Bajramska hutba: Islamko bratstvo

‫ت أ َ ْع َما ِلنَا َم ْن‬ َ ‫ور أَ ْنفُ ِسنَا َو ِم ْن‬

ِ ‫س ِيئ َا‬ ‫إن ْال َح ْمدَ ِ هّلِلِ ن َْح َمدُهُ َونَ ْستَ ِعينُهُ َونَ ْست َ ْغ ِف ُرهُ َونَعُوذ ُ ِب ه‬
ُ ‫اّلِلِ ِم ْن‬
ِ ‫ش ُر‬ ِ
َ‫يك لَهُ َوأ هن‬ َ ‫َّللاُ َو ْحدَهُ ال ش َِر‬ َ َ
‫ِي لَهُ َوأ ْش َهد ُ أ ْن ال ِإلَهَ ِإال ه‬
َ ‫ض ِل ْل فَال هَاد‬ ْ ُ‫ض هل لَهُ َو َم ْن ي‬ ِ ‫َّللاُ فَال ُم‬ ‫َي ْه ِد ِه ه‬
ُ‫سولُه‬ ُ ‫ع ْبدُهُ َو َر‬ َ ‫ ُم َح همدًا‬:
‫يوم‬
ِ ‫بإحسان إلى‬
ٍ َ ‫علَى آ ِل ِه َو‬
‫ والتابعين لهم‬،‫ص ْح ِب ِه أجمعين‬ َ ‫ َو‬،‫وبارك عليه‬
ِ ‫وسلم‬
ِ ‫صل‬
ِ ‫اللهم‬
‫الدين‬.
ِ
(( َ‫َّللاَ َح هق تُقَا ِت ِه َوال تَ ُموت ُ هن ِإال و أَ ْنن ْم ُم ْس ِل ُمون‬
‫)) َيا أَيُّ َها الهذِينَ آ َمنُوا اتهقُوا ه‬
(( ً‫ث ِم ْن ُه َما ِر َجاال‬ ‫احدَةٍ َو َخلَقَ ِم ْن َها زَ ْو َج َها َو َب ه‬ِ ‫اس اتهقُوا َربه ُك ُم الهذِي َخلَقَ ُك ْم ِم ْن نَ ْف ٍس َو‬
ُ ‫َيا أَيُّ َها النه‬
‫علَ ْي ُك ْم َرقِيبًا‬ َ ‫ام إِ هن ه‬
َ َ‫َّللا َكان‬ ْ ‫سا َءلُونَ بِ ِه َو‬
َ ‫األر َح‬ َ َ ‫َّللاَ الهذِي ت‬
‫سا ًء َواتهقُوا ه‬ َ ِ‫يرا َون‬ً ‫)) َك ِث‬
(( ‫ص ِل ْح لَ ُك ْم أ َ ْع َمالَ ُك ْم َو َي ْغ ِف ْر لَ ُك ْم ذ ُنُو َب ُك ْم َو َم ْن‬ ‫َيا أَيُّ َها الهذِينَ آ َمنُوا اتهقُوا ه‬
َ ً‫َّللاَ َوقُولُوا قَ ْوال‬
ْ ُ‫ ي‬،‫سدِيدًا‬
‫ع ِظي ًما)) أما بعد‬ َ ‫سولَهُ فَقَ ْد فَازَ فَ ْو ًزا‬ َ ‫ي ُِطعِ ه‬:
ُ ‫َّللا َو َر‬
‫فإن أحسن الحديث كالم هللا و خير الهدي هدي محمد ـ صلى هللا عليه و آله و سلم ـ و شر‬
‫األمور محدثاتها و كل محدثة بدعة و كل بدعة ضاللة و كل ضاللة في النار‬.
Hvala Allahu Gospodaru svih svjetova i neka su salavati i selami na posljednjeg
Božijeg miljenika i poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, na njegovu časnu
porodicu na njegove časne ashabe i na sve one koji ga na tom putu slijede do Sudnjega dana.

Allah je stvorio čovjeka i odlikovao ga nad ostalim stvorenjima i dao mu je vid i sluh i
razum kao instrumente kojima dolazi do istine. Podjelio je ljude na vjernike i nevjernike, na
one koji Ga obožavaju i na one koji Ga ne obožavaju. Vjernike je odlikovao nad svim drugim
stvorenjima koje je stvorio. A među svim vjernicima od dana postanka dunjaluka pa do danas
odabrao je ovaj ummet nad svim ummetima koji su ikada kročili Zemljom.

