Professional Documents
Culture Documents
Nemackisastripovima PDF
Nemackisastripovima PDF
OBEĆANO!
UČITI NJEMAČKI JEZIK SA STRIPOVIMA
OD MLADIH ZA MLADE
Projektkoordination/
Koordinatori projekta: Filip Andronik, Enes Halilović, Heike Link, Heinrich Stricker, Dr. Nina Wichmann
Redaktion/Redakcija: Dženana Grahić, Heike Link, Heinrich Stricker
Übersetzung/Prevod: Mirza Kovačević, Enes Halilović, Mr Dario Marić
Lektorat/Lektura: Ana Raos
Grafik und Layout/
Grafika i dizajn: Zenon Kosović
811.112.2:741.5](075)
CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 751988.
Copyright für Bosnien und Herzegowina und Kroatien/Copyright za Bosnu i Hercegovinu i Hrvatsku:
© Goethe-Institut Bosnien und Herzegowina, © DAAD, © TDK Šahinpašić
Ova knjiga se ne smije bez dozvole izdavača, ni u cjelini ni u dijelovima, umnožavati, preštampavati niti prenositi ni u jednom obliku niti ikakvim
sredstvom. Ona se bez odo-brenja izdavača ne smije ni na koji drugi način niti ikakvim drugim sredstvom distribuirati niti pak umnožavati.
Sva prava na objavljivanje ove knjige zadržavaju autor i izdavač prema odredbama Zakona o autorskim i srodnim pravima.
2
INHALT/SADRŽAJ
4 Vorwort
5 Predgovor
7 Od ideje do projekta
32 Amar Agović
38 Vedran Tolo
50 Katarina Vila
58 Narcisa Bašić
3
VORWORT
1 Etwaige Fehler wurden bewusst nicht ausgebessert, sondern können u.a. zur weiteren Auseinander-
setzung mit diesen Texten dienen.
4 VORWORT
PREDGOVOR
„Fernsehkinder“ – tako u Bosni i Hercegovini nazivaju mlade ljude koji svoje znanje
njemačkog jezika nisu stekli ni u školi ni boraveći u Njemačkoj, nego isključivo putem
njemačke televizije ili titlovanih njemačkih emisija. Nije poznato koliko takvih mladih
ljudi ima u zemlji. Međutim, oni dijelom raspolažu tako izvrsnim znanjem jezika da ih to
znanje vodi do univerziteta, gdje započinju studij njemačkog jezika i književnosti.
Jedan od ovih mladih ljudi je Enes Halilović, student germanistike na univerzitetu u Sara-
jevu, koji svoja iskustva kao „Fernsehkind“ želi prenijeti drugoj djeci i mladima. Budući
da i sam crta stripove, razmišljao je o prenošenju znanja njemačkog jezika putem ovog
medija. DAAD Sarajevo i Odjel za jezik Goethe-Instituta Bosne i Hercegovine pozabavili
su se ovom idejom i razvili je u projekat čiji se sažeti rezultati nalaze u ovoj knjizi.
Učenici i studenti bili su pozvani da na temu “Obećano!“ Učiti njemački jezik sa stripovi-
ma - od mladih za mlade“ crtaju stripove i dodaju im njemačke tekstove. Ovo je za mlade
sudionike predstavljalo izvrsnu mogućnost da se na kreativan način pozabave njemačkim
jezikom. Prilozi koji su odabrani i nagrađeni od strane žirija, kao i radovi nastali u potom
održanoj radionici, nisu samo zadovoljili kvalitetom crteža, već podjednako toliko i viso-
kom razinom jezičke kompetencije njemačkog jezika1, te su sabrani u ovoj knjizi i stoje
na raspolaganju za naknadnu upotrebu. Nastavno osoblje ih može prilagoditi potrebama
nastave, a učenicama i učenicima nude mogućnost vlastitog usavršavanja.
Stripovi se neposredno dotiču životne stvarnosti mladih ljudi i već zbog toga su interesan-
tan predmet bavljenja. Upotrebom njemačkog jezika koji kroz crteže postaje razumljiviji,
predstavljaju vrlo prikladan nastavni materijal. Stripovima svojstvena kombinacija slike i
jezika može i izvan škole, jezičkog tečaja i univerziteta pomoći djeci i mladima da prona-
đu vlastiti pristup njemačkom jeziku.
