koji nas je na prilično banalan način
doveo do mišljenja do kojih bismo bili u svakom slučaju došli. Ima li
onih koji vjeruju, istančanošću logike, da su dokazali istinitost svojih
mišljenja? Logika koju prisiljavaju osjetila organska je bolest. Tom ele-
mentu filozofi vole dodati moć zapažanja. No upravo je to divno svoj-
stvo duha dokaz njegove nemoći. Razmatramo, promatramo s jednog ili
s više stajališta i odabiremo određeno stajalište između milijuna drugih
koji jednako tako postoje. I iskustvo je posljedica slučaja i individual-
nih sposobnosti.
198
Znanost mi se gadi od trenutka kad je postala spekulativni sustav all
i~gubila je svoj značaj korisnosti koji je, premda beskoristan, ipak indi-
VIdualan. Mrzim pretilu objektivnost i sklad, tu znanost koja sve vidi
u redu: nastavite, momci, ljudski rode . . . Znanost nam kaže da smo
služitelji prirode: Sve je red, samo vi vodite ljubav i razbijajte glave;
samo dalje, momci, ljudi, ljubazni građani, neoskvrnuti novinari ... Ja L
sam protiv sistemi\: jedini još prihvatljivi sistem jest sistem da nema JI
sistema. Dovršiti se, usavršiti se u našoj malenkosti dotle da napunimo
posudu našeg J a, hrabrost da se borimo za i protiv misli, misterij kruha,
iznenadno oslobađanje jedne paklene elise prema jeftinom raju.
Dadaistička spontanost
·· Ja nazivam ravnodušnošću način življenja u kojem svatko čuva vla-
stite uvjete svejedno poštujući druge individualnosti, osim u slučaju
obrane; twostep koji postaje nacionalna himna, skladišta starudije, be-
žični telefon koji emitira Bachove fuge, svijetleće reklame, oglasi za
javne kuće, organ koji raspačava karanfile za dragog Boga i sve to za-
jedno i stvarno zamijenjeno za fotografiju i za jednostrani katekizam.
Aktivna jednostavnost.
Nemogućnost da se razabere između stupnjeva jasnoće: lizati polu-
mrak i plutati u velikim ustima punim meda i izlučevina. Mjerena na
ljestvici Vječnoga, svaka je akcija uzaludna (ako dopuštamo da se smisao
upusti u pustolovinu rezultat koje će biti beskonačno groteskan, što je
uostalom, također važno za spoznavanje ljudske nemoći). No ako je
život loša farsa bez kraja i rađanja na početku, budući da mi vjerujemo
kako iz njega izlazimo poput opranih krizantema, proglašavamo umjet- ~
nost jedinom osnovom sporazumijevanja. Nije važno što joj mi, vitezovi ll
duha, stoljećima posvećujemo naše mrmorenje. Umjetnost nikoga ne
ojađuje i oni koji se znaju zanimati za nju dobit će, s milovanjem, lijepu
priliku da napuče zemlju svoje konverzacije. Umjetnost je privatna stvar l·t
i umjetnik se njome bavi za sebe sama; razumljivo djelo je novinarski
proizvod. I u ovom trenutku mi se sviđa toj grdobi dodati uljene boje:
tubu od metalne folije koja, kad ju se pritisne, automatski istiskuje
mržnju, podlost, prostotu. Umjetnik, pjesnik, cijeni otrov mase kon-
denzirane u poslovođi u toj industriji. On je sretan što je vrijeđan: to
je poput dokaza o njegovoj dosljednosti. Autor, umjetnik koga hvale
novine, konstatira razumljivost svog djela: bijedna podstava ogrtača
namijenjenog javnoj koristi; dronjak koji pokriva brutalnost, mokraća
što surađuje u toplini životinje koja se gnijezdi na svojim niskim instin-
ktima, mlohavo i bezokusno meso koje se razmnaža uz pomoć tipograf-
skih mikroba. Okrutno smo govorili o našoj sklonosti suzama. Svak'-
izbijanje te vrste nije ništa drugo doli sirupast proljev. Ohrabrivati takvu
umjetnost znači probavljati je. Potrebna su nam snažna, izravna, pre-\'
cizna i više no ikad nerazumljiva djela. Logika je komplikacija. Logika l
je uvijek lažna. Ona niti pojmova, riječi, u njihovu vanjskom obliku,
vodi prema zaključcima centara iluzije. Njezini okovi ubijaju, oni su
poput kakva divovskog čudovišta s bezbroj pipaca koji guši samostal-
l
199
 nost. Vezana za logiku, umjetnost bi živjela u incestu, gutajući, proždi-
rući vlastiti rep, vlastito tijelo, pareći se sama sa sobom, a temperament
bi postao mora namazana katranom protestantizma, spomenik, splet
sivih i teških crijeva.
No hitrina, entuzijazam i sama radost nepravde, te male istine što
je nevino prakticiramo i koja nas čini lijepima (mi smo nježni, naši su
prsti nespretni i sklize poput grana ove gotovo tekuće biljke koja se
svuda uvlači) obilježavaju našu dušu, kažu cinici. A i to je jedno staja-
lište, ali svi cvjetovi, srećom, nisu sveti, a ono što je u nama božansko
\ jest početak antihumane akcije. Tu se radi o papirnatom cvijetu za zapu-
čak gospode koja posjećuju ples života pod maskama, kuhinju ljupkosti,
s okretnim ili debelim sestričnama. Ti ljudi trguju onim što smo mi od-
bacili. Proturječnost i jedinstvo polarnih zvijezda u jednom jedinom
mlazu mogu biti istina samo ako netko izrekne tu banalnost, dodatak
libidinoznom i zaudarajućem moralu. Moral kržlja, kao i sve pošasti
([azuma. Nadzor morala i logike nametnuo nam je neosjetljivost pred
"/Eolicijskim agentima, uzrokom našeg ropstva, smrdljivim štakorima
kojih je buržoaziji prepun želudac i koji su zagadili jedine prolaze u
bistrom i prozirnom kristalu što su još bili otvoreni za umjetnike.
Svaki čoyjek"'m?~a vikati. Valja o_ba:riti velik, raz?ran, negativan po-
sao: Pomest~, ocrst.rtL Uglađenost _po]e~~nca potyrđuje se poslije stanja
ludila, agresivnog 1 potpunog ludrla SVIJeta povJerenog rukama bandita
koji se muče i uništavaju stoljeća. Bez cilja i bez planova, bez organi-
zacije: neukrotivo ludilo, rastakanje. Snažni će preživjeti zahvaljujući
~V?~ snaž"!-om gl~su, Jer oni su. snažni u obrani. Spretnost udova i osje-
caJa plamti na nJihovim bokovima u obliku prizme.
Moral je odredio milostinju i milosrđe, dvije kugle loja narasle poput
slonova, poput planeta i koje se još uvijek smatraju vrijednima. Ali do-
brota nema veze s njima. Dobrota je lucidna, jasna i odlučna, nemilo-
\ srdna p~err:a kompromisu i politici. Moralnost je kao infuzija čokolade
? vene ljud;: ?;:u. stvar ne nameće ~adnaravna sila, već trust trgovaca ide-
l Jama, sveucrhsmh nakupaca. Sentrmentalnost: vidjevši grupu ljudi koji
s~ svađaj~ i ~osađuju: oni su izmislili kalendar i lijek mudrosti. Stavlja-
nje~ n~lJep_mca zap~::>cela je bitka fi~ozofa (merkantilizam, bilanca, cjepi-
l dlacne 1 bijedne mJere) 1 po drugi put se shvatilo da je milosrdnost
osjećaj, kao proljev u usporedbi s gađenjem koje šteti zdravlju, gnusna
ruga kuk!lvica s ci~jem kompromitiranja sunca.
(l Proklam1ram opoziciju svih kozmičkih sposobnosti protiv tog kapav-
.smrdljiv?g s.unca ~to iza~l<? ra~ionic~.
je iz \iloz_ofske misli i objav-
UJem nemilosrdnu brtku u koJOJ se valJa sluzrtr svrm sredstvima dada-
•' ičkog gađenja.
Dadaističko gađenje
Svaki oblik gađenja koje može postati negacija obitelji je Dada; ša-
kački prosvjed ~vak<;>g bića koje teži ~akvoj rušilačk~j djelatnosti je
Dada~ p~znavanJe svih do danas poznatih sredstava koje odbacuje sek-
sua_lm strd odveć l~~odnog kompromisa i pristojnosti, je Dada; ukinuće
logrke, ples nemocmh stvaralaštva je Dada; ukinuće svake hijerarhije
200
i svake društvene jednadžbe vrijednosti uspostavljene između robova
koji su među nama robovima je Dada; svaki predmet, svi predmeti,
osjećaji i nejasnoće, pojave i precizan sudar paralelnih linija borbena
su sredstva Dade; ukinuće sjećanja: Dada; ukinuće arheologije: Dada;
ukinuće proroka: Dada; ukinuće budućnosti: Dada; slijepa vjera u sva-
kog boga koji je izravni proizvod spontanosti: Dada; elegantan skok
bez predrasuda od jednog sklada do jedne druge sfere; putanja riječi
bačene poput diska, prodoran krik; poštivanje svake individuamosti u
trenutačnom ludilu svakog njihova osjećaja, ozbiljnog ili plašljivog, stid-
ljivog ili žarkog, snažnog; odlučnog, entuzijastičkog; osloboditi vlastitu
crkvu svake beskorisne i teške sporedne stvari; ispljunuti kao svijetleći
vodoskok neprijatnu ili ljubaznu misao, ili pak, uživajući u tome, maziti
je s istim intenzitetom, što je isto, u grmu čistom od insekata za ple-
menitu krv pozlaćenu tijelima arhanđela i svojom dušom. Sloboda:;
DADA DADA DADA urlikanje navoranih boja, susret svih protivnosti
i svih opreka, svak~ groteskne pobude, svake nedosljednosti: žiVOTl
Tristan Tzara
Manifest o slaboj i o gorkoj ljubavi
I
preambula = sardanapal
jedan = kovčeg
žena = žene
hlače = voda
sebe = brk
2 = tri
štap = možda
poslije = dešifrirati
iritantan = smaragd
trs = vijci
listopad = periskop
živac =
ili sve to u bilo kakvom mirišljavom, plinovitom, provizornom ili
definitivnom pakovanju, izvučenom na sreću, u kojem će biti živo.
Na taj je način vrhu budnog duha clergymana postavljenog na sva-
kom uglu ulice, životinjske ili biljne, zamislive ili organske, sve slično
onome što je neslično. čak i ako nisam to vjerovao, to je istina od tre-
nutka kad sam to napisao na papir, jer se radi o laži koju sam FIKSI-
RAO kao leptira na svom šeširu.
Laž kruži - pozdravlja gospodina Oportunizma i gospodina Lagodu.
Ja je zaustavljam i postaje istina. . .
I tako Dada preuzima dužnost policije na biciklu i morala u sredim.
U stanovitom trenutku cijeli svijet je čitav s glavom i tijelom. Po-
noviti ovu rečenicu trideset puta. Držim da sam prilično simpatičan.
Tristan Tzara
201
 Govori se o - uvijek bliskoj - smrti umjetnosti. Ovdje se, međutim,
II želi umjetnost koja će biti više umjetnost. Higijena postaje čistoća,
bože moj, bože moj. . .
Manifest je objava cijelom svijetu u kojoj se samo želi otkriti sred- Više ne treba vjerovati riječima? Otkad već one IzražavaJU suprotno
r' stvo da se smjestaizliječi politički, astronomski, umjetnički, parlamen-
tarni, poljoprivredni i književni sifilis. On može biti sladak ili priprost,
od onoga što organ koji ih izgovara misli i hoće?
Velika tajna sva je u slijedećem:
uvijek je u pravu, snažan je, jak i logičan. MISAO SE OBLIKUJE U USTIMA!
U pogledu logike nalazim da sam prilično simpatičan. Još uvijek nalazim da sam simpatičan.
Tristan Tzara
Tristan Tzara
Neki veliki kanadski filozof je rekao: I misaonje i prošloje vrlo su
Ponos je zvijezda koja zijeva i prodire kroz oči i usta. Oslanja se i simpatični.
udubljuje se, na njezinim grudima piše: crknut ćeš. To je njezin jedini
lijek. Tko još može vjerovati u lijekove? Ja više volim pjesnika koji je
poput prdca u parnom stroju. Nježan je, ali ne plače; čist i polupeder, v
pluta. Uostalom, ne zanimaju me ni jedan ni drugi. Uopće nije nužno da
prvi bude Nijemac a drugi španjolac. Daleko je od nas ideja da ćemo Jedan prijatelj, koji mi je odveć prijatelj a da ne bi bio vrlo inteli-
otkriti teoriju vjerojatnosti rasa i usavršenu zbirku poslanica gorčine. gentan, neki dan mi je rekao:

trgnuti se
III NIJE. NišTA DOLI
hiromant
Svatko je od nas poc1mo pogrešaka, no najveća je pogreška što je dobardan
pisao pjesme. Rječitost ima samo jednu svrhu postojanja: pomlađenje I KOJI
i postojanost biblijskili predaja. Brbljanje potiče uprava pošta koja se, NACIN NA KOJI SE KAžE
avaj, usavršava; ohrabruju ga duhanski monopol, željezničke kompanije, dobarvečer
bolnice, pogrebna poduzeća i tvornice tekstila. Brbljanje potiče obitelj- OVISI O DATOM OBLIKU
ska kultura. Brbljanje potiče papin novac. Svaka kapljica sline koja
padne u konverzaciji promeće se u zlato. Budući da narodi uvijek imaju vlastitoj potočnici
potrebu za nekim božanstvom koje će očuvati tri bitna zakona, koji su
božji zakoni, to jest jesti, voditi ljubav, isprazniti želudac, a budući da vlastitoj kosi
su kraljevi na putu a drugi su zakoni odveć kruti, jedino što danas nešto
znači jest brbljanje. Forma u kojoj se ono najčešće pojavljuje jest Ja sam mu odgovorio:
DADA. glupane
Ima ljudi, novinara, odvjetnika, ljubitelja, filozofa, koji smatraju da
su i druge forme, poslovi, brakovi, posjete, ratovi, razni kongresi, ano- U PRAVU SI JER
ninma društva, politika, nesreće, plesovi, ekonomske krize, živčane krize,
prinče
varijacije DADE.
Budući da nisam imperijalist, ne dijelim takvo mišljenje. Ja mislim protivno
da je Dada božanstvo drugog reda koje vrlo prirodno valja postaviti uz
bok drugim oblicima novog mehanizma provizornih religija. JA SAM UVJEREN U
tartar
Je li prirodnost prirodna ili je Dada?
naravno
i Nalazim da sam vrlo simpatičan. MI NEMAMO
l' Tristan Tzara oklijevamo
pravo. Ja se zovem
rv
DRUGI.
Je li poezija potrebna? Ja znam da su oni što najjače viču protiv
nje oni koji joj i ne znajući žele i pripremaju utješno savršenstvo. Oni želja da upoznam
to nazivaju budućom higijenom.
203
202
 Bud';'ći_ da je_ r:'zličitos! z~bavna, ova partija golfa pruža iluziju o VIII
»stanovitOJ« dubmr. Ja postuJem sve konvencije: ukinuti ih značilo bi
stvoriti druge, što bi kompliciralo naš život na odvratan način. Više se DA NAPišETE DADAISTičKU PJESMU
ne bi znal~ što ~~ c~ic ~ što nije:. da li voljeti dje~:' iz yrvog ili iz drugog
b.~aka. Tucak prstolJa cesto nas Je doveo u neobrcne 1 nespokojne situa- Uzmite novine,
CIJe. NERED veze, NERED pojmova i svih kratkih tropskili pljuskova Uzmite škare
DEMORALIZACIJE, DEZORGANIZACIJE, DESTRUKCIJE KARAMBO- Odaberite u novinama članak koji je dugačak koliko
~-A,_ os!guran~ s':' i OI';e od groma i priznata im je javna kori~nost. Postoji je dugačka vaša pjesma koju želite napisati.
CinJemca koJa Je vec vrlo dobro poznata: dadaiste se danas može naći Izrežite članak.
samo u francuskoj akademiji. A usprkos tome još uvijek nalazim da Potom pažljivo izrežite svaku pojedinu riječ članka
sam prilično simpatičan. i sve riječi stavite u vrećicu.
Tristan Tzara Nježno protresite.
Izvlačite riječ za riječju, raspoređujući ih
redom kako ih izvlačite.
VI Pažljivo ih prepišite.
-Pjesma će biti nalik na vas.
_I,zgleda da je to istina: logičnije, vrlo logično, odveć logično manje I tako ste postali pisac neizmjerno originalan i obdaren očaravajućim
logrcno, malo logično, uistinu logično, prilično logično. ' senzibilitetom, premda, naravno, nerazumljivim za prost svijet.
činjenica.

Pozovite u pamet biće koje najviše volite. IX

- činjenica.
Ima ljudi koji objašnjavaju zašto ima drugih koji uče. Uklonite
Kažite mi broj i kazat ću vam igru. jedne i druge i ostat će samo Dada.
Umačete pero u crnu tekućinu s očitim namjerama - pod trbuhom
mozgića u cvatu vi gajite samo svoju autobiografiju.
VII Biografija je odijelo uglednog velikog ili snažnog čovjeka. A sad evo
vas, čovjeka običnog poput svih drugih, pošto ste umočili pero u tintu
A yriori!. t~ jest z~tvorenili očiju. pada na prvo ll';jesto i iznad svega punog
stadv!Ja akCIJU. SumnJu. DADA sumnJa u sve. Dada Je sve. Ne vjerujte PRETENZIJA
Da r. što se očituje u različitim i nepredvidivim oblicima, prianjaju uza sve
oblike djelatnosti, stanja duha i mimike; evo vas puna
Antidadaizam je bolest: autokleptomanija normalno stanje čovjeka
jest DADA. ' AMBICIJA
da se održite na brojčaniku života, na mjestu do kojeg ste stigli u
No pravi dadaisti su protiv DADE. tom trenutku; da pođete dalje putem uspona, iluzornog i smiješenog,
prema apoteozi koja postoji samo u vašoj neurasteniji; evo vas puna
Autokleptoman. PONOSA
većeg, snažnijeg, dubljeg od svili ostalih.
Onaj koji, ne misleći na svoj interes niti na svoju volju krade neke Draga subraća: velik čovjek, mali čovjek, snažan, slab, dubok, po·
el_e~ente. ~~astite ind~vi?ualnosti, taj je kleptoman. On okrad~ sebe sama. vršan.
č~'!l ~a rsceznu znacaJke po kojima se izdvajao iz zajednice. Buržuji eto zašto ćete svi crknuti,
she~ Jed~-~rugome, posve su j_ednaki. Ne sliče jedan na drugog. A onda a vi ćete crknuti, kunem vam se.
su 1~ nauc~h d_a kr:>du, krađ~ Je postala funkcija - najlagodnije i naj- Veliki misterij je tajna, ali je neke osobe poznaju. No nitko nikad
manJe pogrbelJno Je okradatr sebe sama. Oni su vrlo siromašni. Siro- neće reći što je Dada. Da bih vas još jednom zabavio samo ću vam reći
ma.šni su pr<;>t!v Dade. :t:Jjihovi mozgovi imaju mnogo posla. Nikad se nešto kao: ·
n_ece o~lo_bod!tl tol!,a·. Om rad~, srde, s~, varaju se, okradaju se. Vrlo su Dada je diktatura duha, ili
srromasm. Srromasm rade. Srromasm su protiv DADE. Tko je protiv Dada je diktatura jezika,
Dade - sa ~om je, rekao je neki ugledan čovjek, ali je na mjestu ili
umr:o. Po_kopal~ s~ ga kao prav<;>g ?adaista. Anno domini Dada. Nemajte Dada je smrt duha, .
povJerenJa 1 Sjetrte se ovog primJera. što će se svidjeti mnogim mojim prijateljima. Prijateljima.
204 205
 X Dada ima 391 stav i različite boje ovisno o spolu predsjednika.

Svakako da se poslije Gambette, rata, Paname i slučaja Steinheil,

inteligenciju nalazi na cesti. Inteligentan čovjek postao je posve - nor-
Ona se transformira, tvrdi i govori suprotno u istom trenutku - bez
važnosti - viče i lovi na udicu.
Dada je kamenolom koji se hitro i koristoljubiv? transf?~ira. Dada (
v
1
malan tip. Ono što nam nedostaje, što je zanimljivo, što je rijetko jer je protiv budućnosti. Dada je mrtva. Dada Je 1d10tska. ZIVJela Dada.
ima anomalije dragocjenog bića, svježinu i slobodu velikih anti-ljudi, Dada nije literarna škola urla
to je Tristan Tzara
IDIOT
Dada svim snagama radi na instauraciji idiota na svakom mjestu.