U ovim danim jedan zamrli ibadet se svake godine oživljava. Svake godine i pored
svih nesuglasice i netrpeljivosti koje su se desile među muslimanima, Bajram zbliži njihova
srca ma koliko daleko bila. Toga dana se ljudi ne klasificiraju po mezhebima, već se na
njihovom licu ocrtavaju znakovi radosti u ovim mubarek blagdanima. Uočava se blagost i
darežljivost koja nije – nažalost, prisutna u drugim danima, mimo dana, Bajrama.

Imat ću za cilj prilikom ovog obraćanja da koliko god je to u mojoj mogućnosti da

oživim ovaj zaboravljeni ibadet među nama i da nam on bude svakodnevnica bez kojeg je
život nepodnošljiv.

Draga i cjenjena islamska braćo!

Svjesni smo i ne možemo poreći da je stanje muslimana alarmantno i treba pod hitno
da se mijenja. Počevši od muslimnskih predstavnika na višoj vlasti pa do one najniže strukture
uviđamo da tu vlada mržnja i zloba među njima kao da su zakleti neprijatelji. Zbog čega se to
dešava? Pokušao sam da sakupim sve razloge zbog kojih su se muslimani općenito razilazili
kroz historiju kako bih na kraju došao do zaključka da ako budemo kontrirali tim razlozima
među nama će nastati potpuna sloga. Pa sam sabrao šest uzroka razilaženja među
muslimanima kojima ako budu kontrirali uspjet će u svome jedinstvu, pa npr. ako se radi o
zavist, na nama je da ne budemo zavidni, ako se radi o lošem moralu, na nama je da
uljepšamo svoj moral, ako se radi o grijesima našim na nama je da prestanemo činiti grijehe...
Pa ćemo svaki od ovih uzroka detaljnije spomenuti.

1. Zavist i oholost;
Prvi grijeh na nebu i na zemlji jesu ova dva grijeha. Na nebu je to uradio Iblis, a na
Zemlji Ademovi sinovi Habil i Kabil. Allah u Kur'anu za Iblisa kaže:

ْ ‫يس أَبَ ٰى َوا‬

﴾٣٤﴿ َ‫ست َ ْكبَ َر َوكَانَ ِمنَ ا ْلكَافِ ِرين‬ ْ ‫َوإِ ْذ قُ ْلنَا ِل ْل َم ََلئِ َك ِة ا‬
َ َ‫س ُجدُوا ِِل َد َم ف‬
َ ‫س َجدُوا إِ اَّل إِ ْب ِل‬
„A kada rekosmo melekima: "Poklonite se Ademu!" – oni se pokloniše, ali Iblis ne
htjede, on se uzoholi i posta nevjernik.“

Iblis se uzoholio i pozavidio Ademu što ga je Allah odlikovao i počastio, stvorio ga je

svojim plemenitim rukama i htio da ga učini halifom na Zemlji. Iblisov odgovor za njegovu
nepokornost je bio: „Vatra je bolja od Zemlje“.

Kada Allah govori od dvojici sinova On, neka je Uzvišen, kaže:

َ‫ق ِإ ْذ قَ ار َبا قُ ْر َبانًا فَتُقُبِِّ َل ِم ْن أ َ َح ِد ِه َما َولَ ْم يُت َ َقبا ْل ِمنَ ْاِل َخ ِر قَا َل ََل َ ْقتُلَناك‬
ِ ِّ ‫علَي ِْه ْم نَ َبأ َ ا ْبنَ ْي آ َد َم ِبا ْل َح‬
َ ‫َواتْ ُل‬
﴾٢٧﴿ َ‫قَا َل إِنا َما يَتَقَبا ُل اللاـهُ ِمنَ ا ْل ُمت ا ِقين‬
„I ispričaj im o dvojici Ademovih sinova, onako kako je bilo, kada su njih dvojica
žrtvu prinijeli, pa kada je od jednog bila primljena, a od drugog nije, ovaj je rekao: "Sigurno
ću te ubiti!" – "Allah prima samo od onih koji su dobri" – reče onaj.“