1 Moguće greške svjesno nisu ispravljene, pa mogu, između ostalog, služiti daljem razmatranju ovih
tekstova.
PREDGOVOR 5
VON DER IDEE ZUM PROJEKT
Als mich Frau Heike Link zur Vorbereitung des Wettbewerbs für Comicbeiträge kontak-
tiert hatte, um mir zu sagen, dass ich in der Jury sitze, die über die Gewinner entscheiden
soll, war ich sehr geehrt. Da ich aber selbst Comic-Autor bin, war ich mir der Tatsache
bewusst, dass die Comics als Kunst in Bosnien und Herzegowina nicht wirklich geschätzt
werden und drückte deshalb meine Skepsis hinsichtlich der Zahl der Autoren, die ihre
Arbeiten einreichen werden, aus. Als Frau Link noch sagte, dass am Wettbewerb nicht
diejenigen, die sich ernsthaft mit Comics auseinandersetzen, sondern nur Schüler und
Studenten teilnehmen sollen, dachte ich, dass der Wettbewerb zum Scheitern verurteilt
ist. Das durfte ich den Organisatoren gegenüber natürlich nicht zugeben, aber die Re-
geln des Wettbewerbs verlangten eine so spezifische Autorengruppe und schrieben ein
so striktes Thema vor, dass ich der Meinung war, in Bosnien und Herzegowina gäbe es
einfach nicht genug Autoren, die zu einem freien Thema und geschweige denn zum The-
ma „Versprochen!“ schreiben würden, wobei sie zwei Seiten füllen sollten und das noch
auf Deutsch!
Ich glaube, ich war noch nie so froh, falsch gelegen zu haben, wie bei der Durchsicht
dieser Arbeiten. Nicht nur, dass die Autoren ausreichend Arbeiten eingereicht hatten,
sondern diese Arbeiten waren so gut, dass ich an der oben erwähnten Überzeugung hin-
sichtlich der Lage der Comic-Kunst in Bosnien und Herzegowina zweifeln musste.
Falls dies die neue Generation der Comic-Zeichner ist, wie ihr auf den folgenden Seiten
sehen werdet, dann müssen wir uns keine Sorgen über die Zukunft des Comics in Bos-
nien und Herzegowina machen. Außer dem hervorragenden zeichnerischen Ausdruck,
wobei sich die durch die japanische Zeichenart inspirierten Arbeiten hervorheben, ver-
fügen diese Arbeiten auch über eine tolle Geschichte, Charakterbilder in verschiedenen
Perspektiven und eine Bildkomposition. Alles wirkt so harmonisch und leicht lesbar, dass
es wirklich schwer zu glauben ist, dass sich niemand von den Autoren ernsthaft mit den
Comics befasst. Es ist vollkommen unverständlich, wie so gute Autoren dem Publikum so
lange vorenthalten bleiben konnten.
Deshalb überlasse ich euch jetzt das Vergnügen oder eher das Staunen über die kreativen
Lösungen junger Autoren, deren Arbeiten dank ihrer Qualität einen Platz in diesem Buch
verdient haben.
Kada me po otvaranju natječaja za strip radove kontaktirala gospođa Heike Link, jedna
od organizatorica natječaja, sa idejom da budem u žiriju koji će odlučiti o pobjednicima,
bio sam veoma počastvovan tom gestom. No, kao strip autor, svjestan činjenice da strip
kao umjetnost baš i nije cijenjen u Bosni i Hercegovini, izrazio sam zabrinutost zbog broja
autora koji će poslati svoje radove. Još kada je gospođa Heike rekla da ne želi da na natje-
čaju učestvuju oni koji se ozbiljno bave stripom, već da će natječaj biti otvoren samo za
učenike i studente, pomislio sam da je ovaj natječaj osuđen na neuspjeh. To dakako nisam
smio priznati organizatorima, ali pravila natječaja bila su okrenuta ka tako specifičnoj
grupi autora i sa tako striktnom temom da sam vjerovao da naprosto ne postoji dovoljno
autora u BiH koji bi se odazvali na natječaj slobodne teme, a kamoli natječaj za strip na
temu „Obećano“ koji pri tome mora biti dug oko dvije strane i na njemačkom jeziku!
