S. KukoË, M. »elhar, éeljezni predmeti... (89-102) Histria Antiqua, 17/2009.

Sineva KUKO», Martina »ELHAR

éELJEZNI PREDMETI U LIBURNSKOJ

KULTURI

UDK 903.2 -034.1 (398 Liburnia) Sineva KukoË Martina »elhar

Izvorni znanstveni Ëlanak Odjel za arheologiju
Rukopis primljen: 2. 09. 2009. SveuËiliöte u Zadru
Rukopis odobren: 15. 09. 2009. Mihovila PavlinoviÊa bb
23000 Zadar, Hrvatska
e-mail: skukoc@unizd.hr
Odjel za arheologiju
SveuËiliöte u Zadru
Mihovila PavlinoviÊabb
23000 Zadar, Hrvatska
e-mail: celhar.martina@gmail.com

P
rva upotreba ûeljeza u liburnskoj zajednici je relativno rana i gotovo znakovita. To je naknadno umetanje
ûeljezne zakovice na poznatom kasnobronËanom maËu sjeziËastom drökom iz Vrane (Biograd).
Liburnska kultura, jedna od najistraûenijih na istoËnom Jadranu, ima (za sada) najmanju koliËinu ûeljeznih
predmeta. Izrazita koliËinska oskudnost'liburnske ukupnosti ûeljeznih predmeta uvjetovana je njihovim propadanjem
tijekom vremena, takoer, i "razlozima" same kulture: liburnskim moguÊnostima nabave i "potrebama" razmjene.
Liburni su morali uvoziti ûeljeznu sirovinu i gotove ûeljezne proizvode. Ipak. ima viöe znakova mjesne proizvodnje
stanovitih ûeljeznih predmeta (Nadin i dr). Nije poznato odakle su Liburni uvozili ûeljezo-najvjerojatnije prekojadranskim
trgovaËkim putovima, kojima su stoljeÊima nabavljali skupocjenu robu (apulska. grËka i druga keramika, jantar,
nakit, itd.) u zamjenu za svoje stoËarske proizvode (i, vjerojatno, sol).
Ovdje se analiziraju saËuvani liburnski ûeljezni predmeti: maË. noû. orua (sjekira, ralo, itd): uporedo se saûeto
analizira ukupnost ûeljeznih predmeta i problem njihove prve intenzivnije upotrebe u kulturama (histarskoj, delmatskoj.
japodskoj) u liburnskom neposrednom okruûenju, no i öire.
Liburnski odnos prema ûeljezu, koje su osobito cijenili u liburnskoj zajednici, najbolje oslikava (neobjavljen) grob
9 iz humka 13 iz Nadina (antiËki Nedinumj. Uz druge predmete, grob sadrûi ijednu ûeljeznu narukvicu. Narukvica
je jedini primjerak ûeljeznog nakita kod Liburna tijekom I. tisuÊljeÊa pr. Kr., a humak (iz 9/8-6. st. pr. Kr.) u kojem je
naena, ima najveÊi broj pokopa (19) medu liburnskim humcima.

KljuËne rijeËi: ûeljezo, liburnska zajednica, liburnska kultura, maË, noû, orue, liburnski grobni humak

Ne postoji sustavna obrada relativno skromnog
liburnskog repertoara ûeljeznih predmeta. Ovaj prilog
takoer nije zamiöljen kao sinteza, veÊ kao poticaj buduÊoj
cjelovitoj interpretaciji ove, donekle zapostavljene grae.
Ona je sasvim sigurno u odreenim razdobljima liburnske
kulture bila posebno funkcionalna, na utilitarnoj,
praktiËnoj i simboliËkoj razini. Ovdje je, od dostupnoga,
odabrana indikativna liburnska ûeljezna graa.
U mnogim sredozemnim i kontinentalnim
zajednicama, ali i u samoj Egeji i na Istoku, kristaliziraju
se dvije faze u shvaÊanju i primjeni (obradi) nove kovine.
Fazi praktiËne i intenzivne primjene i proizvodnje ûeljeza 1
Prva pojava ûeljeznih predmeta u
(metalurgija), koja u razliËitim zajednicama ima razliËit Albaniji (kultura Maliq III) pada u
II. st. pr. Kr.. ali ûeljezni predmeti
vremenski poËetak, Ëesto prethodi sporadiËnost ûeljeznih
iz tog "prijelaznog" razdoblja kasne
(ili bimetalnih) predmeta,1 od oruûja do nakita. U toj bronce izrazito su rijetki. PRENDI,
"predutilitarnoj" fazi upotrebe ûeljeza pojedinaËni 1978., 39. éeljezo ulazi u opÊu
upotrebu lijekom 8-7. sl. pr. Kr
ûeljezni predmeti oznaËavaju druötvenu "super elitu"2 U PRENDI. 1976.. 161. 164.
2
poËetcima, ûeljezo je, bez sumnje, prvenstveno vladarski, SNODGRASS, 1980.. 335-373;
SHERATT, 2000.. 81. 88. ,
kraljevski i, dakako, ratniËki metal, sredstvo u kultu (ex 3
COLDSTREAM. 2003. (1977).
voto), ali i u "visokoj" trgovini3 u predmonetarnoj fazi.4 146- 148