Ove dvije zavisti koje su spomenute u Kur'anu su učinile veliki preokret na ovom
svijetu u međuljudskom odnosu i kod koga god se pojavi zavist, neminovno je da ista
prouzrokuje mržnju koja će ići do mjere ubistva i uništenja. Iblis kada je pozavidio Ademu,
alejhi-s-selam, uzoholio se je i nije htio da mu učini sedždu koju je Allah naredio da se učini.
I ta njegova oholost i zavist je kulminirala mržnjom prema čovjeku koja će trajati sve do
Sudnjega dana. Savako onaj koji bude slijedio Iblisa, lanetullahi alejhi, neminovno je da će ga
on podučiti zavisti i oholosti i da će to prouzrokovati mržnju i oholost među ljudima pa čak i
ogromna ubistva i ratove.

Prenosi Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,

rekao: „Čuvajte se zavidnosti, jer zavidnost uništava dobra djela kao što vatra uništava drva!”
(Ebu Davud) Zavidnost je općenito zabranjena. Zabranjena je u svim situacijama osim u dvije
koje su spomenute u hadisu kojeg prenosi Abdullah ibn Mesud, radijallahu anhu, da je
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Nema zavidnosti izuzev dvojici: čovjeku kome
je Allah podario imetak, pa ga on troši na putu istine i čovjeku kome je Allah darovao
mudrost, pa on po njoj sudi i podučava druge! (Muttefek alejh)

2. Loš moral;

Također od stvari koje uzrokuju naše razilaženje jeste loš moral i ružno ponašanje
prema našem bratu muslimanu. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, opisujuči moral
onakava kakav treba biti kod muslimana kaže: „ Musliman je muslimanu brat, ne ostavlja ga
cjedilu, niti ga prezire i podcijenjuje. Bogobojaznost je ovdje.“ Poakazavši na svoje grudi.
Dovoljno je čovjeku zla da prezire i potcjenjuje svoga brata muslimana. Svakom muslimanu
je zabranjena krv, čast i imetak njegovog brata muslimana.“ Subhanallah, kako velike riječi!
Doista je Poslaniku, sallallahu alejhi ve selleme, dat jezgrovit govor. Kada bismo prijmjenili
moral kojem nas poziva Poslanik u ovom hadisu doista se ne bismo razilazili. Kada ne bismo
ostavljali muslimane na cjedilu i pomagali im, ne bi bilo siromaha, ne bi bilo gladnih po
Jemenu, Siriji i ostalim muslimanskim mjestima. Ne bi nijedan ozbiljan hairli projekat
propao, nego bi sve išlo normalnim tokom.

3. Ljubav prema dunjaluku;

Uzvišeni o dunjaluku kaže:

﴾٣٢﴿ َ‫ع ِقلُون‬

ْ َ‫ت‬ ‫َّار ْاْل ِخ َرة ُ َخي ٌْر ِلِّلَّذِينَ يَتَّقُونَ أَفَ ََل‬ ٌ ‫َو َما ْال َحيَاة ُ ال ُّد ْنيَا إِ ََّّل لَ ِع‬
ُ ‫ب َولَ ْه ٌو َولَلد‬
„Život na ovome svijetu je samo igra i zabava, a onaj svijet je, zaista, bolji za one koji
se Allaha boje. Zašto se ne opametite?“ (El-An'am, 32)

A Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: „Dunjaluk je zatvor za vjernika

a džennet za nevjernika“ (Muslim)

Kada se ovako opisuje dunjaluk kod vjernika to treba da izazove skrušenost i odricanje
dunjalučkih užitaka radi Allahovoga lica. Dunjaluk, nažalost, kod vjernika je kroz historiju
predstavljao ogromno iskušenje i izazivao ratove i ubistva jednih protiv drugih. Najčešći vid
ljubavi prema dunjaluku jeste ljubav prema vlasti i visokim pozicijma.

