S .M .

S T E D I M L t J A

hnovtWW

POtlrl BIBTIOTEKA ZAGREB

POLITIEKA BlBLIOTEKA 5. /v\. sreDl/v\LIJA
U R E D N I S T V A ,.PU T O V I"
KNIIGA III. SVEZAK 3

0$tf0ul
ffilf0$0t,$1t00
Pojedinaknjiga biblioteke'sto-
il[ctolrAilz}|n
"Politidke
ji u pretplaJ!20'-, a u prodaji 30.-
dinara. U platno vezaneknjige
su l0'- dinaraskuplje.Pret-
plata se Salje samo na
eekovniradun ured-

'
ni5tvaoPutovi",
Zagreb, br.
39.900
T

PreStampano i . , l a d r a n s h o g dnevniha" ( S p l i t )g o d . 1 9 3 6 - t g r z .
Sve stavhe i reEenice-, hoje je cenzura brisala, ispuitene su. * Stampala Z A G R E B 1937
,,Hrvatska narodna tishara", Split. PO,Ll T tLeK"A E}:t.E,LtioT Et(A,,P'IJ.TO VIn.
 od s. M. STBDIMLIIE OVE PI'BLIKACUEI
[z,AqLI" SU DO SADA POSI:BNO

1918-1928(<, Booglad 192E'

>GORSAdr(A KltV - CENA GORA
str..6<t u 8' (zabranjeno).
I )RUB JAVE<<, stihovi, Paradin 1929, str. 24 u 80'
3. >SIMULANTIUSocIJALNoJLITDRATURI(,polemickabrosural Ah, da vide svijeta puci ostaii
Iz nizrna od kud vida neura,
Z,a'grab 1932, str. 16 u 80.
Krst ov' slavan, nepobjeden igda,
Clanci, stuilije i polqmlke, Z*greb 1932'
>SKIDANJE MASKE((, Vrh Lov6ena 5to se k nebu diie, --
str. 160 u 80. Ne bi trome prekrstili ruke,
Nit' bi zato barbarim' ve zvali
Or )>O NA"MA GOVORE P.IE:SNICI<<, dlanci le eseji, Zagreb, 1932' Sto vi mroste dok su oni spali.
sta:. 96 u 8'' (nije pu5tena u prodaju).
Iuan l+4a'2urani6
6. >ANTII(RLEZIJANCI ILI I{AI(O SE I{OD NAS PISU ))MABI(SI-
STIdKE< KRITIKE, Kragprjevac 1933, str' 56 u 160'

>MTSTIFIKAVORILIKVIDIRAJUUMJETNOST<<,clanciipolemiker'
Za,greb, 193r[, str. 96 u 16*.
8. ))SKOLOVANJE CRNOGORSKE OMLAI)IND<<, Zagreb 1935'
str. r[8 u 160.
>CRNA GORA U JUGOSLAVLil<< sa pretlgovorom Dra Sekule Drlie'
vi6a,, Za,greb 1936, str,, 136 u 8" (zabranjeno)'
10. >IIUSIJA I BALKAN<, Ta,greb 193?, stn 16 u 8o'

11. >CRVENA IIRVATSKA<<, Split 193?, str- 128 u 8o'

U RUKOPISU:

t?. >NJEGOS, PJIISNIK Sf.OBODE(' literarno-filozofska- stuiliio;

13. >I{RVATSKA I CR}[A GOfiA<{, dlanci i eseii;

a

I 14r )>PREOBRAZAJI POD IIIKT.A,TIIROM<<, Flanci i polemlke iz

1931-1$35:
15. >OBODSKA StrAMPARIJA<<, kulturno-istorijska' rosprav&
CRVENA F{RVATSKA
NIEFiI KULTUF.}iI TR AGOVI

I" NACIONALITDT CRNOGORACA

Zatvorena sa istoka i sa sjevera visokim planinskim

vijencima (Prokletije, Komovi, Durmitor i dr.) Crna Gora
je bila uvijek otvorena samo prema moru i, ne3to prohod'
nijim putem, prema zapadu, preko Hercegovine' Ovakav
njen geopolitidki poloZaj bio je za nju sudbonosan kroz
6itavu historiju. Stari rimski put, koji je izbijao na more
u Dradu, a odatle preko Skadra u Zetsku ravnicu bio je
oduvijek put, kojim su osvajadi sa istoka dolazili u ovu
zemlju na svojim ratnim pohodima. Kroz planinske pro-
laze sa sjevero-istoka i sjevera dolazili su u oblast danad-
nje Crne Gore oduvijek bjegunci pred navalom istodnih
osvajada, a rijetko kada da su se tim putem natrag vra-
(ali, ako su ve6 uspjeli da dopru do Zetske kotline'
Fravac kojim su Slaveni prvi put do5li u ove krajeve,
bez sumnje, je zapad - istok, od Hrvatske preko Herce-
govine. U koliko nijesu mogli na6i mjesta pored starog
ilirskog stanovni5tva, oni su ga potiskivali na istok pre-
nna nepristupadnim arbanskim planinama i na sjever pre-
ma oblastima, koje su naselili Srbi.
Blagodare6i svojoj Birokoj vezi morem sa zapadoirr,
staro slavensko stanovniltvo dana5nje Crne Gore bilo je
u povoljnoj mogudnosti da prenese u svoju sredinu na-
sade zapadne kulture i da se podvrgne ujenom uticaju.
To je bio put, kojim je ovamo doBlo hri56anstvo, a zatim
put kojim je vjekovima dopirao zapadnjadki kulturni u-
ticaj, diji se tragovi i danas uveliko opaZaju.
 Kad je dijeljeno istodno od zapadnog rimskog car-
stva, kada su izbili sukobi izmeCluistodne i zapadne crk-
ve, oblast dana5nje Crne Gore bila je bai na medi tih su-
koba. Ali ona je uvijek naginjala i bila podloLna zapad'
nom uticaju i katolidkoj crkvi do novijih vremena. Da je
uspjela da tu svoju orijentaciju tako dugo saduva, ima
da zahvali u prvom redu svom geopolitidkom poloZaju i
porijeklu svog stanovniBtva, koje je, duvaju6i stare tra-
dicije, nastojalo da im bude vjerno i da nastavi sa svojim
razvitkom u zapodetom pravcu.
Po vertikalnoj podjeli dovjedanstvoje grupirano u na-
rode. eim su se izvjesne skupine ljudi individualizirale u
narod, time su se podvrgle specijalnoj, individulanoj za-
konitosti svoga daljeg razviLka. Nacionalitet, prema to-
me, nije politidki, nego jedan naudni pojam.
Razmatraju6i uslove i dinjenice pod kojima i od ko-
jih se jedna ljudska skupina individualizira u narod, mi
6emo do6i do jasnog zakljudka o crnogorshoj nacional-
nosti.
Da se jedan dio dru5tva izdvoji i posebno formira
kao cjelina, kao narod, potrebno je da bude nastanjen na
takvom geografskom podrudju, koje se po svojoj orogra-
fiji, hidrografiji i klimi znatno razlikuje od podrudja, na
trrojern Zive drugi djeiovi toga druitva. Da se formira
narod potrebno je da u tokovoj sredini Zivi nekoliko vje-
kova, tako da se zbog promjene privrednog sistema,.dru-
Stvene strukture i psihologije stvori bitna razlika izmetlu
te izdvojene cjeline i njene matice. Zive\i u ovakovoj sre-
dini i pod uslovima, koji su njoj svojstveni, dovjek se
preobraZava i prilagoilava novim prilikama, izgratluje
drugadije svoju materijalnu i duhovnu kulturu, imade
druge obidaje i navike, druge teZnje i metode rada, dru-
gi karakter i drugu psihologiju. Ova razliditost njegova
od dovjeka koji je nekad pripadao s njim istoj dru3tve-
noj zajednici, izaziva razlike i promjene u svim njegovim
fizidkim i duhovnim manifestacijama i proizvodima, jer
6
su sve te manifestacije nastale u njegovoj borbi za op'
stanak i za odrlanie vrste, a kao posljedica uticaja i pri-
tiska sila iz date spoljne stvarnosti' Ta narodita spoljna
stvarnost, kojom je on okruZen, odredila je oblik i sadr-
Zinu svih njegovih produkata. Zive6i pod tim uslovima
dru6tvene skupine, zbog jedinstvenog uticaja spolja, po-
stale su srodne u svojoj fizidkoj i psihidkoj strukturi, a
tim i u svim svojim proizvodima duhovnog i fizidkog ra-
da. Time su se one izdvojile od ostalih i postale zaseban
narod.
U svom odnosu na prirodu i njene pojave Crnogorci
su za nekoliko vjekova bili podvrgnuti skoro istovjetnim
opasnostima i udobnostima, jer je njihova okolina kroz
|itavo to vrijeme bila sasvim neznatno mijenjana. Istraj-
no djelovanje prirode na Crnogorce, u skoro istom smislu,
izazvaToje njihovo istrajno reagiranje u obratnom smislu.
Osposobijavaju6i se za Eto uspje5nije reagiranje u tom
smislu, Crnogorac je pribjegavao upotrebi i proizvodnji
razniir sredstava i oruda, kojima je olak5avao i pove6a-
vao svoje uspjehe. Ta sredstva i oruda, koja su se razli-
kovala od sredstava i orucla ljudi ostalih krajeva, zbog
specijalnosti svrhe u koju su bila upotrebljena i okolno-
sti, pod kojima se njima dovjek sluZio, nijesu bila samo
materijalne (materijalna kultura), ve6 i duhovne prirode
(religija, umjetnost, filozofija). Crnogorska materijalna
kultura. kao god i umjetnost, religija i filozofija, mogu
se objasniti jedino uslovima pod kojima su nastale, a ti
su uslovi bili u najve6oj mjeri razliditi on onih, pod koji-
ma nastadoie ova sredstva samoodbrane i samousavrSa-
vanja kod drugih naroda, pa se crnogorska - stoga -
od njih razlikuje u najve6oj mjeri.
Posmatraju6i ono, protivu dega su se borili i 5to su sa-
vlactivali, kao i rezultate svojih borbi i nastojanja, Crno-
gorci su izna5li jednu teoriju zakonitosti svega zbiva-
n3a.i kretanja, u kojem su i sami udestvovali. Ta je te-
orr;a rezultat gledanja na svijet i Zivot iz narodite nji-
hove perspektive, u kojoj se drugi ne nalaze, pa ss za to
od gledanja drugih i razlikuje. Nosedi ove specifidno svo-
je spoznajne rekvizite, Crnogorac u svakoj drugoj, ne-
crnogorskoj, sredini predstavlja jednu uodljivu, dak Str-
Ee6u,oazu,
Nadelo kolektivnosti u borbi za vlastiti opstanak pro-
izvod je potrebe da dovjek putem zamjens svojih tvorad.
kih snaga sa drugim ljudima, sebi bliskima i srodnima,
postigne to, da za vi5ak jedne vrste svojih realiziranih
sila dobije vi5ak drugadijih sila drugoga, bez kojih bi
ugrozio svoju egzistenciju. Zatim, nadelo kolektivnosti,
koje na prvo mjesto proklamira moderna sociologija, pro-
izvod je potrebe, da se zbirom svih ljudskih sila suprot-
stane velikim silama prirode, koje svojim datim smjerom
djelovanja oteZavaju dovjekov Zivot. Koliko je.Crnogorac
uspio spoznati vrijednost nadela kolektivnosti svjedodi
NjegoBeva velidanstvena pjesma >Gorski vijenac<, za ko-
ju se moZe re6i da je najdivnija i najrjeditija apoteoza
kolektivizmu, koju do danas imade svjetska umjetnidka
knjiZevnost.
Slaveni, dolazedi u krajeve dana5nje Crne Gore i na-
seljavaju6i ih, nijesu ih zatekli puste, nego naseljene. Sa
tim starosjediocima (Ilirima i Vlasima), koji su zbog
oporosti sredine i naroditih prirodnih uslova za Livot, bili
Zilaviji, borbeniji i jadeg instinkta, oni su se pomije5ali,
te su uspjeli da ovima nametnu samo svoj jezik i ime,
a da oil njih prime sve ostals oznake nacionaliteta i
karaktera.
Zbog naroEitog reljefa zemljine kore, naroditih oro-
gratskih.i hidrografskih prilika nastaju i narodite kli-
matske prilike, a s njima i svi ostaii uslovi za Livot. Zi-
ve6i po tim uslovima Crnogorac je nuZno morao ste6i i
naroditi fizilki i psihidki oblik. >Nacije se obrazuju samo
kao rezultat trajnog i redovnog op6enja i Zivota ljudi,
kao rezultat zajednidkog iivota s koljena na koljeno. A
I
trajni zajednidki Zivot je nemogu6 bez zajednidke terito-
rije<, kaZe jedan savremeni sociolog.
Crnogorci su nekoliko stotina godina, potpuno samo-
stalno izdvojeni, na jedinstvenom i neprekidnom teritori-
ju medusobno op6i1i i zajednidki Zivjeti. Tako je njihova
nacija istorijski postala zajednica iezika, teritorije, eko-
nomskog Zivota i psihidke konstitucije, izraLene v zajed-
nici sveukupne njihove duhovne i materijalne kulture.
Ako je zaista >nacija skup ljudi spojenih zajednicom sud-
bine i zajednicom karaktera<, onda su Crnogorci sa svo-
jom jedinstvenom i izdvojenom zajednicom sudbine i sa
svojom specijalnom zajednicom karaktera najbolji pri-
mjer jedne ve6 formirane naeije. Crnogorci su proZivija-
vanjem svoje zajednidke sudbine kroz nekoliko vijekova
postali jedna duhovna zajednica, a >)narod je duhovna
zajednica manjeg ili ve6eg broja ljudi u pro5lim, sadaB-
njim i budu6im pokoljenjima, nastala na zasebnom teri-
toriju dugim doZivljavanjern i proZivljavanjem zajednid-
ke sudbine< (prof. Stjepan Ratkovi6). Crnogorci su, pre-
ma tome, danas, narod sa svim atributima znadenja te ri-
lecr.
Ma da se danas Crnogorce sluZbeno smatra dijelom
srpskog naroda i pored svih razlika, koje ih od njega
odvajaju, oni ipak u dalekoj svojoj pro5losti nijesu bili
dio sprskog naroda, ve6 su to postali, ali samo po imenu,
tokom vjekova. U svoju danainju zemlju oni su do6li kao
Hrvati i pod tim imenorn u njoj Zivjeli nekoliko vjeko-
va, a tek kasnije, kad je bila stvorena srednjevjekovna
srpska d:rlava, u diji je sastav u5la predhodnica dana5nje
Crne Gore, Zela, podela je pod uticajem i pritiskom auto-
riteta nove drZave da se gubi hrvatska u korist srpske
nacionalne svijesti kod predaka danaBnjih Crnogoraca.
Ova promjena, medutim, r'je5tadki je izazvana, te njom
nije doSlo do promjene i onih uslova materijalne priro-
de, koji utidu na stvaranje posebnog na,cionaliteta. Svi
su ti uslovi, zavisni od geografskog poloZaja i posebne
istorijske sudbine, a osim toga i od porijekla i kulturne
orijentacije, ostali nedirnuti. Su5tina crnogorske nacio-
nalnosti nije promijenjena, nego joj je samo dato drugo
ime iz oportunistidkih drZavnih razloga. Da suBtina nije
promijenjena ostaju dokazom mnogobrojne dinjenice i iz
novijeg doba, koje 6emo ovoga puta samo djelomidno raz.
motriti.
Kao Sto smo rekli, pretci danainjih Crnogoraca doBli
su u svoju zemlju kao Hrvati i tu, pod tim imenom, Zi-
vjeli nekoliko vjekova. Ova dinjenica ve6 je utvrdena od
strane viBe naudnika, ali o njoj se pisalo ve6inom uzgred-
no i sporadidno, pa 6emo se mi na njoj ovdje vi5e zadrLa-
ti i rezimirati rezultate dosadaBnjih naudnih istraZivanja
u tom pravcu.
II. STA K.ANN POP DUKLJANIN?
Najpoznatiji, a svakako i prvi, istorijski spomenik.
koji govori o Crvenoj Hrvatskoj, jeste L j e t op is P o p a
Dukljanina. U o v o m d j e l u s e C r v e n aH r v a t s k a p o d
tim imenom spominje kao posebna samostalna drZava sa
odredenim granicama i unutarnjim ureclenjem. Iz Ljeto-
pisa saznajemo, da je njegov pisac imao pri ruci nekg jo5
starije rukopise, kojima se sluZio, ali on te rukopise ne
odreduje pobliZe, izuzev jedan (>Metodos<), te se ne moZe
ustanoviti da li je koji od tih njegovih izvora saduvan.
Op6enito se uzima da izvori, kojima se sluZio pisac Lje-
topisa, nijesu saduvani, odnosno do danas pronatleni. Nije
dak saduvan niti original Ljetopisa, nego samo prepisi i
prevodi.
Sude6i po do sada poznatim okolnostima, Pop Duk-
ljanin bio je katolidki sve6enik iz Bara. Po njegovom sla-
bom znanju latinskog jezika, kojim je Ljetopis pisan, za-
kljuduje se da je bio slavenskog porijekla, vjerovatno
ba5 iz Bara ili iz njegove najbliZe okoline. Nikakvi podaci,
koji bi nam Sto kazivali bilo o njegovom imenu, bilo o
l0
porijeklu ili drugim dogodajima u vezi s njegovim Zivo-
lom, nijesu saduvani. Sve Bto se o njemu znade jeste ono
5to se mciZe zakljuliti iz njegovog djela, koje izridno o
svom autoru govori vrlo malo. Biografija ovog naieg
najstarijeg pisca potpuno je nepoznata, kao i origina-l
njegovog rukopisa, koji nam je, kao 5to rekosmo, za sada
poznat samo iz PrePisa.
Jiredek kaZe (Istorija Srba I, 166), da je Dukljani-
nov Ljetopis napisan negdje u vrijeme od 1160 do 1180
godine za vlade vizantinskog cara Manojla. Sa Jiredekom
se, uglavnom, slaZe i X'erdo Si5i6 (Lietopis Popa Duklja-
nina, 104), te odreduje Ljetopisu terminus ante quem
non otprilike godinom 1148-1149. To je vrijeme, kojim
svr5ava Ljetopis svoje pridanje. Odretluju6i terminus post
que non Si3i6 kaZe, >da je Ljetopis Popa Dukljanina na-
pisan najdocnije oko 1200, odnosno, kako je ve6 Jiredek
odredio, u drugoj polovini XII vijeka, a u posljednje vri-
jeme vladania cara Manuila Komnena oko 1160-1180<'
Kasniji prepisivadi i prevodioci Ljetopisa dodavali su
prvobitnome tekstu izvjesne stavove i redenice u Zelji da
gu, p""*u saznanju, dopune ili isprave. Ovi kasniji dodaci
doprinijeli su. nesumnjivo, mnogo nerazgovjetnosti samo-
ga cljela, koja se - naravno - danas stavlja sva na teret
samome autoru. Ali i pored svih tih ispravaka i dopuna,
Dukljaninovo djelo moralo je saduvati svoj osnovni ka'
rakter i-glavne istorijske i geografske podatke u sadr-
Laju.
Su3tina Dukljaninovog pridanja o Crvenoj Hrvat-
skoj je, uglavnom, u ovome: Prostor od Jadranskog Mora
do l)rine, Save i Sarplanine bio je, u podetku, pod jednim
slavenskim kraljem. Ovo slavensko kraljevstvo (Regnum
Sclavorum) podiielilo se kasnije na dva dijela: na Pri-
morje (Maritima) i Srbiju (Subria) odnosno Zagorie
(Transmontana). Na saboru na Duvanjskom Polju kralj
Svatopuk razdijelio je Primorje na dvije provincije: Bi-
jelu Hrvatsku ili Donju Dalmaciju (Croatia Alba, quae et
ll