Ali savjesno. A i on sam svakim danom sve više nastoji to postati. XIV
Dada je strašna: ne raznježuju je porazi inteligencije. Dada je popri-
lično podla, no podla poput bijesna psa, ne priznaje ni metode niti Našminkati život u dalekozoru - obasut milovanjima - zbirka
uvjerljive ekscese. Odsutnost podvezica koja je prisiljava da se siste- leptira - to je život sobarica života.
matski priginje podsjeća nas na glasovitu odsutnost sistema, koje od- Leći na britvu i na buhe u ljubavi - putovati kao J;>aroTI?-etar -
sutnosti nikad nije bilo. Lažnu je vijest proširila neka pralja na dnu pišati kao naboj - promašivati, biti idiot, tuširati se svetim mmutapa
stranice, a ta je stranica bila odnešena u neku barbarsku zemlju gdje - biti potučen, biti uvijek posljednji - vika_ti suprotno ~d onog sto
kolibiriji čine od ljudi sendvič srdačne prirode. Tu ini je priču ispričao drugi kaže - biti redakcijski ured i kupaomca B?g~. koJI se .svakog
urar koji je u ruci držao poslušnu frulu za koju je on govorio, prisje- dana kupa u nama u društvu s čuvarom plaže - to Je Zivot dadatS~a.
ćajući se karakteristika vrućih zemalja, da je flegmatična i da se po· Biti inteligentan - poštivati sve - ~mrijeti n~. boj_noiJ?- polJ';! -:-
svuda zavlači. potpisati Pozajmicu - gl_asati ~':' nekog T1pa -:- J??Stiva~I !?nrodu I sli-
karstvo - urlati na mamfestaCIJe Dade - to Je ZIVOt ljudi.
XI
xv
Dada je pas, kompas, abdominalna glina, ni novo niti gola Japanka,
plinomjer osjećaja u kuglama. Dada je brutalna i ne provodi propa- Dada nije doktrina koju valja pra~ti7ir~ti, o~~ ~e do~trina _za laganje!
gandu. Dada je jedna količina života u prozirnoj i rotirajućoj trans- posao koji je un~san. D":d~ ~e :;;aduz_uJe 1 ne z1y1 na JaSt';ICima. J?<?bn
formaciji bez napora. Bog je stvorio un1verzalm Jezik 1 radi toga ~a. mtko ne uzima o.z~ilJ~O:
Jedan jezik je utopija. Bog si može ?opustiti da ne bude ysp)esan. 1
Dada. Radi toga kritičari kažu: Dada Je luksuz, Dada. ~e IJ?-r~JeSti. I Bog
XII je luksuz ili se mrijesti. Tko je u pravu: Bog, Dada, Ih kritika?
- Udaljili ste se od predmeta ... - kaže mi neki ljubazni čitatelj.
Gospodo gospođe kupite uđite kupite i nemojte čitati vidjet ćete - Nikako. Ja sam samo htio doći do slijedećeg zaključka: Potpisujte
onog što u rukama ima ključ nijagare čovjeka koji šepesa u zoološkom Dadu, jedinu pozajmicu koja ne donosi nikakve dobiti.
vrtu hemisfere u jednom kovčegu nos zatvoren u kineski lampion vidjet
ćete vidjet ćete vidjet ćete trbušni ples u Saloonu u Massachussettsu
onoga što zabada čavle i automobilsku gumu koja se ispUhuje svilene XVI
čarape· gospođice atlantide kovčeg što šest puta obilazi svijet da bi našao
gospodina adresanta i njegovu vjerenicu njezina brata šogoricu naći urlam urlam urlam urlam urlam urlam urlam
ćete adresu drvodjelca sat za žabe krastače živac nož za rezanje papira urlam urlam urlam udam urlam udam urlam
imat ćete adresu najmanje pribadače za ženski spol i onog tipa koji urlam udam urlam urlam urlam udam urlam
kralja Grčke snabdijeva opscenim fotografijama kao i adresu Action urlam urlam urlam urlam udam urlam urlam
frangaise. urlam urlam urlam urlam udam urlam urlam
l' urlam urlam urlam urlam udam urlam urlam
urlam udam urlam urlam urlam urlam urlam
XIII udam urlam urlam urlam udam urlam urlam
urlam urlam udam urlam udam udam urlam
Dada je u djevičanskom mikrobu urlam urlam udam udam udam urlam tirlam
Dada je protiv skupoće urlam udam urlam urlan1 urlam udam udam
Dada udam urlam udam udam urlam urlam urlam
anonimno društvo za izvoz ideja
207
206
 urlam urlam urlam urlam urlam urlam urlam NADREALIZAM''
urlam urlam urlam urlam urlam urlaln udam
urlam urlam urlam urlam udam urlam urlam
urlam urlam urlam udam udam urlam urlam
urlam urlam urlam urlam urlam udam urlam
udam udam udam udam udam urlam urlam
udam urlmn urlam udam urlam udam urlam
udam udam udam urlam udam udam urlam
udam urlam urlam udam udam udam urlam
I opet nalazim da sam zaista simpatičan
Tristan Tzara Prvi manifest nadrealizma
Tolika je vjera u život, u ono što je u životu najnestalnije, u zbiljski
život, naravno, da se na kraju ta vjera gubi. čovjek, taj nepopravljivi
sanjar, iz dana u dan sve nezadovoljniji svojom sudbinom, s mukom se
snalazi među predmetima kojima mora služiti, a koje mu je podarila
njegova ravnodušnost, ili napor, gotovo uvijek napor jer je pristao da
radi, ili barem nije odbio da izaziva sudbinu, ono što on naziva svojom
sudbinom. Sad je postao vrlo skroman: zna s kojim je ženama bio,
u kakve se uzaludne pustolovine upuštao; njegovo bogatstvo ili siroma-
štvo ništa mu ne znače - u tom pogledu još je tek rođeno dijete, a što
se tiče potvrde moralne savjesti, mislim da lako prelazi preko toga. Ako
je sačuvao imalo jasnoće može se samo okrenuti svom djetinjstvu koje
mu se usprkos teškom i mučnom nadzoru odgojitelja ne čini ništa manje
čarobnim. Tu mu odsutnost svake poznate stege pruža perspektivu ne-
koliko istodobnih života. Drži se za tu iluziju i više ne želi upoznati
drugo doli trenutnu, krajnju lakoću u svemu. Jutrom djeca s radošću
započinju dan. Sve je nadomak, izvanredni su i najgori materijalni
uvjeti. šume su bijele ili crne, nitko više neće spavati.
No jasno je da se ne može ići tako daleko. Ne radi se samo o uda-
ljenosti. Prijetnje se gomilaju, popuštamo, ostavljamo dio prostora koji
valja osvojiti. Toj mašti koja nije prihvaćala granice dopušteno je izra-
ziti se samo po zakonima samovoljne korisnosti; no ona nije u stanju
prihvatiti tu manje vrijednu ulogu i, uglavnom oko dvadesete godine,
radije čovjeka prepušta njegovoj sudbini bez svjetlosti. Ako kasnije i
pokuša, na ovaj ili onaj način, ponovno naći sebe, osjetivši da malo po
malo gubi svaki razlog za življenje, a budući nesposoban da se vine na
visinu tako izuzetne situacije kakva je ljabav, nikada neće u tome
uspjeti: on odsad pripada prijekoj praktičnoj nužnosti koja ne podnosi
da je previdimo. Svakoj njegovoj gesti nedostajat će zamaha, svakoj nje-
govoj misli širine. Od svega što mu se događa ili mu se može dogoditi
on može predočiti samo ono što taj događaj povezuje s mnogim sličnim
događajima u kojima nije sudjelovao, s propuštenim događajima. On
će, uvjeren sam, o njemu suditi na temelju jednog od onih događaja

* Prvi m~nifest nadrealizma Andre Bretona) glavni dokume_nt pokreta, ob-~ (

jav!jen je ~1; ~i manifest nadrealizmaQ29JJ.I Prolegomene za Treći manifest l
nadrealizma ~vo je cjeloviti ~rijevod ~anifesta.

208 14 Umjetničke avangarde XX st. 209

kojega su posljedice uvjerljivije od ostalih, I nipošto neće u njemu
vidjeti svoj spas ..
Draga mašto, u tebi ponajviše volim to što ne praštaš.
Još me samo riječ sloboda uznosi. Vjerujem da je sposobna bes-
krajno podržavati stari ljudski fanatizam. Ona nedvojbeno odgovara
mojoj jedinoj opravdanoj težnji. Od toliko naslijeđena zla ipak valja
priznati da nam je ostavljena najveća sloboda duha. Na nama je da je
ne zloupotrijebimo. Sputati maštu, čak i kad se radi o onomu što se
obično naziva srećom, isto je što i lišiti se one najviše pravde što je
duboko u nama. Samo maštom mogu dokučiti ono »Što može biti« i to
mi dostaje da načas odagnam strašno prokletstvo, dostaje mi da joj se
prepustim bez straha da ću se prevariti (kao da je moguće još više se
prevariti). Gdje počinje biti opasno i gdje prestaje sigurnost duha? Nije
li mogućnost da griješi, duhu prilika za dobro?
Ostaje ludilo, »ludilo za ludnicu«, kako je to lijepo rečeno. To ili
drugo ... Poznato je da su luđaci zatvoreni zbog malog broja zakonom
kažnjivih postupaka i da, bez tih postupaka njihova sloboda (ono što
se vidi od njihove slobode) ne bi došla u pitanje. Da su oni donekle
žrtve svoje mašte, to sam spreman priznati u smislu da ih ona navodi
na nepoštivanje stanovitih pravila izvan kojih se vrsta osjeća ugroženom,
a to svatko mora znati. Ali duboka ravnodušnost što je pokazuju prema
našoj kritici o njima, primjerice prema različitim kaznama koje im
namećemo, dopušta pretpostavku da oni nalaze veliku utjehu u svojoj
mašti, da toliko uživaju u svom zanosu a da bi podnijeli da ona vrijedi
samo za njih. Halucinacije, iluzije itd. doista su izvori neprocjenjive
radosti. · nasuprot divanu okrugli stol, između dva prozora toaletni stolić i agle:
Najumjerenija čulnost nalazi u tome svoj udio i znam da bih mnoge
večeri milovao nježnu ruku koja se na posljednjim stranicama Taineove
Intelligence prepušta čudnim prijestupima. Posvetio bih život izazivanju
povjerljivosti luđaka. To su krajnje pošteni ljudi čija se nevinost može
samo s mojom usporediti. Cristoforo Colombo je morao s luđacima poći
u otkrivanje Amerike. I pogledajte kako se to ludilo otjelovilo i kako
traje.
Strah od ludila neće nas prisiliti da zastavu mašte spustimo na pola
stijega. Nakon kritike materijalističkog stava nužno valja pristupiti kri-
tici realističkog stava. Ovaj prvi, koji je, uostalom, poetičniji od poto-
njeg, pridaje čovjeku nedvojbeno čudovišni ponos, ali ne i novi, konačni
pad. U fome treba prije svega vidjeti zgodnu reakciju na neke smiješne
tendencije spiritualizma. Uostalom, on nije nespojiv sa stanovitom uz-
višenošću misli. Naprotiv, realistički stav, nadahnut pozitivizmom od
sv. Tome do Anatola Francea, čini mi se protivnim svakom intelektual-
nom i moralnom zanosu. Grozim ga se, jer je sačinjen od osrednjosti,
mržnje i politike taštine. Taj stav rađa danas te smiješne knjige, uvred-
ljive studije. Neprestano jača u novinama i ugrožava znanost i umjet-
nost, nastojeći ugoditi javnom mnijenju i njegovim najnižim sklono-
stima: tako se jasnoća svodi na glupost, na život pasa.
210
Radi toga strada djelatnost najboljih duhova: i njima se kao i osta-
lima nameće zakori manjeg otpora. Smiješna posljedica takvog stanja
u književnosti je, primjerice, obilje romana. Svatko prilaže svoja mala
»zapažanja«.
Iz potrebe za pročišćenjem Paul Valery je nedavno predložio da se
sabere antologija što većeg broja početaka romana, od čije gluposti
mnogo očekuje. U njoj bi se našli najčuveniji pisci. Ta zamisao još
uvijek služi na čast Paulu Va!eryju koji me je jednom kad se govorilo
o romanu uvjeravao da on nikada ne bi napisao: >>Markiza je izašla
u pet sati.« Je li održao riječ?
Ako se stil čiste i jednostavne informacije, za koji nam gore nave-
dena rečenica služi kao primjer, sreće samo u romanima, valja priznati
da ambicije pisaca ne idu odviše daleko. Slučajna, nepotrebno potanka
narav svake njihove bilješke navodi me na pomisao da se oni zabavljaju
na moj račun. Ne pošteđuju me nikakva oklijevanja u pogledu junaka:
hoće li biti plav? kako će se zvati? hoćemo li ga posjetiti na ljeto?
Toliko pitanja riješenih jednom zauvijek, srećom; ostavljeno mi je samo
pravo da sklopim knjigu odmah nakon prve stranice (no, poradi toga
sebe neću prekoravati). ·
A opisi? Ništa se ne može usporediti s njihovom ništavnošću; to je
samo nizanje kataloških slika, pisac ih reda kako mu drago, koristi pri-
liku da mi podvali svoje razglednice, nastoji pridobiti moju suglasnost
u općim mjestima:
»Sobica u koju su uveli mladića bila je obložena žutim papirom; na
prozorima geraniji i muslinski zastori; sunce na zalasku obasjavalo je
prostoriju oštrom svjetlošću. U sobi nije bilo ničeg osobitog. Pokućstvo
od žutog drveta bilo je vrlo staro. Divan s velikim zabačenim naslonom
dalo, nekoliko stolica uza zidove, dvije tri bezvrijedne gravire koje su
prikazivale njemačke gospođice s pticama u ruci - to je bio namje-
štaj .« 240
Da se duh može, makar i privremeno prilagoditi tim motivima, to
nisam raspoložen prihvatiti. Netko će tvrditi da je taj opis opravdan
i da u tom dijelu knjige pisac ima razloga da mi dosađuje. No on time
samo gubi vrijeme: ja mu neću ući u tu sobu. Lijenost ili umor drugih
mene ne zadržavaju.
O slijedu života imam odveć nestalno mišljenje da bih s najboljim
trenucima uspoređivao trenutke depresije ili slabosti. Hoću šutnju kad
se više ne osjeća. Shvatite da ne spočitavam nedostatak originalnosti
radi nedostatka originalnosti. Samo kažem da ne držim do ništavnih
trenutaka svoga života, kažem da je nedostojno čovjeka kristalizirati
trenutke koji mu se takvima čine. I dopustite mi da taj opis sobe pre·
skočim kao i tolike druge.
Gle, stigao sam i do psihologije, predmeta s kojim nije mudro šaliti
se. Pisac se okomi na jedan karakter i pošto ga je uveo, šeta svog junaka
svijetom. Ma što se dogodilo, taj junak, čije su akcije i reakcije savršeno
previđene, ne smije razočarati čak ako naizgled i izigrava predviđanja
240
Dostojevski: Zločin i kazna.
211.
o sebi. Valovi života mogu ga dizati, nositi, bacati: on će uvijek ovisiti
o tom ustaljenom ljudskom tipu.
Najobičnija partija šaha uopće me ne zanima jer mi je čovjek, kakav
god bio, osrednji protivnik. Nikako ne podnosim one bijedne rasprave
o tome i tom potezu kad se više ne radi o tomu da se pobijedi ili izgubi.
I ako igra više nije vrijedna truda, ako objektivni razlog, kao u ovom
slučaju, loše služi onomu tko se na njega poziva, nije li uputnije ne
obazirati se na te kategorije? »Raznolikost je toliko velika da svi tonovi
glasa, svi napadi kašlja, koračanja, puhanja, kihanja ...«241 »Ako grozd
nema dva jednaka zrna, zašto hoćete da vam jedno zrno opisujem dru-
gim, svim drugima, da od njega napravim grozd ukusan za jelo? Ne-
izlječiva manija svođenja nepoznatog na poznato, na ono što se može
klasificirati, uljuljkuje mozgove. Zelja za raščlanjivanjem nadvladava
osjećaje.« 242 Iz toga proizlaze preopširne stranice koje snagu svoje uvjer-
ljivosti crpe iz same svoje neobičnosti i čitaocu ulijevaju poštovanje
samo zbog upotrebe apstraktnog rječnika koji je, uostalom, vrlo neod-
ređen.
Kad bi opće ideje, o kojima filozofija dan danas raspravlja, značile
konačno ovladavanje širim područjem, ja bih se prvi tome obradovao.
Ali to je samo izvitoperenost: profinjenost i druge odlike duha umjesto
da pokušaju dati prava ostvarenja, još i danas nastoje što bolje zama-
gliti pravu misao koja i samu sebe mora tražiti. čini mi se da svaki čin
u sebi nosi opravdanje, barem za onoga koji je bio kadar počiniti ga
i koji posjeduje toliku snagu koju i najmanje tumačenje može zatam·
niti. Stoga ona u stanovitom smislu čak i prestaje djelovati. Ništa joj
ne vrijedi što je tako odlična. Stendhalovi junaci padaju pod udarcima
njegovih više ili manje sretnih sudova koji ništa ne pridonose njihovoj
slavi. Mi ih zapravo nalazimo tek kad ih je Stendhal izgubio.
Još živimo pod vladavinom logike; eto, to sam htio reći. Ali logički
se procesi u naše doba primjenjuju samo za rješavanje problema drugo-
razredne važnosti. Apsolutni racionalizam koji je još u modi dopušta
nam razmatranje samo onih činjenica koje su proizašle iz našeg isku·
stva. Logički nam ciljevi, naprotiv, izmiču. Suvišno je dodati da je i
samo iskustvo zatvoreno u određene granice. Ono se vrti u kavezu iz
kojeg ga je sve teže izbaviti. Ono se oslanja i na izravnu korist, a štiti
ga zdrav razum. Pod izlikom civilizacije i napretka uspjelo se iz duha
izbaciti sve ono što se, s pravom ili ne, može okriviti kao praznovjerje,
varka: zabraniti svaki oblik traženja istine koji nije uobičajen. Pukim
je slučajem, barem prividno, nedavno izašao na vidjelo dio intelektual·
nog svijeta, po mom mišljenju izuzetno značajan, prema kojemu se po·
kazivala nebriga. To treba zahvaliti Freudovim otkrićima. U snazi tih
otkrića konačno se očituje tok mišljenja po kojem će istraživanje čo·
vjeka moći napredovati u svojim traženjima i konačno više neće morati
voditi računa samo o činjenicama. Mašta je možda na putu da ponovno
osvoji svoja prava. Ako dubine našeg duha kriju neobične snage koje
su u stanju povećati one površinske ili im se pobjednički suprotstaviti,
onda ih valja prvo uhvatiti da bi ih se potom, ukoliko je nužno, potčinilo
241
Pascal.
m Barres, Proust.
212
nadzoru razuma. I samim bi analitičarima to dobro došlo. No važno je
uočiti da ni jedan način nije a priori nametnut za određivanje tog pot·
hvata i da do novog otkrića on može poticati pjesnike i učenjake, te da
na kraju uspjeh pothvata ne ovisi o više ili manje hirovitim putovima
kojima će ići. ·
Freud je opravdano svoju kritiku usmjerio na san. Zaista je nedo-
pustivo da tom znatnom dijelu psihičke djelatnosti (jer barem od čovje­
kova rođenja pa do smrti misao ne pokazuje nikakva prekida, a zbroj
. trenutaka sna vremenski nipošto nije manji od zbroja trenutaka jave,
ili, ako se ograničimo, trenutaka budnosti) još uvijek pridajemo tako
malo pažnje. Uvijek me čudila krajnja razlika u važnosti, ozbiljnosti, u
težini koju za obična promatrača predstavljaju zbivanja na javi i zbi·
vanja u snu. Jer kad prestane spavati čovjek postaje igračkom svoga
pamćenja, a ono mu u normalnom stanju samo blijedo ocrta okolnosti
sna oduzimajući mu svaku stvarnu posljedicu i uklanjajući jedinu od-
rednicu točke gdje vjeruje da ga je ostavio nekoliko sati ranije: tu
čvrstu nadu, tu muku. čovjek ima iluziju da nastavlja nešto vrlo važno.
Tako se san smatra umetkom kao i noć: i kao ni noć niti on, uglavnom,
ne daje savjeta.
To neobično stanje stvari navodi me na neke misli:
l. U granicama u kojima se odigrava (recimo da se odigrava), san je
po svemu sudeći neprekidan i nosi u sebi organska obilježja. Samo pam·
ćenje uzima pravo da ga cjepka, da ne vodi računa o prijelazima i da
nam više predstavi niz snova negoli sam san. Jednako tako o zbilji ima·
mo jasne predodžbe kojih usklađivanje provodi volja."' Važno je napo·
menuti da nam ništa ne omogućuje da još više raščlanjujemo sastavne
elemente sna. Zao mi je što o tomu govorim po formuli koja u načelu
isključuje san. Gdje su uspavani logičari i filozofi?