Sl. 1. MaË iz Vrane (prema HARDING,
1995, T. 21/179)
4
TERéAN, 2004.. 161-202.
5
SNODGRASS, 2001. 2!j.
6
TERéAN. 2004.. 161-202.
7
BATOVI∆, 1953-, 145: 1971, 34-36.:
1983-, 313-; GLOGOV1∆, 1989-, 14-
15.: HARDING. 199.5.. 50., br. 179.
8
BATOVI∆. 1971.. 34-36.
9
GLOGOVI∆, 1989., 14-15.: HARD-
ING. 1995. 49-52.. T 21/179.
10
HARDING. 1995.. 51.
11
HARDING. 1995.. 51.
12
PERONI. 2004.. 169, sl 8.
S. KukoË, M. »elhar, éeljezni predmeti... (89-102) Histria Antiqua, 17/2009.
"Izvedena" (simboliËna) znaËenja predmeta izraenih
od novog i skupocjenog elementa, koji oznaËava
"vrhovniötvo" (auctoritas) u druötvenom (funerarnom)
kontekstu, opÊenito su naglaöenija tijekom starijeg
ûeljeznog doba, (istoËnoalpski svijet od 8/7. st. pr. Kr,
protogeometrijska i geometrijska GrËka5).
Kako, za razliku od oruûja, za nakit nisu presudne
kvalitete kao öto je ËvrstoÊa i si., upravo je nakit izraen od
ûeljeza, posebno onaj iz ranog ûeljeznog doba, svojevrsna
oznaka ne samo pred monetarnog bogatstva, veÊ opÊenite
(druötvene) vaûnosti i blagostanja. (No, postoji li uopÊe,
neovisno o materijalu iz kojeg je izraen, "Ëista"
upotrebna funkcija nakita u prapovijesnom svijetu?)
Tada se simbolika ranog ûeljeznog nakita pribliûuje
slojevitim i do kraja nedefiniranim znaËenjima tzv.
raûnjiÊa (oboloi), koji se prilaûu u mnogim grobovima
ûeljeznog doba, najprije istoËnog Sredozemlja, a zatim
kontinentalne Europe, od 10-8/7. st. pr. Kr., i kasnije;6
prate umrloga ("princa", ratnika, heroja) i opÊenito
istaknutog pokojnika.
VeÊina saËuvanih liburnskih predmeta najËeöÊe su
orua, rjee oruûje, najrjee pak nakit. Kako Liburni
dosljedno nisu polagali oruûje u grobove, a njihova
su naselja joö nedovoljno istraûena (iskapana), veÊina
liburnskih ûeljeznih predmeta ne potjeËe iz zatvorene
arheoloöke cjeline. MoguÊnosti njihovog preciznog
datiranja, osobito onih iz mlaeg ûeljeznog doba, kada su
sve ujednaËeniji na öirem prostoru, Ëesto su ograniËene.
Zbog slabe istraûenosti, moûe se samo pretpostavljati
kada kod Liburna poËinje intenzivna upotreba ûeljeza.
Najstariji, no tek "simboliËan" dokaz liburnske upotrebe
ûeljeza, jest, vjerojatno naknadno umetnuta, ûeljezna
zakovica na poznatom bronËanom maËu s jeziËastom
drökom (sl. 1) iz Vrane (Biograd).7 Tip je odreen kao
import iz kulture polja sa ûarama8, odnosno, kao mjesna,
osebujna inaËica europskih maËeva tipa Statzling,
proöirenih kroz duûe vrijeme u kulturi polja sa ûarama u
srednjoj Europi, u Alpama, te u srednjoj i sjevernoj Italiji i
u GrËkoj9. Namjena ovih maËeva, istovjetna istovremenim
maËevima tipa Reutlingen, bila je dvostruka: udarna i
ubodna.10 InaËica Vrana vjerojatno je neöto kasnija od
ostalih maËeva istog tipa.11, dakle, vjerojatno potjeËe iz 11
st. pr. Kr. Nepoznato je gdje je maË iz Vrane proizveden,
i gdje mu je i kada dodana ûeljezna zakovica (Sl. 2).
éeljezna zakovica sigurno je trebala pridonijeti oËuvanju
i ËvrstoÊi maËa. No, na bronËanom maËu s jeziËastom
drökom iz Narde di Frattesina, Fratta Polesine, Rovigo
(gr. 227) ubaËene su zlatne zakovice.12
VeÊ u "protoliburnskom" obzorju (11-9. st. pr. Kr.), kao
90
S. KukoË, M. »elhar, éeljezni predmeti... (89-102) Histria Antiqua, 17/2009.

Sl. 2. MaË iz Vrane, detalj dröke sa

ûeljeznom zakovicom (snimio M.
Parica. 2009)
Sl. 3. BronËana igla s dodatkom
ûeljeznog kockastog dijela. Arheoloöki
muzej u Zadru (snimio ML Parica.
2009)
Sl. 4. Dva ûeljezna kelta. Arheoloöki
muzej u Zadru (snimio M. Parica,
2009)

