KTF

~1~
Anna
 KTF

INDIRA KUČUK-SORGUČ

The best of
Mahaluša

~2~
Anna
 KTF

Ako, ako - neka djece

Posao me često vodi u jednu kompaniju. Nekako sam se zbližila sa

ženama koje tu rade. Njih četiri u kancelariji, divne žene, majke,
službenice. Naše poslovne obaveze redovno bi počinjale kahvom, čajem,
kapućinom, a završavale dobrom pričom.
Uvijek sam od njih izlazila rasterećena. I tako je bilo sve do
nedavno. Prije par mjeseci, kao da se neka tuga uvukla među njih četiri.
Na licu gospođe Sabine meškoljili su se sivi oblaci. Na njenim plećima su
se natovarile sve bosanske sure planine. Ostale tri kolegice su
suosjećale sa njom, Sabinine kolegice bi sažaljivo pogledale prema njoj,
dajući mi do znanja da je kod nje veliki belaj. Nisam isprva ništa pitala,
završavala bih brzo svoje obaveze kod njih i odlazila neuobičajeno, bez
kahve i priče.
Jednog dana sam zatekla njih tri. Sabine nije bilo.
- Gdje je Sabina?
- Na bolovanju.
- Pa šta je? Vidjela sam da je nešto muči. Ako je kakva bolest, tu
smo. Treba li para? Možemo li išta pomoći?!

~3~
Anna
KTF

~4~
Anna
 KTF

- Nije bolest!
Poslije ovoga, minute kao godine mučne tišine. I onda su očepile,
upadajući jedna drugoj u riječ.
- Draga Indira, njena kćerka, 21 joj je godina. Zaljubila se u nekog
tipa, vodali se par mjeseci. Ona zatrudnila, on pobjegao koliko ga noge
nose. A mala hoće da zadrži dijete. Ustvari, već ga je zadržala - u šestom
je mjesecu trudnoće. I rodit će vanbračno dijete. Kod njih u kući.
Malo pomalo, saznajem detalje čitave priče.
Sabinina kćerka je bila dijete za poželjet. Ponos čitave familije. Išli
joj na roditeljski da se šepure pred drugim roditeljima. Izrasla u
ljepoticu. Prirodna, u ravnim cipelama, farmericama, samo sa sjajem na
usnama i dugom kestenjastom kosom i opet su se svi za njom okretali.
Nije puno izlazila, uglavnom, učila. Na fakultetu išlo sve ko mlijeko do
završne godine.
I tada upoznala tipa. Umjetnika, facu, duže neformalne kose i brade,
ofarbanog u hiljadu boja, ma lakiranog, pjeva, slika, svira, načitan.., Znao
joj potrefit žicu. I od tog momenta sve je krenulo drugim tokom.
Zapostavila je faks. Stalno bila s njim. I dan i noć.
Nije bendala roditelje kad bi joj prigovorili da to nije ok. I nakon
nekoliko mjeseci, kćer se vratila u kuću. Trudna. Nisu to znali. Mislili da
samo pati zbog raskida i radovali se da je belaj otišo iz njihove kuće.
Mislili - mlada je, proći će bol.
I tako je bilo do prvih mučnina.
Onda je mati pritjerala uz zid. Onda urliknula da je trudna i da će
zadržati dijete. Gdje je otac?! Otišo u Holandiju i neće da zna ni za nju ni
za dijete?
- Zar ćeš mi rodit kopile u kući! - plakala je Sabina i po prvi put
zagalamila na kćer. - Očisti to. Otići će ti i život i mladost. Ni prva ni
posljednja.
- Neću, majko. Ako to ne možete trpjet, izbacite me iz kuće. Ko sam
ja da uzimam život kojeg je Bog dao. Ja nisam ubica.
Otvorila joj je kompjuter i pokazivala užasne slike abortiranog
fetusa - pokidanih nožica i ručica. Plakala i vrištala da ona to neće
uradit, pa neka je se odreknu.
Deset dana nakon ove priče, opet sam im morala doći. U hodniku
zatičem Sabinu kako ko sumanuta zuri kroz prozor u daljinu i puši.

~5~
Anna
 KTF

- Neka ti je sretno unuče, Sabina! Ne budali i pusti narod. Gleda

kroz mene, a onda krenuše suze:
- Čime je moja kćer zaslužila ovakvu sudbinu. I ona i svi mi. Šta smo
zgriješili?
Zagrlim je, pustim da se isplače, a onda je uvedeni u kancelariju. I
krenem “u glavu”.
- Znači, po tebi su moralnije one što abortiraju 25 puta i glume fine
cure, nego tvoje dijete, koje se drži onoga što ste je učili od djetinjstva.
Koja je uradila što je uradila, ali želi preuzet odgovornost.
Nastavim kako je užasno što i ona ko majka i naša okolina titra tom
lažnom moralu. Rodit dijete bez oca?! Pa šta?! Golema stvar.
- Ma, draga Indira, ma da se udala makar formalno, pa nek se
razvede odmah po porodu, samo da ne nosim taj teret.
Ma nije ona ni zaustila, a nas četiri, njene kolegice i ja, dočekale smo
je rafalima: - Pusti narod, jebo narod. Nego raduj se unučetu.
Kolegice su jedva dočekale da mogu očepiti: - Radimo skupa 15
godina. Sve dijelimo pa ćemo i to. Donesi ga pa ćemo ga ijuljat sve. A one
koji prigovore ćemo niz Miljacku.
Lapandale smo ko čavke čitav sat. Govorile iz srca, stvarno. Bodrile
je i kuražile da se raduje, da dolazi novi život, da treba biti ponosna na
svoju kćer, da je bolje da se u kući začuje dječiji plač nego, gluho bilo, da
ih kakva bolest pohara... Dijete je nafaka - ubjeđivale smo je.
Nakon pola sata počela je konačno disat punim plućima. Potom se
rasplakala. A onda nas sve izgrlila.
Dok sam odlazila, mislila sam upravo o tom lažnom moralu, gdje
ljudi nastoje održati privid idealnog po cijenu života. Okolo kolajti,
unutra belaj li.
Svim srcem sam željela sreću djetetu koje dolazi i svoj djeci,
bračnoj i vanbračnoj.
I nek se rodi, imat će ko ninat.

~6~
Anna
 KTF

Ćuna (k)od doktora

Priča mi neki dan jaran, dobar mi drug iz mahale, da je non-stop

pod pritiskom. Kakvim - pitam ga. A on krenuo nezaustavljivo:
- Ne znam šta je ovo danas, svako drugo muško ide pregledat ćunu.
Mislim te punoglavce. Bruka, majke mi. Zna se da nije do nas. Nikad nije
bilo. Pa jedan moj jaran nahodo se ko beba u dupku, vodali ga ko
labradora trč vamo - trč tamo. Te popiški se u ovu flašicu, pojedi ovu
hapicu, baci ga u ovu bočicu... Čovjek lud - vadi ga kad god ko uspita
kako je... Obuci se, jarane, pusti me na miru. Znam kako izgleda. Ma,
strava u ulici podhrastova, bože sačuvaj. I, šta - naravno, nije do njega.
Kako će i bit?! I ja sam mogo proć slično, nego pametna je ova glava
(kucne se u glavu), neće mene žensko zafrkavat.
Oženio se ja, sve fino, plavka duge kose, medicinska sestra. Ja i sad
kad se sjetim glava mi ko u mačka, a mačka su zvali glavonja. Joj, kako je
njoj stajala ona uniforma, ona kad dođe kući, počne se presvlačit. Kažem
joj ja: Šta si to pošla? Ona je i u kući vazda bila u bijelom mantilu. I
dogovorili se mi da nemamo djece neko vrijeme, hajd da se izhojcamo. I
stara moja živjela s nama, šta fali - sve nam skuhano, sređeno, oprano.
Stara je moja, nije što je moja, majke mi, pravo svjetska žena. Ona je nas
kad krenemo u čaršiju vazda brižno majčinski savjetovala: Pripazite,
djeco, da vam ko šta ne stavi u piće! I fakat niko nikad nije. Vazda morali
sami kupit! Ma pazila nas naša stara ko malo vode na dlanu.
Sve do jednom. Ja došo kući s posla, vidim stara se nešto uzjogunila,
nešto tersa, puhće. Pitam je ja šta je majko. A ona me ošinu očima ko
britkom sabljom i procijedi kroz zube: Ništa.
Uvijek sam se pito što žensko - bez obzira je l’ ti majka, sestra, žena,
kćerka, djevojka - samo da je femininum, na sasvim suptilno pitanje:
Oprosti (zarez), šta ti je (upitnik), kaže: Ništaaaa!!! Evo nagradnog
pitanja i za tebe, Indira.
Ovi idu istraživat Mjesec, istražite žene!
I poslije 100 puta, šta ti je, mati se raskravi.
- Šta ti misliš, da sam ja vama sluškinja?! Nisam ja ovdje došla vas
dvorit, ja sam došla da začujem kakav dječiji plač u ovoj kući? Hoće li
ova tvoja radat, il’ neće?! Ako neće, odoh ja svojoj kući.

~7~
Anna
 KTF

- Hoće, majko, ne idi nikud, pomrijet ćemo. I ja šta ću - poradim na

tome. Prođe mjesec dana, ništa. Ja opet u sobu, nismo mi izlazili nikako.
Mati ponekad uđe, donese nam juhicu. A mi ko isposnici. Kad ono - opet
ništa. Uzmem ja bolovanje. I ostanem šest mjeseci na bolovanju. Ono
opet ništa. Nisam znao šta ću. Izašo u avliju, hodo ko Baltazar tamo-
vamo, tamo-vamo. I skontam: Kako će bit, kad se za ovih dvije-tri godine
nagutala onih antiprotivnih bejbi pilula. Kad je god vidim ona nešto guta
bobe za hormone, steroide, hemoroide... Puna treba medicine i otrova. I
ja je fino zovnem i kažem joj: Jaranice, ja moram na poso, ostat ću bez
posla, a ti otiđi kod nekog doktora nek ti to dole nešto prespoji. Vidiš da
ti nije u redu. Kaže ona u redu. I nije prošlo nekoliko dana kad eto ti je,
uspuhala se uz mahalu i maše mi nekakvim papirom. Uh, rekoh, dobro
je - prespojila. Ljubavi, šta je doktor reko - pitam je. Doktor je reko da je
kod mene sve u redu i da ne bi bilo loše da ti odeš da se pregledaš.
Kažem ja njoj ko da ti se pregleda?! Ja da ti se pregledam, nek ti se
tata pregleda...Ja sam vazda pod punom ratnom spermom. Ja djecu
pravim u letu... Treba poslije mene ne smije sjest na WC šolju, odmah je
na ginekologiji: Čestitam, blizanci. A ti moji spermići, to ludo, to leti, to
se bije s drugima da ude u jajnu ćeliju: Ja ću prvi, ne ja ću, ja ću... A ona
jajna ćelija otvori vrata i kaže: Uđite svi kad ste tako lijepi. Ja da ti se
pregledam?!
Ja kad svršim na kamen, dva iz njega iskoče!
Do mene nije. Nego ti, jaranice, nađi doktora kako treba. Hvala
Bogu da mi majka nije čula.
Ode ona snuždena u sobu, a ja nešto kontam: A može bit i jest.
Kako današnje moderno muško živi, nije ni čudo što mu spermići
brzo bajate. Pa mi se ni popiškit više ne možemo kako treba. Evo ja, na
primjer, potrčim, samo kad me žiranti ganjaju... Za mene je meso
najbolji čovjekov prijatelj. Kažu, jedi travu, jedi je ti, šta u njoj ima -
vitamina č i ć! A, zato, vidi me, divi mišića, to kuca, zvoni, metal čisti....
Baš-čelik s Baš-čaršije! Pucam od snage ko gnjida na češlju. A šta lijepo
spavam, baš ko beba. Sat vremena spavam, sat vremena plačem. A
stolica mi je redovna i uredna, isto ko menzes. I žena i ja vodimo
kalendar: Ona: Dobila! Ja: Kakio!
Kad sam na planini, ne izlazim iz kafane jer mi može naglo pozlit od
ozona. Zato vazda držim upaljeno auto ako mi pozli, da me mogu gurnut
pod auspuh... A kakve tek gaće nosim, umjesto da mi tarlaha u dugim
gaćama, ja brate nosim ove moderne, slipi, pa me stisnu. Jaja ti ko u
~8~
Anna
 KTF

džedaja...Kad odem na remo, đe ću plivat, nema šanse kad iz one nake

ozonske rupe bije sunce ravno u glavušu, zato ja fino ponesem glavušu
od Gojka i klipaču pivu u ruku i fatam se duboke hladovine...
I šta da ti kažem, draga Indira? Ova moja je našla drugog doktora. I
dobili smo sina. Vedu. Mali mi malo čudno izgleda. Isti doktor, majku li
mu....

~9~
Anna
 KTF

D. D. dama

Treba znati dati!!! Ovo je geslo kojim se vodila (anti)junakinja naše

Ok, kad joj vidim slike iz mladosti, ova farbana plavka je ličila na Šeron
iz najboljih dana. Ali samo na prvu. Već na drugu, iole pažljivijem
promatraču ne bi mogla promaći provincija u onom najcrnjem obliku,
koja joj ko oreol visi nad glavom, viri iz akcenta, hoda, pogleda...A tek
kad usta otvori!
Kako god, udala se iza mature za najboljeg ženika iz Foče - zgodan,
malo stariji, šarmer, ugledan advokat, pun ko brod. I primirila se par
godina dok je vanredno završila faks. U međuvremenu rodila djecu i
čekala svojih pet minuta.
Kad je muž bio na putu, prevarom mu je prodala porodičnu kuću.
Nekako falsificirala papire, zametnula trag, kako to već zna ova lukava
sorta. Pokupila djecu i sprašila u jednu arapsku zemlju, odakle je nekim
kanalima slala krtičarske izvještaje, tek toliko da je ima.
Muž nije ni trepnuo kad su ga dočekali novi vlasnici u porodičnoj
kući. Oni koji ga znaju, poslije će pričat kako je govorio: - Ma nek nosi
sve, samo nek sam se riješio aždahe!
Ona se u toj zemlji u međuvremenu uvukla u kuće arapskih
bogataša, predavala fol neke predmete njihovoj djeci, a i očevima u
krevetu. A poznato je kako Arapi glave gube zbog plavuša, makar i
ofarbane bile.
Slagala lovu na račune i išla utabanom stazom - treba znati dati.
Nije je bilo briga što su je prozvali „dronfulja sa Drine”. Ona je
inicijale tog epiteta primijenila u životu postavši d.d. Dama. Tri D. Sve tri
dimenzije uložila je u u svoje d.d. - dioničko društvo.
Osnivački kapital dobila je rođenjem - genetskim zapisom.
Uglavnom, nakon izvjesnog vremena, upoznala je uspješnog
azijskog biznismena. Udala se i primijenila onu: - Sve žene koje misle da
ljubav muškarca ide preko želuca, idu previsoko. Treba ciljat niže!
I zamutila mu pamet urođenim vještinama izbrušenim na
arabljanskom pijesku.
Preko njega došla je u kontakt sa velikim svjetskim facama. A u
Bosnu slala ekskluzivne intervjue. Jer joj je onaj provincijalni kompleks
stalno šapto - ništa nisi uradila ako se u svojoj provinciji ne proslaviš.
~ 10 ~
Anna
 KTF

Dio tih intervjua je objavljivan, a dio nije. Razlog - zbog

nepismenosti d.d. Dame. I ne samo toga - jer ništa ni sa čim se u tim
škrabotinama nije moglo povezati - izuzev njene slike sa svjetskom
facom, na kojoj se papanski kezi, ukrštenih nogu.
E., kad je vidjela da se može oparit, smjestila je drugom mužu neku
prevaru i glumeći tužnu, bijesnu, prevarenu a uzornu suprugu ostavila
ga i sprašila u Bosnu.
Brakorazvodna parnica je brzo prošla, ali se ona o podjeli imovine
rastegla. Nije popustila dok ga nije očerupala ko ofurenu kokoš. Legli
stanovi, nekretnine, nakit, lova na računu...
Ona u Bosni pokupovala svašta i krenula glumiti humanitarku, nobl
damu.
I prolazilo joj to neko vrijeme. Ali kad je raja uvidjela da joj
humanitarni rad služi za vlastitu promociju, a oni kojima je pomoć
potrebna dobijaju mrvice, vrata su joj se počela zatvarat.
Pokupila bi ona i kojeg visokorangiranog unproforca, onako usput.
Muzla ga za svoje obavještajne zadatke. I provodila se.
Ali vrijeme čini svoje.
Sad je dobrodržeća škrta baba. Sa djecom po bijelom svijetu koji je
udostoje vidjet svakih pet godina.
Mlade je pretekle. Džaba joj one vještine na polju niže muških
želudaca kad je karoserija propala.
Površni promatrači ove jadne pojave misle da je uspjela – ima sve.
Al nije.
Ona je nesretna, zla i neostvarena. F pati. A sve to i dalje skriva iza
tamnih stakala svoga džipa i iza ukočenog namještenog četvrtastog
osmijeha koji više liči na lisičije keženje.
Eto, to je ona sada.
Sada d.d. Dama hoda sama.

~ 11 ~
Anna
 KTF

Delegacija

Bosanac je živi fenomen kako god da okreneš. Nerijetko on sam

sebe iznenađuje i začuđuje. Posebno kad je tretman žene u pitanju. Tu
njegovo maslo fakat nije za ramazana. Bosanac ima najmanje dva lica -
jedno za kuće, drugo za svijeta. Pred svijetom, on je čudo liberalizma.
Zalaže se za ženske slobode, naročito ako se izražavaju kroz duboki
dekolte i strogu minicu. Al ne u njegovoj kući! Jok. Tu je Bosanac pravi
konzervativac. Tepsija, pita i hanuma zakopčana do grla.
Kad priča o seksu, on sve živo pomori. Takvog kreativca nema
odavde do Sjevernog pola! Poslije njega, sve je samo loša imitacija. Kod
kuće, on ne samo da ne priča o svojim vještinama, nego ih i ne
primjenjuje. Skoro pa truba. Naš bi narod reko: Okolo kolajli, unutra
belajli!
Al zato se pred svijetom valja pokazat... U tome je pravi pionir
marketinga.
Evo jedne priče koja kazuje da je Bosanac sve samo ne glup.
Činjenice kažu da su naše žene otrov za sjevernjake - Skandinavce, pa i
Engleze, Škote, Irce... U to sam se uvjerila kroz više primjera koje mi je
život pod nos serviro.

~ 12 ~
Anna
 KTF

~ 13 ~
Anna
 KTF

Suprotnosti se privlače. U ovom slučaju toplo-hladno,

temperamentno-suzdržano, brzopolahko.
Tako je prije desetak dana našu zemlju posjetila jedna ugledna
grupa skandinavskih privrednika. Dakako, letjeli su biznis klasom.
Međutim, kad su ugledali neku našu djevojku u ekonomik klasi, svi su se
preselili tamo, da bi je makar mogli šajcovat i zumirat tokom tih
nekoliko sati putovanja. Odlijepili frajeri načisto.
Ovdje ih je po službenoj dužnosti dočeko jedan moj prijatelj. Kad ih
je provodo od Vječne vatre do Katedrale, odlijepili su dibidus. Ni traga o
privrednim temama, saradnji... Samo su blejali ko telad u šarena vrata
za rasnim Bosankama. Nakon što je razgovor sa njihovim domaćinom i
definitivno poprimio neformalan ton, zamolili su ga da ih upozna sa
nekim “lokalnim curama”.
E, tad je Bosanac pokazo ono svoje lice “za svijeta”.
Taj moj prijatelj, koji uopće nema dobro mišljenje o vremenu u
kojem živi i ponašanju “današnjih cura i žena”, reagiro je ko
tjelohranitelj svih Bosanki.
Kad sam čula šta im je reko došlo mi je da ga izljubim po korektnim
mjestima, premda je upitno kolko je to sve tačno.
“Slušaj ovdje nema crvenih fenjera ko kod vas! Ovdje su vam javne
kuće zakonom zabranjene i toga nema!” - izreko je to takvim tonom ko
da je zaista u to uvjeren.
“A žene su sasvim drukčije od žena na Zapadu. Nećeš ti našu curu
tek tako pokupiti za jednu noć. To ćeš ovdje teško nać! Moraš se truditi,
trpjeti njene hirove, šarmirati, kupovati poklone, biti zgodan, uspješan,
pazit je ko malo vode na dlanu... A i onda ko zna. To je dugotrajan
proces i vi sada za to nemate vremena. Zato, hajdemo o poslu”- bio je
odrješit u zaštiti našeg dostojanstva ovaj moj prijatelj.
Tako ti pred svijetom Bosanac okiva svoju ženu u zvijezde. A
između četiri zida, e, tu stvari stoje malo drugačije. Zalomi se pa je zna
zovnut zvučnim imenom one iz ulice crvenih fenjera. Ništa zato. Važno
je da je pred svijetom kraljica.

~ 14 ~
Anna
 KTF

Direktor sa sifilisom

Ona je udovica u najboljim godinama - to su one godine kada vam

djeca dovoljno poodrastu da vas ne pitaju kuda, gdje i s kim idete i ne
morate da im polažete račune za svaki svoj potez. Ili nesmotreni korak.
Radi u lokalnoj upravi kao viša referentica za prostorno uređenje u
jednom nevelikom bosanskom gradu. Doselila se tamo iz još manje
sredine nakon smrti svoga muža i otpočela novi život u nepoznatoj
čaršiji. Sin i kćerka završili školu, ona stekla nešto novca prodajući
nekretnine. Počela tako što je prodala svoju kuću pa napravila od te
love stan i kuću, ostala živjeti u stanu, onda prodala kuću i sve tako.
Uglavnom, pristojnog izgleda, dotjerana i uvijek nasmijana, omilila se
komšijama ko da se pored njih rodila. A tek kakva je domaćica! Kad joj
se dođe na jednu kafiću razgovora, izađeš s pet kila viška! Nakon smrti
muža, imala je udvarača, al je nekako sve čekala: te da djeca odrastu, te
da se skući, pa da se sredi stanje na poslu a ponajviše da joj se duša
ponovno otvori za ljubav.
I tako, iz dana u dan, kolega s posla je ubjeđivo da upozna “pravog
čovjeka za nju”: dobrostojećeg zgodnog muškarca, bilesi direktora
nekog javnog preduzeća, koji se eto jednom ženio i nije mu se posrećilo.

~ 15 ~
Anna
 KTF

~ 16 ~
Anna
 KTF

Trebalo joj je dosta da preguli preko jezika da će popit kafu s njim,

pa je kolega ugajguliso sastanak na kome da njega nije bilo, ovo dvoje ne
bi progovorili ni dvije riječi. Direktor - koga su, kasnije će saznati, zvali
“šutnja je zlato”, samo joj je pri kraju druge kafice zatražio broj telefona.
Al joj se nikad nije javio. Nego je sedam dana poslije bahno u kancelariju
nepozvan sa ogromnom bombonjerom pod miškom. Nije joj se
bogznakako svidio ali godila joj je pažnja. On je nastavljao ispotiha da se
uvlači u njen život. Bio je vrlo pristojan, nije navaljivao da razviju čvršću
vezu.
Jednog dana ju je pozvo na piknik u prirodu na šta je rado pristala.
Sjedili su na livadi i jeli, iza njih su seljaci kosili travu, prava idila.
Odjednom, on je povali na deku i poče bjesomučno i luđački ljubiti i
nafatavati. Teško se iskobeljala iz ruku te muške hobotnice i
preneraženo iskolačila oči na njega. On je brzo došo sebi, izvinjavo se
cijelim putem kao ne zna šta mu je bilo itd., itd. U sebi ona mu je već
oprostila. Kad je došla kući, pitala se je li uopće ispravno postupila.
Možda mu je trebala da dâ. Šta i ona više čeka?! Šta čuva ko da je časna
sestra! Navečer je legla s ubjeđenjem da će ga sutra nazvati i pružiti mu
nevjerovatno čulno zadovoljstvo.
Sutra, dok se spremala da ga pozove, njoj je zazvonio telefon. Neki
je ženski glas tražio nju imenom i prezimenom a onda je upitao da li je
ona u ljubavnoj vezi s direktorom. Ovoj je skliznulo s jezika da jeste, u
tom je žena s druge strane žice počela da plače, nariče i kuka moleći je
da ni pod razno s ovim ne završi u krevetu ako već nije. “Ja sam od njega
stradala a prije mene stradala je još jedna. On zaskače koju stigne! Ali ja
ga na moju žalost volim. Iako mi je ko poklon donio baje. Molim te, za
tvoje dobro, nemoj s njim ništa imat samo možeš zaglavinjat!”
Ovoj se smračilo pred očima. Cijela joj se soba okrenula pred očima.
A onda joj se tom istom brzinom i razgalilo. Nazvala ga je i poslala u
sto lijepih materina. On se zaklinjo u suprotno, al ne zadugo. Kad ga je
zasula s podacima, nije imo kud prizno joj je sve.
Naravno, zahvalila je Bogu što se po nju sve sretno završilo.
On jedno vrijeme nije dolazio u njeno preduzeće iako ga je posao na
to tjerao. A kada je poslije nekoliko mjeseci počeo, ipak su u svemu
vidjeli onu smiješnu stranu - sjetili se deke, nasrtaja pred seljacima,
opravdanja i sl...
I grohotom se smijali.
Ona je pukim slučajem izbjegla sifilis. Druge nisu bile te sreće.
~ 17 ~
Anna
 KTF

Dobar i budala

na istoj deredži

- Ostavio ju je poslije toliko godina, sram ga bilo! Tako curu zavlačit

godinama, privest, ne oženit i na kraju ostavit! - odjeknulo je Bugojnom.
I dok je čaršija odmahivala glavom, čudila se i osuđivala ga, ja sam
čula drugu stranu priče. Onu koju je njegova mater ispričala sestri, pa
sestra snahi, pa... znate već kako to hoda.
Uglavnom, on je fin momak. Baš fin. Sav ga komšiluk volio još kako
je rasto. Nekako isti svoj otac. Nikad mu ništa nije bilo teško, priskočit,
priletjet, uvijek sa svima upitan, ali malo samozatajan.
Tip: Ako sam dobar ne mora značiti da sam budala.
Ali mnogi dobrotu, smirenost i povučenost smatraju upravo tako -
kao nedostatak karaktera, slabost... Ma, ukratko, većina baš misli da je
dobar jest jednako budala. To jest, da su dobar i budala na istoj deredži.
Njegovi nisu bili imućni. Poštena radnička porodica, koja jedva ali
dostojanstveno sastavlja kraj s krajem. Stoga je znao on dobro da se ne
smije zezat kad je upiso fakultet u Sarajevu.
Stisnuo je i upisao medicinu. Kad je šenluk nek i hala gori.

~ 18 ~
Anna
 KTF

~ 19 ~
Anna
 KTF

U Sarajevu je upozno curu otud - što će reći iz njegovog kraja, iz

jednog sela oko Bugojna. Nije je znao prije. Očito nisu izlazili na ista
mjesta poput raznih narodnih zabava oko Bugojna.
Počeli se zabavljati u Studentskom domu Bjelave. Njemu krenulo na
faksu. Sve suhe desetke. Ma glave nije dizo, a plus pronicljiv i
inteligentan. Miljenik profesora. Mati i otac od usta otkidali i slali, a on
osvjetlo obraz i pokazo im da je njegovo školovanje dobra investicija.
Njegova draga popadala sve ispite. Izgubila godinu i onda se fol
nekako prebacila u školu za medicinske sestre ili tako nešto. I opet
popadala na ispitima ko kruška. Ona je već tada imala u vidu koja je njoj
diploma zanimljiva. Sačekati da joj momak diplomira i da se uda za
doktora, da bude doktorov’ca, kad već ne može biti doktorica.
Kao iz Arsenove pjesme “Djevojka iz moga kraja”, imala je želju da
ga liječi, pazi i bude tu, a on moralan i fin kakav jeste, neće je ostavit na
cjedilu - oženit će je poslije.
Malo ga pazila, a puno hodala, uz obrazloženje da mu ne smeta dok
uči. A nekako je počela davat te neke ispite za medicinsku sestru. Ma,
puna šaka brade.
Završio on faks. Nije se uspio ubaciti odmah na kliniku, ali je počeo
radit za neku američku zdravstvenu organizaciju u BiH. Lova do krova.
Roditelji odahnuli kad se zaposlio. Počeo im je izdašno vraćati sve
što su ulagali u njega. I posjećivo ih svakog vikenda. Da ne ostanu željni
jedinca.
I kupio je stan uskoro kod Merkatora na Socijalnom. Tada su počeli
pritisci da se ženi - vakat mu je. Sve po redu. A i zaslužila je, bila je s
njim sve te godine. Neće valjda dopustiti da ga sad pokupi neka
sponzoruša.
Ali, sumnjo je on već dugo u vjernost svoje dugogodišnje djevojke.
Sumnjo i šutio. Nešto mu nije dalo, nešto ga je kočilo. Ipak, popustio je
pritiscima. Priveo ju je, kako se kaže u narodu.
Ona bila fina sa svim njegovima. Poletna kad bi im došli na naselje.
Uskoro su počeli i pritisci da je ženi, nije fino tako živjet nevjenčano. Eto
i ona je našla posao u nekom frizeraju, lakše je udvoje.
A on oteže li oteže.
Puko je preko noći. Svojoj će uplakanoj materi ispričati da je
sumnjo, čak i našo neke sumnjive brojeve. Dao joj je tim sumnjama
šansu da prekine ako nešto radi, da je ne razotkrije do kraja.
~ 20 ~
Anna
 KTF

Kad bi krenuo u Bugojno kod svojih, ona bi ostajala pod izlikom da

se on fino opusti sa svojima dok ona opere prozore, ispegla, počisti...
U vrijeme današnje tehnologije, nije teško naći snimače zvuka koji
snimaju po dva dana. Ugradio je jedan takav i to onaj koji reagira na
zvuk i tad sam počne snimati.
Vratio se u nedjelju uvečer. Dočekala ga ona sa večerom, sve ok.
Upito je šta je radila. Ona izbiflala sve kućne poslove. Potom je
izvadio snimač zvuka sa skrivenog mjesta i rekao: - Sad ćemo vidjeti
kako ti je išlo.
Kad je to vidjela, lice joj se iskrivilo. Pobjegla je u drugu sobu. I
plakala glasno, urlikala. On je uzeo njenu cigaru sa stola i mirno pušio
slušajući krike strasti u spavaćoj sobi stana kojeg je nedavno kupio.
Skužio je i ko je ševac. Njihov zajednički poznanik i zemljak. Upravo
onaj na koga je i sumnjo. Oženjen mangup sa četvero djece, bez stalnog
posla.
Kad je izašla iz sobe, izgledala je ko da su je vuci čupali. Raščupana,
lica crnog od razlivene maskare, crvena, uplakana... Bacila mu se pred
noge, grlila ih i molila ga da joj oprosti, da neće više nikad. On je samo
usto i reko joj da će spavat u hotelu i da do sutra uvečer neće da vidi ni
njenu šnalu.
Sutra kad je došo, ona nije bila izašla. Još jednom je pokušala.
Uredila kuću, napravila sva njegova omiljena jela, sredila se koliko je
god mogla. Molila ga da zaboravi tu njenu glupost, da neće više nikad,
obećavala da će biti krpa pod njegovim nogama samo da joj oprosti.
On je tad izašao iz sve smirenosti, siknuo da mu ne treba krpa, nego
žena. I reko da ima sat vremena da izađe i da joj je bolje jer će je on
izbaciti ako odbije.
Izašla je. Propala joj investicija. Danas ona zna da dobar ne mora
nužno biti i budala. Samo što žene ne vole i ne cijene kad imaju dobre
muškarce. Odnosno, počnu cijeniti nakon što se opeknu. A tad je kasno
hajrula.