Htio bih spavati kako bih se mogao prepustiti spavačima kao što se
prepuštamo svojim čitaocima širom otvorenih očiju: da u tom pogledu
prestanem davati prednost svjesnom ritmu svoje misli.
Možda je moj noćašnji san nastavak sna prethodne noći, a možda će
se nastaviti i iduće. Moguće je, kažu. A kako nipošto nije dokazano da
»zbilja« koja me zaokuplja postoji u stanju sna i da ne tone u područja
bez sjećanja, zašto onda ne pripisati snu ono što kadšto uskraćujemo
zbilji, to jest onu sigurnost u sebe koja u svom vremenu doista nije iz·
ložena mojem poricanju? Zašto od nagovještaja sna ne očekivati više
negoli od onoga što očekujemo od svakim danom sve višeg stupnja svi-
jesti? Zar se i san ne može primijeniti za rješavanje problema života?
Jesu li ti problemi isti i u jednom i u drugom slučaju; jesu li ti problemi
prisutni u snu? Starim, no možda ne toliko od te starosti kojoj mislim
da se podvrgavam, koliko od sna i ravnodušnosti prema njemu od koje
starim.
• freba imat.i. u vidu gtfStOĆU sna. Uglavnom pamtim samo njegove površin-
243
ske diJelove. RadiJe se obazxrem na sve ono što se u trenutku buđenja ruši sve
ono što mi ne ostaje od zanimanja prethodnoga dana, mračni listovi gluPave
grane. I u samoj »Zbilji« draže mi Je pasti. '
213
 2. Ponovo se vraćam u budno stanje i prisiljen sam smatrati ga po-
javom interferencije. Ne samo da duh u tim. uvjetima pokazuje čudnu
sklonost k dezorijentaciji (riječ je o lapsusima i raznovrsnim greškama
kojih nam se tajna počinje otkrivati), već se čini da i u svom prirodnom
radu on sluša samo sugestije koje nam dolaze iz te duboke noći odakle
na njega ukazujem. U koliko god se dobrim uvjetima nalazila, ravno-
teža mu je relativna. Jedva se usuđuje iskazati, a ako to učini ograničava
se samo na to da utvrdi kako neka misao, neka žena, djeluje na njega.
A kako djeluju, to ne bi mogao reći, te time samo pokazuje kolika je
njegova subjektivnost. Ta ga misao i ta žena uznemiruju, navode na
manju strogost. Svrha im je da ga na trenutak odvoje od onoga što ga
raspršuje i da ga ponesu na nebo, kao da se radi, ili se uistinu radi o
palom anđelu. Očajavajući što ne može naći uzrok on priziva slučaj,
najmračnije od svih božanstava i njemu pripisuje sve svoje zablude.
Tko mi kaže da kut pod kojim se pokazuje ta misao ili ono što voli
u oku te žene nije upravo ono što ga povezuje s njegovim snom i s po-
dacima koje je svojom greškom izgubio? A kad se taj gubitak ne bi
dogodio, za što sve ne bi bio sposoban? Htio bih mu dati ključ tih
vrata.
3. Duh čovjeka koji sanja potpuno se zadovoljava onim što .'?u se .
događa. Nema više mjesta za tjeskobno pitanje o mogućnosti. UbiJ, kra-
di brže, ljubi koliko hoćeš. A ako umreš, nije li sigurno da ćeš se
probuditi među mrtvima? Pusti neka te vode, događaji ne podnose da ih
odgađaš. Ti nemaš imena. Neprocjenjiva je lakoća svega.
Koji um, pitam se, koji um toliko širi od drugoga daje snu taj pri-
rodni tok i navodi me da bez oklijevanja prihvatim hrpu zgoda kojih
bi me neobičnost u času dok pišem zgromila? Pa ipak, mogu vjerovati
svojim očima, svojim ušima: osvanuo je taj divan dan, ta je životinja
progovorila.
A ako je buđenje teže, ako nasilno prekida čaroliju, to je stoga što
čovjek ima bijednu predodžbu o ispaštanju.
4. Kad se san podvrgne sustavnom ispitivanju, kad se utvrđenim me-
todama san shvati u svojoj cjelovitosti (a to pretpostavlja disciplinu
pamćenja koja će se protezati na mnoga pokoljenja; no, ipak započnimo
s najvažnijim činjenicama), kad se njegova krivulja razvije neuspore-
divo pravilno i potpuno, možemo se nadati da će nepostojeće tajne·
ustupiti mjesto velikoj Tajni. Vjerujem u buduće sjedinjenje tih dvaju
prividno toliko oprečnih stanja, stanja sna i jave, u neku vrstu apsolutne
reamosti, nadrealnosti, ako se tako može reći. Tom osvajanju težim, si-
guran da nikada neću uspjeti, no odveć nehajan za svoju smrt da ne bih
bar malo cijenio radosti takvog blaga.
Priča se da je Saint-Pol-Roux svakog dana prije spavanja naređivao
da se na vrata njegova dvorca u Camaretu objesi pločica na kojoj je
pisalo: PJESNIK RADI.
Moglo bi se još mnogo toga reći, no usput sam htio samo dotaknuti
predmet koji bi sam zahtijevao dugo izlaganje i posve drugačiju stro-
gost: vratit ću se na to. Zasad mi je nakana bila da odbacim mržnju
prema čudesnom što je osjećaju neki ljudi i ruglo kojemu ga oni žele
214
izvrgnuti. Ukratko: čudesno je uvijek lijepo, što god je čudesno lijepo
je, štoviše, jedino je čudesno lijepo.
Na polju književnosti samo je čudesno u stanju oploditi djela nižeg
roda poput romana i uopće svega što polazi od anegdote. Lewisov Re-
do:'_nik diyan _je !?rimjer ~a t_?. čitavog ga prožima dah čudesnoga. Još
priJe no sto Je pisac svoJa hca oslobodio svake vremenske stege osje-
ćamo da su ona spremna djelovati s neviđenim ponosom. Ta strast za
vječnošću što ih neprestano potiče daje nezaboravni izražaj njihovoj i
mojoj patnji. Mislim da ta knjiga od početka do kraja uzvisuje samo
ono u duhu što teži napustiti čvrsto tlo i ako zanemarimo beznačajni dio
romanesk'!og pripovijedanja (po ondašnjoj modi), ona je uzorak stro-
gosti i ne~me veli~ine.244 čini mi se da ništa nije bolje napravljeno i da je
posebno hk Ma!hilde .najuzbudljivije ostvarenje koje se može uzeti kao
dopriJ?-OS tom fzguratzvnom pravcu književnosti. Ona je prije trajno is-
kuš~n)e _nego}i <;>sOba .. :'- ak<;>_ osoba nije iskušenje, što li je onda? Samo
kraJnJe IskusenJe. »Nista mJe nemoguće onomu tko se odvaži« postaje
u R~dov'!'~-u .potpuno uvjer:_ljivo. Utv":r~ imaju u njemu logičnu ulogu
Jer Ih kritiCki duh ne pokusava osporiti. Isto je tako opravdano i kaž-
njavanje Ambrosija, jer ga kritički duh na kraju prihvaća kao prirodni
zaključak.
. . Može se č~niti proizv<;>)jnim št.o ~ad se. ra~~ o čudesnom predlažem
taJ uz?rak koJet?ll: su knJizevnosti SJevera 1 OriJentalne mnogo posudile,
~ da. 1 ne.. spomi!'J':mo rel~giozne književnosti svih zemalja. To je zato
s~o )e. v~~m~ primJera ..koJ_ e su mi te književnosti mogle pružiti puna
djet!nJariJa Jer su n":'?'JenJen~ sa'?o djeci. Ona se vrlo rano udaljavaju
od cudesnog te kasmJe ne sacuva]u duhovnu nevinost dostatnu da uži-
vajuy č~tal?-ju Magar~će kože_. Ma koliko_da su divne čovjek bi se osjetio
potCI]enJ_e_mm kad b1 g':' b":Jke zadovoljavale. Uostalom, priznajem da
~ve te I_'rice n_e o~govaraJU nJegovu uzrastu. što se više napreduje, tkanje
ca:obmh nevJeroJatnosti mora biti finije, no još nema pauka te vrste ...
Ah _duhovn~ se_ SJ?OSobnosti ne mijenjaju iz korijena. Strah, privlačnost
novme, srec':'•. zelJa za b<_>gats~':om poticaji su kojima nikada nije uza-
l~dno obratiti se. Postoje price za odrasle, priče koje su još uvi]. ek
vilmske.
_ ~ude~no nije u sv~m dobi~a jednako: taja!'stveno sudjeluje u nekoj
vr~t1 .opceg otkr_?venJa od kojeg do nas dopire samo mali dio: to su
ruseyme romanhzl!la, moderni maneken ili neki drugi simbol koji je u
Sta_I;Ju na neko .~nJe.me pokrenuti ljudsku osjetljivost. U tim okVirima,
koJI ~u na'? smiJeŠm, ~pak se obnavlja neizlječivi ljudski nemir i poradi
toga Ih ';!Zima:" ~ o~~Ir i držim da su neodvojivi od svakog genijalnog
ostvarenJa. k_?Je Je nJin;a boln<;> pr<_>žeto: To su Villonova vješala, Raci-
neove ?rki?Je, B~udelmreov'.•d~vam. Om se podudaraju s pomračenjem
ukus_:< sto Ja, koJI ukus zam1sl]am kao veliku mrlju, moram podnositi.
U losem ukusu svoga doba nastojim ići dalje od ostalih.
Da sam. živio 1820. moja bi bila >>krvava redovnica«, ja ne bih štedio
podmuklo.' J:>anamo >>~retva:ajmo se«, o čemu govori parodički Cousin,
na mem b1 bilo da u divovskim metaforama, kako on kaže, prijeđem sve
U fantastičnom je zadivljujuće to što u njemu više nema- ničeg fantastič­
214
nog: odsad postoji samo zbiljsko.
215
mijene »Srebrnog diska«. Zasad mislim na dvorac kojeg polovica nije
srušena; to je moj dvorac, vidim ga u nekom seocu nedaleko Pariza.
Trijemovi su mu beskonačni a iznutra je tako užasno preuređen da se,
što se tiče udobnosti, ništa ne može poželjeti. Pred vratima, skrivenima
u sjeni stabala, zaustavljaju se automobili. Tu su se nastanili neki moji
prijatelji: Louis Aragon odlazi: ima tek toliko vremena da nas pozdravi: .
Philippe Soupault ustaje sa zvijezdama, a Paul Eluard, naš veliki Eluard,
još se nije vratio. Eno Roberta Desnosa i Rogera Vitraca koji u parku
tumače stari zakon o dvoboju: tu su Georges· Auric, Jean Paulhan, Max
Marise koji odlično vesla i Benjamin Peret sa svojim ptičjim jednadžba-
ma, Joseph Delteil i Jean Carrive, Georges Limbour i Georges Limbour
(postoji cijeli niz Georgesa Limbouraa) i Marcel Noli: tu je T. Fraenkel
koji nas pozdravlja iz svoga privezanog balona, Georges MaJkine, Anto-
nin Artaud, Francis Gerard, Pierre Naville, J. A. Boiffard, te Jacques
Baron i njegov lijepi i srdačni brat, i još mnogi drugi, i uistinu zanosne
žene.
I što hoćete da ti mladi ljudi uskrate sebi? Njihove su želje zapo-
vijed bogatstvu.
Došao nas je posjetiti Francis Picabia, a prošlog smo tjedna u Ga-
leriji zrcala primili nekog Marcela Duchampa kojeg dosad nismo pozna-
vali. Picasso lovi ·u okolici. Duh malodušnosti nastanio se u dvorcu i s
njim imamo problema kad god se radi o odnosima s bližnjima: no, vrata
su uvijek otvorena i ne počinjemo sa »zahvaljivanjem« svijetu, znate.
Uostalom, samoća je prostrana i ne srećemo se često. Osim toga, zar
nije bitno to što smo svoji gospodari i gospodari žena i ljubavi?
Uvjeravat će me da je to pjesnička laž: svatko će ponavljati da sta-
nujem u ulici Fontaine i da se ne da nasamariti. Do vraga. No je li si-
gurno da je taj dvorac u kojem ih dočekujem samo slika? A ako taj
dvorac ipak postoji? Moji gosti su tu, neka odgovore na to pitanje.
Njihova je volja svijetli put koji tamo vodi. Kad smo u njemu mi doista
živimo po svojoj mašti. I kako bi se moglo dogoditi da jedan drugome
smeta tamo, u zaklonu od sentimentalnog proganjanja, na sastajalištu
iznenađenja.
Covjek predlaže i raspolaže. Samo o njemu ovisi hoće li potpuno pri-
pasti samome sebi, to jest hoće li održati u stanju anarhije svakim da-
nom sve opasniju hrpu svojih želja. Pjesništvo ga uči tomu. Ono nosi u
sebi savršenu naknadu za nevolje koje trpimo. Ono može biti i zapovjed-
nik ako pod udarcem nekog manje intimnog razočaranja pokušamo shva-
titi tragično. Doći će vrijeme kad će ono obznaniti svršetak vladavine
novca i samo na zemlji razlomiti nebeski kruh! J oš će biti skupova na
javnim trgovima i pokreta u kojima se niste nadali da ćete sudjelovati.
Zbogom besmislenim odabirima, bezdanim snovima, suparništvima, du-
gim strpljenjima, protjecanju godišnjih doba, umjetnom redu misli,
braniku pogibelji, vremenu za sve! Nastojmo prakticirati pjesništvo!
Nije li na nama koji od njega već živimo da ostvarimo prevagu ono-
me što stvaramo svojom najpotpunijom obaviještenošću? Nije važno ako
postoji nerazmjer između obrane i objašnjenja što će za njom slijediti.
Trebalo se vratiti na izvore pjesničke maste i, što je još važnije, ondje
ostati. Ne tvrdim da sam to učinio. Valja preuzeti mnogo više na sebe
216
L
ako se želi opstati u tim dalekim predjelima gdje se sve na prvi pogled
tako loše odvija, osobito ako tamo želimo nekoga povesti. I nikada
nismo sigurni da smo stigli, tako da smo zbog negodovanja spremni za-
ustaviti se drugdje. Ali ipak uvijek postoji neka strelica koja označuje
smjer prema tim zemljama te dostignuće cilja ovisi samo o izdržljivosti
putnika.
Gotovo je poznat prijeđeni put. ~obrinuo. sam se ~:la_ u S}:,'d~ji o.ylu-
čaju Roberta Desnosa, naslovljenoJ Entre des Medzums Ispncam
. kako sam bio doveden u kušnju da. »usredotočim pažnju na one više
ili manje nepotpune rečenice koje u potpunoj samoći, na rubu sna, po-
staju zamjetljive duhu, a da nije moguće otkriti njihovo prethodno zna-
čenje<<. Maloprije sam se upustio u pjesničku pustolovinu s vrlo malo
izgleda, to jest moje su težnje bile iste kao i danas, no vjerov"!o sam
u sporost razrade kako bi~ i;;:bjegao. s~višne ~odi~e! d.o~ire .koJe sam
posve odbacio. To je bila stidlJIVost rnish od koJe mi ,l<; JOS nesto ostal().
Na kraju života bez sumnje će mi biti .t':ško ~ovon ti kako. se govon,
opravdati slab glas i oskudnost gesta. Cmilo rn1 s7 da se vrl~n~ govo~a
(ili bolje, pisanja) sastoji u spo~obnosti ?a. s.e OSJ':tno skra.ti ~~lll;gai.'Je
(a to je bilo izlaganje) malog broJa poetskih Ih manJe poetskih cmJemca
kojima sam bio predmetom.
Mislio sam da ni Rimbaud ne bi mogao drugačije postupiti. Pisao
sam tražeći raznolikost koju su više zasluživale posljednje pjesme iz
Mont de Piliti!, to jest valja reći da sam iz praznih redaka te knjige uspi-
jevao izvući nevjerojatnu korist. Ti su redovi bili zatvoreno oko nad
operacijama mišljenja za koje sam držao da moram sakriti čitaocu. T?
nije bila prijevara s moj.e stran.e, y__eć samo s~l~mo~t prema naglo~.ti.
Stvorio sam privid moguceg sud10mstva, što mi Je bilo sve potrebmJe.
Stao sam toliko birati riječi poradi prostora što ga ostavljaju oko sebe,
poradi njihova dodira s drugim bezbrojnim riječima koje nisam izgova-
rao. Pjesma F01·et-Noire točno otkriva to duhovno stanje. Pisao sam je
šest mjeseci i možete mi vj~rovati ~~ se ni d.ana nisam o?mar:':o. ~adiJo
se o poštovanju prema sebi, razumiJete. Vohm te glupe IspOVIJedi.
U to doba nastojala se potvrditi kubistička pseudopoezija, ali nena-
orllŽana je izašla iz Picassova mozga, a što se mene tiče, smatrali su.!"e
pjesnikom dosadnim poput kiše. S druge sam strane, s poetskog gledista,
sumnjao da idem krivim putem, no spašavao sam se kako sam mogao,
prkoseći lirizmu definicijama i receptima. (Ubrzo su se pojavili fenomeni
Dade) i pretvarajući se da tražim primjenu pjesništva u reklami (tvrdio
sam da će svijet završiti ne sa dobrom knjigom već s lijepom reklamom
za pakao ili raj).
U istom razdoblju čovjek dosadan barem koliko i ja, Pierre Reverdy,
pisao je: . . . . .
>>Slika je čista tvorevina duha. Ne može nastati IZ usporedbe, vec JZ
približilVanja dviju više ili manje udaljenih zbilja.
što su dalji i ispravniji odnosi dviju približenih zbilja, to će slika
biti snažnija, imat će veću emotivnu snagu i poetsku zbiljnost.«
246
.
145 Usp. Les pas perdus, NRF, Paris.
24~ »Nord-Sud<<, ožujak 1918.
217
 . Ove riječi, pr~mda sibilinske za neupućene, mnogo toga su otkrivale
1 du~o sam o nJII_Ila razmišlja?. ~li slik:'l mi je izmicala. Reverdyjeva
estet1~a, sva estetika a posterwrt navodila me da posljedice smatram
uzro~!ma. U tim okolnostima morao sam konačno odbaciti svoje
gled1ste.
. Jedn~ ve~eri, d~kle, prije no što usnuh, opazih prilično čudnu reče­
~~~~~· toh~o Jasno IZ~ovorenu da je ~ilo nemoguće izmijeniti joj ijednu
nJec, no Ipak nespOJIVU sa zvukom Ikakva glasa: rečenicu koja je dopi-
:ala. do. mene ?ez traga zbivanja u koja sam, po upozorenju svoje svi-
lesti, bw 1;1:ronJen: rečenicu koja Ini se činila upornom, koja je, usuđu­
Je'!' se .:ec;~. kucala ~ okno. Brzo sa~ j~ P?stao svjestan i upravo sam
ht~o J?riJeCI preko. nJ~, kad ~e zadrza nJezm organski karakter. Ta me
recemca z~~ra~o ~udlla: na za~ost, nisam je zapamtio, no bilo je nešto
ka<?: ?>Ne~I J~ c<?VJek p~epolov[Jen prozorom«; ipak, nije moglo biti dvo·
sm1s~u~e Jer JU Je pratila sla~a. vizualna predodžba247 čovjeka koji hoda
presJecen prozorom po sredim okolnito duž tijela. Radilo se nedvoj-
beno, o tomu. da se čovjek koji je stajao naslonjen na prozor jedno-
st.avno uspravio. Ali shvatio sam (jer je prozor slijedio pomicanje čo­
VJ~ka) da mi t!'l slika ~rilično ~ijetkog tipa može poslužiti i odmah sam
d.<?sao na pom1s!'l~ da Je uvrst1m ';l svoju građu za pjesničku konstruk-
CIJU .. Kad s~ JOJ u~az~o to J?OVJerenje ona ustupi mjesto gotovo ne-
pr~kidno~ shjed';l rec.emc~ koJe su me isto toliko iznenadile i ostavile
dojam !ohke prmzvolJnO~ti da. sam smatrao iluzornim vladanje samim
~ob.om sto s~.ga dosad Imao 1 navele me da mislim na koji način okon-
cati beskonacm spor u sebi."'
247
Da sa~ slikar, viz~alna pi predodžba nedvojbeno prevladala Ovu drugu.
."
'
9 cemu su.s1gumo odl~~I!e moJ.e preth~5lne ocp.~ke .. Od toga dana uspijevalo mi.
i !