i kasnije (gr. 27 iz Nina, 8. st. pr. Kr.), pretpostavljena je i

domaÊa proizvodnja nekih tipova (kratkih) maËeva.13 MaË
iz Vrane mogao je biti predmet iz viöe razloga zanimljiv
liburnskoj zajednici i u razdoblju nakon kasne bronce. MaË
u grobovima s poËetka liburnske kulture (gr. 7, GromaËica
14
na Rabu, 9-8. st. pr. Kr.; Nin, gr. 90, s antenskim maËem,
8-st. pr. Kr.; Nin, gr. 27, s kasnim maËem s jeziËastom
15
drökom. 8. st. pr. Kr. ), gdje se tijekom ûeljeznog doba
nikad ne pojavljuje kompletnije naoruûanje, prvenstveno
jest znak druötvene i politiËke vaûnosti pojedinca i
njegove istaknutosti u zajednici. U liburnskoj kulturi,
17
gdje nije poznat niti jedan "pravi" pokop ratnika, sjevernoj Dalmaciji; ispod glave u obliku Ëavla ukraöena
13
BATOVI∆, 1983., 318-319: 1987.,
359
maË se pribliûuje znaËenjima ûezla i sliËnih vladarskih je snopovima urezanih crta. Pri dnu tog snopa ubaËen 14
HARD1NG, 1995, 17., T.2/15;
insignija. Ova su pak vrlo Ëesto ûeljezna (Dolenjskar) ili je cik -cak ukras. Analogna je iglama iz I faze kulture GLOGOVI∆, 1989, 15-, T. II/5.
1'5
pak sastavljena od ûeljeza i drugih materijala (bronca, BATOVI∆, 1987. 359.. T.
polja sa ûarama sjeverne Hrvatske (Jana kod Jaske), koje
XXXVII/12; GLOGOVI∆, 1989, 15-16,
kamen: Glasinac18). Posebno je zanimljivo izradom, ali i su inaËica narebrenih igala bez glavice.27 T 10/1, T. 11/4.
moguÊim znaËenjima, "ûezlo" iz delmatskog svijeta, iz
16
Iz dvije kacige grËko-ilirskog tipa
Spajanje ove igle i komada ûeljeza, u nama nepoznatnom
iz Topolja kod Knina i i: nepoznatog
ostave Grepci kod Prispa na Livanjskom polju,19' sastavljeno trenutku liburnske kulture, vjerojatno je bilo uvjetovano nalaziöta, svojevrsni izuzetak je i
od gornjeg bimetalog dijela (bronËana ruËka i spojni praktiËnim razlozima. "»ekiÊ" je mogao sluûiti upravo pri nalaz ratniËke opreme (negovska
kaciga, knemide) s Krka. za koji
ûeljezni klin) i tijela koje je zapravo kameni brus. Ovaj izradi nakita ili sliËnog. Iz Salone potjeËe mali, vjerojatno ipak nije sigurno je li dio nekog
"kompozitni" predmet stoji u lancu pribliûno istovremenih zlatarski ûeljezni ËekiÊ profiliranog oblika i s rupicom za razorenog ratniËkog groba ili je
pojava kamenih "bruseva" iz "muökih" grobova sa samog moûda ostava i sl. BALEN-LETUNI∆.
nasad drvene ili pak metalne dröke.28 Mada iz rimskog 1992.. 21-31, T. l-Il
poËetka ûeljeznog doba iz 9/8. st. pr. Kr. na potezu od doba, ima analogije u skupini starijih europskih alatki 17
éezlo je u obzora StiËna, 7. st.
stepskog svijeta (Kavkaz)20 i donjeg Podunavlja (Balta 29
iz ûeljeznog doba (od 6. st. pr. Kr.).
pr. Kr. izraeno od ûeljeza, dok je u
kasnijim razdobljima, ukljuËujuÊi
Verde, gom. II, gr. s machairom)21, preko Glasinca, Od ûeljeznog liburnskog orua saËuvane su samo i negorski obzor, bilo bronËano.
Kaptola, vukovarske Lijeve Bare (gr. 269)22, Budinjaka23, sjekire, zatim noûevi, öila, alke, kukice, ali njihov GABROVEC, 1987., 48, 67.
18
24
Gubavice-Mostar (humak IV, gr. 3) do Picenuma, gdje »OVI∆, 1987., 606-607.. 611, T.
repertoar morao je biti bogatiji; mnogima nedostaje LX1.
je znak transjadranskih veza (Numana, gr. 52; 9- st. pr. 30 19
MARIJAN, 1995.. 54.
izvoran kulturni kontekst. U zadnjoj fazi liburnske
Kr.)25; napokon, na stanoviti naËin, prikljuËuju im se i
20
KOSSACK 1980., sl. 4/1. 18.
kulture, kada se intenzivira upotreba ûeljeznog orua 21
GUäTIN 1974., 83, sl. 4.
znatno kasniji brusevi u latenskim (keltskim) grobovima,
za zemljoradnju (ralo, motike, itd.) i druge djelatnosti,
22
MARIJAN, 1995. 56-57
te oni u ratniËkim helenistiËkim labeatskim pokopima 23
äKOBERNE, 1999.. i'5/2.
Liburni su te alatke vjerojatno uvozili i iz Italije.31 U to 24
MARIJAN, 2000.. 31-32.
(Gostilj-Skadar). U starije ûeljezno doba brus (s okovima
vrijeme intenzivira se upotreba ûeljeznih alatki i u drugim 25
LOLLINI. 1976. 122-125. sl. 1.
ili bez njih), uz svoju praktiËnu vrijednost, bio je oznaka 26
BATOVI∆, 1980., T VI/1: 198/.. 96.
istoËnojadranskim kulturama (Histri, Delmati). Kao i
"muöke" druötvene moÊi. sl 2/ll.
u okolnim zajednicama (Delmati: ostava Sv. Mihovil, 27
VINSK1-GASPARINI, 1973.. 49. T
Kosovo, ostava éivalji, Obrovac32), dva ûeljezna kelta (sl. XI.\/8
U liburnskoj kulturi istiËe se aplikacija jednostavnog 28
KLIäKI∆. 2002.. 5/2. T VI/9
kockastog, dakle neprofiliranog komada ûeljeza (dim, 3 4) s nepoznatog nalaziöta (Arheoloöki muzej u Zadru, 29
KL1äK1∆, 2002.. 513-514.
30
x 1,6 x 1.6 cm) na ukrasnu "protoliburnsku" iglu26 (sl. inv. br. 33: dim. 11, 7 cm; inv. br. 34: dim. 15, 4 cm) BATOVI∆; 1987.363.
31
BATOVI∆ 1987. 377. 387
3), koja je time dobila oblik i funkciju (?) malog ËekiÊa. ukazuju na dugotrajnost tog oblika u liburnskoj kulturi, 32
MILOäEVI∆, 1998. 68. 208. sl.
Igla (duû. 17, 1 cm) potjeËe s nepoznatog nalaziöta u do njezine posljednje faze (2-1. st. pr. Kr); no, liburnske 108. 344