~ 21 ~
Anna
 KTF

Došo mu friz glave

On je karikatura od čovjeka. Prigradski papak iz okoline Sarajeva.

Ne znam je li iz Srednjeg, Semizovca, Ilijaša, Podlugova ili otkud već.
Nije ni važno. To ga ne sprječava da uvijek podvuče da je rođeni
Sarajlija - rođen u starom porodilištu na Jezeru - Koševo.
Uprkos svojoj grotesknoj pojavi, od zdepastog stasa do frizure a la
Rodni iz Mućki i mode koja spaja havajske košulje, lakirane cipele sa
šnalom i debele bijele sportske čarape na kojima piše adidas, mora vam
biti drag zbog svoje seljačke dobrote i djetinje prostodušnosti.
Uglavnom, on takav, oženio se ženom o sebi pri sebi iz istog miljea.
Mladi se vjenčali, mladi izrodili brdo djece, mladi postali dedo i nana.
I sve bi ostalo tako po peesu, da njega nije posao krenuo. Njegova
braća, zafrkana i uvezana šestorka, bave se sumnjivim stvarima u
zapadnoj Evropi, slali njemu, sedmom i najmlađem, lovu da ovdje
pokrene legalan biznis.
I krenulo ga kako samo srećkoviće može krenuti.
Ne zna šta će od bogatstva. Rastu kuće trospratnice, a oko kuća
čitava džungla gipsanih lavova, labudova i patuljaka.
Ima se para - ima se s čim. Reda radi ušli mu u kuću i kavijar i džin.
Umalo nije povratio od kavijara, a kad su mu rekli da se piće zove džin,
on je pomislio da to ima veze sa džinima, pa i to izbacio da mu ne bi
hodže po kući morale hodat i džine istjerivat iz njega i djece. I ostao na
prokušanoj rakiji i janjetini s lukom.
Sa lovom se i okolina počela mijenjat. Uvijek na meti njegova
presmiješna frizura, koja mu ionako nisko i malo čelo čini još manjim.
I uplatili mu friziranje u jednom poznatom frizerskom salonu, Ma
kakvom salonu, bilesi, akademiji. Ušao u fensi frizeraj tako komičan i
sjeo na stolicu. I počela ga frizirati zgodna plavka, mlada mu od kćeri.
Ali ona se nekako sva posvetila njemu. Nikad mu niko toliko pažnje
nije posvetio.
- Šta mislite da vam ovako uradimo frizuru? Evo pogledajte iz
ovoga kuta kako vam se slaže uz profil.
- Ma more, lutko, šišaj naćelavo ako misliš da treba.
~ 22 ~
Anna
 KTF

Topio se ovaj naš medo u adidas čarapama i ostavljao napojnice

triput veće od cijene šišanja i feniranja.
I svaka dva dana, eto ti njega na frizersku stolicu. Milina mu
nekakva. Frizerka je u njemu budila ono što niko nije. Osjećao se nekako
viši, ko da je narasto i on i čelo mu.
A ona, onako sva tip-top njegovana, zadala se sve u šesnaest. Za
sedam dana zaradi platu samo na njemu.
A onda počeli i pokloni. On se jadničak zatelebeso ko bekan. A ni
njoj nije mrsko. Skontala da se može osigurat za čitav život s ovim
delegatom.
Ona s njim ko s djetetom. Sve mu tepa, sve nježno, posvećeno, brine
o njegovom stajlingu, uči ga kako kulturno pričat s ljudima.
On, topi li se topi. Počelo je od zlata i dragulja, nastavilo opasnim
džipom da mala bude sigurnija u ovom prometu punom luđaka, a
završilo luksuznim stanom na njeno ime - njihovim ljubavnim
gnijezdom, koje je ona sa puno ljubavi samo za njih opremala. Dakako,
nije njihova ljubav mačiji kašalj, pa su i stvari u stanu morale biti
onakve kakve niko nema. Ma i pločice u kupatilu Versaće.
Kad su žena i djeca saznali, već je bilo kasno. Niko ga više ne može
skinut sa sedmog neba.
Kud će, šta će, dojavili braći na zapadu šta se dešava. Oni jedno
vrijeme mislili da će to proći, a kako nije prolazilo, sjeli u svoje
mercedese i nacrtali se pred kućom, okruženi lavovima, patuljcima i
labudovima.
Kad su mu se sva šestorica onako opasnih zajedno pojavili, on se
smrzo od straha. Znao je što su tu I šta ga može strefit.
- Jesi ti normalan, šta radiš, hoćeš da te sa zemljom sastavimo?!
Brukaš i sebe i nas i ovu djecu!
On otjero ženu u kuhinju da kao muškarac priča sa braćom, a kad je
žena zamakla iza prvog zida, rasplako se ko rodna godina.
- Ubijte me, sve mi uzmite, ali ja je volim.
Nije popustio ni kad je legla šamarčina od najstarijeg brata i to
takva da su mu uši zujale pet minuta ko da je friško promijenio
nadmorsku visinu. Kad su se i ostali digli da mu opauče koju, on obećao
da će ih poslušati i odreći se svoje ljubavi. Vidio nema kud.

~ 23 ~
Anna
 KTF

- Stanite, braćo. Ali razumite me, ja je volim, crknut ću bez nje. Eto,
hoću, hoću. Ali morate mi dati neki rok. Eto koji mjesec mi dajte. Imajte
srca.
Braća mu skresala sve po spisku, kud se u njihovoj familiji rodi
takva pizda da plače za ženskom. Ali opet krv proradila, sažalili se i dali
mu taj rok.
Rok prošo, a on još sa frizerkom. Sad glumi bolest i ide po
doktorima, tek da skrene pažnju sa problema frizerke, na svoje zdravlje.
Frizerka je već dobila sve što je htjela. Lego u međuvremenu i njen
vlastiti salon. Svaki češalj sa potpisom, o ostalom da ne govorimo.
Vidi i ona da je vrijeme da se rješava ovog svog patuljka.
Plače, glumi da joj je teško što on zbog nje proživljava svu tu
tegobu. Spominje kako ne želi naudit njegovom braku i djeci.
Priprema ga na pomisao da se moraju odreći svoje ljubavi. Da neće
plakati što prolazi, nego se radovati što se desilo, jer mnogi ljudi tako
nešto nikad ne osjete u životu.
Što ona više tako priča, on se sve više zaljubljuje. Misli da tako priča
jer je dobre duše.
Rok je davno prošao. On i dalje pati i eskivira.
Bojim se samo da braća opet ne upale mercedese. A hoće. Sto nasto.

~ 24 ~
Anna
 KTF

Dvije pudle i vučjak

Sjećate se Piketa. Jest onog Piketa, zgodnog plivača, dvometraša. E,

taj, taj Pike, sve znate jer jedan je Pike, aha, onaj sa mačijim zelenim
očima, holivudskim osmijehom te sa manirima koji su kombinacija
sarajevskog mahalca s dna kace i engleskog lorda, također s dna kace.
Sve po potribi, kako se namisti u taj čas, što bi reko Gibo.
Sad za praznike prihajao je kući na Breku iz Junajtid Stejts. Koji dan
pred Novu, vidjela sam ga vlastitim očima kroz prozor kafića kako
prolazi Radićevom.
I već sam se danas zabrinula kako do mojih mahalskih ušiju danima
ne stiže ništa o ovom pristiglom cunamiju, koji učini da se čuda dese pa
Miljacka mostove odnese, kad danas haber dođe. Haber upakiran u
celofan. S mašnom. Priča od koje se zagrcnuh i upitah kamo ide ovaj
svijet. Hajde de muški, ali ženski?!
Uglavnom, odmah po dolasku, čim je pregrmio vremensku razliku
dojezdio s Breke u čaršiju, ne na bijelom konju, nego u svom crnom
audiju Q7. Nemam pojma kakav je to Q7, ali eto promahalaše mi, pa
rekoh da i to upamtim za potrebe kolumne.
Iz svog je crnog audija izašao u Guči tamnim čizmama od
krokodilske kože i s par rođaka i jarana zaglavinjo u kafiću.
Tu se nimalo slučajno našla jedna naša prilično poznata tv
voditeljica, liči na Avu Karabatić. Znate već kakve su - visoke na
previsokim štiklama, zgodne, idealno isfenirane duge kose, njegovanog
tena i noktiju, u oblaku skupog parfema i sa provincijalnim nazalnim
naglaskom, koje nijedan lektor ne ispravi.
Počeo je sa par šanerskih uleta, tipa: - Boli li te to grlo, pa nećeš da
skineš šal?
Ona se na to unezgodila od njegove blizine i pokušala nemušto,
blenući ko tele pred šarenim vratima, objasniti da je to modni detalj.
Nastavio je: - Čini mi se da imaš divan dugi vrat.
A onda se i primakao bezobrazno blizu ko vampir iz filmske sage
“Sumrak” i onjušio joj parfem ko zvijer, i izrekao riječi koje su bile
kombinacija komplimenta i direktne aluzije.

~ 25 ~
Anna
 KTF

Potom je ovaj prekaljeni lovac povukao ručnu i samouvjereno

zahladnio već ugrijalu konverzaciju. Počeo filozofirat i sipat podatke iz
rukava. Hem je obrazovan i načitan, hem elokventan, em strateg, em
ima iskustvo u malom prstu. Kud ćeš gore.
I tako, malo hladno, malo vruće - malo cik, malo cak, i naša je tv
voditeljica završila s njim par koraka dalje u hotelu. U tri sata. Kune se
da joj je to bilo prvi put u životu da je tako nešto sebi dozvolila. Kaže da
je bila privučena i hipnotizirana ko žaba pred zmijom.
I bi noć do jutra. Prepričavala je svom ženskom društvu do u detalje
šta se desilo.
Da je onaj krokodil sa čizama mala maca spram njegovog pitona.
Jest tako je baš rekla naša voditeljica. Pripovijedala kako tri dana poslije
nije mogla na noge stat kako treba akamoli na štikle! Ali da ne žali, jer to
valja doživjet pa se može mrijet. Ali je onda rekla i da žali, jer zna da je
poslije ovog više nijedan neće moće ni privuć ni zadovoljit ni blizu - ni
tjelesno, ni mentalno, ma nikako.
Međutim, ovo što je sebi dozvolila nije ništa spram onoga što će tek
dozvolit.
Elem, kad se kao oporavila od njega, htjela je opet. Umislila jadnica
da imaju vezu, da furaju. Koja zabluda.
Otvoreno joj je stavio do znanja da ne želi veze. Ona ko mačka
kružila i kružila, a on, ne bi li je skinuo nekako - jer dobio je što je tražio
i više nije zanimljivo, kaže: - Može, ako ćeš i svoju jaranicu povest.
Računao je da će se uvrijedit i odbit - to mu je i bio cilj. Ali, njih
dvije odoše u ćošak i šu-šu, eto ih: - Dogovoreno.
Jaranica ima apartman na Jahorini, pa će gore prekosutra.
On šta će, pristane. Ko biva, hajde nek ga ove dvije trebe, inače
zvijezde naših crvenih tepiha, zagotive kad već hoće.
Pred širokim ženskim auditorijem poslije su prepričale kakve su to
sve akrobacije bile. Ma samo što na lusteru nisu visili. Dobro, nije se išlo
u perverzije poput poznatog jahorinskog ševca Bregovića koji je
pomiješo spavaću sobu sa halom (jest, ljudi gledali videokasetu pa mi
pričali), ali sve drugo jeste bilo.
Kad ih je odradio, ostavio ih da spavaju zagrljene u krevetu, a on u
neka doba otišo u hotelski bazen da pliva. Toliko su mu bile zanimljive.
Poslije se razletile da to sve ponove, pa ako treba da i treću jaranicu
uvedu u igru ako je to uvjet, ali džaba. Obijale kafane na svojim visokim
~ 26 ~
Anna
 KTF

štiklama s potplatama. Nema ga pa nema. Poslije se nekako saznalo da

je iz sarajevskog smoga sa društvom otišo na morski zrak prema Istri.
Tuga pregolema se razlila crvenim tepisima.
Kad vi ovo budete čitali, on će se do tada već zasigurno vratiti na
američki sjever, u grad gdje je sahranjen Brus Li. Ostavit će pustoš za
sobom, jer je upravo pustoš ono što on u sebi i nosi nakon jednog
brodoloma o kojem je bilo riječ u prošloj kolumni o ovom Kazanovi,
umjetničkog imena Pike, koji je ženskih srca gospodar.
Kako god, ovdje je uspio u namjeri da potvrdi brend.
Samo, koliko je on sretan u tome, pokazuje podatak o ponoćnom
plivanju,
A vama koji ovo čitate ostaje da zaključite kamo ide ovaj svijet -
ondje potok, ovdje cvijet.
Naročito ovaj sa bilesi crvenih tepiha i iz rubrika šou biz, glam
blam, džet set, vip-trip itd.
Sretna Nova, živjeli!

~ 27 ~
Anna
 KTF

Gazdarica

Daj ženi ključeve od hazne, zatrepći okicama i, ako si mangup,

napravi joj barem dvoje djece i igra je završena.
Ona namah pomisli da je gazdarica. A u stvarnosti muško vodi
glavnu riječ.
Dok je žena i para bit će i takvih tarapana.
Baš kao u ovoj priči: Ona je 35-godišnjakinja traumirana propalim
brakom. Lijepa je, zgodna, atraktivna, sposobna, odana i - glupa.
Već deset godina je u vezi sa tipom koji je živa karikatura. Izgleda
ko direktor Piroćanac u sjajnoj glumačkoj interpretaciji Laneta
Gutovića. Karirani sako, tapiran ko iz sedamdesetih, zamazan uljem po
krajevima, dok staljinovske brčine izazovno strše.
Koji je također traumiran svojim prvim brakom.
Ona radi kao tajnica u njegovom osrednje uspješnom preduzeću.
Međutim, ona nije samo tajnica - ona je katica za sve!
Sav je posao preuzela na svoja pleća. Uz to je i patološki posesivna.
Čim se u firmi pojavi kakva koju ona smatra potencijalnom
opasnošću, u rekordnom roku kod direktora Piroćanca isposluje da
ženska dobije nogu.
Naravski, ona rudarski preuzme njen posao da dokaže kako nije
pogriješila jer im ta zmija nikako nije ni bila potrebna.
Ona je poturila leđa za svog lijenog kurvara - i knjiženje i ugovore
pa i istovar daski ako treba.
Malo pomalo, postala je okupirana poslom od jutra do sutra. Lomi
se da mu dokaže kako se bez nje ne može.
A onda, slomljena od posla, odlazi kod njega u stan da odradi ono
što spada u dužnost “životnim družbenicama” i - pravac svojoj kući.
Nema joj druge. On samo obećava, a od vjenčanog lista ništa nema.
Ujutro opet sve po starom..
Njemu je super. Ona zarađuje pare, brine se o svemu, bilesi mu
pegla košulje i moluje stan. A on zauzvrat dobija širok manevarski
prostor i ordinira gdje stigne.
~ 28 ~
Anna
 KTF

Razmetljivo krši te pare s drugim ženama, koje, za razliku od nje,

imaju više slobodnog vremena.
I ona to guta. Samo nek su ključevi hazne kod nje.
Kad je prijatelji upitaju kolika joj je plata, ona kaže da može uzeti
kolko god hoće.
Ko biva, ona je gazdarica. A na sebe i ne misli.
Ona je sebe, takva lojalna i štedljiva kakva jeste, svela na minimalac.
Sve da bi dokazala nekom onduliranom tipusu lažnih kavalirskih
manira koliko vrijedi.
Kad su negdje u društvu, a to je urijetko, on je potpucava da još više
ore za njega.
Hvali je na sav glas!
A on, 55-godišnjak, izlazi na tinejdžerska mjesta, sad s jednom, sad
s drugom.
Saznala je ona za neke njegove nevjere. I pala u depresiju, pila
apaurine, pomišljala i na samoubistvo... Ali nema snage da ode.
Sama sebe ubjeduje da joj je dobro, da je slatkorječivi Piroćanac
cijeni, da je danas teško naći muškarca...
Prijatelji su odavno digli ruke od nje shvativši da govore u havu.
Sad je sama, prezaposlena, nesretna... A njemu ne pada na pamet da
se ženi.
Dosta ga je opekao prvi brak, A i djeca bi ga razgulila zbog
nasljedstva.
Sami brkovi ko da joj poručuju: Sve su tvoje lađe sa mnom davno
otplovile!
Kako stvari stoje, ova saga će se nastaviti, U nekoj novoj “Tesnoj
koži”.

~ 29 ~
Anna
 KTF

Gospodar bez prstena

Ima jedan jako rasprostranjen fenomen. A to je da frajer čim se

počne zabavljati sa curom, svjesno ili nesvjesno nastoji udaljit od nje
sve njene prijateljice. Kod nekih se javlja zakašnjela reakcija pa to počnu
raditi tek nakon potpisa kod matičara. Kako god, malo je žena koje nisu
prošle kroz taj dril.
Valjda udaljavanjem prijateljica osigurava da njegovoj dragoj više
nikad niko ne kaže koju prijateljsku i pametnu. To što joj on kaže, ima
da bude početak i kraj. Kontrola - magična riječ. Što od nje napravi
usamljeniji otok, to mu je, ko biva, sigurnije.
I mnoge na to nasjedaju. Mic po mic, jer ne radi se to frontalno,
nego taktički.
U priči koja slijedi mnoge će se prepoznati. I, nadam se, izvući pravi
zaključak za sebe.
Elem, zavoljelo se dvoje mladih. Šest mjeseci, godina... Ustvari,
mislilo da se zavoljelo. Te mladalačke fascinacije, zasnovane najčešće na
sasvim pogrešnim osnovama, miješaju se sa zaljubljenošću, pa čak i
prvom ljubavlju.

~ 30 ~
Anna
 KTF

~ 31 ~
Anna
 KTF

Uglavnom, ona mlada i neiskusna, naletjela na njega također

mladog i prilično neiskusnog, ali premazanog prirodno. Ta se
premazanost rada, a poslije kroz život nadograđuje.
Svidjeli se jedno drugome, počeli izlaziti, prvi poljupci, držanja za
ruku i sve što uz to ide.
Ali, on je od početka počeo tražiti neke dokaze njene ljubavi. Neku
žrtvu, crno na bijelo da joj je on najvažniji.
I sve je to krenulo naizgled bezazleno.
- Ljubavi, pa zar ćeš otići u kino s prijateljicom i ostaviti me. Zar ti je
taj glupi film važniji od nas? Svaka minuta u kojoj nismo zajedno je
izgubljena.
Rasprava o tome je potrajala satima. Ali sve onako fino, u okvirima
nekog normalnog dijaloga.
Nije se dala ubijedit. Otišla je s prijateljicom pogledati film. Izljubila
ga, izgrlila i otišla.
Dogovor je bio da je čeka nakon kina, pa da onda skupa prošetaju.
Film završio. Ona izašla, a njega nema. Čekala i pola sata, zvala na
mobitel koji je bio isključen i na kraju otišla kući sa nekim čudnim
kamenom slutnje u želucu.
Dobila ga je na telefon tek sutra poslijepodne. Bio je prilično hladan
i nezainteresiran.
Ona ga je prvo napala, govorila da nije normalan, da se brinula...
Prekinuo ju je kratko:
- Nisam ja kriv. Ti si. Ti si ta koja je izabrala da joj prijateljice budu
važnije od naše veze. Pa kad je tako... Tražili ste, gospođice, evo vam ga.
Ovo je ustvari bila njegova jeftina manipulacija, koja nekako uvijek
prolazi.
Ona je bila ta koja je na sljedećem sastanku objašnjavala kako
to nije istina i slične stvari. Trošenje riječi na objašnjavanje nečega čega
nema.
I od tada su krenula njena popuštanja.
Sve njene prijateljice bile su ili kurve, ili glupače, ili žlice koje boli
njihova sreća. I jednu po jednu je udaljavala. Znate već kako to ide. Ne
mogu danas, ne mogu sutra i tako dok ih život ne udalji.
Bila je ili sa njim, ili sa svojom majkom, ili sa njegovom sestrom. A i
to nije bilo dovoljno.

~ 32 ~
Anna
 KTF

- Šta hoćeš, pustio sam te s materom.

Čak je i odlaske na pijacu sa njegovom sestrom smatrao izlascima
koje joj je on priuštio.
U zraku je uvijek visila neka ljubomora. Tako je to bar ona
doživljavala. Ustvari, nije to bila nikakva ljubomora, nego čisti i izvorni
pasjaluk koji se razvijao i bujao, hraneći se njenim popuštanjima.
Naravno, ne trebam vam reći da se oblačila kao neka tetka sa
dvadeset godina, jer, pobogu, ona nije kurva.
Ispiranje mozga se nastavilo dotle da joj je i rođenu mater prikazao
kao neprijatelja. Ima samo njega da sluša i ako bude dobra, možda će je
pustiti kod njegove sestre da joj pomogne u pranju prozora.
- Šta je? I tamo se kata popije i promahala? Gdje bi ti to? Opaaa, da
neće mala po diskotekama. Društveni život. Seks, droga i roken-rol?!
Boljelo ju je to. Eh, kako ju je samo boljelo. Kad tako priča gluposti
samo da je povrijedi. Ali ni blizu, kao što će je tek zaboljeti.
Kad je napunila 28 godina, već je bila krpa za brisanje poda. I u
svojim očima, a pogotovo u njegovim. A takve se žene ne vole. On je
imao “društveni život”. Sve je češće izlazio dok je ona čučala kod
njegove sestre u nadi da će ga tako nekako privoljeti da je oženi. Da ne
baci sve te godine, nakon kojih su je počeli prepoznavati po njemu.
Nije da sestra nije govorila bratu da je ženi, da je grehota tako curu
upropastit, da bolju neće naći. Jeste, govorila je.
Ali džaba, on je već imao paralelnu vezu. Pametnu curu, sa gardom
koja se nije dala tako nasankat. Curu koju je volio i za kojom je trčao.
Kad ga je uhvatila in flagranti sa novom djevojkom, očekivala je da
će se prikloniti godinama koje su skupa proveli, to jest njoj. Uradio je
suprotno, zagrlio je svoju novu djevojku, nju mršnuo i udaljio se
objašnjavajući novoj da se ne treba dati nasekirat tim ispadima
ljubomorne bivše.
Džaba je plakala, džaba je dozivala njegovu sestru. Ostala je sama
na svijetu. Prijateljice je davno rastjerala. Bila je invalid koji ne zna dalje
kroz život sam bez tutora.
Bog joj se smilovao kada ju je primila u društvo jedna prijateljica iz
rane mladosti. Počela joj je crtati šta je zapravo sebi dozvolila, gdje je
pogriješila, podizala joj je samopouzdanje.
Uspjela ju je vratiti u neku normalu. Koliko toliko.

~ 33 ~
Anna
 KTF

Mnoge se nakon ovih ispiranja mozga nikad ne oporave. Ili oporave

prekasno, kad život već prođe.
Zato, drage moje, čim vas pokuša odvojiti od vaše prijateljice, ma
kakva ona bila, odmah ga nogirajte. Da ne bi on vas kasnije. Ha, ja!

~ 34 ~
Anna
 KTF

Gospođa ministarka

Ovaj naš cirkus od političke scene prerasta u megacirkus kad čujem

priče o bračnim vodama naših političara.
Jedan naš vrli ministar, koji nas godinama bombarduje svojim
neandertalskim slikama sa naslovnih strana, nije kadar uspostaviti red
ni u vlastitoj kući, a kako će tek, onda, u državi!?
Priča mi njegova sekretarica kako ga vlastita polovina, koja se
uopće ne može nazvati nježnijom, drži na uzdi. Baš ko malaksalog
magarca.
Svako malo nepozvana ulijeće u ofis. I onda strelovito gleda sve
prisutne, nastojeći uhvatiti makar proplamsaj nečega nepodobnog u
pogledima. Ko biva on je takav zagondžija da nema one koja s njim ne bi
radila one nečasne radnje. Sve žene koje silom prilika rade s njim, ni
krive ni dužne, tada saginju glavu i bave se nečim ispred sebe, zure u
bijeli papir il se fataju tastature pa nešto nabadaju samo da gospođa
ministarka ne uhvati kakav pogled i krivo ga protumači. Iako jedva ima
neku srednju školu (vjerovatno večernju) ne libi se davat komentare ni
o najsofisticiranijim temama.
- Ovo vam je glupo, trebalo je drukčije! - viče zamahujući dugom
bundom od nerca ili bijelim šeširom čiji se obod spušta nad kukastim
nosom, ovisno već o godišnjem dobu.
A sve joj to stoji, što bi naš narod lijepo reko, ko piletu gaće!
Jer se ta s pojmom ukusa nije srela ni na makadamskom putu koji
vodi do njenog zavičaja. Al ništa zato, zna mala šta je skupo pa to na
sebe i natakari da raja vidi da se ima para i da se ima s čim.
Gospođa ministarka privatizirala je i službenog vozača. Zove ga i
upošljava komotnije i više nego ministar. Pa momak razvozi djecu, ide
na pijacu, voza ministrovog punca i punicu, ide u gospojino rodno selo
po domaću teletinu i tako dalje i tako stalno.
Svog veselog muža ofira na recepcijama svih institucija. Kažu da ju
je nedavno jedan portir u bolnici Koševo pokušo spriječit da ude mimo
vremena predviđenog za posjete. Umalo je ovaj odvažni čuvar reda bez
glave osto: - Znaš li ti ko sam ja!!? Sa mnom ti se nije pametno kačit ako
ti je poso mio! - urlala je iz sveg glasa.
~ 35 ~
Anna
 KTF

Na domjencima soli pamet i akademicima. Najbučnija je redovno,

ne libeći se iznosit stavove o politici, nauci, ženama drugih ministara,
njihovoj djeci, pa i stilu oblačenja.
Ministar je, kaže sekretarica, nemoćan. Trpi i šuti. Konta valjda ako
joj koju kaže da će letjet tanjiri i čaše na sve strane. Namah mu ode
kakva-takva reputacija.
A kako negdje mora postojati izduvni ventil, ministar ga je našao
dva sprata ispod sebe, u liku ambiciozne pripravnice. Ipak, od skupih
putovanja i drugih vrsta sponzoraja teško da može biti velikog hajra.
Mlada pripravnica će napredovati unutar institucije i to je njoj, izgleda,
zauhar. Puna šaka brade.
Ipak, ne daj Bože da je provali gospođa ministarka, priča mi
sekretarica. Bolje bi joj bilo da traži vizu za Australiju ili gdje dalje, ako
takva tačka postoji na kugli zemaljskoj.
Čujem da je gospođa ministarka, u roku od samo godinu dana, na
pragu da diplomira. Ni prva ni posljednja od onih koje su se udajom za
funkcionere naglo “propametile”. Međutim, kako stvari stoje, nije
isključeno da se u skoroj budućnosti ova patološki ambiciozna i
prodorna gospoja zarotira sa svojim mužem, pa da nam i defakto počne
krojit politiku.
Pripravnice, dakle, čuvaj se dobro! Jer ako znaju sekretarica i
vozač...
Platila il ne platila pripravnica, najveću cijenu ipak plaća Gospođa
ministarka. On joj se švalera.

~ 36 ~
Anna
 KTF

Hadžija

Najgori su mi ovi stari jolpazi koji se probude na kraju života i

počnu doživljavat drugu mladost. Dok ne dobiju unučice, miruju,
drincaju, tavore i ne misle ni na šta. Djeluju fino i pitomo, na ranu bi ih
privio. Cijeli bi komšiluk dao glavu da bi taj prije konja potkovo nego
zaglavio radeći one stvari u tuđem krevetu.
I zaista je tako dok ne stasaju za staračkog doma, a onda krene
urnebes. Od “tute Bugarina” postade maskirani osvajač!
Što je bio u mladosti smjerniji, to je u starosti budalastiji. Što je više
u mladosti cijenio čast, to se u starosti navuko na mast.
Sve je to već prije puno godina opjevo naš pametni narod u onoj
“Star se Ćurčić pomamio, bijelu bradu zapustio”... I navalio, brate, bez
pravila.
Drago mu žensko, pa eto ti! Ne tolko radi ženska kolko radi zora.
Kad je trebo da obara debla, on se isjedavo u naslonjaču i džonjo
pokriven novinama po licu.
Pa mu prohujalo. I zato u poznim godinama glumi “prvu ljubav”.