Je d~brovol]no. ~sr~dotoc~ti pažnJU na slicJ?a pnVIđen] a i znam da po jasnoći nisu
sl.~biJa od ~udttivnih po~av~. S olov!<om 1 listom čistog papira lako bih slijedio
UJ~hove .obnse. To ne bt bilo crtanJe, već samo precrtavanje. Tako bih mogao
p~1kazat1 st~bl'?,. val, glaz'J?alo, sve one stvari koje u ovom trenutku nisam u sta-
nJU ~_crtati p1tr ~ g!a~m crtama.. Zaronio bih, sa sigurnošću da ću se snaći,
u lab~r111:t cr~a, koJe "bi rm.u poč~tku IZgledale beskonačne. Otvorivši oči osjetio bih
~rio Jaki doJam neceg »nikad viđenog«. Ovo o čemu govorim više puta je poku-
sa'? Robert Desl!os; d.a se '!-vjerite saiJ?.O PF.elistajte »Feuilles Libres«, br. 36, u
koJeJ:?.1U s~ mno&~ od ..~ crt~za (Romeo ~ JultJa, Jedan čovjek je jutros umro, itd.,)
a kOJ e taJ časopis drz1 c!tezrm~ luđaka 1 b_ez~eno ih je kao takve objavio.
. 8 ~u vrst .otkrovenJa, kojega sam biO zrtva, Knut Hamsun označava kao
poslJe.dic.u gladt. (U tom razdoblju doista danima nisam jeo.) Nedvojbeno su oči·
tavanJa Ista i on o njima piše ovim riječima: · zmom nov način čistog izražavanja kojim smo raspolagali i koji smo ne-
»Sutradan sam se. rano probudio. Jo~ je noć. Već sam neko vrijeme imao oči
otvorene kad za~ zidnu. uru u st~u ~spod moga kako otkucava pet sati. Htio
sal!l pon_o~o zaspati, no rusa~ uspiO; biO sam posve hladan i tisuću stvari pro-
lazila nu. Je kroz g!avu. ~aJednom. mi sinuše sjajni odlomci, vrlo prikladni za
neku. crticu,. za neki .P~dhstak. S;n.Jesta sam pronalazio najljepše izraze, kakvih
s.~ J:?.ikada msam dOSJetio_. _PonavlJao sam ih pol*o! riječ po riječ, i bili su od-
beru. I ~talno su_ nadolazili. Us.~a~. sam, uzeo pa~Ir 1 olovku sa stola iza kreveta.
Kao '!~ Je u meJ!I pl;lkla vena DJ~CI_ su te~e, zauzrm~e svoje mjesto, prilagođavale
se pnlikama, pnz9~I su se g9!11ilah, radnJa se razVIJala, odgovori su se rađali u
mom mozgu, neobicno sam uztvao. · 2 ~ 9 Sve više vjerujem u nepogrešivost svoga mišljenja o sebi; i u pravu sam.
Misli. su mi nayirale ~a~o br_zo! n":stavlj~le se i otjecale u toliko obilje da
sam. Wlb10 m~oge fme poJedi}lOStl, Jer iJ:?. moJa olo~ka nije, tako brze, uspijevala
dos~ICl, a . . sv_eJedna!co s~m _hitao, ruka. Je. stalno bila u pokretu, minute nisam
gubio. Re.ceJ!ICe .su 1 da_lJe nicale u rriem: bto sam obuzet svojim sadržajem.<c
. Apo!~m~nre Je txrdro. da su prve De Chiricove slike naslikane pod utjecajem
kmestet1ck1h smetnJI (rrngrene, kolike).
218
Kako sam tada bio zaokupljen Freudom i poznavao njegove načine
ispitivanja koje sam već primijenio na bolesnicima u vrijeme rata, od-
lučio sam kod sebe postići ono što se pokušava postići kod njili, to jest
brzi monolog na kojem se subjektov kritički duh ne uspijeva zaustaviti
te ga stoga ne ometaju prešućivanja, pa ima više mogućnosti da bude
bliže izgovorenoj misli. činilo mi se, i još mi se čini, a način na koji mi
je došla rečenica o presječenom čovjeku to potvrđuje, da brzina misli
nije veća od brzine govora i da zaista ne prkosi govoru niti peru koje
leti. U takvom smo raspoloženju Philippe Soupault, kojemu sam izložio
svoje zaključke, i ja stali mrljati po papiru s hvale vrijednim prezirom
prema onome što bi u književnom smislu iz toga moglo proisteći. Lakoća
ostvarenja učinila je ostalo. Na kraju prvoga dana mogli smo pročitati
pedesetak stranica dobivenili na taj način i početi uspoređivati rezultate.
Soupaultovi i moji rezultati zajedno pokazivali su jasnu podudarnost:
isti nedostaci u konstrukciji, slabosti iste naravi, ali i obostrano iluzija
izuzetne živosti, mnogo osjećaja, veliki izbor slika kakve ne bismo bili
u stanju postići na običan način, makar s mnogo truda, posebna živo-
pisnost i mjestimice poneka zajedljivo šaljiva rečenica.
čini mi se da su jedine razlike u naša dva teksta bitno potjecale iz
uzajamnosti naših naravi, Soupaultove manje statične i, ukoliko mi je
dopuštena ta blaga kritika, od toga što je on počinio grešku stavljajući
na vrh nekih stranica, sa sklonosti k čistoj mistifikaciji, nekoliko riječi
kao naslov. Ipak mu moram odati priznanje što se uvijek odlučno su-
protstavljao i najmanjoj preradbi, najmanjem ispravku odlomaka koji
su mi se činili manje uspjelima. U tomu je imao potpuno pravo.249 Zaista
je vrlo teško ocijeniti pravu vrijednost različitih elemenata koji su se
tu stekli. čak se može reći da ih je nemoguće ocijeniti pri prvom čitanju.
I vama koji pišete ti su elementi naizgled strani isto kao i drugima i vi
sami, naravno, nemate povjerenja u njih. Pjesnički govoreći, oni se oči­
tuju na drugoj razini izravne apsurdnosti, a značajka je te apsurdnosti,
pri temeljitijem ispitivanju, to da ustupa mjesto svemu što je prihvat-
ljivo, opravdano; riječju, širenju stanovitog broja osobina i činjenica
koje nisu ništa manje objektivne od ostalili.
U počast nedavno preminulom Guillaumeu Apollinaireu, za kojeg nam
se činilo da je u više navrata podlegao zanosu te vrste ne žrtvujući mu
ipak osrednja književna sredstva, Soupault i ja nazvali smo nadreali-
strpljivo htjeli staviti na raspolaganje svojim prijateljima.
Mislim da se danas više ne treba vraćati na taj naziv i uvjeren sam
da je značenje koje smo mu dali prevagnula nad apolinerovskim. S više
smo razloga nedvojbeno mogli usvojiti naziv supernaturalizam što ga je
Gerard de Nerva! upotrijebio u posveti Filles du Feu'". Zapravo, čini se
Pa ipak, u tom zapisivanju misli, u kojemu smo žrtve prve izvanjske rastreseno-
sti, mogu se proizvesti »mjehuri od sapunice«. Nećemo imati -ispriku ako to poku-
šamo zatajiti; po definiciji, misao je snažna i nesposobna za grešku. Sllgestjjama
što joj dolaze moramo pripisati te očite slabosti.
250 Thomas Carlyle u Sartor Resar:tus (poglavlje VIII: Prirodni supernatu-
ralizam). 1833-34.
219
da je Nerva! imao duh koji smo mi tražili, a Apollinaire, naprotiv, samo
još nesavršeno slovo nadrealizma i pokazao se nemoćnim dati mu teo-
rijsku završnicu koja nas je zaokupljala.
Evo dva Nervalova rečenična sklopa koji mi se u tom pogledu čine
vrlo značajnima. . Poe je nadrealist u pustolovini. ·
»Objasnit ću vam, dragi moj Dumas, pojavu o kojoj ste maloprije
govorili. Ima, vi to znate, nekih pripovjedača koji nisu u stanju izmi-
šljati ukoliko se ne poistovjete s osobama svoje mašte. Znate s kolikim
je uvjerenjem naš stari Nodier pričao kako ga je zadesila nesreća da ga
giljotiniraju za revolucije i bio je toliko uvjerljiv da smo se na kraju
pitali kako mu je uspjelo ponovo nalijepiti glavu.
... I kako ste bili toliko neoprezni da navedete jedan od soneta napi-
sanih u tom stanju SUPERNATURALISTičKOG sanjarenja, kako bi re-
kli Nijemci, sad ih morate sve saslušati. Naći ćete ih na kraju knjige.
Oni zaista nisu nejasniji od Hegelove metafizike ili Swedenborgovih
Memorablesa; kad bi ih se objasnilo, da je to moguće, izgubili bi čar;
ali, priznajte mi barem zaslugu za izraz.« 251
Zlobno bi nam se moglo poreći pravo na upotrebu riječi NADRE- '"
ALIZAM u posebnom smislu kako ga mi shvaćamo, jer je jasno da taj
naziv prije nas nije imao uspjeha. Stoga ga jednom zauvijek definiram:
NADREALIZAM, m. čisti psihički automatizam, kojim se verbalno,
pismeno ili na druge načine izražava stvarno funkcioniranje misli; to je
diktat misli u kojemu je odsutna svaka kontrola razuma, izvan svake
estetičke i moralne preokupacije.
ENCI CL. Fi/os. Nadrealizam počiva na vjerovanju u višu zbilju nekih
oblika asocijacije, dosad zapostavljenih, u svemoć sna, u nepristranu
igru misli. želi otkloniti sve druge psihičke mehanizme i zamijeniti ih
u rješavanju glavnih pitanja života. APSOLUTNIM NADREALIZMOM
bavili su se Aragon, Baron, Boiffard, Breton, Carrive, ·Crevel, Delteil
Desnos, Eluard, Gerard, Limbour, Malkine, Morise, Naville, Noli, Peret,
Picon, Soupault, Vitrac.
čini se da su do sada oni jedini i u tome ne bismo pogriješili da
nije bilo uzbudljivog slučaja Isidore Ducasse o kojemu mi nedostaje
podataka. Dakako, ako samo površno promotrimo dostignuća, nmogi bi
se pjesnici mogli svrstati u nadrealiste, počevši od Dantea i Shakespe-
area u najboljim danima. Tijekom različitih pokušaja da reducirain ono
što zloupotrebom povjerenja nazivamo genijem, čemu sam se bio posve-
tio, nisam našao 11gta što bi se konačno moglo pripisati nekom drugom
procesu.
Youngove su N oći nadrealističke od početka do kraja; na žalost, u
njima govori svećenik, bez sunmje loš svećenik, ali svećenik
Swift je nadrealist u zloći.
Sade je nadrealist u sadizmu.
Chateaubriand je nadrealist u egzotizmu.
m Usp. i Jdeorealizam SaintMPol-Rouxa.
220
Constant je nadrealist u politici.
Hugo je nadrealist kad nije glup.
Desbordes-Valmore je nadrealist u ljubavi.
Bertrand je nadrealist u prošlosti.
Rabbe je nadrealist u smrti.
Baudelaire je nadrealist u moralu.
Rimbaud je nadrealist u životnoj praksi i ostalom.
Mallarme je nadrealist u tajnovitosti.
Jarry je nadrealist u apsintu.
Nouveau je nadrealist u poljupcu.
Saint-Pol-Roux je nadrealist u simbolu.
Fargue je nadrealist u atmosferi.
Reverdy je nadrealist kod kuće.
Va che j e nadrealist u meni.
St. J. Perse je nadrealist na odstojanju.
Roussel je nadrealist u anegdoti.
I tako dalje.
Naglašavam: oni nisu uvijek nadrealisti, jer u svakome otkrivam
stanoviti broj predrasuda do kojih, posve naivno, drže. A to stoga što
nisu čuli nadrealistički glas, onaj koji se čuje i uoči smrti, koji nadgla-
sava oluje, jer nisu htjeli jednostavno služiti orkestriranju te čudesne
partiture. Bili su odveć ponosna glazbala i radi toga nisu uvijek davali
skladan zvuk.252
Ali mi koji se nismo posvetili nikakvom pročišćavanju, koji smo se
u svojim djelima pretvorili u gluha stjecišta mnogih odjeka, u skromne
sprave za snimanje koje ne hipnotizira crtež koji crtaju, mi možda slu-
žimo nekom plemenitom cilju. Tako skronmo vraćamo >>talent<< što nam
ga pripisuju.
Govorite mi o talentu tog metra od platine, tog zrcala, tih vrata,
neba ako hoćete ...
Mi nismo nadareni, pitajte Philippea Soupaulta:
>>Anatomske tvornice i jeftini stanovi uništit će i najveće gradove.<<
Rogera Vitraca:
>>Tek što pozivah statuu-admirala ona se okrenu na petama poput
konja koji se propinje pred polarnom zvijezdom i nacrta mi na površini
svog dvorogog šešira područje u kojem bih morao provesti život.«
Paula Eluarda:
»Pričam dobro poznatu priču, ponovo čitam čuvenu pjesmu: naslo-
njen sam na zid, sa zelenin1 ušima i okrečenim usnama.«
Maxa Morisea:
>>Špiljski medvjed i njegov pratilac bukač, zubatac i sluga mu usta,
veliki Kancelar i kancelarica njegova, strašilo za ptice i pomoćnik njegov
252
Isto bih mogao reći za neke filozofe i za neke slikare, a od ovih posljed-
njih navest ću samo Paola Uccella iz starog doba i iz novog doba Seurata, Gustava
1vloreaua, Matissa (primjerice u »glazbi«). Deraina, P-icassa (svakako najčišći), Bra-
quea, Duchampa, Picabiu, De Chirica, (dugo vremena zadivljujućeg) Kleea, Man
Raya, Maxa Ernsta i nama blizog Andre Massona.
221

vrabac, epruveta i njezina kći igla, mesožder i brat karneval, čitač
i njegov monokl, Mississippi i njegov psić, koralj i njegov vrč za mli-
jeko, čudo i njegov Bog moraju iščeznuti s površine mora.«
Josepha Delteila:
»Oh, ja vjerujem u krepost ptica. Dostaje mi jedno pero pa da
u1nrem od smijeha.«
Louisa Aragona:
"za prekida igre, dok su se igrači okupljali oko zdjele s vrelim
punchom, pitao sam stablo ima li još uvijek crvenu vrpcu.«
I mene koji se nisam mogao suzdržati a da ne napišem vijugave
retke ovog uvoda koji dovode do ludila.
Pitajte Roberta Desnosa koji je od sviju nas možda najbliži nadrea-
lističkoj istini, koji je u svojim još neobjavljenim dj<:lima": i n::~ogim
pokusima opravdao nadu koJu sam polagao u nadrealizam 1 po~1ce me
da još mnogo očekujem od njega. Danas Desnos kad hoće govon n~<J:e­
l
l.
alistički. Izuzetna lakoća kojom usmeno prati misao pruža nam SJaJne
govore do mile volje, govore koji se gube, a koje bi bilo bolje da Desnos
napiše. On u sebi čita otvorenu knjigu i ništa ne poduzima da zadrži
listove koje mu odnosi vjetar života.
Tajna nadrealističke magične umjetnosti
Pisani nadrealistički sastav ili prva i posljednja skica
Neka vam donesu pribor za pisanje pošto ste se smjesti~i na mjest?
najpogodnije za usredotočenje vašega duha na sebe. Dovedite se u naJ-
pasivnije ili u najprijernljivije stanje. Zanemarite svoj genij, svoje spo-
sobnosti i sposobnosti sviju ostalih. Recite sebi da je književnost jedan
od najtužnijih putova koji vodi u sve. Pišite brzo, bez unaprijed smiš-
ljena sadržaja, tako brzo da ne zastajkujete i ne dolazite u kušnju da
pročitate što ste napisali. Prva rečenica doći će sama od sebe jer, na-
ravno, u svakom trenutku postoji neka rečenica strana našoj svjesnoj
misli koja samo traži da se iskaže. Prilično je teško izjasniti se o uspjehu
druge rečenice: ona nedvojbeno pripada našoj svjesnoj djelatnosti i
onoj nesvjesnoj ako dopustimo da pisanje prve rečenice sadrži i malo
opažanja. To je, uostalom, malo važno; u tomu se sastoji najveći dio
zanimljivosti nadrealističke igre. Interpunkcija se uvijek protivi apso-
lutnom kontinuitetu toka koji nas je ubuzeo, premda je, izgleda, nužna
jednako kao i raspored čvorova na treperavoj žici. Nastavite dokle god
vam se sviđa. Oslonite se na nepresušnost unutrašnjeg šapta. Ako zapri-
jeti da poradi male greške koju ste počinili s nepažnje, možemo reći,
zavlada tišina, bez oklijevanja precrtajte list jasnom crtom. Poslije riječi
koje vam je podrijetlo sumnjivo stavite neko slovo, slovo /, na primjer,
253
Nouvelles Hebrides, Desorde formel, Deuil pour deuil.
222
uvijek slovo /, i vratite se proizvoljnosti namećući to slovo kao početno
slovo riječi koja slijedi.
Da se ne dosađujete u društvu
To je vrlo teško. Ne budite tu ni za koga i kadštvo, ako je netko na-
rušio red prekidajući vas u punoj nadrealističkoj djelatnosti prisiljava-
jući vas da prekrižite ruke, recite: »Nije važno, sigurno je isto tako
dobro činiti kao i ne činiti. Zanimanje za život se ne održava. Jednostav-
nost, ono što se u meni zbiva, još nije dosadno!« i slične zbunjujuće
prosto te.
Za držanje govora
Upisati se uoči izbora u prvu zemlju koja prosudi da je uputno pri-
stupiti toj vrsti savjetovanja. Svatko krije u sebi govornički dar: šareni
pojas, prevrtljivost riječi. S pomoću nadrealizma moći će zateći očaj u
svom siromaštvu.
Jedne večeri, na prostiraču, sam će skrhati nebo, tu Medvjeđu Kožu.
Obećat će toliko da bi održavanje najmanjeg dijela obećanja izazvalo
zaprepaštenje. Zali tjevima čitavog jednog naroda dat će nepotpun i smi-
ješan vid. Pomirit će najljuće neprijatelje u tajnoj želji koja će biti
iznad domovine. I uspjet će u tomu prepuštajući se velikoj riječi koja
se topi u milosrđu i valja u mržnji. Nesposoban za slabost on će igrati
na baršunu svih slabosti. I doista će biti izabran i najnježnije žene ljubit
će ga strasno.
Za pisanje lažnih romana
Ma tko da ste, ako vas srce vuče, zapalite nekoliko listova lovora i,
ne želeći održavati tu slabu vatru, započet ćete pisati roman. Nadreali-
zam će vam to omogućiti: morate samo kazaljku »Nepomičnog ljepota-
na« postaviti na »akciju« i šala je gotova. Evo osoba vrlo različita pona-
šanja, njihova imena u vašem tekstu ovise o velikim slovima i ponašat
će se prema aktivnim glagolima kao francuska bezlična imenica »il« u
riječima: pleut, y a, faut, itd. Ona će im, da tako kažemo, zapovijedati i
tamo gdje vam opažanje, razmišljanje i sposobnosti uopćavanja neće
koristiti, budite sigurni da će vam pripisati tisuću nakana koje niste
imali. S tako malim brojem fizičkih i moralnih osobina, ta bića koja
vam zapravo tako malo duguju, više neće odstupati od određenog prav-
ca ponašanja za koji se vi više ne morate brinuti. Iz toga će proizaći
manje ili više vješt zaplet koji će točku po točku opravdati taj uzbudljivi
ili ohrabrujući rasplet na koji se ne obazirite. Vaš lažni roman savršeno
će biti nalik na pravi: obogatit ćete se i svi će se složiti da »imate nešto
u trbuhu«, jer iz njega ionako uvijek nešto dođe.
Sličnim postupkom, uz uvjet da vam je nepoznato ono na što ćete
se osvrnuti, možete uspješno pisati lažnu kritiku.
223
 Da vas zavoli žena koja prolazi ulicom
Protiv smrti
Nadrealizam će vas uvesti u smrt koja je poput tajnog društva. Na
ruku će vam navući rukavicu sahranjujući duboko P kojim započinje
riječ pamćenje. Ne zaboravite ostaviti dobru oporuku: što se mene tiče,
hoću da me na groblje povezu kolima za selidbu. Neka moji prijatelji
do posljednjeg primjerka unište Discours sur le peu de realite (Ras-
l i
prava o malenkosti zbilje).
Covjeku je govor dan da se njime služi nadrealistički. Onoliko koliko
mu je potrebno za razumijevanje, čovjek se uspijeva dobro ili loše
izraziti i na taj način osigurava izvršavanje nekih od najgrubljih funk-
cija. Govoriti, napisati pismo, to za njega nije stvarni problem ako
tomu nije postavljen neki posebni cilj, to jest ako se ograniči na to da
s nekim porazgovara (radi razgovora). Zaista ga ne uznemiruju riječi
koje dolaze, niti rečenica koja će nastaviti izgovorenu. Na vrlo jedno-
stavno pitanje bit će u stanju smjesta odgovoriti. Izuzmemo li tikove
stečene u ophođenju s drugima, spontano se može izraziti samo o malom
broju predmeta: nije mu potrebno radi toga »lomiti jezik« niti išta
unaprijed formulirati.