Nakon što je muslimanska vojska izvojevala veličanstvenu pobjedu protiv Tatara u

borbi za Kabul u Afganistanu, muslimani su zarobili veliki ratni plijen i mnoge dragocjenosti
od tatarske vojske. I tu je počelo iskušenje sa imetkom i novcem iz kojeg malo ljudi izlazi
čisto i neoštećeno. Dokaz tome su i riječi Allahovog Poslanika, s.a.v.s.: ”Bojim se da vam se
ne otvori dunjaluk kao što se otvorio onima prije vas, pa da se natječete zbog njega kao
što su se natjecali oni prije vas, i da vas onda ne upropasti kao što je upropastio one
prije vas.” (Buharija i Muslim) Upravo se to dogodilo muslimanima nakon pobjede nad
Tatarima kod Kabula. Upali su u valove fitne u kojima su se kasnije mnogi od njih ugušili.
Naime, jedan od muslimanskih vojskovođa, Sejfuddin Bugrak (predvodio je muslimane
Turkmene u bici za Kabul) tražio je svoj dio ratnog plijena, a također i Melik Han,
zapovjednik grada Herata u Afganistanu. Tada je došlo do razilaženja, svađe i podizanja
glasova, a nakon podizanja glasova došlo je i do podizanja sablji i međumuslimanskog sukoba
u kojem je, između ostalih ubijen i brat Sejfuddina Bugraka. To je naljutilo Sejfuddina i on je
odlučio da se povuče iz muslimanske vojske. Iako je Dželaluddin ibn Muhamed ibn Havarizm
Šah (tada vladar južnog dijela države Havarizm u čijem sastavu je bio središnji i južni
Afganistan i današnji Pakistan), na sve načine pokušavao da zaustavi Sejfuddina, on je odbio
da se vrati. Dželaluddin je shvatio da će se morati sâm suočiti sa tatarskom vojskom. Nakon
povlačenja Sejfuddina i njegove vojske, među muslimane se uvukla panika i strah zbog
malobrojnosti, i njihov borbeni moral je u potpunosti splasnuo. Zbog toga je Dželaluddin
odlučio da pobjegne sa vojskom prema jugu kako bi izbjegao sukob sa tatarskom vojskom.
Međutim, Džingis-kan je krenuo za muslimanskom vojskom i bio im je za petama. Kada je
došao do rijeke Ind, Dželaluddina je čekalo novo neprijatno iznenađenje. Naime, na rijeci nije
bilo lađa kojima su se trebali prebaciti na drugu stranu, pa je naredio da mu dovezu lađe sa
druge lokacije. No, dok je on sa muslimanskom vojskom čekao lađe, Džingis-kan je stigao sa
svojom vojskom. Borba se nije mogla izbjeći, jer rijeka Ind je bila iza, a Džingis-kan ispred
muslimanske vojske.I došlo je do žestoke i krvave bitke, tako da su preživjeli sudionici te
bitke govorili da su sve prethodne bitke protiv Tatara bile dječija igra u odnosu na tu bitku.
Bitka je trajala tri dana i na obje strane je bilo mnogo ubijenih vojnika. Među poginulim
muslimanima bio je i zapovjednik Herata, Melik Han koji se prethodno borio protiv
Sejfuddina Bugraka za ratni plijen. Ništa od ratnog plijena, odnosno od dunjaluka nije odnio
sa sobom, a dunjaluk ga je ubio. Ogromna razlika je između onoga ko umre braneći
muslimane i onoga ko umre a bio je uzrok smutnje koja je dovela do gorkog poraza
muslimana.

4. Grijesi;
Onaj ko pogleda u stanje bratstva danas, primjetit će da okupljanje braće jednih oko
drugih uz međusobno savjetovanje i potpomaganje, udaljava čovjeka od grijeha i pomaže mu
da čini dobra djela.

Zar Allah nije rekao: „Potpomažite se u dobročinstvu i bogobojaznosti, a nemojte se

potpomagati u grijehu i mržnji/neprijateljstvu.“

Zar Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije rekao: „Dvojica su bolja od
jednog, a trojica su bolja od dvojice, dok su četvorica bolja od trojice. Držite se džem'ata jer
Uzvišeni Allah neće ujediniti moj ummet osim na pravom putu.“

U drugom hadsu Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: „Doista je šejtan
za čovjeka vuk, poput vuka koji napada ovcu i uvijek ščepa onu koja je udaljena ili ide po
strani. Čuvajte se cijepanja na grupice i držite se džemata, većine muslimana.“ U svijetu je
poznata izreka „čovjek je čovjeku vuk“ koju je kazao Thomas Hoobs

Iz iskustva znamo da svaki brat koji se udalji od svoje braće sam sebe izlaže grijesima
i šejtanskim spletkama i izlaže se lošem društvu. Nakon toga zapadne u grijehe pa svoje srce
,nakon svijetla, u tamu baci te postane neprijatelj svojoj braći i neprijatelj pozivanju u vjeru.