~ 37 ~
Anna
 KTF

~ 38 ~
Anna
 KTF

A “prva ljubav” zna se, stigla je nezvana i sama. Jedan oženjeni

hadžija dočekao ju je pred penziju u jednom našem uglednom
preduzeću.
Evo kako se to desilo.
Oboje su inženjeri i imaju unučiće. Ona, lafo, sahranila muža, a on
ima ženu.
Rade zajedno na potpuno neodgovornom radnom mjestu. Tek kad
su ih smjestili skupa u kancelariju, on joj se je rugao iza leđa: te glupa, te
izvještačena, te ovo, te ono...
A onda mu je nešto kliknulo u glavi i ona mu je postala centar
svijeta.
Međutim, na njihovu žalost, nisu sami. S njima u kancelariji sjede
još dvoje svjedoka ove “nježne” ljubavi.
Od ujutro počne gugutanje pa ovo dvoje svjedoka, koji im po
godinama mogu biti djeca, bježe iz kancelarije jer tu morbidu njihove
oči ne mogu gledati.
Ljubovica poput sunđcra upija svaku njegovu riječ dok on “s nekim”
razgovara ležerno držeći mobitel na uhu. I pretvara se u jastreba koji ga
strelja ubilačkim pogledom ako kojim slučajem udijeli kakvu toplu riječ
jal ženi jal djetetu!
A onda slijedi ručkanje. Napitavaju se ko u “Devet i po nedjelja”. Da
stvar bude još crnja, on je hadžija. Pravi pravcijati!
A ona, vješta taktičarka, tu “titulu” čak i potencira: “Hadžija,
hoćemo li jutros burek ili sudžukice?”
Pa mu onda pravi zalogajčiće i priređuje svakojaku gotivu. Prinosi
mu vlažne maramice da hadžija prije i poslije jela ruke obriše. Onda ga
gleda zanosno preko cvikera poput dna od tegle, pa maše zavodljivo
rukama dok mu objašnjava kako je specijalnu salatu napravila baš za
njega...
A njemu se bijeli brci samozadovoljno smiješe. Onda dođe njena
kćerka, pa priča o svom magistarskom radu, a hadžija je sluša pozorno,
baš ko što nijedno od svoje troje djece slušo nije.
Zaista, istina je da muškarac voli djecu one žene s kojom je. Ako su
njegova, tim bolje.
Šta bi s hadžijom po stare dane? - svi se u firmi pitaju.

~ 39 ~
Anna
 KTF

On je, dok se nije pojavila ova dilajla, bio ugledan stručnjak, kolega,
otac, muž, djed, jednom riječju - u svemu hadžija.
A danas je samo smiješna karikatura.
Postavljam nagradno pitanje: Šta mu je, fakat, u glavi kliknulo, pa
da zaboravi ko je?
Ko riješi ovu sklopku u muškom mozgu, vjerovatno će dobiti
Nobelovu nagradu za biohemiju.
Do tada, sva objašnjenja mogu se podvest na čuveni stih: Šta mu je
u ka(h)vu stavila?

~ 40 ~
Anna
 KTF

Hajdemo u planinare

Vidite li vi ova silna planinarska društva?! I staro i mlado krenulo u

planinare.
Jest, jest, znam da ljudi vole prirodu. Planinare oni zbog kondicije,
čistog zraka, ljepote planina zemlje Bosne i Hercegovine - čuvene
planinske zemlje. Ali planinare i zbog, hmm, druženja...
Naime, na planini druženja traju puno duže nego, recimo, tokom
časova zumbe, fitnesa, bazena... Da ne govorim o izlascima u kafiće gdje
je mogućnost da tu upoznate nekoga ravna mogućnosti da se ko u onoj
reklami čuda dese i dobijete na lutriji.
Planinarenje je, ipak, putovanje. Prirodno je da se ljudi upoznaju i
progovore. Niko se tamo ne boji hoće li se izolirati ako se obrati drugom
planinaru iz grupe. Ili planinarki, dakako. Osim toga, znamo staru
narodnu koja kaže da se ljudi najbolje na putu upoznaju. Zbližavanja na
tim mini putovanjima po šumama i gorama naše ponosne BiH, ljudi koji
dijele jednu zajedničku stvar - u ovom slučaju planinarenje - neizbježna
su.
Vidim i po fejsu, a i čujem stalno priče o novim šemama
kojezapočnu negdje gore u planinama.

~ 41 ~
Anna
 KTF

~ 42 ~
Anna
 KTF

Gledala sam nedavno slike jedne fejs grupe. Prvi album slika - vidim
svi raja. Naredni album - vide se već šeme. Malo nakon toga bila i jedna
svadba. Svatovi planinari, mlada planinarka, mladoženja planinar.
Hajde, čemu vakat tome je i vrijeme. Moraju se ljudi negdje
sastajati, voliti i rastavljati.
Ali ovakve se stvari dešavaju među planinarima i u poznijim
godinama. Ko kad su vitalni. U zdravom tijelu zdrav duh u pivo boci.
On ima preko sedam banki. I planinar je najmanje 50 godina. Jedan
od legendi rekreativnog planinarenja. E, on takav imao je ženu koja je
bila potpuna kontra. Nije je mogo natjerat na pentranje da si pita. Bila je
baš bolesnog duha. Čitav život bila u kući, uvijek depresivna, čangrizava,
ma i do pijace otići bio je pothvat. Stalno mu je prigovarala njegovo
planiranje, izbivanje iz kuće, što vikend provodi sa zdravim i jedrim
planinarkama, raspuštenicama, starijim djevojkama, mladim
udovicama... Kad bi je zvao da ide sa njim, siktala je i prigovarala kako
ona ima pametnijeg posla od hvatanja zjala po jezivim vrletima. I
konačno neće da joj noge otpadaju, ko je to vidio!
I on je posto ters od života sa takvom ženom. Ipak, mogla je ona
raditi i govoriti šta je htjela, ali u petak nakon posla, on bi oblačio svoju
opremu, uključujući i vunene dokoljenice u kojima je izgledao kao neki
odrasli Kekec i odlazio u planine.
Mirisao cvijeće, slušao ptice, disao čisti zrak i osjećao da živi punim
plućima. Da se ne lažemo, tu i tamo bi pokoja planinarka zakrpila
praznine iz njegovog promašenog braka.
Žena bi po povratku nalazila tragove u vidu ženske vlasi na odjeći i
koristila to kao dokaz da je u pravu, da on ne valja, eto šta radi po
planini. Na njegovo vječno pitanje da krene s njim, obrušavala bi se
standardnom pričom da ona nema vremena za gubljenje. I da su planine
i zračne banje, da prostite, više jebališta nego odmarališta i duha i tijela!
Ali, pošto se ona nikad zrakom nije ozračila, umrla je prije njega od
druge vrste zračenja. A on je nakon njene smrti nastavio planinarit, vrlo
logično. Vitalan i zdrav. U to se pojavila i jedna penzionerka, udovica
također, koja je po stare dane počela planinariti na nagovor prijateljica.
On je, naravno, bio šef grupe, pokazivao endemične biljke, znao sve
staze i bogaze, trudio se da im ništa ne bude zahmetli. I malo-pomalo,
zbliže se. Normalno, blizina radi svoje.

~ 43 ~
Anna
 KTF

Ona se podmladila da su se unuci čudili šta im bi sa nanom. To

plava kosa, čokoladni pramenovi, nov friz, hlače, sandale... A osmijeh
stau hau do hau.
A i njemu super. Konačno je nakon one svoje žene tamnog oblaka,
našao srodnu dušu.
Naravno djeca zaurlala i njena i njegova da ih ne brukaju. Urlali,
urlali i primirili se. Prihvatili. Nemaju kud kad su ovo dvoje pokazali
odrješitost i odlučnost.
- Nećemo, vala, djeci cijeli život robovat! - rekli su uglas.
Eto, nisu se još vjenčali da djeci ipak ne izađu iz hatera, ali skupa
žive, skupa skupljaju trave, suše i prave čajeve koje dijele ljudima. I
sretni su. U planinama.
Gore na tim visinama nešta se u čovjeku otčepi. Sigurno je do have.
Ali može bit i do sunca.
Kad ga sunce preko one ozonske rupe opali, i čovjeku dođe isto.
Mislim, da nešto opali.
Zato, hajmo curice, hajmo dječaci, studenti, đaci, policajci... a bogme
i penzioneri.
Hajmo svi kome je do zraka ljubavi.

~ 44 ~
Anna
 KTF

Ima jedan novinar...

Ima jedan novinar. Onako pravo zafrkan. Reže perom, što bi se

reklo. Strah i trepet - takav si je brend napravio. On je kao ozbiljan,
analitičan, hrabar, nikog ne štedi nit koga benda... Ma pravi vitez
samozvani. Jest da je ružnjikav, ali ko da je to važno u svijetu muških
vrijednosti!
Ima on i ženu i djecu. Ženu, koju nikad niko nije vidio jer se s njom
ne pojavljuje nigdje. Ona je tu da kuha i brine o djeci, a ne da hoda po
nagradama, prijemima, kafanama... Pravi balkanski mačo tip, reklo bi se
na prvi pogled.
E, u toj njegovoj redakciji još u ratu, prije dvadesetak godina, dakle,
radila je naočita ženska. U opisu poslova bilo joj je da radi sve što joj se
kaže: kucaj, kuhaj kahvu, javljaj se na telefone, ispravljaj tekstove ako
treba, pričuvaj djecu tuđu, čekaj da se glavni kolumnist otrijezni i
napravi uvodnik kako bi novine mogle u štampu...
I sad, znate već kako je bilo u ratu. Policijski sat, nije se znalo kad je
dan, kad je noć, radilo se dok se posao ne završi...
I tako jednom i ova moja prijateljica ostala u redakciji da zanoći na
kauču, skupa sa njih još pet-šest. Mora se, šta ćeš.

~ 45 ~
Anna
 KTF

~ 46 ~
Anna
 KTF

Okrenula se i zaspala. Kad, priča mi, u neka doba osjeti da joj se

neko prišunjo i počeo je nafatavat. Onako u mraku. Ona izbezumljena,
iza sna, trebalo joj minut da se dohaviza gdje je i šta je, skočila, vrisnula,
odvalila šamarčinu tome koji joj se prislonio, nastavila ga lupat čim je
stigla, dok nije probudila sve ostale, koji su nekako upalili svijeću i ušli.
Imali su šta vidjeti, a i ona je imala šta vidjeti, odnosno, tek je tada
vidjela nepoznatog prišunjača - svoga šefa raskopčanih hlača i bridećih
obraza, raščupane rijetke kose.
Svi su odglumili neku zbunjenost i to među sobom zataškali. Ko
biva sve je to do mjeseca i mjesečarenja. On možda popio i nije znao
gdje liježe, ona nešto sanjala pa se prepala. I pojeo vuk magarca. Ali
malo morgen.
On se tek tad naložio na nju. Očito - godile mu šamarčine i degenek.
Počeo je gledat drugim očima, pred ostalima onakav kakvim ga na
početku opisasmo, a pred njom se sav rastopi, manji od makova zrna.
Svaku priliku koristio da joj se uvaljuje.
Da ne bi glasno i jasno priznao svoju sklonost da seks liči na
silovanje, u kojem će se druga strana braniti svim snagama, pa i
povrijedit ga ako treba, počeo je to uvijat u celofan tipa: - Ti si meni
posebna, najbolja, tako si seksi, čak mi i šamarčina od tebe prija.
I tako joj je u prolazu, kad niko ne vidi, dobacivao te gadosti,
lascivno komentira njenu kožnu suknju i visoke štikle. Nakon izvjesnog
perioda ona opet poludjela i nasrnula na njega.
Desilo se to nakon što mu je unijela kafe, a on je uhvatio za ruku i
počeo opisivat šta bi volio da mu radi tom rukom. Povukla je ruku
prema sebi, a on stisnuo jako da je poslije zglob poplavio. Međutim, ona
je drugom rukom dohvatila nešto sa stola, ne sjeća se više ni šta, i pravo
u glavu. (Ne bih rekla da je pisaća mašina jer da jest u hitnoj bi završio).
Nagovorila mu se, ajoj, šta mu se sve nagovorila: da je pasiji
sin, govno ružno koje nijedno normalno žensko pogledalo ne bi, da će
mu ona presudit...
Kaže: - Ja što gore vičem i bjesnim, njemu se sve više sviđa. Kad je
ustao od stola i krenuo prema meni, vidim dignut mu. I ja preko vrata.
Nikad zvanično nije dala otkaz. Ali nikad više nije ni kročila u
njegovu blizinu. Bojala se u to vrijeme. On takav, oženjen, porodičan,
ugledan, ne zna se da je ikad prije ikog napadao... Doduše, jest jednom u
mladosti, al’ to se zataškalo. Ko bi joj vjerovao i da kaže?!

~ 47 ~
Anna
 KTF

Skrasila se nekako u drugoj firmi, opet je na radnom mjestu gdje

radi sve što joj se kaže, manja i plaća, ali barem je niko ne napada i ne
šunja se. Psihički mir se ne može platit.
I sve bi i bilo dobro da je ovdje kraj priče, ali nije.
Nekoliko puta je mijenjala broj telefona, ali bivši šef uvijek sazna. I
poruke stižu već dvadeset godina. Svaki dan. Možda ponekad preskoči. I
sve su da Bog sačuva i sakloni. Ko sa onih stranica gdje se skupljaju
morbidni vicevi: Pojeo bih te ko majmun bananu; Izvrno bih te ko
krojač nogavicu; Ušo bih u tebe ko budala u kredit-, Natego bi te ko
Robin Hud strijelu; Prasno bih te ko big bang; Čekam te ko penzioner
penziju; Podero bih te ko taliban zastavu; Otreso bih te ko seljak
krušku... A tek kako su prigodne bajramske poruke: - Kad ćeš mi dati
svoju baklavicu, ili, Hoću li ja ikad u tvoju agdu umočit...
Ma bolest, kad vam kažem.
Nagovaram je da to sve fino objavi i da ga tuži. Neće, kaže: - Nije se
s rogatim bosti. Laje, ali neće ujest pošto mu nije u domašaju.
Gledam ga nedavno na jednoj debati kako zbori ko iz ćitaba. A sve
mi ove njegove seksističko-luđačke, opsesivno-kompulzivne, što bi rekli
moderni psiholozi, poruke na pameti.
Crna Bosno, ko su ti novinari i intelektualci, i čija se sve ovdje pika!?

~ 48 ~
Anna
 KTF

Jedna tipična o

mušku i žensku

Kažu da se muško i žensko razlikuju ko planete Venera i Mars. Meni

se ipak čini da se tu i tamo poklopi neka sličnost. Barem u nekoliko
slova. Ova dva spola baš su mi ko tulumba i tufahija. Početna slova su
ista i obje slastice su agdali, samo što je jedna napunjena a druga bez
fila. I naravno obje asociraju na one anatomske razlike u međunožju
između muških i ženskih, zar ne?
E, sad, ovo bi trebala da bude priča o tim razlikama, koje se na kraju
opet sjedine i duhom i tijelom. Znači, jedna posve ordinarna priča iz
koje se može pročitat zašto je žensko žensko a muško muško i što se baš
i ne razumiju kad treba da se razumiju.
Njih dvoje su po svemu običan par. Godinama u vezi i još se ne
uzimaju. Sve im nešto preče, a zapravo ušli u kolotečinu i ne miču. Što bi
naši stari rekli „ni haberden ni guzenden”.
Ova se cura u nekom trenutku uplašila da će joj voz proći a da se
neće udat. Pogotovo što je tog svog voljela. Lijepo joj s njim, ali se
udaljavali. Okolina podrazumijevala da će se mahalom prolomiti
svadbene sirene, a njih dvoje sputavalo milion razloga. Bar je ona tako
mislila.

~ 49 ~
Anna
 KTF

~ 50 ~
Anna
 KTF

I uz to zabrinula se da on nema kakvu drugu: - Eto, dva dana nije sa

mnom progovorio. Vidim da mu više nisam zanimljiva. U šejtana se
pretvore dok ne dobiju onu stvar, a onda ko te šiša. Ulovio lovac i voz!
Šta li je, Bože dragi? Sto posto ima drugu.
I, onda, ko ženska posla - počela analizirat i tumačit njegovu šutnju
ko nezainteresiranost, uvjerena da mu se neka druga prikazala. A njemu
ni na kraj pameti da ona ima ikakav razlog za sumnju. On je mislima
miljama udaljen. Njemu je naša reprezentacija na pameti. On konta kako
će zbavit lovu i završit s plavima u Brazilu. Mota po glavi razne opcije.
A ona po svojoj mota sve drugo samo ne to i napada ga: - Da ti
nemaš kakvu drugu?! Reci mi, bolje da mi ti kažeš nego da čaršija govori
i smije mi se iza leđa. Budi muško jednom!
A on gleda kroz nju. I čuje i ne čuje.
I dok on prevrće očima, ona sa sobom vodi monolog: - Da mu nije
šta ona materešina nagovorila protiv mene... Il’ da mu onaj Hamo nije
pričo kako sam se vodala sa njegovim komšijom Piketom prije dvije
godine... Muško je to. Ne voli poređenja. A da nije ona njegova bivša
ždroha opet zabacila udicu... taman se rastavila, garant hoće da mu se
opet uvali... Ne bi me začudilo kakva je to fištrija... Džaba ja ovo sve
kontam, on me više ne voli.
I šute oni jedno pored drugog, dok on tabiri varijante koga obradit
za avionsku kartu, kroz glavu mu samo jedna misao: - Prodat ću golfa.
Može mi biti za karte i za hotela. Al’ prije toga ću ga napucat - bit će ko
nov. Kad mu udarim novu boju i promijenim limariju, tušnut ću ga za
petaka, hoću, oca mi. Samo da požurim, i drugi će se dosjetit istog
fazona.
I tako oboje u dumanu. Ona prevrće po glavi sijaset razloga zašto joj
on ne poklanja pažnju - a on se zadevero oko odlaska u Brazil. O svemu
ona razbija glavu, samo nije nadošla na ono pravo. Jest, vala, baš je u
velikim problemima. Valja učit plesat sambu!
A on, ništa. Ona se njemu podrazumijeva i tu je sve čisto - oženit će
se poslije Brazila.
Da ne dužim, ova je naša istjerala mak na konac. Propitivala ga ko
Gestapo. Izvlačila iz njega i krv i dušu i ono malo masti što je ovaj
žgoljavac pod kožom imo.
- Šta ti je, reci mi? Ne možemo više ovako. Šta te muči? Osvijesti se,
čovječe. S tobom nisam dva dana čestito ni rečenicu razmijenila.....

~ 51 ~
Anna
 KTF

I tako, kako to samo žensko zna. I on je progovorio, bolje rečeno,

zaneseno prošapto: - E, da mi je u taj Brazil.
Ona se ljutnula, zafrkisala, propuhala nosnicama ko razjareni bik
pred borbu. I očitala mu bukvicu: - Hej, dok su meni oči i na leđima, a
mozak mi ko najbrži procesor radi sve da skontam šta ti je, što me
ignorišeš, tebi je samo dernek na pameti!
Ali, malo po malo, prišla mu, skuhala jednu brazilsku i ubijedila da
će ići u Brazil. I da će ona lično ono što im je njena tetka iz Njemačke
nanijetila hedije za vjenčanje dat njemu da navija za naše na Marakani!
I tu mu je bio i kraj. Posljednje informacije kažu da će svadba
uskoro. I da će žensko po ko zna koji put provesti ono što hoće.
A i muško će. Kako god okreneš, karta mu se smiješi. I ne ide s njom
nego sa svojom muškom rajom. Kuš ljepše?!
I vi se sad pitate gdje ja tu vidim sličnost između muška i ženska?
U jednom. Svak na kraju istjera svoje.

~ 52 ~
Anna
 KTF

Kad crkne napojna ploča

Ova današnja kompjuterska i telefonska tehnologija donijela je

mnogo više zla nego dobra kad su u pitanju veze i brakovi.
Odavno mi se prijateljica žalila da joj ne ide u braku. Ma šta god
uradi, mužu ne valja. Ona dobra, vesela, ispunjava milion obaveza:
djeca, poso, kuća, krediti, računi, zimnice, ručkovi... I opet se uspije
nasmijat.
Ali džaba. Sve što je do jučer s mužem bilo ok, sada više nije. Ne
valja i ne valja.
A muž za kompjuterom, pa za kompjuterom. Kaže - radi. Slaže
izvještaje za firmu. Ona jadna od zadaća silnih ne stigne se ni tuspasit na
kompjuter, a kamoli provjerit mu mobitel. A i što bi provjeravala, kad je
stalno il’ na poslu, il’ u kući. Dobro, za kompjuterom, ali ipak kući.
Sve do jednom dok nije nestalo struje i crkla napojna ploča
kompjutera. Muž sutra otišo na put, a njoj ostavio u zadatak da dočeka
inženjera koji radi sa njim da im zamijeni tu neku napojnu ploču.
I došo inžinjer, zamijenio ploču, upalio kompjuter pred njom i otišo.
I ona sjedne poslije dugo vremena da pogleda ima li kakvih novih beba
kod rodbine na Fejsbuku, kakvih slika, habera...

~ 53 ~
Anna
 KTF

~ 54 ~
Anna
 KTF

Kad ono muž se pred kurcšlus nije odjavio. Upade direkt u njegov
profil. Otvori poruke i ima šta vidjet.
To ljubav cvjeta sa nekom našom koja živi u Danskoj. Rastavljena sa
malim djetetom. Čita ova moja, a suze frcaju ko kiša. Nikad tako nešto
njoj nije govorio, nikad nije bio tako nježan, pažljiv, dirljiv... Više pita za
njenu curicu kad se prehladi nego i za jedno od njihovo troje djece.
To pisma čitava.
„Nikad tako nisam volio, nikad me tako nije niko shvatao. Sve si mi
što nikad nisam ni sanjao da može biti.”
To poeziju piše, iako se cijeli život ismijavo sa poezijom. A ona, pali
li ga pali. Te ne može jer je on oženjen i ima djecu. On je tuđi čovjek. Da
nije takva situacija i on bi njoj bio sve na svijetu, ali, eto, nije. To šibaju
ove najnovije zabavnjačke balade, između ostalih Nina Badrić i Hari
Mata Hari s onom “Prekasno za te rodih se”.
Čita ona i vidi koliko joj se muž muči da izvuče iz ove naše
dijasporke da joj je stalo do njega. Ona na kraju nekako jedva proguli i
tu željenu rečenicu.
Pa je onda munta da se opet vide sad kad dođe u Bosnu. Ona se sve
nešto teli, snebiva, ne zna kako će, ta on je zauzet.
Ova me moja sva u suzama nazvala tu noć. Kaže, on se javio s puta,
ali se ona nije odala da išta zna. Kad se vratio, ukrala mu mobitel i tu se
definitivno uvjerila da je situacija ista kao na Fejsbuku. Poruka toliko da
telekomi zadovoljno trljaju ruke.
Probudila ga u cik zore, afekt proradio pa ga fizički napala, od bola i
tuge udarala u prsa. Histerisala. Urlala kako on ne cijeni, niti je ikad
cijenio išta njeno, njen trud i ljubav, brigu o njemu, porodici. On se
međutim drzno ko plahovit junac i ošamario je bez pardona, govoreći
kako u njoj nikad i nije bilo prave žene. Njegove uvredljive riječi
zabile su joj se ko nož u prsa. Nije ni pokušala da se opravda, izvuče,
negira. Naprotiv. Reko je: - Jest, volim njen nokat više nego tebe čitavu
iz temelja. Jest, volim joj i dijete kad je njeno.
Uspjela ga je nekako izgurat iz kuće dok joj je bubnjalo u glavi da ne
sluša sve to. Zaključala i pala niz vrata ridajući.
Sutra su, dakako, svi saznali sve. I govorili: - Ma pusti ga, bona,
vratit će se on kad vidi da nije isto Fejsbuk što i život. Vidjet će da ona
nije bajna djeva. Dohavizat će on šta si mu ti bila.

~ 55 ~
Anna
 KTF

Ona plakala ko i svako žensko prokleto, voljela ga je. I zamukla.

Samo pila lijekove.
On spengo kofere pa put Danske.
Preko rodice na Fejsbuku pratila njegove slike sa, kako je uvijek
naglašavo „novom ženom”, koju, uzgred, nije oženio jer je s njom još bio
u braku.
Morala je priznati da je ova malo ljepša, malo mlađa, malo mršavija
i da ima stila.
Pala je u depresiju da su je djeca morala vadit i govorit: - Imaš nas,
mi te volimo.
A prijatelji i rodbina stalno ponavljali isto: - Vratit će se on. Kad-tad
će skontat ko si mu ti bila.
Ali on se nije vraćo. Prošla godina.
Njena bol je u međuvremenu malo uminula. I kako je bol jenjavala,
tako je rasla i od razlaza prisutna želja za osvetom. Prošla i druga
godina. I treća.
Sve dok ga naturalizirana Dankinja nije izbacila na ulicu uz
obrazloženje da ne voli mlakonje.
- Ostavila sam dvojicu, ostavit ću i tebe trećeg. Ja tražim ljubav.
Pravu ljubav koja ne poznaje strah.
Dovuko se ko pseto. Nemušto lago da je on dijasporku nogiro.
Ona svjesno progutala laž. Navodno zbog djece. Da imaju oca
kakvog bilo.
A ustvari ga još voli.
Kaže mi: - Vratilo se ofucano pseto. Izbacila sam mu kauč u hodnik
da spava ko cuko pred vratima.
Nakon dugog razgovora, opet se rasplakala. Priznala mi je da ga
voli. Da je sretna i likuje što se vratio. Ali da će umrijet od tuge jer on,
iako se trudi da izgladi s njom i djecom, ne može sakrit da voli i dalje
ovu koja ga je liferovala.
Očito da kauč u hodniku i nije jaka kazna za ovu hulju od muža.
Dakle, oprez. Virtualno nije bezopasno.

~ 56 ~
Anna
 KTF

Koza nostra Milofinka

i ostale švalerke

Naprosto sam fascinirana na koje sve načine povrijeđene žene

mogu naći ventile da izbace svoj jad, da se osvete... Tomovi knjiga o
tome se mogu napisat. Kad sam nedavno čula da se jedna žena, koju je
muž varao, svetila tako što je svojim kozama nadijevala imena njegovih
švalerki, smijala sam se dva dana. Priča ide ovako.
Bračni su par iz Zenice, koji nije mogao imati djece. Uzeli su se iz
velike ljubavi, koja ih je i vezala decenijama. Kako nije bilo djece, oni su
se jedno drugom okrenuli. Ona neka službenica u Općini, a on nekakav
šef u Željezari. Voljeli su se, ali po onom principu - ko se tuče, taj se voli.
Dobro, nisu se baš marisali da ostanu modrice i ožiljci, ali su uvijek
letjele neke stvari; ona je vječno pakirala kofere da ide, on bi je vraćao, i
tako.
Njen muž je živi primjer onoga što ja godinama tvrdim da je ne
samo moguće nego i uobičajeno - da muž svoju ženu voli, fakat je voli,
ali ga to ne sprječava da se igra Kazanove i ima švalerke - kratkoročne,
srednjoročne i(li) dugoročne.
Jednom prilikom je ova naša junakinja odlučila da se upozna sa
jednom muževom švalerkom, otišla joj na posao kao da nešto kupi, jer je
švalerka radila u Robnoj kući. Malo po malo, sprijateljila se s njom, pa je
i pozvala kući na kafu. Švalerka ne sluteći šta je čeka, pošla. Ova naša se
cerekala u sebi i mislila kako će muž reagirat kad mu dovede švalerku u
kuću. Hoće li se unezgodit?! Makar zacrvenit?! Ma sredit će ih oboje, ako
imalo obraza imaju!
Ide ona tako kući sa muževom švalerkom, cereka se u sebi i raduje
osveti. Kad mu već ništa drugo ne može. Pitam kako je prošlo
sučeljavanje.
- Eh, kako... Ne znaš koje je od njih dvoje crnjeg obraza. Zamisli
đubradi, pružaju ruke jedno drugom ko da se prvi put vide i kao da se
~ 57 ~
Anna
 KTF

tek upoznaju. Ja kahvu pred njega, gledam nju, gledam njega... Ma ništa,
ženo! Vidjelo se da je njoj neugodno, ali se nije izdala ničim. Malo
zateturala kad je krenula, jedva vrata našla. I dok je izlazila, ja sve fino
ispraćam i kažem da se opet uskoro vidimo, a moj onaj magarac nije
mogo više okabulit, pa puknu iz njega: „Nema više druženja, neće se
moja žena s tobom družit, nema ona vremena!”
Umirem od smijeha i zanima me šta ona na to. Kaže:
- Ja dignem glavu, ono sva se ispravim pošto je viša od mene. A
dignem i obrvu, i kažem: Eto, gospođo, vidite kakvo mišljenje moj muž
ima o vama, pa se vi nastavite kurvati s njim.
Otišla ta švalerka, ali došle nove. Ma svaka joj je nova sekretarica u
Željezari bila ko otvorena rana.
Godine pristizale, pa i decenije prolazile, ni njihovo zdravlje nije
više bilo ko u mladosti. Rekli njemu doktori da se mora proći duhana i
ići na čist zrak ako neće da umre do jeseni, pa da za njega više nema
zime.
I tako kupili nekakvu vikendicu, pa i kozu nabavili. Kozu Lindu, jer
mu je i kozije mlijeko lijek.
Međutim, on ti nju ostavi sa kozom na vikendici, pa sve po starom.
Ona ne zna šta će od muke. I onda je našla ventil. Kako god bi Linda
koje jare ojarila, ona je tako tom jaretu, sutra kozi, nadjenula ime neke
od muževih švalerki.
I tako su u blizini Vranduka počele trčkarati koze sa imenima
konobarica, službenica, sekretarica iz Željezare, prodavačica... Ma bilo ih
je svih boja i nacionalnosti, jer švalerancija je iznad toga. To je
švalerancija.
Od široke lepeze imena, upamtih Milofinku. Mila i fina.
U neka doba ojari se i muško jare. Šta sad?! Naša junakinja nije se
dvoumila. Nazvala ga je Ines. Njoj je to muško ime, iako ga je nosila
jedna od muževih švalerki.
I često bi za malim jarcem vikala: - Ne daj se, Ines!
A onda za sebe ponavljala: - Čuj, ne daj se, dala se, rospija, dala! Ali
svima ću ja vama dohakat!
Ma kud puklo da puklo!
Jest - aha. Kad bi se lagalo.

