Broj 26 • godina III • prosinac 2009.

ISSN 1846-4378

Besplatni primjerak

Foto: Saša Novković
Impresum
Izdavač: BIBRA izdavaštvo d.o.o.
Trg kralja Tomislava 21, Zagreb
Tel./fax: 01/4880 555
e-mail: bibra.izdavastvo@zg.t-com.hr
www.zagrebmojgrad.hr
Direktorica i glavna urednica:
Biserka Rajković Salata
Grafička urednica: Nera Orlić
Redaktura i lektura: Diana Kučinić
Novinari:
Milka Babović
Branimir Špoljarić
Suradnici:
dr. sc. Snješka Knežević, dr. sc. Darija
Vranešić Bender, Mirjana Drobina, Dunja
Majnarić Radošević, Nina Gazivoda,
dr. Amir Muzur, Božidar Perharić,
dr. Vladimir Dugački, Željko Heimer,
dr. sc. Ljerka Regula-Bevilacqua,
Nada Premerl
Fotografi:
Ines Novković, Saša Novković,
Ivan Balić Cobra
Marketing: Redakcija
Pravni zastupnik:
Tušak Miletić i partneri
Odvjetničko društvo
Tisak:
Ljepota života
Dragi čitatelji,
grad nam je okićen i ozračje Božića prožima nas na svakom koraku. Kak je nekad bilo
lepo!, rekli bi naši stari Zagrepčanci, a danas samo neka strka...
Doista - krvotok Zagreba užurbao se ovih dana. U glavi nam se gužvaju misli o tome
što još "moramo" do kraja godine. Susrećemo drage prijatelje i poznanike s jednakom
radošću kao i prije, ali ne bacamo im se u zagrljaj, ne dijelimo pusice, jer... znaš, virusi...
istraživanja su pokazala... lakše ipak spriječiti... pročitaj si u Zagreb moj grad!. Kupujemo
materijalne dokaze ljubavi prema bližnjima, dokaze poštovanja prema suradnicima, a
zapravo svi najviše težimo duhovnim vrijednostima. Pa iako zaključujemo da je svijet
nesavršen, mi i dalje tragamo za ljepotom života.
Zato vam u ovom broju nudimo nove lijepe priče. Priče su to o zaslužnim ljudima
- Lovri Matačiću, Bruni Bjelinskom, Stipi Mesiću, o trgovima, o zelenoj duši grada -
Botaničkom vrtu i brojnim sadržajima koji oplemenjuju naš grad i zbog kojih ga zovemo
voljeni Zagreb.
Očekujući veselje božićnih blagdana, sretniju i bolju 2010. godinu, u ime suradnika
i svoje osobno, želim zahvaliti ponajprije Muzeju grada Zagreba, koji nam je od prvog
broja stavio na raspolaganje stare fotografije iz svog
fundusa, te svim institucijama, arhivima, muzejima,
koji su nam ustupili vrijedne dokumente i fotografije,
Turističko-informativnom centru na distribuciji časo-
pisa, a naročito našim vjernim oglašivačima bez čije
nas potpore ne biste mogli čitati.
Vama, dragim našim čitateljima, od srca želim ve-
seli Božić i zdravu, uspješnu i sretnu novu godinu!
Sljedeći broj izlazi krajem veljače 2010.
Želite li na kućnu adresu primati besplatan* primjerak časopisa "Zagreb, moj
grad", molimo javite se u našu redakciju telefonom ili e-mailom.
* Časopis je besplatan, a plaća se samo poštarina.
Sadržaj 42 Kultura - Bruno Bjelinski: Hrvatski
skladatelj europskih obzora
4 Povijest grada
Trg maršala Tita 52 Intervju - Husein Hasanefendić
- Hus: Ponovno smo se zarazili
10 Obljetnice
120 godina Botaničkog vrta 60 Stjepan Mesić:
Vidimo se subotom u Charliju
14 Božić Kako se slavio Božić
u starome Zagrebu 64 Mislav Blažić: Sljedeće godine još
kvalitetnije usluge i proizvodi
22 Obljetnice 205. obljetnica
Bolnice Sveti Duh (2) 68 Putovanja - Salzburg:
Božićna bajka u Mozartovu gradu
24 130 godina Psihijatrijske
bolnice Vrapče 82 Roditelji i djeca: Imunost i dijete
28 Povijest zagrebačkog sporta 86 Zdravlje: Gripa
Ban Josip Jelačić - planinar
34 Zagrepčani koje ne smijemo
94 Zdrava hrana: Jabuka
zaboraviti: Lovro pl. Matačić 98 Kuhinja: Jabuke na božićnom stolu
3
 Feljton
S heraldičkog stajališta
pogrešna, identifikacija pečata
Grbovi i zastave Grada Zagreba
i grba ima dugu povijest i Pečat Gradeca u vosku s
dokumenta suca Ivana Uzolina,
nema sumnje da je gradski 1677. (MGZ, 1339.)

pečat služio kao uzorak

za gradski grb (najstariji je
sačuvani prikaz grba iz 1499.)