inferior Dalmatia) i Crvenu Hrvatsku ili Gornju Dalma-
eiju (Croatia Rubea, quae et Superior Dalmatia). Bijela
Hrvatska prostirala se od Duvna (Delminium) do Vino-
d.ola, a Crvena od Duvna do Drada. >Fojam obiju Dal-
macija, kako ga je, s malom grje5kom na jugu, fiksirao
Pop Dukljanin, bio je u njegovo doba jo5 Ziv i svjeZ< (M"
Suftaj: Srbi i Arbanasi, 107). Opisuju6i Crvenu Hrvatskn
Dukljanin kaLe, da su se u njoj nalazili ovi gradovi: Ko-
tor, Budva, Bar, Ulcinj, Skadar, Trebinje, Pilot i dr', a
takoder i ove oblasti: Hum, Trebinje, Podgorje i Zeta.
Objasnivli ispodetka kako je doBtro do formiranja
Crvene Hrvatske, Dukljanin se dalje u ditavom sv-om
djelu zadrLava na njenom prikazivanju i opisivanju poje-
dinih dogodaja i lidnosti njene pro5losti. Bijelu Hrvatsku
spominje uzgredno tek na par mjesta, a Ra5ke se dotide
jo5 rjede. Njegovo prikazivanje Crvene Hrvatske obuhva-
ta vrijerne od 450 do 1150 godine, dakle od prije dolaska
Slavena u ove krajeve pa skoro do osnivanja drZave Ne-
manji6a.
Iz Dukljaninovog pridanjazanas je ovdje od bitne vaLno-
sti njegovo vjerovanje da su Srbija, Bosna i Hrvatska nekad
bile u jednom slavenskom kraljevstvu i da se kasnije'
diobom, izdvojila Hrvatska, koja je podijeljena na Crve-
nu i na Bijelu Hrvatsku, na dijoj se metli nalazio Dubrov-
nik, no koji je stvarno pripadao Bijeloj Hrvatskoj. On to
kaZe u XII vijeku, kada je narodno sje6anje bilo jo5 svje-
Le, a ftadicije vrlo Zive. Do ove diobe, po njegovom kazi-
vanju, do5lo je negdje polovinom X vijeka, do kojeg vre-
mena su obje Hrvatske bile u jednoj istoj drZavi i pod
jednim drZavnim poglavarem.
Neki istoridari prigovaraju Ljetopisu Popa Dukljani-
na, da je kao istorijski izvor nepouzdan. Ovaj se prigo'
vor temelji na dinjenici, da u T,jetopisu nema potrebne
hronologije niti navodenja data za pojedine lidnosti i do-
gaclaje, o kojima se govori. Osim tcga spominju se mnoge
lidnosti, koje ostali istorijski izvori ne poznaju, a po zna-
tl
iaju, koji im Dukljanin pridaje, morali bi iir pozna-
vati. Ljetopis spominje toliko tih vladara, da ih je nemo-
gu6e sve smjestiti u istoriju Duklje, pa i kad bi trajanje
nlitrove vladavine bilo ogranideno na najkra6e vrijeme'
Naposljetku, kod Dukljanina se nalaze i neki podatci, ko-
je navodno opovrgavaju drugi, vjerodostojniji izvori' Sve
lo daje povoda da se posumnja u vjerodostojnost istorij-
skih podataka u njegovom Ljetopisu.
Ovi prigovori, koje istoridari stavljaju Ljetopisu; ne
mogu da produ bez opravdanih zamjerki. lvla da Ljetopi-
sac kaie, da se sluZio pri pisanju svoga djela i nekim sta-
rijim izvorima, on se - nesumnjivo - oslonio, uglavnom,
na na-rodno predanje onoga doba. Dukljaninovoj dobro-
namjernosti nema razloga da se prigovara, pa ako nije
ostao vjeran izvorLma,kojima se sluZio, to se moZe obja-
sniti naudnom nespremno56u i nedostatkom vje5tine, da
se tim ispravama i izvorima korisno posluZi. No nije bez
smisla ni pretpostavka, da mu ti izvori nijesu pruZili
mno€io pouzdanih podataka iz ranije pro5iosti, a ako ih
je bilo viSe, onda je ljetopisac morao ]riti u nedoumici
kojem da vjeruje. Bi6e da je Dukljanin napravio kompro-
mis na taj nadin, 6to se posluZio sVim tirn izvorima, te je
tako nastala nerazumljiva zbrka u njegovorn djelu, zbrka,
kojoj su znatno doprinijeli i kasniji prepisivadi Ljetopisa'
Toj zbirki treba dod-ati sada ono izna\<ahenie isto-
rije, ko;ie je izvr*iio narodno predanje a kojiin se
-- izgleda -- Dukljanin najviBe posiuZio. Sto on spo-
minje mnoitvo vladara, kcji se ne mogu smjestiti u
istor"iju Duklje, to jo5 ne znadi, da rnu ne treba vierovati,
jer se zna da svi ti vladari nijesu dolazili na vlast redom
jedan iza drugoga, niti na istu vladaladku stolicu, a mno-
gi od njih nijesu svakako vladali ditavom drZavnom te-
ritorijorn. Da Dukljanin nije naprosto izmislio sve one
vla.dare Duklje, odnosno Crvene Flrvatske, koje spominje
u svom Ljetopisu, vidi se i po tome, ito izvori ne Po-
znaju ni nekog kneza Petra od Duklje iz IX-X vijeka, a
l3
naden je njegov olovni pedat, koji svjedodi da je postojao
(Jiredet i, S-91 . Iz toga primjera vidimo da nam ni oni
istorijski izvori, dijoj se vjerodostojnosti ne moZe prigo-
voriti opravdano, ne razja5njuju pro3lost dukljanske dr-
je
Zave. SiralaZenje u Dukljaninovom pridanju oteZano
joi i time, 5to on za vladate navodi desto puta imena'
poznati ili su poznati
irod kojima oni u izvorima nijes.u
je pretpostavka, da su se ti
bott drugima. Opravdana jedne
vtaaari i velikaii, a Dukljanin je mogao izmije3ati i
i druge, sluZbeno nazivali u saobra6aju sa tudincima svo-
jim kalendarskim, a privatno u zemlji nar-odnim imenima'
Ftoga 3e nemogu6e bez potrebnih stvarnih dokaza odba-
eiti"OuXljaninovo pridanje kao neistinito. TeBko6a je tek
u torne Sto nije mogu6e bez potrebnih pomo6nih izvotn'
j
porazmjestiti po vremenskoj ljestvici sve te lidnosti
u istoriji Duklje'
irecizno im odrediti poloiaje i mjesta
bsim toga nije lako utvrditi ni njihova imena, pod kojima
ih spominju drugi izvori, odnosno ustanoviti koja su na-
rodria imena odgovarala kalendarskim. Dakle, Dukljani-
nov Ljetopis otvara Biroke mogu6nosti za ktiva tumade-
n5a, aii nigdje ni hotice ni nehotice ne navodi na neis-
pravne zakljudke.
Za nas danas nije najvaZniji dio u Ljetopisu onaj'
gdje nabrajaju vladari i dogadaji iz davnije pro5losti,
j. mnogo vaitntii onaj drugi dio, u kojem su iznijeta
"eO
geografska data i nazivi, dio koji se op6enito smatra po-
uzdanim vrelom.
U Ljetopisu Popa Dukljanina Jiredek je svakako tra-
Zio gotovu istorijsku gradu, koje nije naBao, pa se stoga
. tj"*n ovako iztazio: >Dukljaninov je jezik bijedan;
njegov pisac udio se, sa rijetkim izuzetcima, samo na pre-
uoa" UiUfij"; u njemu nema nikakvih klasidnih mrvica
kraj srednjega vijeka, javljaju 6ak i u po-
koje se, pied
^notara.
lr"i;u*u SadrZina hronike je genealogija, koja
obrihvata 600 godina; ona podinje sa gotskim kraljem
Totilom koji ie kaluderima iz legende o sv' Benediktu bio
1t
bolje poznat nego u skasci slavni kralj Teoderih koji je,
uistinu, vladao Dalmacijom, te zavr5uje sa kneZevima
Duklje u vrijeme cara Manojla. Odito je ova genealogija
izmi5ljena bila u okolini Bara, da bi se povedala slava
ovih malih dri,ava (I, 166).<
Iz ovog Jiredekovog suda mi razaznajemo dvoje:
1. Da Dukljanin nije dobro znao latinski, i ako je bio
katolidki sve6enik u Baru, Sto znadi da je bio domorodac,
najvjerojatnije slavenskog porijekla, te da je na svaki
nadin Zivio medu slavenskim Zivljem, pa svoje znanje la-
tinskog jezika nije mogao Skolovanjem da do te mjere
upotpurd, da bi njim mogao primjerno pisati. Njegova
svjedodanstva tim dobivaju na svojoj vjerodostojnosti,
barem u onorne dijelu gdje se govori o stvarima, koje nas
ovdje narodito interesuju, jer su mu kao domorodcu i
dovjeku iz naroda mogle biti poznate narodne tradicije i
predanja bolje nego drugome, a da se posluZi do tada pi-
sanim izvorima bio je dovoljno uden i ako nije znao dobro
pisati na latinskom jeziku. - Zatim 2. Saznajemo da je
>ova genealogija izmiBljena bila u okolini Bara, da bi po-
ve6ala slavu ovih malih drZava<<,a to znali da je pisac
svoj Ljetopis bio namijenio ve6em krugu ljudi, radi dega
je morao do svih granica mogudnosti biti objektivan, ako
nije htio biti demantovan i od savremenika opovrgnut. Sto
Jiredek kaLe, d.a je ovo djelo bilo napisano, da bi se po-
ve6ala slava ovih malih drZava, to njegovu vrijednost ne
smanjuje, jer su i svi ostali istorijski izvori nastali iz
slidnih razloga, pa im se pri upotrebi ne dine zbog toga
znadajne primjedbe: Dukljaninov Ljetopis svakako niti je
imao razloga da bude, niti je bio napisan iz same, nidim
iz praktidnog Livota ne potaknute, ljubavi prema istorij-
skoj istini. No stoga ipak nije mogao niti smio sadrZavati
lakve neistine, koje bi njegovi ditaoci-savremenci mogli
konstatirati ravnaju6 se bilo po izvorima, bilo po Zivom
narodnom predanju, 6to je jasno i razumljivo.
l5
 Ovoga puta nas u prvom redu zanima pitanje, da li
js drZava, o kojoj govori Pop Dukljanin, postojala kao
t a k v a p o d i m e n o mC r v e n e H r v a t s k e i da li su nju
zaista naseljavali Hrvati. Utvrditi da su dana5nju oblast
Crne Gore naseljavali Hrvati od dolaska Slavena pa sve
do stvaranja drZave Nemanji6a i da se drLava tih Hrvata
zvala Crvena Hrvatska, zna1i potvrditi ono ito o tome
kaie Pop Dukljanin.
Ako je Dukljanin mogao diniti grje5ke u izlaganju
isi;orijskih tiogadaja iz dalje proilosti i u pi'ika"zivanju i
nabrajanju pojedinih znamenitih lidnosti, a narodito via-
dara, ne postoji opravdanog tazloga da se posumnja u
istinitost onoga Eto je napisao o stvarima i pojmovima,
koji su u njegovo vrijeme bili joS svjeZi u uspomenama
naroda. Dok netko mole zaboraviti imena i redosljed vla-
dar'a svoje zemlje, iskljudeno ie da bi mogao zaboraviti
kako se njegova zemlja zove. Takocler je iskljudeno'da bi
neko mogao u jednom spisu, koji je ved po piHdevoj na-
mjeri. trebao do6i savremenicima u ruke, svom narodu i
svojoj zetnlji dati ime strano i tucle, a vlastito zataiitl.
S'toga se pridanje Dukljaninovo mora primiti kao tadno,
barern u svirn oni-rrrdjelolrirna, za koje nalaziino potvrde
i kod ostalih pisaca-savremenika'
Crvenoj llrvatskoj nije dato to ime pukom sludajno-
36u, ve6 ono imade traga u pradomovini Hrvata, Rusiji.
O plemenu Hrvata u Crvenoj Rusiji, koja je obuhvataia
dvije kneZevine: trIalidku na sjevernom obronhu Karpata
i oko gornjega Dnjestra, i Vladimirsku oko rijeke zapad-
noga Buga, pritoke Visle, govori u poznatoj kroniei ruski
ljetopisac Nestor, koji je umro 1116 godine. I Klai6 i
Suflaj misle da su Hrvati, dolazedi u ove zemlje, donijeli
sobom ne samo mnoge obidaje i navike, nego i mnoga
topografska imena i nazive. Tako kod nas imade viBe
mjesta dija se imena poklapaju sa imenima mjesta u ne-
kadanjoj Crvenoj Rusiji. Ako se uzme da je ve6ina dose-
ljenih Slavena u krajeve dana3nje Hrvatske bila hrvat-
l6
skog porijekla, razumljivo. je da su donijeli i naziv >c r-
v e n i<(, koji su dali jednom dijelu svoje domovine, nase-
ljenom moZda ba5 samim tim Hrvatima iz Crvene Rusije,
dakle Crvenim Hrvatima. Ova navika da iseljeni narodl
u manjim ili ve6im skupinama daju mjestima u novoj
otadZbini imena mjesta iz stare otadZbine odrZala se sve
do najnovijeg vremena. Prema tome nema opravdanog
razToga da se pobija pretpostavka da su Hrvati iz Crvene
Rusije, prema n.aziva svoje stare domovine dali novoj, ili
barem jednom njenom znatnom dijelu, ime Crvena Hrvat-
ska. Otuda vidimo d.a naziv Crvena Hrvatska nije sluda-
jan niti bez razloga izmi5ljen, ved da. imade korijena u
davnoj proElosti Hrvata.
III. STA KAZU GRdKI PISCI ?
Osim toga 5to se iz pisanja cara Konstantina i Popa
Dukljanina vidi da su Hrvati, do5av5i u novu postojbinu,
donijeli sobom i neke nazive iz stare, pa svakako i naziv
crveni i bijeli, kao god i Srbi (>Bijeli Srbi<),os-
tali su tragovi tih naziva i docnije oduvani, kada se ime
Crveni i Bijeli Hrvati izgubilo. Nas ovdje zanimaju u pr-
vom redu imena, koja potsje6aju na naziv crveni. Dr.
Milan Suflaj (>Srbi i Arbanasi< 112--113) vrBio je ispi-
tivanje u pravcu iznalaLenja tih tragova, ali ni on nije
iscrpio svu saduvanu gradnju u imenima, koja potsje6aju
na pojam crven.
Svoje nalaze pri istraZivanju u tom pravcu, on ovako
prosuduje: >Dali je snena slika o Crvenoj Hrvatskoj
imala utjeeaja na postanak imena drevne Zupe Crmnica
i susjednog kraja Kudeva, a posebno na postanak ple-
menskog imena Kudi (arhicrven), ili su pak imena spo-
menutih Zupa sluZila kao podraZaj za rzronjenje drevnih
uspomena iz pradomovine, to nije lasno odluditi. Nu, da
izmedu obojega postoji realna veza o tom nema dvojbe<.
U svakom sludaju ime Kudi do5to je od rijedi crven, tako-
l7
der i Kuteva (u okolini Budve), a ve6 ime Crmnica izri-
d n o i m a d e z n a d e n j er i j e d i C r v e n i c a .
Obje ove crvene Zupe (Crmnica i Kudeva) spominje
i Pop Dukljanin. Crmnica se, po njemu, nalazlla s juZne
strane Skadarskog jezera, kao i danas, a Kudeva bliZe
tsudvi. >Nu zapravo - kaLe Suflaj - bila su to dva ime-
na, arbansko i slavensko, za jednu istu ove6u pokrajinu
izmedu Budve i Skadarskog Blata<. Medutirn, kad bi se
ovom analogijom posluZili, morali bi nai6i i na dvostruka
imena, arbansko i slavensko, i za druge oblasti, napr.
Kude, ali toga ne nalazimo Stoga 6e biti vjerovatnije da
su Crmnica i Kudeva dvije razlidite Zupe, samo je u erm-
nici preovladivao slavenski, a u Kuievu neslavenski ele-
menat, pa su tako doBla dva imena sa istim znadenjem,
a za dvije razlilite teritorije. No, u ovom sludaju moglo
bi se re6i: kako to da je neslavenski Zivalj davao syojoj
iupi imena slavenskog porijekla? Na to pitanje moglo
bi se odgovoriti isto onako kako bi se odgovorilo na pi-
tanje: za5to Kudi nijesu dobili slavensko ime, nego arba-
na5ko. Crmnica je sa Kudevom prije dolaska Slavena
svakako dinila jednu oblast, a kad su oni do5li, dali su
onom dijelu uz Skadarsko jezero ime Crmnica. Tim su
oni dali novo ime ditavoj oblasti, samo Sto su stanovnici
u okolini Budve to ime preveli na svoj jezik, dok su ga
Slaveni u okolini Skadarskog jezera saduvali na svom
jeziku. Sa imenom Kufi mogao je biti slidan sludaj. Sla-
vensko stanovni5tvo, koje je svakako bilo u manjini, da-
Io je ovom kraju svoje ime, ali kako je vremenom nad-
vladao arbanski jezik, ono je prevedeno i tako se sadu-
valo u prevodu. Ime Kudi nalaze neki spomenici i u oko-
lini Tuzi i Skadra, Sto znadi da je ono bilo rasprostranje-
no i izvan oblasti dana5njeg istoimenog plemena.
Tragova naziva crven na3ao je Dr. Suflaj i u jednoj
povelji kralja Uro5a III za manastir Vranjinski. Tamo
se spominje drlena Pe6ina, koja se imala nalaziti
18
juZno od Crmniee, u Krajini. >Izmeclu Danja i Oro5ija
zvalo se je (1a46) jedno selo G urichuehi (Crveni
Kamen), romanski ( 1459) >Piera Rossa<, a blizu
Elbasana i danas postoji pokrajina eermenika<.
Sva ta imena,. dakle, svojim znadenjem potsje6a-
ju na rijed c r v e n. Kod pomnijeg ispitivanja tih bi se
imena nailo u dana5njoj Crnoj Gori vi5e. Potsje6amo
samo na do danas saduvano prezime Crvenko (u
Ljubotinju), koje je vrlo starog porijekla, a sa6uvalo se
je, i pored sve svoje neobidnosti, do sada.
Postojanje naziva Bijela Hrvatska do danas
nije bilo u nauci osporavano, a da je taj naziv
irostojao potvrduju mnogobrojni izvori. Kad bi po-
stojala samo jedna jedina hrvatska zernlja i hrvat-
ska drLava., i to ona koja se je zvala Croatia
Alba (Bijela Hrvatska), bio bi njen naziv Bijela
potpnno nep.ctreban i suvi3an, jer samim imenom
Ifrvatska, ona bi bila dovoljno odredena. Njen naziv Bi-
jela morao je znaiiti pobliZu oznaku za matidnu hrvat-
sku zemlju i drZavu. On je svakako bio za to fu, da ovu
zemlju razlikuje od neke druge Hrvatske, koja nije bila
Bijela, ali je bila Hrvatska kao i ona. Izvori ne spominju
ni jednu drugu i drugadiju Hrvatsku osim Bijele, do Cr-
venu. Prema tome, ta druga Hrvatska koja nije bila Bi-
jela, bila je Crvena Hrvatska u oblasti dukljanskoj, o
kojoj govori Pop Dukljanin.
Da je prije popa Dukljanina negdje upotrebljen na-
ziv Crvena Hrvatska, do sada nije ustanovljeno po sa-
duvanim spomenicima. Metlutim u literaturi, koja je na-
stala poslije njega taj naziv je na vi5e mjesta upotreb-
Ijavan. Upotrebljavali su ga i oni pisci, koji nijesu tako
daleko odmakli od Dukljaninovog vremena, da ne bi mo-
gli opaziti eventualne oprednosti izmedu narodnog pre-
danja i tada joB poznatih spomenika, s jedne, i Duklja-
ninovog Ljetopisa, s druge strane. Sam naziv nije ni ta:
I9
 mo- mislili da zaista nije postojala, ve6 da je to Dukljaninova
ko nevaZan, niti neprimjetan, da bi se preko njega
pojavio makar i jedan tradak izrni5ljotina, to zaista nije lako ni objasniti ni razumjeti.
gto otut o pre6i, ako bi se
sumnje u njegovu isPravnost' Njima je bez sumnje bilo u interesu, kad ve6 nijesu mogli
av i s'
Sufta5 LaZe da mletadki kronidar Dandolo' n e z ni u ono vrijeme pobijati tvrdnju o njenom postojanju, da
no od popu Duklja'nina, znadozanaziv rvena C tu tvrdnju pre6ute, i time doprinesu ubrzanju zaborava
Hrvatska- (oko fSfO), te citira redenicu u kojoj se spo- na nju. Pisce sa zapada nijesu mogli rukovoditi isti raz-
taj naziv (a plano itaque usque Hystrijam Croa- Lozi kao i srpske, pa su u svojim djelima spominjali na-
*i":u
Uam -q.ttlm vocavit et a dicto plano usque Dyrrachium ziv Crvena Hrvatska kao ispravan i onda, kada se nijesu
nesumnji- bez prigovora posluZili ostalim Dukljaninovim podacima
Croatiam Rubeam). Kad bi zaista bilo mogu6e
.'to t i""aiti, da se Dandolo nije posluZio Dukljanovim dje- (Lucije).
prvo-
lom, kad je upotrebio ovaj naziv, bio bi to dokaz Da li je Dukljanska oblast bila naseljena Hrvatima i
ima veliko zna-
klasne vaZnosti. Ali on u svakom sludaju da li se njihova drLava zvala Hrvatskom, o tome imade-
najmanju ruku tada jo5 vjero- mo dovoljno dokaza, koji potidu od. savremenih pisaca,
een5e, ;er je Dandolo u
-iijoj se objektivnosti ne samo ne moZe prigovoriti, nego
at se zaista gornja Dalmacija zvala Crvena Hrvat-
""o u da se nije iako zvala, on je mogao pgte$ko6a se nije do danas ni prigovaralo. Tu dolaze u prvom redu
-bez
"kr,
ustanoviti bilo iz izvota, bilo od savremenika' grdki pisci, od kojih 6emo mi samo neke spomenuti, navo-
Orbini (1601) je upotrebio ne samo Dukljaninov Ljeto- de6i ukratko 3ta su oni rekli o narodu, koji je naseljavao
pis, nego i mnoge druge, ka'snije izgubljene' izvore' On Dukljansku oblast.
Ru-
ipo*i"i"u >Dioclea che fu Ia metropoli della Croatia Kad se paZljivo ditaju spisi grdkih pisaca Shilicesa,
na Bijelu i Crvenu Hrvatsku (Croazija Brieniosa i Choniatesa, postaje jasno da oni govore o
Ui.,,. hazdiobu
pisci' kao jednom narodu u Duklji, koji je nosio hrvatsko ime, pa
Alba, Croazija Rossa) 6ine i neki dub-rwadki
f-Olf; i Resti (t 1735) i Italijan FIa- ne samo to nego govore i o njihovoj zemlji kao Hrvat-
,r. pt. t-,t."".i 11
Blondus ot<o t-+50. To je dokaz, da je Dukljaninov skoj. Izvan svake je sumnje da bi ovi pisci mogli misliti na
vius
in:idai Crvena Hrvatska bio uop6e prihva6en od kasnijih tsijelu Hrvatsku kad govore o Duklji, jer oni i pobliZe
pisaca i analista kao istinit. odrecluju teritorij, na koji se odnosi njihovo pridanje.
Srpski izvori nijesu, iz razumliivih razloga, spominjali Car Konstantin Porfirogenit (912-956) opisuju6i
pa ka-
Crvenu Hrvatsku, a narodito ne oni od Nemanji6a zemlje primorskih Slavena podinje ovako: >Ova spomenu-
snije. Nije mogu6e pretpostaviti da bi srednjevjekovnim ta Hrvatska i ostali Sclavini rasporecleni su ovako: Dio-
r"p'at ittt piscirna i biografima ostala nepoznata, barem elea pribliZuje se Dyrahijskim gradovima, to jest Helisu,
je
,rutu lnu"ii;u Dukljaninova Ljetopisa, pogotovo kad Flelkiniju i Antivaru i siZe do Dekatera, a u gorama gra-
medu njirna bilo i vrlo udenih ljudi, koji su se i u Zett nidi sa Srbljijom. Od grada Dekatera, podinje arhontija
bavili raznim Poslovima. Trebunjska i stere se do Rauzija, a u njenim gorama gra-
po-
Sto oni u svojim djelima nijesu nigdje spomenuli nidi sa Srbljijom. Od Rauzija podinje arhontija Zahu.mlja-
Crvene Hrvatske u Duklji' to je ra- na i stere se do rijeke Orontija, a s primorja granidi s po-
stojanje nekadanje
,otit3irro, ali 3to nijesu zanijekali da je posiojala, ako stl gancima<. Iz ovoga opisa vidimo da je nabrojenim zemlja-