~ 58 ~
Anna
 KTF

Levat

Svega u Božijoj bašči. Pa i starleta! Doduše sad više nego ikad

iskaču ko gljive nakon kiše i pune stranice novina.
Svi smo svjedoci odurne medijske slike braka i odnosa Nives
Celzijus i Dine Drpića. On je fudbaler, dok nju mediji nazivaju starletom.
Ja, pravo da vam kažem, ne znam tačno značenje “titule” starleta, ali
pretpostavljam.
To bi valjda trebala da bude neka potencijalna zvijezda (star) koja
okolo (leta) i daje ko uspita.
Uostalom, upravo se o starletama najviše piše u svim show-biz
rubrikama. Bilo kako bilo, sjetit ćemo se kako su navijači dočekali
Drpića kada je, nakon ženidbe sa Nives, istrčao na stadion. Svi su mu
skandirali: “Ti je ženiš, drugi je j..e!!!” (da prostite!)
On je tada reagiro baš ko starleta. Skinuo je gaće, pokazao
stražnjicu publici i uplakan napustio teren. Ovaj postupak ne samo da je
pokazo da su zaista par, nego mu je zatvorio vrata prilikom
megaprofitabilnog transfera u jedan turski klub. Kako vrijeme ide, ona
ga košta sve više i više. Pa sama mora kuću opskrbit tako što ko svaka
svjetska leteća zvjezdica piše sočnu autobiografiju.

~ 59 ~
Anna
 KTF

~ 60 ~
Anna
 KTF

Kroz prizmu ove priče mogu se sagledati brojni slični slučajevi koji
su uzeli maha i kod nas.
Znam jednog pravo uspješnog tipa. Neoženjen, bogat, nije vala ni
ružan... reklo bi se, solidna partija. E, on se sa jednom vakom spando i
vodaju se već godinu i po. Starleta je fakat san snova... kad je vidiš
prožme te čisti estetski doživljaj u očima... Tu žene prožme, a muškarce
pogodi drito u nekoliko erogenih zona.
Prava je partijašica, nema đe je nema... najredovnija je na
skandalima. Tamo ordinira od jutra do sutra.
On sve zna. Zna s kim ga vara, kada, kako... S druge strane zatjeruje
ga u crveno uprkos debelom bankovnom računu. Kako, pitate se.
Objesi mu se onako putena i poželjna oko vrata, uvija se ko zmija
šarka i bebastim glasom ga umoljava da je odvede u šoping u Švicu, da
joj kupi najnoviji mobitel, bundu...
Njemu ne treba puno ubjeđivanja. Brzo poklekne i na sve pristaje.
E, šta levat dobija zauzvrat - to je pitanje? Ima odgovor: Njenu
mikro sliku u džepu, koju pokazuje jaranima uz primitivni komentar: -
Ovo ja j....!
Malo-malo, dok starleta njiše bokove po švicarskim štrasama il jasa
po terevenkama, ovaj se tašti lik hvališe među rajom.
Prijatelji ispočetka šutjeli i trpjeli, nisu ga htjeli vrijedat... Sve do
jednom.
Kada je po ko zna koji put izvadio iz džepa sliku uz komentar: “Ovo
ja j...” prijatelj mu je rekao: “Šta se više fališ?! Nisi jedini. J... i drugi, ali ti
jedini plaćaš.”
Čovjek je poslije pao u depresiju. Živio je u nadi da drugi o tome
ništa ne znaju. Sve mu se srušilo, al ništa promijenilo.
I dalje je lud za svojom starletom, međutim, sliku više ne vadi iz
džepa. Nit je spominje.
Dovoljno je lud da pati, a opet dovoljno svjestan da u očima društva
nije nikakav frajer nego zadnji levat.
Ipak je u jednom sretan: Nije fudbaler pa da se mora susrest sa
skandiranjem poput Drpića. Pati i uživa, mrzi i voli. I sve po varijanti:
Sliku tvoju ljubim!
A ljube je i jarani... Nije im nešto mrsko...
Što bi reko naš prepametni narod: Sam pao, sam se ubio!

~ 61 ~
Anna
 KTF

Livadićka

Nikad ne reci nikad. Ni kad si najsigurniji u sebe, ne reci nikad. Ni

kad se podrazumijeva to nikad. Ni kad ti loše ide, ni kad ti dobro krene,
ne reci nikad.
Nema kome se to „nikad” nije obilo o glavu.
Ja sam se isprovaljivala s tim ko malo ko.
Ono najjače nikad izgovorila sam kad bi me ko curetak pitali o
udaji. „Ja da se udam?! Ma nikad!”
Nisam se ni okrenula, još mi ni pubertet nije izvjetrio iz glave, kad
ono, ja se zaklela na vječnu ljubav.
Poslije jednog proklizavanja slijedilo je drugo, treće.... Svako me
„nikad” sustiglo ko bumerang.
Junak ove priče, moj dragi komšija, jednom se na ovo „nikad”
okliznuo ko na koru od banane i to iz zaleta. Valjda mu prešlo od mene.
Odrasto u starom dijelu grada znao je taj sve marifetluke. I dabome
imo debele predrasude o svakom ko nije iz naše gradske raje.
Kad bi se ko očešo mimo njega a da ga je ovaj namiriso ko došlju,
teško da ne bi prozivka uslijedila ili bi se nos zapušio.

~ 62 ~
Anna
 KTF

~ 63 ~
Anna
 KTF

Bio je pravi nepokoreni bastion lokalpatriotizma.

Kako su imali veliku kuću, a on i mati sami živjeli, tako se mati
dosjetila da izdaje cijeli donji sprat studenticama. Ko biva nek se nade
za fasunge.
On se protivio.... te što će joj taj bihuzur radit za njima, opet će on
morat molovat, pazit, čuvat, vrebat da se nešto ne iznese iz kuće...
Al mati je odlučila i fertig!
I tako se iz godine u godinu smjenjivaše djevojke iz provincije.
Prozvo ih je livadićkama.
Izigravo nedodirljivog dasu pred njima. Smješko se potajice i
izrugivo njihovom izgovoru, oblačenju, ponašanju.
Ponižavo njihove fakultete i prozivo što samo uče a ne izlaze među
raju.
Tako je to trajalo neko vrijeme.
Dok mati nije primila novu livadićku. Iz okoline Bihaća. Odmah joj
je pronašo bukadar mana.
Kad je došo po mene da izađemo slatko se smijo njenom izgledu.
„Neš vjerovat i kosilica bi pregorila na njenim nogama! Ima tu dlaka
za nečije glave! A tek da joj čuješ priču, ko da je iz pariškog salona, a ne s
livade!
Već mi je malo dokundisao s pričom o njoj da sam mu više iz šale
nego iz predosjećaja rekla: „Bogme će tebe ta livadićka sredit! Samo ti je
ona na pameti!”
Razljutio se ko ris i pito me jesam li normalna.
Nije prošlo malo zarati se i livadićka ode put svog zavičaja.
A on poče da izgara, vene, šmrče za njom. I pravi opasne planove.
Svako malo fato se radio veze.
Cvrkuto s njom kad svi u kasarni pozaspu. Iz radio veze nije izlazio
samo da bi čuo sad mu uhu vrlo mio njen livadićki glasić. Namalo prije
zvao ga je meketanjem.
I tako je zaprosio.
Nije prošlo puno, kad su se otvorili plavi putevi, on se nekako našao
u Krajini.
Otišo po mladu. Po svoju livadićku. I doveo je u Sarajevo. I bila
svadba. U po rata.

~ 64 ~
Anna
 KTF

A on najsretniji čovjek kojeg sam na dan ženidbe vidjela. „Eto,

zgomba tebe livadićka” - kažem mu. “I oženi se ti”. “Bolje i livadićka
ikad, nego asfaltuša nikad” - kaže on. “Nikad, bolan, ne reci nikad. Već si
jednom to iskustvo prošo” - šapnem mu.
I ponovim naglas sebi. Nikad ne reci nikad.

~ 65 ~
Anna
 KTF

Ludi pjesnik i

bludna svetica

Fama je krenula ima više od dvadeset godina - čim se pojavio u

našem političkom životu. Legende se ispredale o tome kako su se strane
novinarke grabile koja če obaviti s njim kakvog intervjua.
Navodno mu je jedna britanska novinarka rekla da je bezobrazno
lijep. A on samo digao obrvu i onako šarmersko-nadmoćno-diktatorski
se osmjehnuo. Pozvala ga je i u sobu, obećavala sve i svašta - od
egzibicija u krevetu, do asistencije i pomoći u ovim političkim stvarima.
A on samo, ne spuštajući obrvu, izrecitirao neku Jesenjinovu i
ostavio je da pati i da sluti kakvih ju je draži i čari uskratio. Ma, ko iz
1001 noći! Pa da, nije on laka roba. On je naš dragulj, a kako se biseri ne
bacaju pred svinje, tako se ni dragulji ne bacaju pred ostalu stoku sitnog
zuba.
Uglavnom, nema puno onih koje mogu posvjedočit iz prve ruke, da
prostite, kakav je ovaj obrvan u krevetu.
Ali zato ima gomila onih, i muških i ženskih, koji mogu posvjedočit
njegovom diktatorskom ponašanju. To niko ništa bolje od njega ne zna.
Svi su glupi, maloumni, bez karizme, inicijative, antikreativci,
nepismeni...

~ 66 ~
Anna
 KTF

~ 67 ~
Anna
 KTF

Kad njega ponese poetski momenat, pa počne sa Lorkom,

Jesenjinom i ostalom bratijom, ma to se svi moraju u uho pretvorit!
Ako ga samo malo neko negdje potkači, ma on to trpjet ne može. Ko
što pjesma kaže - ponio se, zanio se u svoj golem nam... pa ko uvrijeđena
mlada.
Kad njega ponese taj njegov zor, on odmah ostavku daje i seli. Pa ga
eto opet kad se malo smiri i niko više ostavku ni ne spominje - ni u
stranci, ni na funkciji.
Toliko je to puta uradio, da mu je ostavka, glavom i bradom,
poručila da je više ne smije podnosit, jer će ona njemu reći da se fino
konačno odnese tamo gdje treba.
Ali, to nije tema ove kolumne. Nego ono drugo o čemu nema baš
puno svjedokinja. Uglavnom, dvaput se ženio. Prvi put za kćer jednog
uglednog tipa koji mu je pomogao u karijeri. Pa kad ga je krenulo,
nogirao ju je. A onda mu se uvalila Herka sumnjive prošlosti sa kojom je
i sad u braku, bolje rečeno, u mraku. Jer ih kontinenti dijele iako je rat
davno završen.
Osim za dvije zakonite, ja znam i za samo dvije nezakonite. Šta fali -
čovjek fino po šerijatu. Nije on kriv za nakaradne zakone koji
dozvoljavaju kurvaluk na svakom ćošku, a zakoniti brak ne.
Prva je bila jedna puterica nasmijanih očiju. Vele da je njoj za ljubav
u gaćama učio violinu svirat! I to u rane zore. Ono, čisto da sam sebe
prati na violini dok joj recitira Jesenjina. Ali, nije ga dugo držalo. Brzo je
to završilo.
Na koncu mu je ipak Jesenjin došo glave. Ko šta zove, to i prizove.
Baš kao u pjesmi grupe Bolero: - O Jesenjinu nikad neću pjevati, jer je
ludi pjesnik život dao bludnoj svetici.
E tako je i ovaj naš Jesenjin zaćorio ko Ćorkan za Švabicom. Ova nije
bila Švabica, ali je ličila na nju. Travnička seks bomba, zgodna plavka,
samouvjerena, zafrkana, svoja, sa dva braka iza sebe. Upoznali se
odmah iza Dejtona.
U vrijeme kad su se upoznali, ona je bila u braku sa trećim -
strancem, kojeg je rat uhvatio u matičnoj ćeliji, pardon zemlji, pa muke
mučio da svoju voljenu izvuče iz ratnog pakla. Slao i plaćao, a njoj u
Travniku nije bilo loše, pa folirala da ne može izać.

~ 68 ~
Anna
 KTF

Uglavnom, udario Jesenjin na nju i zapjevao: - Što li mi se Travnik

zamaglio... pa onda ide: nit je ovo, nit je ono, a nije ni ono... djevojka ga
okom zapalila.
Uh, jest da odavno nije djevojka, ali baš zapalila.
Sve bi bilo lakše da je ova „bludna svetica” bila u Sarajevu. Ali nije.
Kako će on, državnik, nada naša i uzdanica, sad smišljat razloge da se
uputi ka vezirskom gradu.
I onda se desio skandal o kojem dobro znaju policijske strukture.
U jednoj ludoj noći, dok je gledao Mjesec i mislio o njoj, njenim
akrobacijama i čarima, izgubio pamet, išunjao se pored vozača i
pratilaca, sjeo u kola i zapucao zamišljajući travničke hronike.
U gluho doba našo negdje bombonjeru i cvijeće, i uletio joj u kuću
oko tri ujutro.
Ona ga dočekala kako je i očekivo. I bilo šta je bilo. U to pratioci
skužili da nema ni njega ni službenog vozila i nadigli frku. Digla se
država ganjajući kidnapere naše uzdanice i službenog vozila.
Oko sedam ujutro, kad je naš Jesenjin već spavao snom pravednika
sa blaženim osmijehom, kakvim spavaju već muškarci poslije ludih noći,
policija locirala auto... Upad specijalaca u zoru. „Bludnu sveticu” uza zid,
priheftali joj lisice, njega digli tako bez gaća. Ma da vam ne pričam bruke
i sramote dok je on objasnio da je sve ok.
To im je bilo zadnje viđenje. Ona vidjela da je vrag odnio šalu i
požurila muža da se vrati.
Svi sve znaju. Kakve veze to ima. Ovakvi tipovi žena znaju sebi
podići cijenu ko niko. I muž je voli više nego što drugi muževi vole žene,
okolina je uvažava kao uspješnu i prodornu. A ovo kao da se nije desilo.
A jeste!
Na kraju ispade da je samo Jesenjin strado.

~ 69 ~
Anna
 KTF

Mali medo i balerina

Pitanje: - Znate li kako ženske zovu debelog kokuza? Odgovor: -

Krme!
Pitanje: - Znate li kako ženske zovu debelog lovatora? Odgovora: -
Mali Medo!
E, jedan takav Mali Medo je glavni akter ove priče. Rođen u nekoj
bosanskoj zabiti, tamo gdje se ni koze ne mogu uzverat, pa ni pod
ručnom past. Eto kakva je to nedođija. I takav visinski dotako je i druge
visine, one u društvu. Dogurao do visokih akademskih zvanja i pozicija.
Ma sav je on nobl ko noblica. Naučio manire, zna pričat, izgradio se.
Ali kompleks osto. Džaba i žena intelektualka iz grada, džaba sin drži
koncerte na violini, džaba slike po kući, atraktivna putovanja, BOSS-ova
odijela i muške cipelice broj 40. Znači, ugurala se noga seljačka u cipelu
bečku. Nema veze što je prstima tijesno, nek se tijesne, ne može ljepota
tek tako da bljesne. Mora biti malo muke.
Želi biti boem. Pravi boem. Da se o njemu legende ispredaju.
Pravo da vam kažem, ja samo znam da je boem kolač. A znam i da
danas tako zovu alkose koji imaju fakultet. Oni su boemi. Bez fakulteta
su samo obični alkosi. Dakle, da bi neko bio boem, mora ispuniti čitav
niz uvjeta: mora imat prvo fakultet, pa pare da može piti, potom poziciju
koja mu osigurava ugled i poltronsko društvo koja će slušati
kvaziintelektualna baljezganja i klimati glavom, dok im on, tako pijan,
istresa činjenice i dokazuje kako su nule i kako im ukazuje čast što s
njima sjedi i loče.
I da, svakako, svo što izbaljezga u tom stanju, nije povrakotina od
riječi nego su to genijalne misli.
E, sve je to ovaj naš Mali Medo sebi uzduriso. I fakultet, i poziciju, i
pare, i stil, a i alkohol.
Žena se borila neko vrijeme, pa digla ruke od propalog slučaja.
Pustila budalu, šta će.
Nek glumi kome može.
On izigravo boema povraćajući po trotoarima, vodo svakakve
profuknjače da mu prave društvo, ali opet mu je nešto smetalo, falilo.

~ 70 ~
Anna
 KTF

Trebala mu pratnja u tim boemskim putešestvijama. Ove tuke koje

su ga pratile nisu bile taj nivo. Umjetnik u njemu je tugovo. I onda se
pojavila ona - Balerina!
Prava Balerina. Labudica nekadašnja. Doduše crna. Još uvijek
aktivna. Ali kokain, razvodi, alkohol i neprospavane noći od ovog su
nekadašnjeg labuda odavno napravili ružno pače.
I ne samo ružno, nego i isfrustrirano pače.
Ona je građanka, ona je balerina, ona je umjetnica, ona je klasa, ona
ne podnosi papke, a papci su, gle čuda, svuda ukoio, ona mrzi, ona sve
mrzi... Osim njega. A i to valja zaslužit, pa ga guli finansijski, ne bi li
nekako platila žene da čuvaju njenu jadnu djecu, koja sama sebe
odgajaju, koja su više sama nego sa njom.
Ali njemu ona takva paše. Princeza plave gradske krvi. Eto, sklopio
je sebi idealnu sliku boema.
Daje on njoj para, koje ona prima sa izrazom princeze - jer,
podrazumijeva se da podanici plaćaju porez.
Ako se zapije previše, ona mu i džepove preturi i dodatno opeljuši,
baš onako aristokratski. Da mu ostavi samo sitniš. Često joj to prođe da
Mali Medo ne primijeti, a nekad on onako mahmuran provali da mu fali
love, pa se joj istrese tašnu i urla onako s glavoboljom dok svoje pare
gura natrag u džep:
Ja i kad sam najpjaniji znam koliko imam u džepu. Nije ti dosta
koliko ti dajem. Gladna kujo!
I tako njih dvoje obijaju pragove kafana širom BiH, a i šire. Njih
dvoje aristokrata, intelektualaca, umjetnika, boema, Mali Medo i
Balerina.
Piju, maltretiraju osoblje. Glupe konobare koji nemaju fakulteta.
Koji su svi redom seljaci.
I nisu jednom dobili batina. I on i ona. I od gazda i od konobara.
Nema tih para da za njih normalan čovjek može istrpjet sva silna
vrijeđanja i ponižavanja ovog dvojca bez kormilara.
I dok brišu krv sa išamaranih usta i ustaju sa sarajevskih trotoara
ispred kafana, svaki put proklinju sudbinu koja je njih dvoje gurnula u
ovu papansku sredinu.
Zaista tužno kako su samo neshvaćeni.
Ko i svi veliki umjetnici.

~ 71 ~
Anna
 KTF

Ministar u eskortu

On je naš ministar. Svi ga znaju. Mustra prelakirana svim bojama.

Vidi se to odmah na crtama lica lukave lisice. A opet nekako nikom nije
mrzak. Šta ćete, snalazi se čovjek.
E, taj naš ministar ima čudnu naviku. I u Ljubljani, i u Zagrebu, i u
Beogradu, i u Podgorici, i u Skoplju, ima svoju „eskort damu”, prevedeno
na naški - skupu prostitutku na pragu dvadesetih, koja pruža usluge
klijentima po hotelima, vikendicama, jahtama itd. Prevedeno na još
naškije - jedva punoljetnu kuravu, uglavnom studenticu, koja se handri
sa guzonjama, živi tako na visokoj nozi i završava faks. Dakle, „eskort
dama” nema nikakve veze sa ford eskortom, tek da se zna.
I nije, kako se to čita, samo nakinđurena pratnja za pokazivanje.
Nego, bogme, i za konzumiranje.
Za neka druga, dalja, putovanja, ali i kad boravi u Sarajevu, pod
rukom mu je jedan nešto uži spisak istih takvih dama koje mu dolaze na
poziv. Bolje rečeno, na mig.
Sve puter do putera, piletina do piletine.
Ipak, ima strah od video kamera. Otkako je njegov poznanik Milan
Lučić, postao porno zvijezda nakon uratka sa Severinom na svojoj jahti,
ovaj naš ministar je počeo paranoično provjeravati hotelske sobe, stan u
kojem boravi u Sarajevu, auto... sve, ales cuzamen...

~ 72 ~
Anna
 KTF

~ 73 ~
Anna
 KTF

Jest da nijedna od njegovih adolescentnih „dama” nije popularna ko

Severina, ali video bi bio gledan zbog njega. On je poznat.
A zna da mu to za imidž uzoritog obiteljskog čovjeka, uspješnog
privrednika i ministra, nikako ne bi koristilo. Šta koristilo?! Toliko bi
mu naudilo da ga kod raje ne bi spasila ni, kako se hvaliso, 23-
centimetarna dužina palije.
Upozoravaju ga i brat i otac da će se prije ili kasnije sve otkrit. Da će
time sve uništit. Sve što su svi stvarali mnogo godina i ulagali.
Nije njemu lako, priznajemo. Ali toliko mu se sviđa biti Daddy Cool,
da se ne može nikako obuzdat. Ogrezo je u to. Navuko se ko narkoman
na iglu. Zato provjerava sve. Da ga ne snime i ne ucijene dok balavi na
ovim curicama, posipa šampanjcem, kako jede voće iz pupka i ponaša se
ko rimski imperator, zavaljen u dušeke i jastuke, sa grožđem, vinom,
mesom i slugama okolo.
Zamišlja kako bi izgledali napisi u novinama: - Ministar podržava
prostituciju vlastitim primjerom.
Nimalo mu se to ne sviđa. Zna on da je čitava BiH pod budnom
paskom Mahalske obavještajne službe. Zna da se već i zna za njegovu
„slatku tajnu”.
Ali džaba, zagrizo, osladio ovaj lisac brke piletinom nakon tvrde
govedine i ne pušta sad. Ne može. Ko i svaki ovisnik.
Pali ga dok dok one peglaju zlatne kartice za vrijeme njegovih
sastančenja, pa ga raspoložene dočekaju poslije u hotelu i gledaju ko u
Boga, tobejarabi.
Objašnjava im razliku između specijalnih, skupocjenih vina za njih i
onih za obični puk, koja su splačina. Tu su kamenice, tartufi, šanpjerovi,
brendovi. I on. Imprator. Car pohote i užitka.
Doduše, ne koristi državne novce za ove ekstremne sportove.
Možda malkice. Troši svoju lovu, a funkcija mu dođe da osigura posao,
između ostalog.
Nedavno je tako putovao sa jednom eskorticom na zadnjem
sjedištu svoga auta. Na prednjem je, dakako, bio vozač od povjerenja.
I zakuhalo se nazad. Ona njemu pokazuje šta je sve kupila. Te ovo
500 eura, te ono 300 eura, te kako će mi stajati ove gaćice od sto eura, a
tek ovaj čipkasti korzet od svega 220 eura... Mjauuuuuuu.... On sav
ozaren, ko da je vidio nanu rahmetli uživo, upita u tom trenu vozača ima
li on šta reći na ovo.
~ 74 ~
Anna
 KTF

A vozač će, već onako umoran od vožnje i svog posla, kojim za

mjesec zaradi ko ove ženske za sat: - Imam! Ima li ikakve šanse,
ministre, da i mene pojebeš?!

~ 75 ~
Anna
 KTF

Nemoralna ponuda

Šta ženska glava može smislit to ne može ni ordija Gandalfove

družine. Pogotovo ako se i srcem i plućima i velikim grudima žena bori
za svog čovjeka. Nema tu pravila. Za takve žene cilj opravdava sredstvo.
Ko da su na Makijaveliju odrasle, a ne na Esmeraldi. Doduše, ima tu
dosta sličnosti - filozof teoretiše, a sapuničari teoriju provode u djelo i
prikazuju širokim narodnim masama. I onda eto ti tu i belaja.
Tako se u jednoj našoj kući danima ne smiruje belaj. Sve je krenulo
od obične švalerancije. Kažem obične jer preljuba više nije vijest ni za
ukućane, a kamoli za mahalu.
On je posljednji mačo muškarac u Bosni. Nema mu se šta prigovorit.
Zna oseknut kad treba, a bogme i biti nježan kao pamuk kad je vrijeme
za to. Čovjek bez tetovaže. Kažem vam, pravi mačo. Ne mora se on crtat
da bi žene u njemu vidjele da na muško miriše. Nije kakav ljepotan ali
ima gard jastreba u čijim kandžama bi svaka žena voljela da se nađe. Uz
to, on je sposoban da iz kamena vodu izvuče. Podmiruje sve - sestri
plaća školovanje u Italiji, roditelje gotivi van tako, rođake poupošljavo u
svojoj firmi, a ženu i djecu pazi, donosi, filuje svim i svačim.

~ 76 ~
Anna
 KTF

~ 77 ~
Anna
 KTF

E, takav, još u svojim najboljim četrdesetim, meta je za ove mačiće

koji bi uza se solventnog zaštitnika. I pošto je samo pet posto
muškaraca monogamno, a u tu kategoriju ne spada ovaj naš mačo,
uplovio je u zabranjene vode.
Spopala ga je jedna studentica iz Jajca, prava krasotica, dobra ko
svaka prijestupna godina. I odlučila da bude samo njen. Njemu je godilo
da bude pažen i mažen na dvije strane. Prijalo mu sve to ko svježa
janjetina vuku. Kupio je on maloj stan u Jajcu koje je bilo njihovo
ljubavno gnijezdašce. Naravno, za svoju ženu bio je na službenom putu.
Iako je mačo, nije mogo predvidjeti žensku prirodu. Ova se njegova
Jajčanka u jednom trenutku uplašila da bi mogla izgubit svoga donatora
koji joj je izobećavo kule i gradove, polja i doline, djeveruše i svadbena
zvona. Kako se još nij rastavio od žene, a bili su već dvije godine u tajnoj
vezi, ona je pribjegla lukavstvu i dok je spavo uzela mu mobilni,
prošarala po imeniku, našla broj njegove žene i zapisala. Kad je ovaj
izašo, serbez je nazvala i predstavila se: - Ovdje Lela. Ako nisi saznala za
mene dosad, sad znaj - ja sam ljubav njegovog života. Evo upravo je
izišao iz stana kojeg mi je kupio. Pitaj ga, nazovi, provjeri.
I spustila je slušalicu dok se žena još nije ni uhavizala. Pošto ni
njegova žena nije bila frajer nego zafrkana treba namazana svim
bojama, znala je šta joj valja činit. Šutjeti i čekati pravi momenat da ga
vrati na pravi kolosijek.
Ali, mačić iz Jajca se nije smirivo. Osjetila je da se mačo hladi i da
mora naći načina da ga zadrži uza se. Glumila je ljubomorne scene,
priređivala mu razne seksi igrice, osvajala ga mladošću i ljepotom. Ipak,
on je sve rjeđe dolazio. I sve manje su se čuli telefonom. A nije išao ni
kući. I uskoro joj je neko dohaberio da je ovaj naš posljednji mačo našao
novu “crkvu u kojoj će se Bogu molit”.
Ova nije časila ni časa. Odmah je nazvala njegovu ženu i predložila
joj nešto (ne)moguće: - Lela je opet. Ne prekidaj vezu. Htjela ti priznat
to sebi ili ne, on nam se švalera. I meni i tebi. Ti si znala ako nije s tobom
da je sa mnom i bila si mirna. E, odsad više nisi. Ni ti ni ja. Nego imam ja
jedan prijedlog: Da mi pristanemo jedna na drugu i da se držimo
zajedno. Jedino tako mu možemo dohakat. Znat ćemo ako nije s jednom
ili s drugom da je kod treće. A u tom slučaju mu se crno piše. Je l’ tako da
je ovaj moj prijedlog razuman?
Žena joj je spustila slušalicu uz komentar sebi u njedra: - Nije valjda
da će mene snaći onaj vic kad Mujo Fati prizna da ima švalerku i pokaže

~ 78 ~
Anna
 KTF

je, a onda pokaže i Suljinu, a očajna Fata na to pobjednički kaže: Vala

Mujo, naša je ljepša!
Tu noć su prespavali ona i muž zajedno jer je bila subota, i njemu je
u nedjeljno jutro zapišto mobitel. Poruka.
- Hajde, Kazanova, vidi ko je. Odgovori slobodno toj ludači. On se na
mačistički način otreso žene ali samo nakratko. Žena je otišla da svekra
i svekrve, sve im ispričala i rekla da je naumila da se rastavi i da će mu
pola firme uzeti jer joj pripada po zakonu, stan i vikendicu, novo auto i
pola love s računa u bankama. I da će ga ova malo duža avantura koštat
još i blama.
- Čaršija će mu se smijati iza leđa, ne zvala se ja Minka! - priprijetila
je.
Njegovi su je odmah podržali. On se nije posebno branio jer se već
kutariso one jajačke ponuđašice kao i one treće koja se u međuvremenu
pojavila. A i ženu je shvatio ozbiljno.
Ljubavnik u njemu se malo primirio. Baš ko da je mačo posto mačić.
Ali jedna ga misao nikako ne popušta: Šta ove žene više hoće od mene?!

~ 79 ~
Anna
 KTF

Ni po jada

On se kao slijepi stranački poslušnik u ratu zaposlio kao neki šefić u

jednoj sarajevskoj općini. Klasični podrumaš, tada je okarakteriziran
kao perspektivan mladi kadar.
Pun elana, od početka je bio borbeno spreman, ma uvijek na gotovs,
da stane mirno pred svojim nadređenim. Da mu je njegov šef reko dubi
na glavi, on bi dubio na glavi i ne bi postavljo potpitanja. Podrepaš-
podrepaš. Ni po jada.
Bolesna ambicija se uvijek poklapa sa odsustvom bilo kakve
duhovnosti. Tako je i u ovom slučaju. Ko je trenutno na vlasti, odnosno
ko mu je nadređeni, on toga sluša ko cuko. Gazda ga šutne, on mu leti
opet, dahće i maše repom. I čeka svoju kost, il’ kocku šećera, ‘il opet
nogu u dupe.
One sekunde kad dotični bude smijenjen sa funkcije, naš općinar ga
više ne poznaje. Bez problema će ga i povalit ako to traži novi šef Služba
je služba, a družbe nema nikako.
Proporcionalno slijepom poslušništvu pred šefom, prema
podređenim je faraon. Smišlja i dan i noć kako im otežat posao. Šefu
liže cipele, a svojim cipelama gazi one ispod. Znate takve tipuse, nema
gdje se nisu nakotili. Fuj.