Mislim da mi nikada nije bilo tako drago biti u krivu kao pri pregledu ovih radova. Ne da
su autori poslali dovoljno radova, već su ti radovi toliko dobri da sam posumnjao u gore
spomenuto ubjeđenje o stanju strip umjetnosti u Bosni i Hercegovini.
Kao što ćete vidjeti na stranicama koje slijede, ako su ovo nove generacije strip crtača,
onda se ne moramo brinuti za budućnost stripa u BiH. Osim sjajnog likovnog izraza u ko-
jem se izdvajaju radovi inspirisani japanskim načinom crtanja, ovi radovi imaju i odličnu
priču, odnos likova i kadriranje. Sve djeluje tako skladno i lako čitljivo da je uistinu teško
povjerovati da se niko od autora ne bavi ozbiljno stripom. Ustvari, potpuno mi je nejasno
kako su se ovako dobri autori uspjeli sakriti od publike svo ovo vrijeme.
Ostavljam vas stoga da se zabavite ili prije zapanjite kreativnim rješenjima mladih autora
čiji su radovi svojom kvalitetom zaslužili uvrštavanje u ovu knjigu.
OD IDEJE DO PROJEKTA 7
VON DER IDEE ZUM PROJEKT
Als ich am Anfang meinem Freund und Comic-Kollegen Filip von diesem Projekt erzählte
und dass so etwas in Bosnien und Herzegowina stattfindet, waren wir sehr skeptisch. Wir
wussten nicht, dass wir beide später zusammen in der Jury des Wettbewerbs sitzen wer-
den, haben aber von Anfang an gemeinsam die Pläne für das ganze Projekt gemacht. Das
Goethe-Institut in Bosnien und Herzegowina und der DAAD Sarajevo waren sehr offen
für alle Ideen in Bezug auf diesen Wettbewerb. Auch die Tatsache, dass alles aus einer klei-
nen Idee (Comics bosnisch-herzegowinischer Zeichner auf Deutsch zu veröffentlichen),
entstanden ist, die ich meiner Uni- und DAAD-Lektorin Heike Link vorgeschlagen hatte,
zeigt, inwiefern diese zwei deutschen Institutionen für Neues und für die Zusammenar-
beit zwischen zwei Kulturen bereit sind.
Was die Comiczeichner und die Comics angeht, waren wir total überrascht. Es sind so
viele verschiedene Comics entstanden, und Zeichner verschiedener Altersgruppen ha-
ben ihre Arbeiten eingereicht. Wir konnten sie leider nicht alle veröffentlichen. Es fiel
uns wirklich sehr schwer, die „Besten“ auszuwählen. Das ganze Projekt zeigt, dass der
Comic in Bosnien und Herzegowina nicht ausgestorben ist, und dass er nicht nur für ir-
gendwelche Fanatiker ein Hobby darstellt. Ganz im Gegenteil, der Comic in Bosnien und
Herzegowina hat sich sehr entwickelt und hat neue Richtungen eingeschlagen, wobei
neue Techniken ausprobiert worden sind. Die Zeichner brauchen nur eine Chance, um
zu zeigen, was sie „drauf“ haben. Das Goethe-Institut und der DAAD haben ihnen diese
Chance gegeben und dafür möchte ich in meinem eigenen Namen und im Namen aller
Künstler, deren Werke auf den folgenden Seiten zu finden sind, sowie im Namen aller
Comicfans in Bosnien und Herzegowina DANKE sagen!
