Richard Hülsenbeck (1916)

LJUDSKI GOVOR

DADADADA
DAMA koja je dostigla svoju staru visinu
impotencija čistača ulica postala je skandalozna
tko može reći ja sam otkad on si i ti ste dulce et decorum est pro
patria mori ili bolje dobar glas nego zlatan pas ili vidjet ćeš ti
svog boga ili samo još korak i nema te ide vrijeme dođe rok eto
vraga skok na skok rudi zora bit će dana i već zakapaju žirafe
svoje glave u pijesak i još uvijek ne grmi teleća koža što hoćete
od mene u mojoj mladosti jedna je ljepota smjenjivala drugu a
polarni zec skočio je s krsne kosti ah o crnkinje nasrću na
bubnjeve talambašu na obronku brda neke pužu neke lete neke se
razlijeću druge povlače sebe i mnoge silom po dužini nadolje što
me pitaju u mojoj mladosti na mojoj kosi spuštaju se mladi
majmuni u tren oka na plohi mojih zuba pasu plavi konji u
mojim prsima čuči naizmjence NOSOROG zuji zuji hop hop hop
tko je doveo pantera u tramvaj tko je udario tetku nogom u
gumenu stražnjicu evo me moje dame i gospodo ja sam događaj
od svanuća troje djece poklonio mi je Mafarka futurist i kako
kaže već otac Homer tucite ih mlatite ih isprašite ih sve dok ne
zapleše apsint u kapilarnim cijevima ja sam Papa i moćno
obećanje i latrina u Liverpoolu

(Preveo Viktor Žmegač)

Kurt Schwitters

ANI CVIJETU

O ti, ljubljena mojih dvadesetsedam grijeha, ja

volim tebi! - Ti tvoj tebe tebi, ja tebi, ti meni.
- Mi?
To (usput rečeno) ne spada ovdje!
Tko si ti, nebrojena ženska sobo, ti si,
- - jesi li? - Ljudi kažu da si, - pusti
neka pričaju, oni ne znaju kako zvonik stoji.
Ti nosiš šešir na svojim nogama i hodaš na
rukama, na rukama hodaš ti.
Zdravo, tvoje crvene haljine, u bijele nabore piliš.
Crveno volim, Ana Cvijete, crveno volim tebi! - Ti
tvoj tebe tebi, ja tebi, ti meni. - Mi?
To (usput rečeno) spada u hladnu žeravicu!
Ana Cvijete, crvena Ana Cvijete, kako kažu ljudi?
Nagradno pitanje: 1.) Ana Cvijet ima jednu pticu.
2.) Ana Cvijet je crvena.
3.) Koju boju ima ptica?
Plavo je boja tvoje žute kose.
Crveno je boja tvoje zelene ptice.
Ti priprosta djevojko u običnoj haljini, ti mila zelena
životinjo, volim tebi! – Ti tvoj tebe tebi, ja tebi, ti
meni, - Mi?
To (usput rečeno) spada u pepeonik.
Ana Cvijete! Ana, a-n-a, kapljem tvoje
ime. Tvoje ime kaplje kao bijeli goveđi loj.
Znaš li Ana, znaš li već?
Čovjek te može čitati i otpozadi, a ti, ti
najdivnija od svih, ti si otpozadi kao i sprijeda:
„a-n-a“.
Goveđi loj kaplje milovanja preko mojih leđa.
Ana Cvijete, kapljiva životinjo, volim tebi!

(Prevela Asja Bakić)