Tko ga je mogao uvjeriti da mu ta spontana sposobnost ne može
poslužiti kad se radi o uspostavljanju delikatnijih odnosa? Ne postoji
ništa o čemu bi morao odbiti da govori ili da opširno piše. Slušati sebe,
č1tati sebe, ima samo jedan učinak, a to je da razbije tajnu, tu čudesnu
pomoć. Ne želim razumjeti sebe (uvijek ću se razumjeti). Ako me neka
od mojih rečenica navede na manju grešku, vjerujem da ću slijedećom
rečenicom ispraviti što ne valja i pazim da ne pišem ispočetka ili pre-
rađujem. I najmanje gubljenje zanosa moglo bi mi biti kobno. Riječi,
skupine riječi koje se nižu jedna za drugom, međusobno su čvrsto po-
vezane. Nije na meni da promičem jednu na uštrb druge. Mora se uplesti
i upleće se čudesni zakon poravnavanja. Ne samo da mi taj govor bez
ograda koji nastojim učiniti što valjanijim i koji se, mislim, prilagođava
svim okolnostima u životu, ne samo da mi taj govor ne oduzima niti
jedno od mojih sredstava, već mi daje neobičnu bistrinu upravo onda
kad to najmanje očekujem.
Cak tvrdim da me poučava, i doista mi se događalo da nadrealistički
upotrebljavam riječi kojih sam značenje zaboravio. Kasnije sam mogao
utvrditi da je upotreba točno odgovarala njihovoj definiciji. To bi nas
moglo dovesti do uvjerenja da se ne »uči«, već neprestano »ponovo uči«.
Mnogi spretni obrati riječi postali su mi bliski. Da i ne govorim o poet-
skoj svijesti o predmetima koju sam stekao preko mnogo puta ponovlje-
224
nog duhovnog dodira s njima. Oblici nadrealističkog govora još se bolje
prilagođavaju dijalogu. U njemu se sučeljavaju dvije misli: ako jedna
klone, druga brine o njoj; no, kako brine? Pretpostaviti da se utjelov-
ljuje značilo bi dopustiti mogućnost da ona potpuno živi od te druge
misli, a to je teško moguće. I zaista je pažnja što je druga misao uka-
zuje prvoj posve izvanjska, može samo odobriti i ne odobriti - uglav-
nom ne odobriti - uza sve obzire za koje je čovjek sposoban.
S druge strane, taj govor ne dopušta da se dođe u srž pitanja. Moja
pažnja, žrtva nastojanja koje ne može odbaciti, smatra neprijateljskom
suprotnu misao: u svakidašnjem razgovoru gotovo uvijek »kritizira«
·pomoću riječi i figura koje upotrebljava: omogućava mi da ih koristim
u govoru iskrivljujući ih. To je toliko istinito da se u nekim patolo-
škim duševnim stanjima u kojima osjetilne smetnje zaokupljaju svu
pažnju bolesnika on, i dalje odgovarajući na pitanja, ograničava na to
da se uhvati posljednje pred njim izgovorene riječi ili posljednjeg dijela
nadrealističke rečenice koje trag nalazi u svom duhu.
»Koliko godina imate?« - »Imate« (Ekolalija).
»Kako se zovete?« - »Cetrdesetpet kuća.« (Ganserov sindrom ili
sindrom neizravnih odgovora.)
Nema razgovora u kojemu nije prisutno nešto od te zbrke. Napor
za društvenošću koji u njoj prevladava i naša velika navika na nju
uspijevaju nam to trenutno prikriti. Velika je slabost i knjige to što je
neprestano u sukobu sa svojim najboljim čitaocima, to jest s onima
koji najviše zahtijevaju. U vrlo kratkom razgovoru koji sam maloprije
improvizirao između liječnika i bolesnika, ovaj posljednji je konačno
nadvladao. Jer on se svojim odgovorima nameće pažnji liječnika koji
ga ispituje, a nije onaj koji ispituje. Ne znači li to da je u tom trenutku
njegova misao jača? Možda. On ne mora voditi računa o svojoj dobi
i imenu. Poetski nadrealizam kojemu posvećujem ovu studiju dosad
je nastojao uspostaviti dijalog u svojoj apsolutnoj istinitosti oslobađa­
jući oba sugovornika obveza pristojnog ponašanja. Svaki od njih jedno-
stavno slijedi svoj monolog ne tražeći osobiti dijalektički užitak niti se
imalo namećući svom susjedu. Govorima nije, kao obično, cilj razvijanje
neke makar i beznačajne teze: oni su i krajnje ravnodušni. A odgovor
koji traže u načelu se opire taštini onoga koji je govorio. Riječi, slike,
nude se samo kao odskočna daska duhu onoga koji sluša. Na taj način
treba u »Champs magnetiques« (Magnetska polja) prvom čisto nadreali-
stičkom djelu, shvatiti stranice s naslovom Barrieres (Prepreke) u ko-
jima Soupault i ja prikazujemo te nepristrane sugovornike.
Nadrealizam ne dopušta onima koji su mu se odali da mu okrenu
leđa kad im se to svidi. Sve navodi na uvjerenje da on djeluje na duh
poput opojnog sredstva; poput njega stvara određeno stanje potrebe
i može navesti čovjeka na užasne pobune. To je, osim toga, na neki
način umjetni raj i čežnja za njim potječe od Baudelaireove kritike isto
kao i drugi. Stoga analiza tajanstvenih učinaka i izuzetnih radosti što
ih može stvoriti (u mnogim vidovima nadrealizam se predstavlja kao
novi parok koji, čini se, ne bi trebao biti povlastica nekolicine i poput
. 15 Umjetničke .avangarde XX st. 225
hašiša može zadovoljiti sve tankoćutne) takva analiza mora naći mjesto
u ovoj studiji.
l. S nadrealističkim slikama događa se isto što i sa slikama opijuma
koje više ne izaziva čovjek, već se one »Spontano, despotski njemu
nameću. Ne može ih odagnati jer volja više nema snage i više ne vlada
njegovim sposobnostima.<<"' Valja vidje~i jesu li se.slike ik~~a_priziv:"le.
Ako se prihvati, kao što sam ja prihvatiO, Reverdyjevu dehm_ciJU, zaista
se ne čini mogućim hotimice približiti ono što on naziva dvJema odvo·
jenim zbiljama. Približavanje se desi ili ne desi, i to je sve. što se mene
tiče, najodlučnije odbijam da su u Reverdyja slike poput:
. ili se, javljajući se na vrlo uzbudljiv način, kasnije slabo otkriva (naglo
U potoku je pjesma koja teče
ili
Dan se rastro poput bijela stolnjaka
ili
Svijet se vraća u vreću
i najmanje unaprijed promišljene.
Mišljenja sam da je pogrešno tvrditi da je »duh shvatio odnose«
dviju koegzistentnih zbilja.
Za početak, on nije ništa svjesno »Shvatio«. Iz u stanovitom s_mislu
slučajnog približavanja dvaju_ izX:~~ izb_i!a je pos~bna syj~tlo~t, sv!e_tlost
slike, na koju smo mi vrlo OSJetlJIVI. VnJe~?St shke OVISI o _l)epo~I Iskre
koja iz nje nastaje; ona je, dakle, u funkciJI razlike potenCIJala IZI?-eđu
dvaju vodiča. Kad se ta razlika jedv~ nazire, k3'o u usp?r:edb~~~· Isk~a
ne izbija."' No po mom sudu čovjek ne moze uskladiti pnbhzavanJe
dviju tako udaljenih zbilja. Tomu se protivi načelo povezivanja misli
onakvo kakvim nam se ukazuje. Inače bi se trebalo vratiti na eliptičnu
umjetnost koju Reverdy zajedno sa mnom osuđuje. Stoga je nužno pri-
hvatiti da dva izraza slike duh nije izveo j edan iz drugoga s obzirom na
iskru koju treba izazvati; one su simultani proizvodi djelatnosti koju
ja nazivam nadrealističkom, a razum se ograničava na utvrđivanje i
ocjenjivanje svjetlosne pojave.
I kao tito dužina iskre ovisi o tomu da li nastaje u razrijeđenim
plinovima, tako je i nadrealistička atmosfera, stvorena mehaničkim
pisanjem, koju sam nastojao učiniti dostupnom, osobito priklad:'a z~
stvaranje na.i!Jtopših slika. čak se može reći d": su u toj v!t~glav<?J. trci
slike jedini stijcgovi duha. Duh se postupno UVJerava u naJVIsu zbilJnost
tih slika. Ograničavajući se u početku na to da ih trpi, uskoro opaža
da one gode razumu i da u isti mah povećavaju njegovu spoznajnu moć.
Duh postaje svjestan beskrajnih prostranstava u kojima se očituju nje-
gove želje, gdje iščezavaju svi za i svi protiv, gdje ga njegova nejasnoća
ne izdaje. Duh luta nošen tim slikama koje ga zanose i jedva mu osta-•
254
Baudelaire.
m To je predodžba Julesa Renarda.
vljaju vremena da puhne u plamen svojih prstiju. To je najljepša noć,
noć munja; dan je prema njoj noć.
Svekolike vrste nadrealističkih slika zahtijevale bi klasifikaciju koju
danas ne kanim izvršiti. Da ih okupim prema njihovim posebnim sklo-
nostima, to bi me suviše daleko odvelo; bitno želim voditi računa o
njihovim zajedničkim odlikama. Za mene je, ne poričem, najjača ona
koja ima najviši stupanj slobode; to je ona koja zahtijeva najviše vre-
mena za prevođenje na praktični jezik jer ili sadrži veliku količinu
prividnih proturječja ili je jedan od njezinih izraza čudnovato skriven,
zatvarajući kut svoga šestara), ili stoga što iz same sebe izvlači smiješno
formalno opravdanje, ili ulazi u red halucinacije, ili pak, posve prirodno
apstraktnom navlači masku konkretnog, ili naprotiv, implicira osporbu
neke osnovne fizičke osobine ili izaziva smijeh. Evo redom nekoliko
primjera:
Rubin šampanjca.
Lautreamont
Lijep poput zakona o obustavi razvoja grudi u odraslih čija sklonost
rastu nije u odnosu s količinom molekula koje asimilira njihov orga-
nizam.
Lautreamont
Crkva se uzdizala blistava poput zvona.
Philippe Soupault
U snu Rose Selavy patuljak koji noću izlazi iz bunara dolazi jesti
njezin kruh.
Robert Desnos
Na mostu se ljuljala rosa s mačjom glavom.
Andre Breton
Malo ulijevo na svom naslućenom nebu vidim, no to je bez sumnje
tek zadah krvi i zločina, nebrušeni briljant poremećaja slobode.
Louis Aragon
U zapaljenoj šumi lavovi bijahu svježi.
Roger Vitrac
Boja čarapa na ženi ne mora biti kao boja njezinih očiju. To je
navelo jednog filozofa, kojeg je nepotrebno imenovati, da kaže kako
glavonošci imaju više razloga od četveronožaca da mrze napredak.
Max Marise
Htjeli mi to ili ne, time se mogu zadovoljiti viši duhovni zalitjevi.
Sve te slike kao da svjedoče da je duh pripremljen za nešto drugo, a ne

226 227
za te bezazlene stvari koje obično sebi pribavlja. To je jedini način što PJESMA
ga duh ima na raspolaganju da korisno oplodi idealnu količinu zbivanja
kojima je opterećen. 256 Dobro je da ga konačno zbune, jer zbuniti duh GROHOTAN SMIJEH
znači pokazati mu da je u krivu. Rečenice koje sam naveo uvelike pri- SAFIRA NA OTOKU CEJLONU
donose tomu. Ali duh koji u njima uživa zaključuje da je na pravom
putu; sam po sebi ne bi mogao biti okrivljen zbog nadmudrivanja, nema NAJLJEPSE SLAMKE
se čega bojati jer se, najzad, on hvali da svaku stvar umije razaznati. IMAJU UVELU PUT
2. Duh koji uranja u nadrealizam sa zanosom ponovo proživljava ONKRAJ BRAVE
najljepši dio svog djetinjstva. To je za njega pomalo kao sigurnost da
će onaj koji se topi za manje od jedne minute prijeći čitav neponovljivi NA OSAMLJENOJ FARMI
put svoga života. Spočitnut će mi da to zaista nije ohrabrujuće. No meni IZ DANA U DAN
i nije do toga da ohrabrujem onog koji mi upućuje takve prigovore. POGORSAVA SE
Iz uspomena iz djetinjstva i nekih drugih sjećanja proizlazi osjećaj nevi- UGODA
nosti, te stoga i zbunjenosti, koji smatram najplodnijim što postoji.
Djetinjstvo je možda najbliže pravom životu; djetinjstvo nakon kojega KOLNI PUT
čovjek, osim svojom propusnicom, raspolaže sa svega nekoliko besplat-
VODI VAS NA OBALU NEPOZNATOG
nih karata; djetinjstvo koje je uspješno i bez opasnosti pridonosilo KAVA
osvajanju sebe. Zahvaljujući nadrealizmu čini se da se vraća to stanje PROPOVIJEDA ZA SVOG SVECA
milosti. To je kao da čovjek još uvijek juri svome spasu ili svojoj pro- SVAKIDASNJI TVORAC VASE LJEPOTE
pasti, kao da ponovo u sjeni proživljavamo dragocjeni užas. Bogu hvala, GOSPOĐO
to je tek čistilište. Sa strepnjom prolazimo ono što okultisti nazivaju JEDAN PAR
kobnim mjestima. Svojim koracima izazivam čudovišta koja vrebaju; SVILENIH čARAPA
prema meni još nisu odveć zlonamjerna i ja nisam izgubljen jer ih se NIJE
bojim. Evo »slonova s glavama žene i letećih lavova« kojih smo se SKOK U PRAZNO
Soupault i ja bojali sresti; evo »rastopljive ribe« koja me još uvijek JELEN
pomalo plaši. RASTOPLJIVA RIBA, ja sam rastopljiva riba, rođen sam
u znaku Ribe, a čovjek je rastopljiv u vlastitoj misli. Neizreciva je flora NAJPRIJE LJUBAV
i fauna nadrealizma. SVE BI SE MOGLO TAKO DOBRO UREDITI
PARIZ JE VELIKO SELO
3. Ne vjerujem da će se nadrealizam uskoro šablonizirati; zajedničke
značajke svih tekstova te vrste, među kojima i one koje sam spomenuo PAZITE
i mnoge druge koje bi nam mogla pružiti samo temeljita logička i gra- VATRU KOJA TINJA
matička analiza ne opiru se određenom raz'l'oju nadrealističke proze u MOLITVA
vremenu. Nakon mnogih ogleda kojima sam se posvetio prije pet godina LIJEPOG VREMENA
i za koje dopuštam sebi prosudbu da su uglavnom zbrkani, priče od
kojih se sastoji nastavak ove knjige pružaju očiti dokaz za to.257 Stoga ZNAJTE DA SU
ne tvrdim niti da jesu niti da nisu prikladne da predoče čitaocu koristi ULTRAVIOLETNE ZRAKE
što ih doprinos nadrealizma može pružiti svijesti. DOVRSILE SVOJ ZADATAK
KRATAK I DOBAR
S druge strane, valjalo bi proširili nadreaiistička sredstva. Sve je
dobro za postizanje željene iznenadnosti iz nekih asocijacija. Picassovi Moglo bi se navesti još mnogo primjera. Tu bi se mogli naći i kaza-
i Braqueovi kolaži vrijede koliko i uvođenje općeg mjesta u književni lište, filozofija, znanost, kritika. Odmah dodajem da me ne zanimaju
razvoj najčistijeg stila. čak je dopušteno nazvati PJESMOM ono što se buduće nadrealističke tehnike.
dobije posve proizvoljnim nizanjem (ako hoćete poštujte sintaksu) na- čini mi se da je mnogo važnija,'" što sam već naglasio, primjena
slova i dijelova naslova iz novina: · nadrealizma u akciji. Ne vjerujem, dakako, u proročansku moć nadrea-

m Ne zaboravimo da, prema riječima Novalisa, »Postoji niz događaja što se 258 Ma koliko Se mogao ograđivati od odgovornosti općenito i od liječničko
zbivaju usporedo sa zbiljskima. Ljudi i okolnosti općenito mijenjaju idealni tok zakonskih obzira koji utvrđuju stupanj potpune odgovornosti, neodgovornosti,
zbivanja na prividno nesavršen način; pa ipak su njihove posljedice nesavršene. djelomične odgovornosti (sic); ma koliko mi bilo teško prilivatiti načelo bilo kakve
m Proza Poisson soluble. klivice, htio bih znati kako će biti osuđeni prvi prijestupi kojima će se, nedvoj-

228 229
lističke riječi. »Proročanstvo je to što kažem<< :259 da, dok ja to hoću, no njem seruma, stvari za koje vjeruje da ga se izravno tiču. On ni naj-
što je samo proročanstvo?"' · manje ne sumnja u to da se time htjela poboljšati njegova sudbina. Ne
znam točno koliko od ljudskih želja ulazi u ideal znanstvenika, no ne
Ne zavarava me pobožnost ljudi. Nadrealistički gl::s k?ji _je potres~o čini mi se da on pokazuje veliku dobrotu. Dakako, govorim o pravim
Kumu Dodanu i Delfe ne razlikuje se od glasa koJI mr drktrra moJe znanstvenicima, a ne o svakovrsnim popularizatorima koji isposluju
najma~je gnjevne govore. Moje vrijeme ne n;rora bi~i njegovo; zašto bi potvrdu o nekakvom patentu. Na tom polju, kao i na drugima, vjerujem
mi pomogao riješiti djetinjasti problem svoJe sudbme? Pra~''?- se, na u čistu nadrealističku radost čovjeka koji se, znajući za sve neuspjehe
žalost, da radim u svijetu u kojem ću da bih mogao vo_ditr. računa drugili, ne osjeća poraženim, kreće odakle hoće putem koji nije razumni
o njegovim poticajima, biti prisiljen :~??služiti ;;e dvan:;a ~rpovrma 11;1- put i stiže gdje može. Ta ili druga slika koju ocijeni prikladnom za
mača: jednima da mi tumace sentenciJe, druguna, koJe Je nemo~ce obilježavanje svoga puta, i koja će mu možda donijeti javno priznanje,
naći, da mojim bližnjima nametnu moj_e shvać~j':' ~oga. U to_m SVIJ':;tu ravnodušna mi je, priznajem. Nije mi važniji niti materijal s kojim se
u kojem trpim to što trpim (ne budrte znatrzelJru), naposljetku, sto mora baviti: njegove staklene. epruvete ili moja metalna pera ... Sto se
hoćete da radim u tom modernom svijetu? Možda će zamuknuti nad- tiče njegove metode, držim da je to ono što najviše vrijedi. Vidio sam
realistički glas, ja više i ne brojim svoja umiranja. Više se n:ću ni m~lo na djelu pronalazača kožnog refleksa na tabanu; neprestano je mani-
upuštati u čudesno otpisivanje svojih g~dina i d~na što n;rr preostaJU. pulirao svojim subjektima, to je bilo sve samo ne »istraživanje<<; bilo
Bit ću kao Nižinski kojeg su prošle godme odveli na ruskr balet, a on je jasno da nema nikakva plana. Tu i tamo zabilježio bi neku opasku,
nije shvatio kakvoj to priredbi pr~sustvuJ~· Bit ću sa:n, posve san: u hladno i ne odlažući svoju iglu, lupkajući i dalje čekićem. Njegu boles-
sebi, ravnodušan prema svim baletrma SVIJeta. PoklanJam vam sve sto nika, taj ništavni zadatak, prepustio je drugima. Posve ga je obuzela
sam uradio i sve što nisam uradio. ta sveta groznica.