Kada sam na početku svom prijatelju i kolegi strip crtaču Filipu ispričao o ovom projektu
i da će tako nešto biti organizovano u Bosni i Hercegovini, bili smo obojica veoma skep-
tični. Nismo znali da ćemo skupa sjediti u žiriju ovog takmičenja, a već na početku smo
skupa pravili planove za cijelo takmičenje. Goethe-Institut u Bosni i Hercegovini i DAAD
Sarajevo su bili veoma otvoreni za sve naše ideje što se tiče takmičenja. I činjenica da je
cijelo takmičenje počelo od male ideje (izdavati stripove bosanskohercegovačkih crtača
na njemačkom) koju sam predložio svojoj DAAD lektorici na fakultetu, pokazuje koliko su
ove dvije njemačke institucije spremne za novo i za suradnju između dvije kulture.
Što se tiče stripova i crtača, bili smo totalno iznenađeni. Nastalo je toliko različitih stripo-
va, a strip crtači različitih starosnih dobi poslali su svoje radove. Nažalost, nismo mogli
objaviti sve radove. Stvarno nam je bilo teško izabrati „najbolje“. Cijeli ovaj projekat
pokazuje da strip u Bosni i Hercegovini nije izumro i da stripovi nisu hobby samo nekim
fanatičarima. Baš suprotno, strip u Bosni i Hercegovini se razvio i krenuo ka novim prav-
cima, pri čemu su isprobane nove tehnike. Crtači samo trebaju šansu da pokažu šta znaju.
Tu šansu su im Goethe-Institut i DAAD dali i zato im u svoje ime i u ime autora čiji radovi
slijede, te u ime svih strip fanova u Bosni i Hercegovini želim reći HVALA!
OD IDEJE DO PROJEKTA 9
AJLA RAMOVIĆ
ALMA HANIĆ
Datum rođenja:19.10.1995.
Fakultet/Škola:
Treća gimnazija, Sarajevo
32 Amar Agović
Amar Agović 3333
DRAGAN DUŠANIĆ
Fakultet/Škola:
Srednja škola Prnjavor
Geburtsdatum: 01.03.1991
34 Dragan Dušanić
MIRZA KLOKIĆ
Fakultet/Škola:
Građevinska škola - Prnjavor
Mein Name ist Mirza. Ich komme aus Prnjavor und bin
18 Jahre alt. Es war mir ein Vergnügen zu zeichnen. Ich
werde in ein paar Jahren Bauingenieur, daher stammt
auch meine Inspiration, mit dem Zeichnen anzufangen.
Mirza Klokić 35
3636 Dragan Dušanić und Mirza Klokić
Dragan Dušanić i Mirza Klokić 3737
VEDRAN TOLO
Fakultet/Škola:
Grafička škola Ilidža, Sarajevo
Geburtsdatum: 19.01.1990
38 Vedran Tolo
Vedran Tolo 3939
4040 Vedran Tolo
Vedran Tolo 4141
ISMETA BAŠIĆ
Fakultet/Škola:
Osnovna škola Porodice ef. Ramić,
Semizovac
Geburtsdatum: 17.04.1995
Universität/Schule:
Osnovna škola Porodice ef. Ramić, Semizovac
Fakultet/Škola:
Osnovna škola Porodice ef. Ramić,
Semizovac
Geburtsdatum: 15.07.1995
Fakultet/Škola:
Mješovita srednja škola Stjepan Radić,
Usora
Crta: od djetinjstva
Fakultet/Škola:
Srednja tehnička škola Tešanj
Geburtsdatum: 24.08.1992
Fakultet/Škola:
JU Srednja škola „Kupres“ – Gimnazija,
Kupres
50 Katarina Vila
Katarina Vila 5151
5252 Katarina Vila
Katarina Vila 5353
5454 Katarina Vila
Katarina Vila 5555
5656 Katarina Vila
Der Deutsche Akademische Austauschdienst (DAAD) ist die weltweit größte
Förderorganisation für den internationalen Austausch von Studierenden und
Wissenschaftlern.
Mit mehr als 250 Programmen fördert der DAAD jährlich fast 67 000 Deutsche
und Ausländer weltweit.
Das Angebot reicht vom Auslandssemester für junge Studierende bis zum Pro-
motionsstudium, vom Praktikum bis zur Gastdozentur, vom Informationsbe-
such bis zum Aufbau von Hochschulen im Ausland.
Bewerbungen für ein DAAD-Stipendium sind bis zum 15. November eines
jeden Jahres möglich.