20 2l
ma primarno hrvatsko obiljeZje, ali da u njima imade i
nehrvata, kako je to car na drugom mjestu spomenuo
govore6i o Zahumlju i Trebinju, a ispuitaju6i Duklju' Kaci
kaZe >ova spomenuta Hrvatska<, on misli nesumnjivo na
hrvatsku drlavu, a ne samo na Hrvate, jer kad bi rr'i-
slio na Hrvate, mogao bi kazati ono 5to misli, kao itc .le
malo dalje spomenuo >Sclavine<. Meclutim pod rijedju
Sclavini mogao je misliti na onaj nehrvatski narod, koji
je bio naseljen po hrvatskoi drlavi, a koji je Zivio u
oblastima Trebinjskoj i Zahumskoj. Da je Porfirogenit
htio ovdje da nabraja hrvatske i nehrvatske, a slavenske
drZavne teritorije, on bi nesumnjivo spomenuo i Serbljiju,
odnosno Ra3ku, koja nije bila hrvatska, ali on to nije
udinio.
Opisujuii pobliZe onu Hrvatsku, koju Dukljanin zove Bi-
jelom, Konstantin se s njim potpuno slaZe. Kao i Dukljanin,
on nju naziva Bijelom Hrvatskom i odreduje joj iste gra-
nice sluZe6i se samo drugim ozhakama. No iz njegovog
se pisanja ne vidi, da on Bijeloj Hrvatskoj pridaje terito-
rij Gornje Dalmacije, odnosno Dukljaninove Crvene Hr-
vatske, iz 6ega iasno slijecli da ovaj teritorij u njegovo
vrijeme nije pripadao Hrvatskoj drilavi, koju on pod tim
imenom opisuje.
U opisivanju Srbiie Konstantin se takoder potpuno
slaZe sa Dukljaninom. I po njemu je Bosna sastavni dio
one oblasti, koju Dukljanin naziva Zagorjem (Tr'ans-
montana). Uostalom, i kaneelar pape Eugena IV, Flavi-
jus Blondus, pi5e u svom djelu (Decadis, II. knj. II. str'
177) oko god. 1450, da su i tada, u njegovo vrijeme bili
rr obidaju nazivi Bijela i Crvena Hrvatska.
Po Konstantinovom pridanju Hrvati su, po3to su raz
bili Avare za vrijeme cara Iraklija, zavladali provincijom
Dalmacijom, a jedan dio njih odvojio se je od ostalih, te
je zavladao Ilirikom i Panonijom, gdje je osnovao svoju
dvLavu sa posebnim vladarom. Dakle, po njegovom pri-
2z
ianju, Hrvati su osnovali negdje u Iliriku i panoniji dr-
Zavu sa posebnim vladarom, drlavu, koja je bila odvoje-
na od starije zapadne hrvatske dri,ave. No, on ne kaZe
niSta pobliZe o toj drLavi niti odreduje njene granice ili
glavna mjesta. Nesumnjivo je, da Ilirik, koji su tada na-
seljivali Hrvati, nije bio ni djelomidno identidan sa Dal-
macijom, koja se prostirala od Istre do Drada, ve6 se
morao nalaziti sjevero-istodno od nje. Konstantinov lli-
rik, po Klai6evom mi5ljenju, ne bi bio drugo nego stara
Dalmacija ili kasnija Ra5ka s Kosovim poljem. Otud ja-
sno izlazi, po Konstantinovom pridanju, da su Hrvati na-
seljavali ne samo Dalmaciju, u kojoj se nalazila dukljan-
ska oblast, nego i Ilirik, koji je bio sjevero-istodno od
nje. Time on potvrduje Dukljaninovu tvrdnjr: o postoja-
nju Crvene Hrvatske u Duklji, daju6i joj dak i ve6i op-
seg, makar da njeno ime ne spominje.
Konstantin je bio u oditoj neprilici pri opisivanju
oblasti Dukljan'inove Crvene Hwatske, jer ih nije izridito
nabrajao kao hrvatske oblasti, ali takoder ne ni kao
srpske, Bto bi svakako udinio da ih je smatrao srpskima.
On znade samo za Zahumlja.ne, Travunjane, Konavlja-
ne, Dukljane i Neretljane, a to je znak da je bio u ne-
prilici da Ii da ih nazove Hrvatima ili ne. Metlutim bio je
nadisto s tim da ih ne moZe nazvati Srbima. Iz njegovih
rijedi >ova spomenuta Hrvatska i ostali Sclavini. . .< ja-
sno je, da je u ovim oblastima bilo dominantno hrvatsko
ime, dok da s,enehrvati nijesu nazivali Srbima, nego op_
6enito rtazivom, koji je tada prakticiran, Sclavini. Time,
kako rekosmo, Konstantin potvriluje Dukljaninove na-
vode, koji govore da su Gornju Dalmaciju naseljavali Hr-
vati. koji su tamo, odvojivBi se od ostalih (Bijelih) Hr-
vata osnovali svoju drLavu sa nezavisnim kraljem. Ni-
jednim navodom on ne pobija ono Bto je Dukljanin re-
kao, ali ako ga izridno ne potvualuje, on ga potvrtluje
indirektno ostavljajudi dovoljno mjesta za komotno op-
stojanje svih Dukljaninovih tvrdnji.
23
 Drugi Grdki pisci Skilices, Brienios, Cedrenus i Ako-
rninatos daju mnogo jasniju potvrdu Dukljaninovom pri-
danju od Porfirogenita. Dok Skilices potvrduje Konstan-
tinov navod da su Hrvati osvojili llirik, a Brienios svoje
neprijatelje u ratu sa kraljem Mihajlom naziva Hrvati-
ma i-Out<tj,anima,dotle Cedrenus i Akominabos spominju
Hrvate kao stanovnike Duklje i susjednih oblasti, a Ako-
minatos joB stavlja svoju Horvatiju u oblast Dalmatia
atque Dioclea, dakle u oblast Dukljaninove Crvene IIr-
vatske.
Ivan Skilices je Zivio sto godina poslije eara Kon-
stantina, a sto godina prije Popa Dukljanina. U svojoj
je dogadaje u Vizantinskom carstvu od
'' kronici prikazao
812 do poslije 10?? godine. Tada je po Dukljaninu Crvena
Hrvatska ve6 bila samostalna i odavno odijeljena od
Bijele Hrvatske. Skilices na jednom mjestu kaZe ovako:
>Prve godine toga cara (Mihajla VII Duke), indikacije
prve, narod Srba, koje takoder zovu i Hrvatima, izadle
da pokori Bugarsku<' Ovo se odnosi na Bodinov pohod
p.oiin,, Vizantije, a za oslobodenje Bugara. Po5to su Bu-
su
iari 1073 digli ustanak protivu Vizantije, zattaZili
oO annS"ttskog kralja Mihajla, da im po5alje za kralja
svog sina Bodina. Mihajlo se odazvao ovoj molbi i poslao
Bodina sa 300 ratnika s pomo6 Bugarima. Bodina su Bu-
gari u Pri5tini proglasili svojim kraljem i ispodetka us-
p5"X.to suzbijali vizantinsku vojsku. Mihajlo je bio po-
*tuo t" Bodinom kao savjetnika jednog svog velikaSa,
Petrila (Petrislava). Dok je Bodin po5ao u pravcu NiSa'
jug'
dotle se Petrilo sa jednim dijelom vojske uputio na
No, budu oba potudeni, Bodin zarobljen i odveden u Ca-
rigrad, a Petrilo se jedva spase bjegstvom u svoju otad-
Zbinu. Vizantinske vojvode su poBle u potjeru za Petri'
- prema tome
Iom, udarili na njegovu oblast, koja se
- morala nalaziti negdje u istodnom dijelu Mihajlovog
kraljevstva kad su prvo na nju nai5li, a vjerovatno ne-
24
edje ba5 u dana5njoj Metohiji ili Kosovu. Sada Skilices
kaLe: >>lJhvati5e(Vizantinci) pak tak-octer i onoga, koji
je iza Petrila u Hrvata po redu vladao, te ga okovana
odvedoie k caru<<.Govore6i o Petrilu i njegovoj oblasti
Klai6 pokuiava da i pobliZe odredi znadenje ove lidnosti
i poloZaj njegove oblasti. >Nema sumnje, da je Petrilo
bio znamenita lidnost u kraljevstvu dukljanskom, po5to
sam Skilices za nj kaLe, da je bio prvak uz Bodina. Na-
dalje razabiremo, da je morao biti kdkav Z'upan ili knez,
poito je imao svoju oblast, u kojoj je vladao, a ta je
njegova oblast morala biti negdje bilizu ratiSta bugar-
skog, po5to su bizantinske vojvode umah nakon pobjede
kod Kostura, dim je on pobjegao u Duklju kralju Mi-
hajlu, provalili u njegovu zemlju i zarobili njegova na-
sljednika. Petrilova, dakle. oblast morala se je sterati
negdje metlu Dukljom i Pri5tinom, na Kosovu polju, a to
onda nije drugo, nego upravo oblast RaSa (dana5nja
Stara Srbija). NaBe nagadanje potvrtluje Pop Dukljanin,
koji izrijekom kale, da ie za kralja Mihajla vladao u
RaBi Petrislav, bizantijsrki. - Petril,o (>Hrvati i Hrvat-
s k a < ,3 1 ) .
Prema tome, Skilices ne samo Sto kaZe da stanov-
nike Duklje neki nazivaju i Hrvatima, nego izridno go-
vori o Petrilu kao velika5u >koji je u Hrvata vladao<<'
te da su Hrvati birali i njegovog nasljednika. Kad se uz-
mu u obzir ostale okolnosti, koje spominje Skilices, vidi
se da je njegova oblast bila zaista u istodnom dijelu Mi-
hajlove drlave, sto znadi da je bilo Hrvata i u to vrije-
me ba3 u onim provincijama koje su sadinjavale llirik, o
kojem je govorio Porfirogenit. Na taj nadin Skilices po-
tvrduje Dukljaninovo pridanje o l{rvatima, koji su na-
seljavali dukljanske oblasti, samo 5to ih on nalazi i izvan
ie oblasti, na istoku. Kad se ovo svjedodanstvo dovede
u vezu sa Porfirogenitovim, onda postaje slika potpuni-
ia, a Dukljaninovo kazivanje dobija sve izridniju i jas-
tiju potvrdu od strane pisaca, koji su Livjeli prije njega.
25
 Kako je daleko sezalo na istok hrvatsko ime svjedo-
di nam jo5 jedan pisac iz 1203 godine. To je bugarski ka-
tolidki nadbiskup Bazilije, koji je zabiljeLio da je, deka-
ju6i na dozvolu da prode kroz Drad, no6io >in villa Cra-
vatochori<. Suflaj misli da je ovo >Selo Hrvata< indenti-
dno sa dana5njim mjestom Hrvati u Donjoj Prespi.
Nicefor Brienios bio je istaknuta lidnost na vizan-
tinskom dvoru, pa je kao takav poslat 1075 u Drad, da
se nade tamo u odbranu carstva od napada kralja Mi-
hajla. Te godine je do5lo zaista do rata izmedu Vizantije
i Dukljanskog kraljevstva, pa u svom opisu tog rata
Brienios kaZe >da su se iznova Hrvati i Dukljani pobu-
nili, pa su ditav Ilirik uznemirivali<. U tome opisu
Brienios zove uvijek svoje neprijatelje >Dukljanima i
Ilrvatima<. Franjo Radl<i, a s njim i Klaii, misle da Brie-
nios pod imenom Dukljani misli na stanovnike Zete, a
pod imenom Hrvati na stanovnike drugih oblasti u Mi-
hajlovoj drLavi, kao napr. na one Skilicesove l{rvate,
kojima je vladao Petrilo. Medutim za ovo mi5ljenje nema
u izvorima potvrde, a mnogo bi logidnije bilo da se pret-
postavi da Brienios pod Dukljans misli ne samo staro-
sjedioce, romanizovana ilirska plemena, koja su onda bi-
la jo5 Ziva i oduvana, nego i nehrvatska plemena, koja
su se borila zajedno s Hrvatima protivu Vizantije. Jer
nema razloga da se pretpostavi, da bi Hrvati naseljava-
ju6i ove krajeve preili dak i u Ilirik, a preskodili rodnu
i bogatu Zetu. Oni su svakako morali naseliti i Zetu, sa-
mo Sto su ostala tu i tamo starija plemena, koja nijesu
bila hrvatskog porijekla i 6iji su tragovi do danas odu-
vani. Za razlik:u od Skilicesa, Brienios ne spominje uz
Dukljane, odnosno Hrvate i Srbe, a to se dade objasniti
dinjenicom, da je Skilices opisivao dogadaje, koji su se
zbivali sjevero-istodno od Mihajlovs drLave, gdje je bilo
svakako izmije5anih raSkih Srba sa Hrvatima, dok je
Brienios opisivao dogadaje na jugo-istoku ove drLave,
gdje su u prvom redu dolazila, osim llrvata, plemena
26
starijeg stanovniStva dukljanskog, koja su onda bila Zi
va. No, jezgro kod obojice je isto: da su u Mihajlovoj
drLavci bili Hrvati.
Ne5to mladi Skilicesov savremenik bio je Georgios
Cedrenus, koji svojim pisanjem u glavnom potvrdjuje,
ali jo5 odredenije i od njega i od Brieniosa, a pogotovo
i od Porfirogenita, da su dukljansku oblast naseljavali
Hrvati. On kaLe: >Svladav5i Bugarsku, pokori se njemu
i susjedni (Bugarima) narod Hrvata i dva njegova vla-
dara, dva brata, kojima car udijeli dasti i obilne plodo-
ve<. Dakle po njemu su u susjedstvu Bugara bili Hrvati,
a nesumnjivo je da je to susjedstvo bilo Ilirik, o kojem
govori Porfirogenit, dakle jo5 sjevero-istodnije od Duk-
lje. Bilo bi nemogude pretpostaviti da bi Hrvati presko-
dili gornju Dalmaciju (Duklju), pa naseljavali Ilirik, a
3to Cedrenus ne govori i o Duklji, moZe se objasniti time
,ito je smatrao naravnim da i tu oblast naseljavaju Hr-
vati, kad ve6 seZu do Bugara, sa kojima su u susjedstvu.
Fotvrduju6i navode ranije spomenutih grdkih pisaca on
narodito potvrduje Dukljaninovo pridanje o Hrvatima i
njihovoj drZavi u dukljanskoj oblasti, odnosno Gornjoj
Dalmaciji.
Savremenik Popa Dukljanina bio je Nicetas Choni-
jates, koji je umro oko 1206. Pi$u6i o Stevanu Nemanji
on kaZe da je >udario na susjedne zemlje, pa da je - za-
boravivSi na svoj raniji udes - prisvojio i Hrvatsku
i oblast kotorsku<. Poznato je da Nemanja nije nikad
osvojio one zemlje, koje se danas op6enito smatraju hr-
vatskim, a kad Chonijates kai,e d,a je osvojio Hrvatsku
i oblast kotorsku, to svakako znali da je prvo osvojio
Hrvatsku, a zatim 6ak i oblast kotorsku, to jest da se
ta Hrvatska nalazila na Nemanjinom osvajadkom putr.l
prije kotorske oblasti. Iz toga proizlazi da je on smatrao
bai one oblasti, koje i Dukljanin, Hrvatskom, a hote6i
da pokaZe koliko je Nemanja daleko po5ao u osvajanju,
oznadio je kao krajnju oblast kotorsku. Znajuli koje je
27
oblasti u primorju Nemanja osvojio i uveo u sastav svoje
a)rLave,mi ne moZemo da se dvoumimo pri odreclivanju
ita pod Hrvatskom misli ovaj grdki pisac. On je nesum-
njivo pod Hrvatskom razumijevao one iste oblasti, koje
spominje i Pop Dukljanin kao i ostali grdki pisci.
Najzad grdki istoridar fvan Zonaras, savremenik ,ca-
ra Aleksija I Komnena (1081-1118), kaL'e da se je go-
dine 1019 >>nakonpokorenja Bugarske pokorio i narod
Llrvata i Srijem rimskom caru< (misli na vizantinskog
cara). Ovim on kaZe skoro isto kao i Choniates.
Mletadki ljetopisac Ivan (912) naziva Mihajla Vi5evi6a
>slavenskim knezom<, a njegovu zemlju hrvatskom obla56u
kroz koju je prolazio Petar, sin mletadkog duZda, na po-
vratku iz Cafigrada za Mletke. Mihajlo je tada bio knez
u Humu. Odatle vidimo da su kneZevi i vladari imali na-
slov slavinski, ali da je njihova zemlja bila Hrvatska,
dime ss potvrduje Suflajevo mi5ljenje, da je postojao je-
dan pojas, u kojem nije preovlatlivalo sluZbeno ni hr-
vatsko ni srpsko ime i da je u taj pojas spadao i Hum.
IV. CRVNNA HB,VATSKA JE POSTOJ.{I,.d
Milivoje Matovi6 se bavio istraiivanjem tragova hr-
vatskog imena u danainjoj Crnoj Gori, pa je doiao do
ovog zaSljudka: >Da su Crnogorci pori.jeklom od slaven-
skog plemena Crvenih Hrvata, dokaz je i to, 5to i danas
poslije Savske banovine na teritoriji Zetske banovine irna
najviEe mjesta, koja nose naziv hrvatski. Tako imamo u
srezu Kola5inskom, op6ini Lipovskoj, mjesto zvano I{r-
vatske Livade, gdje ima ostataka i starog naselja, za kaje
se tvrdi da je hrvatsko. U srezu Studenidkom, op6ini
Favlidkoj, ima selo zvano Rvati, u srezu DeZevskorn,op-
6ini Vradevskoj, selo Rvatska, a u srezu Cetinjskom, op-
6ini Rijedkoj, selo Rva5i, 5to znadi da su se u tim mje-
stima stanovnici za dugo odrZali u hrvatskoj narodnosti
{>>Zeta<<,9, 1936). Ovi Matovi6evi nalazi potvrduju pisa-
28
rrje grdkih pisaca, koji su opseg Crvene llrvatske pro5i-
rili i istodno od oblasti dana5nje Crne Gore, na nekadanji
ilirik, gdje je Matovi6 na5ao pomenute tragove. Kako se
vidi, tamo su oni i do danas oduvani, a kod mjesta Tutin
u SandZaku jo5 postoji zapuSteno >latinsko groblje<, koje
potide svakako od katolidkih Hrvata.
Za dokaz da je postojala podjela na Gornju i Donju
Dalmaciju, kako kaLe Pop Dukljanin, SiSi6navodi vi5e do-
kaza, a najubjedljiviji je ovaj: >Papa Aleksandar II.
upravio je u aprilu 1036 pismo >regi et episcopis Dalma-
tiarum<<,to jest episkopima obiju Dalmacija donje i gor-
nje. Pa i >>Zi6eSv. Jovana Trogirskog<, napisano je naj-
docnije oko 1150, kai.e za Zadar, da je najjadi grad >infe-
riorum partium Dalmatiae<, dakle donje Dalmacije, spram
koje stoji gornja. I arhidakon Toma, govoredi o nekim
dogadajima XI vijeka, razlikuje gornju i donju Dalma-
ciju (superior D., inferior D.)u. - Uzimajuti u obzir
ove i druge dokaze o podjeli Dalmacije na gornju i donju,
dr. Suflaj zakljuduje: >Prema tome postaje posve jasnom,
a u glavnom i istinitom razdioba Dalmacije, kako ju iz-
nosi barski pop. Nu time biva posve razumljivim i to,
ito grdki pisci iz doba Komnena nazivaju Srbe ve6inom
Dalmatincima i Sto pisac Kinam grad Ras stavlja u Dal-
maciju. Nije ni malo zadudno ni to, Sto se prema Stjepanu
Prvovjendanome Skadar nalazi u >pravoj Dalmaciji<, a
prema splitskom arcidakonu Tomi Ulcinj i Bar u >supe-
rior Dalmatia<. - Kako vidimo, ne samo da je bilo raz-
loga i mogu6nosti da se jedan dio Hrvatske nazove Crve-
nom, nego su saduvani tragovi toga naziva do danas. Da
su oblast dana6nje Crne Gore nastavali Hrvati, koji su
se pruZali i dalje na sjever i na istok od njenih granica,
svjedode nam spomenuti pisci. Takotler viSe savremenih
izvora potvrduje, da je postojala podjela Dalmacije na
na gornju i donju. Time je pridanje Popa Dukljanina do-
bilo svestranu potvrdu, ukoliko se odnosi na postojanje
Crvene Hrvatske i Hrvata u oblasti ondaSnje Duklje.
29
 PiSu6i o Crvenim Hrvatima Popa Dukijanina, Si5i6
kaZe ovo: >Ali ako se ne moZe pore6i - bar s valjanim
razlogom - postojanje hrvatskog imena u Gornjoj Dal-
maciji XI i XII vijeka, taj rezultat joB uvijek ne znadi,
da je ona bila i sastavna.dest drLave hrvatske, pa dak ni
to, da se ovdje radi o etnidkim Hrvatima u onom smislu
kao u Hrvatskoj, gdje je to ime bilo ns sarno nacionalno,
nego i politidko (drZavno). To znadi samo toliko, da je i
medu Srbima Dukljanima bila izvjesna skupina naroda,
koja se zvala Hrvali, ba5 onako kao Bto je takovih sku-
pina Hrvata bilo i metlu eesima X i XI vijeka i medu
Poljacima onoga vremena( (Ljetopis, 772). - Nije mo-
gu6e usvojiti ovo SiBi6evo stajali5te o slidnosti izmedu
Duklje i eeske, odnosno Poljske, u pitanju Hrvata, koji
su u njima Zivjeli, jer dok u deskoj i Poljskoj, ma'da se
spominju Hrvati, nigdje se ne kaZe da se njihova domo-
vina zove Hrvatska, dok se u Duklji domovina tamo5njih
Hrvata po svjedodanstvu savremenika - Popa Dukljani-
na. zove Crvenom Hrvatskom. U toj svojoj domovini,
koja nosi njihovo ime, oni nijesu mogli biti samo jedna
narodna manjina ili po tudini rasijani djelovi naroda,
kao 5to je to bio sludaj sa onim Hrvatima u ceskoj i
1 Poljskoj. dim jedan narod naseljava zemlju, kojoj daje
i svoje ime, ne moZe se govoriti da ta zemlja nije nase-
ljena etnidkim narodom, dije ime ona nosi, kako to kaZe
Si5i6 za lfrvate, naseljene u Duklji. Kad on kaZe da se
ne moZe iz dinjenice da je u Duklji bilo Hrvata izvoditi
zakljudak da je ta oblast bila sastavni dio Hrvatske dr-
Zave, on tim ne tvrdi niBta suprotno Dukljaninovom pri-
danju. Kako je poznato ime Hrvat i Srbin pojavljuje se
tek u IX vijeku, a do tada su Slaveni na Balkanu nosili
zajednidko slavensko ime. Prirodno je da su oni, do5av5i
na Balkan, pretstavljali jednu jade ili slabije povezanu
cjelinu, a poslije izvjesnog vremena, kada se ve6 bilo po-
javilo ime Srbin i Hrvat, u vrijeme koje opisuje Pop Duk-
ljanin do5lo je do diobe te slavenske, odnosno hrvatske
30
drLave. Poslije te diobe Dukijanska oblast se pojavljuje
ys,s Crvena Hrvatska. Ona se javlja kao posebna ne samo
potitidka, nego i etnidka cjelina, od dana kad je ta dioba
izvriena. Izvan svake sumnje. je, da je ona prije ovog
izdvajanja bila sastavna dest one zajednice, odnosno dr-
lave, koja ss prostirala duZ Jadranske obale, a ako je ta
drlava ve6 prije toga imala svoje hrvatsko nacionalno
obiljeZje, a ne opSte slavensko, onda se ne moZe valjanim
r.azlogom pobijati dinjeniea, da Dukljanska oblast nije
biia njen sastavni dio.
Dr. Milan Suflaj se ne slaZe sa Siii6em u ovom pita-
nju, te kaZe: >Sam SiBi6 iznosi (str. 168) sve bizantinske
pisce, koji spominju Hrvate oko Kotora, pa Iilrvate i
Dukljane zajedno, a ne iznosi ni jednog dokaza, da su se
ri tadaSnji Dukljani zvali Srbi! A za5to bi to bili kakvi
drugi Hrvati, nego onakvi, koji su sjevernije, izmedu
Knina i Zrmanje, ba5 tada zapodeli s osnivanjem-saveza
dvanaest plemena, ili onakvi, koji su pod imenom Hrva-
tin, Hrwatini6 sjedili tada u Bosanskim >Donjim Kraje-
vima<<.Kad se znad,eda u arbanaBkom jeziku imade da-
kavskih pozajmica, da u arbanskom Pilotu (uz pokrajinu
Duklju) jo5 u XIV vijeku sjede ljudi, koji ne govore Kto-
kavski, ve6 dakavski, koji se zovu fvan, a ne Jovan, i kad
se u Sv. Srclu na Bojani i u Skadru spominje (1272)
rStanchus frater Chervatini<!) (Obzor, T. IV. 1928.).
O samom nazivu Crvena Hrvatska SiEi6 dalje kaZe
ovo: >No ako se i ne moZe nikakvim svjedodanstvom iz
drugoga izvora potvrditi izridaj >>Crvena Hrvatska<, pa
ni to, da se Hrvatska drLavna vlast ikad Sirila po Gornjoj
Dalmaciji, a ono je ipak hrvatsko ime Zivjelo u nekom
izvjesnom dijelu Gornje Dalmacije, vjerovatno baB u sa-
moj Duklji< (Zeti). -- Ovome SiBi6evomzakljudku mogu
se staviti takotler opravdani prigovori, jer se iz vi5e vje-
rodostojnih izvora moZe potvrditi da su Duklju uistini
traseljavali Hrvati, kao Sto smo ve6 dokazali i kao ito
sam SiBi6 na vile mjesta dokazuje. Samo dok Duk-
"pop
3l
ljanin izridno spominje Crvenu Hrvatsku, dotle drugi iz-
vori govore o Hrvatima u Duklji, a iz raznih drugih sa-
duvanih naziva i iz logidnog izvodenja zakliulaka iz isto-
rijskih imena i dogadaja, utvrduje se da su ti Hrvati np-
sili naziv Crveni. Naprotiv, u ovom pitanju ni jedan izvor
ne pobija Dukljaninove navode, ve6 ih svi potvrduju, ako
ne izridno i u cjelosti, a ono svaki po u nedem i indirektno,
tako da oni dobivaju potvrdu u cijelosti Njih bi bilo mo-
gu6e odbacivati samo u sludaju kad bi od drugih izvora
bili opovrgnuti.
Iz posebnih razloga potrebno je ovdje osvrnuti se i
na jednog crnogorskog istoridara, koji je pisao o Poptl
Dukljaninu. U svojoj >ukratko izvedenoj Istoriji Crne
Gore<<(Beograd, 1896) Eortle Popovi6 se osvr6e na pita-
nje Crvene Hrvatske, pa kaLe (str. 17): >Dukljanin ima
mnogo Sta u svom letopisu, ito nikako ne moZe da se
dovede sa poznatim i dokazanim istorijskim dogadajima.
On, istina, piSe o srpskim gospodarima u gornje detiri
oblasti (Neretva, Trebinje, Zahumlje i Duklja), ali u pr-
vom delu svoga kaziavanja me5a i Hrvate, Dalmaciju, pa
dak i Moravsku. Ovo 6e na svu priliku biti otuda, Sto je
njegov letopis dospio kako u hrvatske krajeve, gdje je
kakav fratar pokuiavao da ga popuni. Lucije, koji ie
napisao najbolju do sad i najkritidniju istoriju Hrvata,
slabo reflektuje na Dukljanina, jo5 manje na kakvu Crve-
nu Hrvatsku...<< a za Crvenu Hrvatsku veli: >Sto (Pop
Dukljanin) zove Crvenom Hrvatskom, ili Gornjom Dal-
macijom, za nju se zrra, da nije bila primorski deo Hr-
vatske, nego Srbije<. Osim toga -.da dokumentuje svoje
tvrttenje, Popovi6 se poziva na tr'arlatijevo djelo >Illyri-
cum Sacrum< (tom I, L25-726). Tu dokumentaciju on
nalazi u ovome tekstu: >Bi6e, veli, da je ova detvorna po-
dela izmi5ljena, jer Konstantin Bagrenorodni (Porfiroge-
nit) ... dao je granicu pomorskoj Dalmaciji, koju su Hr-
vati zauzel| na reci Tiluru ili Cetini, a ostalu Dalmaciju
preko Cetine prema istoku daje Srbima i daje joj ime
32
Srbije. Ova podela koju su izvr5ili Hrvati i Srbt. . . po-
stojala je bez ikakve promene u granicama ili imenima i
onda, kad je Konstantin vladao, koji hote6i knjigom na-
zvar;.om O upravi carstvom svoga sina Romana pouditi o
poloZaju i prirodi zemalja i o granicama oblasti, drZao se
imena i podele, kako ih je zemljopis njegova vremena
upotrebljavao i primio. Kad je dakle Hrvatska, za vlad.e
Svetopuka, preSla Tilur i pod svoje ime i vlast uzela pri-
morsku Srbiju do Drada, kako je to da je Konstantin svu
zemlju preko Tilura Srbima dosudio ? Zai:to je opisao
onu staru deobu udinjenu izmedu Hrvata i Srba, a 6uta-
njem ostavlja noviju, do koje viBe je bilo stalo i njemu
i sinu, da sina poudi? ... ZaYto, najposle, nikad ne spomi-
nje Crvenu Hrvatsku i nikada ne 6eE na6i, da je ovu spo-
menuo pre Popa Dukljanina ? Istina znam. da Konstan-
tin Bagrenorodni desto pominje Belu Hrvatsku i BeIu
Srbiju, ali.i jednu i drugu me6e daleko od Dalmacije ..<
U ovome Popovi6evom pisanju postoje neke upadljive ne-
tadnosti, koje je potrebno posebno naglasiti. Tako on ka-
2e da Dukljanin pi5e >o srpskim gospodarima u gornje de-
tiri oblasti<, dok - medutim -. Dukljanin nijednom rije
dju ne kaZe da su ti vladari bili Srbi, a kako njihov naro<i
naziva Crvenim Hrvatima, odito proistide da ih je, ne
naglaBuju6i im posebno nacionalnost, smatrao Hrvatima.
Popovi6 kaZe kako Dukljanin u opisivanju Duklje >me5a
Hrvate, Dalmaciju pa dak i Moravsku<, a zapravo o.n da-
je ta6an opis granica pojedinih oblasti i stavlja Dukljan-
sku oblast u Gornju Dalmaciju, gdje je ona spadala i po
svjedodanstvu ostalih pisaca. O >mije5anju Hrvata< ne
tim politidki ne naBkodi opstanku svoje zemlje (Crne
Gore), jer pretpostavlja da bi na temelju nekog >istorij-
skog prava< Hrvati mogli posegnuti i za tom obla36u,
koja je nekad bila hrvatska. Takvi i slidni motivi doveli
su mnoge pisce pri raspravljanju ovog pitanja, do vrlo
smje6nih i neozbiljnih zakljudaka.
33
moZe se govoriti, kad on Dukljane smatra Crvenim Hrva- pisaca<. To ne znadi drugo, nego da trarlati dopuita mo-
tima. Popovii navodi da Dukljanin >me5a Moravsku<, gu6nost postojanja ovog naziva, ali saino konstatuje da
vjerovatno zbog toga 5to spominje kralja Budimira pod ga stariji pisci ne spominju.
lmenom Svatopuk, a Svatopuk se zvao i vladar u Morav- Ovakvom nesolidnom obrazlaganju jedne teze (o ne_
skoj. Drugih razloga za ovu zamjerku niti imade niti on postojanju Crvene Hrvatske) nalazimo obja5njenje u za-
navodi. Na citat, navodno uzet iz Lucija, da je Crvena vrBnoj Popovi6evoj redenici, koja nam otkriva, ni malo
Hrvatska bila pr{morski dio Srbije, a ne Hrvatske nije se naudne, motive koji su ga na to nagnali. Ta redenica gla-
potrebno osvrtati, s razloga 5to taj navod pobijaju svi si: >Tako o Cnrenoj Hrvatskoj jezuit tr'arlati, koji je za-
eaduvani inrori, govoreii o samostalnosti Duklje sve do celo ve6ma naklonjen dobrim katolicima Hrvatima, nego
Nerrnanfl6a, kada je uBla u njihovu drZavu saduvav3i sve fi Eizmattcima Srtima. Ipak i na ta.kvoj stvari osnivaju
atribute nezavisne kraljevine dak do cara DuSana. Prema Hrvati neko svoje ihiavno pravolr - Dakle, kao i mnogi
tome, ona nije mogla blti primorski clio Srbije ni u kom drugi pisci, Popovid se bojt ako kaZe istorijsku istinu, da
stuiaju prije ulaska u drlavu Nemanjida. Uostalom, Lu-
eijevo djelo, u ovom sludaju, ne moZe posluZiti kao izvor,
pa je pozivanje na njega bezpredmetno. No i iz citirane
reienice (Crvena Hnratska. . . niie bila primorski dio
Itnratske nego Srbije) vidi se da Lucije ne nijede posto-
janje Crvene Hrvatske ve6 ju smatra u geografskom po-
gledu primorskim dijelom Srbije. U njegovo vrijeme to
je bito tadno, ali u Dukljaninovo vrijeme i ranije, znamo
iz ostalih izvora, nije. 7n nas je vaino da on ne poride
postojanje Crvene Hrvatske, a kome je pripadala, to zna-
mo iz vjerodostojnih izvora.
Citiranju F'arlatija ovdje nije bilo mjesta, zato Sto
se ovaj citat sastoji uglavnom, iz prepridavanja izvora.
koji su nam neposredno poznati. Mi smo vidjeli koliko i
dim Konstantin >pobija< Dukljanina, a ovdje treba skre-
nuti paZnju sarno na Farlatijevo naglaiavanje kako Kon-
stantin >vi5e puta spominje Belu Hrvatsku i Belu Srbiju'
ali i jednu i drugu me6e daleko od Dalmacije<. Steta je
Eto Farlati nije rekao kako objainjava ovo sporninjanje
samo bijelih a ne i drugobojnih! Inade Farlati kaZe: >Na-
ziv Crvena Hrvatska ili ie postankom mnogo pozniji (od
Konstantina Bagrenorodnoga, koji je Zivio u X stole6u)n
ili je posve izmi5ljen, jer nigdje ga ne6e3 na6i u starijih