91
 S. KukoË, M. »elhar, éeljezni predmeti... (89-102) Histria Antiqua, 17/2009.

Sl. 5. Krivi bojni noû (maË) iz sjekire su opÊenito slabo saËuvane i naene iskljuËivo u
nekadaönje zbirke u Obrovcu (prema
STIP»EVI∆, 1960.88, si. 1/2)
naseljima.33
Sl. 6. Karta 1: Rasprostranjenost krivih Podaci o ûeljeznom oruûju kod Liburna dosta su
bojnih latenskih noûeva (maËeva)
skromni. 0 nesaËuvanom ûeljeznom maËu iz –evrsaka
(prema BALEN-LETUNI∆, 2006, 68.) 34
niöta se ne zna . Uz neka bronËana koplja (Radovin,
Sl. 7. BronËana fibula sa ûeljeznom
iglom, gr. 12. Nin-édrijac (prema Budim)35, postoji i primjerak ûeljeznog koplja iz Radovina
BATOVI∆. 1970) 36
vrlo proöirenog listolikog tipa Sve strelice naene kod
Liburna izraene su od ûeljeza: to su viöebridne (stoûaste
i deltoidne) podrijetlom s gradina u Bribiru, Radovinu
37
i Asseriji kao i jedna trokutasta strelica s tulcem iz
Radovina.38
Koplja i strelice, neovisno o materijalu izrade, za sada
se rijetko nalaze u liburnskim grobovima, tj, uglavnom
potjeËu iz naseobina, kao i veÊina noûeva. Ali, u gr. 24 iz
nekropole kod DragiöiÊa, uz bronËane predmete i reljefnu
i sigilata keramiku i dr., nalaze se dijelovi ûeljeznog noûa
i sulice.39
U gr. 3 , na istoj nekropoli, naena je koötana dröka s
tragovima ûeljeza u sredini i vjerojatno njoj pripadajuÊi
ûeljezni svinuti alat.40 Takoer, u novootkrivenom
"ûenskom" grobu na lokalitetu Zdrakovac, Dugi Otok,
negdje iz 5. st. pr. Kr., postoji nekoliko oöteÊenih ûeljeznih
predmeta (alka, noûiÊ?, koplje?).41
U skupini liburnskih ûeljeznih noûeva zabiljeûeni
su krivi, dugi oko 20 cm: Nin, Zaton, Radovin i ravni:
42
Radovin, Bribir. I dok su ovi manji noûevi mogli imati
viöestruku namjenu, dva velika jednorezna kriva noûa,
toËnije maËa iz Arheoloökog muzeja u Zadru (oko 40 cm),
bez sumnje, bila su bojna. Bez podataka su o izvornom
arheoloökom kontekstu; podrijetlom su iz starog mjesnog
43
33
BATOVI∆. 1987., 360. Muzeja u Obrovcu. Ne mogu se definirati kao "klasiËne"
34
BATOVI∆. 1987., 359,377,387. machaire jer one izlaze iz upotrebe oko 5. st. pr. Kr,
35
BATOVI∆, 1968., 61.
36
BATOVI∆, 1968.. 61. T 20/2: kada ih, od GrËke do äpanjolske, zamjenjuju takoer
BATOVI∆ 1987,360. zakrivljene latenske falacate44. Jedan obrovaËki bojni noû
37
BATOVI∆. 198Z. 360.
38
BATOVI∆. 1968.. 61. T 20/2: 1987.
(maË), s blago zaobljenim unutraönjim rubom oötrice
360 i s oötro zakrivljenim vanjskim bridom, podrijetlom je
39
BRUS1∆, 2000. 11. TXX. TXXH/2.
iz Starigrada pod Velebitom, no naen je u grobnom
TXX!II/1.
40
BRUS1∆, 2000.. IO. TI/9. T11/19 kontekstu s rimskom graom.45 Iz istog konteksta je i
TXXVII/I. njemu formalno sliËan krivi noû.46 Drugi obrovaËki bojni
41
Materijal obrauje i priprema za
tisak M. »elhar. noû (maË), zakrivljenog jednoreznog sjeËiva s nepoznatog
42
BATOVI∆, 1968., TXX/1:1987., nalaziöta47 (sl. 5), pripada latenskom tipu bojnih noûeva
360
45
STIP»EVI∆ 1960., 87-94., sl. 1/ (maËeva), nazvanom "Pritoka-Bela Cerkev"; tipiËan je za
2-3: BATOVI∆ 1987,359 keltski svijet (Taurisci) i njegovo okruûenje, konkretno,
44
GUäTIN, 1974.. 78-79;QUESADA
SAAZ. 1994. 75-94
rasprostranjen u mokronoökoj skupini u Sloveniji, u
45
ABRAM1∆-COLNAGO, 1909.. 110. sjeverozapadnoj Hrvatskoj i Pounju (sl. 6) tijekom 2-1. st.
sl. 82; STIP»EVI∆, 1960. sl 1/3
46
pr. Kr.48 Liburni su ga, vjerojatno preko Japoda, nabavili
ABRAMI∆-COLNAGO, 1909.. 110.:
STIP»EVI∆ 1960.. sl. 1/1. (?) negdje u 1. st. pr. Kr.
47
STIP»EVI∆. 1960. sl. 1/2. U vrlo skromnom saËuvanom fundusu liburnskih
48
BALEN-LETUNI∆, 2006.. 63-70
karta 1. ûeljeznih predmeta, gdje nisu poznati tipovi nakita u

92
S. KukoË, M. »elhar, éeljezni predmeti... (89-102) Histria Antiqua, 17/2009.

SI. 8. BronËana fibula s ostatcima

ûeljeza, gr. 3 iz Baöke (prema
GLOGOVI∆, 2003, T. 56/551)
SI. 9a. BronËana fibula sa ûeljeznom
öipkom u zavojnici, gr. 17, Nin (snimio
M. Parica, 2009)
SI. 9b. BronËana fibula sa ûeljeznom
öipkom u zavojnici, gr. 17. Nin (snimio
M. Parica, 2000)

cijelosti izraeni od ûeljeza, istiËe se samo par nakitnih koluta s navojima ûice iz Kavanele kraj Osora (Osorska
detalja. Konkretno, bronËana fibula iz gr. 12 u Ninu, édrijcu, zbirka) tipoloöki odgovara dosta brojnim, vrlo Ëesto
49
ima samo ûeljeznu iglu; ; fibula je ranolatenoidnog tipa srebrenim kolutovima u sastavu liburnskog nakita od
iz S. st. pr. Kr. (sl. 7). 5/4. st. pr. Kr. nadalje (ostava u Baökoj, ostava u Jagodnji
Ranolatenoidna, ali neöto kasnijeg tipa od prethodne, Gornjoj, gr. 80 iz Aserije)56.
je i velika bronËana fibula iz 4-3. st. pr. Kr. s ostatcima U gr. 17 iz Nina iz 4-3. st. pr. Kr. pojavljuje se mala
ûeljeza i s bronËanom zakovicom na kraju luka podrijetlom bronËana fibula s elipsoidno proöirenim i zadebljanim
50
iz gr. 3 iz Baöke na Krku (Naturhist. Mus, BeË) (sl. 8). lukom ukraöenim urezanim iscrtkanim uzduûnim cik-
Ostatak hrde na njezinom öiroko raskucanom ovalnom cak vrpcama (sl. 9a). U zavojnici fibula ima dodanu
luku
51
vjerojatno je posljedica naknadno priËvröÊene ûeljeznu tanku öipku (si. 9b).57 Fibula je ranija od predmeta
ûeljezne igle. Svojevremeno je definirana kao osebujna s kojima je priloûena u ninski gr. 17; ona asocira na
fibula tipa Krk, starija od 5. st. pr. Kr.52, odnosno kao vrsta fibule brodolikog luka. Dodavanjem pak ûeljezne öipke u
53
protocertose. No, njezin ukraöen i prividno brodolik luk zavojnicu, igla fibule je postala afunkcionalna. OËito se
ima analogiju u ranolatenoidnim fibulama (Solin i
54
ova fibula dugo Ëuvala, popravlja i moûda bila za neöto
dr.). trajno priËvröÊena.
Ranolatenoidne fibule kod Liburna izraivane su od Oskudnom liburnskom fundusu ûeljeznog nakita
bronce i srebra, moûda i od ûeljeza.55 I ulomak ûeljeznog mogu se pridodati i povremeni nalazi ûeljeznih igala
49
BATOVI∆ 1970., 43 si. 55.
50
LOSCH1AVO, 1970., 426. 447. T
XXIV/11-17; TXXXII/1; GLOGOVI∆
1989., T29/1: 2003. 77-78. T.
56/551.
51
GLOGOVI∆. 1989, 30; 2001. 77-
78:, 2003. 77-78.
52
LOSCHIAVO, 435: GLOGOVI∆
1989. 38; 2003., 78.
53
GLOGOVI∆ 1989.. 38.
54
GLOGOVI∆. 1989.31-32. 731/5.
55
Ranoleatenoidna fibula, koja je
kod Liburna vrlo Ëesto srebrena.
u histarskoj kulturi ponekad je
izraena od ûeljeza. MIHOVILI∆
2001. 352. T54/44.
56
GLOGOVI∆ 1982.. sl. 3/3: 1987,
38. '
57
BATOV1∆, I968a.T VII: 1981., 113
sl. 8/5.