Informationen/informacije
DAAD
www.daad.de
www.facebook.com/DAAD-Sarajevo
DAAD-Lektorat Sarajevo
daad-sarajevo@zvacek.de
Fakultet/Škola:
Filozofski fakultet Tuzla, engleski jezik
58 Narcisa Bašić
Narcisa Bašić 5959
6060 Narcisa Bašić
Narcisa Bašić 6161
6262 Narcisa Bašić
Narcisa Bašić 6363
6464 Narcisa Bašić
Narcisa Bašić 6565
NEJIRA ČARDAKLIJA
Crta: od djetinjstva
Mein Name ist Nejira Čardaklija (21) und ich bin Germanis-
tikstudentin an der Universität in Sarajevo. Vor drei Jahren
habe ich mich entschlossen, mein Studium der deutschen
Sprache zu widmen. Trotzdem habe ich nie aufgehört zu
zeichnen, denn das war schon immer meine größte Leiden-
schaft.
66 Nejira Čardaklija
SELMA ČARDAKLIJA
Mein Name ist Selma Čardaklija und ich bin 22 Jahre alt. Ich
studiere Germanistik an der Philosophischen Fakultät in Sa-
rajevo und bin im dritten Jahr. Ich zeichne Comics (Manga)
schon seit neun Jahren, aber ich habe mich noch nie profes-
sionell damit beschäftigt. Das war immer nur ein Hobby und
dabei wird es bleiben.
Selma Čardaklija 67
SAMRA SEMIĆ
Crta: od djetinjstva
68 Samra Semić
Nejira i Selma Čardaklija i Samra Semić 6969
7070 Nejira und Selma Čardaklija und Samra Semić
Nejira i Selma Čardaklija i Samra Semić 7171
7272 Nejira und Selma Čardaklija und Samra Semić
Nejira i Selma Čardaklija i Samra Semić 7373
ZLATKO ĐURASOVIĆ
Crta: od djetinjstva
74 Zlatko Đurasović
HARUN ŠABIĆ
Harun Šabić 75
7676 Zlatko Đurasović und Harun Šabić
Zlatko Đurasović i Harun Šabić 7777
7878 Zlatko Đurasović und Harun Šabić
DIE ARBEITEN AUS
DER COMICWERKSTATT
RADOVI NASTALI ZA
VRIJEME RADIONICE
79
DIE COMICWERKSTATT
29.05.-30.05.2010
Einen Comic-Workshop für die Gewinner des Comic-Wettbewerbs zu halten, war überhaupt
nicht einfach. Wovon soll man ausgehen und wie soll man überhaupt den Autoren, die den Stoff
so gut beherrschen, dass sie beim Wettbewerb gewonnen haben, von Comics erzählen?
Während meiner Arbeit mit Comics entdeckte ich, dass fast alle Kinder Comics zeichnen
können. Das ist so ungefähr wie Schwimmen – wir können das alle, wenn wir geboren
werden. Die Arbeiten von jüngeren Autoren, einschließlich derjenigen, die ihre Arbeiten
zum Thema „Versprochen“ eingereicht haben, sind in ihrem künstlerischen Ausdruck sehr
„reif“. Wenn wir die unvollkommene Anatomie und Perspektive vernachlässigen, fließt die
Handlung ununterbrochen von Bild zu Bild und der Leser kann die Geschichte leicht verstehen.
Aber genau wie mit dem Schwimmen vergessen die Jugendlichen in einem gewissen Augenblick
des Erwachsenwerdens, wie man Comics zeichnet. Vielleicht vergessen sie es nicht ganz, aber
wenn sie sich den Comics nicht genügend widmen, ist es so, als ob sie auf dem, nennen wir es
Anfängerniveau, bleiben. Darin ist, verständlicherweise, nichts Schlechtes, aber Comics können
so viel mehr als bloßes Wiederholen der Figuren von Bild zu Bild darstellen.