~ 80 ~
Anna
 KTF

~ 81 ~
Anna
 KTF

Uvijek besprijekorno oprane i ispeglane košulje, uparene kravate,

uglancanih cipela. A ispod glazure - šipak. Jedva je i fakultet završio,
preko štela u ratu. Znate već kako je to tada išlo. A trudio se, nije da nije.
Noći i noći bubo ko bubanj.
Glup ko mrkli mrak. Svjetla ni za svijeće. Tako je i u poslu. Radi
čovjek do devet uvečer, glave ne diže, a rezultata nigdje. Uvijek kod
njega belaj. Naravno, za to uvijek budu krivi podređeni koje smjenjuje i
otpušta bez da i grimasu napravi u znak grižnje savjesti.
Teško da ima omraženijeg šefa na ovim prostorima. Nije jasno ni
kako se oženio, ali oženio se. I dijete dobio.
I pitali se ovi podređeni jadovani godinama što ne ide kući, što ženu
ne handri, nego njih.
Prvi dio odgovora stigao je od bivšeg šefa, kojem je ovaj donedavno
lizo cipele. E on je bio svjedok da je ovaj faraončić sa utegnutom
kravatom pred ženom manji od ćurokotova zrna.
Kaže, samo što ga ne tuče. Sjedi-ustani, ostala ti mrva, šta ti znaš,
zaveži nesposobni kretenu, šta se ti javljaš, duduče!?...
I djeca to vidjela od matere pa ga otresu ko pas Rundo krzno kad iz
Miljacke izađe.
Znači, to li je!
- Pa što se onda ne švalera, ima para za kakve sponzoruše. Neka
njoj ide, nek ga smiri, a ne da nas gusla - komentiraju ovi njemu
potčinjeni.
E, tu je drugi dio odgovora stigao na seminaru u Neumu. Skupile se
guzonje, aktuelni šefovi i potencijalni šefovi, a bilo je i stranačkih
kadrovika. I raspojasali se kako već znaju ovi naši na državnim jaslama.
To pića, večere i, naravno, opajdare.
On se pokušo izmigoljit nekako, ali nije išlo. Uzeli ga na zub.
Pretresali mu i šefovanje na poslu i jadovanje i papućarstvo kući.
Vidi on, morat će se i tu uklopit da ne bude njihova stalna meta. Hej,
kadrovici u njega gledaju. Još će pomisliti da ih on tipra kako bi ih
mogao ocinkati. E, to se ne smije, ni za živu glavu.
I tako i on glumio švacu, zasjeo sa jednom i na koncu otišo u sobu.
Sutra je ova alapača svima ispričala kako nikad nije vidjela manji.
Ali ne samo to, i to malo ne može ni kran dignuti - mrtav crvuljak.

~ 82 ~
Anna
 KTF

Kad nešto skontam, još će mi ga biti žao. Hem ga žena mrcvari,

frustrirana i nezadovoljna, hem na poslu irgeti a nigdje ništa, a svi mu se
smiju iza leđa, hem je Zumbul-aga, evnuh a da to nije hudnik ni shvatio.
Mora se negdje ispucati, pa to čini na onima koji u ovom jadnom
vaktu čuvaju poso po svaku cijenu. Pa i po cijenu svog znanja i obraza.
Kada sam jednom od njih spomenula da je lik, zapravo, za žaljenje,
kaže mi ljut ko da mu muha zuji oko nosa: - Lako ga je tebi žaliti, kad
tebe ne handri. Te i takve treba utuć. Ja kad bih bio kakav kadrovik,
prvo bih uveo dva eliminatorna kriterija: ako ga žena tuče i maltretira,
ako je u svojoj kući šonjo i miš, ne može na funkciju; drugo, ako je
Zumbul-aga, opet ne može na funkciju.
Dosta su ovaj narod, da ne kažem šta, sa svih strana. Još im trebaju
ovi koji nemaju za to funkcionalan alat, pa to rade drugim sredstvima -
drito u glavu.
Elem, kad vidite nekog takvog, a pune su ih ove budžetske
institucije, neka znate gdje je problem - problem je u gaćama i to
dvostruki. Nit radi alat da odradi švalerku, nit ima jaja da bude gazda u
svojoj kući.

~ 83 ~
Anna
 KTF

Nije zlato sve što sja

Pričam neki dan u bašti na oktobarskom suncu sa jednom

gradskom ženom, šminkericom, majkom dvije tinejdžerke, također
šminkerice. Znamo se nas dvije još od prošlog stoljeća i milenija, ali
život nas je odveo na različite strane, pa eto, da malo sjednemo ovako
na sunce i promuhabetimo koju o tome gdje srno i šta smo nakon toliko
godina.
Gledam je dok stavlja svoje skupocjene cvike, gledam pokrete ruku
koji trebaju istaći njeno prstenje, em što je zlatno, em što je markirano.
Znači, sarajevski zlatari no paseran - samo nek je svjetsko. I torba je
namještena tako da ja vidim da je Furlina. Pošto na cipelama ne mogu
pročitati etiketu, usput me obavještava da su original Louis Vuitton.
- Mislim, sad svi nosaju ovo karirano, a la L.V., ali, reci, je l’ de da se
vidi šta je original!
Gledam poslušno i klimam glavom: - Ma, vidi, vidi!
Misli su mi odlutale na svakodnevne obaveze kojih imam tovar dok
ona izdeklamuje šta je sve na njoj, koliko para, gdje je, šta i kad kupila...

~ 84 ~
Anna
 KTF

~ 85 ~
Anna
 KTF

Pitam je odakle joj to kad ne radi. Muž jeste dobrostojeći, ali ni

blizu kao Rotšild.
Kaže: - Eeeee, ne jede pitu ko ima nego ko je naučio. A ja sam
oduvijek naučila da se ovako nosim, eto, ti se sjećaš.
Mislim u sebi: - Da sjećam se kako si se u sto đavola pretvarala dok
starcima izbiješ zadnju paru za neku trendi stvar, ali stajale su ti te
stvari ko pačiću bolero.
Dobro, sad se jeste malo izbirikala, pa ne odudara sve na njoj poput
cirkuske šatre.
I sve čekam kad će početi pričati o stvarima koje me zanimaju,
životnim stvarima.
A ona nikad, te lak za nokte, te čarape, te šta se kupuje po Sarajevu,
šta po Beogradu, šta po Zagrebu, Trstu, Beču... - A tek što je Milano
propo, ma nije kao nekad.
Moj Bože, mislim, u šta se uvalih.
Ma jedva sam ja nekako uspjela skrenuti temu na muža, djecu,
život...
Tek onda se iznenadih.
- Znaš, Indira, rekla sam svojim curama da bi bilo lijepo da završe
fakultet. Nema veze i ako ne budu radile poput mene. Mislim, neka je
muž bogat, ali eto, neka imaju neku svoju sigurnost u fakultetu za
nedajbože.
Razrogačenih očiju slušam dok ona veze li veze, ko njena nana
goblene s bambijem i ružama nekada.
- Najvažnije je da još na faksu zabezecuju priliku. Mislim da je fin,
da ih voli, da ih pazi i da žive sa stilom kako im i priliči, kako sam ih
naučila. Da budu dame.
Taman zaustih da definicija dame ne podrazumijeva nabacane
brendove bez reda i smisla, a ona me preduhitri:
- Ne možeš ti biti fino obučena sa pijace, ne možeš, brate, vidi se to.
Uključujem se nekako u njen monolog i pokazujem na svoje hlače sa
Sirana: - U pravu si, evo, zar se ne vidi original D&G.
- O tom ti govorim, vidi se iz aviona da su original. Zato ja kćerima
savjetujem neka završe fakultet onako zbog sebe, ali im je najbolje da se
fino i bogato udaju.
- Ma ja, mužu za vrat i kud će im ljepše.

~ 86 ~
Anna
 KTF

- O tom ti govorim, uvijek si bila razumna.

Gledam kroz nju dok nastavlja pričati o brendovima i savjetima
kćerima da se poput nje trebaju bogato udati i živjeti na muževoj grbači,
oblijepljen etiketama bez trunke duhovnosti.
Klimam glavom jer procjenjujem da ću bezveze samo potrošiti
energiju ako joj se pokušam suprotstavit i dokazivati da stvari baš i nisu
takve kakvim ih ona vidi.
Jer ona je onaj tip koji ne sluša nikog, ma ni ne sasluša, a kamoli da
posluša.
Prolaze mi mislima istinite priče kojih sam se nagledala o ženama
koje su imale slične ambicije, pa i uspjele se uvalit, ali živjele kao
prosjakinje. O Razi koja se udala za vlasnika lanca granapa, pa se
postala njegova glavna neplaćena radnica koja radi sve tri smjene,
izgleda kao čistačica, a o odlasku do Neuma ni ne pomišlja - ko će
ostaviti toliko blago.
O Mineli koja vene u zlatnom kavezu dok joj muž na nos nabija
telefonske račune od pedeset maraka, a istovremeno glumi gazdu i
rasipa novac na raju - neka se vidi da je džek! O Larisi koja trpi i batine i
skriva modrice iza velikih crnih Gucci cvika...
Moja poznanica jeste naletjela na muža koji ima i koji je pustio da
ga muze i što treba i što ne treba. Ali takvih nema puno. I pitanje je, je li
to baš lako ili ona svijet oko sebe ubjeđuje u to.
Većina debelo iskiše takve svoje izbore. Po svoj prilici i njene će
kćerke.
Zamišljam sebe kako joj objašnjavam da žena može biti sretna
samo ako je prvenstveno sama ostvarena i neovisna. Takva jedino može
biti poštovana i voljena.
Zamišljam samo i uviđam kako mi ne dozvoljava da otvorim usta.
Nije zlato sve što sja.

~ 87 ~
Anna
 KTF

Ništa bez plasmana

- Ko ti je onaj marinac? - pita me jedna polunepoznata sarajevska

„džetseterka”, nakon što je iskoristila činjenicu da u Sarajevu svako
svakog poznaje makar iz viđenja i sjela za moj sto bez pozdrava u ljetnoj
bašti u Radićevoj.
- Kakav crni marinac?! - prebiram po glavi, sto posto ubijeđena da s
vojskom, ma kojeg roda i poroda bila - nemam nikave veze.
- Nije crni, nego plavi, zapravo plavooki marinac! - šeretski će dok
osjetim kako me već beskompromisno hvata za vrat i pritjeruje uza zid,
odlučna u namjeri da istisne iz mene i što znam i što ne znam.
Mozak mi radi 300 na sat. Džaba ne mogu se sjetiti:
- Kakav, bona, marinac?!
- Pobježe ti meni s njim nakon predstave. Ja taman požurila da se
otarasim onog mog hairlije, u sekundi se vratila, sve fino isplanirala
kako ću ga zaskočit, a vi odmaglili.
Kad reče koji je kulturni događaj u pitanju, tad skontah na koga je
mislila. Na mog prijatelja koji živi i radi u Londonu, a ovdje navrati
rijetko poput velikih stranih investicija.
- Kakav, bona, marinac?! Ništa ti on nema sa mornaricom ni u
šesnaestom koljenu. Naš kontinentalac od glave do pete.
- De, ne kvari mi scenarij! Ja sam sebe i njega smjestila u neki čamac
na vodi ko iz Zanine pjesme. I znaš kako me ljuljuška. On mene, a ja
njega. Evo plus četrdeset ovdje na asfaltu, nema boljeg hlađenja.
Pravim se nevjesta da dobijem na vremenu jer ne znam šta na ovo
reć.
- Kakve Zanine pjesme, jadna ne bila, otkad Zana pjeva?
- Ma Nimani Zane. Eto koje.
Ne uspijeva mi. Vidim da me je fiksirala ko zmija žabu pa se
prepuštam ovoj priči, podbadajući je da nastavi.
- Pa šta bi da si nas stigla onu noć?

~ 88 ~
Anna
 KTF

- Ne boj se ti. Džaba njemu ona hladnoća i distanca. Već bih ja njega
zaskočila i prisilila na kapitulaciju. Vidi me kako sam dobra - ko bi
odolio kad zavrtim.
- Pa šta bi mu? Kako bi mu?!
- Iiiiihhh, kako bih ja njega. Jesam ja mala, ali kočoperna. Ne bi on
tek tako sa mnom na kraj izašo. A imam i super puder za koljena. Sve
pokriva.
- Kakav puder za koljena. Otkad se puder na koljena stavlja?!
- Joj tebe, ko da si s Marsa pala. Šta se čudiš. Nema tu cile-mile.
Mornarička je to vježba. Ruke gore. Nema tu kaskadera. Stradaju
koljena i sve ostalo.
- Pa što ćeš na koljenima? ! - pitam fol nevješto i ne znam je li mi sve
ovo više smiješno ili nevjerovatno.
- Eh, znaš ti što žene padaju na koljena. Sve pričaju kao one
ponosne, kao samo će svom sinu past na koljena dok mu budu jaknicu
zakopčavale, a ovamo svaka padne i to ne dok zakopčava nego
otkopčava, ali šlic. A vidiš i da sam se fino ošišala.
- Dobro, ali kakve sad veze ima to što si se ošišala?!
- Aaaa, vidi nje. Čuj kakve?! Pa halooo, vojska je to, u kojem ti
vremenu živiš. Nema on vremena da namotava kosu oko ruke. Duge
kose su prošlost. Relikt davnih vremena. Ovako fino samo uhvati i
privuče gdje mu paše.
- Ma dobro to, ali vidjela si da je on malo sav onako retro. Možda
baš voli da namotava.
- A jest, dobro si. Fakat je malo retro. Ma ako voli, imaju ekstenzije.
Samo nek je na eks, pa makar sa ekstezijama. Ne bi se on meni izvuko ni
pod razno. Nek je viši za tri glave.
- Pa ti to stvarno vidiš ko takmičenje u borilačkim vještinama. Ko će
koga više potkačit!
- Ma samo nek se plavi. Neka modrica plavih ko naše oči - i moje i
njegove. Eto, pa reci da nisam romantična.
- Ali frajer je miran pravo. Morala bi ga nekako obradit.
- Ma znaš šta?! Ko danas ima vremena za romantiku, namotavanje
kose na ruku, muntanje i slične gluposti koje samo otežavaju. Te vidi
onu zvijezdu, te vidi ovu zvijezdu ...dosta romantike, skidaj gaće. Ne bih

~ 89 ~
Anna
 KTF

mu sigurno treptala ko bambi i čekala kad će se nakanit načinit prvi

korak. Brzina, haloo, brzina!
- Pa dobro, šta bi mu konkretno rekla?
- Fino bih mu prišla i šapnula na uho: Hoćeš li ga plasirat ili nećeš?
U tom momentu nas pet za stolom padamo od šege, a jedna od
prisutnih će doslovce plačući od smijeha: - Eto, džaba meni moja
doktorska disertacija o važnosti brendova. Ja se mučila godinu, a ona
sve sublimira u jednoj rečenici: Sve džaba ako izostane plasman.
Ovaj blic-krig meni je došo ko neka vrsta otriježnjenja. Ma znala
sam ja to. Ali sam sve nekako odbijala samoj sebi priznati da su
stvari tako crne ...ili modro-plave poput njihovih očiju, kako ova
napadačka slikovito reče.
Znam ja da su se vremena promijenila. Znam odavno da je
muškarcima prisilno oduzeta njihova prirodna uioga lovca. Da su jadni
primorani da budu lovine. Da ih se natjeruje u razne rupe, mreže, zamke
i to svim oružjima. Zato ih i jest sve više metro i homo - počinju na sve
ličiti osim na mužjake.
Nešto mislim, da sam kojim slučajem muško, pa da me se ovako
amazonski zaskoči, meni bi namah splaslo sve, sve i da imam potenciju
ko Zmaj od Šipova.
Da sam muško. Ali nisam. Hvala Bogu!

~ 90 ~
Anna
 KTF

Njemica tople krvi

Nema recepta za sretan brak. Nekad najčudnije mješavine izdobre.

A nekad, kad ti se čini da je sve potaman, na zlo iziđe.
Ona je dijete Sarajlije, davnog emigranta u Njemačku, koji je danas
notorni Švabo, ko da Bosnu ni na razglednici nije vidio. I majke Njemice
iz jake porodice.
Rođena je Njemica, al tople krvi. Iza sebe ima neslavno završen
brak, koji nije preživio prokletstvo sedme godine. Nakon 10-15 godina,
ona, tada 27-godišnjakinja, dolazi u naš grad kako bi posjetila davno
zaboravljenu očevu familiju.
Novootkrivena rodica vodi je u jednu sarajevsku ljetnu baštu i
upoznaje s rajom. Prisutan je i on - 22-godišnje razmaženo mamino
gradsko čeljade. Još su iste noći uletjeli u šemu. Razgovarali su ko da se
znaju od rođenja. Ona je počinjala rečenicu, a on dovršavo. Pogotovo je
bilo čudno kako ju je sve razumio. Ona je govorila neki bantu-bosanski
kojeg ni njen stari ponekad nije mogo dešifrovat!
Al je zato mali mamin mezimac sve iz prve ufrštuljio i na folušku je
obrađivo.
Ona njemu kaže: „Moj muti napravio takvo jedno šparkase za moj
bejbi kad naraste, hoće šule hoće biznis.” On njoj: ,,I moja mama isto. Baš
dobro kuha!”
Privlačili su se baš ko što se samo mogu privlačiti suprotnosti. On
crn, ona plava. On nizak, ona visoka. On zelen, ona crvena. On mladi, ona
starija.
„Ti si žena mog života!” - rekao joj je sasvim ozbiljan.
Nakon sedmodnevne romanse, ona je morala nazad. Obećala je da
će odmah raščistiti sa tamošnjim životom i poletjeti u njegov zagrljaj. A
kad naša Njemica nešto zaintači, to je tako i nikako drukčije.
Ala su im se kuće tresle! Poludjeli i njegovi i njeni roditelji. Njeni što
odlazi u nepoznato, riskira sa balavcem, ostavlja sjajan poso... Njegovi,
opet, što mu je rano da se ženi, što je ona pet godina starija, udavana,
razrađivana...

~ 91 ~
Anna
 KTF

Sve se, međutim, izdogađalo takvom brzinom da roditelji nisu stigli

ni zakukat na sav glas, a ona je već bila u Sarajevu, sa koferima ko
planine. Iznajmili su svojih dva sa dva. Doslovno. On je radio za neku
mizeriju od plaće, a njoj se podrepilo pa nikako da nađe poso.
Prva je prelomila njegova majka. I zvala ih kod sebe dok se ne
snađu. A oni jedva dočekali. Tako je njegova majka, uskoro postala
njena muti. Svako malo bi joj prilazila, tapuškala, grlila i ljubila. Bila
zahvalna na svemu jer u njenoj porodici nije bilo topline. A ona je nečiji
čok odavde bezbeli ponijela.
I dan-danas se s nostalgijom sjeća te zajednice: „Majka me je uvijek
puštala da se dobro naspavam, pa bi me budila tako što bi pustila da mi
kahva uđe u nos.”
Sin mezimac se, pod čvrstom rukom dvije složne žene, uozbiljio ko
da su mu 32, a ne 22. Uskoro i njeni uvidjeli da se ne radi o prolaznom
hiru. Pa došli na viđenje. I zaključili da se njihova jedinica preporodila.
Malo i sami pogurali iz one šparkase.
Kupio se stan, ona našla poso... Stigla i beba. Helem, sve super.
Praktični Njemci bebi već isplanirali budućnost. Da im prvo unuče
ne oskudijeva.
A sve je pokrenula ljubav! Eto šta se sve zgodi kad se ljubav bez
predrasuda rodi!

~ 92 ~
Anna
 KTF

Ona je tražila hljeba

preko pogače

Tačno je da se lijepe žene obično baš i ne usreće u braku. Narod taj

fenomen objašnjava na način:
- Ma na zgodnu i lijepu lete probisvijeti, mangupi i fakini pa ih
prevare. Neće oni na one prosječne cure.
Ima ta mjesta, nije da nema. Ali bit će i da lijepe i zgodne cure traže
hljeba nad pogačom, pa na kraju dobiju šta su zaslužile, poput svih onih
koji koji su nezadovoljni dobrim.
Jedna rodica moje prijateljice je bila baš mačka i po. Maženo i
paženo dijete. Ma nisu joj dali suda da opere.
- Neka, imat će kad. Ne gine žensku krpa svakako.
Ona se, poput svih maza, ponašala kao da je svijet njen. Veliki
planovi. Ma njoj niko ne smije ni po riječi reći. Završit će stomatologiju i
biti privatnica. A muž, sutra kad ga nade, ma nek zucne ako smije.
Njena mati, tetke, nane, komšinice, svi su govorili:
- Pametna je, daleko će dogurat, jadan njen muž kako je opasna!

~ 93 ~
Anna
 KTF

~ 94 ~
Anna
 KTF

A atraktivna kakva jeste, privlačila je poglede svih gradskih

mužjaka - od školskih drugova, do starijih i mladih komšija, taksista,
šofera, piljara...
I išla čaršijom i jordamila.
U drugom srednje se počela zabavljat sa momkom iz četvrtog
razreda, koji je bio glavna faca u školi. Ko glumac lijep. Ne mislim
dakako na ove naše, jer kod nas vrijedi pravilo: što si ružniji to si bolji
glumac.
Zatresko se on ko tele u ovu našu, nijednu više nije vidio. I bi
ozbiljna veza. I roditelji se upoznali. Drago i jednima i drugima što im se
fina djeca fino vodaju i zabavljaju u vremenu kad je svaki drugi mladac
narkoman i pjanac.
Pazio je on nju ko malo vode na dlanu. Ručak joj spremo kad bi mu
dolazila. Cvijeće donosio u školu da su mu se svi smijali. A i njoj godra
da svi vide kakva je ona mačka, kako ga je ona smirila.
Završio on srednju i krenuo na faks. Medicina. I nastavio dolazit
curi pred školu svaki dan. Svi ih gledali kako se lijepo slažu, šetaju,
smiju... Milina ih bilo gledat. Ali se počelo i nazirat ko je glavni u toj vezi
- naravski, ona.
I tako i ona završila srednju i upisala rečeni fakultet. Na fakultetu -
nova raja, novi izlasci, novi frajeri.
Osjetila je kako je taj gotivni momak guši, kako joj smeta sve
njegovo pa i kad pita kakvi su joj planovi taj dan. Ona počela histerisat,
inatit se i protivit, govorit otkud njemu pravo da je išta pita, nije joj otac,
nije njen vlasnik...
I trajala je ta agonija par mjeseci. Prekid je bio s njene strane bučan,
transparentan i brutalno iskren. U toku jedne prepirke pred njenim
vratima, uletjela je u kuću, iznijela njegove poklone i zbrusila mu:
- Ne ide ovo više. Nerviraš me grozno. Vučeš se za mnom ko
priljepak! Kako si sav nekakav nikakav. Prefin si, eto, to je - prefin.
Danima je on pokušavo da se pomire. Oblijeto oko kuće, po faksu,
disko klubovima. Kučko je po ramenu i tražio da popričaju:
- Zar ćeš tako bacit sve što smo imali. Ljubavi... Prekidala bi ga u
pola riječi:
- Ma kakva ljubav, prvi se mačići u vodu bacaju. Idi, bolan. Ganjaj
trebe, što si se mene svezo. Dišeš mi za vratom, ne mogu od tebe
dahnut.
~ 95 ~
Anna
 KTF

Vrlo brzo, oko nje su počele oblijetat tzv. face, od političara,

biznismena, novinara, doktora...
Zaljubila se smrtno preko noći. U zgodnog frajera, prilično
obrazovanog, koji je prošo sito i rešeto, prepran u sto neflaširanih voda
i prefarban u sto i jednu kupovnu farbu. Ma ne da je namazan, nego
priđe i lakiran.
Pričala je prijateljicama, tetkama, komšinicama: - On je idealan
muškarac. Pravi je frajer. Sinoć smo pričali kuda ćemo putovat, kako
ćemo organizirat život. Zna, brate, šta hoće u životu. Muško pravo.
Nakon planiranja budućnosti, “idealni muškarac” joj se ne bi javio
5-6 dana. Čeko da poludi, isplače se, naloži, a onda je smirivao nježnim
riječima, pravdo se nekim vanrednim situacijama.
Ta njegova igra vruće-hladno učinila je da je ona plakala od sreće
kad ju je zaprosio i pitala se čime je zaslužila da takva sreća strefi baš
nju.
I bi svadba. Velika ko iz magazina. Sve savršeno.
Međutim, u braku je bilo drugačije. Kad se dvoje zatvore u četiri
zida, boje se razbistre i vidi se sve onakvo kakvo jeste.
Ukratko, fakulteta nije završila, strogo je kontrolirana u kretanju,
mentalni je ovisnik o svom mužu, boji ga se ko plašljiva srna pritajenog
lovca. O ljubavi da ne pričamo. Kad mu je prigovorila da je žena i da
treba ljubavi i nježnosti, reko joj je:
- Vidi ti šiparice što se naložila. Hajde u disko pa traži ljubavi. Tamo
sam te i našo. Da te nisam ja pokupio, bila bi glavna ravaka u čaršiji.
Zahvali Bogu što sam se ja izradio i spasio nekog drugog takve žene.
Ma nije ona nesretna u klasičnom smislu. Ali je neostvarena,
neispunjena, prazna. Kad sama ostane, razmišlja o onom cvijeću svoga
bivšeg, nježnostima i iskrenoj brizi. To joj je svjetiljka.
I sretne ga na ulici. Oženio se deset godina nakon prekida s njom.
Njena djeca su već velika, a on sa svojom novom ljubavi još uvijek šeta
gurajući kolica.
Okrenula se za svojim bivšim nakon što su se pozdravili na ulici. I
vidjela kako skida jaknu da ogrne ženu, kako je gleda sa ljubavlju i
poštovanjem.
I pitala se u tom trenutku cijeni li njegova žena to što ima.
Danasonasjcdinasijelima. I sluša neke novelijepeiambicioznecure
kako samouvjereno objašnjavaju kako ne vole kad je muškarac prefin.
~ 96 ~
Anna
 KTF

Pokušava im objasniti kako stvari stoje. Ne slušaju je. Nije čudo, ni ona
nije slušala.

~ 97 ~
Anna
 KTF

Paradni konj

Treba u braku bit po onoj da svaka krpa nade zakrpu. Ako nije tako
i krpa i zakrpa stradavaju i ostaše poderane gaće! A kako ćeš poderanih
gaća pred svijet?! Narod će ti se smijat.
Narod voli vidjet tuđe poderane gaće. Narod voli golo. Golo, golo -
ko te ne bi volo!
Narodu je drago da komšiji crkne krava. Jer nije za tako lošeg
komšiju tako dobra krava. E, tako ti je i u braku. Nije za braka svaka
krava.
Pogotovo ne ona koju ošajcuješ na prvi pogled. Tako lijepa, rasna i
stasita može bit suha ko opanak! A mlijeko da joj ni za proljevanja u
Miljacku nije!
Tako može bit. A i ne mora.
Pametna žena ući će u brak nakon što dobro odvaga šta je to
privlači kod dotičnog. Je li to samo stas i glas il ima nešto više od toga.
Fizička privlačnost ispuše ko balon nakon prve godine braka. Kad se to
desi otkrije ti se zastor i tek onda vidiš šta si izabrala.
Tako se nedavno jedna pametna, vrijedna, obrazovana djevojka
udala za suštu suprotnost. Njen problem samo je u tome što nije i
pronicljiva.
Nije se obazirala na njegovo priprosto porijeklo i odgoj, na totalno
odsustvo vizija o budućnosti, na to da se zadovoljova nekim bezveze
poslovima od danas do sutra... Nije se obazirala što je lijen, hvalisav,
glup i neobrazovan... Poput ženke bila je privučena fizičkom
životinjskom dominacijom najjačeg mužjaka u čoporu.
Frajer je, nema šta, zgodan i lijep, a ona - onako, srednja žalost. Čak
je bila sretna što je, između toliko fufica koje ga zagledaju, izabrao baš
nju - gospođicu prosječnu.
Na završnoj godini fakulteta, zna se - ostala je trudna. Udala se!
Nekako su prebortali tu prvu godinu, a onda su njeni potegli veze i
zaposlili je banci. Bili su očajni kćerkinim izborom paradnog konja, koji
samo zna paradirati sa uljem u kosi.

~ 98 ~
Anna
 KTF

Umislio dasa da je Travolta iz „Groznice subotnje večeri” pa se

šepuri kako to samo neko ko je bandoglav i isprazan može.
Od posla, odgovornosti, odgoja - ništa. Ali, šta je tu je - valja im
preživljavat.
I onda se desilo neminovno. Prestala je gledati njegove mišice, a
počela uviđati da je, za muža i oca svoje djece odabrala luzera, koji ima
krunu na glavi ko da je ne znam ti ko. Razgovora nema, jer su njegovi
dometi piva i utakmica. Skontala je da je dobila u paketu glupana,
neradnika i parazita koji će živjet na njenim leđima, a glumit gazdu. I k
tome još do u gluho doba ostajati ko zna gdje i ko zna s kim.
Postala je povučena i razočarana, gledajući kako su njene
prijateljice izabrale partiju sebi ravnu. I ljuta na sebe. U neka doba
sjetila se i zažalila gorko što je mršavom cvikerašu sa fakulteta
beskompromisno okrenula leđa, uvrijeđena što se uopće usudio gajiti
neka osjećanja prema njoj - gospođici prosječnoj. Gledala je njegovu
sreću, skladan brak, gledala i grizla se.
Grize se još. Još uvijek je u braku. Izgleda da će tako i ostati, jer ona
u dubini duše zna da nema snage da bilo šta mijenja. Htjela je slikovnicu
nosit sa sobom. I eto nosi. Htjela je slikovnicu svakom pokazivat. I
pokazuje. Htjela je paradirat čaršijom. I dobila je paradnog konja. Koji
maše repom u znak sveopćeg zadovoljstva....Svi ga gledaju, ona ga hrani
a on poskakuje. Kud će mu ljepše!?
Zato dobro treba odvagat s kim ćeš provest život. Kad kažu da nije
lijep, sjeti se šta su naše nane govorile: - Nije ruža da ćeš ga za uhom
nosit! Vidi prvo ima li u njemu čovjeka i domaćina.
S takvim je onda lahko paradirat.