Tekst i foto: Željko Heimer

P
onegdje se može naći tvrdnja da je
grad Zagreb, odnosno Gradec, do-
bio pravo na grb i zastavu Zlatnom
bulom Bele IV., no činjenica je da se ni grb
ni zastava u Buli nigdje ne spominju.
Bula uređuje prava i slobode građa-
na, među kojima pravo na gradsku samo-
upravu, sudovanje građanima i osobama
koje na području grada počine zločine,
oslobađanje od poreza, biranje vlastitoga
gradskoga suca koji je ujedno i najviši
gradski predstavnik. Gradskoga suca gra-
đani su mogli birati svake godine, a taj iz-
bor provodio se na Blaževo, 3. veljače, ba-
rem od 16. stoljeća, ako ne i ranije. Nije
poznato je li se Sv. Blaž i inače slavio kao
zaštitnik grada jer su se u gradu štovali i
drugi sveci – Sv. Marko i Majka Božja od
Kamenitih vrata.
Bulom se, nadalje, određuju i dužnosti
Zagrepčana da opskrbljuju kralja tijekom
ratnih pohoda, utvrde svoj grad čvrstim

Pečat općine na brdu Gradecu

Sponzor rubrike feljton

55
 zidom, a zatim slijedi određivanje pod-
ručja koje obuhvaća grad. Povlastice iz ove
bule nekoliko su puta potvrđivali kasniji
kraljevi sve do 17. stoljeća, ponekad ih
i proširujući, no grb i zastavu niti jedna
takva isprava ne spominje.
Najstariji pečat iz 14. stoljeća
Svakako, gradska samouprava dobive-
na povlasticama Bule donosila je potrebu
za izradom gradskoga pečata kojim bi se
potvrđivale gradske isprave, a obaveza
davanja desetorice vojnika za kraljeve
ratne pohode, kao i potreba obrane gra-
da, rezultiraju ustrojavanjem gradskih
postrojbi koje se bez sumnje opremaju
zastavama. Stoga, iako Bula izrijekom ne
spominje ni grb ni zastavu, kao što to či-
ne neke kasnije povelje toga tipa koje su
hrvatski kraljevi dodjeljivali gradovima
i trgovištima, ona je bila temelj iz kojega
gradski simboli proizlaze.
Najstariji su pečati Gradeca sačuvani
na dokumentima iz 14. stoljeća. Emilij
Laszowski navodi da je najstarija isprava
za koju se zna da je na njoj visio općinski
pečat zagrebačke (gradečke) gradske op-
ćine bila iz 1322. godine, no ta isprava
nije bila sačuvana ni u njegovo vrijeme, a
ni točan izgled pečata nije bio poznat. Iz
izvora je poznato da je nakon tog prvog
zabilježenog pečata, od 1384. godine na-
kratko upotrebljavan drugi, tek neznatno
drugačiji pečat od onog iz 1397., koji se
odonda koristi neprekidno.
Gradski je sudac ujedno bio i čuvar
gradskih pečata koji su se aplicirali na
javne povelje koje je izdavao u ime grad-
ske općine. Otisci su bili u zelenom ili u
čistom pčelinjem vosku, a od 15. stoljeća
upotrebljava se crveni pečatni vosak.
Taj treći pečat je okrugao, promjera
38 mm i sadrži heraldičku kompoziciju
(još ne grb!) koja prikazuje, heraldički jez-
grovito rečeno, "tri zidane kule s kruništi-
ma, koje izrastaju iz gromada pećina ok-
ruženih zidinama s vratima, lijevo mlađak
između tri ruže iznad i dvije ispod i desno
osmerokraka zvijezda između dvije ruže".
Prikazane su tri kule zidane od ka-
mena-tesanca, koje izrastaju iz gromada
pećina, što je heraldički naziv za stijene.
Srednja je kula najviša i među kruništem
se vidi kosi krov, ima jedan prozor iznad
visokih šiljatih vrata. Dvije postranične
kule imaju svaka po jedna zaobljena vrata
i povezane su sa srednjom kosograđenim
zidom. Ispod njih pružaju se gradske
zidine s gotičkim vratima. Na zidinama
56
Metalni
pečatnjak Gradeca iz 19. stoljeća
(MGZ, inv. br. 350)
su sa svake strane vidljiva po tri zarezana
prsobrana. Lijevo od kula nalazi se mla-
đak okrenut nagore, između tri ruže iznad
i dvije ispod njega, koje izrastaju iz gran-
čice, a desno je osmerokraka zvijezda iz-
među dvije ruže, po jedne iznad i ispod.
U heraldici se ruža prikazuje kao cvijet s
pet latica. Kompozicija je okružena nat-
pisom između vanjske zrnate kružnice i
unutrašnje pune kružnice +:S:COMVNI:
DE MONTE GRACI, odnosno Sigillum