Als uns klar wurde, dass sich die Gewinner des Wettbewerbs gerade an der Grenze befinden,
wo sie Comics so gut zeichnen können, dass man ihre Arbeiten als Comics und wiederum
nicht als genügend ernsthafte Comics bezeichnen kann, haben wir uns dazu entschlossen, die
Geschichte „wie zeichnet man Comics“ zu überspringen und einfach mit den „fortschrittlichen
Techniken des Comicszeichnens“ fortzusetzen.
Wir sind davon ausgegangen, den Teilnehmern dieses kleinen bzw. schnellen Zeichenkurses
zu zeigen, was einen Comic interessant macht. Warum gefallen allen die gleichen Sachen und
was macht es aus, dass diese Sachen auf dem Papier „funktionieren“ und in uns die Gefühle
hervorrufen, die der Autor bewegen möchte? Welche Geschichte soll man wählen und wie kann
man sie illustrieren? Nicht mit welchem Instrument, sondern auf welche Art und Weise – indem
man die Umgebung oder das Subjekt darin potenziert und indem man den Mikroaugenblick der
Handlung oder den gesamten Lauf der Geschehnisse auswählt?
Die Geschichte allein bedeutet nichts ohne ein praktisches Beispiel. Daher haben wir in einem
gemeinsamen Gespräch einen Augenblick ausgewählt, um den herum wir eine Geschichte,
bzw. einen Comic „gebaut“ haben. Dieser Augenblick war ein Balkongespräch von zwei
Nachbarinnen.
Die Aufgabe war, einen Comic zu zeichnen, in dem dieser Augenblick als Anreger der
Geschichte, ein Augenblick innerhalb der Geschichte oder als Schluss der Geschichte genutzt
werden sollte.
Gemeinsam haben wir uns ein paar mögliche Szenarien um diesen Augenblick herum überlegt,
aber jeder von uns sowohl die Workshopleiter als auch die Teilnehmer mussten eigenständig
einen Comic zeichnen.
U toku mog bavljenja stripom otkrio sam da skoro sva djeca znaju crtati strip. To je nešto kao
plivati – svi to znamo raditi kada se rodimo. Radovi najmlađih autora, uključujući i one koji
su svoje radove poslali na konkurs “Versprochen”, veoma su “zreli” u svom likovnom izrazu.
Zanemarimo li sada nesavršenu anatomiju i perspektivu, radnja neprekinuto teče iz kadra u
kadar i čitalac može lako razumjeti priču.
No, baš kao i sa plivanjem, u određenom trenutku odrastanja mladi zaborave crtati strip. Možda
ne zaborave baš skroz, ali ukoliko se istom ne posvete dovoljno, kao da ostanu na tom, nazovimo
ga, početničkom nivou, u kojem, da se razumijemo, nema ništa loše, no strip može biti mnogo
više od pukog ponavljanja likova iz kadra u kadar.
Shvativši da su pobjednici konkursa upravo na toj granici gdje znaju crtati strip toliko dobro da
se njihovi radovi nazovu stripom, a opet ne dovoljno ozbiljnim stripom, odlučili smo preskočiti
cijelu priču o tome “kako crtati strip” i jednostavno nastaviti sa “naprednim tehnikama crtanja
stripova”.
Krenuli smo od toga da polaznicima tog malog, odnosno brzog kursa crtanja pokažemo šta
strip čini interesantnim. Zašto nam se svima sviđaju podjednake stvari i šta čini te stvari da
“funkcionišu” na papiru i u nama izazivaju osjećaje koje autor želi potaknuti. Koju priču odabrati
i kako je ilustrovati? Ne nužno kojim alatom, no na koji način – potencirajući okolinu ili subjekt
u njoj i odabirajući mikro trenutak radnje ili cio slijed događaja?
Sama priča ništa ne znači bez praktičnog primjera. Stoga smo u zajedničkom
razgovoru odabrali jedan trenutak oko kojeg smo “sagradili” priču, odnosno strip.
Taj trenutak bio je razgovor dviju komšinica preko balkona.
Zadatak je bio nacrtati strip u kojem bi taj trenutak bio iskorišten kao pokretač priče, trenutak
unutar priče ili završetak priče.
Zajedno smo smislili nekoliko mogućih scenarija oko tog trenutka, no svako od
nas, kako predavača tako i polaznika radionice, morao je sam nacrtati vlastiti strip.