34 35
PRETAPANIE IMENA
CRVENA HRVA1SKA U CRNA GORA
. Posmatraju6i peripetije, kroz koje je proSlo nasto-
janje za promjenu imena od Crvena Hrvatska u Crna
Gora, dakle od imena, koje je narodu davalo karakter
hrvatskog, do imena, koje mu daje karakter dijela srp-
skog naroda, vidimo da su pres.udnu ulogu igrali poli-
tidki dogadaji i odnosi Crne Gore {prema Srbiji. U torn
nastojanju vidimo tri karakteristidne faze. Pwa faza 1e
ona, kada -ie izgrattivana drLava Nemanji6a. Crna Gora
je bila ve6 t znatnoj mjeri natrunjena Srbima iz Ra5ke
i pre6utno se podavala srbiziranju, jer je u stvaranju
jedne slavenske drZave na Balkanu vidjela najsigurniju
garanciju za oduvanje svoje nezavisnosti i opstanka.
Njeno nacionalno identificiranje sa Raianima pod srp-
skim imenom imalo je karakter, ne samo prihvatanja
jednog zajednidkog drZavnog imena vi5e kategorije, po
nj'ihovom hotimidnom shva6anju, nego i davanje potpore
Nemanji kao Ze6aninu, da pozivom na nacionalno jedin-
stvo stvori prema vani sloboilnu i nezavisnu drLavt.
Crnogorci su popu5tali nastojanju da s,e napusti staro
nacionalno ime pred izgledom mogu6nosti stvaranja ve6e
i jade drZavne zajednice, jer su u tome vidjeli pobjedu
svoje koncepcije u borbi za jednu prema vani jedinstve-
nu i jadu drZavnu zajednicu. Drugu fazu karakterizira
o,tpor prema toj zajednici, koja nije dala zadovoljenje
aspiracijama Crnograca, zadovoljenje koje su oni odekl-
vali. U ovoj faei se primje6uje LeLnja za isticanjem
jednog posebnog imena, jer ve6 nije bilo ni srnisla ni
36
mogu6nosti da se povrate starom, koje je bilo napu5te-
tio. Raspadom Du5anovog rcarstva omogu6eno je ostva-
renje ove teLnje, jer se tada Crna Gora pojavljuje pod
sovjim imenom, koje joj je davalo pojam posebnosti i
rlezavisnosti. U ovoj fazi je Crna Gora, onda5nja Zeta,
bila u opasnosti da se pretvori kao samostalna zapad.-
njadka zemlja u teritorijalno proBirenje srpskog Duia-
novog carstva, koje je u svojoj kulturnoj orijentaciji na-
ginjalo Vizantiji. Tre6,a faila je ona, koja traje od. izdva-
janja Zete iz Du5anove drZavne zajednice, pa do konad-
nog usvajanja imena Crna Gora sa srpskim nacionalnim
karakterom. Za trajanja ove faze srpski narod bio je u
glavnom u turskom ropstvu, bez svoje drZave i neza-
visnosti. Slobodna Crna Gora nije imala ,tada bojazni za
svoju egzistenciju od drZavne koncepcije porobljenog
srpskog naroda. Opasnost je prijetila od turske drZavne
koncepcije i najezde, kojoj je Crna Gora sada morala i
radi vlastite bezbjednosti suprotstaviti svoje sile. Tada
je ona bila jedina u mogu6nosti da se bori za oslobodenje
Srba, a na to je bila i prisiljena, jer je u njihovom oslo-
bodenju od Turaka mogla vidjeti obezbjedenje svoje vla-
stite zemlje od azijskog osvajada. Pravo rada na oslobo-
denju ostataka Duianovog carstva od Turaka ona je po-
dela izvoditi iz jedinstvenosti svog i srpskog naroda. U
toj oslobodiladkoj m'isiji na Balkanu Crnoj Gori je bilo
potrebno da se za momenat povrati opet srpskom imenu,
te da time osve5ta svoje pravo oslobodi,teljke, a s. druge
strane da ukazivanjem na stradanja i patnje >bratskog
srpskog naroda< uzdigne duh Crnogoraca i svestrano
pojada njihovu borben-u snagu u davanju otpora zajed-
nidkom neprijatelju. Ova posljednja faza zavriena je
'cnoga
dana kada je Srbija, ne samo konadno postala ne-
zavisnom driavom, nego zaazela ditav svoj etnografski
neprekinuti teritorij spojivBi tako granice sa Crnom Go-
rom (1912). Toga dana prestala je djelovati ona pogon-
37
ska sila, koja je odrLavala u Zivotu teZnju za populariza-
cijom i odrZavanjem srpskog imena u Crnoj Gori.
Mi 6emo se podrobnije osvrnuti na neke momente iz
sve tri ove faze.
Ulaskom u sastav Nemanjine drlave nestalo je 1184
Crvene Hrvatske kao samostalne zemlje. U sastavu
srednjevjekovne Srbije, ali kao drLava sa potrebnim a'tri-
butima, doduSe vi5e formainim nego stvarnim, ostala je
ona sve do 1360, kada se u nioj kao gospodari pojaviSe
Bal5i6i.
Za ovo vrijeme za zemlie Crvene Hrvatske bio je u
upotrebi obidno naziv Duklja, Primorske strane, a kasni-
je Zeta. Pod tim imenima ona se spominje za ditavo vri-
jeme trajanja driave Nemanji6a. Iz zna(,enja koje imaju
ova imena, vidjet 6emo da nije bilo razloga da se njiho-
voj upotrebi i odoma6enju kod naroda pojavi otpor. Tako
6e nam biti razumljivo zaSto su se mogla trajnije odrZati.
>Premda su oblasti Dukljaninove Crvene Hrvatske
viSe od stolje6a i pol (1184-1360) bile pod srpskim Ne-
manji6ima, ipak ih sami Nemanji6i nisu nikada smatrali
za srpske. No zato se ne moZe pore6i, da se je vladanje
Nemanji6a znatno doimalo tih zemalja u tom smjeru, da
se je ime srpsko stalo u njima polagano Siriti' Tomu su
dakako najvi5e doprinjele dvije stvari: drLavna zajedni-
ca sa Srbijom i jedinstvo srpske narodne crkve<<(Klai6,
[frvati, 41). ZajedniEka drZava kao nosilac nacionalnog
imena nametala je to ime svim svojim pripadnicima svo-
jim drZavnim autoritetom, ali samo u granicama izvan
kojih bi to nametanje aazvalo, kao nasilni akt, oruZani
otpor. Jedinstvena srpska crkva, ustanovljena od drZave
iz politidkih razloga, bila je takotler nosilac srpskog ime-
na. Povlai6ena i proteZirana od drZavnih organa' srpska
crkva je bila u povoljnoj mogu6nosti da suzbija druge
crkve i vrSi zadatak nametnut joj od dr?ave. No ni uspjeh
drZavni ni crkvene organizacije u doba Nemanji6a nije
38
bio toliki, da bi oni mogli oblast nekadanje Crvene
Hrvatske proglasiti srpskom obla56u i ta imena brisati
iz imenika zemalja ujedinjenih u zajednidku drZavu.
Ime Duklja im$lo je karakter samo geografskog na-
ziva jednog kraja, te nije nidim iSlo za tim da i nacio-
nalno fiksira njene stanovnike. Geografski teritorij
Duklje nije se ni poklapao sa teritorijem naseljenirn
jednim nacionalno homogenim stanovniStvom, pa nije
bilo ni mogu6e stvaranje, u pravom smislu, nacionalnog
naziva ime: Dukljani.
Kasnije, kada je postalo popularno ime Zeta, koje
je novijeg datuma od Duklje, moZe se re6i da je njena
oblast bila naseljena ditava slavenskim i slaveniziranirn
elementom, ali nt tada nije bilo mogu6e njene stanovnike
nazvati Zelanima, pridaju6i tom nazivu karakter nacio-
nalnog imena. Imenom Zeta bilo je nadomje5teno staro
i novom stanovni5tvu tudinsko ime Duklja sa potpuno
istovjetnim znadenjem u svim pravcima, osim u jednom:
Zela je bila bliZe mogu6nosti da postane i nacionalno
ime naroda, kojim je bila naseljena, nego 5to je bila
Duklja, zato 5to je u vrijeme, kada je njeno ime bilo
dovoljno popularno, bila naseljena slavensklm Zivljem i
smjeBtena u etnografski odredene granice, kojima se
izdvajalo odsjedno od drugih krajeva. Ali ipak nije do5lo
do usvajanja imena Zetani kao narodnog imena. Zeta je
ostala kao ime sarno za jedan geografski pojam.
U ovom izlaganju potrebno je naroditu paZnju po-
kloniti dinjenici, da oblast nekadanje Crvene Hrvatske
nije u proSlosti bila nikad istaknuti nosilac ni hrvatstva
ni srpstva, jer nije bila nikad u dvr56em spoju sa centri-
ma, koji su bili nosioei tih znadajki. >Kako su to ve6 po.
kazali Reietar i Jagi6, postojali su od XII-XVI vijeka
od Drave pa sve do u Zetu Biroki pojasi, u hojima nije
bilo u obidaju ni hrvatsko ni srpsko ime, ve6 op6i etnidki
termin slavenski<<,kaZe Suflaj. U ovom pojasu su se na-
39
lazila sukobi5ta ne samo izmeclu zapadne i istodne kultu-
re i civilizaeije, nego i izmedu zapadne i istodne crkve, a
kasnije i izmedu hrvatskog i srpskog imena. Na tim su-
kobiStima su pripadnitci i jednog i drugog fronta vreme-
nom prilidno za borbu neutralizirani, te su u pomirenju
suprotnosti izmeclu zapadnog i istodnog uticaja, te njiho-
vih nosilaca, znatno evoluirali u pravcu bik.l zadrZavanja
na,jstarijih zajednidkih oznaka i pojmova, bilo u stvara-
nju novih, kojima su se suprotnosti izmirivale. Znadajno
je da su u ovom pojasu ponikli, na sukobi5tu crkava: no-
va bogumilska crkva, na sukobiStu hrvatskog i srpskcg
nacionalizma: prvo >slavenski< nacionalizam, a zatim re-
gionalne nacionalistidke teZnje bez izrazitog hrvatskog
ili srpskog obiljeZja. U novije vrijeme u ovoj oblasti su
ponikle sve onb teZnje i radnje, koje su iBle za tim, da
izmire istok sa zapadom, srpstvo sa hrvatstvom i pravo-
slavlje s katolieizmom (bogumilstvo, slavenstvo, narod-
ne umotvorine, jezik, slavenofilstvo, i dr.). Ove teZnje i
radnje pra6ene su tradicijama iz najdalje proBlosti.
U takvim prilikama i predisrpozicijamaiz pro5losti u
ovom pojasu su morali do6i do jadeg izraza i ve6eg
uspjeha teZnje i nastojanja onih, koji su u nj dolazili sa
ve6om, organizovanom drZavnom silom. S jed.ne strane
je bila nosilac hrvatskog imena, katolicizma i zapadne
kulture i civilizacije hrvatska drlava, a s druge nosilac
srpskog imena, pravoslavlja i vizantinske kulture i civi-
lizacije srpska. Hrvatska drilava nije iSla za tim da traj-
no podvlasti i hrvatizira ovu >>neutralnu<<
oblast, i ako je
to mogla mnogo lak3e i brZe da udini nego srpska, a
srpska drilava pod pritiskom historijskih dogadaja i ra-
di svog izlazka na more obratila se na ovu stranu. Srbl-
ziranje ovog pojasa podelo je narodito intenzivno da se
vrii od onda, kada je srpska dr1ava podela padati pod
udar osvajada sa istoka, a zavr5eno je konaino kad su
40
ti osvajadi suzbijeni i granice snpske drZave s njihove
:trane obezbjetlene'
>Mnogo je, napokon, Firenju srpskog imena u
Dukljaninovoj Crvenoj Hrvatskoj doprinijelo jo5 i nepre-
stano seljenje Srba u tu zemlju. Zapodelo je to seljenje
ve6 u fX stolje6u za bugarskorsrpskih ratova, kada su
Bugari stale Srbe potiskivati na zapad i otimati im nji-
hova prva sjediita na Poluotoku. Car bizantinski Kon-
slantin narodito spominje, kako je srpski veliki iupan
Zaharije s jednim dijelom svoga puka mo'rao god. 924
bjeLati u Hrvatsku, pa dodaje, da je tada Srbija ostala
gotovo pusta. Vjerojatno je, da se je za malo vremena
opet najve6i dio srpskih bjegunaca vratio u svoj zavilaj,
r1onema sumnje, da ih je Stogod ostalo u Hrvatskoj. Se-
lenje se je nastavilo i za kasnijih ratova srpskih budi
s Bugarima budi s bizantskim carstvom (Klai6, Hrvati
-13). Narodito je ovo seljenje bilo mnogobrojno u novije
doba, pred navalom Turaka. Zeta je postepeno postala
;.asi6enasrpskim stanovniEtvom, kojem je ona ukazivala
gostoprimstvo. Dok su doseljenici kao Zrtve politidkih
borbi i ratnih neuspjeha donosili jade razvijenu politidku
svijest i ve6u borbenost, dotle je kod domorodaca bila
ve6a kulturna i eivilizatorska premoi. U pomirenju ovih
razlika logidno je bilo da pobijede i odrZe se u zemlji obi-
ljeZja politi6kih nastojanja do5ljaka, a kulturna i civili-
zatorska sadrZina narodnog i drZavnog Livota i uredenja
domorodaea. Postepeno je tako stvoren jedan novi tip
drZave sa nacionalnim imenom doSljaka (srpslcim) i po-
litidkim teZnjama, koje su oni donjeli sobom, a sa ku1-
turnom orijentacijom i civilizacijom domorodaca, koje su
bili nasljedili od svojih predaka, Crvenih Hrvata. Ukazu-
ju6i na opasnost od invazije neprijatelja, pred kojima su
pobjegli, srpski emigranti su Dukljane pripremali na
otpor i vriili uticaj na njihov nacionalni preobraZal i
preorijentaciju. Sto su ove selidbe bile de36e,a iseljenici
41
 mnogobrojniji, to je i uticaj na Dukljane sa njihove
strane bio ve6i. Pod tim uticajem po6elo je da se ime
Hrvat zamjenjuje imenom Srbin.
Jedinstvo i cjelina nacionalne drLave su garancija
za oduvanje nacionalnog imena. Hrvatska driava od To-
mislava pa dalje nije zahvatala teritorij Duklje, nego se
u njoj organizovala posebna drLava, koja je - nagla5u-
ju6i svoj ind,ividualitet - izbjegavala da se po imenu
identifikuje sa mo6nijom drZavom, makar i jednokrvnog,
ali geografski razdvojenog susjeda. Geopolitidki poloZaj
Duklje nije dopu3tao da se oua sjedini s Hrvatskom u
jednu drZavu, isto onako kao Sto je sprijedavao sjedi-
njenje i sa srpskom drZavom na istoku. Kako geografski
naziv Duklja nije mogao biti uzet za nacionalno ime
njenog stanovni$tva, a hrvatsko ime, zbog nepripadanja
hrvatskoj drZavnoj zajednici, podelo je bilo da se poste-
peno napu5ta i zaboravlja, to su nadiranju snpskog ime-
na bila otvorena sva vrata, jer ga je donosila prvo mno-
gobrojna emigracija, a kasnije drZavna vlast i crkva.
Otpor ovome novome imenu i njegovom nametanju nije
se mogao razviti u dovoljnoj mjer!, jer su oni, koji su ga
donosili, bili ve6 srodleni sa doma6im stanovniBtvom, a
osim toga to su bili ratnici, istaknutije lidnosti i redovno
imu6nije. Geografski poloZaj Duklje davao je garancije da
sa tim novim imenom ne 6e do6i kao zavojevadka nacija
pozivom na pravo, koje joj daje isto nacionalno ime i
jedinstvo naroda. Kad se ima odluditi dali da se prihvati
i jedno nacionalno ime, koje nosi veliki broj istaknutih
doseljenika, ili da se stvara novo, onda je u Duklji, gdje
nije bilo nacionalnog ugnjetavanja i opasnosti od ilade-
nja nac.ionalnonesrodnih, moglo srpsko ime da se poste-
peno udvrS6uje. Sa strane Hrva,ta nije vrien nikakav uti-
caj u pravcu odrZanja hrvatskog imena, jer su se oni bi-
li pomirili sa tim, da svoje ime saduvaju u granicama
svoje drZave, koja je nosila naiodno ime. Takoder nije
42
b^lo emigracije sa zapada, da bi donosila sobom i hrvat'
sko ime u Duklju.
JoB je jedan faktor doprinio oslabljenju otpora pred
nastojanjem da se hrvatsko ime zamijeni srpskim, a to
je dinjenica da Slaveni, kad su do5li u Duklju, nijesu
autohtono stanovni5tvo potisli nego su ga apsorbovali i,
pomjebav5i se sa njim,'u neku ruku nacionalizovali. Tim
mije3anjem je morao biti znatno oslabljen osje6aj na-
cionalnosti i svijest o zajednidkoj pro3losti. Primanju
novog nacionalnog imena su time bila otvorena vrata'
Nemaju6i hrvatska drLava aspiracija na podvlaS6e-
nje teritorija Duklje, njeni pripadnici nijesu ni nastojali
da tamo oduvaju hrvatsko ime i svijest o zajednici pro-
Slosti i krvnom srods'tvu izmettu Crvenih .i Bijelih Hnva-
ta. Hrvati su se mogli samo u jednom smislu interesirati
za oduvanje status quo-a ante emigrationem u Duklji, a
to je zapadne crkve i civilizacije. A kako su i emigranti
redovno ili prihvatali ili pak ispodetka tolerirali zapadnu
crkvu i postajali njenim pripadnicima, nije ni sa ove
strane bilo razloga da im se daje kakav otpor ili podgo-
vara Dakljane, da se sami odupiru njihovom nadiranju.
Opasnost po zapadnu crkvu nastala je tek onda, kada je
Nemanji6a dtLava oiadala, te je silom vlasti nastojala u
Duklji uspostaviti istodnu crkvu.
Dukljani su kao Hrvati mogli u svom nacionalnom Zi-
votu imati sarno dva vaZna dogadaja, koji se trajno
pamte i koji doprinose oduvanju nacionalnog imena, za
koje su ti dogadaji vezani. Ti dogadaji su: stvaranje
hrvatske drZave i primanje hrildanstva. Dukljanska dr'
Zava, odnosno Crvena Hrvatska, je stvorena na teritor--
ju naseljenom Crvenim Hrvatima, ali, za razliku od drZa-
ve Bijelih lfrvata, ona se kasnije prozvala dukljanskirn
kraljevstvom, pa je ,tako pojam nacionalnog imena ostao
nevezan za drLavno ime. HriBdanstvo su Dukljani prim'i-
li pod imenom Hrvata sa zapada kao i ostali njrhovi
43
 jednokrvni susjedi u Donjoj Dalmaciji, ali kako se hrvat-
ski naziv identificirao vremenom sa pojmom hrvatske
drLave, kojoj Dukljani nijesu vi5e pripadali, a promje-
nom imena hrvatskog nije bilo opasnosti po hri36anstvo
zapadnog obreda i po uticaj zapadne kulture, prema ko-
joj su se orijentirali kao i ostali Frvati, to ni ovaj faktor
nije mogao biti uzrok otporu prijema dukljanskog drZav-
nog imena, a kasnije i srpskog. Da nije bilo emigracije
RaBana, koji su donosili srpsko ime, najvjerojatnije je
da bi se hrvatsko ime Dukljana odrZalo samo u tradireiji,
ali bi se nesumnjivo za sluZbeni narodni naziv, iz raz\oga
drZavno-politidkih uzelo jedno drugo ime, na pr. dukljan-
skq, 'kako su savremenici za dugo i nazivali ovaj narod
i njihovu drLavu, ili kasnije zetsko, odnosno u novije
doba crnogorsko.
MoZe se re6i, da je tek od dolaska dinastije Njegoia
na upravu Crne Gore srpsko ime popularizirano i sluZbeno
usvojeno kao nacionalno ime. To je ime najviBe u narodu
posvetio vladika Rade, pjesnik >Gorskog vijenca<, ali -
naravno - iz posve drZavno-politidkih razloga.t)
Kasnije, kad je Duklja uila u sastav drLave Nema-
nji6a, srpsko ime je bilo proteZirano, ali se tada podeo
javljati otpor toj protekciji, jer dukljanske drZavne te-
Znje nijesu na5le zadovoljenje u koncepcijama Nemanji-
6,a dri,ave. Rezultat toga otpora bio je oduvanje etnograf-
skog imena Duklje u nazivima i titulama srpskih vladara.
TeZnja za povra6anje hrvatskom imenu nije se mogla
vidnije ispoljiti, jer je to ime bilo ve6 napuBteno, a nije
ni bilo stvarnih driavno-politidkih razloga kod naroda da
mu se vrati, jer ti tazlozi bi mogli postojati samo onda,
t) Iz novije istorije znademo za jedan poku5aj pro-
mjene nacionalnog imena iz slidnih motiva. no koji uije
uspio. Taj poku5aj je bio Ilirski pokret, koji je htio na-
metnuti mjesto slovenadkog, hrvatskog i srpskog ime
ilirsko.
44
ako bi se uplivu srpske htio suprotstaviti upliv hrvatske
drl,avne ideje i telnia za stvaranjem jedinstvene hrvatske
drZave, kojoj bi pripadala i Duklja. Niti je hrvatska dr-
Lava kao takva ispoljavala teZnju da Duklju udini sastav-
nim dijelom svoga teritorija, niti su Dukljani za tim i5li
ve6.i zbog svoje geografske odjeljenosti od Hrvatske. Oni
su se mogli zadovoljavati formalnim priznanjem svoie
posebnosti sa strane srpske dri.ave i toleriranjem katolid-
ke crkve sa strane srpskih vladara. Nemanji6i su, medu-
tim, paralelno sa snaZenjem drZave podeli suzbijati kato-
lidku crkvu u Duklji, ali - da ublaZe otpor tome - dali
su joj poloZaj prividno samostalne kraljevine, koji ko-
liko god da je bio samo formalan, ublaZavao je oStricu
narodnog otpora. Dukljanski kraljevi su bili katolici, pri-
znavali su vrhovnu crkvenu vlast rimskog pape, ali kao
nasljednici srpskog prestola morali su dopuitati Sirenje
pravoslavlja kao sluZbene drZavne crkve u svojoj zemlji.
Njihovi desti poku5aji da preorijentiraju pravac vodenja
srpske driavne politike zavriavali su se mnogobrojnim
borbama sa centralnom vlaB6u i drZavnim udarima, ali
to sve nije moglo da konadno izmijeni smjernice ove po-
litike, Ovi su poku5aji dostigli vrhunac u drZavnom uda-
ru, koji je izvrSio dukljanski kralj Du5an, kada je svrgao
svoga oca sa prestola i proglasio se kraljem srpske drZa-
ve. No Du5an, premjestiv5i svoju stolicu iz Duklje rr
Srbiju, po5ao je putem jo5 ve6eg radikaliziranja srpske
drLavne politike. On nije, kao njegovi prethodnici iz iste
dinastije, svog nasljednika postavio za kralja dukljanske
dvi,ave. f ne samo sa strane Duklje, nego i sa strane
drugih zemalja, podeo je rasti otpor Dt5anovoj vlasti i
r;ezadovoljstvo sa njegovom politikom. Njegovom smr6u,
koja je po svoj prilici bila nasilna, carevina srpska se
raspala, a Duklja se potpuno otcijepila i podela Zivjeti
kao nezavisna drLava. U teZnji za 5to potpunijim otcjep-
ljenjem od Srbije, Duklja je uzela za sluZbeni svoj naziv
ime Zela, a pored nacionalnog imena srpskog podeloje da
45
 se uporedo javlja i zetsko, koje 6e biti u upotrebi samo
vrlo kratko vrijeme. Nakon otcjepljenja Duklje od srp-
ske drZave nastaje u njoj potpun nov period drZavne
politike.
Primaju6i srpsko. ime Dukljani, odnosno Ze6ani, ni-
;iesu bili primili i ostale atribute i odlike srpskog naroda.
Oni su ostali u katolidkoj vjeri i izloileni uticaju zapada,
te su se tako izgradivali kao poseban narod, makar Sto
su imali formalno zajedniiko ime sa Srbima. eak su i
jezidno narjedje zadrLali isto ono, koje su imali i ostali
Hrvati (ijekavsko). Putevi uticaja istodne, vizantijske,
kulture i mentaliteta izgradenih na balkanskom podneb'
lju pod okriljem Vizantije bili su i ostali do kraja za
Duklju zatvoreni. Njen geografski poloZaj i istorijska pro-
Slost sa svojim tekovinama i oduvanim tradicijama od
toga su ju najsigurnije 6uvali.
Pitanje, za5to su Crnogorci prihvatili srpsko ime u
vrijeme od odlaska Crnojevida, pa do vladike Rada, koJi
je tome imenu dao najvedu popularnost, nije ni taho ja-
sno ni tako jednostavno. Crna Gora je bila i suvi5e ma-
lena da bi kao jedna nacionalna cjelina mogla, po mi-
Sljenju vladidinorn, da uzdrma savjesti velikih evropskih
naroda i zainteresuje ih za svoju sudbinu. Tek prikazana
kao dio jednog ve6eg, tada porobljenog naroda, ona je
mogla da to postigne. Zatim prikazujudi se dijelom toga
naroda, ona je mogla da sebi pribavi pravo osloboditelj- f