l
>3

Sl. 10. Viöeglava igla iz Rijeke (prema
GLOGOVI∆, 1989, T. 8/3)
Sl 11. Bimetalna fibula iz groba 24 u
LjupËu (snimio D. VujeviÊ, 2009)
Sl. 12. éeljezna narukvica iz. gr. 4.
humak 13 u Nadinu (snimio M. Parica
2008)
58
Grau iz DragiöiÊa obrauje i
priprema za tisak D. GlogoviÊ.
59
DUBOLNI∆, 2006., 13 T111/4.
60
GLOGOVI∆, 1989-. 12. T8/3;
BLE»1∆. 2007., 113. sl 5.
MIHOVIL1∆. 2001. 79 80 sl. 64.
62
BATOV1∆. 1981, t22. sl. 10/45:
GLOGOVI∆ 1989-. 12.
MIHOVILI∆. 2001.. 79-80
65
BLE∆I∆. 2007., 113. sl. 5.
KUKO», 2004.. 192-194:. KUKO»-
BATOV1∆. 2005., 56-63.
66
U sklopu arheoloöke studentske
prakse Odjela za arheologiju
SveuËiliöta u Zadru, u proljeÊe
2009. godine istraûen je dio
liburnske nekropole na ravnome
na LjubaËkoj kosi. Prema podacima
voditelja istraûivanja, prof. dr. sc. B.
MarijanoviÊa, kojemu zahvaljujemo
na informacijama, u grobovima je
naeno nekoliko ûeljeznih predme
ta. lako su predmeti tek u postupku
konzervacije, prepoznati su kao:
ulomci noûa (2 kom.), zatim jedna
alka. ulomak ötapiÊastog predmeta
i dio spiralnog mehanizma. Naene
su i dvije fibule: prva. bronËana,
lipa pracertosa (?), sa ûeljeznom
iglom i druga, bimetalna fibula sa
ûeljeznom jezgrom prekrivenom
tankim slojem bronce.
KlUKO∆, 2004.. 192-194: KUKO»
BATOV1∆. 2005.. 56-63.
68
Kl KO∆, 200'4. 192-194: KUKO∆-
BATOVI∆. 2005-, 56-63.
69
RAJI∆ älKANjI∆ 2006. 795-799
70
Analizu je provela P. RajiÊ
äikanjic 2005.. (1-28) s Instituta
za antropoloöka istraûivanja u Za-
grebu: izvjeötaj je saûeto objavljen:
Coll Antropol. 30/2006, 795-799
S. KukoË. M. »elhar, éeljezni predmeti... (89-102) Histria Antiqua, 17/2009.
58
nesaËuvanih fibula (nekropola DragiöiÊ , naselje na
Gradini Sv. Trojica, Starigrad Paklenica59).
Viöeglava igla (sl 10) iz Rijeke (Pomorski muzej)
pripada tipu Redipuglia, rasprostranjenom na öirem
prostoru Caput Adriae i zalea,60 koji je dio velike obitelji
viöeglavih igala na potezu od Bologne, venetskog svijeta,
do jugoistoËnoalpskog kruga.
BronËane viöeglave igle, kao dio muökog odijela, tipiËne
su za Istru u 8. st. pr. Kr., s najboljim analogijama u Este
(gr. 236, Casa di Ricovero).61 Liburnske viöeglave igle traju
traju od 8-5. st. pr. Kr. i. poput japodskih, imaju autohtoni
razvoj.62 Ako je spomenuta viöeglava igla iz Rijeke doista
bimetalna, tada najbliûe analogije ima u histarskoj
inaËici sliËnih igala sa ûeljeznim tijelom i bronËanom
glavom s kraja 8. i iz 7 st. pr. Kr.63, te se moûe dovesti
u vezu s odreenim dolenjskim utjecajima na prostoru
gornjeg Jadrana.64
U novije vrijeme, novim arheoloökim iskapanjima
(Nadih65, LjubaË66') ipak se obogaÊuje repertoar liburnskog
ûeljeznog i "bimetalnog" nakita. LjubaËka fibula (sl. 11)
i (vjerojatno) viöeglava igla iz Rijeke, prvi su primjerci
pravog bimetalnog nakita na liburnskom prostoru.
izraeni od ûeljezne jezgre i bronËanog plaöta.
U kontekstu navedenih podataka o liburnskim
ûeljeznim predmetima, posebno o nakitu, pojava ûeljezne
narukvice u gr. 9 u humku 13 u Nadinu, iskopanom 2004.
67
godine , ima vrlo konkretnu vrijednost. Narukvica je prvi
primjerak nakita od ûeljeza, naen unutar grobne cjeline,
u juûnoj Liburniji, toËnije na cijelom prostoru liburnske
kulture, od Raöe do Krke. ätoviöe, to je, za sada, jedini
nalaz nekog cjelovito saËuvanog liburnskog ûeljeznog
predmeta u definiranoj grobnoj cjelini. I kad potjeËu iz
naseobinskih konteksta, ukljuËujuÊi i one stratigrafski
odreene (Radovin, Bribir, Nin), vrlo Ëesto ûeljezni
liburnski nalazi opiru se preciznoj dataciji.
Nadinska narukvica je polukruûnog presjeka, koji na
njezinim razmaknutim zavröetcima prerasta u naglaöeno
trokutasti (sl. 12). Humak 13 iz Nadina68 (Nedinum), u
kojem je narukvica naena, ima najveÊi broj grobova (19)
i najveÊi broj sahranjenih pokojnika meu liburnskim
humcima, jer u nekim grobovima postoje viöestruki
pokopi. U humku se pokapalo od 9/8. do 6. st. pr. Kr.
Antropoloöka analiza osteoloökih ostataka govori da je u
humku bilo pokopano najmanje 37 pojedinaca: sedmero
djece i 30 odraslih69 Sam grob 9 imao je najviöe pokopa;
antropoloökom analizom je utvreno najmanje deset
sahranjenih odraslih osoba i dvoje djece70
Gr. 9 nalazi se gotovo u srediötu humka (sl. 13);
pravokutnog je oblika (duû. 93; öir. 46-60 cm; dub. oko
>).
 S. KukoË. M. »elhar, éeljezni predmeti... (89-102)
JTt
65 cm), bez poklopca, s arhitekturom sastavljenom od
veÊeg neobraenog kamenja. éeljezna narukvica naena
je na njegovoj zapadnoj strani, u dubini od 20-25 cm
od povröine, uz dislocirane i oöteÊene ostatke umrlog,
vjerojatno poloûenog u zgrËenom poloûaju. Na pribliûno
istoj dubini naene su dvije bronËane pracertosoidne fibule
(si. 14/1,2) Uglavnom loöe saËuvani ostaci pojedinaËnih
kostura nalaûeni su sve do dna groba (sl. 15 a i b).
U vezi s dubljim pokopima povezuje se bronËana alkica
polukruûnog presjeka (sl. 14/10), koötana igla s probuöenom
71
glavicom (sl. 14/5), probuöena ökoljka cardium
14/8), trokutasti privjesak (sl 14/4), bronËana nauönica
od koluta ûice s jednim zaöiljenim i drugim zavinutim
krajem 17.(sl. 14/14), ulomak igle s jednom zavojnicom
neke fibule (sl. 14/9). Najdublji kostur (oko 65 cm dub.),
vrlo mlade osobe, u zgrËenom poloûaju, poloûen na ûivcu
Histria Antiqua, 17/2009.
Sl. 13. Tlocrt humka 13 iz Nadina
(nacrtao I. »ondiÊ)
(sl. 15b), kao prilog imao je iglu s jednom zavojnicom neke
fibule (sl. 14/17), nauönicu ili sljepooËniËarku od koluta
ûice sa stanjenim i zavijenim krajevima za kopËanje (si.
14/15), nauönicu ili privjesak od okrugle bronËane ploËe
(sl. 14/16), zatim, ukrasnu iglu s uöicom uz lijevo rame
(sl. 14/12). Na pribliûno istoj dubini naena je i ogrlica u
obliku vrpce od konËanog lima sa zavinutim krajevima
u presjeku (sl. 14/19), fibula sa zrnom jantara (sl. 14/18),
zakrivljena igla s nesaËuvanom uöiËastom glavom (sl.
14/13) i, napokon, ukrasna igla s diskoidno proöirenom i
(sl. ploËasto zaravnatom glavom (si. 14/11).
U grobu 9 mrtvi su pokapani jedan iznad drugog
kroz duûe razdoblje, no zbog slabe saËuvanosti kostura 71
Za drugu ökoljku cardium
ne mogu se jasno razgraniËiti pojedinaËni pokopi i njihovi (sl 14/7) i kuglasto probuöeno zrno
izraeno iz slabo peËene zemlje
prilozi. Stoga se ne moûe precizno datirati niti ova ûeljezna (sl. 14/6), nije sigurno da su bili
narukvica; ona vjerojatno nije mlaa od 6. st. pr. Kr. Jer, uz grobni prilozi.
95
 S. KukoË, M. »elhar, éeljezni predmeti... (89-102) Histria Antiqua, 17/2009.