Nadrealizam, onakav kakvim ga ja zamišljam, sasvim jasno izra-
žava apsolutni nekonformizam da bi se moglo postaviti pitanje da ga
Otad me obuzela želja da blagonaklono gledam na znanstven<;> ma- se shvati kao svjedoka obrane na postupku zbiljskom svijetu. On bi,
štarenje koje je, na kraju krajeva, u sva~<;om pogledu t::ko ne_umJes~o. naprotiv, mogao posvjedočiti posvemašnje stanje rastresenosti koje se
Bežični telegraf? Dobro. Sifilis? Ako hocete. FotografiJa? Nršta lose. nadamo postići. U tom je pogledu simptomatična rastresenost žene u
Kino? Dobro za mračne dvorane. Rat? Smijemo se. Telefon? Halo, da. Kfmta, rastresenost »grozdova<< u Pasteura, rastresenost prijenosnika
Mladost? Divna sijeda kosa. Pokušajte me prisiliti da kažem hy~a: u Curie. Ovaj je svijet samo relativno po mjeri misli i slučajevi te vrste
»Hvala.<< Hvala ... Običan čovjek dubok? P<?štuje prava lab_?ratonJ~ka zasad su samo najznačajnije epizode bitke za neovisnost u kojoj se
istraživanja jer ona završavaju konstruiranJem nekog stroJa, otkrrva- dičim da sam sudjelovao. Nadrealizam je »nevidljiva zraka<< koja ·će
nam omogućiti da jednoga dana pobijedimo naše protivnike. »Ne drh-
beno, očitovati nadrealistički značaj. Hoće li optuženik biti__oslob9đe~. i!i ~e }sko· tiš više, mrcino!<< Ovoga ljeta ruže su plave; šume su staklene. Zemlja
ristiti olakotne okolnosti? šteta što se više ne progone pn]estupr ycl}lJ_em s.t~­ zaodjenuta u svoje zelenilo isto me tako malo uzbuđuje kao i sablast.
pom, jer bismo inače doskora prisustvova~ proces~ te vrst~: »<;?Pt!-1.2:em Je obJaVIO
knjigu koja ugrožava javno. ć~oređe; IZ3; opt?Z't!e »naJuvaz.eruJih« ~u.građan~ živjeti i prestati živjeti imaginarna su rješenja. Postojanje je negdje
okrivljen je za klevetu; protiv n]ega ~a pnk!lPlJeD!- s_vakovrs~ n~obonvr dokazr drugdje.
poput uvrede vojske poticanja na ubOJStvo, silovanJe rtd. Optuzeru, t1;,0Stalom, o.d-
mah prihvaća optužbu da većinu izraženih ,ideja »kuje do~ su '_7!-"llce~. U. SVOJU Andre Breton
obranu samo sve uvjerava da se ne s~atra autorom vl.a~tlt~ ~Jrge, Jer Je.. o!l~
tek nadrealistički proizvod, što isključuJe svaku zas~t®J; ih knVIcu onoga k?JI J.,OJ
da svoje ime; ~>n. se dois~a ograničio. na .to. d~ pr:e~rše Jedan do~um~nt ne ~zraz.a­
vajući svoje mišljenje i rma veze s inkrmumramm tekstom koliko 1 pr~sJed.nik
suda. Ono što vrijedi za objavljivanje knjige vrijedit će za tisuću drug_fi! dJ~a
onoga dana kad nadrealističke ~et<?de s~eknu ~e~ n~o?-ost. Tada će brtr vneop-
hodno da neki novi moral zamiJem ovaJ danasnJI, kOJI Je uzrok svake nase ne-
volje.
259
Rimbaud.
"' Ipak IPAK ... Trebalo bi srce očistiti od toga. Danas, 8. lipnja 1924. oko 13
sati, neki glas mi je. šaputao »Bc!tJ:tune, B6th~e«. što t? mači? Ne J?Omam Bet-
hune i imam tek neJasnu predodžbu o polozaJu tog mJesta na kartr .Francuske.
B6thune ne pobuđuje u me~ ništa, ča]t niti pek! prizor !z Trj M_ušketzra. ,T_rebao
sam ·otputovati u B6thune gdJe me mazda nesto ce.kalo;. "'?Ilo .br zarst~. o_dvec Jed.n~­
stavno. Pričali su mi da se u jednoj ChestertonovoJ knjiZI pnča o rmlicrollflru koJI,
u potrazi za net?n čovjekom::, .l?reg~ed~va ~dvyrha do .dn~ samo .o!le k~c;:e .u.&ra-
du, koje mu se Izvana po nekoJ poJedinosti eme neobrčmma. TaJ Je nacm valJan
koliko i drugi. . .
Isto je tako 1919. Soupault ulazio u mnoge nemoguće kuće i ispitivao vratarke
stanuje li u njima Philippe Soupault. Mislim da ga potvrdni odgovor ne bi izne-
nadio. On bi otišao pokucati na vlastita vrata.

l
230 231
 KUBIZAM*
Kubističko slikarstvo
I se, govori se o njemu s divljenjem.
Plastične vrline: čistoća, jedinstvo i istinitost podvrgavaju prirodu.
Uzalud se pokriva duga, godišnja doba drhte, mnoštvo hrli prema
smrti, znanost razlaže i ponovo sastavlja postojeće, svjetovi se zauvijek
udaljuju od našeg poimanja, naše prolazne slike ponavljaju se ili po-
novo probuđuju svoju nesvjesnost, a boje, mirisi, šumovi koji nava-
ljuju na naša ćutila iznenađuju nas, a potom iščezavaju iz prirode.
Taj fenomen ljepote nije vječan. Mi znamo da naš duh nije imao
početka i da nikad neće nestati, no prije svega stvaramo sebi pojam
stvaranja i svršetka svijeta.
Pa ipak odveć je umjetnika-slikara koji još uvijek obožavaju biljke,
kamenje, val ili ljude.
Lako se navikava na robovanje misteriju. To robovanje pruža slatke
užitke.
Radnicima se prepušta da ravnaju univerzumom, a vrtlari imaju
manje poštovanja prema prirodi no umjetnici.
Vrijeme je da budemo njezini gospodari.
Dobra volja nimalo ne osigurava pobjedu.
S ovu stranu vječnosti plešu smrtni oblici ljubavi a ime prirode
sažima u sebi njihovu vrlo slabu disciplinu.
Plamen je simbol slikarstva i tri klasične vrline plamte zračeći.
Plamen posjeduje čistoću koja ne podnosi ništa što joj je strano
i nesmiljeno u sebi transformira sve do čega dopre.
Također posjeduje čarobno jedinstvo poradi kojega je, ako ga se
podijeli, svaki plamičak nalik cjelovitom plamenu.
* Slijedeće stranice predstavljaju prvo J?Oglavlje knjige Meditations esthetiques.
Les peintres cubistes Guillaumea Apollinairea, objavljene u Parizu 1913. Premda
nejasan i neprecizan, taj tekst bolje no eseji Gleizesa i Metzingera odražava klimu
intelektualnog žara u kojoj se rodio kubizam. To je razlog s kojega ga smatraju
manifestom toga pokreta. Zato smo ga odabrali i mi, prenoseći ga u prijevodu
objavljenom u nakladi Il Ba!cone, Milano, 1945.
'
232
l
Napokon, posjeduje sublimnu istinitost svjetlosti koju nitko ne može
osporiti.
Virtuozni umjetnici-slikari ove zapadne epohe na svoju čistoću gle-
daju kao na nešto što je u opreci s prirodnim silama.
Ona je zaborav poslije proučavanja. A da bi jedan čisti umjetnik
umro ne bi bili smjeli postojati svi oni umjetnici prošlih stoljeća.
Slikarstvo se pročišćuje na Zapadu onom idealnom logikom što su
je stari slikari namrli novima kao da im daju život.
I to je sve.
Netko živi među užicima, drugi u boli, neki rasipaju nasljedstvo,
drugi se obogaćuju, a neki opet imaju samo život.
I to je sve.
Ne može se posvuda sa sobom nositi leš vlastita oca.
Ostavlja ga se u društvu drugih mrtvih. Misli se na nj, oplakuje ga
Postanemo li mi očevi, ne smijemo očekivati da će se jedan od naših
sinova htjeti podvojiti za život našeg leša.
Ali naša se stopala uzalud odvajaju od tla koje pokriva mrtve.
Stovati čistoću znači krstiti instinkt, humanizirati umjetnost i divi-
nizirati osobnost.
Korijen, stabljika, cvijet ljiljana pokazuju razvoj čistoće do njezina
simboličkog procvata.
Sva su tijela jednaka pred svjetlošću, a njihove modifikacije poslje-
dica su te svjetlosne moći koja konstruira po svom talentu.
Mi ne poznajemo sve boje i svaki čovjek iznalazi novih boja.
Ali slikar prije svega mora sebi predočiti vlastitu božanstvenost, a
slike koje nudi divljenju ljudi također će tim ljudima pružiti veličinu
trenutačnog ostvarenja vlastite božanstvenosti.
Za to je potrebno obuhvatiti jednim pogledom prošlost, sadašnjost
i budućnost.
Platno mora predstavljati to bitno jedinstvo koje je jedino u stanju
izazvati ekstazu.
Tada ništa prolaznoga neće ni slučajno ostati.
Nećemo se odjednom vratiti natrag.
Kao slobodni gledaoci, nećemo napustiti naš život u korist naše zna-
tiželje.
·Krijumčari oblika neće prokrijumčariti naše kipove od soli mimo
mitnice razuma.
Nećemo lutati u nepoznatoj budućnosti koja, kad je odvojena od
vječnosti, nije ništa drugo doli riječ kojoj je svrha iskušavati čovjeka.
Nećemo se iscrpljivati u zadržavanju odveć prolazne sadašnjosti. Ona
za umjetnika može značiti samo krabulju smrti: modu.
Slika će neizbježno postojati.
Viđenje će biti cjelovito, potpuno, a njegova beskonačnost, umjesto
da označava nesavršenstvo, samo će isticati odnos novog stvorenja s
novim tvorcem, i ništa drugo.
Bez toga neće biti jedinstva, i odnosi što će ih različite točke na
platnu uspostaviti s različitim temperamentima, s različitim predmeti-
ma, s različitim osvjetljenjima, pokazivat će samo mnoštvenost neslič­
nosti bez sklada.
233
 Jer, ~rem~a može. postojati beskonačan broj stvorenja od kojih
sv~ko SVJed'?CI o. vl~st1tom tvorcu, a da pri tomu ni jedno ne zauzim3
mJesto ~rug1h ~oJ.a ISt<?~obno postoje, nemoguće ih je pojmiti istodob< ..
a. smr~ Je poslJedica nJihova superponiranja, njihova miješanja, :' ·· .• e·
ljubavi.
Svako božanst~o stv_ara na vlastitu sliku: tako je i sa slikarimn.
Samo fotografi prOizvode reprodukciju prirode.
~ist?ća i jedins~v_o n!su !'išta bez .i.stin~tosti koju se ne može uspo-
re~IVati sa stv_arnosc~, Jer Je ona UVIJek ISta, mimo sve prirodne si!~
koJe n~s n~s.toJe za~~zati u fat~lnom poretku u kojem smo tek životinje.
UmJetmci su pnJe svega ]Judi koji hoće postati ne-ljudski.
Mučno tragaju za tragovima ne-ljudskosti za tragovima koje se ne
može naći nigdj e u prirodi. ' Apelles jednoga dana stiže na otok Rodos da bi vidio radove Proto-
T_i su tragovi istina i izvan njih ne poznajemo nikakve druge zbilj-
nosti.
. _Ali nikad se r:eće zbilju otkriti jednom za svagda. Istina će uvijek
biti nova. U protivnom ona je samo sustav, bjedniji od prirode.
. . U tom sluč_aju žalosna istina, _sva_kog dana sve dalja, sve nerazgovjet-
DIJ~, sve _manJe stvarn_a, .~vela b1 shk:;rrstvo na stanje plastičnog pisma
~OJe?':u Je svrha Isk!JUCIVO da olaksa uspostavljanje odnosa između
ljudi Iste rase.
Dana.s ~erno ubrzo iznaći stroj za reproduciranje takvih znakova,
bez znaeenJa.
II
Mnogi novi slikari slikaju samo slike koje su bez pravog sadržaja.
N31s!ovi. u katalozil;na ir:'aju tada funkciju kakvu imaju imena koja
oznacUJU ljude a da Ih pn tom ne karakteriziraju.
Kao_ š~o ima pebeli~ koji su vrlo mršavi i Plavili koji su vrlo tanme
k_ose, vidiO sam 1 platna s naslovom Samoća na kojima je bilo nekoliko
figura.
_D takvim sluč~jev~ma jo~ uyijek poneka<:f ~e upotrebljavaju riječi
koJe donekle pOSJedUJU znacenJe kao na pnmJer »Portret« >>Pejzaž«
>>Mrtva priroda<<, ali mnogi mladi umjetnici-slikari rabe tek 'najopćeni:
tiju riječ »Slika<<.
Ti sl.ik~ri, ako još ! pr~mat~aju Rriro~u, više je ne imitiraju i oprezno
se odlucuJU na pnkazivanJe pnrodnili pnzora rekonstruiranih studiozno.
. . S!ičnost više ne'?a nikakve vrijednosti, jer umjetnik je sve žrtvovao
IStim, potrebama VIŠe prirode koju zamišlja ne otkrivajući je.
SadržaJ. više nije važan,_ ili jedva. Općenito, moderna umjetnost od-
b~c.u~e vecmu ~redstava koJa su upotrebljavali nekadašnji veliki umjet·
mei IZ zadovoljstva.
•. Premda )e još uvijek j7dir;li c_ilj sli.~arstva, _kao što je i nekad bio,
uz1tak.~.a OCI, danas s':' od ljubitelJa traZI da u nJemu nalazi zadovoljstvo
drugaciJe od zadovoljstva kako mu jednako tako može pniŽiti proma-
tranje prirodnih stvari. . Do sada su tri euklidovske dimenzije dostajale za nemir što ga osje-
Tako se krećemo prema posve novoj umjetnosti koja će u slikarstvu
kakvo je bilo do sada, biti ono što je glazba za književnost.
234
To će biti čisto slikarstvo kao što je glazba čista književnost.
Ljubitelj glazbe; slušajući neki koncert, osjeća radost drugačiju no
što je osjeća slušajući prirodne šumove kao što su žubor potočića, tu-
tnjava brzaca, fijukanje vjetra u šumi ili harmonija ljudskog govora što
se temelji na razumu a ne na estetici.
Na taj način će i novi slikari svojim ljubiteljima pniŽiti umjetničke
senzacije koje proizlaze isključivo iz sklada oprećnih osvjetljenja.
Poznata je anegdota o Apellesu i Protogenesu što je navodi Plirlije.
Ta anegdota lijepo objašnjava estetski užitak koji proizlazi isključivo
iz takve konstrukcije opreka o kojoj sam govorio.
genesa koji je živio na tom otoku. Protogenesa nije bilo u radionici kad
je Apelles došao. ,
Neka je starica čuvala platno pripremljeno da bude oslikano. Apelles,
umjesto da ostavi svoje ime, povuče na platnu tako tanahnu crtu da se
ne bi moglo vidjeti ništa što je bolje uspjelo .
Vrativši se i ugledavši je, Protogenes prepozna Apellesovu ruku i
preko nje povuče drugu crtu druge boje i još tanju, tako da se činilo
da ih je tri.
Apelles se vrati sutra i opet ne nađe onoga koga je tražio, a tananost
crte što ju je toga dana povukao dovela je Protogenesa do očajanja.
Ta slika dugo je vremena izazivala divljenje znalaca koji su je pro·
matrali s tolikim užitkom kao da je, umjesto gotovo nevidljivih crta,
prikazivala bogove i božice.
Mladim umjetnicima-slikarima avangardnih škola je cilj čisto sli-"
karstvo.
To je posve nova plastična umjetnost.
Tek je na početku i još uvijek nije apstraktna kakva bi htjela biti.
Većina novili slikara služe se matematikom i ne poznavajući je, ali
još uvijek nisu napustili prirodu koju strpljivo ispituju tražeći od nje
da ih poduči putu života.
Picasso proučava predmet kao što kirurg secira leš.
Ta čista umjetnost, premda uspijeva posve se osloboditi starog sli-
karstva, ne mora izazvati njezin nestanak, kao što razvoj glazbe mJe
uzrokovao iščeznuće različitili književnili rodova; kao što oporost du-
hana nije zamijenila okus jela.
III
Novim umjetnicima-slikarima živo se predbacivalo da se bave geo-
metrijom.
A ipak, geometrijski su likovi osnova crteža.
Geometrija, znanost kojoj je predmetom prostor, njegove mjere i
njegovi odnosi, u svim je vremenima bila sam zakon slikarstva.
ćanje beskonačnosti pobuđuje u duši velikih umjetnika ..
Novi slikari svakako ništa više no stari ne kane biti geometri.
235
 No može se reći da je geometrija za plastične umjetnosti ono što je
gramatika za umjetnost pisca. . jednoličnosti.
Danas se oni..koji ~u ~čeni više !'e zadržavaju na tri dimenzije eukli-
dovske g.eometn]e. Slikan su se .Pnrodno ). tak? reći, intuitivno osjetili
po11:ukam~a da ~e pozabave no.vrm moguc1m mJerama prostora koje se,
u figurativnom Jeziku modermsta, označuje sve zajedno terminom če·
tvrte dimenzije.
Onak.o ~ako. ~e nudi d~u, sa stajališta plastičnosti, četvrta dimenzija "
nastala J~ 1.z triJU poznatih: ona predstavlja beskonačnost prostora koji
se produ~UJe do u beskraj u sve dimenzije u određenom trenutku.
o!'.a Je sam. pr~stor, .dim~nzija beskt;>?ačnost~. i pr~dmetima daje
pla~t1cnos!. L! djelu 1m daJe. tocne p~oporCJ]e, dok Je pnm]erice, u grčkoj
umjetnost! ntam u stanov1tom smJs]u neumorno uništava.
Grčka je umjetnost poimala ljepotu na posve ljudski način Posta-
vljala je čovjeka kao mjeru savršenstva. ·
Umjetnost novih slikara postavlja beskonačni univerzum kao ideal i
toli! id~alu s.e ima zahvaliti za novu mjeru savršenstva, koja omogućuje
Um]etmku-slikaru da predmetu dade razmjere u skladu sa stupnjem
plastičnosti do kojeg ga želi dovesti.
Nietzsche je predvidio mogućnost takve umjetnosti.
.. »O božan~tveni ~ionis~, zašto me potežeš za uši?« pita Ariana svoga
filozofskog ljubavmka u Jednom od onib glasovitih dijaloga u Otoku
J:l~su. ~Ja u tvojim ušima nalazim nečeg prijatnog, Ariana; zašto nisu
JOS duze?«
~ad Nietzsche iznosi tu anegdotu, na Dionisova usta kritizira grčku
umjetnost.
J?odaj':lo ~:';je ta ,a:pstra~cija, »č<:tvrta di;menzija«, bila samo očito·
va?Je asp!rac!p, nem1ra velikog broJa mladib umjetnika koje zanima
eg!pa~.s~a •. crnačka skulptura i skulptura Oceanije, umjetnika koji su
razmJS!Jah o znanstvenim djelima, nadajući se uzvišenoj umjetnosti·
danas se tom utopističkom izrazu, koji je valjalo otkriti i razjasnit{
pridaje na neki način tek povijesno zanimanje. ' Lutke su nastale iz narodne umjetnosti, uvijek izgledaju kao da su
IV
o H~iju.ći ~osegnuti idea!?e razmjere, ne zadovoljavajući se ljudskim,
mlad1 shkan nam nude v1se cerebralna no senzualna djela. Sve se više
udaljuju od stare umjetnosti optičke iluzije i lokalnih razmjera da bi
izrazili veličinu metafizičkih oblika.
~adi t?~a d~naš!'ja umjetnost,, pre~da nije izravna emanacija odre-
đemh rehgwzmh VJerovanJa, posjeduje mnoge značajke velike umjet-
nosti, to jest religiozne umjetnosti.
v
Društveno je poslanje velikib pjesnika i velikih umjetnika da neu-
morno uvijek snova nadopunjuju oblike što ih priroda zadobiva u oči­
ma ljudi.
236
Bez pjesnika i umjetnika ljudi bi se ubrzo dosađivali poradi prirodne
Njihova uzvišena ideja o univerzumu vrtoglavo bi se
srozala.
Red što ga vidimo u prirodi, a koji je samo učinak umjetnosti, smje-
sta bi iščezao.
Sve bi se rastočilo u kaosu.
Više ne bi bilo crodišnjih doba, ni civilizacije, ni mišljenja, ni čovje-
čanstva, pa čak ni Života, i nemoćna ~i tmina zauvije.k zavlad~la. .
Pjesnici i umjetnici zajedno određuju karakter svoJe epohe 1 buduc-
nost se poslušno potčinjava njihovoj zamisli.
. Općenita struktura kakve mumije nalik je figurama što su ih crtali
egipatski umjetnici, a ipak su oni bili vrlo različiti jedni od drugih. Ali
su se potčinili umjetnosti svoje epohe.
Specifični karakter umjetnosti, nova društvena funkcija jest stva-
ranje te iluzije: tipa. . .
Sam bog znade kako se ismijavalo slike Maneta, Re~o.1ra! A dost~ J~
baciti pogled na fotografije iz toga vremena pa da se vidi kako su ]judi
i stvari posve u skladu sa slikama tih slikara.
Ta mi se iluzija čini posve prirodnom, jer su umjetnička djela ono
najenergičnije što neka epoha stvara sa stajališta oblika.
Ta se energija nameće ljudima i za njih predstavlja plastičnu mjeru
epohe.