ke srpskoga naroda od Turaka, dime bi ujedno sebe oslo- c

o
bodila jedne velike napasti, koja joj je ugroZavala egzi-
o
stenciju, miran Zivot i napredak. Stoga je tada ,trzela J

srpsko ime.
UZivaju6i zaBtitu mo6ne pravoslavne Rusije, a to je
bila jedina zaitita Crne Gore u ono vrijeme, ona je mo- .9
-o
rala da barem po spoljnoj formi odrZi pravoslavlje, koje o
je bilo crkva sa izrazitosrpskom drZavnom inacionalnom o)
koneepcijom. Na taj nadin je ostala u najbliZem srodstvu
(,
o
o,
46 .{,
z
sa'Srbfufla, za knje se Rusija takoder interesirala. Da
ovu..za5titu rnogla i dalje uLivati Crna Gora se pribl
vala. onom narodu.; kpji je bio pravoslavni i koji je ui'i
vao ruske- simpatije, a nalazio se u poloZaju
od istog neprijatelja kao i Crna Gora.
Da uputi sve borbene snage svoga .naro$a na
otkuth je dolazio Turdin, NjegoB je,morao da ukazuje
ono Sto tom narodtrr.:pripada,a 5to':,jeTurdin zarzeo.
ga je dinio sve 5to je trebalo, da prisvoji Crnogorce
one srpske zemlje, kgJe su Turci osvojili. Iz tili razlggg
or,r je morao da nhgla$ava, da su Crnogor.€i .Srbi i
njihova mi$ao mora biti uvijelr na..ono.ito su im Turri
oteli i priSvojili. Time je"pbstizavab dvoje: budio je, rr
narodu tffi}ifitri duh i osiguravao se od najezde Tiiraka,,
kojima
KoJlma .su".F,e
su $'if borbeni
borDenr urnog\lrci suprotstavlj ali, a zatrm
Crnogorci suprotstavlJan,. zatim
je ukazivao.na pravac, q kom treba da,g,epro5iruje crno-
'
goiska::drZavna.teritorija. . ,:-
, Svi su ovi razlozi eminentno politidkog znai,aja, a
'bili jedini
su uzrok 5to" je Njego5 onako glasno ist
srpsku nacionalnost Crnogoraca. No, uprkos tqga pj
NjegoS je u svojim literarnirn- djelima ostao disti zapad-
rrJqh sa najmanje pravoslavnog u sebi. Odoljevaju6i g!a:
';;ri--svojeunutraBnjosti, on ni1'e uspio da.se pove{ii
koncepcijama,' koje je u politici imao i propagirao- " Glas,
rr;iegovog srca odzvahjao je zapadnjadki na vibracije
sli, kojima je upu6ivao svoju zemlju ka istoku i ka Ru.
siji. U borbi ovih'oprqdnosti, kojima je noien kroz svoJ
Zivot, on ostaje tipidni pretstavnik zapadnjaitva na jed-
nom vje5tadki zastrtorn .terenu duhom'vizantinskog pra-j
voslavlja.
Nije bez inter:esa obratiti posebnu paZnju na pojr
irnena Crna Gora, ne obazirudi se na sva ona objaXnjen
koja postoje o tome u dana5njoj literaturi. Nesumnjiv.o
je cta je ovo iuie postojalo daleko prije, nego se pode
spominjati u pisanim dokumentima, samo.mciZda u
starije&:i. drugadijem obliku. U wijerne kad se ono
,il ,:r
I -.
i.i'
48-'
avilo jo5 je u mernoriji naroda iivjel* uspornena na na-
r.' c i: v e n a (od Crvena Hrvatska), a, postojala je tada
, . e i,elja da se ova zemlja otrgne konadno ispod imperi_
:: dinastije lVemanji6a ili eventualnih njihovih nastjedni_
'..r.
Ona je tada bila. svedene u glavnom na gore i pla_
r:rr,.,jer su nizine bile pod najie66im udai.om istoinih i
}'ugih osvajada (>Or.ognijezdo vrho tiinora vije,,jer slo-
rrode u r"avnici nije<). Sudt,ina,hr-ratske drlaie,
oA toSu
,r. Zeta bila i prirodnom i vjelta_dkom granicom
tada
,rdjeljena, ni.1'ejoj mogla ulivati nehe povoljne
nade u
,;no vrijerne, niti biti privladna bs,za za spajanje u j,edan
r,eprekinuti driavni teritorij, ve6 osirn drugog i zbog gor-
i;og iskustva sa Duianovom carevinom. Sav driavni i nai
lodni Zivot u. njemu niti je bio ugodan niti zasiuZan rreli-
,-ranjai slavljenja". To je ltio crlr Zivot u crniln zetskirn
,r{}rar}.ra.IJ narodnoj svijesti se kravila ve6
uzmudena i
.:rena uspomena na nekadanju samostalnu
driavu, na
lacionalno ime Crvena Hrvatska" Ta se uspomena osvje-
ia,vala kao reagens na. centralistidke teZnje Duianove
qt1'lvys rrkoliko je znadlla pojam samostalnosti
i nezavi_
c..rosti,ali je ovome reagensu suprotstavljan dmgi:
sazna.
lje sudbine hrvatske drlave, od koje se bitro uOatl.enoi
:a koju se nije viie moglo dvrsto povezati. Kad bi se.ispi
:rvalo psiholoSko opr:avd.anje fuaLenju novog narodnog
i drZavnog imena u ovim te5kim danima, onda
bi s" or.,o
t"dino moglo na6i u pravljenju kompromisa izmedu sta-
log imena i spontanih teZnji naroda. Taj kompromis je
laden u izvoru imena, koje sje6a na staru samostalnost i
;...erzavisnost i. na novu sudbinu. Hrvatsko ime je vei od-
t:iah otpalo iz ve6 poznatih razLoga, a naziv
crven&
,'iSe nije odgovarao novom,stanju,
u, kojem je nvio zet-
ski narod. Njihovoj planinskoj gor5tadkoj zemlji
"pristo-
.jao je naziv gora, ali ta gora je trebala- dobiti i svoju
tradicionalnu boju, samo ne5to vi$e prilagodenu
novom
sh"'atanju.i novoj situaciji. Zivot na toj gori
bio je crn i
47

telak, pa je zato i u njenom imenu to izraLeno: Crna
Gora. U to ime je dakle evoluirao stari naziv Crvena
Hrvatska !
Da ova promjena u narodnim odima ne bi znadila
neki otstup od sadrZaja, ve6 samo od forme, pogodovala
.ie joB jedna okolnost, koja se dade samo filolo6ki ob-
.'iasniti. To objainjenje sastojalo bi se u etimoloSkom
izvodenju porijekla rijedi crna lz crven&. Analogijom
slidnih primjera tni za ovo obja3njenje imamo dovoljnrl
argumentaciju.
Prof. A. Pavi6, po Klai6evoj interpretaciji, u svojoj
studiji >>Car:aKonstantina VII Porfirogeneta tlo admini-
strando imperio glave 29'36<<(Zagreb, 1906) pi5e: >Da-
na5nja Crna Gora. . . jo5 se u XV vijeku zvala ermna i
Cnrnna Gora (a to je od adjektiva dr m n, koji je oblik
stariji od drven). Od crrnna postala je crna kao od
Crmnica (kraj u Crnoj Gori) Crnica. Pavi6 joF dodaje:
>. . . u Gornjoj Dalmaciji, nekad Crvenoj Hrvatskoj, da-
nas u Crnoj Gori, ima joS i danas >Crveni brijeg<, brdo
izmedu Crmnice i Pa5trovi6al Polemiziraju6i sa Jiredekom
A. Pavi6 pi5e u drugom izdanju iste svoje knjige: >Mi
se moZemo dosjetiti, da se donji Hrvati u Dalmaciji pro-
zva5e Bijeli, Bjelogorci, valjda po onom dobro znanom
' zemlje daju mogu6nost da vidimo' uzrok >>izigravanja(
Strahonovom >Albion< i Ptolomejevom >Albanon oros(<'
to bija5e u njihovoj zemlji, a gornji da se prozvaie
Crljeni (Crmnogorci: Crnogorci, kao Sto drmnica: Cr-
nica, obramnica: obranica) opet po nekoj gori Crvljenoj
u onim krajevima, jer jo5 danas ima >Crveni brijeg<'
brdo izmetlu drmnice i PaStrovi6a u Crnoj Gori. Vidi
akad. rjednik s. v. >>crvenibrijeg<<--Pavi6 dalje na istom
mjestu nastavlja: >Joi u XV i XVI vijeku dva Srbina
Crnu Goru viSe Zeligova i Skoplja pi5u drmna - Crna
Gor& a to je Crvena Gora. Tako kaZe Danidi6, koji ona
dva pisma cituje u akad. .rjedniku s. v. Crna Gora pak:
jo5 dodaje, >da se ona Crna Gora moZe, biti priie doista
50
- Crvena Goral Da I'se nije i
zvala tako< t. j. Crmna
Dukljanska arhontija, danas Crna Gora, u kojoj je nekoi
bila i Croatia Rubea, iznajprije zvala Crmna Gora?<
Kao Sto se vidi Pavi6evi izvodi ni.jesu li3eni osnova,
a kada im se joS dodadu razloz\ za nastojanje za krivim
izvodenjem rijedi crna od crvena, onda postaju posve
uvjerljivi i logidni.
Ako se uzme u obzir da pored prezimena Crvenko,
koje je po svom postanku vezano za Crmnidki teritorij,
postoji izmedu Crmnice i Paltrovi6a Crveni brijeg, a zna
se, da je postojala drlena Pe6ina i blizu Budve Zupa Ku-
ceva (kud: crveil)r onda je logidno, i kad to ne bi filo-
lo5ki bilo obja5njivo, da je Crmnica ovo svoje ime dobila
ne od crnica, nego od crvenica. Za5to bi onda ime drmna
Gora poticalo bai od pojma crna, a ne od crvena, to se
ne da dokazati niti logi6nim izvoclenjem zakljudaka, a
niti filolo3kom analizom rijedi crven. Nema dakle nikakva
t'azloga da se.pravi razlika izmetlu porijekla rijedi crna
(Gora) i Crnica, po5to je odigledno da su obje neka.da
imale nz'adenje crven, a danas pojmovno znade crn. Dok
nam filologija i istorija mogu dati obja5njenje za ovu
p'romjenu, dotle nam narodna sklonost za ozna,Eavanje
'stanja i Zivotnih prilika u zemlji u narodnom imenu te
f ilologije sa strane naroda u tome 5to je, duvaju6i njene
formalne principe, izvedena od rijedi, koja znadi jedan
,odrecleni pojam, druga rijed sa sasvim drugim pojmo-
vnim znadenjem, a da time pravila o jeziku nijesu pre-
trpjela nikakvu znatno primjetnu povredu sa fonnalne
strane.
U konadnom sukobu dviju suprotnosti, istok-zapad,
u Crnoj Gori, a u nedostatku onih politidkih razloga, koji
su navodili Njego3a, da se orijentira prema istoku, u
ovoj zemlji danas odnosi trijumfalnu pobjbdu duh zapad-
.riekulture i civilizacije, duh odbrane tradicija duvanih vje-
5l
kovima od predaka danainjih Crnogoraca. Vodena tirn
duhom ona polazi u bududnost putevima, kojima se kre6
veliki zapadni narodi, a da li 6e njeno kretanje biti za
.ili
iIN CRVENE HRVATSI(E
njima sa njima, zavisi6e od brzine, kojom 6e Crna
Gora stresti sa povr5ine lica svoga naslagane slojeve i-}O CRNE GORE
mrtve istorijske praBine, koju su za soborn ostavili mudni
dogadaji iz njene'duge pro5losti.

Sto se ne htje u lance vezati,

To se zb;eZ€ u ovs planine,
Da boj bije i krv prolijeva.
NJEGOS
Oro gnjezdo vrh timora vije,
Jer slobode u ravnici nije.
MAZURANIE
Kome zakon leZi u topuzu,
Tragovi mu nedovje5tvom smrde.
NJEGOS

I. CENTRALIILAI0tr HR,ANI SEPAR,ATIZAM

Do XII vijeka Crvena Hrvatska, -odnosno Regnum

Dioclitiae, bila je samostalna drLava. U ratovima sa Vi-
zantijom i sa Bugarima do5la je njena samostalnost u
opasnost. Da otkloni tu opasnost, ona se morala obratiti
za savez i pomo6 onim pokrajinama na sjeveru i na isto-
ku, koje su bile prve na putu istodnom osvajadu. Time
je pravac njenom teritorijalnom proXirenju bio upravljen
istoku. Ali taj pravac bio je fatalan za njenu samostal-
uost. Geopolitidke sile su bile jade od njenih fizrdkih sila,
a one nijesu dopuitale nikakvo drZavno proiirenje izvan
granica, koje su bile geografski odreclene. Uviilaju6i te
okolnosti zetski velika5 Nemaqja je odmah odbacio, na
podetku svog politidkog rada, misao o pro5irenju svoje
zemlje (Duklje) na istok. Medutim, nije se odrekao teZ-
52
53
 nje da od istodnih pokrajina udini jednu ve6u drZavu,,
koia bi bila sposobna da se odupre navalama istodnih
naroda. Stoga se odludio da sjediite svoje zemlje pren
u Ra5ku, a da Dukljansku oblast poku5a njoj pripojiti.
Njemu se dinilo da, kada Dukljanska oblast ne moZe biti
baza za teritorijalno proiirenje na istok, moie onda biti
sama pretvorena u teritorijalno proBirenje nove driave"
koja bi se imala obrazovati izvan nje.
Nemanja se mogao lako i brzo uvjeriti da se u svom
radunu prevario, jer pripojenje Zete Ra5koj nije i5lo ona-
ko kako je on odekivao. Zela, odnosno Duklja, mnogo
kuiturnija i naprednija, vezana sa zapadom mnogim
zama, koje su bile tradicionalne, zemlja u kojoj je kato-
li6ka crkva bila jedina crkva, nije se dala ukopdati u
drZavnu zajednieu Nemanjine drZave, jer je u tome pri-
kopdanju gledala gubljenje svog prestiZa i zna\aia. Bor*
be o prevlast izmedu Zete i Raike trajale su dugo sa
promjenljivom sre6om, sve dok nije raskinuta definitivno
svaka veza izmectu njih nakon smrti cara DuBana. Nema-
nja je morao ostaviti Zeti naslov kraljevine, a svoga sina
Vukana imenovati njenim kraljem. Dok je skoro ditava
drL,ava Nemanji6a bila pravosiavna, dotle je Zeta sa svo-
_jim kraljem bila strogo katolidka drLava. Koliko Cog 1tt
organi drZavne vlasti nastojali da zavedu u srpskoj dr-
iavi centralistidko uredenje, toliko je otpor tome nasto-
janju vi3e rastao. Pred nastupom centralistidkih teLnia
radao se separatizam, koji je konadno i pobijedio.
Najznadajniji vladar dinastije Nemanji6a bio je car
Du5an, koji je u zavodenju centralistidke vlasti po3ao da-
lje od svih svojih predaka. Govore6i o medusobnim odno'
siima pojedinih pokrajina u njegovoj drL,avi prof' Stanoje
Stanojevi6 kaie ovo: >Razlika izmeitu severnih i juZnih
zemalja u Du5anovoj drZavi bila je u svakom pogledu vn
lo velika. Ta razlika bila je osnovana na dubokim razlo-
zima, posledicama razne rase' razne pro3losti, kulture i
raznih kulturnih uticaja a bila je utvrdena dugom tra--
54
ciicijom. Trebalo je da prode mnogo vremena zajednidkog
Livota, pa da se sve poiitidke, kulturne, socijalne i eko-
rromske razlike izmedu severa i juga uglade i izjednade<.
Na drugom mjestu isti pisac kaZe: >U Zeti su postojale
lr.adicije o poloZaju i znataju njenom u ono doba, kada
je ona bila sredi3na oblast srpske dri,ave. Te su tradicije
1:odrLavale separatistidke teLnje zetske vlastele i njihovu
svagdaBnju Zelju da igraju 5to ve6u ulogu u drZavi i da
rlobiju presudni uticaj u njoj. Stoga je Zeta bila stalan
izy:az nezadovoljstva sa srediinom upravom i izvor svih
pokreta protivu nje. Na tom vulkanskom zemljiStu ni-
cali su svi pokreti protiv sred-i5neuprave; Zeta ie izazi'
vala sve unutraBnje sukobe, otuda su dolazili svi prevra-
ti<. Stoga se posle DuSanove smrti moglo desiti da >kra-
ievi, koji su labavo i samo spolja bili spojeni sa drZavom,
a, nisu bili sa njom organski vezani, niti su se bili stopili
u jednu cjelinu, odvojili su se ubrzo, bez velike muke i
velikog potresa<. Na taj nadin do5lo je i do odvajanja
Zete iz Du3anovog carstva.
Konadno, uvjerenje da u onom dobu organizovana
dt:Lava ne pripada narodu, nego vlasteli i vladarima, stvo-
rilo je u Zeti pokret i protivu vlastele. Kad god je drLava
stradala od spoljnjeg neprijatelja, stradali .su u prvom
redu vladari sa svojim doglavnicima, u koliko nijesu
htjeli biti potdinjeni i pokorni vlasti i gospodstvu osva-
jada. Ako se nijesu htjeli pokoriti, oni su gubili vlast i
uticaj, a ako su se pokorili, postajali su tudinski agenti i
namjeStenici. I u jednom i u- drugom sludaju puku se da-
vala prilika da razvije bbrbu protivu. njih i da sa sebe
strese jaram njihovog gospodstva. Ova borba imala je'
dakle, ne samo karakter borbe za nacionalno, nego i za
klasno oslobodenje Sirokih narodnih masa. Zbog neorga-
nizovanosti masa i nemanja potrebnog kontakta izmetlu
pojedinih skupina, nije se mogao njihov pokret pretvoriti
u .jedan jedinstven pokret na ditavoj teritoriji zemlje.
55
 Prva posljedica njihove borbe bila je raspad Zete u ple.
mena.
Jedna drZava kao druBtvena organizacija moZe ne-
stati na dva nadina: razbijanjem izvana i raspadom iz-
nutra. .Vrlo desto oba ova procesa idu zajedno, no po
pravilu prednjadi u nestajanju drLave proces njenog raz-
bijanja izvana, a tek kao posljedica slabljenja driave
dolazi do unutarnjeg raspadanja. Sludaj Dukljanske dr-
Zave govori nam da je mogu6e i cdstupanje od. toga pl'a-
vila. Crvena Hrvatska pod imenom Dukljanskog kraljev-
stva (Regnum Diocliliae) u5la je voljom i odlukom svo-
jih gospodara i velika6a u drZavu Nernanji6a, a kada je
stekla uvjerenje da tim nije postignut cilj njenog ulaska
u tu drZavnu zajednieu, otrgla se, u pogodnom momentu,
od nje. Ona je sada opet postala samostalna i suverena
dri,ava sa organizovanom centralnom vla56u, ali je - po-
stepeno - i kao takva nestala, samo ne udarom spolja,
nego raspadanjem iznutra. Njeno unutarnje raspadanje
pratio je proces razaranja izvana, koji je donio sobom
takvu opasnost, da se ovaj proces raspadanja zaustavio
i opet je doSlo do formiranja drZave u XIX vijeku.
Ovakvoj sudbini Crvene Hrvatske,_odnosno Dukljan-
skog kraljevstva, najviBe su doprinijele gre3ke vladara i
upravljada,.koji su odludivali u odreelivanju njene spolj-
ne politike i o ureilenju odnosa sa susjedima. Konstatu-
jufi te gre5ke, mi 6emo do6i u povoljnu mogu6nost da
utvrdimo i uzroke i posljedice unutarnjeg raspadanja
Dukljanske drZave.
Srednjevjekovni sistem drZavne uprave pretvarao je
drZavu u vlasniBtvo vladara i njegovih najbliiih doglav-
nika. Vladar je sudbinom svoje zemlje i svoga naroda'
slobodno mogao raspolagati" On je objavljivao rat i pot-
puno suvereno rjeBavao o njemu, zakljudivao mir i do-
nosio sam ili sa najuZim brojem saradnika, odluke o mi-
fovnim uslovima, ne pitaju6i za to svoje pod.anike i ne
traile6i od njih nika^kav pristanak. Tako su narodi vo(teni
56
iz !_'atau rat, 12 ropstva u ropstvo i ispod r4asti jednog
-iospodara pod vrast drugoga. ovakav vladavinski ,irt.*
,jc tokom vjekova morao ostaviti dubok i nezaboravan
,tlisak na narod i pustiti ga da se zamiBlja nad svojom
sudbinom i budu6no*6u. Ali posljedice tih utisaka dbla-
zile su veoma sporo, jer je do izmjene misli i Zivljeg me_
'-lusobnogsaobradaja te5ko
dolazilo. OdlaZenju ,, ,uii po_
reme6aji, koji su zatim nastajali bile su najbolje prilike
,:{a se ljudi medusobno poznaju, razgovaraju
i t<uju pla_
irove o svom oslobodenju. Zato je po svrsetku ratova-re_
nastajala opasnost od poreme6aja unutar rfr?ave.
{ovng
7ode6i o tome raduna,
'.;rino ublaZe svojs _vladari su nastolaf da barem po-
vladavinske reiime, d. ,r" bi izazivali
aeposredan otpor ratom potresenog i uzbudenog
,,ur"aa.
Ovo odstupanje od njihovog slrrer*og prava upravljanja
ilarodom po vlastitom nahodenju i interesu vr5eno je
cilju izbjegavanja unutarnjih potresa koji bi mogli tJUto
u
i.oliko da okrnje autoritet vladara. ,
U koliko je moglo do6i do izraza narodne volja, ona
.:e redovno manifestirala u otporu protivu vlasti gospo_
dara. Razlikovali su se intetesi visokog plemstva
i veli_
ka5a od interesa Sirokih narodnih mas?,'ali je
bilo slu-
iajeva
l<1da su se protivu istog neprijateila i jedni i dru;
gi zajednidki borili. Napadi stranifr iri;avl prisiljavali
sti
i^jedne i. druge da Se bore u odbr.anu svoje
domovine. U
lim je otpor vlastele i velika5a, sa vladarom
-b-orbama
d91u,..bio mnogo Zivlji i davan sa vi5e odu5evljenja,
1a_
dok su Siroke mase katkad .znale i popustiti, jer one __
padaju6i pod tuctu vlast - nijesu uvijek mnogo gubile:
mijeqjale su samo gospodara. Tek ond.a kad ih setoglo
uvjeriti da tudinski gospodar imade manje milosti i ra_
au_mijevanja za njlh i da 6e robovanje njemu biti
teZe od
irobovanja vlastitom gospodaru, tada jl rastao
borbeni
duh i kod tih masa, jer su mislile da brane ue5to od
onih
te-kovlna i prava, stedenih u vlastitoj drilai.
U unutar_
njoj borbi pokreti masa bili .rp"r:rrtl"ni protiv vlada_
"u
57
ju6eg sloja, a desto puta su bili votleni i od manje povla-,
56enevlastele protivu one mo6nije, na dijoj je strani sta-
jao vladar sa svojim doglavnicima.
Narodne mase, prirodno je, iza ovakvog stanja i ras-
poloZenja, traLile su spontano nadina da vlast, koju su
bile povjerile svojim drZavnim poglavarima, da ju ovi
vr6e bez kontrole, po lidnom nahoctenju, da tu vlast mase
same preuzmu. To preuzimanje vlasti sa njihove strane.
nije moglo biti izvrieno sistematski i po nekom smiSlje-
nom planu, ve6 i radi nedostataka nrrinih organizatorskih
sredstava i mogu6nosti, koje su u zavisnosti od kulturnog'
nivoa naroda i od njegove zrelosti za organizovano vo-
tlenje narodnih demokralskih pokreta. U narodnoj svije-
sti je drZava kao organizovana cjelina sa jednim, apso-
lutnim drZavnim poglavarom bila omrznuta. Najja6a unu-
tarnja potpora za odtlanie drlave bila je poniBtena. Dis-
kusija o formi druitvene organizacije, koja bi imala da
zamijeni d;rLavu, bila je nuZna, ali do nje nije moglo
do6i. U tu diskusiju, i kad bi bila povedena, ne bi dola-
zilo u raspravu pitanje da ti da se odrZi dotadanja forma
drZave ili ne. To pitanje je bilo, nakon dugog i teSkog'
iskustva, potpuno odbadeno.Preostalo je da same Zivotne
prilike prisilno dovedu mase do stvaranja pojma o jed-
nol novol formi dru5tvene organizaciie- RuBenje drLave,
zapodeto s vrha, kretalo se postepeno dolje ka osnovnoi
proces
Sedlnici- porodici. Pitanje ie bilo gdje 6e se ovaj
-razaranja
iadrilati. P-o tome gdje se je taj proces zadthao,
dakle na plemenskim organizacijama, moZe se utvrditi da
jednim
5e on pogoaio samo sistem centralistidke drZave sa
arZavnim poglavarom kao centrom narodnog Zivota i sve-
ga zbivanja u arZavi. DrLava se iznutra raspadala baB iz
Istih onih razloga, koji su potkrijepili istinitost aksioma
da centralizan hrani separatizam. Najve6e dru5tvene za-
jednice, nakon ovoga raspada, bile su plemenske zaied'*
nice.
a]
II. PLEMENSKE ZAJDDNICD
Postoje dva sasvim razlidita tipa plemenskih zajed- '
nica.
JoB na prvom stupnju svoga razvitka iz Zivotinje rt
iovjeka, dovjek istupa kao dlan jedne uZe zaiednice, za- -
snovane na krvnom srodstvu. Potreba zajednidke borbe
za opstanak, zatim potretra davanja otpora zajednidkom
neprijatelju i nuZda da se prilikom lova na opasne Zivo-
tinje njima doskodi organizovanom snagom' naile su krv-
nu vezu kao najpodesniji spoj, kojim se mogu drZati lt
zajednici viBe pojedinaca. Ove zajednice bile su prven-
stveno ekonomski samostalne jedinice i cjeline. To je
pratip plemenske zajednice, koji se odrlao samo kod naj-
primitivnijih naroda, koji se nalaze jo5 na veoma niskom
stupniu -kulture. Takve zajednice su zauzimale narodito
podesttu strateBke poloZaje, koji su bili pogodni za lov,
pljadku i za gusarenje.
Drugi tip plemenskih zajednica, koji sa prvim nijg'
ni u kakvoj organskoj vezi, jeste organizaciia
plemena u kasnijim, istorijskim epohama, kod naroda,
Loji su svojim istorijskim razvitkom odavno bili pro5li
fazu plemenikog Zivota, pa dak i fazu Livota u doba do-
vjekovog najprimitivnijeg stupnja kulture. Dok se prvi
tip plemenskih zajednica, po pravilu, formirao, u doba
najprimitivnijeg stupnja dru5tvene kulture, u vrijeme ko-
jern nije prethodio nikakav tip druitvenih zajednica iz po-
trebe da se lakle i sigurnije obezbijedi privredni odnos i da
se lakBe dade otpor bilo prirodnim elementarnim, bilo Zivo-
tinjskim silama, dotle se drugi tip javlja na stepenu vi-
Beg kulturnog razvitka dovjeka i dru5tva, a iz potrebe da
se lak5e protivustavi, ns vi5e prirodi i Zivotinjama' nego.
ljudima drugih naroda i plemena, pa dak i ljudima iz.
istog plemena, ako su njihova vlast i ekonomska snaga
bili od Stete po cjelinu. U prvom sludaju je plemenska
zajednica zasnovana na krvnom srodstvu, a u drugom
59