Sl. 14, Prilozi u gr. 9. humak 13 iz

Nadina (nacrtao I. CondiÊ)

dobro poznate liburnske predmete, koji dugo traju (luËne ispod ploËaste glave76
fibule sa zrnom jantara, igle s uöicom, koötana igla72), Premda igla iz Nadina nema ukraöen vrat, tipoloöki
pracertosoidna fibula (2 kom.) iz 6. st. pr. Kr. najmlai je je vrlo bliska igli iz japodskog groba iz Ostroûca kod
tipoloöko-kronoloöki osjetljiv element gr. 9. Igla s ploËastom Cazina77 iz 8. st. pr. Kr., sa ûenskom noönjom (s dvije
72
Analogne koötane igle nalaze se u
proöirenom glavom i kuglastim dodatkom ispod glave (sl spiralne fibule), karakteristiËnom za poËetak ûeljeznog
78
Arheoloökoj zbirci u Ninu. ), ukraöenim nizom urezanih crtica, najstariji je predmet doba u öirem balkanskom krugu Takoer, srodna je
73
BATOVI∆, 1981.. 121 sl. 10/29.
74 gr. 9. Ima odreene analogije u libunskim iglama 6. st. iglama sa zadebljanjem i ploËastom glavom iz 8. st. pr.
BATOVI∆, 1981.. sl. 9.
75
VINSKI-GASPARINI, 1973., T pr. Kr. (Nin, gr. 12)73 Formalno, ona ipak najviöe asocira Kr. kod Histra (Pula, gr. 125), koje imaju analogije na
100/11.
76
na igle u sastavu liburnskih dvodijelnih fibula tipa Osor prostoru od srednje Slovenije do sjeverne Italije i zapadnog
VINSKI-GASPARINI, 1973., T.
128/13 iz 8-7. st. pr. Kr.74 InaËe, osnovnim oblikom igla je srodna Balkana.79 Prema tome, ova nadinska igla odreuje
iglama iz mlade kulture polja sa ûarama sjeverne Hrvatske poËetak pokapanja u grob 9 (obiteljsku grobnicu?) u 8. st.
77
RAUNIG, 1982.. T1-2.
78
TERéAN, 1987, 8-9. sl. 11. 75
79
GABROVEC-MIHOVILI∆, 1987.,
(KrupaËe ) i igli iz 8. st. pr. Kr. iz ostave Gajina peÊina kod pr. Kr. éeljezna nadinska narukvica stoga se moûe okvirno
306. 308. TXXXI/ 11. Dreûnika, s vratom ukraöenim kosim urezanim crtama datirati od 8-6. st. pr. Kr.

%
S. KukoË, M. »elhar, éeljezni predmeti... (89-102) Histria Antiqua, 17/2009.