To se pokazalo kao priličan izazov za autore koji su navikli crtati u radnom okruženju vlastitog
doma, gdje mogu da se skoncentrišu i rade onako kako su navikli. Ali baš u toj “gužvi” radionice
počivala je prava inspirativnost – svi smo radili istu stvar, te se ubrzo pojavila kreativna
konkurencija među autorima koji su bili ugodno iznenađeni maštovitošću svojih kolega.
Trebam li posebno naglašavati da se pauza za ručak umalo preskočila i da nismo htjeli ići kući
na kraju radionice?
Pošto smo tako fino crtali prvi dan i otkrili da su mladi autori u stvari vrlo obrazovani u pogledu
stripa i njegove forme, drugi dan smo odlučili odustati od predviđenih predavanja i baciti
RADIONICA STRIPA - 29.05-30.05.2010. 81
Dies erweis sich als eine ziemliche Herausforderung für die Autoren, die es gewohnt sind, im
Arbeitsumfeld ihres Zuhauses zu zeichnen, wo sie sich konzentrieren und wie gewohnt arbeiten
können. Aber gerade in diesem „Gedränge“ des Workshops ruhte die wahre Inspiration – wir alle
haben an der gleichen Sache gearbeitet und so entstand bald eine kreative Konkurrenz zwischen
den Autoren, die vom Gedankenreichtum ihrer Kollegen angenehm überrascht waren.
Muss ich extra betonen, dass wir die Mittagspause beinahe übersprungen hätten und dass wir
am Ende des Workshops nicht nach Hause gehen wollten? Da wir am ersten Tag so schön
gezeichnet und dabei entdeckt hatten, dass die jungen Autoren eigentlich hinsichtlich der
Comics und ihrer Form gebildet sind, haben wir uns am zweiten Tag dazu entschlossen, von
den vorgesehenen Vorträgen abzusehen und uns ans Zeichnen heranzumachen. Aber nicht
bevor wir gezeigt haben, wie einige „schwer zu zeichnende Sachen“ gezeichnet werden.
Wir alle wissen, dass Comics in Vierecken gezeichnet werden, dass diese geteilt werden… aber
wie wird die Finsternis gezeichnet? Oder der Schnee? Sind dunkelhäutige Menschen Weiße in
Schwarz gefärbt oder erhalten wir so nur eine Bergarbeiter-Zeichnung? Das sind einige Fragen,
auf die es keine Antwort in Büchern „Wie zeichnen?“ gibt. Da die Workshopteilnehmer so eine
beneidenswerte Comic-Kenntnis aufgewiesen haben, haben wir uns dazu entschlossen, mit
ihnen diese kleinen „Geheimnisse“ des Handwerks zu teilen.
Danach haben wir uns an die eigentliche Sache herangemacht – ans Zeichnen eines gemeinsamen
Comics.
Fast in jeder Kunst gibt es eine Übung, bei der eine Person/ein Autor gebeten wird, eine Arbeit
anzufangen, die dann ein anderer Autor fortsetzt, nach ihm der nächste und immer so weiter.
Comics sind da keine Ausnahme. Was diese Übung jedoch besonders unterhaltsam macht, ist
die Möglichkeit, die Geschichte/Handlung innerhalb eines Bildes vollkommen zu ändern oder
aber zu verstehen, was der erste Autor erzählen wollte und die Geschichte fortzusetzen.
Anfangs wirkt das ziemlich verwirrend. „Du möchtest, dass ich irgendetwas zeichne, was mir
in den Sinn kommt und dann wird jemand den Comic fortsetzen?“ Klingt ziemlich merkwürdig.
Aber genau darin liegt ja der Reiz. Das erste Bild eines Fischers, der Fische fängt, kann der
Anfang eines Comics über den Fall eines Meteoren sein, über die Invasion von Außerirdischen,
über die Versenkung von Schiffen – oder Entdeckung der Seele. Aber das kann niemand wissen
außer der Person, die das nächste Bild zeichnet. Die ersten Bilder werden meistens ziemlich
unsicher gezeichnet, aber dann geht die Geschichte „los“, dann werden die Arbeiten verändert
… und dann wird die Geschichte „abgerundet“ und dann beginnen die Gespräche „wie war das
Ende dieses Comics?“, „wer hat jetzt meine Arbeit fortgesetzt…?“.