Communitatis de Monte Graci – Pečat
općine na brdu Gradecu.
Veliki i mali pečat
Prema tome je pečatu u 19. stoljeću
vjerno izrađen mjedeni gradski pečatnjak
koji se danas čuva u Muzeju grada Za-
greba (MGZ, inv. br. 350). Ta je replika
tako vjerna starim pečatima da je navela
Laszowskog da vjeruje kako je riječ o
originalnom pečatnjaku iz 14. stoljeća.
To je bio tzv. veliki pečat, koji se upo-
trebljavao isključivo na svečanim pove-
ljama, potvrđivanim jednom godišnje na
Dan sv. Blaža, 3. veljače, dok su se drugi
manje svečani dokumenti ovjeravali ma-
lim pečatom.
Mali pečat zabilježen je u upotrebi
od 17. stoljeća. Gotovo je jednak velikom
pečatu, ali mu je promjer 29 mm. Nosi
natpis + SIG * MIN * CIV * MONTIS
G, tojest Sigillum minus civitatis montis
graecensis – Mali pečat grada
na brdu gradečkom.
Mali pečat Gradeca, 17.
stoljeće (Laszowski,
Prilog k hrvatskoj
sfragistici, Viestnik
Hrvatskog arheološkog
društva, 1895.)
I za taj mjedeni pečatnjak Laszowski
tvrdi da je originalan, no može opet lako
biti riječ o replici iz 19. stoljeća. Drugi
mali pečat, za koji Laszowski vjeruje da je
stariji, iz 16. stoljeća, od prvog se malog
pečata razlikuje jedino u promjeru (28
mm) i u manjim detaljima na kruništima
kula.
Mali pečat Gradeca, 16. stoljeće (Grabar,
Poglavarstvo slobodnog kraljevskog
grada Zagreba – Inventar, Državni arhiv u
Zagrebu, 2000.)
Zidine i kule prikazuju
gradski status, a mlađak
i zvijezda pripadnost
Zagreba Hrvatskoj
Heraldički prikazi u gradskim pečatima
ne mogu se smatrati grbovima u pravom
smislu te riječi, iako se to često pogrešno
izjednačuje. Ipak, takva s heraldičkog
stajališta pogrešna, identifikacija pečata i
grba ima dugu povijest i nema sumnje da
je gradski pečat već tada služio kao uzorak
za gradski grb (najstariji je sačuvani prikaz
grba iz 1499.).
Iako pečati nisu imali službeno odre-
đene boje elemenata prikaza (za razliku
od grbova, kojima su boje suštinski dio),
tradicija je prikaz iz gradskog pečata usta-
novila u crvenoj boji podloge s bijelim
(srebrnim) prikazom gradskih kula i zi-
dina, smeđim pećinama i vratima, zlat-
nom zvijezdom i bijelim (srebrnim) polu-
mjesecom. Prikaz u tim bojama mogao
se nalaziti na starim zastavama koje
se samo spominju u dokumentima,
ali ne znamo kako su izgledale,
a svakako se pojavljuje na naj-
starijoj sačuvanoj gradečkoj za-
stavi iz 18. stoljeća.
Gradski pečat, pa onda i grb,
imaju veoma jednostavnu simboli-
 Gradski pečat Gradeca u tradicionalnim
bojama (crtež Ž. H.) Grb Gradeca ("Grech") u Staroj gradskoj vijećnici u Zagrebu
ku. U pečatu je na heraldički način pri-
kazano ono što je građanima Gradeca
bilo bitno i čime su se ponosili: gradskim
statusom slobodnoga i kraljevskoga grada
i pripadnošću Hrvatskoj. Grad je Zlatnom
bulom dobio pravo i obavezu podići zidine
i utvrditi se, pa je ta privilegija prikazana
kao zidinama utvrđeni grad s tri kule.
Vrh palice glazbenoga zbora zagrebačke
gradske čete, 19. stoljeće (Fotozbirka
Ulčnik, br. 282, Državni arhiv u Zagrebu)
RSS_Bubaspara_ZgMojGrad_205x138.ai 1 11/25/09 11:30 AM
Štedite od
po¾etka
Svaki mjesec malo para, sve je deblja Bubašpara! Poletite do
najbliže Raiffeisen stambene štedionice i za svoje najdraže otvorite
najpovoljniju dje¾ju štednju.
Polumjesec i zvijezda stari su praslavenski
simboli koje su Hrvati donijeli iz svoje
pradomovine, a iskonski simboliziraju
slavenska božanstva Ledu i Lelja (pa se
ti simboli zajedno zovu Leljiva). Oni se
pojavljuju kao simboli državnosti već na
najstarijim hrvatskim kovanicama, a s po-
javom grbova i heraldike uključuju se i na
naše najstarije grbove, plemićke i gradske,
tipično upravo u dva gornja ugla štita,
kao i u zagrebačkom grbu. Dakle, zidine
i kule prikazuju gradski status, a mlađak i
zvijezda pripadnost Zagreba Hrvatskoj.
57