sludaju na socijalno-ekonomskom, privrednom i geopoli-
tidkom srodstvu. U prvom organizovanje plernenskib za-
jednica znadi podetak udruiivanja pojedinaca u grupe, a
u drugom raspadanje ve6 formiranih ve6ih zajednica u
manje jedinice, pomodu kojih 6e volja pojedinaca ili bar
komprornis izmedu njihovih volja n najmanje moguiem
broju dri6i lakie i viXe do izraza, nasuprot volS'edrugih,
dija vlast postaje nepodno5ljivom iz bilo kojih razloga.
U prvom sludaju pleme nastaje voljom pojedinaca, koji
se odridu izvjesnih svojih prava dobrovoljno i preuzimaju
vi5e duZnosti, da bi bolje osigurali svoju egzistenciju, a u
rlrugom opet voljom pojedinaca, ali koji irasto;'e da po,
vrate sebi izvjesna izgubljena prava i da se odreknu nekih
nametnutih duZnosti. U prvom siudaju postaje ideal au-
toritativan tip plemenske zajednice, a u drugom tip de-
mokratski uredene skupine siobodnih ljudi, kojima se
priznaje pravo otcjepljenja od ostalih zajednica (ius se-
parandi). Za postojanje plemena u prvom sludaju nije
potrebno jedinstvo i odredenost jedne stalne teritorije
boravka, dok za pleme u drugom sludaju bezuslovno je
potrebno da postoji jedinstvo odredene stalno naseljene
teritorije, koja uslovljava jedinstven privredni tip, te ti-
me pored strategijskog poloZaja, dini svojom geopolitid-
kom snagom onu vezu izmedu pojedinaea, koju kod pri-
mitivnih dini krvno srodstvo. Prvobitno pleme znadi po-
detak stvaranja druBtvene zajednice, dok pleme iz no-
vijih epoha znadi podetak raspadanja nepoclesnih ve6ih
zajednica i povra6anje vlasti iz raka vladaju6e manjine
tr ruke podvla3dene ve6ine.
Prema tome, ova dva plemenska tipa ostala su i po
svojim uzrocima i po posljedicama, kao i po sVojim
funkcionalnim smjernicama, potpuno razlidita i dobila
su razlidit karakter. Te razliditosti ne dopu5taju pretpo-
starrku da je u ovom drugom sludaju doBlo do obnav-
Ijanja onih istih istorijskih uslova, koji su wazvali stva-
ranje prvobitnih plemena. Sto su se pak prvobitna ple-
60
lnena u nekim dijelovima svijeta odrZala, tome je do_
prinijelo njihovo sporo razvijanje i nemanje doticaja sa
civilizovanim narodima, Crnogorska, plemena . su po svo_
iim $arakteristikama tip ovih drugih plemena.
Flemenske zajednice, onakve kakve su se pojavile
u srednjern vijeku, nijesu mogleda se obrazuju t';'-r"ij"-"
ctok stanovni$tvo ni.je bilo vezano. za jedno stalno mje_
sto stanovanja. U vrije;ne kada su stodarska i pljadka_
,{ka privreda bile iskljudivo zanirnanje, plemenske zaje,l-
nice kasnijeg tipa bile su nemoguie., jer su nepreki.dno
sei]enje, mije5anje, rastu,:anje rnanjih podetnidliih srod_
nidkih grupa, stalno deformirali primdrne plemenske za_
iednice te ometali njihov razvoj i individualiziranje u po_
jedine za odredeni teritorij vezane cjeliriei U Ra5koj
i u
Staroj Srbiji, gdje je do organizotranja drLave do5lo na_
glo, tako da je moglo da se bez postupnosti od stodarske
i pljadka5ke (ratne) privrede pristupi trgovini i zemljo_
radnji, a potom i zanatirna, nije ni do5io do obrazovanja
plemena. Ona"su se formirala samo u krajevima, gdje je
razvitak privrede bio postupan, bez naglih pretni^.'
Tl drvzavi,u kojoj je valst dobro funkcionisala, ple-
menske zajednice se nijesu rndgle formirati, jer zato fiije
postojalo onih nuZnih spoljnih ui,roka. Cim je bila ve6a
spoljna bezbijednost pojedinih naselja od drugih i od tu-
dina, tim je bila_manja potreba da se ta naselja zbijaju
i stapaju u pojedine cjeline radi sarnoodbrane.Osim toga,
ve6a bezbijednost omogutavala je slobodno kretanje po-
jedinaca i manjih srodnid-kih s'kupipa, njihovo mije5-anj,e
i promjenu boravka, narodito u prvom stadiju prilaZenji
Potreba inilividuaiiziranja izyjesnifr .nasetja
lmljoradnji.
u plemenske zajednice bila je, prema tome,, ne sarno
suvi5na, nego najdeS6ei nemogu6a. Ono Sto se u ovakvim
prilikama, ali tokom dugog vremena, moglo formirati, jL-
su bratstva, ali su se i ona, dim bi'se namnoZio broj n"ji-
hovih pripadnika, brzo i lako raspadala u manje cjeline.
SviJest o plerienskoj zajednici nije se mogla izgraditi jo5
61"
i zato 5to se na tradicije i pro5lost manjih skupina nije
mnogo polagalo, zat-o 5to se sva snaga i umjeSnost na-
rodnog pam6enja i pri6anja prenosrla na drZavnu zajed-
nicu kao cjelinu. U samoodbrani duh patriotizma formira
se napram one cjeline, koja vrii vlast na naseljenom
teritoriju ili se bar u narodnoj fantaziji pretpostavlja da
ju vr3i, a ne prema cjelinama, koje se u praktidnome
Zivotu kao takve ne javljaju. U ovim sludajevima je ple-
menski patriotizam zalr.tLliao pred drZavnim.
Priroda zemlji5ta je imala najznatnijeg udjela u
formiranju plemena. Na velikim prostranim ravnicama,
gdje je pristup neprijatelju-tudincu bio lakSi, plemenske
zajednice se nijesu mogle formirati' Samo onamo gdje
imade prirodno planinama ogradenih plodnih polja i do-
lina, koje su bile za5ti6ene od napada izvana, postepenim
naseljavanjem stvorile su se plemenske zajednice. Po-
jam ovakvih zajednica ogranidavao se na jednu odredenu,
malu teritoriju, koja je od ostalih bila geografski skoro
potpuno odijeljena. Njihovo stanovni5tvo bilo je osu-
'ileno da se samo brani od neprijatelja i da se na vlastiti
radun razvija, pode5avaju6i svoj Zivot prema spoljnim
:prilikama i uslovima Zivljenja. Pojam plemena postao je
merazdvojan od pojma jedne odreilene plemenske terito'
rije istog imena. Najejelovitije i najduZe su se oduvala
ona plemena, koia su imala najbolje prirodne ograde od
,ostalih, a tim i najbolja utvrdenja oko sebe od neprija-
telja. Ova utvrdenja dobila su osobiti znalai od onda,
'od kad je zemljoradnja postala glavna privredna grana'
jer je od tada stanovni5tvo bilo prisiljeno dA brani svoj
glavni privredni izvor: zemlju. Ako se kad morao upu-
stiti koji dio te radne zemlje, onda se pristupalo vra6anju
'stodarskoj i pljadkaikoj privredi, a ovo vradanje je re-
'dovno znadilo i slabljenje plemenske zajednice, jer su i
ratnici i stodari lakie odlazili od svog ogniiSta za boljim
privrednim izvorima, ma da je kod njih osje6aj plemen-
.skog patriotizma bio naijade izrailen i naidulje no5en.
62
Crnogorska plemena nijesu ni organski ni tradicio-
nalno povezana sa primitivnim plemenskim zajednicama,
u kojima su Zivjeli Slaveni. cak nije vjerovatno da su se
mogle oduvati ni brastvenidke zajednice, a te5ko je pret-
postaviti da su uvijek oduvane i porodidne, jer ni u mo-
dernom dobu, kad dolazi do seobe kao posljedice ratnih
sukoba, ne mogu da se oduvaju mnoga tehnidka sred-
stva za meclusobno pronalaZenje i odrZavanje veza, a
kako li je tek bilo, kad je medusobni saobra6aj izmetlu
rastavljenih pojedinaca i grupa bio nemogu6. Po svom
dolasku u Duklju Slaveni nijesu naiBli na narod grupisan
u plemenskim zajednicama, nego na pripadnike jedne za
ono vrijeme dobro uredene rimske driave, sa kojima su
se pomije5ali i stopili u zajednidku cjelinu. U to vrijeme
su pojedinac i porodica nalazili dovoljno za5tite i pot-
'pore za sebe kod organizovane drZavne vlasti, pa nije
bilo nuide za formiranje plemenskih organizaeija. Ta
nuZda nastupila je kasnije, kada je idal velike drZave bio
kompromitovan.
Jiredek kaZe, da se postanak plemena u Crnoj Gori
moZe pratiti unatrag sve do XIV vijeka, a u jednom slu-
daju i do XIII. To znadi bai do onda kada je nastalo
najve6e snaZenje drZave Nemanji6a i kada ie u Zeti
moralo biti najvede nezadovoljstvo sa njom kod narodnih
masa, koje su u prvom redu morale negodovati prntivu
svojih velikaia. Navode6i kacl je nastalo kqje pleme, Ji-
redek kaie: >%upei se spominju u meni poznatim spome-
nicima od 1305, iSdeznuli Ridjani, viSe Risna u Krivo5ija-
ma i u Grahovu, od 1430, Predojevidi i MaleSevci kod
Bile6a u XIV vijeku, Banjani otl 1319, Drobnjaei na
Dirmitoru od 1354. U Crnoj Gori javl.jaju se NjeguEi viSe
Xotora, najzad na 400 ku6a jaki, od 1435, kojima susjed'
ni cekli6i od 1381, Bzelice od 1430, Bjelopavlidi u dolini
Zete od '1411, skupa sa Ozrini6ima i Piperima od 1416,
Vasojevi6i od t444, kada jo5 nijesu sjedjeli na Gornjem
Limu, nego kod tvrtlave Meduna, neslavenskoga imena
63
Mataguii kod Potigor.iceod 1330<((I, gg). prema t.ome_
vef u XV vijeku bio je potpuno zavrlen proces formi_
lan.ja plemena, koji je nesumnjivo podeo da se vrSi od-
mgh na podetku stvaranja'dr,iave Nemanji6a, a to je u
XII vijeku.
III. I{RI/N.A GSI/IITA
Unutarnj a veza crnogorFkih plenrena bila je
vana na krvnom srodstvu ili pak, ako rrjega nije bilo, "urnl-
kao.
Sto je vrlo dest sludaj,.onda su se pojedina bratstva sra-
dala i stapala tako, da se brzo zaboravlialo da su razli_
ditog porijekla, pa se tako srodnidka veza vje5tadki stva-
rala. Pri tome, obidno se proces srodavanja svriavao ta_
ko, da su jada bratstva ajcsorbovala siabija, nametala
im svoje irne, pa ih zatim smatrala sasts.vnim dijelom
svoje cjeline. trzmedu plemena je saobraiaj bio vrlo slab,
skoro nikakav, te su se medusobno slabo pozna,vali poje-
c]inci iz njih. Njihovi uZe shvaieni interesi u.r' *" 8"*to
sUkobljavali, a kako nijesu irriali zajednijkq vlasti, da po_
sireduje izmedu njih, niti su priznaval! nekog suda, to su
sve svoje sporove rjeEavali s i I o m. pravo. je bilo na
strani onoga, ko je na madu pobjedivao. pobijedeni se,
rnedutim, nije mogao nikad pomiriti sa pobjedom protiv-
nika, jer je timg gubio i bio ,osucfenna vjeditu potdi.rj"-
nost, na ropstvo, pa se zato potajno neprekidno pripremao
da.,stekne vi5e snage, da bi povratio novom borbom izgub-
ljeno svoje pravo. I pobijedeni se, kad gqd je mogao,
dizao na.pobjeditelja, te je s njim ponovo stupao u borbu
!,vr5ip otmicu svojih dobara i povra6aj izgubljenih prava.
Naizmjenidnim takvim postupcima stvorila se osveta,
koja.se docnfje razvila i u k.rvnu
osvetu. Svako
j9 pleme unutar svoje nadlelnosti sudilo po obidaju, ali
gbiAqji jednoga nijesu obavezivali druge, i, budu6i da za-,
jednidkih zakona nije biib, jer takvih nije ni mogli biti,
zato Eto plemena nikad nijesu bivala niti htjela ttiti za-
64
jedno u Jednoj centralizovanoj drZavnoj cjelini, za
koju
bi vaZili izvjesni
!?koni, to nije postojalo ni pisanog"a,
a niti usmenoga zakonodavstva, po kome,ti se suAlo l'ito
piemenima kao cjelinama, bilo pojedincima iz njih. Eko_
nomska dobra su bila najde5de uzroci medusobnih borbi
plemena, pa bilo da se radilo o sporu oko pojedinih dobara
ili da se htjelo oteti sa strane jednih diugima ne5to od
imovine ili prava na uZivanje kakve imovine. Iz takvih
sporova su se postepeno razvijali sukobi zbog pitanja da_
sti, a ta su se pitanja, koja podivaju na jednojleminentno
ekonomskoj bazi, redovno raspravljala oruZjem i tek ne-
ito, u novije vrijeme, na clrugi nadin: nagodbom ili ma_
terijalnom naknadom. MoZe se re6i da.su odnosi plemena
hili u najvi5e sludajeva tako lo$i, da su ona jedno prema
drugome bila u pravom ratnom stanju, koje je godina-
ma trajalo. Sto su bile teie Zivotne prilike, narodito gg
ekonomske strane, to je zao5trenost izmedu plemena bG
ve6a. Klala su se kao gladni vukovi oko gole kosti, pa
mgkar'ih iz prikrajka vrebala sa zapetim pudkama go-
mila lovaca. Radije bi ti kurjaci dopustili .ta ih postrijelja
lovadka pu$ka, nego da jedan drugome popusti u soo5im
zahtjevima.
- _ Plemena su htjela slobodu, a njihova sloboda nije bi-
la, ista kao i ona, koju su proklamovali Francuii u svo-
joj Deklaraciji o pravima dovjeka i graclanina:
slibodan
trratstvo i jednakost. Crnogorci nijesu priznavali od to
troje ni5ta, do slobodu. A ona je morala biti cjetovita, ne-
natrunjena nidiqr, nedirnuta. Bratstvo je jedan vi5e sen-
t.imentalni nego pravni pojam. Ono ne govori ni5ta o pra-
vu i sposobnosti dovjeka, a niti dovjeka na neito obave-
zuje tal<o, da odreduje i sankcije te obaveze. Zbog toga
]e pojam bratstva bez ikakvog pravnog znaienja. Jeana-
ko$i da ne postoji u svijetu, Crnogorci su se mogli uvje-
t'iti i uvjeravati neprekidno kroz ditav svoj {ivot, jer su
vidjeli da'sve zavisi od snage dovjeka i od njegovog ot-
pora sredini: 5to je imao vi5e sn'age da se odupre, to je
65
 samo jedan milimetar i srnrt bi bila trijumfator ! Ali taj
Jednakih nije bilo' je milimetar bilo teZe prije6i, nego - na clrugom mjestu
vi5e mogao da se odrZi na povr5ini' jedna su-
Stoga je pol.am jednakosti - ditavn planinu pregaziti. Na tome rnilimetru je davan
"Ji". ilt':J moglo biti' koji su
"iti rp"i""r..i:a, koju sli i'*iititl, ne oni ljudi' maksimum otpora, samo da ga se ne prijecle, a tek pokraj
ostalima' da bi jednakost njega je Zivot imao pravu cijenu, zato Bto je on, kao Zi-
ftlj"fi'suU" sn"iziti na ravno sa jadih' pa
;;il;"ili,-;-go oni koji su se bojali hegemonije Zak svjetlosti, najjade mogao svijeUjeti samo tada, kad
principom' da. se povinuju kroz se nalazio opkoljen gustim, najgu56im mrakom smrti i
*" iir. i.t:"ti obavezati tim jednak;
Zivot do nivoa onih slabijiir, sa kojima-
treba bjti ropstva. U takvom se mraku zraci svjetlosti najjade oba-
postuje za- Zaju i najdalje vide; imadu naj'i'e6u cijenu i najdrago-
f."" a" znali da sivarno jadi nikad ne
"i:"su jer *" ttu konveniraju ' nTLi za njega rti cjeniju wijednost, pa makar kako inade bili slabi i nejaki'
kone slabijega,
zato jer je' j^tdt; Oil3^ tim se moZe i objasniti da su Crnogorci sa onoliko istraj-
zakoni imaju kakve sankcije, prosto
A siobode ' nosti i otpora branili vjekovima sebe, svoju slobodu i
ra ie u vaZnosti t" C;;;;;;".tu1o :l9P9da:
jadi i mogao suzbiti;'
;; il.; vile i trajniie ott*], ito je bio svoja prava.
"."" *":" neprijalelJe i nipaAaEe' ZaLo.su se oni i borili ' Ta plemena je opkoljavala jeilna velika, strana sila:
t
iupr"f.iArro *"Ao d-a nadjadaju jeclan drugog i da turska vojska, koja je prethbdno pokorila sve drZave na
"oLo*,
viEe slobode' Ziveti u jednome bes- Balkanu; pa se ustremila i na crnogorska plemend. Njena
;tA;" za sebe 5to '
plodnom, krievitom, pustom i nepristupadnom kraju' gdje je vojska donosila svuda', gdje god je do3la smrt i pu-
tt?Pgtu sticalo premalo''' itoB. Sate i potcjenjivanja, dakle nije moglo biti. Meilutim,
se te5ko i uz nesrazmjerno velike
te3ko se' ' crnogorska plemena su ostala i dalje zavad'ena i zakrv-
i.iiii ," Zivot, te ie ovaj bio neobidno skup'
;ffijt"6" io,je-i odbranatogaZl""r?ll;'
z"to" oatzu"ao, ljena. Navaia Turaka ih nije sjedinila ni prinudila na
la Livlia, temperamentnija, i ZeB6a.od.odbraue Zivota '; ,r3"aoitt i otpor. Zato su Turci ona plerriena u pristupad-
je bio lak i bez- : nijim t<rajevima osvojili, a cistala su se povukla u planine
r.li:L on iij" skupo staiao; kojima
I
""itt,
iiiii"; i<oji se oij".., mt'ruttftn naprezali da ga od'uvaju i nepristupadne predjele, (>Bto se 19 h6e-u lance vezati,
osveta bila krva-'l to se zbjeZe u ove planine, da poj bije i krv prolijev-a-<),
i unaptiiuae' Po tome je injihova krvna je reak-"{
inade shvatiti' Zivot gdje osvljad nije mogao, bez ve6ih Lttava, prodrijeti' Nije
vija, nego Bto bi 5e to *oglo je smrt blizg' sfo 'li
ciia na smrt, odtupirr;il"il",i;-. i Bto tito nif<oga, ko bi mogao sjediniti ta plemena, centrali-
Iiliu"u""o"";;ii ;J;i;, i" :! nigsovS.reak"ij' r-u:3'to'1 iivati niitrove sile i staviti ifr u jedan front protivu ne-
i"t*"i""iji' Kad ieziuot tio.tt neprekidnomr{ prijatelja. Nije bilo nikoga zato, jer ona nijesu priznavala
#i;';tn*
ZiIe bile tako ojada- 'rr oifij" vlast niti nidije pravo da im se tzvaia sudi i zapo-
kontaktu sa smrcu, ""'Jt * "i"gove nijedan i
ne i tako odvrsle, oa-in nij"
r-trto mogao,rasje6i vijedla. Potieba sjedinjenja plemena, potreba njihovog
1,il",-l"I^".tt": koncentracije njihovih otpornih
noZ obidnog.*"tooo'*"u' M"ettutim'
"".*"t f""
zivot.daleko' ko ioj se i'
*iCrroU.rog izmirlnja-i
pitanje za
H:#';:"j1H';;ilftio'-t'it"i s"uga, tita*je odigledno jedno vaZno. Zivotno
u odu- ' siedini i
;tj"";a;#, ko ;ije ;v;je zivotne miBi6evjezbao lfi tato da se to pita4je rijeSi? Ko da
t "iitl na jedno i da koncentri-
oii"":" silama, jer te sa nafi,lenripravljenoga . irti"i pt.*"na? Ko da ih okupi
":"nih zapusteneenergije' opu5tenih udo'- Fe njihov otpor turcima, kad ona ne priznaju nikoga i ne
;;;;';":-;alaksaloga, 'p"'0" '
*iSie", g' prvim udarcem usmrtiti' pot<oravaSu se nikome? - Ipak, ona su priznavala nad
sa^mojivici smrti: ''
Zivot Crnogoraca odvij'ao s" liut' na
"1,""*"ris"rin
67
66
sobom jednog poglavara, bila mu >odana i posluinau, po-
itovala ga i cijenila, ali on nad njima nije imao nikakve
svjetovne vlasti, niti je mogao da ih ma na 5to prisili.
Ko je to bio? - Bila je to crkva! Crnogorska narodna
crkva. Crkva i crkverri poglavar bili su poBtovani od svih
Crnogoraca bez razlike kojem su plemenu pripadali. Ali,
kakva je to crkva bila ? Je li imala slidnosti sa onom
srednjevjekovnom srpskom crkvom? Koja je njena uloga
u Crnoj Gori bila ? Kakve metode ? Kakva vlast ?
IV. NAR,ODNA VJEN,A
rr.,..
i Silo kod Srba u vrijeme prije dolaska Turaka na Balkan.
Frethodno je potrebno rasdistiti pitanje za5to su, iz
kojih razloga, Crnogorci ostali >hri6iani< i onako se kr-
vavo bolili >za krst iasni i slobotlu zla,tna<<,jer tq pita-
nje, - kad se ima na umu da onaj, ko se htio poturditi,
bio je punopravan turski gradanin, kome niko nije smio
krivo udiniti bez opasnosti <ia snosi posljedice udinjene
nepravde, a da su se i Crnogorci poturdili, mogli su Zivje,
ti na svojim ognji5tima mirnije i lak5e, - to je pitanje,
dakle, svakako zanimljivo i va.ino. Osim razloga, koji su
ih silili da daju otpor DuBanovoj drZavi, bilo je i drugih
zbog kojih su se jo5 jade oduprli vlasti turske drZave.
Crnogorci se nijesu poturdili, barem ne ve6ina i glavni
dio, nego su dosljedno ostali da budu hrii6ani, da ispo-
vijedaju svoju >>pravu vjeru<. Za ovaj njihov otpor mu-
harhedanstvu ne treba traiiti obja5njenja nigdje drugo,
nego u njihovom formiranom pogledu na svijet i u samoj:
psihi_njihovoj, koja se forrnirala pod'uticajem prilika, u
kojima su Zivjeli, i koja je u svemu odraz tiln prilika kao
i ondaSnjeg njihovog kulturnog nivoa. Prije svega, oni
nikad nijes-u uspjeli biti hriidani u onom smislu, kako
crkva bilo istodna bilo zapadna, izudava hriS6anstvo. Kao
i svi ostali zakoni, tai<o su i zakoni Hristovog udenja bili
kod njih nepisani i spojeni sa nizom njihovih obidajnih i.
pravnih pojmova, a radi toga sasvim ruzliliti i daleko od*
68
makli od sluZbenog udenja crkvg. Oni su hri56anstvo, koje
je bilo jedan od rekvizita njihovog pogleda na svijet, pri-
lagodili svojim prililiama, udesili ga z,a sebe i za svoje
potrebe, dodali mu ono ito im je konveniralo, a reducirali
iz njega ono 5to im je smetalo. Napravili su oni tako jed_
no novo evandelje, koje je zadrLalo samo naslov nenromi_
jenjen. Oni nijesu primili ono hri56anstvo, koje
su !iua_
njevjekovni srpski vladari i velika5i iz drLavnlh razloga
silom nametali narodu preko svog sveEtenstva, niti
le
ono medu njima moglo da vrBi onaj zadatak, koji je vr-
Crnogcirsko hri5ianstvo, kada bi bilo direno u Nemanji-
noj drZavi i kada bi njegovo naudanje bito jo! pisano _
bilo bi na isti nadin, kao i bogumilstvo, istraZeno, jer je
blio odozilo na,rnetnuto, u naj5irim slojevima tormiranl.
Da su pak Crnogorci donijeli u svoje kr5eve hri56anstvo
iz sr.ednjevjekovne Srbije, onda bi ga tako dugo saiuvali
kao 5to su ga saduvali oni Srbi, kojima je bilo nametnuto,
pa su ga se, >poturdivSi se<, odrekli prvom prilikom, kada
je do5ao silniji zavojevad sa svojom novom vjerom. Od-
ricati su ga se mogli tim lakie, 5to nikad nijesu ni osje-
,6ali da je to njihova, narodna vjera, a ne instrumenat
osvajadke politike. Crnogorci se svojega nijesu lako od--
ricali, jer je to bila zaista njihova prava narodna vjera,
koju su sami izgradivali, sami usavr5avali i koja je u-sve-
mu odgovarala njihovim potrebama i njihovom mentali_
je bila nepisana, pa podesna za usavr5avanje i
Ftl, ? to
dotjerivanje pre{na novijim potrebama i shvatanjima. Sva-
ka druga vjena, koja im se nudila, dolazila im je napi_
sana, uformljena, ukalupljena, gotova i imala je da bude
primljena alimine, od podetka do kraja, kao jed.an zakbd.
Ona je za njih bila strana, nerazumljiva, n'epodesna, ne-
'srodna, a uz to ona je za njih inaEila
nametanje noptsva,
jer bi se tralilo da se njoj pokord,vajuf i ikd ju nijesu
oni stvorili, negii neko drugi. S druge strane, bilo je bEi-
gledno da vjera; kojd daje neke ovineniatjbke piivlastice,
69
 ne*
teritoriji bilo najve6im dijelom homogeno' cjelovito'
koja je spajala plemena'
koju inauguriBu ljudi sa manje rnoralne i tjeiesne sna- raBirerio. Jedina veza,
g", n"go Bto imali oni sami; da takva vjera nema
"r"f.itt"to
tir"-:"ljilt""o hri36anstvo i jezik''Dr'uge veze oni nijesu
je m.oglo
irnogo-vrijednosti ".t za njih. Oni su se bili odludili.ve6 iz p"lrtir""ii niti uvaZavali, pa one --i-u |olit<o'!h
hotimidno koriB6e-
nuil{e, toil in je silila na. svestranu- rlepopustljivost i biti '_.'prema tome, nijesu od njih bile
narodito ne u srnjeru podizanja ni-
konsekventnost, da budu do kraja protivni svernu onome ne ni u-koju svrhu, a
prilika u okviru zemlje kao cjeline' kao sktr-
5to ide za tim, da naru5i ma u ko,m pogled'-l niihov''t du- voa Zivotnitr
tovnu ili fizidku cielovitost, pa su' dosljedno .tome, bili pa svih plemenA. Jezik po svojoj prirodi'nije takva spo-
one'funk-
za to, da ostanu kod onoga 5to je stedeno i izabrano slo- iu, t oi"'*oie u primitivnim sredinpma.vrSiti
djelova jednoga pocijepanog naroda'
bodnirn uvjerenjem, a ne da prime ono 5to je narnetnuto .i:e
"a-rUfiiavaniu
't 'sile, pa se po njemu crnogorska
a strano je' tude' nesrodno' t oju rSu geopoiitift!
gotovo, lto je poklonjeno, -porobljavaju6e
ne-podesno, ''' se za plemena te5t<o bi mogla' sjeeliniti' ZadaLak sjedin-jenja'
SrutiArioo, -ZalaLati
hriB6anstvo Crnogorci su se zapravo zalagali za svoju iakle, pao bi'rra crkvu,'na njihovo zajednidko dobro:
su sqmi osnovali, bili njeni proroci i *hri66anstvo<.
vtastitu vjeru, koju ''!