U knjizi „El-Dževab el-Kafi“ Ibn Kajjim, rahimehullah, kaže: „Jedna od posljedica

griješenja je i otuđenost i nelagodnost koju griješnik osjeća prema svojoj braći.“ Zato ćete
naći neke od onih koji su se promijenili kako su prekinuli sve veze sa svojom braćom.
 5. Loše mišljenje o drugima;

Sumnjičenje, loše mišljenje o drugima i predrasude vode ka slabljenju duha bratstva i

ljubavi, jer šejtan navodi srca braće jedne protiv drugih, dočim je u svemu tome ono što je
sporno vrlo jednostavno. Jer, kada bi se samo jedan od njih sjetio da riječi svoga brata ili
njegov postupak shvati na najljepši način, onako kako priliči – problem bi nestao. Zato nas
Uzvišeni Gospodar upozorava na predrasude i loše mišljenje o drugima: „O vjernici, klonite
se mnogih sumnjičenja, neka sumnjičenja su doista grijeh. I ne uhodite jedni druge i ne
ogovarajte jedni druge! Zar bi nekom od vas bilo drago da jede meso umrlog brata svoga, a
vama je to odvratno.“ (Hudžurat)

Kurtubi u tefsiru ovoga ajeta kaže da je objavljen povodom dvojice ashaba koji su
ogovorili svoga saputnika Poslanikov, sallallahu alejhi ve sellem, običaj na putovanju je bio
da se siromah udruži sa dvojicom imućnih ljudi pa bi im ovaj bio na usluzi i tako zarađivao
novac. Tako je Selmana, radijallahu anhu, pridružio dvojici, pa je Selman jedne noći zaspao i
ništa nije pripremio za večeru. Kada su njih dvojica vidjela da nema ni hrane ni vode poslali
su Selmana da traži od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa je on otišao do njega, pa mu
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: „Idi kod Usame b. Zejda pa mu reci ako ima viška
hrane da ti dadne.“ A Usama je bio Poslanikov skladištar. Selman je otišao, a Usama mu reče:
„Nemam ništa da ti dam.“ On se vrati onoj dvojici i ispriča im šta se desilo. Tada njih dvojica
rekoše: „Imao je ali je škrt.“ Potom su ga poslali skupini ashaba, ali ni kod njih ništa ne nađe,
pa mu ova dvojica rekoše: „Kada bi Selmana poslali na bunar Sumejmu (bunar koji je
obilovao vodom) presušio bi.“ Nakon toga su krenuli da izvide ima li stvarno Usama išta da
im da. Tu ih Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ugleda i reče: „Je li ja to vidim da ste jeli
svježe meso?“ A oni odgovoriše: „Tako nam Allaha, Božiji Poslaniče, mi danas nismo jeli ni
meso niti šta drugo.“ Odgovoriše, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,im kaza: „Ali zato
jedete meso Selmana i Usame.“ Pa su objavljeni ovi ajeti.

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: „Čuvajte se sumnjičenja, jer je

sumnjičenje najlažniji govor.“ (Mutefek alejhi)

6. Neznanje

A sada dolazimo do glavnog čimbenika svih spomenutih uzroka dijeljenja muslimana,

a to je neznanje. Allah u Kur'anu znanje stavlja ispred djela. Neznanje je, bez sumnje, najveće
siromaštvo, a neznalica je najveći siromah, jer je neznanje uzrok grijeha, a grijesi su uzrok
belaja i nedaća na dunjaluku. Zbog neznanja ljudi griješe, a zbog griješenja zaslužuju prijekor
i kaznu. Neznalica je sâm sebi neprijatelj. On ne zna smisao i suštinu života, ne zna put koji
vodi ka Allahu, pa onda ostane uskraćen najveće blagodati uopće, a to je Allahova bliskost,
ljubav i zadovoljstvo. Zbog toga zapada u teška duševna stanja, depresiju, potištenost, očaj i
tugu. Islam nas uči da se znanjem postižu dunjalučke i ahiretske blagodati, a prije svega,
znanjem otkrivamo suštinu postojanja, suštinu života i smrti. Zato nije čudo što su prve riječi
kur'anske Objave bile: Čitaj (uči) u ime Gospodara tvoga koji stvara, stvara čovjeka od
ugruška! Čitaj, plemenit je Gospodar tvoj koji poučava peru, koji čovjeka poučava onome što
ne zna. (El-Alek, 1.-5.) A Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: ”Traženje znanja
je obaveza svakom muslimanu i muslimanki.” (El-Džamiu-s-sagir)