~ 99 ~
Anna
 KTF

Pornić

Frojd je fakat bio u pravu: Seks je korijen svega! Ne treba hernija da

bi bilo fizike. A ni fizika da bi bilo hemije. Samo treba dvoje. To jest, par.
Dovoljno znatiželjan par spreman je na najluđe avanture. Svašta se u
krevetu radi, pa, bogme, i snima. Da, da, ništa čudno, pogotovo nakon
Severininog porno uratka!
Snimanje golih guzova ušlo je u modu i kod nas. Svak živ ko misli da
je obdaren jal buzdovanom, jal sifonima, stane pred kameru i miješa li
miješa... trese li se trese, sve ga vika stoji.... Tako i jedan naš tipus koji je
zaglavio u Švedskoj probo da pokaže svoje moći direktno u kameru. On,
iz zadnje bosanske selendre, tamo negdje od ,,haj-ne-haja”, završio je u
centru kraljevskog Štokholma. Zapalo ga - nema šta (!), dok toliko
tarlaha guzovima!
Osladila se preispoljnom seljačiću ta poznata švedska seksualna
sloboda pa je sve smišljo gdje, bi, šta bi i kako bi zadovoljio svoj
pozamašni apetit. Vidjela žaba da se konji potkivaju pa i ona digla nogu!
Jednom je taj naš neiživljeni zemljak poželio snimit svoju bukagiju i
pokazati nekom osvještenom Švedu kako Bosanac dere. Montiro je
kameru tik uz krevet i upustio se u seksualnu akciju.

~ 100 ~
Anna
 KTF

~ 101 ~
Anna
 KTF

Bolje rečeno, orgiju. Bilo je tu svega - od trganja odjeće zubima,

mazanja i premazivanja svim jestivim buzama i šlagovima, maženja,
trljanja, grebanja, tepanja... jednostavno, svega. Sekso se ovaj naš
zemljak ko da mu je posljednji put i to s više njih. Valjda da se pred
svijetom kome je kaseta namijenjena ne postidi! Da ne ode obraz
detića...
Izvodio je ovaj seljačić smiješne vratolomije, trudio se ko porno
glumac bit na nivou zadatka. A ko režiser dostić veličanstvenost u
golotinji.
Jedna od partnerica bila mu je dugogodišnja ljubavnica - čista
Šveđanka. Koristio je svaku zgodnu priliku - uglavnom, kad bi mu žena
išla na časove švedskog, da gleda svoj pornić. I pozove Šveđanku Fridu.
A onda jedan dan, ko u loše režiranim švedsko-danskim akcionim
filmovima, njegova žena - poštena Bosanka, našla kasetu.
Pristavila je u svoj video rekorder ne sluteći šta je čeka. Dočim
ugleda svog gologuzog supruga u akcijskom filmu, namah se sruši ko
svijeća. Kad se povratila pod apaurinima ga je dočekala. Sasula je s vrata
na njega rafalnu paljbu spominjući mu i rod i pomozbog i krv i čok
odakle je prismrdio u njen život.
On se branio u stilu klasičnog blentova: „Zar više vjeruješ svojim
očima nego meni?!”
Nakon toga bijesno mu je pokazala vrata i rekla: „Razligu!”
Oblijeto je ovaj porno manijak i egzibicionista danima i mjesecima
oko nje ne bi li ga primila natrag... obećavo je kule i gradove, polja i
doline... Al je žena ostala pri svome. Nije sebe, valjda, nikako mogla
zamislit u pomiču! Makar bio samo kućni video.

~ 102 ~
Anna
 KTF

Reuf Meduza

Ona je slatka. Više slatka nego lijepa. Fali joj koji centimetar u
visinu i koja kila. Dušu ima ko planina - simpatična, dobra, vrijedna i
plemenita. Znate da se takve obično zaljubljuju u ljepotane i po nekom
nepisanom pravilu ispadnu donje u svakom smislu.
Tako je i ova naša naturalizirana Amerikanka, koja radi od zvijezde
do zvijezde u jednom kozmetičkom salonu, naletjela na ljepotana.
Bošnjo američkog osmijeha, savršenog tijela i lica, tetoviranih ruku, sa
svim onim primitivizmima i vulgarizmima koje naše ljude „krase”.
Znate već da Bošnjo ne vodi ljubav, već smo apsolvirali da on dere,
reže, sisa, kara i čini druge slične radnje poslije kojih ne znam kako
žensko ikako preživi.
E tako i ovaj. Na riječima rasturač bez konkurencije. I bez mane.
Nije ona lahka ženska. Više bi rekla da sebe potčinjava muškarcu.
Imala dvije maratonske veze koje su završile njenim potopom. I to je to.
Nije mogla vjerovat kad joj se on takav, ostvarenje svih njenih
snova, počeo upucavat. Onako superiorno i nadmeno kao kad bogataš
časti siromaha svojim društvom i jelom.
Dogovore u tom nekom našem zavičajnom klubu da će joj on doći u
stan za dva sata.
Ona odjurila kući. Bubnja joj u ušima. Sebe sprema, stan sprema i
ponavlja kako se jednom živi, šta fali, je l’ tako... Samu sebe preispituje i
cakti od sreće.
I dolazi baja. Scena filmska. Baca je na krevet, cijepa gardarobu. Sve
super, ali dole slabo nešto. Ne štima.
Uglavnom, da ne pretjeram s eksplicitnostima koje mi je ispričala -
bilo je svega i svačega, ali ispod pasa ne bi prangija spasa nego kvar.
Nešto nesposobno i napola živo. Ko pihtija. Užas živi.
Ona se iz petnih žila trudila da ga osposobi, al’ uzalud vam trud
svirači. Njega ne bi osposobio ni sav Sulejmanov harem zajedno.
Ujutro se spremila na posao i gledala ga kako spava. Htjela ga slikat.
Kaže nikad ljepši prizor nije vidjela - on tamnoput, zgodan i ultra
istetoviran na bijeloj posteljini.
~ 103 ~
Anna
 KTF

Meni sve dolazi hazlo od tog njenog opisa, ali šutim ko malo bistrija
mahaluša ne bih li čula ostatak priče.
Tiho je otišla na posao da ne probudi ovog Mikelandelovog Davida
lijepog tijela i nikakve ćune. I odmah sve ispričala kolegicama
Amerikankama na poslu. Kod njih najnormalnije pričat o ovome, ko
nama o zimnici.
One odmahnule glavom, ko biva jasno im je šta je posrijedi. Kažu:
- A ‘jelly fish’ problem.
Jelly fish’ problem??? Kakva meduza!? - zabezeknula se ova naša.
- Pa znaš kakva je meduza. E, taj problem s onom stvari imaju
mnogi muškarci! - odgovorile su iskusne kolegice i pojasnile da se
uglavnom dobije ako se droga puno konzumira, nezdravo hrani
američkom gluho-bilo-i-daleko hranom i sl.
Eto, problem ima i naziv - Jelly Fish.
Ova naša komentirala sebi u bradu na našem jeziku: - Kakav crni
‘jelly fish’, to se u Bosni kaže: mehak, mlohav, mlitav... Ali kako onakvom
frajeru da se to desi!
Mislila je da je to bio neki slučajni problem, desilo se, svakom se
može desiti. I zamišljala ga i sanjala da je opet pozove.
I pozvo je.
- Halo, đe si, maco?
Ona progutala knedlu da se malo ohrabri i procijedila lafo hrabro: -
De si ti, mačak.
- Jesi li poželila Reufa?
Reufa??? Svojoj onoj stvari dao ime Reuf?! Ona ostala bez teksta, a
on nekako dogovorio da opet dođe kod nje. Ona pristala.
Uglavnom, ta se veza odužila i nekoliko mjeseci. On dolazio, svega
bilo osim seksa, nijednom nije mogo. Ali to ga nije spriječilo da ga svaki
put naziva “Reufom”, da ga hvali na sva zvona i tepa mu ko maksumu,
ispituje nju je li ga poželjela, ne njega, nego njegovog “Reufa”.
Nema šta ona nije radila da Reuf ustane. Satima. Ništa i gotovo. I
jednom joj pukne film i razbije čaroliju nakon sati i sati pokušaja: - Pa
Šta više da radim da ti se digne?!
On se uvrijedio ko u onom vicu kad muškarac nije mogo, pa
upito zabrinuto partnericu: - Dešava li se tebi ovo često, djevojko?

~ 104 ~
Anna
 KTF

Naljutio se gluho i daleko bilo. Reko da je do nje. Da nije dovoljno

atraktivna, da se Reuf na nju ne diže. Obukao se ljutito i zalupio vratima.
Smije se dok mi to govori. Kaže: - Čuj dao mu ime “Reuf”, to baš ono
moćno zvuči. Ako me ikad više nazove, neću ga pitat kako mu je Reuf,
nego kako mu je Cincilić.
Da sam ja na njenom mjestu pitala bih ga: Kako mu je Kurić? Al’ ko
mene pita!
Bitno je da je će muško lakonski svoj problem prebacit na ženu. I
mirna Bosna.

~ 105 ~
Anna
 KTF

Roksehara

Kažu da u svakoj zloj osobi ima barem zrnce dobra. Dobro, možda i
ima. Ali i od svakog pravila ima izuzetak koji ga potvđuje, pa tako i u
ovom slučaju. U sehari o kojoj je ovdje riječ nema nimalo dobra.
Ona je sehara čistog zla. Nikad u životu nisam vidjela da se neko
tako iskreno raduje tuđoj nevolji, promašaju, problemu... Ne samo da se
raduje glasnim vještičijim kikotanjem koje ne može suspregnuti ni kad
bi htjela, ona doljeva ulje na vatre, pali vatre i gdje ih nema, laže, rastura
brakove lažima, spletkari, optužuje... Ta bi dva oka u istoj glavi zavadila.
Jednom je dvojicu svojih zemljaka posvađala na mrtvo ime.
Nalagala da mu se žena švalera s ovim drugim. Kad je ovom doprlo do
mozga da je ova bordžijanka sve napakovala, onda joj je uletio u
kancelariju i zgazio je. Završila je pod njegovim nogama. Al, nakratko.
Skino ga je mirniji kolega s nje. Poslije je ovaj koji ga je skido s nje znao
zavapit: Kud te skidoh sa Sehare!?
Svi su joj glupi, ružni, loše odjeveni, nepismeni i niko tako dobro ne
govori strane jezike kao ona. Kad bi se, međutim, objektivno pogledala u
ogledalo, vidjela bi patuljastu i zdepastu spodobicu, kojoj se guska iz
rodnog joj kraja može iz guzice vode napit, pod uvjetom da se uspije
nekako zavući pod duge smjerne štofane suknje ove žlice Kleopatrine
frizure.
Ne, za nju takvu ne može se naći gardaroba u normalnim radnjama,
nego se šije kod specijalnih šnajderica i od specijalnih materijala. Džaba,
ne može ona svašta na se.
Dobro je poznato da je iz firme u kojoj je radila dobila nogu zbog
krade novca, što joj ne smeta da svakog proglašava lopovom,
kriminalcem, čim sve ne. Ma ni ponoviti vam ne znam kakvim pogrdama
časti sve odreda.
Kako se poslije te afere uspjela uvalit na jedno odgovorno mjesto u
državi, ptice znaju. Ko kad živimo u sistemu poremećenih vrijednosti.
Uglavnom, malo pomalo, ova fol smjerna poliglotica i
perfekcionistica, svojim je jezičkim umijećem uspjela nekako postati
nezamjenjiva u kabinetu jednog lika kojeg svi znamo i čija se ko biva
nešto pika u državi.
~ 106 ~
Anna
 KTF

Ne samo da mu se uspjela uvalit, nego preuzela kormilo skroz. Vodi

politiku, donosi odluke, marška sedmu silu i govori da su im nepismena
pitanja, čak i visoke dužnosnike i diplomate skida ko s nokta, pa je ovog
otužnog lika posvađala i s onima s kojima mu se nikako ne isplati biti
posvađan.
No, to njemu ne smeta da je u zvijezde ukiva. Nju, svoju Seharu.
Pa u kojoj staklenoj radnji onda leži slon?! Šta je to u njoj tako
zamamno da ga je totalno stavila pod svoje. Kontam da nisu sihire. Opet,
upućeniji tvrde da ona njega mlati, bičuje, kandžija. Da se od guske u
mrkloj noći pretvori u rospiju. Ona taba, on teferiči na minderu. Sado-
mazo fatalna kombinacija. Ona sado, on mazo. Dok ga kandžija, viče mu:
- Mazo moja. A on njoj sav u bolovima užitka: - To mi radi, Sado moja!
Ovi u njihovoj blizini tvrde da mu svašta radi. Bilesi i za uši ga vuče,
pa su mu zato evoluirale u širinu, tako da i one groteskno bježe od
njegovog zamamnog lika.
A i za kose ga čupa, kažu. Valjda je za to s te strane dobrano ofalio.
Svakoju, što narodni mudrac kaže, svačije u spavaćoj sobi, u svoja
četiri zida. Pa i ovo kandžijanje. Ali kad od toga zavise mnoge odluke
bitne za vas i za vaše danas i sutra, e onda je to problem svih nas.
Crna Bosno, a i Hercegovino, ko i kako ti kapu kroji!?
Zna on da ona njemu odmaže, da mu šteti, da mu se cirkuzaju iza
leđa. Ali nema veze. Bez nje on ne može.
Kad je onomad Sulejman Veličanstveni pustio rusku robinju,
crvenokosu Rokselanu, da mu rasturi onakvo carstvo, što ne bi i on
svoju Rokseharu, „ljepoticu sa istoka”, da dokrajči i ovo malo Bosne što
je ostalo!
Jest da nije nimalo veličanstven, naprotiv, a ni ona nije crvena, nego
„prirodna crnka”, kojoj svako malo proviri bijeli prirodni izrastak ispod
crnog rajfa (uzgred, teško onom ko taj izrastak primijeti i naglas
posumnja da se ona farba!).
Ali ko da je to važno. Važno je da se nešto radi. Makar i bičem.
Ispotiha. S koljena na koljeno!
Ipak, jedno znam: Svemu će doći kraj. Sve kod nas brzo ode u rok
službe pa će tako i Roksehara.

~ 107 ~
Anna
 KTF

Sihirbazica

Nije džaiz danas poštenom insanu ni kod frizera otić. A da ga ne

zaboli glava. Ne od tretmana, nego od svakakvog hajvana. Odeš, recimo,
na šišanje a izađeš mahnit. Ili odeš na trajnu ondulaciju, a završiš na
trajnom petom odjeljenju. Nije ovo ništa protiv frizera nego protiv
sihirbaza. A sve zbog kose. Do nečije kose važno je doć. Ona je najbolja
alatka za ošišat nečiju dušu. Pramen kose u ruci neke vještice i - gotovo.
Magija učini svoje. Samo je važno jako zaželjet i dobro platit.
E, tako je jedna nabrekla seljančica iz okoline Visokog zaželjela
jednog zgodnog mladića. Baš ko u bajci - zaželjela, samo za sebe. A pošto
nije bila obdarena nikakvim zamamnim atributima, nit tjelesnim, a
bogme ni umnim, a valjalo je zbog poznih dvadesetih već na ludi kamen
stat, ona je krenula u osvajački pohod. Jedva da je završila frizerski
zanat i, kako to obično biva kod nas, takvi se odmah zaposle po
nepisanom pravilu - što manje znaš, to manje vrijediš, a što manje
vrijediš manje ćeš biti i plaćen. Radila je kod nekog frizera na Ilidži.
I u salon dolazilo i staro i mlado, a nerijetko bi bahnuo i kakav
naočit mladić. Tako su jedan dan upali i lokalni mangupi, sve
jedan zgodniji od drugog.

~ 108 ~
Anna
 KTF

~ 109 ~
Anna
 KTF

Njih četvorica. Nisu se šišali ni brijali ni sređivali nego nako vidjeli

ovu neprivlačnu žensku pa se kontali s njom malo zafrkavat. Ali, dan po
dan, onaj najzgodniji i najprijatniji među njima odluči sjesti na stolicu i
pustiti je da mu radi o glavi. Njima oči stale, ali prihvatili kao šalu. Od
tog šišanja, on se promijenio. Zaćorio totalno. Drugu večer nije htio s
njima ni na kafu, nego ode s njom. Onda ga sutradan zvali na tekmu, ma
kakvi - odbio ih ko s nokta: - Fatajte se nekog posla, kakva utakmica!
Oni mislili da mu frizerka služi samo za one stvari pa se malo
primirili, opravdavali ga, vjerovali da će ga ubrzo proći pa će se zajedno
svemu dobro smijati. Ali, dan za danom prolazio, a on se od svoje
dunđer frizerke nije odmicao. A kad nije bio s njom, samo bi buljio u
mobitel, čekajući njenu poruku. Kada su mu starci otišli na more, on je
doveo u stan, nisu izlazili danima, uživajući jedno u drugom. Ona je tad
obavila važniji dio posla. Uzela što joj je trebalo i začarala ga potpuno.
Kad su mu se mati i otac vratili s mora, primjetili da se nešto dešava s
njim. Nije to bio onaj momak. Gledo je u jednu tačku na zidu kad nije bio
s njom, nije ništa htio da radi, svađo se redovno s roditeljima, a jarane
otjero od sebe. Postao krvoločan, ukoljica, prava prznica. Izgubio
kontrolu, prihvatio samo njena pravila. To je, srećom, primijetila i majka
njegovog najboljeg druga i pretpostavila da je ovaj nagazio na ženske
čarke. Nagovorila je sina da ga vodi jednoj ženi na Dobrinji koja je vrlo
učevna, koja gleda u Kur’an i „otvara zvijezdu”.
Jedva ga je drug prisilio da odu, u ovome se sve bunilo. - Dobro sam.
Ne idem nigdje. Kakve gatke! Kakva žena?! Šta mi fali?!
Jaran ga je na jedvite jade uguro u auto i uveo kod te žene koja
„otvara zvijezdu” pomoću Kur’ana. Na sto je prostrala bijeli čaršaf, a na
njega je stavila Musaf. Čim je ušo, rekla mu je da se spusti na koljena,
otvorila je Musaf i krenuo je dijalog između skidačice sihira i frizerkine
žrtve. Ovaj se sav tresao ko Agadir, htio izać, al’ mu jaran nije dao.
Poslije kratkog propitivanja, žena mu je rekla da je nagazio na
opasne sihire, da mu je frizerka uzela pramen kose i žutu majicu ukrala
iz stana i zakopala u groblje. On treba da nade to, da odnese na Vrelo
Bosne, pusti pod mlazom vode nekoliko puta i da se vrati njoj. Još mu je
rekla da će sve to sigurno naći i da traži svježe iskopanu zemlju pored
mezarja. S jaranom je sve do pred akšam tumaro po Barama, obilazili su
vječne kuće mnogih, parcele znanih i neznanih, tražeći kakvu
prekopanu zemlju.

~ 110 ~
Anna
 KTF

Kad su više posustali, krenuše nazad kući, ali sudbina je htjela da

opsihirani mladić predloži jaranu da odu još na jednu stranu. Nisu dugo
tražili kad nađoše najlonsku kesu plitko ukopanu i u njoj ono što je
skidačica sihira i rekla: njegovu žutu majicu i kosu. Obojica su se u čudu
gledali. Odletjeli do Vrela Bosne, proprali sve i požurili natrag do ove
„vidovnjakinje”, koja mu je kazala da majicu mora stalno držati u kući i
to na zidu. Zašto? Nije objasnila.
Momak ju je poslušo i odmah došo sebi jer mu je dala neke zapise,
proučila za njim, i poručila da je dobro prošo kako je moglo bit. I
nije bila od onih koji su tražili nekakvu naknadu. A kad joj je on pokušo
nešto novca dati, odbila je uz obrazloženje: - Hvala Bogu da me koristi u
svrhu dobra.
Čim je svanulo, ovaj se od huje nije mogo spasit pa je sačeko
frizerku, umalo je nije ubio, doslovno. Pobjegla je glavom bez obzira,
vjerovatno nazad u ono svoje seoce kod Visokog, a momak je opet isti,
nasmijan i normalan. Samo sad s više vjere u sebi. Oženio se prošle
godine i dobio nedavno sina.
A ko bi da se čuva od crne magije nek pripazi na zube, kosu i nokte.
Tu je taj DNK. Moderne vještice to znaju pa im više ne trebaju ni ljuske
od zmaja, sto ljutih trava, zmijski rep, šišmiševih tucanih krila prepun
džep... Jok.
Samo mala nesmotrenost frizera.

~ 111 ~
Anna
 KTF

Stidna ko uš

Kad bi se svako o sebi zabavio i poradio na svom ponašanju, svijet

bi bio ljepši.
Međutim, ko po pravilu, oni koji najviše griješe najglasniji su u
osudi drugih. S druge strane, ubiše se da dokažu da su oni čistunci, da
na njih ni mrlja ne pada. Stvarno je istinita ona: Ko o čemu, kurva o
poštenju. Nastavak ove poslovice glasi: ...vojnik o skraćenju!
No, kako nema više obaveznog služenja vojske, ne priča se više o
skraćenju, nego o produženju. Ali, to nije tema ove kolumne. Tema su
ove i ovi što pričaju o poštenju.
Imam jednog frenda. Onako baš je laf. I mustra. Nasrću na njega ko
leptiriće na svjetiljku, a on bira. Nije od onih što završi u krevetu sa
svakom koja mu mrdne adutima pred nosom.
Od kada se razveo, povelik je red potencijalnih lovica pred
njegovim vratima, a bogme i u fb inboxu.
Iako spada u malobrojne džentlmene koji ne laje protiv žena sa
kojima je bio, ovaj put mi je reko o kome je riječ. Veli da dotična osoba
spada među moje najžustrije kritičare po forumima.

~ 112 ~
Anna
 KTF

~ 113 ~
Anna
 KTF

Zgraža se nad vokabularom koji koristim u svojim kolumnama. To

jednostavno nije za njene „stidne” uši. (Doduše možda ih i ima, ali to ja
ne mogu da znam.)
Ona je dama, intelektualka, gradska raja, kozmopolitkinja... I,
naravno, ima stila, modna je mačka koja svima vazi šta s čim ide, a šta
ne ide. Svakom loncu poklopac i neumorna tragačica za „stidnim”
dlakama u jajetu.
E, ona takva, veli ovaj moj prijatelj, nešto je sasvim drugo od onog
za šta se predstavlja svekolikoj javnosti. Njemu bilo zanimljivo, onako
fenomenološki, pa se upustio u višemjesečnu fb diskusiju sa njom.
On je u Sarajevu, a ona dijasporka. Dodala ga na fb i počela slati
poruke u inbox.
Uskoro mu je bilo jasno što ju je bivši muž, neuspjeli sportist i
osrednje uspješan ugostitelj, nogiro nakon nepunu godinu braka.
Pobjego čovjek od ovog udava. Vida dijete povremeno, ali od nje bježi.
Na njenom fb zidu, malo-malo, pa bi se pojavio neki novi udvarač,
ali bi isto tako naprasno nestajao.
Nije mu dugo trebalo da skonta da ona njih tako navlači svojim
pričama, oni se zalete ko bekani - što ne bi povalili kad objektivno nije
loša. Međutim, po obavljenom poslu nestaju bez traga.
Ovo je mali grad, u njemu sve se zna. Pa se isto tako zna i kroz čije
je krevete prohujala tokom godišnjih odmora u domovini. I neka je,
svakom svačije. Ali je problem što se ona tom mom prijatelju
prikazivala ko svetica. Bilesi, nije vidjela one muške stvari ima deset
godina. Od kako se rastavila. Mislim, bi ona, ali joj ne da moral i odgoj,
ipak ona drži do vjere i tradicije. Eto tako mu sve priča.
Otkačio on nju milion puta. Ali ona ko mačka. Istjeruje je kroz vrata,
ona se uvlači kroz prozor.
On se onda istinski počeo zafrkavat. Ispitivat je za njene udvarače.
Lafo ljubomoran. Ona počela pričati bajke. Oni napadaju, a ona ih neće.
On kuliro toliko da je izgubila živce. Navikla da muškarci virtualno vrlo
brzo predu na vruće razgovore, a kako ovaj to nije počinjo, započela
ona.
- Ja bih s tobom uradila i ono što ni s mužem svojim nisam nikad.
Prešla bih sve granice. Tvoje je samo da šapneš šta želiš. Kontaš? Sve
bih dala da sam tvoja sva.

~ 114 ~
Anna
 KTF

Govorila mu kako je poseban. Prosipala i vulgarije, erotske

maštarije. Ma znaju ovi sa fb kako idu te priče! On je pomalo navlačio, a
ona se nećkala kao u rascjepu između želje i morala.
U međuvremenu je dobio copy paste prepiski koje je vodila sa
drugim frajerima, pa i svakakve slike. Iz prepiski je bilo jasno da je ona
ženska verzija Balaševićevog pijetla.
Sve u onom stilu: Djevojčica brala jagode. Nešto je ubode. Mislila je
da je trava.
Naivka prava. Baš ko mađarska sobarica bez pregače.
I svakom frajeru ista priča. Pod jedan - poštenje, pod dva - njoj se
nabacuju a ona neće, pod tri - ludi su svi za njom, pod četiri - eto, g njim
bi što ne bi ni s kim drugim.
I sve ovo ne bi bilo tolko odurno da nije istraživala živote svakog od
njih i govorila svašta protiv njihovih žena, cura, prijateljica... Sve one su
ili kurve, ili papanke, ili imaju kratke pačije noge, ili se vide bubuljice na
licu, ili imaju vilice ko zemljoradnici, ili su glupe, ili ružne, ili su
napadne... Stalno im je to ponavljala kao usput, a sebe predstavljala
bezgrešnom.
Bila mu je odvratna, ali ju je pustio da vidi dokle to ide.
I kad smo kod morala, morala je. Da, našla ga je čim je sletjela na
Butmir. Ona, sve ono bi se, a da joj kao ne uđe. Na koncu ju je
odveo kući. Doduše nisu ušli u kuću, nego pred kuću. Parkiro auto,
istreso šta zna o njoj i šta misli o takvim promotoricama poštenja,
mahnuo joj i krenuo da zamandali vrata. Ona ostala na prvu otvorenih
usta. Onda ga je počela vrijedat na ulici, nimalo damski. Vikala je stvari
poput: - Ti frajer, ti si veća p.... od tvoje prve komšinice! Garant ti se ne
diže, pa samo glumiš!
On se smijo zaključavajući kapiju i dobacio: - Šta ću kad sam
primitivni Balkanac, pa nisam naviko na vožnju autoputevima i drugim
širokim autostradama.
Što je najgore, ona mu i dalje piše i uvjerava u svoju nevinost.
Uporna u svojoj priči i naumu kao oni koji nam šalju zahtjeve za igrice.
Kurva stvarno nije ona što da. Prava kurva je kurva u duši.

~ 115 ~
Anna
 KTF

Striptizeta

Na jedan nedavni skandal iz komšiluka podsjetio me članak na

netu: „Žene s kojima ne smijete izlaziti”. Između ostalih pobrojanih,
posljednja na top listi nepoželjnih bila je striptizeta.
Za nju kažu: ona je tako lijepa i ima tako dobro tijelo. Poklanja
muškarcu svu pažnju svijeta i pleše samo za njega, skidajući postepeno
svu svoju odjeću.
I predlažu: klonite je se! Teško vama sa njom a još više sa svojom
okolinom, fer kad rodbina uzme po svoje, tu ne niče zelena trava.
Nešto se slično dogodilo u ovoj komšijskoj priči. Oni nisu kakvog
porijekla, nisu nešto ni obrazovani, ni dede im nisu bile učene pa da se
fale. Nisu vala ni plaho lijepi. Ali nedavno su se, uz pomoć rođaka iz
inozemstva, obogatili. Pokrenuli biznis, pa se biznis širio, pa se poslovni
prostori kotili, pa se kuće u dvorištu gradile... I sad, ko su - oni su. Niko
im nije ni do članaka.
Mati, jedna od onih žena kojima ni muž ne smije zucnut, preuzela
bank i određuje kakva snaha ima da joj bude - baš po njenoj mjeri.
Kakva domaćica, kakvog roda, kakve škole, kakvoga morala, kakve
naravi... Ne može svašta pod njezin krov.
Sin je imao nekoliko cura, ali nijedna majci nije bila potaman. Dok si
reko keks, ona vezu razvali i još ubijedi sina da je to za njegovo dobro.
Jer ko će ko mati... majka najbolje zna. I tako popadale ko kruške fine,
prave-zdrave cure.
Jedna nije valjala zato što radi samo kao prodavačica u parfimeriji,
druga zato što je imala nesretan brak iza sebe, treća joj jednostavno nije
mirisala, četvrta nije bila poletna, petoj dedo nije valjao, itd. itd.
Međutim, kako se bogatstvo gomilalo, tako se sin sve više hasio. I
postao meta sponzoruša najgore vrste. I jedna mu tako pamet zavrti
preko štange. Striptizeta. Ne baš prava, ali tako ti ga dođe. Olakšavajuća
okolnost je što se ne skida dalje od tangica i prozirnih grudnjaka.
Saznala to majka, namah fasovala šećer i iz postelje kune i galami,
optužuje i prijeti... Al to više kod sina ne pali. Što bi reko naš narod -
mali razgulio mačku.

~ 116 ~
Anna
 KTF

„To mi je hvala za svu moju žrtvu! Baš si se moro bacit na dedu koji
je bio pjevaljku priveo, pa je mati njegova toljagama zaganjala rospiju i
dovela mu tvoju finu nanu!”
Sin, podsmješljivo: „Zato se dedo i jest čitav život švalero. Trebala je
njemu jedna ko ova moja, pa bi vazda bio u kući.”
„Neće takva pod moj krov!” - odlučna je majka.
„Nemoj zaboraviti da sam ja svoj krov sagradio.”
„Pa gdje su ti oči, ko da si ograjiso?! Ko bi normalan volio striptizem
u kući?”
„Nije ona striptizeta, nego umjetnica, plesačica. A kad pitaš, da ti
kažem, svaki bi takvu volio u kući. Prvi stari. Vidi ga kako se smješka.
Kad te je oženio, bila si puno mlada od njega i prava mačka. A, kako
čujem, bila si i živa...”
Mati je zanijemila po prvi put u svojoj diktaturi. Ko da joj je došlo u
glavu da je svoje šanse uludo potrošila.
Odmetnuti sin sad se već totalno zafrkava: „Što se buniš mati?! To ti
je danas moderno. Ja sam joj i u kuhinji postavio štangu, kad mi kuha da
mi se vrti. Onaj metalni držač šanka je za tu namjenu.”
Majci se smračilo.
Striptizeta nije za njega i on to zna. Međutim, zabranjeno voće je
najslađe voće. Majka ovoga puta nije pogriješila u procjeni. Ali, ovoga
puta je baš đavo došo po svoje.