ih ruko'
p"J"J"lqf ;'a, da Ludu piotivnici islama,- nijesu
osim
iroAiU nitiai<vi drrrgi vjerski ili nacionalpi razlozi' V. MISXJA NARODNE CRKVE
onih koie'navedosmo, a koji su preteZno politidki'
U opasnosti pred Turcima imali su Crnogorci da bra- Na delu crnogorske crkve stajali su vladike' ii !o-
na- giedu'svjetovne vlasti oni su bili potpuno nemo6ni' Djeio-
ne dvoje: svo3etrriS6anstvo i svoju zemlju' Ne htiju6i je
'os1"",i8""-.1a.
tumadenje Bil"]
pustiti"hrG6anstvo, oni su izloitili velikoj opasnosti svo- [",rg ,rjiitorrog rada bio 1
zemlJa bj bila oiu- nje narodne viere,'na
-1urlt",ni",' izvr5enje formalrrih obidaja vjerske
lu zerntiu, a da su primili islam vjendanje, parastosi itd' )- Ta sluzbti ie
iiana. Tako brane6i oruijem svoju zemlju, oni sq se za- ;;i#;
i13]u':iti. *g.qlu tr|i:
pi*i'o fo"ifi za odbranu od islama, za odbranu svojp vje- 'neke narodu, a niie.
bil* ,up"urro.sluZba
Branedi svoju vjeru' oni' nijesu ti, karakter politidke upraVe ili vlasti' Cak nr tr
re, koja je bila ugro;ena. -
slobodu mi5ljenja vierskim pitanjima vtadike i sve5tenici imati
ilru"ili,g*."o slobqdu vjeroispovijesti, ";i;;;"cii
i vjerovanja,.nego su branili Jvoju stvarnu'strobodg' kojoj viasti cla narettuju kako 6e se obavljati pojedini.crkvent
se
p-gstojania bila
-nidijeg ta niihova slobodna v-ler?r obredi, u kojima je imab udestvovati narod' * KlTo
:" h"f.u**at, iz;je;ni stavcivi iz crkvenih knjiga ili sve-
,rjiirov" nepriznavanje au!9r-lteta i niiije vlasti; i*uao:t"*ueiti
ko bi.htio da ugrozi' ma.u l"."tf"*", .f.o ni se njihovo lumadenje razlikovalo od
;;jit"i otpo-r protivu-svakoga' pTa'vo'
t<om smislll ,riltoolte interese. Brane6i svoju vjeru' branili ,.u-"o&ttog.Crnogbrci su i za to imali svoje obidailo
slgbode, bra- t""s" nij; bilo,'oslanjali su se na svoj zdravi'
o"i stvarno svoje po.Iitidke. i ekonomske *oi" 1a-
plta-
""
nili su se od povrede-op5tih dru3tvqnih prilika (zapravo "
,oin-Lu nijesu dopuBtali da se ma ko mijeSa u o4a
oJ njirrovog pogor*anjal, u kot]11 su Zivjeli.i..kojil i: nja, koja ,su-tnogli sami di' raspravej i. rastumade' Sma-
bila rezultat'ta-njihova.vjerl Kako su te'prilihe skor.o trali su .oni.da,su ftnSe."sf.O primili dobroVoljno;
plemend:'' "ti":. iz.-uvjerenja; 'zato Sto
pristalice i vjernici
na,ditavorn,,teritqriju Qrne Gore, svih njenih O" so
uslovljavale stva- "j"gove
.,, .e orrrjOAodili cla ie to zi njih najbolja i'i'rajispravnija
bile skoro iste, barern iste u koliko su
religije, to je i njihovo hri56anstvo na ditavoii
:"anu
"u"j" 7l
70
 vjera. Onima, koji su imali da vrBe vjerske obrede
i da kako ne prekida, kao da se gotovo stalno sve vile penje
sprovedu formalno odrianje vjere, a to su bili sve5tenicf
i rijetko gdje dini krivine**). Drugi niko ne bi mogao ni
oni su se poko4avali u toliko, ukoliko su ti propovijednici
pomi5ljati na to da izvrXi ujedinjenje plemeni ctrnogor-
vjere. nastupali prema njima molbom, kletvom,
blagosto- skih, nego vladike. Ali je njima bilo polrebno da se pret-
vom i poniznq5du. Ni same vladike nijesu imale
drug! vla- hodno Sto irttimnije srode s narodom i 5to je mogu6e vi-
sti nad svojom pastvom nego takve, a sva sredstva
tro;i_ Se postanu organ njegovog djelovanja, volje i shvatanja,
rna je mogla da se plibavi sankcija toj vlasti bila
su, dL_ ;a narodito njegov neophodan posrednik i vod, pa posle cla
kle, molba, kletva i blagoslov. Zito si >vladike crnogor_
mu postepeno kroz crkvu nametnu i neku vrstu drZavne
ske vodili narod i udili ga ne samo radom i primjer"iina,
vlasti, te pomo6u nje izvr3e izmirenje plemeni i njihovo
nego. ga vaspitavali propovijedima, svojom redito56u
i sjedinjenje u jednu drZavnu cjelinu. NuZda od spoljne
uzgajali ga pjesmorn<1). Vladike nijesu mogli formirati
opasnosti prisilila je vladike da svu svoju brigu. posvete
neke posebne poglede na probleme svoje zemlje i
svoje unutarnjem jadanju. slozi i miru mectu plemenima, jer se
vjerq, jer su u svemu zavisiti od samiga naroda,
zato bez toga nijesu mogla odupirati uspje5no navalama Tu-
5to ih je on birao sve do uspostave dinasfrje NjegoB,
koja raka i Mledi6a. >Opita je su.dbina crnogorskih vladikd, ne
je nezvanidno, ispodetka, postala nasljednom.
Biiaju6i iL, samo borba u odbrani od neprijatelja, nego postojana
narod. je mogao imati znatnog uticaja na njihov "metlusoUicA
rad i briga u te5kodama, da saduvaju oa i
na njihovu politiku. >Kako takvi oni su svojim "."oa
djelova_ eijepanja. Bez potrebnog mira za rad i sredivanje u.nu-
nieT
I .t<ralnjoj liniji odjek i izraz narodne du5e, toja u tarnjih prilika, Crnogorci, naviknuti na plemenski iivdt i
ovoj oblasti pokazuje najvGe nacionalne snage, pojada_
divlju slobodu, nijesu imali zdrave pojmove o zajednici
vane Zivotom u planinama i zajednidt<om Uorbom. i Bto
je karakteristidno, odgovarajudi nemirnoj psihi potrebi jednog stalnog, za sve obaveznog, poretka. U'to-
svoje sre, Iiko je mudniji bio poloZaj crkvenih poglavara u Crnoj
dine, br{skog i plemenskog naselja, oni u posljeonii*
Gori i teZi njihovi zadaci. Ali u ovako surovoj bo,rbi Zi-
otvoreno istupaju kao revolucionarni i*tl";
:igkoytqu vota, oni su Zivjeli kao u svojoj rodenoj stihiji r teZili su
laten!Loj snazi mase daju impuls aktivnosti, a borbenoj
eneagiji ne samo da to izbjggnu. ltego da narod oslobode. Friti-
rl. direktivu i vode je vi5im ciljevima. pri
::".t jeinjeni izvan i iznutia, oni su osje6ati 3to i cijela zernlja
njihovih_ vaZnijih radnja potidu i jeane za_
:oT:,I.!iti osje6a, uvijek q >nuZ.{i ! nedovoljstvu<, trpjeli s'u muke
Jednrcl(€!a3e, iZ kolektivne duse narodne, u kojoj je ina_
izvor svegA bivAnia u svoga naroda u stralnoj tragediji gdje >zemija stenjii'a
ll lTlnlt istoriji. Oni sb ne uda- nebesa 6ute<, gledaju6i'nad sobom >nebo zatvorenij<, te
zastranjuju, nego su u svemu ga narodom ve_
!"1." l_l:
zanr. NJihoye lidne teinje i ambicije spajaju >ne slu5a plada ni molitve<. Oni su vode u uZasnoj borbi,
, na.io_ gdje su >luna i krst dva straSna simvola<, a ,iiiv'praved-
narrrrma r uzrmaju sve vi5e karakter ""
ldealnih te4dencija i na dimi na oltare<<;ali u toj borbi ne klonu, jer >nove
r u-koli\o su jade duhovno izra1eni,1139-iid"":
11,""u?1r.?'
sti,.u tolifro vi5e predsfavljaju sobom opBtije interese. nuZde radu nove sile, a djeisjstvija napreZu duhove5<;lve
U podnose muienidki s vjbrom, koja osVeitava patnje; Jer
skali njihovog sleflovanja, p.fovladi se linij.a,
koja se ni_ >stradanje je krsta dobroctjetelj<. Oni su u nepiestanej
*) R.
VeSovi6u ,spomenici< p. p. Njegoga 1926.
"*) Ve$ovi6, ib.

72
73
brizi, da saduvaju narod 9d gladi i nuZde kao i od krvni" >Isturdi se piahi i lakomi<, poturdiBe se oni ko"
.1,1)ssrlosti.
ka, i u svojim naporima Zive asketski, sa isposnidkorn ;i'ou ja bilo,glavno da, makar za momenat, dobro produ
uzdrZljivo56u. I desto su u smrtnoj opasnosti od katoli'-' ,, ,r, Eivot i ne pitaju6i 5ta 6e.i kako biti sjutr:a' Narodito
eizma, koji podriva pravoslavlje, i od muslimanstva, ko , ,rnirn piemenima, kroz koja su prolazile turske osvaja-
je-dnb
se kao ,rgubu t torinu< uselilo i razjedinilo bra6u 'bilo je dosta poturicA, ier
>vjeru Obi- i.:,:e:deLe-i sijale pusto6 i smrt,
krvi 'i iz lecine ku6e, a protiv 'ovoga uznose , ;:i rle htjedo5e ostavljati svoja ognjiSta i bjeZati u pia-
li6a< i gaj! nadu u kona6nu pobjedu. Ovakvo podviZni5t
ml- ljrre >da boj biju i krv prolivaju<, nego radije ostado3e
traje ne godinu, nego kroz vijekove; svoju istorijsku i ;d svojih domovd, dodekaXe Turke i primiSe njihovu
odano56u apostola, bore se i preodoljevaju
siju oni noA"
-
s . jeru, te im obe6a5eporno6 i pokqrnost' To 'sada nije vi5e
svemu1. :) 'iia ni de iure ni de facto raja, nego su to bili slobod'ni
Tek kada je nastala opasnost od Turaka unutar ze!- r,r,adani velike turske imperije, sultanovi podanici; Oni
mlje, kada .u po nekim plemeniina namnoZili poturde-- i:io >pohuli3s na vjeru Hristovu< stvarno su razarali
ple'
"o
tti"ci, t,i5i su bili pristalice turske vlasti -i -ispovi-' izdavali Turt
,,l.*aku snage i.otpornost, a s druge strane
jear.rici njihove vjere; tek tada podinje narod da uvi;''
"Ca'opasnost cima svoju bra6u i pornagali da ih se pljadka, silom turii
oO toga zla doma6ega, pa se podinje'
'oko i odvodi u ropstvo. Ta je opasnost zaista bila daleko ve6a
priie
sve. vi$e skupljati vlad-ik6,. trallti od njih sa" leg;o sve ostale,,pa je do otpora njoj moralo 6to
je to pri*
vjeta i . pomo6i' Ta pojava je prisilila 'plemena da ,roZi. r doilo je, *Lt ut i ne u onoi forui,'kako:
oodrro popu3tati u svome drZapju, te da poialju svqje' kazao NjegoB u nGorskom vijencu<' Poturiee su morale
gt"uu""-t, Cetinje, da tamo odluduju o zajedniikim ko- ,Ja se iz crnogorskih plemena isele ili vrate Fvojo3 sta19j
je bila
iacima svih plemenA' koracima koje je trebalo pocluzeti vjeri ako niiesu htjeli izginuti od bratske ruke' To
poturica u Crnoj Gori na'badnje
za obranu ,uSuAtti;tift granica izmeclu drLave, odnosro; ta znameniia istraga
joi nije--zna-' l
itotroOnin plemeni, i Turske. Metlutirn, !o ve6e.
lilo ou narod priznaje punovaZnima gtava"ske odluke, .. No, nesloga plemena , ni tada nije prestala niti je
ko-ie su donosili na skupitinama na Cetinju- Ako te odlu'' krvna osveta joi istraZena, Crkveni,poglavari'su' upotri-
jed4oslavno' na put, rali'bez
ke ne bi konvenirale.4aroQu, on'ih r-re bio ;ebili sve svoje sile, da tome zlu stanu
imale vi$e savjetodllvQn karakter' nego' uspjeha. Tek mali uspjeh je rnogao biti,pogtignut"sred-
usvojio. One su
x*"tiit." naredenja jedne viXe viasti ili zakona' Opadno-sl stvima kao. Eto su bila molba, kletva i blagoslov, a to:su
;^;i;.i";;ke , iaa6, zbog koje n]je lito jedinstvene -ak- sve do fetra I bila jedina sredstva'vL?dika crno$orskih:
ei:e- protivu neprijatelja, nije sada vi3e )ila takva
kao Kad. je Petar II Petrovi6 NjegoB (Vladika Rade)'u svojoj
opurrrd"t od poturicA, koje:su nagrizale. plemensku snagu: deveinaestoi godini doBao na crnogorski vladidanski'i
o-tliznutra. >Ne'.bojim se'od waZjega kota, neka ga je' vladarski pi"sto, zalekao je plemena zakrvavljena, Turke
- kale na doma66m ku6nom pragu, a glad i nevoljg u ku6i' Svi
ka na gori lista, no se bojim.:od zla dorna6gga<
'sada'nadrnaBilo
sva ostala zla i oni radovi, koie je bio poduzeo njegoy Predhodnik,' Pe'
NjegoS. Doma6e' zlo je
tar I, na umirenju plemen6 i zavocleniu'vlastii bjli su na
**n) Ve3ovi6, ib. sanrom podetlru skoro zamrli. Trebalo ih jg.snaZnomiru'
kom poioyo oZivjeti. Da bi' se uspje$no branili od"fsra*

74 75
 ka, trebalo je imati slogu unutat zemlje, a da bi
se
rZali kakvi takvi sudovi, valjalo je
imaii makar i nr
nji budZet, kojim bi se sudije pt"6ut". Svega
toga i
bilo ili je bilo u slabom zad,eihu.Njego5
5e fregao"-da
stvori. Prvo da izmiri plemen^, ,^iii aa sprijedi t<r"
'osvetu zavodenjem
sudovA i, najzad., da uvede porez,
osnuje neki drZavni sud. Da bi taj posao mogao
izv
potreban je bio veliki autoritet, a mladi
arhimandrit
je bio navr5io sedamnaest ili devetnaest
lar II tek
kada-je.stupio na presto. tr'izidkoj otpornosti
je 1 Dr. Drljevi6 istide, da se unutra5nja drZavna poli-
trebalo suprotstaviti opet neku silu,';u" ,", fffi;:
bi moglo ni misliti na reformu i zavodenjeautoriteta
,,havne vlasti umjesto dotadanjeg autoriteta
'Sti, koja crkvene
nije imala nikakvih sankcijd. tr'izidke sile N
nije mogao imati da njom prisili plemena na
slogu i medusobno izmirenje, te je bio primoran da
se
tu silu obrati samim plemenima; da ih pridobije
sebe; da se njihovom silorn posluii u sprovottenju
d vanje veza i saobraiaja izmedu njih. Dr. Drljevi6 to ova-
ne organizacijd, zavottenju sudov6. i uspostavi
kakvog takvog, pravnog poretka. Njegov uticaj na
pela mpCao se vriiti na dva nadina: ili kroz ra
hri6danstvo
ili kroz p oezi ju. To su Uila jJ
dya. puta, kojima je'mogao po6i, da bi predobio
xrost plemen6, jer kojim bilo drugim pltom da je
pretrpio bi neuspjeh i doiao u otvoren sukob sa
gotcima. Na njih se moglo uticati,. ali im se nije
naredivati; moglo ih se moliti, a nikako na ne5to r
_vati. Njego5 nije iSao za' tim - !a postigne svoje^ ciljt
\92 oAzya na nadin, jer je uvidao kakJ tragidne poit
dice bi mogle imati njegove refiirme, ako bi,se n-arc
ogJedaji vl0lirali u ve6oj tnjeri, a narodito u ime osjd
m1nii1e, koja bi na sludaj bune ili sukoba mogta biti:la
pg.toTT-f i orremogtr6ena. potreba da nb Crnogorce izv
utioaj, kakav je Zeto, natjerala ga je da faS frezi3om
ul5i
!1'j uticaj. Oblik i sadiZi,riunJegovogpjesnitr<oi q
<loredru:
su unaprijed viBi iivotni usloril, kojima $e
76
pakar i nesvjesno, morao podvr6i, te time svoje knjiZev-
no djelo istaviti kao jedan od neposrednih rezultata isto-
lijskih-dogaclaja, u kojima je ono nastalo i na koje je
irpalo da utide.
Proces formiranja plemena bio je, kako smo vidjeli,
dovrSen joS u vrijeme kada je posljednji Crnojevic osta_
vio Crnu Goru. Po miSljenju Dra. Sekule Drljevi6a ras-.
padanje.driave u plemenske sastojne destice nije znadilo
slabljenje crnogorske drZavne misli. Ovaj proces znahio.
je u stvari jedan obranbeni strategijski pltez.
tika u Crnoj Gori, koja je bila uslovljena jadim uticajima
izvana, nije mogla kretati u pravcu jadanja centralne vla-
sti. Kako su Turci posjedovali skoro sve irnogorske gra_
dove osim Cetinja, to je narod bio li5en svojih t<utturnifr
(rentara, a za ratne operacije bila su izgubljena glavna
uporiSta. Tim je bio udaren temelj razvitku .upuritir**
crnogorskih plemena, jer su bile uni5tene baze za odr?a-
ko izlaL,e: >Da spasu drLavu uze5e za osnov unutraBnje.
polilike antidrZavni princip plemenskog separatizma
u na-
mjeri, da tim potaknu plemeniti rivalitet pt.*"rra u prav_
cu Sto intenzivnijeg rajzvijanja otporne snage protivu
turske najezde. Ovaj momenat, ukoliko bi d.olaziou korn_,
binaciju pri organizovanoj borbi na bojnom polju, vjero-.
vatno bi bio u datim prilikama veoma Zenijalna
strate-
gijska koncepcija, ali u svojoj primjeni
na unutrainje od-
9rZave morao je nuZno dovesti do nepovoljnih rezul-
1to,se
tata. Vjedno u boriladkom stavu plemer,*
*" utrkivala,
rukovodena medusobnom surevnjivoBdu "r,
i Zeljom za plije-
nom, u.izvriivanju napada na Turke,
u .rr"odito ,r" ,riino-
ve varo5i, gdje su im bili najbolji izgledi
za plijen, o korrr"
nemogudnosti mirnog ekonomskog tivota gle-
lll, ":tiiea
.I..""
izvor kako za nabavku ratnog rnateri-.
l:il
jala, lafte l1ryuii
i Zivotnih namirnica uopite. Ovaj ekonomski
rrcrmsnsf, u vezi sa napred pqrnurruii*
rivaliietom, doveo
77'
 {
je plemena jed.no prema drugorrr u poioZaj meilusobne granice, rio
r'enje da je'pltrnenski separatizam pre*ao one
sno3ljivosti. Da drZavna ideja u pravnoj svijesti l.;ojih je mogao pozitivno djeiovati na'slobodan razvitak
gorskih plemena bude redur-:iranana minirnum, pri ,,cjedinaca i plemenskih cjelina. Ova nova doktrina, za-
se ovim unutrainjim prilikama jedan rnomenat .ruiu ,t doba Petra I, konadno je izvojevala pobjedu u do-
koji je svoje porijeklo opet zahvaljivao driavnoj t:a Petra II - vladike Rada.
Cr-ne Gore. Okolna plemena u Turskoj granici trajno Ne samo da je vladika Rade uspio zavesti zakoniti
odrlavala preko svojih prvaka veze sa crnogorskim poredak u zemlji, nego je uspio prinuditi Tursku da prvi
tropolitima i razviiala svoju otpornu snagu protiv tu put sa njim sklapa ugovore kao sa suverenom Crne Gore'
drZbvne vlasti u pravcu njihovih uputstava. U n Tako je ve6 njgov nasljednik, Danilo, mogao' da se
pro-
da sebi olak5a teret borbe Crna Gora je medu plem glasi, umjesto mitropolitom, knjazom Crne Gore' Crna
van svojih politidkih granica propagirala pravo pl 6ora ie ptstala knjaZevina! Danilo se onda pobrinuo, da
skog otpora turskoj drZavnoj vlasti identifikuju6i tu '.njegova zewfija stekne i rnedunarodno priznanje kdo su-
bu, po.njenom pravrlom osnovu' sa svojom borbom ,r"""ttu drlava, ali ga je omela iznenadna smrt da tu za-
tiv Turske (>Arhiv za ptavne i dru5tvene nauke<, misao do kraja privede potpuno u djelo'
rx, 1910). Izakniaza Danila dolazi na crnogorski presto njegov
Crnogorska plemena, koja su bila pod turskom sinovac, Nikola Mirkov. Prve godine vlade knjaza Niko-
56u. odrZavala su veze sa cetinjskim vladikama i n le bile su ispunjene borbama sa Turcima, iz kojih Crna
-pobjediteljica.
jala su, da se u svom drianju prema Turskoj upra Gora izlazi kao Ove borbe 3e strane Crne
plemena.stvarala granice Crne Gore i
bo njihovim savjetima. Ova' su
-specijahu Gore imale su za cilj da se proBire
drZa'ro-pravnu doktrinu, po kojoj su se pos stvori osnova za njen nesmetani tazvilak u' budu6nosti"
oit" p""*u turskoj drZavnoj vlasti u takav odnos, koji Berlinskim ugovorom 187? konadno je Evropa priznala
moile nazvati quasi ius' resistendi' Ova drZavo-pra Crnu Goru kao suverenu drZavu i dala garancije za oltt-
je i
doktrina plernona potdinjenih Turskoj prenijeta vanje njenog integriteta, odrediv$i joj granice prema svim
je tako Crna Gora morala li je radila na
crnogoiskb plemena, te susi-eaima. Od t"du, pa do 1912, Crna Gora
protivu te vlastite'doktrine, koja joj je i'pripremanjgm tetena za iz-
da se bori svoir unutarnjem urettenju
nila stvarno viBe Btete nego koristi. votlenje planova koji 6e se zapodeti izvoditi 1912; Godine
Kad je crnogorska driava dobila izgled konfeder' fgOe aotita je ustav, a 1910 progla3ena kraljevinom'
je samostalnih plemena, pojavila se ozbiljna opasnost
irSen opstanak zbog.turskih napada i neprekidnih sukc VI. ONO STO JE NEMANJA DEUGoE UEIMO
iamettu tih plemena, sukoba u kojima nije bilo nikoga'
bi mogao uspje5no posredovati za izmitenje jer nije Crna Gora je obiljeZavala plan svojih nacionalno-
stojalo ni za;eOnidt<og zakona ni zajednidke od plen politidkih pretenzija nesakriveno sve od svrEetka zadnjih
priznate centralne politidke vlade' Tada se pojavila ratova sa hurcima (18??), pa do 1912. Prilikom aneksije
driavo-pravno doktrina, kojom se iilo za tim, da se Bosne i Hercegovine (1908), kada je Srbija morala
da
centralizuje i otpor plemena turskoj vlasti usret odobri tal' nasitnidki akt Dunavske monarhije (a traZila
Ovu doktrinu rodila je opasnost od turske vlasti i je kompeirzacije radi'povrede svojih interesa), Crna Go-