Tako se oni koji ismij avaju nove slikare smiju vlastitom liku, jer ć~"'
čovječanstvo budu~r:osti današ!'je. čovječ~n.stvo _Pre~~čav~!! ~rema pn·
kazbama toga čovjecanstva koje ce ostaviti umJetmcJ naJZIVIJe, to Jest
najnovije umjetnosti.
Nemojte mi reći da danas ima slikara u kojima se čovječanstvo može
prepoznati naslikano prema svojoj slici.
Sva umjetnička djela neke epohe na kraju nalikuju najenergičnijim, •
najizražajnijim, najtipičnijim umjetničkim djelima.
nadahnute djelima velike umjemosti te iste epohe.
To je istina koju je lako provjeriti..
Pa ipak, tko bi se usudio reći da su l~tke š.to se prodaju po ~ućanima
osamdesetib godina devetnaestoga s~oljeća !~rađene s OSJeĆaJem ~na­
lognim osjećaju s kojim je Renoir shkao svoje portrete? Tada to mtko
nije zamjećivao.
To ipak znači da je Renoirov':. umje~nt;>~t bila dosta!?O e~ergič~a!
dostatno životna da se nametne nas1m OSJetilima, dok su s1roko] publici
vremena u kojem se prvi put prikazao javnosti njegove koncepcije izgle·
dale same besmislice i ludosti.
VI
Ponekad se, osobito kad je riječ o najnovijim umjetnicima-slikarima, ,_
govorilo i o mogućnosti kolektivne Il!istifikacije ili ~~lektivne. P?~reš~~·
U cjelokupnoj povijesti umjetnosti ne poznamo m Jedn.e mJstJfikac!Je
i ni jedne umjetničke pogreške koje bi bile općenito pnhvaćene.
237
 I~a pojedinačnih primjera mistifikacije i pogreške ali konvenci-
~mal;n elementi od k~ j ih .s~ veliki:n ?ijeloJ? umjetničk~ djela sastoje
Jamce na:n da ne. moze b!tl kolektivnih slucajeva.
. Kad hi ~ova slikarska skola predstavljala takav kolektivni slučaj, bio
hi to tako Izvanredan događaj da bi ga valjalo nazvati čudom.
Zamisli~i takav: slučaj bilo bi kao da zamislimo da se u nekom na-
rodu sva. dJe::a o~Jednom :ađaju bez glave i s jednom nogom ili jednom
rukom, sto Je ocito besmislena zamisao.
~U umj<;t~IC?sti nema kolektivnili pogrešaka i mistifikacija u njoj ima
samo razhČ!t!h epoha i različitili umjetničkili škola. ' tomu ne posluži optičkom varkom u skraćenju ili u perspektivi, što bi
I ~:em?a cilj koje:nu svaka od njili teži nije jednako uzvišen, jed·
~~ko c1st, 1pak su s~e Jednako dostojne štovanja, a, u skladu s idejom o
hJe~on:e, svaka umJetnička škola doživljava divljenje, prezir i ponovno
diVlJenJe.
VII
. ' )11l_oderna slika.rska ~kola n_osi naziv kubizam; to joj je ime ismijava-
J~Cl Je _dao Henri _Matis~e u Jesen 1908. kad je vidio sliku na kojoj su
bde prikazane kuce kojili ga je kubični izgled iznenadio.
. Ta. s.': n?va ~steti~a. _najprije razvijala u duhu Andrea Deraina, no
nar~razr;1p 1 :'"aJodva~mJa djela što ih je dala bila su djela velikog
um]etmka koJega valJa smatrati utemeljiteljem: Pabla Picassa. ~
, Njegove izmišlj_c;>ti.ne, kote su imale podršku u zdravom razumu Geor-
gesa. B~aquea, .~?JI Je godme 1908. izložio kubističku sliku u Salonu
neo:Jlsn~, ':'?b.hc1le su se u. studijama Jeana Metzingera, koji je izložio
P:YI. kubJS!Jcl(! po:tretJ:noJ) u _Salonu neovisnih godine 1910. i koji je
ucm1': da 1~te godme zm JesenJeg salona prilivati kubistička djela.
Jos godme ~910. u Sa~onu neovisnili pojavile su se i slike Roberta
De_la_;maya, Mane Laurencm, Le Fauconniera, koia su također pripadala
tOJ skoh.
~rva ~mlekt~vna izložba kubizma, koji je brojio sve više pristalica,
odrzana Je godme 1911. u Salonu neovisnih kad je Dvorana 41 rezer-
virana za kubiste, izazvala dubok dojam. ' ' stvu. To je umjetnost slikanja novih kompozicija uz pomoć elemenata
. T~_su se. mo~la vidj~ti znalač~a. i sugestivna djela Jeana Metzingera,
peJzazJ, Golz m~sk~rac .:.tena s _kztzcom Alberta Gleizesa; Portret gospo-
đe !'~rnande X 1 DJ.eVOJctce Mane Laurencin; Toranj Roberta Delaunaya
Obtl1e Le Fauconmera, Aktovi u pejzažu Fernanda Legera. ' tak, konstrukciju koja djeluje na osjetila, i uzvišeno značenje, to jest
Prva manifestacija kubista u inozemstvu održana je iste godine u
Br.uxell~su; u. pred2o":oru katalogu te izložbe ja sam, u ime izlagača, "'
pnhvatJo naz1ve »kubiZam« i »kubisti<<.
_Kraj<;m godi;te 1911. Izložba kubista u Jesenjem salonu imala je
~el1k odJek; Gle1zes (Lov, Portret Jecquesa Nayrala), Metzinger (:žena sa
z!zcom) ! Fe::'"a':'d.l:eger ni~u bili pošteđeni izrugivanja. Tim se umjemi-
cJma pr1~10 JOS Jedan slikar, Marcel Duchamp i jedan slikar-arhitekt
Duchamp-V1llon. '
Slijedeće k<?lektiv~e izlo~~e održane su u studenome 1911. u Galeriji
suvr<;m:ne Ull!Je~no~ti, u ulip Tronchet u Parizu; godine 1912. u Salonu
neov1smh, gdJe Je IZlagao 1 Juan Gris; u svibnju u španjolskoj, kad
238
Barcelona s entuzijazmom prima mlade Francuze; i napokon u lipnju
u Rouenu, gdje je održana izložba koju je organiziralo Udruženje nor-
mandijskih umjetnika, a koju valja zapamtiti po priključenju Francisa
Picabie novoj školi (Bilješka zapisana u rujnu 1912).
Kubizam se razlikuje od starog slikarstva stoga što nije umjetnost •
imitacije, već umjetnost mišljenja koje teži uzdignuti se do stvaranja.
Prikazujući. pojmljenu zbilju ili stvorenu zbilju, slikar može prika-
zati tri dimenzije, može, na neki određeni način, kubizirati.
On to, naprosto prikazujući viđenu zbilju, ne bi mogao a da se pri
izopačilo pojmljeni ili stvoreni oblik.
U kubizmu kako sam ga ja podijelio, očitovale su se četiri tendencije.
Dvije od njih su usporedne i čiste.
e Znanstveni kubizam je jedna od tih čistili tendencija. To je umjet-
no'st slikanja novih kompozicija s elementima koji nisu uzeti iz zbilj-
nosti viđenja već iz zbiljnosti spoznaje.
Svaki čovjek posjeduje osjećaj za tu unutrašnju zbiljnost. Da bismo,
na primjer, zamislili okrugli oblik ne moramo biti obrazovani.
Geometrijski izgled koji je toliko zaprepastio one koji su vidjeli prva
znanstvena platna bio je posljedica toga što je na tim plamima esenci-
jama stvarnost bila data s velikom čistoćom i što je bio posve eliminiran
vizualni i anegdotalni element.
Slikari koji pripadaju toj tendenciji su: Picasso, čija se jasna umjet-
nost povezuje i s drugom čistom strujom kubizma, Georges Braque,
Metzinger, Albert Gleizes, gospođica Laurencin i Juan Gris.
o Fizički kubizam je umjetnost slikanja novih kompozicija uz pomoć
elemenata najvećim dijelom uzetili iz stvarnosti viđenja.
Ta umjetnost ipak ovisi o kubizmu po konstruktivnoj disciplini. Ima
veliku budućnost kao slikarstvo povijesti. Njezina druiltvena fmlkcija
je precizno određena, no to nije čista umjemost. U njoj se brka sadržaj
sa slikama.
Fizički slikar koji je stvorio tu tendenciju je Le Fauconnier.
0 Orjički kubizam još je jedna značajna tendencija u modernom slikar-
uzetih ne iz vidljive stvarnosti već uz pomoć elemenata što ih je u pot-
punosti stvorio umjetnik koji im je pridao moćnu zbiljnost.
Djela orfičkih umjetnika moraju istodobno pružati čist estetski uži-
sadržaj.
To je čista umjemost.
Jasnoća Picassovih djela sadrži tu umjetnost koju, sa svoje strane,
iznalazi Robert Delaunay i kojoj teže Fernand Leger, Francis Picabia i
Marcel Duchamp.
Instinktivni kubizam, umjetnost slikanja novili slika nadalmutih ne-
vidljivom stvarnošću već stvarnošću koju umjemiku sugeriraju instinkt
i intuicija, već neko vrijeme teži orfizmu.
Instinktivnim umjetnicima nedostaje lucidnosti i artistički kredo;
u kubizmu ih je velik broj.
239
 Rođen iz francuskog impresionizma, taj pokret se danas širi po cije-
loj Evropi.
Posljednje Cezanneove slike i njegovi akvareli imaju veze s kubiz-
mom, ali otac novih slika je Courbet, a Andre Derain, o kojem ću
jednom još govoriti, bio je najstariji od njegovih najmilijih sinova,
stoga što ga nalazimo na izvorima fovizma, što je bio neka vrsta predigre
kubizma, a isto tako i na izvorima toga velikog subjektivističkog po-
kreta; no bilo bi odveć teško sada pisati dobro o čovjeku koji se, svojom
voljom, drži po strani od svega i od sviju.
Moderna slikarska škola čini mi se najodvažnijom od svih koje su
ikad postojale.
Ona je postavila pitanje ljepote o sebi. želi zamisliti lijepo oslobo-
đeno od uživanja što ga čovjek pruža čovjeku, a od početka povijesnih
vremena ni jedan evropski slikar nikad se nije usudio na to.
Novi umjetnici hoće idealnu ljepotu koja neće više biti samo oholi
izraz ljudske vrste, već izraz univerzuma, u mjeri u kojoj se univerzum
humanizirao u svjetlosti.
Suvremena umjetnost svoja djela obdaruje grandioznim, monumen-
talnim izgledom koji u tom pogledu nadmašuje sve što su zamišljali
umjetnici našeg vremena. . velikih lađa, sami poput crnih sablasti što premeću po ražarenim utro-
Strasno tragajući za ljepotom ona je plemenita, energična, a zbilja
koju ona otkriva zadivljujuće je jasna.
Volim suvremenu umjetnost stoga što iznad svega volim svjetlost;
svi ljudi je vole više od svega drugoga: zato su i pronašli vatru.
G. Apollinaire
240
FUTURIZAM''
Utemeljenje i manifest futurizma
Cijelu smo noć bdjeli - moji prijatelji i ja - pod svjetiljkama
mošeje s kupolama od rupičaste mjedi, ozvjezdanim poput naših duša,
jer su kao i one ozarene zatvorenim sijevanjem jednog električnog srca.
Dugo smo na bogatim istočnjačkim sagovima gazili našu atavističku
tromost, raspravljajući pred krajnjim granicama logike i prekrivši crni-
lom mahnitog pisanja mnogo papira.
Golem je ponos ispunjao naše grudi, jer smo se osjećali jedinima
koji su u to doba budni i uspravni, poput ponosnih svjetionika i dalekih
predstraža, pred vojskom neprijateljskih zvijezda, što namiguju iz svojih
nebeskih logorišta. Sami s ložačima što se kreću pred paklenim pećima
bama lokomotiva u ludoj jurnjavi, sami s pijancima što mlataraju ru-
l;
kama, nesigurnim mahanjem krila, duž zidova grada.
Odjednom uzdrhtasmo čuvši strahovit zvuk golemih tramvaja na dva
kata što prolaze paskakujući, blistajući višebojnim svjetlima, poput sela
koja svetkuju i koje nabujala rijeka Pad potresa i iznenada iskorjenjuje
· da bi ih odnijela do mora niz bujicu i kroz virove potopa.
A onda tišina postade još dublja. No dok smo osluškivali slab šapat
molitava starog kanala i škripanje kostiju umirućih palača na njihovim
bradama vlažnog zelenila, odjednom začusmo kako pod prozorima riču
izgladnjeli automobili.
>>Pođimo, rekoh; pođimo, prijatelji! Krenimo! Napokon, mitologija i
mistički ideal su prevladani. Prisustvujemo rođenju Kentaura i uskoro
ćemo vidjeti gdje lete prvi Anđeli! ... Trebat će prodrmati vrata života
da bi se isprobalo šarke i zasune!. .. Krenimo! Evo, sviće na zemlji, naj-
ranija zora! Nema ničeg što bi se moglo usporediti sa sjajem crvene
oštrice sunca što po prvi put vitla mačem u našim tisućljetnim tmina-
ma! ... «
Približismo se trima dahtavim zvijerima zaljubljeno im dodirujući
vrele grudi. Ja se ispružih po svom stroju poput leša na odru. ali odmah
* Od triju futurističkih manifesta što slijede, prvi je objavljen na francu-
skom u pariškom listu »Figaro<< 20. veljače 1909, a potom u milanskom časopisu
»Poesia« br. 1-2; drugi i treći su, međutim, objavljeni, također u časopisu »Po-
esia« slijedeće godine, to jest u veljači i u travnju. Ta tri manifesta, zajedno
s Bo~cionijevim manifestom O futurističkoj skulpturi, koji je objavljen u travnju
1912, tvore temeljnu programatsku jezgru pokreta. Ostali, prilično brojni mani-
festi u vezi s različitim temama, malo pridodaju fiziognomiji futurizma, osobito
u vezi s figurativnim umjetnostima.
16 Umjetničke avangarde XX st. 241
· , skrsnuh pod upravljačem, sječivom giljotine što je prijetila mom tr-
uhu.
Razjarena metla ludosti odvoji nas od nas samih i potjera nas kroz
ulice vrletne i duboke poput korita bujice. Ovdje-ondje poneka obo-
ljela' svjetiljka, iza stakala kakva prozora, učila nas je prezirati varljivu
matematiku naših prolaznih očiju.
J a povikah: »Miris, samo miris dostatan je zvijerima! ... <<
I mi smo, poput mladih lavova, jurili za Smrću crne dlake pr"ošarane
blijedim križevima, koja je bježala širokim ljubičastim nebom, živim
i drhtavim.
A ipak nismo imali. Idealnog ljuba:-:nika č!j~ b~ se uzvišen~ _figu~a
uzdizala do oblaka m okrutnu KralJICU koJOJ brsmo ponudrh nasa
mrtva tijela, savijen'a poput bizantinskili prstenova! Niš~a zbog. čega bi;
smo željeli umrijeti, doli želje da se napokon oslobodrmo nase odvec
teške hrabrosti!
I jurili smo gnječeći na pragu kuća pse čuvare k<~,ii su se, pod na~i~
vrelim gumama, svijali poput ok_ovrat~ka p~d ~la~alom. S~~t, J?riPI-
tomljena, prestizala me na svakoJ okucr da br ~ lJnpk<;> Pl1;1ZI13' ~ap':,
a s vremena na vrijeme ispružila bi se po ze~p '!z ~k:~panJe celJUStl,
podižući prema meni, iz svake bare, barsunastr 1 mrluJUCI pogled.
»Izađimo iz mudrosti kao iz kakve užasne kore i bacimo se, poput
plodova začinjenih ponosom, u g~lem~ ! iskr!vljena usta yjetra! ... P_o;
stanimo hrana Nepoznatome, ne rz ocaJa vec samo da brsmo napunili
duboke bunare Apsurda!<<
Tek što sam izgovorio te riječi, kad s.e nagi? <;>krenuJ: oko. seb'?, s
istim zanosom s kojim to čine psi kad hoce .z~gr!str u s':'?l r_ep, 1 odjed-
nom ugledah kako mi ususret dolaze dva ?rcr~hsta, koJI. m~. s~ suJ?rot-
staviše, klateći se preda mnom poput rasuđrvan~a, oba UVJerlJiyr pa_ rpak
u međusobnoj proturječnosti. Njiliova glupa drle~a raspravl!ala .J'? na
mom terenu ... Kako li je to dosadno! Uf! ... Prekmuh na precac, 1 Izra-
žavajući gađenje bacih se u jarak s kotačima u zrak ...
Oh majčinski jarak, gotovo do vrha pun blatne vode! Lijep tvornički
jarak!' Lakomo sam uživao u tvom okrepljujućem glibu, koji me pod··
sjetio na svetu crnu dojku moje sudanske dojkinje ... ~ad '!st:;tdoh -
kao prljava i smrdljiva krama - ispod prevrnuta stroJa, OSJetrh kako
mi, slatko, kroza srce prodire užareno gvožđe radosti!
Masa ribara naoružanili tunjama i kostobolnih prirodnjaka već je
pravila metež· oko čuda. Strpljivom i cjej:>idlačnom brižljivošću ti lind!
pripremiše visoku armaturu i goleme čelične mreže d_a. izvu_ku moJ
automobil nalik velikom nasukanom morskom psu. StroJ rzroru polako
iz jarka, ~stavivši na dnu, kao ljušturu, svoju tešku karoseriju zdravog
razuma j svoje boležljive podstave udobnosti.
Mislili su da nije živ, moj lijepi morski pas, no dostajalo je da ga
jednom pomilujem pa da oživi, i evo ga gdje je uskrsnuo, evo ga opet
juri, snova, na svojim moćnim perajama!
A onda, lica prekrivena dobrim glibom iz tvornica - smjesom metal-
nih otpadaka beskorisna znoja, nebeske čađe - mi, izudarani i ruku
u zavojima, ah neustrašivi, izdiktirali smo naša prva htijenja svim živim
ljudima svijeta:
242
l. Mi želimo opjevati lju]2Jl,Y_za_o.pasnoŠĆI!,_]laviklps.Lna..energiju i na
smjelost. ·
2. Hrabrost, odvažnost, pobuna bit će bitni elementi naše poezije.,
3. Književnost je, do· danas, ~znosila zamišljenu nepomičnost, ek-
stazu i san. Mi želimo unositi agresivni pokret grozničavu besanicu, tr-
čeći korak, smrtni skok, ćušku i šaku.
4. Mi tvrdimo da se veličanstvenost svijeta obogatila novom lijepo-
tom: ljepotom brzine. Trkaći automobil sa svojom karoserijom ukraše-
nom velikim cijevima nalik zmijama eksplozivna daha ... bučni auto-
mobil, koji kao da se kreće uz pomoć karteča, ljepši je od Samotračke
J'f.ils.e.
S. Mi želimo slaviti čovjeka koji drži upravljač kojega zamišljena
osovina probija Zemlju, koja također juri po krugu svoje orbite.
6. Pjesnik se mora sa žarom, sjajem i velikom darežljivošću rasipati
da bi pojačao entuzijastički polet iskonskih elemenata.
7. Nema više ljepote, ..osim u. borbi. Ni jedno djelo koje nema agre-·
stvan karakter ne može biti remek-djelo. Poeziju valja poimati kao
žestok nasrtaj protiv nepoznatih snaga sa ciljem da ih se prisili da
padnu ničice pred čovjekom.
8. Mi smo na krajnjem rtu stoljeća! ... Zašto se moramo okretati iza
sebe želimo li provaliti tajnovita vrata Nemogućeg? Vrijeme i Prostor
umrli su jučer. Mi već živimo u apsolutnom, jer smo već stvorili vječnu
.sveprisutnu brzinu.
9. Mi želimo slaviti rat - jedinu higijenu svijeta~ militarizam, ro-
doljublje, destrukti.v!lu gestu anarhista, lijepe ideje za koje se umire
i p_r:ezir prema ženi.
lO. Mi želimo uništiti muzeje, knjižnice, akademije svih . vrsta, i .želi- •
mo se boriti protiv moralizma, feminizma i protiv svake oportunističke
ili uJilitarističke plašljivosti.
ll. Mi ćemo opjevati široke mase koje je pokrenuo rad, užitak ili
ustanak; opjevat ćemo višebojne i polifonijske plime revolucija u mo-
dernim prijestolnicama; opjevat ćemo titrav noćni polet arsenala i gra-
dilišta osvijetljenili snažnim električnim Mjesecima; nezaježljive kolo-
dvore, proždiratelja zmija što dime; tvornice obješene o oblake svijenim
nitima svog dima; mostove nalik na divovske gimnastičax:e koji preko-
račuju rijeke, blistajući na suncu poput noževa; pustolovne parobrode
koji istražuju obzor, lokomotive širokili grudi, koje tapću po tračnicama
poput golemih čeličnih konja zauzdanili cijevima, i klizeći let zrakoplova
kojima propeler cvrkuće na vjetru poput zastave i kao da plješće poput
kakve zanesene gomile.