Die, wie auch alles andere, ein Ende haben muss. Unsere Geschichte war zu Ende, als wir
am Seitenende angekommen waren, d.h. als alle Workshopteilnehmer je ein Bild gezeichnet
hatten. Einige Geschichten konnten wir abrunden, einige nicht… Aber das macht nichts. Wir
haben uns in Kreativität geübt und alle haben mit überdurchschnittlich hohen Noten bestanden!
Der Workshop war kurz (zwei Tage), aber niemand war enttäuscht und wir alle wollten
mehr. Und es gibt noch mehr. Nur nicht an einem gemeinsamen Zeichentisch – jeder der
Workshopteilnehmer fährt nun nach Hause, um Zeichnen zu üben, um gelernte Sachen und
Techniken auszuprobieren und die Liebe zu Comics weiter zu entfalten. Wir hoffen, dass wir
ihnen, bzw. ihren Arbeiten so bald wie möglich begegnen werden. Sie besitzen ein glänzendes
Talent und wenn wir ihnen nur einen kleinen Ozean zum Schwimmen, ich meine die Welt
in Comics gezeigt haben, werden Sie bei Ihrer ersten Begegnung mit ihren selbstständigen
Arbeiten atemlos bleiben.
Svi znamo da crtež u stripu ide u kvadrate, da se oni odvajaju… no kako se crta mrak? Ili
snijeg. Da li su ljudi tamne puti bijelci obojeni u crno ili tako dobijemo samo crtež rudara?
Ovo su neka od pitanja na koje ne postoje odgovori u knjigama “kako crtati”. Zato što su polaznici
škole pokazali tako zavidno poznavanje stripa, odlučili smo podijeliti sa njima te male “tajne”
zanata.
U skoro svakoj umjetnosti postoji vježba u kojoj se od jedne osobe/autora zatraži da započne
neki rad koji onda treba da nastavi idući autor, poslije njega idući i sve tako. Strip nije izuzetak.
No, ono što ovu vježbu čini posebno zabavnom je mogućnost da u roku jedne slike autor
posve izmjeni priču/radnju ili pokuša shvatiti šta je prvi autor želio ispričati i nastavi priču.
S početka to djeluje dosta zbunjujuće. “Želiš da nacrtam bilo šta, što mi padne na pamet i onda
će neko to nastaviti u stripu?” Zvuči prilično čudno. Ali u tome i jeste draž. Prva slika ribara koji
peca ribu može biti početak stripa o padu meteora, invaziji vanzemaljaca, potopu brodova ili –
otkrivanju duha. No, niko to ne može znati do osobe koja crta idući kadar. Prve slike uvijek su
nacrtane prilično nesigurno, no kada priča “krene”, kada se radovi uzmu izmjenjivati… A tek
kada se priča “zaokruži”, pa krenu razgovori “kako je završio onaj strip”, “ko je nastavio moj
rad…”
Koja, kao i sve, mora završiti. A naša je priča završila kada smo došli do kraja strane tj. kada
su svi polaznici radionice nacrtali po jedan kadar. Neke priče smo stigli zaokružiti a neke ne…
No, nema veze. Vježbali smo kreativnost i svi smo položili sa nadprosječno visokim ocjenama!
Radionice su bile kratke (dva dana), no niko nije bio razočaran i svi smo željeli da ima još. I ima.
Samo ne za zajedničkim crtaćim stolom – svako od polaznika sada odlazi svojim domovima
da vježba crtanje, da isprobava naučene stvari i tehnike i da još više razvija ljubav ka stripu.
Nadamo se da ćemo se sa njima, odnosno sa njihovim radovima sresti čim prije. Posjeduju sjajan
talent i ako smo im pokazali makar mali dio okeana za plivanje, ovaj, svijeta u stripu, već prvi
susret sa njihovim samostalnim radovima ostaviti će vas bez daha.