ûeljezne narukvice prilaûu se u bogatim pokopima SI. 1S. Presjek i tlocrti gr, 9 s
viöestrukim ukopima (nacrtao A.
dolenjske kulture, samostalno ili pak u kombinaciji s éderiÊ)
osebujnim belokrajinskim i notranjskim tipom spiralnih a) ostatci kostura i ûeljezna narukvica,
87 dub. 20-2S cm
visokih narukvica (manûete) od navoja ûeljezne ûice, b) ostatci kostura i nalazi (igla s
(s asocijacijama na starije bronËane spiralne narukvice diskoidnom ploËastom glavom, fibula
sa zrnom jantara, dub. 60-65 cm), te
tipiËne za Histre, Liburne, Japode, itd). éeljezne narukvice
presjeci gr. 9
88
Ëesto su u Beloj Krajini u pratnji Ëvoraste bimetalne
fibule tipa VaËe (»rnomelj: gom. 1, gr. 1; gom. 1, gr. 2;
89
gom. 3, gr. 1).
U 8. st. pr. Kr. i u Budinjaku (humak 139, gr. 6, gr.
90
7) ûeljezne narukvice (i ûeljezne ogrlice) dio su noönje
vrlo istaknutih pokojnika. éeljezni nakit (i narukvice)
91
nosi se i u Sv. Luciji Ib. Takoer, u Notranjskoj II a-b
92
taj nakit, ukljuËujuÊi i narukvice, postaje omiljen, te
93
u fazi Notranjska II c postupno nestaje. Treba navesti
i pojavu ûeljeznih jednostavnih narukvica na nekropoli
Breûec-äkocjan (gr. 209, 8. st. pr. Kr. i dr.).94 Nedvojbeno je
ûeljezni nakit u spomenutim kulturama, kao i u nekim
drugima, gdje se i uvozio (Ordona-Daunija, ûenski gr. 4, sa
ûeljeznim predmetima iz jugoistoËnoalpskog i balkanskog
kruga: dvopetljastom fibulom i ogrlicom),95 imao najveÊu
vaûnost i vrijednost upravo u najstarijim fazama ûeljeznog
doba. Konkretno, u glasinaËkoj kulturi rijetki ûeljezni
nakit (spiralna narukvica) pojavljuje se veÊ u grobovima 80
BOZI∆. 1987, 886.
81
96 GABROVEC, 1987., 41. 52. si. 2/20:
iz faze Glasinac IIIc, iz 9. st. pr. Kr. ; uz oruûje, ûeljezni
DULAR, 2003.. IO'). 118.
U to vrijeme, odnosno tijekom starijeg ûeljeznog doba, nakit (igle, naoËalaste i dvopetljaste fibule) intenzivno S2
HENCKEN, 1974.. 119-12'
83
80
ali i kasnije (u latenskom razdoblju ), jednostavne je upotrebljavan tijekom 8-7. st. pr. Kr., no koristio se i TERéAN, 1995.. 95.
84
GABROVEC. 1987., 67.
narukvice od ûeljeza (i bronce) pojavljuju se u mnogim kasnije (6. st. pr. Kr.).97 85
DULAR. 2003.. 102. si. 54/12-
zajednicama, uglavnom u sastavu "ûenske" noönje. éeljeznim (jednostavnim) narukvicama, tipiËnim 13: 55/14-15. 57/14 -15.
86
DULAR, 1973- 561.
U dolenjskoj kulturi, na samom poËetku ûeljeznog predmetima s poËetka ûeljeznog doba, mogu se pridodati 87
GABROVEC 1973.. 351: 1987., 50
doba (Podzemelj I-II), obruËast ûeljezni nakit (ogrlice i one od ûeljezne ûice iz zajedniËke grobnice II na
88
Za Dragatuö (Veliki Nerajec,gr.
15. gr. 18, gr. 56): SPITZER, 1973.
i narukvice) tipiËan je dio ûenske noönje; u slijedeÊem Gomolavi-Hrtkovci ili pak narukvice s jednim ili dva 795-796, 810, T 12/ 6-10, T 15/3-6
radoblju (StiËna) on Êe postati sastavni dio ûenske zavoja na nekropoli humaka Bent-Lugovi, Mojsinje (obzor 89
DULAR, 1971. 560-562. T 11- 14.
T 16-17.
"kneûevske" noönje.81 Iako je narukvica smatrana u KalakaËa).98 U skupini ranih ûeljeznih predmeta iz ovog 90
äKOBERNE, 1999.. 56.. 106-107,
Dolenjskoj, i drugdje, "ûenskim" predmetom, nae se i kruga, uz veÊ znakovitu dvopetljastu fibulu, na lokalitetu T 15/1-3: T. 20/1-3.: DULAR, 2003..
u ratniËkim grobovima, i tada je ponekad bimetalna, Hisar-Leskovac naen je izuzetan predmet (vis. 64,5 cm) 111. 115.sl-B/15-17;sl.A/3. 6
91
TERéAN-TRAMPUé, 1971. 420.
izraena od netipiËnih kombinacija olova i inaËe rijetkog od Ëistog ûeljeza, nepreciziranog vremena nastanka,99 422.
kositra (Magdalenska gora, 450-300. g. pr. Kr.)8-.
92
oznaËen kao igla; no, on je znaËenjem i apsolutnom GUäTIN 1973; 469. 477. 487:
i: 4-7.
éene obiËno nose dvije narukvice, djevojke i djeca (predmonetarnom) vrijednoöÊu mogao biti blizak 93
GUäTIN, 1973- 471.
83
po jednu. Ipak, u dolenjskoj kulturi, tijekom 6. st. pr. razliËitim vladarskim insignijama (palicama, ötapovima, 94
STEFFE DE PIERO-V1TR1-RIGH1,
1977.. 36 TXIX/6; T.XXX/IV. sl. 12
Kr. primjetno je opadanje proizvodnje ûeljeznog nakita, ûezlima, odnosno, sredozemnim i kontinentalnim 95
TERéAN, 1995. 97-98.
ali i "statusnih" insignija od ûeljeza (ûezla); one bivaju "raûnjiÊima" (oboloi). 96
BENAC-»OVI∆, 1937.. 33: »OVI∆
1980.. 76; »OVI∆, 1983, 428.
zamijenjene istim ili drugim oblicima od bronce.84 I Na liburnsku kulturu, koja ne prilaûe oruûje u grob, 97
»OVI∆ 1987.a, 586, 594. 607
u ljubljanskoj skupini, gdje se ûeljezo i ûeljezni nakit ne moûe se (za razliku od GrËke u 11/10. st. pr. Kr. ili pak O prvoj pojavi ûeljeznih predmeta
(narukvice) pojavljuju u 8 st. pr. Kr., s upotrebom i tijekom jugoistoËnoalpskog svijeta u 8/7. st. pr. Kr.), primijeniti (u grobovima) i: 8. st. pr. Kr. na
juûnom jadranskom prostoru:
7. st. pr. Kr, za vrijeme Ljubljane III a-b ûeljezni nakit miöljenje da "starije ûeljezno doba nastaje onda kada MARIJAN, 2000.. 7 39.
takoer poËinje izlaziti iz mode.85
98
se ûeljezni predmeti poËinju javljati redovito i u znatnoj STOJI∆, 2002. 239. 240. sl. 8-9.
99
STOJI∆, 2002. 236 240-242. sl.
U Beloj Krajini tijekom 7. st. pr. Kr. (650-600. g. pr. Kr), koliËini, oznaËavajuÊi znaËajne promjene u druötveno- 4-5
kada se ovdje veÊ osjeÊaju japodski utjecaji;* jednostavne ekonomskom razvitku", (R. VasiÊ, 1979)100 Iako je na 100
»OVI∆ 1980. 63