Kada sagledamo stanje i propast muslimana danas za sva stanja u kojima se nalazimo
od onih najviših do onih najmanjih ili manje bitnih problema – svugdje je tu krivac neznanje
muslimana. Allah u Kur'anu kaže:

‫ف الا ِذينَ ِمن‬ َ َ‫ست َ ْخل‬

ْ ‫ض َك َما ا‬ِ ‫ست َ ْخ ِلفَنا ُه ْم فِي ْاَل َ ْر‬
ْ َ‫ت لَي‬ ِ ‫صا ِل َحا‬ ‫ع َد اللاـهُ الا ِذينَ آ َمنُوا ِمن ُك ْم َوع َِملُوا ال ا‬ َ ‫َو‬
َ ‫ارتَضَى لَ ُه ْم َولَيُبَ ِ ِّدلَنا ُهم ِ ِّمن بَ ْع ِد َخ ْوفِ ِه ْم أ َ ْمنًا يَ ْعبُدُونَنِي ََّل يُش ِْركُونَ بِي‬
‫ش ْيئ ًا‬ ْ ‫قَ ْب ِل ِه ْم َولَيُ َم ِ ِّكنَنا لَ ُه ْم دِينَ ُه ُم الاذِي‬
﴾٥٥﴿ َ‫سقُون‬ ِ ‫َو َمن َكفَ َر بَ ْع َد ذَ ِلكَ فَأُولَـئِكَ ُه ُم ا ْلفَا‬
„Allah obećava da će one među vama koji budu vjerovali i dobra djela činili sigurno
namjesnicima na Zemlji postaviti, kao što je postavio namjesnicima one prije njih, i da će im
zacijelo vjeru njihovu učvrstiti, onu koju im On želi, i da će im sigurno strah sigurnošću
zamijeniti; oni će se samo Meni klanjati, i neće druge Meni ravnim smatrati. A oni koji i
poslije toga budu nezahvalni – oni su pravi grješnici.“

-Objašenjenje ajeta-

Na svakom namazu mi učimo suru El-Fatiha, s kojom se utičemo Allahu od neznaja.

A to je u zadnjem ajetu.

Zar nije prva sekta u islamu nastala zbog neznanja – haridžije. Za njih se prenosi da je
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „...njihove namaze – molitve bi svaki od vas
smatrao značajnijim od svog namaza, i njihov post bi svaki od vas smatrao značajnijim od
svog posta, i njihovo učenje bi svaki od vas smatrao značajnijim od svog učenja.“, a u drugoj
predaji: „Omaložavat ćete svoje namaze pored njihovih namaza.“ (Muslim, br. 2467) i pored
tolikog ibadeta i pobožnosti bez znanja se nisu spasili.

Učenje prije hutbe na minberi

 Allahu ekberu kebira ve-l-hamdulillahi kesira ve subhanallahi bukreten ve esila.
La ilahe ilallahu vahdehu la šerike lehu haleka kulle šejin fe kadderehu takdira.

-Tekbir i tešrik (1X)

Allahulezi džeale lekumul erda kararen ve-s-semae bena'a. Ve savverekum fe

ahsene suverekum ve rezakakum min-t-tajjibat. Zalikumullahu rabbukum fe
tebarekallahu rabil alemin.

-Tekbir i tešrik

Huvel hajju la ilahe illahu huve feduhz muhlisine lehu din. Ve en tesumu hajrun
lekum in kuntum talemun

-Tekbir i tešrik

- Bajramska hutba

ُ‫َوقُ ِل ا ْل َح ْم ُد ِللاـ ِه الاذِي لَ ْم يَت ا ِخ ْذ َولَدًا َولَ ْم يَكُن لاهُ ش َِريكٌ فِي ا ْل ُم ْل ِك َولَ ْم يَكُن لاه‬
﴾١١١﴿ ‫يرا‬ً ‫َو ِل ٌّي ِ ِّم َن الذُّ ِ ِّل َو َكبِِّ ْر ُه ت َ ْك ِب‬
-Tekbir i tešrik

-Dova