Mi ovaj naš manifest neobuzdane i plamene nasilnosti, kojim danas .
utemeljujemo Futurizam, šaljemo u svijet iz Italije, jer želimo ovu zem-
lju osloboditi njezine smrdljive gangrene profesora, arheologa, cicerona
i antikvara.
243
 Odveć je dugo Italija bila tržište staretinara. Mi je želimo osloboditi
bezbrojnih muzeja koji je cijelu prekrivaju bezbrojnim grobljima.
Muzeji: groblja!_~' . Uistinu istovjetni po neobičnom promiskuitetu
tolikih tjE:lesa koja ne poznaju jedna druge. Muzeji: javne spavaonice u
kojima se počiva zauvijek pored mrskih ili nepoznatih bića! Muzeji:
apsurdne klaonice slikara i kipara koji se međusobno krvožedno kolju
udarajući bojama i linijama, duž spornih zidova!
Da se u muzej odlazi na hodočašće, jednom godišnje, kao što se ide
na groblje na Dan mrtvih ... neka bude. Da ·se jednom godišnje položi
cvijeće pred Giocondu, neka bude ... Ali ne dopuštam da se svakodnev-
no vode u šetnju muzejima naše tuge, naša krhka hrabrost, naš bolni
nemir. Zašto bismo se željeli otrovati? Zašto bismo željeli rastočiti se?
, A što se uopće može vidjeti na nekoj staroj slici, osim naporna pre-
vijanja umjetnikova koji se trudio prijeći nesavladive prepreke postav-
ljene pred njegovu želju da u cjelini izrazi svoj san? ... Diviti se nekoj
staroj slici isto je što i usuti naš senzibilitet u pogrebnu urnu, umjesto
da ga razbacamo na daleko, snažnim mlazevima stvaralaštva i akcije.
želite li dakle uludo profućkati sve svoje najbolje snage u tom vječ­
nom i beskorisnom divljenju prošlosti, iz kojeg izlazite kobno izmoždeni
i zgaženi?
U stvari ja vam objavljujem da je svakodnevno posjećivanje muzeja,
knjižnica i akademija (groblja uzaludnih napora, kalvarija razapetih
snova, registara osakaćenih zanosa! ... ) za umjetnike jednako štetno
koliko je roditeljska paska koja predugo traje štetna za neke mlade
ljude pijane od vlastite darovitosti i od ambiciozne volje. Za one koji su o
na umoru, za nemoćne, za zatočenike, neka bude: - divljenja dostojna
prošlost možda je balzam za njihove boli, jer su lišeni budućnosti ...
Ali mi više ne želimo ni čuti za prošlost, mi mladi i snažni futurisfi.l
Stoga nek dođu vesele palikuće karboniziranih prstiju! Evo ih! Evo
ih! ... Hajde! potpalite stalaže u knjižnicama! ... Skrenite tok kanala
i potopite muzeje! ... Oh, kakve li radosti u gledanju kako razderana i
bez sjaja po toj vodi plutaju stara slavna platna! ... Podignite trnokope,
sjekire, čekiće i uništavajte, uništavajte bez milosti poštovane gradove!
Najstariji između nas imaju trideset godina: prema tome preostaje
nam najmanje jedno desetljeće da izvršimo naše djelo. Kad budemo
imali četrdeset godina drugi ljudi, mlađi i valjaniji od nas, neka nas
odbace u koš, kao nekorisne rukopise. - Mi to želimo!
Naši će se sljedbenici dići protiv nas; doći će izdaleka, sa svih strana,
plešući uz uzvišenu kadencu svojih prvih pjesama, ispružajući svinute
prste grabljivice i poput pasa njuškajući, na vratima akademija, zadah
našeg uma koji se raspada i koji je već osuđen na katakombe knjižnica.
Ali nas tu neće biti ... Naći će nas napokon - jedne zimske noći -
u polju, pod nekom tužnom strehom po kojoj će bubnjati monotona
kiša, i ugledat će nas šćućurene uz naše dršćuće zrakoplove gdje grijemo
dlanove na slabašnom ognju od naših današnjih knjiga koje će plamtjeti
pod letom naših slika. . . Zivo!n"! je sam? ona umj~tnost koja elemente nalazi u okolišu koji
Okupit će se oko nas, dašćući od tjeskobe i za inat, i svi će, razdra-
ženi našim oholim neumornim uznošenjem, nasrnuti da nas ubiju, tje-
244
rani '!"r~nj?m koja će biti to nemilosrdnija jer će njihova srca biti pjena
od divljenp za nas.
. Snaž?a i. z_dr"!~a Nepravda !zbij~t. će iz njihovih očiju. - Umjetnost
1 ne moze biti msta drugo doli nasilJe, okrutnost i nepravda.
Najsta_riji između ;ms imaju trideset godina: pa ipak, mi smo već
:profuckali ~laga, mn~stv'? blaga od snage, ljubavi, odvažnosti, lukavstva
I g~':lbe v_olje; razbacivali smo ih nestrpljivo, gnjevno, bez računa, bez
okliJeVanJa,_ bez odmora, ostajući bez daha ... Pogledajte nas! Još ni-
sm? ':'m?rm!_ Naša srca ':'e osjećaju nikakva umora, jer ili pokreću oganj,
mrz~la. 1 ~mna! ... _Cu~:hte se? ... T~ _je logi~n~, je~ vi se i ne sjećate da
ste, ~IVJeli. U;;pravljem na vrhu SVIJeta mi, ]Os Jednom, dobacujemo
nas Izazov ZVIJezdama!
I;nate p~imj~dab~? . : ·.. Do.sta! . Dos~"!! Poznajemo ih . . . Razumjeli
;;mo. · · ; Nasa liJ~Pa 1 lazlJiva mteligenCIJa tvrdi nam da smo mi sažetak
I pr'?d':"etak nas~. pre~aka. -Možda! ... Pa neka! ... Zar je to važno?
Ne z:lim~.r~umiJevati! ... Jao onome tko nam bude još upućivao te
bezocne riJeci! ...
Uzdignite glavu! ...
. Uspr~vni na vrhu svijeta mi još jednom dobacujemo naš izazov zvi-
Jezdama.... .
F. T. Marinetti
Manifest futurističkih slikara
Mladim talijanskim umjetnicima!
. ~i_k p~b~e što_g!l __dižemo, pridružujući naše ideale idealima futu-
:Istickili pJeS?Ik_a, 12-e dopire više iz nekakve estetičke crkvice, već izra-
zav~ s~aznu zelju sto danas vri u žilama svakog umjetnika-stvaraoca.
. . ~elim~ se ~est<;> ko boriti protiv fanatične, nesvjesne i snobističke re"~
ligiJe p~oslosti koJa ~e _hr~ na pogubnom postojanju muzeja. Bunimo
se proti~ roJ?skog. divlje~Ja _stari:"' p~at~ma, starim kipovima, starim
predmetuna_ 1 protiv zanosen]a svime sto Je crvotočno, prljavo, izjedeno
vremenom,.' SJ?atramo nepravednim, zločinačkim uobičajen prezir pre-
ma svemu sto Je mlado, novo i što treperi od života.
. Drugovi_! <?bJavljujemo vam da je trijumfalni napredak znanosti
Izazva~. u. covjec~nstvu tako duboke promjene da se otvorila provalija
koJ_a diJeli poslu~ne robove prošlosti i nas slobodne, sigurne u blistavu
veličaJnost buducnosti.
Povraća ?am se ?d k~kav_n~ lijenosti od koje od šesnaestog stoljeća
na ovamo Zive naši umJetnici neprestano izrabljujući staru veličinu.
_ Za d:nge ~arode Italija je još uv~j_ek zemlja mrtvaca,, g?lemi Pompeji
sto se bjelas~~u '?~ grobova. No ItaliJa se preporađa, nJezmu političkom
prep<;>rodu slijedi mtelektualni. U zemlji nepismenih množe se škole: u
zemlJI slatka nera~a sada buče bezbrojne tvornice: u zemlji tradicionalne
este51ke danas uzlijeću nadalmuća što sijevaju novinom.
Je _o~ruzuJe. Kao sto su nasi preci građu za svoju umjetnost crpili iz
rehgwzne atmosfere što je pritiskala njihove duše, tako se mi moramo
245
nadahnjivati opipljivim čudesima suvremenog života, željeznom mrežom
brzine što obvija Zemlju, transatlanticima Dreadnoughtima, čudesnim
letovima što brazdaju nebom, mračnom odvažnošću podvodnih more-
plavaca grčevitoj borbi za osvojenje nepoznatog. Možemo li uopće ostati
neosjetljivi za mahnitu aktivnost velikih prijestolnica, za najnoviju psi-
hologiju mjesečarstva, za grozničave likove viveura, cocotte, apachea i
pijanaca?
želeći pridonijeti nužnoj obnovi svih izraza umjetnosti, objavljujemo '
rat, odlučno, svim onim umjetnicima i svim onim institucijama koje,
zakrabuljivši se lažnim modernitetom, ostaju zapletene u tradiciju, aka-
demizam i, osobito, u odvratnu intelektualnu lijenost.
Preziru mladih izlažemo svu onu nevjesnu rulju što u Rimu plješće
otužnom ponovnom procvatu podjetinjelog klasicizma; koja u Firenci
uznosi neurotične uzgajivače hermafroditskog arhaizma; koja u Milanu
nagrađuje banalnu i slijepu manualnost petnaestog stoljeća; koja u To-
rinu kadi slikarstvu vladinih funkcionara u penziji, a u Veneciji slavi
ričet fosiliziranih alkemičara! Jednom riječju, ustanimo protiv površno-
sti, banalnosti i sitničarske i traljave lakoće koje većinu uglednih umjet-
nika iz svih regija Italije čine dostojnim duboka preziranja.
Odbacimo, dakle, plaćeničke obnavljače starih ljusaka! Odbacimo
arheologe zaražene kroničnom nekrofilijom! Odbacimo kritičare, laskave
svodnike! Odbacimo kostobolne akademike, profesore pijanice i nezna-
lice! Odbacimo ih!
Pitajte te svećenike jedinog istinskog kulta, te čuvare estetičkih zako-
na, gdje su danas djela Giovannija Segantinija: pitajte ih zašto službeni
odbori ne zamjećuju postojanje Gaetana Previatija; pitajte ih gdje se
cijeni skulptura Medarda Rossa! ... I tko misli na umjetnike koji za
sobom nemaju dvadeset godina borbe i patnje, no koji svejedno pri-
premaju djela što će biti na čast domovini?
Imaju oni sasvim druge interese koje će braniti, plaćeni kritičari!
Izložbe, natječaji, površna kritika koja nikad nije nepristrana, osuđuju
talijansku umjetnost na sramotu prave prostitucije!
A što da se kaže o specijalistima? Dosta s portretistima, sa slikarima
interijera, sa slikarima jezera, slikarima planina ... Dosta smo ih pod-
nosili, sve te impotentne nedjeljne slikare!
Dosta s nagrađivačima mramora što napučuju trgove i profaniraju
groblja! Dosta sa špekulantskom arhitekturom zakupnika armiranog
betona! Dosta s bezvrijednim dekoraterima, s krivotvoriteljima kera-
mike, s predanim pismoslikarima i nesposobnim i blesavim ilustrato-
rima!
Evo naših odlučnih ZAKLJUčAKA:
Ovim entuzijastičkim pridruživanjem futurizmu mi želimo:
l. Uništiti kult prošlosti, opsesiju starim, akademsku pedantnost i
formalizam.
2. Duboko prezreti svaki oblik imitacije.
3. Uzveličati svaki oblik originalnosti, pa bila ona i drska, ili naj-
nasilnija.
246
. 4. O!aku osvadu da su ludi, kojom se nagrđuje i ušutkuje inovatore
r.~n~t·:.:-.tlh s hrabrošću i ponosom. ,
5. Kritičare proglasiti nekorisnima i štetnima.
6. Pobuniti se protiv tiranije parole: SKLAD I DOBAR UKUS, što
~" odveć rastezljivi pojmovi uz pomoć kojih bi se lako moglo uništiti
,{c,nbrandtovo, Goyino i Rodinove djelo.
. 7.. Pom<;_st~ sa zamišljenog polja umjetnosti sve već iskorištene mo-
tive 1 sadrzaJe.
8: Stvarati i uznositi svakodnevni život što ga stalno i burno miJ' enJ· a
pobjedonosna znanost.
.Nek _se mrtvi yokop.~ju u _najdublju utrobu zemlje! Nek se prag bu-
ducnost! oslobodi mumiJa! MJesta mladima, nasilnima, drskima!
Slikar Umberto Boccioni (Milano)
Sl~kar Ca~l~ Dalmazzo Carrii (Milano)
Shkar Lutgt Russolo (Milano)
Slikar Giacomo Balla (Rim)
Slikar Gina Sevet·ini (Pariz)
Futurističko slikarstvo: Tehnički manifest
. U prvot?- manifestu što smo ga objavili 8. ožujka 1910. s tribine Po-
hteama C~mrell~ u Torinu, izrazili smo naše duboko gađenje, naš po-
n'?sm pr_ezir, na~~~d~>Snu p_ob_t~nu protiv vulgarnosti, protiv osrednjo-
sti, Pp:~tiv fa':'_atiCnog 1 snob1stickog kulta staroga što guše Umjetnost
u nasoJ zemlJI.
. Tada s':"o se P?zabavili odnosom između nas i društva. Danas pak
~mm.?rugim manif~s~'?~·.odlučno se odvajamo od svakog relativizm~
1 uzd1zemo se do naJVIsih Izraza slikarskog apsoluta.
'Naša žu_dnja_ za istinom više ne može biti zadovoljena tradicionalnom
Formom m Bojom!
. G_esta! za ':'~s, više ne~: biti zaustavljeni trenutak sveopće dinamike:
b1t ce dmamicka senzactJa ovjekovječena kao takva.
~ve se kreće, sve _juri, sve se brzo obrće. Figura nikad nije u miro-
v':nJU .pred nama, ;-e~ se neprestano pojavljuje i iščezava. Radi perzisten-
CI)~ sh.~e. na mrezmci stvari u pokretu se unmožavaju, izobličuju se
shjedeci ~edna drugu, poput vibracija, u prostoru kroz koji prolaze'
Tako kon; u trku nema četiri noge: ima ih dvadeset, a njihovi su pokreti
trokutasti.
·· Sve te u umjetnosti konvencija, i jučerašnje .istine danas su za nas
puka laz. ' '
. _Još j~dno.~ ~vrdimo d~ portret, da bi bio umjetničko djelo, ne može
mti. S~IJe sl:citi mod_elu, 1 da _sli_kar u sebi nosi krajolike koje želi po-
k:;tzati. Da bi se nashkalo neki hk ne treba ga napraviti, valja stvoriti
nJegovu atmosferu.
247
 Prostor više ne postoji; ulica mokra od kiše i osvijetljena električnim
svjetiljkama uranja do u središte zemlje. Sunce je daleko od nas tisuće
kiiometara, ali zar nam se ne čini da je kuća što stoji pred nama pri-
ljubljena uza sunčev krug? Tko još može vjerovati u neprozirnost tijela,
kad nam naš izoštreni i umnoženi senzibilitet daje naslutiti nejasna oči­
tovanja medijskih fenomena? Zašto bi trebalo i dalje stvarati ne vodeći
računa o našoj moći viđenja koja može dati rezultate analogne rezulta-
tima rendgenskih zraka?
Bezbrojni su primjeri koji potvrđuju naše tvrdnje.
Sesnaest osoba koje su oko vas u jurećem tr~mvaju su jed~a, ~eset,
četiri, tri: stoje nepomične i kreću se; odlaze 1 dolaze, .o~razava)U se
na ulici, progutane sunčanom zonom, potom se opet vracaJU da SJednu
na mjesto kao postojani simboli sveopćeg titranja. Ponekad, na obrazu
osobe s k~jom razgovaramo na ulici vidimo konja što prolazi u daljini.
Naša tijela ulaze u divane na koje sjedamo a divani ul~ze u nas, ka~
što tramvaj koji prolazi ulazi u kuće, koje se pak bacaJu na tramvaJ
i stapaju se s njim.
" Pravljenje slika na glup je način tradicionalno. Slikari su nam uvijek
pokazivali stvari i osobe postavljene pred nas. Mi ćemo gledatelja po·
staviti u središte slike.
Kao što je na svim područjima ljudske misli na mjesto nepomičnih
nejasnoća dogme stupilo indi~dualn'?_ist.r:;tž~yanje, ta_ko i u r;aš'?j UJ:?je~­
nosti akademsku tradiciju valJa zamlJerutl z1votvormm strujanJem mdl-
vidualne slobode.
Mi se želimo vratiti u život. Današnja znanost, niječući svoju prošlost,'
odgovara intelektualnim potrebama našeg vremena.
, Naša nova svijest čini da više čovjeka ne smatramo središtem uni-
verzalnog života. Za nas je bol čovjeka jednako zanimljiva kao i bol
električne svjetiljke koja pati, grči se i viče najbolnijim izrazima boje;
a muzikalnost linije i nabora modernog odijela za nas posjeduje emo-
tivnu i simboličku moć jednaku moći što ju je akt imao za nekadašnje
slikare.
Da bi se poj milo i razumjelo nove ljepote neke moderne slike, duša"
mora ponovo postati čista; oko se mora osloboditi koprene kojom su
ga prekrili atavizam i odgoj i jedinim mjerilom mora držati Prirodu
a ne Muzej!
Tada će svi opaziti da pod našom pokožicom ne vijuga smeđe, već
da blista žuto, da crveno plamti i da zeleno, plavo i ljubičastvo plešu,
sladostrasni i ljupki! .
Kako je moguće još uvijek ljudsko lice vidjeti kao ružičasto, kad se
naš život neosporno udvojio u mjesečarstvu? Ljudsko je lice žuto, cr-
veno zeleno, plavo, ljubičastvo. U bljedilu žene koja gleda u izlog dra-
gulja'ra prelijeva se više boja no u svim prizmama dragulja koji su je
opčarali.
Naše se slikarske osjećaje ne može šaptati. Mi na našim platnima
što zvuče zaglušujućim i pobjedonosnim fanfarama činimo da ti osjećaji
pjevaju i viču.
248
Vaše oči navikle na polumrak otvorit će se najblistavijim vizijama
svjetlosti. Sjene koje ćemo slikati bit će svjetlije od svjetlosti naših
prethodnika, a naše će slike, u usporedbi sa slikama uskladištenim
u muzejima, biti najsvjetliji dan naspram najneprozirnije noći.
To nas naravno vodi zaključku da ne može biti slikarstva bez divi-
zionizma. Divizionizam, međutim, u našem poimanju nije tehničko sred-
stvo koje se može metodična naučiti i primijeniti. Za modernog slikara
divizionizam mora biti urođeni komplementarizam, koji mi smatramo
bitnim i sudbonosnim.
I napokon, unaprijed odbijamo olaku optužbu za barokizam kojom
· će nas se htjeti omalovažiti. Ideje što smo ih ovdje iznijeli proizlaze
isključivo iz našeg izoštrenog senzibiliteta. Barokizam označuje artifici-
jelnost manijačku i izmoždenu virtuoznost, a Umjetnost koju mi navje-
šćujemo sačinjena je u cjelini od spontanosti i od snage.
MI OBJAVLJUJEMO:
l. Da je urođeni komplementarizam apsolutna nužnost u slikarstvu,
kao što je to slobodan stih u pjesništvu i polifoničnost u glazbi;
2. Da se sveopći dinamizam mora izraziti kao dinamička senzacija;
3. Da u interpretiranju Prirode valja biti iskren i djevičanski;
4. Da kretanje i svjetlost uništavaju materijalnost tijela.
MI SE BORIMO:
l. Protiv patiniranosti i maglovitosti lažnih starih slika;
2. Protiv površnog i elementarnog arhaizma koji se temelji na bez-
dimenzionalnoj boji, koji slikarstvo svodi na impotentnu, infantilnu i
grotesknu sintezu;
3. Protiv lažnog slikarstva secesionista i Neovisnih, protiv novih aka-
demskih slikara svih zema! j a;
4. Protiv akta u slikarstvu, koji je jednako dosadan i zamoran kao
i preljub u književnosti.
Vi mislite da smo ludi. No mi smo Primitivci novog, posve transfor-
miranog senzibiliteta.
Izvan ozračja u kojem mi živimo samo je tmina. Mi Futuristi uzdi- .
žemo se prema najvišim i najsjajnijim liticama i proglašavamo se Go-
spodarima Svjetlosti, jer se već napajamo na živim vrelima Sunca.
Slikar Umberto Boccioni (Milano)
Slikar Carlo Dalmazzo Carra (Milano)
Slikar Luigi Russolo (Milano)
Slikar Giacomo Balla (Rim)
Slikar Gina Severini (Pariz)
249