97
 S. KukoË, M. »elhar, éeljezni predmeti... (89-102) HistriaAntiqua, 17/2009.

Sl. 16. Karta 2: Nalaziöta nakita u uvoziti iz srednje i sjeverozapadne Bosne, gdje su djelovala
cijelosti ili djelomiËno izraenog od
ûeljeza na podruËju Liburna
vaûna metaluröka srediöta.101 Uvoenje ûeljeza u kulture u
liburnskom okruûenju sigurno se odrazilo i na liburnski
svijet. Moûe se samo pretpostavljati stanovita sporost i
postupnost u öirenju i prihvaÊanju ûeljeznih predmeta kod
Liburna (sl. 16). Zbog nedostatka relevantnih podataka,
za sada se ne moûe utvrditi stvarna dinamika upotrebe
ûeljeza i karakter time izazvanih promjena u liburnskom
druötvu.
Premda su imali neke izvore ûeljezne rude, Liburni
su morali uvoziti ûeljeznu sirovinu i gotove ûeljezne
proizvode. Ipak, ima viöe znakova mjesne proizvodnje
ûeljeznih predmeta. Uz kalupe za lijevanje metalnih
predmeta (Radovin: kalup za keltove i kalup za dugmad104,
Nin105, Bribir, Merag-Cres,106 Nadin107), na viöe lokaliteta
(naselja) naeni su brojni ostatci ûeljezne zgure, osobito
na Gradini u Nadinu (Nedinum), odakle potjeËe i manja
koliËina ûeljeznih predmeta.108 Nije poznato odakle su
Liburni uvozili ûeljezo; najvjerojatnije transjadranskim
trgovaËkim putovima, preko Picenuma, kojima su
sjeverozapadnom Balkanu i u srednjoj i juûnoj Europi stoljeÊima nabavljali skupocjenu robu (apulska, grËka
znatnija pojava ûeljeza u grobovima poËela u drugoj i druga keramika, jantar, nakit) u zamjenu za svoje
101
»OVI∆, 1980., 70. polovini 8. i tijekom 7. St. pr. Kr.,101 u mnogim kulturama stoËarske proizvode (i sol, vjerojatno). Mogli su je takoer
masovna upotreba (i proizvodnja) ûeljeza, osobito nabavljati preko zapadnih susjeda, Histra i iz prialpskog
102
»OVI∆. 1984., 117.
103
»OVI∆. 1987., 472. 480.
104
BATOVI∆ 1968., TXXI/l-2; 1987..
ûeljeznog naoruûanja (u grobovima), poËela je ipak par svijeta, ali i iz Bosne. Pitanje je na koji naËin su Liburni
360. stoljeÊa kasnije.102 Novoj kovini potrebno je vrijeme da sudjelovali u trgovini ûeljeznom robom, koja se odvijala
105
Kalup je neobjavljen, nalazi se u
izazove kvalitativne promjene, osobito u zatvorenim i izmeu moÊnih metalurökih srediöta srednje Italije
Arheoloökoj zbirci u Ninu.
106
BATOVI∆, 1987. 367. statiËnim druötvenim strukturama. Delmati takoer (Etrurija), Picenuma i jugoistoËnoalpskog svijeta, bogatog
107
Kalup za lijevanje dugmadi nemaju znaËajnih pojava ûeljeza, osobito nakita, ali njihov rudom i s razvijenom metalurgijom. Narukvica iz Nadina,
(?) utvrenje 2009. godine u
vlasniötvu N. KaliniÊa u Nadinu. fundus ûeljeznih predmeta je ipak bogatiji od liburnskog. za sada jedini liburnski ûeljezni nakit, lako je mogla biti
108
CHAPMAN-SHIEL-BATOVI∆, Kako nisu imali vlastita nalaziöta rude, ûeljezne predmete, uvezena iz prialpskog svijeta tijekom 8-6. st. pr. Kr., no,
1996.. 249. sl./12. 15. 18.
osobito oruûje i sirovinu za njegovu izradu, lako su mogli moûda i proizvedena u samom Nadinu.
S. KukoË, M. »elhar, fieljezni predmeti... (89-102) HistriaAntiqua, 17/2009.

LITERATURA:

99
S. KukoË, M. »elhar, fieljezni predmeti... (89-102) Histrm Antiqua, 17/2009.

100
S. KukoË, M. »elhar, fieljezni predmeti... (89-102) Histria Antiqua, 17/2009.

101
S. Kukoc, M. »elhar, fieljezni predmeti... (89-102) Histria Antiqua, 17/2009.

SUMMARY

IRON ARTEFACTS IN THE LIBURNIAN CUITURE

Sineva KUKO», Martina »ELHAR

The first use of iron in the Liburnian community was high-value goods (Apulian. Greek, and other pottery, amber,
relatively early and almost ground-breaking. It involved jewellery etc.) in exchange for their livestock products (and.
the subsequent insertion of iron rivets on the well-known probably, salt).
Late Bronze Age sword with tongue-shaped hilt from Vrana Preserved Liburnian iron items are analyzed here: a
(Biograd). sword, knife, implements (axe. ploughshares, etc.). There is
The Liburnian culture, one of the most extensively also a brief comparative analysis of the range of iron items
researched in the Eastern Adriatic seaboard, has (thus and the problem of their first intensive use in the cultures
far) the smallest quantity of iron artefacts. The exceptional in the immediate vicinity of the Liburnians (Histrian,
quantitative paucity of the Liburnian array of iron Dalmatae. lapyde) and farther afield.
artefacts is due to their decay over lime, and also due The Liburnian relationship with iron and the particular
to "reasons" of their very culture as well: the Liburnian value placed upon it in the Liburnian community is best
possibilities of procurement and the "need" for exchange. reflected in the (unpublished) grave 9 from mound 13
The Liburnians had to import iron raw materials and in Nadin (ancient Nedinum). Among other artefacts, the
finished iron products. Nonetheless, there are a number grave contained an iron bracelet. The bracelet was the sole
of indications of local production of certain iron artefacts example of iron jewellery among the Liburnians during
(Nadin. etc.). Whence the Liburnians imported their iron the first century BC. and the mound (from the9th/8tbto 6th
is not known; most likely it was conveyed by the trans- centuries BC) in which it was found contained the highest
Adriatic trade routes they had used for centuries to obtain number of burials (19) among the Liburnian mounds.

L02