~ 117 ~
Anna
 KTF

Sve po materi

Ima li igdje matera ko u Bosni?! Takve lude spremnosti da dijete

pod svojim skutima nosiš i kad su mu četiri banke? Da mu ugađaš ko
maksumu i toviš ko da je na prodaju.
Ja mislim da toga nema nigdje sem u nas.
Samo u nas penzionerka od tri-četiri stoje penzije izdržava matorog
kenjca koji je trideset imo još u prošlom mileniju.
Samo u nas on ili ona, a najbolje ono, još je nedoraslo, ne zna šta ga
čeka u životu, nevino poput janjeta.
- Šta će on, luda vremena, a ne umije se snać. Nisam ga ni odgajala
za ovakav vakat - opravdava se majka penzionerka naglas.
I kad se sinovi ožene, a kćerke poudaju, tu je stara majka da ih
dvori. Malo-malo pa šmugnu s posla do matere da se najedu njene
zahire.
Naše majke ne daju reć da su rodile nesposobnjakovića, mutu ili
sebično mile, nego ga još tetoše, smiruju i pitaju - čak mu i vruću pitu
prinesu ustima s riječima: - Evo je, sva drhturi od miline. De malo, hajde
- ko duša je.

~ 118 ~
Anna
 KTF

~ 119 ~
Anna
 KTF

I šta ćeš drugo dobit nego parazita. Ili ego manijaka. U najboljem
slučaju mlakonju.
Sve ovo pričam zato što znam ženu za upis. Penzionerka s nekih
svojih šezdeset pet-šest, ma svako bi je za komšinicu, a kamoli za majku
poželio. Muž joj umro još dok su bili mladi i ona je bez njega odgojila
troje djece. Sve im priuštila. Radila dva posla samo da im ništa ne bi
nedostajalo, a djeca ko djeca vazda nezadovoljna.
Ovaj njen stariji o kome se ovdje i radi, kad god se sjeti djetinjstva
nabije joj na nos: - Uvijek su ti gosti bili preči od nas djece. Nikad nisam
baklavu normalnu pojeo, iz sredine, vazda me okrajak zapadne! Kad mi
je rođendan svak se živ najede osim mene. Ne do ti Bog da počnem jest
svoju rođendansku tortu prvi, nikad prvi vazda zadnji... i šta ostane, a
ostane - naravski, okrajak.
Tako - sve drvio po materi.
Iako, ruku na srce, nema ko od nas starijih nije nekad doživio takav
odgoj - djeca prije nisu mogla ništa, a ova sad mogu sve.
Sjećate se prije: Vi u gostima i tebi padne escajg na pod - a mora da
padne pa dijete si, ne može ga kako treba držat ni odrasli stvor, a kamoli
dijete - odmah te mati pogleda ko da si joj familiju pobio i procijedi kroz
zube: Platit ćeš mi za ovo ha stignemo kući.
Ili dobije dijete na poklon od gostiju za rođendan lijepu košulju,
obući ćeš je al’ tek slijedeće godine za Bajram. Naravno, tad ti već
okraća. A i one žute fuge se uhvate po njoj od stajanja pa mora varikina
da radi.
Ali to je bio odgoj, a ne ovo ko sad. Sad ti dijete komanduje - u tvom
na tvom. Neće ni bijelog hljeba ni čokoladne torte. Ništa mu ne možeš.
Doduše možeš, samo se sjeti šta su tebi roditelji radili. Prospi
kukuruze negdje u ćošku sobe pa nek kleči. Može i na riži. Ili još bolje,
pošalji ga nek sam sebi ubere šipku. To je bila kazna naše generacije.
Samo kad se sjetim. Ti se napraviš pametan pa ubereš neku suhu
tanku grančicu kojom ni mrava ne bi mogo prebit, a kad je mama vidi,
tad izvuče odnekud kaiš iz nekih prastarih pantola tvoga oca pa te
namara do posera. Zaspiš poslije fasunge ko da si vozo civare pune
pijeska cijeli dan.
Jah, to su bila vremena. A ne ko ovo sad.
Ali da se vratimo našoj penzionerki. Taj njen hairlija od sina
svakodnevno je obilazio, ali ne da joj pomogne i upita za zdravlje nego
~ 120 ~
Anna
 KTF

da iscijedi iz nje i posljednju markicu i da je tuši o svojim problemima.

Te ne valja mu žena, sva se omlitavila i zdebljala poslije poroda, ne
može joj više ko muškarac prići. Te stalno mu nešto zanovijeta, niko ga
ne razumije, u velikoj je muci. Kako će ga razumjet iko kad je deset
godina na birou, a mimo njega posla i ne traži?
Jer hoće poso u struci. A struka - izumrla - daktilografija.
Svaki dan bi tako dolazio mučenik po svoju gidu valjda nikako da ga
prođe „trauma” iz djetinjstva. I svaki dan je ona za njega nalazila
opravdanja. Te šta mogu kad sam ga lijepo odgojila, šta ćeš kad nemam
veza da ga zaposlim negdje zastalno...
Milion, sto miliona, milijardu opravdanja za sina parazita.
I jednog dana. Njega žena izbaci iz kuće. Dokundisalo joj. Punila mu
je godinama glavu da se treba pokrenut, da je i puž za njega Usein Bolt.
Naravno, ovaj se namah dovuko materi. A mati pričala - ne pričala,
dođe joj na isto. Odgojila je što je odgojila. I dalje ga hrani, pazi, mazi i
dvori. I dalje sluša njegove nebuloze i računa da će se opametit.
Možda kad nje jednom ne bude.
Mada, ne vjerujem. Imaš pameti onoliko kolko imaš. A kako stariš,
imaš je sve manje.
Pošto se on približio pedesetoj, nema tu više hajra. Bit će opet sve
po materi.

~ 121 ~
Anna
 KTF

Šatro prijateljice

Stalno slušani o tome kako nikom ne treba vjerovat, kako je malo

prijatelja, a pogotovo prijateljica, kako je puno dušmana, koji, eto,
nemaju drugog posla nego da mrze i pucaju od zavisti itd., itd. Ma znate
već te priče. Stalno ih slušam i mislim da one pumpaju crnjake u kojima
se ionako nalazimo, pa da lakše potonemo. Jer kakav je to život ako
ljudima prilazim sa rezervom, kao potencijalnom neprijatelju, a ne
prijatelju.
Ja ljude prihvatim otvoreno i punim, pa ako me i povrijedi, šta ima
veze. Bolje i to nego živjeti mizantropski i u bunkeru kako nas savjetuju
lafo mudrice.
Imala sam sreće ili pameti. Ili treba i jedno i drugo. U tim bližim
koncentričnim krugovima mojih prijatelja i prijateljica nije se našao
niko ko me je nešto iznevjerio, razočaro. Hvala Bogu! A i da jeste, opet
bih isto postupila.
Međutim, nisu svačija iskustva takva.
Srećem prije neki dan Eminu, prijateljicu iz djetinjstva. Nismo se
vidjele sto godina. Dok stojimo i konstatiramo kako je fakat bezveze što
smo dopustile da nas životne obaveze udalje, ide brzinska interaktivna
razmjena informacija: šta si? gdje si? s kim si? kako su tvoji? svi živi i
zdravi? gdje ste sad sa stanom? radiš li? viđaš li koga od stare raje? kako
ti je Amir? Još ste skupa, vjenčani pretpostavljam?
Muk, pogled u pod: - Da si ti živa i zdrava, Amir je mene ostavio
zbog Sare. Vodo je godinama. Sad su vjenčani. Što je najgore, svako malo
ih sretnem jer im dijete ide u vrtić preko puta moje kuće.
Koji minut poslije, već smo na kafi. Priča mi kako se to desilo da joj
najbolja prijateljica mazne frajera. Frajera s kojim je bila ko šipka s
bubnjem, ko nokat s prstom, ko luk sa ćevapima...
Ali, tu je bila i njena najbolja, ali fakat najbolja prijateljica. Ni jedna
ni druga nisu imale rođenu sestru, pa su se tako izabrale da budu sestre
jedna drugoj. Odrasle kuća do kuće. Ustvari, odrasle u obje kuće. Čas
kod jedne, čas kod druge. Ulazilo se bez kucanja. Igrale se, crtale
zajedno, oblačile lutke, imale prve simpatije.

~ 122 ~
Anna
 KTF

Emine su većinom lijepe i privlačne. Tako se i oko ove naše sve

počelo vrtjet. Zajedničke simpatije, ali niko Saru ni ne gleda, sve oko
Emine ko na ringišpilu. I tako je prijateljstvo zamijenila prikrivena
zavist.
Ne sluteći ništa, Emina ju je vodala svuda sa sobom ko slijepca.
Na prvoj godini faksa, Pravnog, Emina je naletjela na dvije godine
starijeg Amira. Naletjela je na Amira i Sara koja je upisala faks za
Eminom, ali uzalud joj je sve bilo. On je imao oči samo za Eminu.
Četiri godine su bili nerazdvojni. Ljubav ko ljubav. Od romantike do
grmljavine, ali ljubav.
Emina, međutim, ni u jednom trenutku nije zapostavljala svoju
svijeću - Saru. Šatro prijateljicu. Sarino prisustvo se podrazumijevalo. A
i zbog nje su se često svađali - što će uvijek ko prikolica.
Iako je znala da se zbog nje svađaju, pravila se da ne konta i
nastavila biti čičak.
U biti Sara je cijelo vrijeme bila zaljubljena u Emininog momka, a
Emina to nije ni slutila.
Jednu noć poslije manje prepirke nije joj se javljao. Ujutro je
skontala da je pretjerala i otišla mu je na vrata da ga iznenadi vrućim
kiflama.
Zatekla je u krevetu svoga momka i svoju najbolju prijateljicu.
Svijet joj se srušio.
Sara je prekinula prijateljstvo bez riječi. Nikad je više nije ni
pozdravila. Amir je oblijeto oko nje, kumio, molio, plako, tvrdio da mu je
ova nešto u piće sipala pa da nije znao šta radi. Nije mu vjerovala.
I tako je Emina ostala bez momka i najbolje prijateljice. Ranjena i
napola mrtva.
I tada se sjetila da joj je nekad neko rekao da Emine većinom jesu
lijepe, drage i privlačne, ali i da je svaka Emina deverli glave. Što jest -
jest. Naravno, postoje izuzeci, ko npr. ona Sandalovka. Ako je i ona
izuzetak.
Uskoro ih je počela viđati. Njega i nju. On blijed ko krpa. On
stisnutih zuba. Ostajala mu je glava za Eminom. Stomak Sarin je
međutim počeo rasti. Pijani brzinski brak i obaveze koje iz njega
proisteknu.
Ne volim kad se prijateljstvima prilazi sa rezervom. Nekad bi, kao
što vidite, to ipak trebalo.
~ 123 ~
Anna
 KTF

Jer ima i u prijateljstvu puno šatrologije. I nikad ne znaš je l’ bolje

da je skontaš ili ne.

~ 124 ~
Anna
 KTF

Štreberka

Znam da su mnogi od vas zasigurno čuli za neke od mitova i legendi

iz studentskih domova. Dakako, masne anegdote inspirirane su
stvarnim događajima ali, prepričavajući se godinama od usta do usta,
dobijaju tu mitološku dimenziju.
Ispričali su mi neki dan jednu takvu. Kunu se da je istinita. Smijem
se već danima. Čak i kad sama gradom hodam, pa me ljudi čudno
gledaju. Međutim, priča me i zadeverala zbog pouke koju nosi.
Dakle, u Sarajevo je prihajala djevojka sa sela, ali ne onakva
jednostavna i nesputana kakvu Severina opjeva, nego nošena jakim
ambicijama. Tetke su joj dobro utuvile u glavu da će dobrog muža
najbolje uhvatit ukoliko završi neki fakultet, s obzirom na to da nije ni
osrednje lijepa, a bogme ni šarmantna. Osim toga, olovka je lakša od
motike, kako god okreneš!
I tako, fakultet nekako upisala, a i u studentski dom se nekako
ubacila. Počele se redati desetke, seminarski... Dva prsta uvijek
podignuta u prvoj klupi... Asistiranje i profesorima, i asistentima, i
demonstratorima, pa, ako treba, i ljudima sa studentske službe.

~ 125 ~
Anna
 KTF

~ 126 ~
Anna
 KTF

Nije joj mrsko kafe donositi, lične vaditi, profesorima račune

plaćat... Smjerna, istrenirana, zna šta hoće, ambiciozna, hladnokrvna....
Ipak, da li baš ovo zadnje?!
Takva kakvu je opisah brzo je postala meta foliranata nastanjenih u
studentskom domu. To su, znate, oni tipovi koji studiraju sto godina,
maksimalno se trudeći da budu akteri što više domskih legendi i mitova
i vazdan smišljaju psine. Ma i u snu.
I tako su ovi zgubidani došli na ideju da jedan od njih proba ovu
štreberku odvest u krevet. Tek da vide citira li i tamo definicije! Tip koji
je određen za ovu nemoguću misiju ubrzo je počeo ostvarivat prve ulete.
Malo kavalirštine, malo brižnosti - ko biva, boji se da joj šta ne bude
koliko uči i slična šatrologija.
More sitnih paukovih niti i mreža je počela dobivat svoje konture.
Fol slučajni dodiri, aluzije, ljubavne izjave... Još kad je uvidjela da ovaj
lafac i prevejanac gleda samo u nju i ni u koga drugog, ne trzajući
nimalo na uzdahe i otvorena flertovanja ljepotica, štreberka je počela
lebdjet.
Eh, kako joj je tek imponiralo dok je mahalo o svakoj koja prođe:
glupača nafrakana... guska... nije ti do koljena... došla ovdje da frajere
traži, a ne da uči... Nema dalje! Naslađivala se, počevši vjerovat da je ona
nešto posebno.
I štreberka poletjela. Jedno vrijeme išli su samo do pojasa, jer je ova
čuvala svoju čast. Ipak, mic po mic, uporni slatkorječivi hohštapler
naveo je i na ostatak. Kako?
Banda se sakrila u ormar, a on priveo mladu. Jedva su se uozbiljili
dok ju je munto. Još malo ovdje... još samo malo... ne boj se... najljepša
si... nema bolje... volim te...
I krenula tarapana. Na samom vrhuncu, štreberka povika koliko je
grlo nosi: „To mi radi! Kakav fakultet!”
Banda poispada iz ormara držeći se za stomake od smijeha i
istrčaše na hodnik.
Možete samo zamislit ovu montipajtonovsku scenu.
Sve je učas splasnulo. Shvatila je da su je domski dripci nasamarili. I
da je iz nje progovorilo prvi put iskreno zadovoljstvo.
On se nevjesto pravdo, ko biva nije imo pojma. Štreberka je bila
sklonija naleć na njegov lažnjak da su joj to priredile domuše kolegice
koje je organski ne mogu nego da joj je on smjestio zamku.
~ 127 ~
Anna
 KTF

Jer u tom je trenutku jedno znala: Nije sve u faksu, ima nešto u
seksu!

~ 128 ~
Anna
 KTF

Štrumf od bizmmmismena

Gledaj majku, ženi kćerku. Iver ne pada daleko od klade. Gdje će

kruška no pod krušku. Sve tri ove stare narodne mudrosti do kraja se
potvrđuju u priči koja slijedi.
Priča je već klasika. Ofucana. Ona zgodnjikava nepismena
sponzoruša, on karikatura od čovjeka kojeg je ovo ludo vrijeme
poremećenih vrijednosti napravilo bogatim biznismenom.
Ili, kako on sam sebe zove, bizmmmismenom.
Čovjek mu ne bi dao dvije nacrtane ovce da ih čuva, jer bi i njih
izgubio. Ne zna se obući kako treba, ne zna hodati, fond riječi mu je 13,5
(ovo “i po” su izvedenice nekih neartikuliranih poluglasova).
U biti on je jadna dobričina. Lako i suzu pusti. Emotivac koji se
napije kad mu je teško, pa dijeli pare i plače sjećajući se trivijala poput
ove - kako mu je rahmetli nana uganula nogu pod kruškom jer se
prepala kad se zrela kruška otkinula i tresnula pored nje. Nana mislila
počelo je!
Pakao je proživio i preživljava zbog te svoje sponzorušice. I sa
ženom, i sa djecom, i sa braćom, i sa prijateljima, i sa poslovnim
partnerima...

~ 129 ~
Anna
 KTF

~ 130 ~
Anna
 KTF

Eto, svi ga sekiraju, osim nje.

A ona sklona svemu i svačemu. Pa, osim što je sponzoruša, voli i
ukrast, i slagat, i zavadit dva oka u glavi, i manipulirat, i zaplakat kad
treba, i prijetit ozbiljno samoubistvom, i umilit se ko mačka, a i ostale
stvari ona jako dobro zna. Znate koje stvari, da sad ne opisujemo jer
možda ima mladih čitatelja.
Sva ta igra satkana od ljubavi i strasti ovom smiješnom štrumpfu
od bizmmmismena daje smisao života. Da je željen, voljen i poseban.
Povjerio se mom i svom zajedničkom prijatelju kako mu je ona
jedini razlog za život. Kako mrzi prekoračiti prag svoje vile gdje ga čeka
žena sa ručkom i djeca. Zna šta mu se kuha za ručak svaki dan - jezici,
prijetnje i belaji.
Donose mu pod nos isječke iz novina kako je njegova draga sa
prijateljicom pljačkala penzionere, kojima bi obećavala prethodno seks.
Nabijaju na nos da je mlada od najmlađe mu kćeri. Prijete da će mu
presudit da ih više ne bruka po gradu, da će ga premlatit, otrovat... Žena
plače, kleveće, pada u nesvijest, hitna dolazi...
Sve džaba, kako priča ovom našem zajedničkom prijatelju, oni ne
razumiju kako je njemu - samo ga sekiraju i sve više mu se gade i tjeraju
ga da donese odluku da ode od njih zauvijek. Pa nek priča i čaršija, nek
oni svi pomru ako treba.
I, zamislite gdje nalazi oduška. Kod majke i bake ove sponzorušice
sa podebljim kriminalnim dosjeom.
Priča kako ga one uvijek lijepo dočekaju. Kako je njena majka
razumna žena, koja razumije ljubav. I nije mu jasno kako čaršija može
tako bezočno lagat o njenoj majci da je kurva, kad je to jedna fina žena i
borac u životu. I navodi kako mu je baka najmilija. Kaže:
- Jarane, ja kad tamo dođem kod njih, onako nasekiran od onih
mojih hahara, one mene tako fino relaksiraju. Te de prilegni. Ja
prilegnem, pokriju me da ne ozebem. Ma to na prstima sve hoda dok ja
spavam. Pa kad ustanem fino: hoš kahvu, hoš ručat, hoš čaj, hoš da ti
skoknemo po baklavu. Znaju da volim baklavu najviše od kolača. Pa fino
vode razumne i mudre razgovore. Sve klimaju glavom. Kulturne i
moderne žene. Razumiju da sam nesretan u braku, da im volim kčerku.
A vide i da sam ja čovjek sa karakterom, svjetski. Jest, baš tako su mi
rekle. Nisam ja bekan da nasjedam na čaršijske priče o njima. Pa baka
sve na njih dvije da me ne smiju sekirat, da mi je dosta sekiracije na

~ 131 ~
Anna
 KTF

poslu i kući. Natjera ih da mi cipele svežu kad me uhvati ovaj moj giht.
Kaže da sam zalužio. Ma ljepota jedna.
Sluša to ovaj naš zajednički prijatelj, odmahuje glavom i otpuhuje.
Vidi da je blećku džaba da mu išta sad kaže. Samo je promrsio: - Jest,
jest, baš nek su te pokrile da im ne ozebeš.
Dok mi je prepričavao ovu priču za kolumnu, gleda u daljinu i čudi
se kako ljudi mogu biti tako glupi i slijepi pored razuma i očiju. A i gluhi
pored ušiju, pa da ne slušaju šta mahala priča. A kad mahala priča, to jal
je bilo jal će bit.
Veli mi zagledan u daljinu: - Znaš, Indira, meni je nekako najgora ta
baka. Kako može gledat da joj se unuka taslači sa jarećom karikaturom,
da nema nikakav problem s tim da je taj lik oženjen, da ima djecu stariju
od unuke mu. Da je i njoj staroj tako lova draga. Kako ne misli da je
jednom nogom u grobu i da neće ništa ponijet!
Nekako svi mi o tim starim ženama imamo mišljenje da su bile
bolje i čestitije od ovih današnjih. Ali vidiš da je i kurva porodična
tradicija. Pa ja, zanat je to i to najstariji.
S koljena na koljena, a kad zatreba i na oba koljena.

~ 132 ~
Anna
 KTF

Švalerka

Današnje švalerke su nešto posebno. Ne možeš ih ni ognjem ni

mačem natjerat u brak. Nađu, bogme, izdašnog zagondžiju i tjeraju po
svom. Kad im je do ugode, pruže se - a kad im je do mira svoga i
rahatluka - isključe mobilni. ]aštaradi!
Jer valja se uščuvat za novog darodavaoca!
Znam jednog pravo komičnog lika koji je svojoj švalerki poslužio da
se malo više zakopiti. Niko ga ne uzima zaozbiljno. Karikatura -
karikatura. Samoreklamer prve klase. Sve živo će izmisliti da bi sebe
prikazao kao utjecajnog funkcionera, umjetnika, zavodnika, vrhunskog
biznismena... Zaista ne znam kako se već godinama uspijeva održati na
jednoj važnoj državnoj funkciji. Pleše po žici, žonglira, svi mu se smiju,
ali on je tu gdje jeste - nedorasto funkciji baš ko što je i stasom
podbacio.
Hodo je prije ove ljubavne odiseje ko kauboj, baco noge postrance,
nosio cigaru ko birvaktilske poslovođe u granapima u uglu usana, a
žene se bojao ko groma.
Hajd što je žene, nego i djece. Sve do nedavno.

~ 133 ~
Anna
 KTF

~ 134 ~
Anna
 KTF

On, takav kakav jeste, ode na službeni put i upozna pušćenicu sa

troje poodrasle djece. Zamanta mu ova mozak dok si reko „piksla”. Sve
njegove skrivene bolesti odjednom iziđoše na vidjelo. Umjesto za
svojom, poče letjeti za njenom djecom baš ko kakav cirkusant.
Na godinama brižljivo čuvanom poslu stade se kompromitirat,
zaobilazit zakon kako bi namjestio posao njoj i njenoj familiji, njoj skupe
poklone kupovati, zaduživati se do besvijesti sve da bi održao imidž
face.
A ona, pali li ga pali... Javi mu se jednom dnevno, pa ga uvečer
isključi. On onda luduje, ljubomora ga razdire, zamišlja da ga vara,
izjeda se. Prvo je fasovo čir na želucu, a onda šećer, povišen holesterol...
Sve to skupa s njim luduje.
Međutim, kad ga «mala» zovne, i nakon što provedu nezaboravnu
noć, sve bolesti su ko lučem odnesene. Ovaj smiješni ljubavnik poslije se
hvali svojim prijateljima da ga ova „kiropraktičarka” u tili čas mladićem
napravi.
Poslije seanse, nastavi se ludilo s početka. On zove, ona se pravi
blesava. Ona traži, on daje i tako u krug.
Kako to obično biva, žena sazna, al zadnja. U rubrici «poslane
poruke» njegovog mobilog telefona pronašla je poruku slijedećeg
sadržaja: «Maco, zašto mi se ne javljaš. Bolujem. Ako mi se odmah ne
javiš, ja ću se ubiti. Stvarno to mislim».
Ups!!! Žena, računajući na svoj raniji autoritet i strahovladu, kao i
na djecu za leđima, nadigla hampu na sva zvona.
Ali izgleda da je prvo njoj odzvonilo....Tek tada je uvidjela da se ovaj
olinjali mačak preobrazio u bijesnog tigra, spreman da brani svoju novu
«ljubav». Baš ga briga i za nju i za djecu.
Još žive pod istim krovom. Belaji su svakodnevni. On ne izlazi iz
transa.
Dok švalerka konta cijelu situaciju. I nimalo joj se ne sviđa. Ona se
sad pravo prepala da on fakat ne ostavi ženu i djecu.
Sadašnja joj opcija više odgovara - uredan platiša, a neuredan u
dolascima. Sjajno! Ne mora takvog lika držati pored sebe, pod svojim
krovom.
Ko da gledam šta će dalje biti. On će ostaviti ženu, švalerka ga dugo
trpjet neće, na poslu je već donji.

~ 135 ~
Anna
 KTF

Ako kojim slučajem njegovi liječnički nalazi ne preduhitre ovakav

kraj.
E, to se zgodi kad se ljudska olupina rodi. Pa pomisli da je zavodnik
prvog reda!

~ 136 ~
Anna
 KTF

Teško od Bambija

da Jelen naraste

Ona izgleda ko Grejs Keli. Vidi se da je blizu petobanke, ali mačka,

stvarno. Plavka uredne valovite kose, košuljice, hlačice, svileni šalovi
oko vrata, dobar posao u jednoj ambasadi. Ma, ko ona iz Burdi. I tako
dok ne progovori. A kad progovori, groze se i oni najvulgarniji muškarci,
crvene, ne znaju kud će s očima.
Sva joj je priča u originalu. Al hajde to, nego što sve njene teme
počinju i završavaju samo i samo sa seksom. Ko da je programirana.
Recimo, nema kod nje „kako si, šta ima”, nego „popravio ti se ten, vidi se
da ga primaš” ili „pogledaj ovog senilca, dobro se drži, mora da ga još
zabija” i slično. I ne ostaje to kod nje na riječima. Upušta se ona u
jednonoćne relacije bez problema. Isto ko što nema problema da priča
poslije o tome pred čitavim frizerajem. Ne zna ta za stid i sram. Sve joj je
na „izvolite”.
E sad u priču uvodimo glavnog muškog lika. Sigurno ćete skontat o
kome se radi. Jedan je od najzgodnijih frajera u gradu i stalno sjedi u
Vatri. Ima on i manire, i stil, i šarm, i fin je, ali nema žensku već dugo
vremena. Nije da se ne trudi, ali ga nešto izbjegavaju. Za neupućene, ovo
je prava misterija. Ali za one koji znaju snagu negativne reklame, ovo
uopće nije čudo.

~ 137 ~
Anna
 KTF

~ 138 ~
Anna
 KTF

Naime, ženska sa početka priče je u punom frizeraju pričala ženama

pod haubama, na foteljama za čekanje, stolicama za šišanje... Toliko je
bila glasna da su je jasno čule i one koje su upravo bile na pranju kose,
pa im je voda začepila uši.
Naime, ova lažna Grejs Keli pričala je kako je maznula ovog macana.
Znala je ona da je to za jednu noć.
- Ja sam racionalna. Znala sam ja da je za jednu noć. Baš će se
zaljubit u polovnjaču, makar bila dobra ovako ko ja. Što jest - jest. Ali
uhar! I to dosta, super. Život je jedan, živi ga Fikreta.
Žene naćulile uši i postavljaju potpitanja. Hej, macan je to, sve
zanimaju detalji. Vidim kako se sve glave, pa i moja, lagano naginju u
njenom pravcu kako im ne bi promakao nijedan detalj.
- Hoće on, vidim odmah da hoće. Čim sam ga pošla nogom dirat
ispod stola, vidim da mu nije mrsko. Uh, mislim, otkud mene starku
ovakva sreća odmah da zapadne. Ali ne bunim se ja i ne mislim puno.
Tako je i dobro i jest.
Jedna od prisutnih frizeruša se osmjeli i priupita kako pređoše na
viši nivo, odnosno kako dođe do toga da krenu iz Vatre.
- Lako. Upitam ga ima li gdje kakvu gajbu. Kaže da ima stan koji mu
je ostavila nana na Višnjiku. I hoćemo li - hajmo.
Žene razrogačile oči i pitaju kako prođe u kolima.
- Vozi on, meni drago što mi se sreća nasmiješila. I počnem ga ono
malo mazit dok vozi. Boli me briga što je crveno, što auto stoji, što nas
ljudi gledaju. Haloo, jednom se živi, gledajte svoja posla.
Uglavnom, došli na Višnjik. Fata on nju dok se penju stepenicama,
fata ona njega, frizeruše ne dišu, nekako ubaci ključ u vrata, upadnu
unutra i onda....
- Vidim ja u hodniku goblen na kojem je Bambi. Uh, odmah mi sve
nekako splasne. Ne znam što. Eto Bambi, osto od nane, šta fali. Sve ja
tako sebi govorim, ali nekako mi radi ono šesto čulo, nekako mi nije to
to. Hajde dobro, krenemo dalje, brzinski se skidamo i, joj, majko mila,
tek tad vidjeh u šta sam se uvalila. Žene moje, ja nikad manji ni u životu
ni u kinu nisam vidjela! Ma ne možeš to vidjet, pitaš se postoji li ikako,
da nije rođen bez njega! Čitala sam i da Mik Džeger ima toliko mali da se
podvrgavo terapiji ugriza pčela ne bi li to malo nabujalo. Ali, hajde,
mislim opet, pa i mali rade one stvari. Eno i Mik je s tim malim napravio
brdo djece. Dobro, meni ne trebaju djeca, imam ih velike... I sve ja tako

~ 139 ~
Anna
 KTF

mislim, a sve me neka safra udara. Nije mi se sreća te noći nasmiješila,

nego je crkla od smijeha.
Žene u čudu, ne vjeruju, onakav macan, onakvi mišići, faca... Ona
nastavlja.
- I mrdnulo se je to što on ima među nogama - taj prconjak. Nije da
nije. Ali muke žive. Ja na kraju ustanem, kažem mu da ne muči ni mene
ni sebe i projurim kroz onaj hodnik pored Bambija jedva čekajući da
udahnem zrak.
Od tada, taj frajer nema ženske ni za iladža. Pukla priča, čaršija ko
čaršija. Sav ženski rod u gradu zna samo dvije stvari o njemu: da ima
goblen Bambi u hodniku, i da ima najmanji koji je svijet ikad vidio.
Žene znaju, muškarci ne znaju, pa ga preporučuju curama. Šta mu
fali, okreni se malo oko njega. A cure samo progutaju knedlu i kažu: -
Neka, nešto mi se ne sviđa.
Na pitanje šta mu fali odgovaraju: - Ma ništa, ništa.
I samo odmahnu rukom.
On i dalje sjedi u Vatri i ne zna što mu ne ide. Možda mu ova
kolumna pomogne da skonta s koje strane vjetar puše. Pa možda krene
na produživanje. Ipak, ne vjerujem.
Teško da od ovog Bambija Jelen ikad naraste.

~ 140 ~
Anna
 KTF

Udario Halil na Vilu

Halil je iz Australije. Otac Sarajlija, mati Australka. Otrov za žene.

Vele, nije dobio samo od one od koje nije tražio. A i kad ne traži nudi mu
se. Pokupio sav mangupluk i fore s Koševa, a i izučio škole koje se
dobiju putujući po svijetu, krećući se u društvima od vrha do dna. A i
izgleda dobro. Zgodan - što jest jest. Jedan od onih rođenih kurvara koji
smunta žensko u par poteza da ona ne zna ni šta je snađe.
Vila je zgodna Sarajka iz dobre porodice, skroz na zemlji. Alergična
na romantiku, patetiku, niske strasti, neosjetljiva i na papanske i na
originalne ulete, crvenkosa mačka blesave frizure, dugih trepavica koje
joj daju naivan izgled. Ko povjeruje u tu zabludu, otrijeznit će se kad
upozna njene duge njegovane nokte koje pametno i po potrebi zna zariti
u srce i dušu kako svojih neprijatelja, tako i svojih bližnjih koji je ne
shvate ozbiljno.
Kad neko udari na sebi ravnog, narod kaže: Udarila vila na Halila.
...Pa dobila što je tražila, džaba joj bile sve njene vilinske moći pred
nekakvim stamenim Halilom, ma ko on bio. E, u ovoj priči, naš je Halil
udario na vilu i polomio zube.

~ 141 ~
Anna
 KTF

~ 142 ~
Anna
 KTF

Uglavnom, doperjo na odmor ljetos u Sarajevo sa nekom rajom.

Onda se skupila i rodbina te raje i još raje koja nikom nije rodbina. Tu se
nekako našla i Vila. Halil ko omadijan počeo oblizivat brkove čim ju je
vidio, sluteći mastan obrok. Kako ona u hodu zanjiha kukovima, tako i
on brkovima. Zauzeo gard i čekao priliku.
Prilika se ukaza kad svi tako čoporativno krenuše u Avazov toranj
na piće, da pogledaju Sarajevo odakle ga i ptice gledaju.
Čopor ode ka liftu, a Vila ostade kod trafike da kupi nešto. Halil
namignu jaranima da oni krenu i ostave ga da sam sačeka svoj obrok. A
kad oni zamakoše, on se raširi ko paun, otrese ko horoz, frknu ko bik,
dignu obrvu i pozva lift. I onda je ko fol džentlmenski uhvati za
nadlakticu.
Ali, Vila instinktivno prepozna namjeru, namirisa kolika je opasnost
te ga ledeno pogleda, nimalo uznemirena i reče: - Još me jednom
dotakni, makar i u prolazu, slomit ću ti ruku.
Rekla je to takvim tonom da je od svih navedenih životinja i zvjerki,
čijim se je osobinama oboružo, osto samo ko peš otvorenih usta. Ona je
to rekla i to je mislila. Prvo žensko ne koje zaista znači ne. Ne i ne!
Znao je za ne koje znači da, ali ovo... Ni snašo se nije, a ona je pršteći
od ljutine i drskosti, odtutnjala na svojim štiklama iz prizemlja tornja,
uzela taksi i otišla.
Jaooo bruke! Uhvatili ga jarani u pilanu odmah nakon što je došao
gore tako sam i zbunjen, baš ko očerupana kokoš.
Kad se malo prizvo pameti i pokupio ostatke samopuzdanja krenuo
drugom taktikom. Izvinjavo se, okreto na šalu, govorio joj: Kraljica si, ti
si moja sestra.
Džaba, ona zauzela gard. Ne zanima je i gotovo.
Vratio se u Australiju i nastavio sa pokušajima privlačenja pažnje
preko FB. Nije mu odgovarala u inbox. A onda ga i blokirala.
Da vam ne prepričavam kakve je jadničak prošao frtutme da
ga odblokira. To štelu tražio kod prijateljica, rodica, rođaka... Zakleo se
svim mrtvim precima, Bogom, majkom i nerođenom djecom da joj neće
pisati ništa u inbox, da će biti fin itd.
Na kraju ga primila opet među „friendove” uz upozorenje: - Ne
znam šta ću ti ja kad nema šanse da između nas ikad išta bude. Samo
bezveze patiš i mene i sebe. Ali ako već hoćeš, evo ti accept. Prva greška i
ide ti opet blokiranje.
~ 143 ~
Anna
 KTF

On luduje, priča ljudima kako mu je, hoće da je prosi... Zaljubio se

do ušiju. Stalno kači na zid pjesmu: - Jedna za drugom... važan bio je
broj... srce spava, sve do časa kad se javi prava...
Ma patetika, gluho i daleko bilo. Ljudi sve misle da se zafrkava. Ali
ne, što on više grize, ona hladnija.
Zezaju je prijateljice, pitaju što ga neće. Šta mu fali? Neće ni da priča
o tome. Veli: - Nek je živ i zdrav i sretan, ali daleko mu kuća od moje.
Nakon što je ne zna se više s koje strane pokušavo doć do nje,
bezuspješno, ipak je dobio kakav - takav odgovor kad se vrnuo u
Sarajevo.
- Dobro, eto znam da nemam šanse kod tebe iako mi se srce cijepa
koliko te želim i to za cijeli život. Ali samo mi barem reci šta mi fali?
- Ništa ti ne fali?
- Pa što me nećeš, što toliko eskiviraš?
Eh, ovdje je trepnula svojim dugim trepavicama uz izraz dosade na
licu kako to već zna, odmahnula rukom i promrljala: - Nisi moj tip.
A onda se sjetila i dok je odlazila našalila se: - Mnogo si lip al nisi
moj tip, to ti fali!
Dosad je mnoga vila udarila na ovog Halila. I slomila zube. Na koncu
je ipak Halil udario na Vilu sa velikim V.
I osto bez zuba.

~ 144 ~
Anna
 KTF

Ušlo i kod nas u modu

živjet nevjenčano

Ušlo i kod nas u modu živjet nevjenčano. A mislili smo da neće

nikad.
- Je li ti se udala kćer?
- Ma, eto, ko da jeste.
- Kako ko da jeste? Ili jeste ili nije?
- Ma živi skupa s momkom.
- Aaa. Pa hoće li se vjenčavat?
- Ma ne znam, eto im tamo...
Ovako otprilike zvuče roditelji čija su djeca odlučila živjet
nevjenčano, u vanbračnoj zajednici, tvrdeći da njima papir ništa ne
znači, da je to papir ko i svaki drugi.
Ali, je li to baš tako, naročito u našoj sredini, pitanje je sad.
Ova ista majka koju sam gore citirala, kaže:
- Ma da mi je muško, pustila bih da živi nevjenčano. Nego žensko,
jadi moji, pojest će me to gore nego kakva boleščina. Al’ ne sluša ništa,
zaćorila i eto. Haj ti tu nešto interveniši, samo bi me sustigo još veći
belaj.

~ 145 ~
Anna
 KTF

~ 146 ~
Anna
 KTF

Ne znam. Nisam pametna. Sigurno ima žena i muškaraca, više

muškaraca, naravski, koji misle da je to papir jednake vrijednosti kao
onaj toaletni. Ipak, kad je naš mentalitet u pitanju, tu ne treba zaobić ni
neke druge fenomene.
Ne raspolažem statističkim podacima, a i sumnjam da ih kod nas
ima. Đe će kod nas ičega bit što se mjeri u postotcima! Ali, ono što vidim
je da u takve „nepapirnate” zajednice ulaze većinom djevojke koje su u
dugim vezama. Dakle, predugo su skupa, splasnuo je onaj prvobitni
zanos kad im je njihov dragi zvijezde s neba skido, njoj godine
prohujale, a on neće da se ženi.
E tad počinje ova igra mačke i miša, ili mačka i mišice, kako se već
uzme.
Tada se one nekako počnu uvaljivat makar u ove veze bez potpisa.
Smišljaju milion razloga, od zajedničkog kredita, do toga da mu se
mic po mic uvuku u kuću preko veš mašine, šporeta i ostale bijele
tehnike. I onda polako. Naizgled prihvate priču o braku kao još jednom
papiru bez jamstva (više vrijedi usisivač, on bar ima garanciju!) a s
obavezama, prihinje se i čekaju. Polahko pletu mrežu. Dok roditelji,
jadni, ne znaju bi li živjeli uopće od muke. Nezgodacija im i čaršijom
proć. Nije obraz maska od mrskog avokada pa je možeš začas skinut
toplom vodom. Jok. Ali, eto, pred drugima kuliraju i vade se na onu da je
to danas normalno.
Dvoje iz ove priče su skupa studirali. Neki težak fakultet. Uglavnom
trideseta ih snašla kad su diplomirali. On našo dobar poso i parali. I ona,
ne baš tako plaćen, ali siguran i solida.
Nekako ga je prevarila da skupa uzmu kredit za neku garsonjericu.
Kuhala je u sebi sjećajući se onih dana kad su skupa spremali ispite,
preživljavali, voljeli se, kad je sve bio spreman za nju učinit. A sad... Vidi
ga. Sve mu jedno. Otišla ili ne. Samo stara navika je ostala. Kuhala tako u
sebi, a kuhala i njemu s osmijehom - supice, na kašiku, ma razvijale se
pite što se nikad nisu razvijale! Ko da ga je kašikom htjela podmitit i
osigurat samo za sebe.
Tetke i njegovu majku počela okupljat u toj garsonjerici i svrstavat
na svoju stranu. Lagano plesti mreže onako kako to znaju žene koje
imaju cilj. Nije prošlo puno, a mati sina počela gurkati u brak:

~ 147 ~
Anna
 KTF

- Eto, fina ti je. Ne valja ti držat curu nevjenčanu. Grehota je. Ko zna
na kakvu bi sutra naletio. Da ne poštuje ni tebe, ni mater ti. A i kuha.
Koliko to žena danas kuha?!
Sin malo zaklima glavom i po svom. Jer su se uz njegov novi status i
visoku plaću pojavile nove pripravnice, kolegice, sponzoruše i druge
pretendentice. Nije mu loše ovako. Šta loše?! Ko bubregu u loju mu je.
Njoj sve safra udara. Sve se pravi da ne vidi, ne primjećuje. Misli:
- E, neće mu se, vala, uvalit nijedna nakon što sam ja bila s njim kad
je bio goljo. Niko i ništa. Pomnožen s nulom.
A trudnoća, po belaju, neće pa neće. Kao i kod mnogih današnjih
parova. Kažu da je zbog ove hrane koju jedemo, ali ko će mu ga znati.
Prije da je od emancipacije.
Obigrala one doktore, travare, homeopate, sve što god joj je ko
rekao. Od medova, do macinih trava, raznih kupki, kapi, hrana i čajeva.
I onda, u jeku njegove afere za koju je znao čitav grad sa poznatom
šmizlom i šminkericom, desilo se i to. Zakasnila tetka u crvenom. Trk po
test. Pozitivan. Trudna. Da nije greška. Trk po drugi. Nije! Trudna. Yes,
yes, yes... (sad se tako govori). Ja ću reći mašala.
Uveče se desila situacija kao sa neke stupidne karikature iz križaljki
koja na jednoj strani prikazuje kako muškarac prosi ženu: na koljenima
sa otvorenom kutijicom u kojoj je prsten, a na drugoj kako žena prosi
muškarca: sa uzdignutom šakom poput Kipa Slobode i riječima: -
Trudna sam.
Uglavnom oženio se par dana pred njen porod. Mati ga natjerala da
se ne rađa dijete kopile. Ni odijelo nije obuko, tako da je matičar mislio
da je kum mladoženja.
Ona sa stomakom do zuba, što bi se reklo.
Smješkala se milo dok je potpisivo i mislila: - E, sad ćeš za sve
vidjet. Sad dolazi mojih pet minuta. Nije isto sa papirom i bez njega.
Samo je jedna razlika po mom: s papirom te zakolje svadba, a onda,
kad se hoćeš rastavit, zakolje te i razvod. Nepotreban trošak u ova
šugava vremena.
I tako je ova naša junakinja tek na kraju skontala pravi smisao one
„ljubav ulazi kroz stomak” - i zatrudnila je. Ali s djetetom i izlazi iz
stomaka. Uglavnom. Ne znam je I’ o tome mislila.

~ 148 ~
Anna
 KTF

I ne znam da l’ ona zna da se njen nazor mladoženja ne odvaja od

poznate gradske šmizle što i po danu nosi večernje haljine slavnih
dizajnera.
Daj Bože da ne zna.

~ 149 ~
Anna
 KTF

Varljive veze

Sad vam se živi virtualno. Tu se ljudi vole, tu planiraju, tu se

zaljubljuju, upoznaju... On lajkuje, ona loluje.
Neće dugo proći i da se vjenčavaju tako što matičar kaže: - Možete
promijeniti svoje relationship statuse u married, a vi kumovi možete
stisnuti like.
Samo više što i djecu ne prave preko kompjutera. Ono, on da skrola
po njenom profilu dok ona ne vrisne: - Yahoo!
I devet mjeseci kasnije dobiju upit sa profila novorođene bebe da u
statusu potvrde da su otac i majka.
Živimo u Matrixu. Zombi sa telefonima koji traže bežični internet
gdje god mrdnu. Više ljudi ni ne razgovaraju. Dobro je jedan gazda
kafića stavio natpis: - Nemamo wi-fi niti ćemo ga imati. Razgovarajte
međusobno, a ako ste sami, razgovarajte sa osobljem.
Naumpada mi i jedna reklama gdje muž ruži ženu što čita knjigu
pokazujući na tablet. Ko biva tako treba, ona je zaostala. Onda je ruži što
starinski radi s djecom zadaću i opet pokazuje na tablet. Ko biva, teke i
olovke su prevaziđene. I tako on nju handri čitavu reklamu. Na kraju
njemu nestane tariguza dok je na šolji i doziva ženu, a ona mu ispod
vrata proturi tablet, a na ekranu slika rolne tariguza, sa izrazom lica: -
Evo ti pa se briši ovim, moj moderni mužu.
Eto dokaza da se neke stvari nikad neće moći virtualizirat.
Daleko od očiju, daleko od srca. Stara je to narodna, koja u ovakvom
virtualnom svijetu više ne pije baš vode.
Ljudi su se već naučili voljet virtualno. I kasno nauče lekciju koju je
naučio glavni protagonist u gore opisanoj reklami.
Svu varljivost virtualne ljubavi osjetila je sestrična jedne moje
prijateljice.
Uglavnom, cura se preko fejsbuka zagledala sa jednim našim koji je
trbuhom za kruhom otišo na Bliski Istok preko neke zapadne firme.
Radio je na poslovima logistike.
To nabildan, a nježan. Pa ga ono sunce opalilo. Pa i aroma
opasnosti. Sve to ludom žensku daje potke da mašta i namaštava.
~ 150 ~
Anna
 KTF

A i njemu. Nostalgija ga puca, a djevojka iz njegovog kraja šalje mu

nježne riječi. Prate ga njene želje, njena briga, njeni strahovi za njega.
Na njegovom zidu Arsenova “Djevojka iz moga kraja”. Sad ona
lajkuje, on loluje sa srcem.
Pa na njenom “Čekala je jedna žena”. On lajkuje, ona ispod piše:
“Jojim te, jubavi jedina”.
Inbox se užari. Ona tuguje jer on ne jede domaću hranu. Jedva čeka
da budu zajedno da mu ona počne ugađat. Ništa joj neće biti teško za
njega.
On se čudi kako takva idealna žena uopće postoji. I njega voli.
Planovi idu preko chata. Kako će stan kupiti. Šta će i kako dok se ne
zakopite. Planiraju brdo djece, putovanja, sto posto sigurni da ništa na
svijetu ne može narušiti svu idealnost njihove ljubavi.
A slike, eh, svi znamo da se na fejsbuk stavljaju najuspješnije i
najbolje. Ona vazda dotjerana, sve cakum-pakum. On poze isto zauzima.
Analiziraju jedno drugom izraze lica, emociju koja se vidi.
Njoj osvane na poslu buket crvenih ruža sa porukom: - Mojoj
pustinjskoj ruži iz pustinje.
Ona plače, topi se, kancelarija aplaudira.
I sve oni tako skoro godinu. Upoznali se virtualno, ma samo tako.
Kad mu je misija završila, dočekala ga je na aerodromu. Uzbuđenju
nije bilo kraja. Čak je kamera to zabilježila pa “ispali” na jednom portalu.
Fakat i vjenčanje bi u roku sedam dana. I medeni mjesec.
Kad su se vratili, sve je još neko vrijeme, možda mjesec-dva, bilo
super. Vidjelo se kako zrače. A onda je na rolni nestalo papira. I tada su
se uvjerili da se onim iz kompjutera ne mogu obrisat.
On nije bio tako nježan i posvećen, a ni ona nije bila žena, majka,
kraljica kakvom ju je zamišljo.
Ne kažem ja da su oni dopisujući se lagali jedno drugom, nego to je
jednostavno jače od čovjeka - voli se insan predstavljat u najboljem
svjetlu, da često i sebe uvjeri da je to baš tako.
U četiri zida sve je drugačije. Uglavnom, još su u braku, ona je
trudna, a on nije ni sjena onog koji joj je obećavao guliti kruške i pitati je
ko pticu dok bude bebu nosila.
Nisu zadovoljni. Pričaju o tome na sva usta. Samo što nisu
pokrenuli neku tribinu na kojoj će upozoravati ljude na opasnost
~ 151 ~
Anna
 KTF

virtualnog upoznavanja i donošenja životnih odluka bez uživo

upoznavanja na duže staze.
Zato, dobro se upoznajte uživo. Učite na tuđim greškama. Imajte
svu tehnologiju, ali ne dozvolite da ona ima vas. Ali džaba ja to vama
pričam. Ko da gledam.

~ 152 ~
Anna
 KTF

Veseli Bosanac

Nije našim muškim tamo u dijaspori nimalo lahko. Kolko god mislili
ovi ovdje da se u bijelom svijetu Bosanci provode i uživaju u slatkim
plodovima tamošnjih seksualno osvješćenih žena, ima to sve i svoju
tamnu stranu. Moraju se dokazivat ko da su maratonci. A prinuđeni su i
svašta radit.
U zadnje vrijeme čula sam nekoliko dijasporskih priča u kojima su
naši muškarci „stradavali” kad bi ih te sladostrasnice uzele pod svoje.
Te radi mi ovo, radi mi ono, uzmi ovaj rekvizit pa mi s njim nadraži ovo,
dohvati ono.... Ma čisto ludilo! Seks na zrnu graška!
Najzanimljivija mi je bila zgoda jednog našeg nesuviše finog i
nesuviše ludog tipa. Onako, vidio je svašta, svašta je i radio al mu se
duša nije isuviše upoganila pa se svemu čudi.
Živio je petnaest godina u Kelnu. Nikad nije mogo postić da s
nekom Njemicom ostvari dublju vezu. Nisu pokazivale nikakav drugi
interes doli onaj za seksom. I on se s vremenom naviko da će od njih,
imati samo to, što, objektivno govoreći, i nije mala stvar!

~ 153 ~
Anna
 KTF

~ 154 ~
Anna
 KTF

Jednom je u baru sreo baš rasnu žensku. Samouvjerena Švabica u

ranim tridesetim, pohotna i otresita. Poslije nekoliko žestokih pića,
pozvala ga je k sebi. Imala je samo jednu namjeru. Pokupila ga je tako
stručno ko što se učini s iznenadnim novčanim dobitkom. I on se u tili
čas našo na nepoznatom terenu. Dovela ga je u svoju raskošnu gajbu i
provela do „svetog” prostora - spavaće sobe, koja je više ličila na kičaste
kupleraje iz western filmova nego na normalan prostor gdje se spava i
još pođahkad nešto radi. Sve je bilo u boji karmina - od teških draperija
do zvonastog prekrivača preko željeznog mesinganog rešetkastog
kreveta. Naš se junačina od spomenutog prizora namah naježio.
Umjesto miline uhvatila ga naka fjaka, drhturio je, gutao teško pljuvačku
i osjećao se nekako nelagodno. Vjerovatno je pomislio: Šta me sad čeka,
kukala mi majka!? Ko će ovoj radodajki ugodit?! Mora da ima dobar
apetit!
I stvarno mu je Švabica priredila iznenađenje ko iz triler filmova.
Prvo mu je pocijepala košulju i gurnula ga na krevet, dok se ovaj još
otrežnjavo od pića a i od prvobitnog šoka. Pa je odnekud izvukla čuvenu
sado-mazo alatku - srebrene lisice - i prikopčala ga za naslon kreveta
dok si reko piksla! Tek je tad skonto šta mu se sprema. Graške znoja su
mu kiptile niz lice al je znao sad nema kud. Mora se pokazat ovoj hajtači
i izdržat njenu navalu. Dostojanstveno. Ne smije se obrukat. Nekako je
prikrio strah i kotko je jadnik mogo onako pritješnjen i zavezan
odgovaro je njenim željama. Ona je išla idalje. Uhvatila se biča i počela
ga kandžijat. Veseli Bosanac zagrizo na mamac!
Naravno on je samo čeko da se rospija zasiti i da dođe trenutak kad
će ga odvezat pa da pobjegne glavom bez obzira. I to se u neko doba
dogodilo. No, ipak u te sitne sate nije mogo otić jer nije znao gdje je.
Sakrio je lisice da joj ne padne ista stvar ponovo napamet. Zato je širom
otvorenih očiju dočeko jutro. Nećete vjerovat u kojem položaju?!
Ispružio je ruke niz sebe ko da je na mrtvačkom odru I provuko ih kroz
bokserice da se osigura u slučaju da Švabici ne prahne seks s lisicama u
po noći!
Bacio je oko tek pred zoru a ona je u međuvremenu otišla na poso.
Kad je krenuo u WC dočekalo ga je još jedno neprijatno iznenađenje:
Veliki njemački ovčar ispriječio mu je put režeći. Vidio se već na podu s
ćukom na sebi. Pomislio je: Izdržo sam ti gazdaricu al tebe neću garant!
Malo se sabro, napravio dva koraka nazad i šmugno opet u „red room”.
Povuko je brokatne zavjese, otvorio balkonska vrata i uspio se nekako
domoći čvrstog tla pod nogama.
~ 155 ~
Anna
 KTF

A onda je trčao glavom bez obzira. Poslije se zareko: Nikad više

zabava za jednu noć. Makar bila besplatna.

~ 156 ~
Anna
 KTF

Zaljubljeni Šeki

Žena najljepših ljubičastih očiju na svijetu, filmska diva Elizabeth

Taylor, udavala se za svakog čovjeka u kojeg se zaljubila. Tako je skupila
osam/devet brakova i uspjela postat zavodnica. Da bi se stavio ispred
ženskog imena taj prefiks potrebno je općiti što više. I to po mogućnosti
što više izvan braka.
S druge strane, da bi se neko muško proglasilo zavodnikom,
dovoljno je da to on sam kaže.
Iako je općenje izvan braka fatalnoj Liz teško polazilo za rukom,
ipak je zaslužila da je smatraju osvajačicom muških srca. A ona je
ustvari bila samo jedna nježna žena. I to vrlo monogamna. Zaljubi se pa
se uda. Odljubi se pa se razvede. I sve tako. U Bosni bi je, naravno,
proglasili radodajkom. Premda je bila samo zaljubljena u ljubav. I ima
takvih priča i kod nas. I akteri su uglavnom žene. Njih svijet od milja
zove uspaljenicama.
Ima li to blage veze s istinom, teško je dokučit. Ali meni je odmah
na uho bilo zanimljivo kad sam čula priču o jednom takvom muškarcu.
Pravom raritetu. Mušku koje ha se zaljubi odmah curu ženi. Mušku koje
je, znači, vječni mladoženja. U raji ga zovu Zaljubljeni Šeki.

~ 157 ~
Anna
 KTF

~ 158 ~
Anna
 KTF

Iz Travnika je. Rođen i odrastao u finoj familiji, uglednoj,

građanskoj. Otac advokat, majka koljenovićka, cijeli život kućila kuću i
odgajala dva muška potomka. I to tako da su poprimili gospodske
manire, znali šta je bonton, uvažavali ženu - fini baš ko da su sa
kneževog dvora. On je bio stariji četiri godine od brata i dao se u
umjetnost.
Završio u Sarajevu žurnalistiku i muzičku akademiju. Malo piskara,
malo tamburo. I u tom svijetu nazovikulture gdje više da se pronosi
urinokultura nego prava kultura, on je bio istinski otmjena faca.
Nije bio nikakav ljepotan, ali je jednostavno drugačiji - pun
uvažavanja, pristojan, a šalabajzerstvo mu je bilo potpuno nepoznat
pojam. I na kraju studija zaljubio se do ušiju u jednu dramsku
umjetnicu, prelijepu i presujetnu. On je poletio ko da je svijet njegov.
Uzeli se dok si reko piksla, oboje na oblacima sreće. Gugutali jedno
drugom, utapali se, kako bi romantičari rekli, jedno drugom u očima.
Dušu si mi u čvor vezala - govorio joj je. I stigo ubrzo i plod od
njegove, one donje, duše - nova mala duša. Jedna djevojčica.
Ali, kako došlo tako i otišlo. Nije bilo nikakve frke. Ni tamnih
oblaka. Ni žustrih svađa. A-a. Ništa. Samo se on opet zaljubio. Izgubio
glavu. Zatelebeso se ko dječak. Ko da Bog dragi ovu prvu nije dao. Ko da
nikad nije u nju bio zaljubljen. I desilo se nešto što muškarci ne rade. Ili
ponekad i urade, ali samo u prijekoj nuždi. Svojoj ženi je sve prizno. I
nije čuo njeno frkisanje i kletve, niti je doživio njen nervni slom.
U ovu drugu, novinarku koja je govorila kroz nos i vazda nešto
nerazumljivo frfljala kao kad mu je jednom rekla: Šo ša ti meni kašeš. Ša
hošeš? - nije bio dugo zaljubljen.
Možda zato jer nije htjela djecu pošto je ona navodno pjesnička
duša i treba da u njoj sazri majčinstvo.
Dok je još bio s njom, odlijepio je na jednu profesoricu likovnog i
novinarki sve prizno bez ustezanja. Ova je brundala nešto nazalno, ali je
on ionako odavno nije ništa razumio.
Čim se s novinarkom rastavio, odmah je uletio u novu bračnu
zajednicu s jednim slatkišem od žene koja je u svojoj kući pažena i
mažena ko perzijska princeza. Ali njeni nisu bili sretni zbog kćerkinog
izbora jer je ovaj imao već dva braka i jedno dijete. Pa je ova maza
pobjegla od roditelja i udala se za ovog našeg Zaljubljenog Šekija u
Jablanici. Samo nek se piše da su vjenčani. S vremenom se smirila bruka,

~ 159 ~
Anna
 KTF

rodila im se kćerka i živjeli su sretno. Do nove prilike. A ona je došla tek

(!) nakon sedam godina.
Zacopo se do ušiju u studenticu prava. Povilenio skroz naskroz.
Pričo jaranima kako ga je pogodila Amorova strijela kroz stihove koje
otpjeva unikatni slavuj s Baščaršije Fadil Toskić: Pogodila me Amorova
strijela. To nisam htio, ali ti si htjela. Pogodio me grom iz vedra neba. Kad
se igram s tobom tako mi i treba... Zaljubio sam se ludo... Umrijet ću u
zagrljaju tvome.
I nije umro. Pogađate, pošto mu je studentica rodila još jednu
curicu, i sreća dostigla vrhunac, on je opet stao pred svoju ženu i u lice
joj rekao da mu je srce zaludila druga. A ta druga, to jest peta, pričala je
kako je osvojio svojom pažnjom. On joj je kupovo cvijeće, otvaro vrata,
pridržavo kaput, govorio stihove koje je sam izmišljo, kao naprimjer:
Stvoren za tebe kao vosak za svijeću. I tako slično.
Zaljubljeni Šeki izgleda sam sebi kao najpraviji čovjek na svijetu. Ha
se zaljubi, on rasturi dom i gradi novi.
Svom je jednom prijatelju to i objasnio: - Nikad ja nisam prevario
svoju zakonsku suprugu. Čim zavolim drugu, više nego svoju ženu, ja
izađem iz braka. Za mene je to tad mrak, a ne brak. I mislim da je to
najpoštenije prema svima.
I tako Jovo nanovo. Sve ispočetka. Zanimljiv neki tip, zar ne? I
cvrčak je stabilniji od njega. Ruku bih dala da bi skoro svaka od njegovih
žena više voljela da joj nikad nije prizno da voli drugu više nego nju
ikad.
Nove informacije iz mahale kažu da je i s petom nedavno popucalo.
Eno ga šeta šestu po čaršiji. Sve legalno, sve čisto i sve na papiru.
Hej, hej, zaljubljeni Šeki je to.

~ 160 ~
Anna
 KTF

Biografija

Indira Kučuk-Sorguč je dugogodišnja novinarka i publicistkinja,

koja je svoje profesionalno iskustvo stjecala u svim značajnijim
bosanskohercegovačkim printanim i elektronskim medijima. U javnom
prostoru BiH prepoznaju je kao kvalitetno spisateljsko pero sa stilom i
kroničara društvene zbilje. Ispisuje teatarske, književne, filmske i
likovne kritike, recenzira recentna umjetnička djela i komentira
kulturnu svakodnevnicu u BiH. Njeni kolumnistički zapisi nerijetko su u
žiži interesovanja šire javnosti zbog originalnog i nekonvencionalnog
autorskog pristupa određenoj tematici.
Indira Kučuk-Sorguč je pisac, priređivač i urednik nekoliko knjiga.
Njena prva knjiga priča “Ja, mahaluša” postala je bestseller u Bosni i
Hercegovini 2010. godine.

~ 161 ~
Anna