78 79

ra je rzazvala koncentraciju austro-ugarskih trupa du*;:
svoje granice, jer je bila i sama, povodom aneksije, pre*
i van Cviji6: >Srbija tih godina po savetu velikih sila i po
kr5ila odredbe, aneksijom povrijedenog, berlinskog lrgs_ .*
vora tim, Sto je oslobodila svoje primorje austro-ugarske ,i
kontrole. Kralj Nikola je tada pjevao u ime anektiranih i
zemalja na poznati pozdrav rimskih robova, koji su se,.
osudeni spremali u smrt: >Ave Caesar, morituri te salu-:
tant ! <
Na drugu stranu, ka istoku, on je svoje teZnje pre_ i,
i morana da ude u rat. . . Nepravedno bi, dakle, bilo misliti
ciznije formulirao:
' da. . . je narodito Srbija Zeljela rat s Turskom a tout
Onam', onamo I Lta vi6u Prizrenl
Ta to je moje -- doma 6u do6',
nasljednike ostavimo nakon nas na jednoj tvrdoj podlozi. '
Starina mila tamo me zove -
Tu moram jednom oruLan po6'!
A kad je izbio balkanski rat (Ig12), on je u proglasu na,
narod pozvao ga >u rat za oslobottenje Starosrbijanaca i
Malesije, koja se bori za ujedinjenje sa Crnom. Gorom<<. .
fnicijativu za ovaj rat, koji je voden pod parolom:
Balkan balka,nskim narodima! Oslobodenje balkanskih '
naroda od Turaka!, dalo je, po odobrenju petrograda, .
Cetinje.
Dolaskom Mladoturaka na vlast (1905) bilo je u iz*
gledu da ie se u Turskoj izvesti znatne reforrne i pobolj*
Fati stanje porobljenih narodaj Tim bi se turska vtast 5o6,
vi5e udvrstila na Balkanu, a do oslobodiladke akcije bi,
teZe doilo, budu6i da se stanje naroda popravlja. Crna
Gora je stajala na stanovi5tu, da sa Turskom treba od-
mah obraiunati i ne dati joj vremena da se konsoliduje.
Zato je izdaino pomagala malisorske pobune protivu Tu-
raka u susjednoj Albaniji.
Tada se u izvesnim krugovima smatralo da su srno-
qorske operacije u sjevernoj Albaniji djelo Austrije. Me-
dutim, kako 6emo vidjeti, Austrija je bila ta, koja je si-
lom omela Crnu Goru da izvede do kraja svoj ratni-plan
u pogledu Skradra i Albanije. Stav Srbije u ovom pitanju
to
ovako je prikazao predsjednik srpske kraljevske Akade-
mije nauka i profesor beogradskog univerziteta, dr. Jo'
svojoj volji, votlila je turkofilsku politiku, nadaju6i se da
ie tako mo6i popraviti stanje svojih sunarodnjaka i do6i
do Dunavsko-Jadranske ieljeznice, koja bi bila i Turskoj
od koristi<. Cvijid dalje pi!e: >Od strane Srbije taj rat
s Turskom nije narodito predvidan, niti se smatralo da 6e
tako brzo izbiti; nije izazivan, i Srbija je sada bila pri-
prix< (>Balkanski rat i Srbija<, Beograd 7912),
Stvaraju6i povod za ral na Balkanu Crna Goia je
prvo uvukla u savez Grdku, pa onda Bugarsku i najzad
Srbiju.
Prva glavna etapa crnogorskog osvajanja trebala je
da bude zauzimanje Skadra, koji je bio veoma jako utvr-
den i za5ti6en. Neko vrijeme uz crnogorsku vojsku, koja
se ovdje skoro prepolovila, borila se za osvajanje Skadra
i srpska vojska, ali - kako je Austrija sa jo5 nekim si-
lama bezusloviro zahtijevala da se Skadar ne osvaja, ne-
go da ostane za Albaniju, koja se imala obrazovati kao
drLava pod protektoratom Austrije, - srpska vojska je
morala napustiti opsadtt Skadra, ostaviv6i same Crno-
gorce. Tada je kralj Nikola sluZbeno izjavio poslanicima.
velikih sila, da 6e abdicirati na presto, ako velike sile
budu upotrebile silu da sprijede Crnu Goru u bombardo-
vanju Skadra. U isto vrijeme on je dao poslanicima na
znanje da 6e se Crna Gora u tom sludaju prisajediniti
Srbiji. Predsjednik njegove vlade, deneral Martinovi6, iz-
javio je: >Za Srbiju ie izlazak na more Zivotno pitanje.
Ona ga je svojom hrabrom vojskom oZivotvorila i u-
mje6e da ga zadrli. U tom 6e Srbija kod svojih saveznika
na6i jednoduBnu pomo6 i obranu<, a nakon odlaska srpske
vojske ispod Skadra dodao je ovoj iziavi:. >>CrnaGora je
odludila da se bori za svoju dast. Kralj Nikola je svedano
BI
izjavio da 6s popustiti samo pred materijalnom silom i
misli da odrZi svoju rijed, prkose6i evropskim silama do
krajnjih granica<.
Crnogorska vojska je sama osvojila Skadar, ali je on
morao biti predat posle kratkog vremena jednoj meitu-
narodnoj posadi, jer su austro-ugarske trupe bile koncen-
trirane na crnogorskoj granici i svakog dasa su mogle
upasti u zemlju. Crna Gora je dobila ve6i dio Metohije i
SandZaka, a izgubila je Skadar i sjevernu Albaniju ne
mogav5i dobiti za Srbiju izlaz na more. Granice izmettu
nje i Srbije spojile su se, te se po zavrBetku rata pitanje
njihovog ujedinjenja, a narodito nakon nepovoljnog rje-
Senja skadarskog pitanja, samo nametalo.
>U Zelji da otvori put dogadajima, koji su morali
da su zbudu, i da odkloni po mogu64osti sve prepreke, ta-
daSnja crnogorska vlada ne rukovodena nikakvom pri-
mi$lju, a ubijedena da je pravo ujedinjenje mogu6e samo
ako se bude izvodilo postepeno, u etapama, u neku ruku
evolucionistidki, predloLila je, u zimu 1913, srbijanskoj
vladi, da se Crna Gora i Srbija pribliZe, stvaranjem me-
dusobne unije u politidkim i financijskim poslovima<.
(>Nova Evropa<<,br. 10-11, 1926. Petar Plamenac).
Novi crnogorski opunomo6eni ministar u Beogradu,
Lazar Miju5kovid, koji je svoju duZnost nastupio novem'
bra 1913, otpodeo je odmah razgovore s Pa5i6em. Razgo-
vor su vodeni u potpunoj tajnosti, tako da je za njih
znao najmanji broj ljudi sa obje strane. PaSi6 ie na pred-
log o razgovorima odgovorio: >Ako bi kralj Crnogorski i
njegova vlada iza5li sa nekim predlogom, mi smo vazda
gotovi da mu se najiskrenije odazovemo<. Uz to je napo'
.m€nuo da >kad ba se tome poslu pristupilo, trebalo bi {g
oba kralja rade najpovjerljivije na njemu, sa $to nanje
ljudi, da se stvar ne bi predala javnosti i rzanrflla no-
predvidene smetnje i teSko6e kako iz.unutraBnjosti, tako
i sa strane<. fruedu. Fa$i6a, i lVfijuikovi6a postignut ,je
:spora{lm na kojoJ.bazi bi trebalo voditi razgovore, a ta
8;
baza - po PaBi6evom predlogu - bila je: prvo da se
garantuje potpuna ravnopravnost obje dinastije i dr-
Lave. Zatim su se sloiili da obje drLave bi trebale da
imaju zajedniiku vojsku, spoljnu politiku, finansije i ko-
rnunikacije >uz oduvanje nadela nezavisnosti i prestiZa
obje dinastije i drZave, koje su potrebite srpskom naro-
du, a sve to dovesti u sklad sa opBtim narodnim intere-
sima, njegovim budu6im razvijanjem i napretkom>. Ruski
poslanik u Beogradu, Hartvig, kad je upoznat sa ovim
radom, odobrio ga je i pohvalio u cjelosti u ime svoje
vlade.
Kralj Nikola je tada uputio kralju Petru jedno svoje-
rudno pismo, fi. koiem je stajalo ovo: >Mi smo objica ljudi
u godinama, te nam duZnost naTaie da na5 narod i na3e
nasljednike ostavimo nakon nas na jednoj tvrdoj.podlozi
za njihov Livot, za njihovu bezbjednost i za oduvanje na-
-sljedstva, koje im ostavljamo, kako bi tim nadinom lakSe
mogli pristupiti ostvarenju ostalih nacionalnih zavjeta.
Sto skoriji na5 sporazum u tome pravcu bio bi koristan
objema strankama. Frijeka je potreba saglasiti se na te-
melju nezavisnosti .i jednakopravnosti na6ih drZava i di-
nastija u obiljeZenju duZnosti prema zajednidkom zadatku
u. vojnidkom, diplomatskom i finansijskom polju<. Dalje:
>>Nesamo nad narod iz Srbije i Crne Gore sporazumu 6e
se tome obradovati, nego i ona joB noosloboilbna bra"6a
srpskar pa i cijelo Jugoslavenstvo, i, u nadi jedne op5te
zajednice, iluSu ce mu krijepiti<<. Prema ranijem Pa5i6e-
vom obe6anju kralj Petar je odmah odgovorio na ovo pi-
smo (20. III. - 2. IV. 1914.) u glavnom prihvataju6i
predlog kralja Nikole. U njegovom pismu stoji: >Razmi-
'Sljaju6i posle na5ih slavnih ratova o poloZaju Crne Gore
i Srbije, koje danas ne deli tudin - hvala neka je Gospo-
du i hrabrim njihovim sinovima, - s6,m sam dolazio na
misli kojima je proZeto VaBe Velidanstvo<.
Uglavnom, predlog kralja Nikole u cjelosti je prihva-
den i svaka njegova misao potvrdena sem jedne, a ta je:
83
da 6e se uniji sem Srbiie i Crne Gore obradovati i >>ona putem odbaden. Od tada je srpska vlada prestala da sa
jo5 neoslobodena brada srpska pa i cijelo Jugoslavenstvo" pre6lstavnicima sluZbene Crng Gore vodi pregovore o za-
u nadi jedne opSle zajeilnice<c.Time je pitanje unije bilo jednidkim poslovima i o ujedinjenju. Ali crnogorske ylade
ogranideno na samo rjeSavanjg medusobnih odnosa i ma- u emigraciji nijesu obustavile svoj rad na pripravljanju
terijalnih potreba dviju kraljevina. pogodnog terena za uiedinjenje. Samo je taj njihov rad,
Za vodenje ovih pregovora bili su odrecleni Paii6 i zbog nemanja kontakta sa 5rpskom vladom, bio jsdno-
Miju5kovi6. Kako je uskoro izbio tat, PaSi6 je predloZio' stran.
Miju5kovi6q da se pregovori prekinu do zavr5etka tala,- Lazar MijuBkovi6 saop5tava kako mu je Stojan Pro-
--
kada 6e se - ako dotle d"odiobe Habzbur5ke monarhiie ti6, jedan od Sefova radikalne stranke predloZio, kad je
nastaviti pod povoljnijip okolnostima. On je bio mi6lje* ye6 bio u ostavci kao Sef crnogor5ke vlade, da osnuje u
nja da bi bilo korisnije da se pojave dvije zasebne srpske Parizu igdan crnogorski odbor za narodno ujedinjenje,
- po
diLave sa zasebnim zahtjevima, koje bi odvojene koji bi kao jedna vrsta vlade vodio poslove i priprep"le za
zakljudku mira - a pri diobi Monarhije, mogle svaka za ujedinjenje sa Srbijom. Ovaj bi odbor finansirala srpska
sebe vi5e dobiti. vlada i stavila mu na raspolaganje sva potrebna sredstva
Tako je svjetski rat omeo 5tvaranje unije izmedu za rad. MijuBkovi6 je odbio taj prejlog, ali nije mogao
Srbije i Crne Gore. ubijediti Pa5i6evog izaslanika da osnivanje jednog ova-
VII. JEDNA ZRTVA BLAGORJODNOG dUVSTVA kovog odbora moZg da izazove teBkih posljedica po Crnu
Padom brne Gore 1916 prekinut ie svaki rad na u;ie- Goru i da pogor5a njene odno5e sa Srbijom. Kasniie, kad
je dao ostavku. na predsjedni5tvo vlade u ernigraciji, An-
dinjenju u zemlji. Ovaj se rad obavljao sada u emigraciji'
preA oOUst<om iz Crne Gore kralj Nikola je bio rekao u drija Radovi6 prihvatio je ovu popudu i osnovao Crno-
jednoj proklamaciji, da gdje on bude, tu 6e biti crnogor- gorski odbor za narojno ujedinjenje, sa kojim je srpska
,""t"nt i sluZbena C"rna Gora. Tim je on htio re6i da vlada, i ako je bio njen organ, odrLavala veze kao sa
"t " sluZbenom vladom jedne drZave.
se drZavni Zivot Crne Gore ne gasi dok god on bude njerr
slobodan kralj. Radikalna narodna skup3tina kraljevine Srbije je u
Dok nije sru3en caristidki reZim u Rusiji, kralju Ni- NiSu 1915, na predlog Pa5i6eve vlade, donijela jednu re-
koli ie bilo mnogo lak5e voditi pregovore preko svoje vla* zoluciju, kojom je proglasila, do tada odbranbeni rat
de si 5rpsko* ltludo- na Krfu o ujedinienju Crne Gore protivu Au5trijg, napadnim i fiksirala syoje minimalne
je sa ratne ciljeve. Za ovu rezoluciju, prije njenog.jono$enja,
i Srbije. Po svjedodanstvu Lazara MijuBkoviia bila
neka osnova za ujedinjenje na taj na- nije znala crnogorska vlada, pa prema tome niie mogla
Pa3i6em stvorena
se dinastidko pitanje rje5avalo priznanjem kralja ni dati svoj pristanak na to, da ova skup5tina proglasi
;itr,"Ea;
jednip od ratnih ciljeva Srbije i prisajedinjenje saveznics
Nif."f" kraljem ujedinjene drlave, a regenta Aleksandra
,ri"eouim rJgentom i nasljeclnikom' Ostala, pitanja, nfo je Crne Gore, koja je zagazila u taj rat samo zato, da po-
"dt
u[Jt""""", ,. *pot"zumno rijeSe' Ruska revolucija je mogne Srbiju. Dokle se crnogorska suverena drZava bo-
iry-9dy crnogorske i srp- rila da spase Srbiju, polaZu6i za nju hiljade Livota svojih
iJwarita ravnotezu u odnosima
ike vlade, te je i ovaj plan o ujedinjenju sporazumnrm ,sinova i Zrtvujudi svoju slobodu i suverenitet, dotle je ra-

84 85
 .t

dikalski parlamenat u NiEu donosio i svijetu objavljiyao

svoju odluku da Crnu Goru uniSti kao slodobnu i suve-
FORM IR ANIE CRNOGORSKOG
reng drZavu u kbrist kraljevine Srbije. Tome aktu nema
ravna u istoriji civiliziranog svijeta!
N A C IONALIZMA
Tako je Crna Gora postala Zrtva svoga blagorodnog
duvstval Program niSkog parlamenta proveden je po za*
vr5etku rata u djelo I
I. FOEMIBANJD }IODERNOG NACIONALIZDIA
Joi od podetka istorijske epohe redovno je bila fiksi
rana vertikalna podjela dovjedanstva na narode. Samo
Sto ranije narodnost nije smatrana .sredi5tem zajednidkog
Livota i mjerilom za utvrdivanje te podjele, jer je pojam
narodnosti u dana5njem smislu nov, ve6 je tim sredi5tem
smatran ili monarh sa svojom porodicom ili pak dri,ava
kao politidka organizacija. Monteskije je tvrdio: >La na-
tion, c'est ir dire, les seigneurs et les 6v6ques< (Nacija,
to su velika5i i biskupi). U XVI vijeku je pravljena razli-
ka izrnedu pojma rijedi n a r o d kad je njom trebalo ozna-
diti plemstvo (populus) i narod (plebs). Tek kada je po-
jam drZave uzdignut na vi5i stepen od pojma vladard i
drZavnih funkcionerA, njegovih najbliZih saradnika, tada
se pojavilo otadastvoljublje, a sa njim i shvatanje da su
funkcioneri drZave zajedno sa drZavnim poglavarom sa-
mo sluZbeniei drZavne zajednice. Ovo shvatanje je usvo-
.jio i ruski car Petar Veliki, koji je jednom prilikom, uodi
poltavske bitke, rekao svojim detama: >Ne mislite da se
borite za Petra, nego za drLavu, koja je njemu povjere-
nal<<Za ovim primjerom poveo se i pruski kralj Fridrich
II., koji je sebe proglasio >drZavnim sluZbenikom<.
Znamenita francuska deklaracija o pravima dovjeka
i gradanina (1798) proklamovala je nadelo da je narod,
a, ne monarh ili drZava, sredi5te zajednidkog Zivota i su-
Stina subjekta jedne dru5tvene jediniee po vertikalnoi po-
djeli dovjedanstva. Ali je ova deklaracija pojam rijedi
>>narod<< razumjevala kao skupinu pojedinaca, koji su

86 87
?
mogli po svojoj volji, kako kad ho6e, da se opredjeljuju
kojem 6e narodu pripadati, a garantirano im je da 6e biti
uvijek priznati drZavljanima one dri4ve, na dijoj terito-
riji iive i za koju se opredjeljuju. Time je rijedi n a r o d
pripisivan jedan politidki, a ne naudni karakter, ma da
pojam naroda nije oznadavao,po toj deklaraciji, ono Sto
d a n a sz n a d ir i j e d p o l i t i 6 k i n a r o d ( l a n a t i o n ) .T e k
l:asnije, kada su se drugi narodi udruZili protivu revolu-
cionarne F rancuske, pojavilo se u njoj shvatanje, da narod
nije skupina pojedinaca, koji svoju narodnost mijenjajtr
i odretluju kako im se kad svidi, rukovode6i se, pri tome;
s a m o s v o j o m s l o b o d n o mv o l j o m . P o j a v a M a r s e l j e z e
oznalaua zapravo pojavu francuskog patriotizma. Sada
vi5e nije bilo dovoljno biti samo dovjek i podanik drLave,
ve6 je trebalo biti i rodoljub, po shvatanjima pobornikA
naiela francuske revolucije. Po tome shvatanju rodoljtt-
bom je mogao postati ne samo Francuz, nego i svaki pri-
padnik drugog naroda, samo ako je htio i ako je u tome
na\azic svoj interes. Dakle, jo5 niie bio izgratlen naudni
pojam r;aroda i ako je narodnost smatrana centrom na-
rodrrog iivljenja.
Kada je Napoleon, proglaBuju6i Francuze >velikom
nacijom<, svojim pohodima ugrozio opstanak drugih na'
roda, pojavila se kod ovih ugroienTh teza o narodnosti
'suprotna onoj, koju je proklamovala francuska revolu-
,cija i njeni kasniji sljedbenici. Jungman je postavio tezu
da >koliko je jezika, toliko je naroda<, a to znaEi da ie
.mjerilo za odredenje narodnosti bio samo jezik. Medutim
jezik nije bio dovoljan da izvjesnu skupinu ljudi' koji
njim govore, udini jednim narodom. Talijanske nacionalni
borac, Macini, istakao je kao glavno nadelo svog nacio-
-nalnog pokreta tvrdnju, da su narodi subiekti meduna'
rodne zajednice; narodi, a ne drLave, i da svaki narod
treba i imade pravo da dobije politidku nezavisnost i svo-
ju nacionalnu driavu, dije 6e se granice poklapati sa et-
88
nografskim granicama toga naroda. Macinijeva teza o
narodnosti s medunarodnog glediSta op6enito se smatra
csnovom za formiranje modernog nacionalizma svih na-
roda XIX vijeka. Ova teza je imala da obori protutezu,
po kojoj je drLava osnovno obiljeZje jednog mettunarod-
nog subjekta, a ne narodi. Nosioci ove protuteze bile su
imperijalistidke drZave u prvoj polovini XIX vijeka'
Moderna sociologija je u najnovije vrijeme precizi-
rala Sto znadi pojam narodnosti i nacije (politidkog na-
roda) i pod kojim uslovima postaje jedan narod onako
kako je to izloZeno u prvom poglavlju ove rasprave. Dok
bi ekonomisti i politidan kazali, da je svjetski rat izbio
kao potreba kapitalistidke ekspanzije, dotle bi sociolozi
kazali, ne pobijaju6i tu tvrdnju, da su njega izazvala ne-
rijeSena nacionalna pitanja. U svakom sludaju, nosioci
kapitalizma i nacionalnog ugnjetavanja nilesu mogli biti
zadovoljni rezultatima rata, jer se po njegovom svr3etku
moralo pristupiti ostvarenju onih ideja, koje je formuli-
rao Macini, kad je traLia aa svaki narod dobije svoju
drLavu i da postanu subjekti medunarodne zajednice na-
r o d i , a n e d r Z a v eV. i l s o n o v ai d e j a o d r u B t v u naroda
sa tezom o pravu njihovog samoopredjeljenja, bila je
s a r n on o m i n a l n o prihvalena. Stvarno je u djelo pro-
vedena stara pruska teza, koju vi5e nijesu branili samo
B i z m a r k o vPi r u s i ,d a s e d r L a v a , a n e n a r o d s m a -
fra subjektom medunarodne zajedniee'
Tako nije do5lo do obrazovanja dru5tva naroda, nego
dru5tva drLava. To je znadilo pobjedu istih onih faktora,
koji su izazvali svjetski rat. Opasnosti od novog rata po-
lo se tim sve vi5e u susiet, dok se nije doBlo dotle, da
je njegovo izbijanje samo pitanje dana. Vilsonova ideja
je posve kompromitov&na i zabadena.
Svjetski rat poveden je u znaku borbe drZava prgti-
vu naroda, a zavr5en je stvarno u znaku pobjede drLava,
a ne naroda. Stoga se i nakon ustanove dru5tva naroda
89

pojavio novi val nacionalizma, koji se danas smatra smet-l
njom uspostavi metlunarodnog mira u svijetu, smetnjona
koja ugroZava civilizaciju i ometa horizontalnu podjelu;
dovjedanstva. Rezultatima rata su ostale nezadovoljeni
neke drZave, a zalirn mnogi mali narodi. U nezadovoljei
nim driavama pojavio se nacionalizam, ne kao teZnja zti
nacionalnim osloboilenjem i ujedinjenjem, ve6 kao po*
kretad borbenog drZavnog organizma u- pravcu pribavlja.
nja onih zadovolj3tina, koje ratom nijesu dobivene.
viSe nije bio nacionalizam, koji prikuplja sile za odbranu,,
nego za napad. Takvi su danas njemadki i tatijanski na-',
cionalizam. Ova dva nacionalizma danas predstavljaju'
onaj faktor, koji je 1914 poveo Evropu u svjetski rat. '
Poslije ratova nacionalizam se javlja q trojakom ob-i
liku. Na sukobi5tu izrnettu potladenih naroda, sa
izt:ailenom nacionalnom individualno56u i politidkom svi:
jeI6u, s jedne, i naroda, koji ove tlade drZe6i u rukama
drZavnu vlast i propovijedaju6i prihvatanje svog bilo potf
pravim bilo pod vje3tadkim imenom nacionalizma, s dru;
ge strane, pojavljuju se dva nacionalizma. K,aotre6a for-
ma nacionalizma javlja se onaj njemadki i talijanski
(>>drZavninacionalizarn<), koji je u suBtini svojoj vjeBta"
dka tvorevina nosioca drZavne vlasti. Dok se drugi,
jevadki, nacionalizam oslanja na pravo jadega maskir
brigom za oduvanje drLavne cjeline kao najve6eg dobra"
dotle ovaj trebinalaziza svoje osvpjadke teZnje upori5ta !t
svojoj bogodanoj i predodredenoj misiji u svijetu, te se iz.
daje za preporoditelja i civilizatora 6ovjedanstva.Ovaj trd'
6i nacionalizam samo je viSi stepen onog drugog, razviie'.
nog od defanzivnog imperij4lizma u ofanzivni. Razum
vo je, da su njihova opravdanja samo maska osvajada {
ugnjetada.
Kod malih naroda, koji su ostali nezadovoljeni svjet
skim ratom, jer njihova pitanja i prava nijesu bila
vedno rijeSena, javio se je odbranbeni nacionalizam, ko
90
ide za tim da prikupi snage potrebne za realizaciju onih
teLnja, koje je svome pokretu bio postavio Macini.
>Nema nacije bez ujedinjenjal - uzvikuje Macini;
nema trajnog ujedinjenja bez nezavisnosti, ni nezavisnosti
bez slobode. Zato Mlada Italija traZi ujedinjenje, neza-
visnost i slobodu<. Ova teza znadila je udar na tezu o
drLavi kao nosiocu nacionalnih teZnji. Ona je proglasila
narod tim nosioeem.DrLava, po Macinijevoj tezl, ne moZe
biti nosilac suverene vtasti i diktator prava naroda, ve6
to treba da bude sam narod. >Narod je - kaZe on -
princip na kome treba da se podigne cjelokupna socijalna
i politidka zgrada; to je jedna velika jedinica koja obu-
hvata sve stvari, zbir svih prava, sve vlasti, sve slobo-
de; to je centralna tadka, Livi zakqn svijeta<. Nacionali-
zam, Eije je parole na svom barjaku ispisao Macini, nije
bio ekspanzivni nacionalizam osvajada, koji koriste dr-
Lavl i njenu silu, da pomo6u nje ostvare svoje nacionali-
stidke pretenzije, ve6 je to bio nacionalizam roba i nacio-
nalno ugnjetenog buntovnika, koji je pravu drZave istav-
ljao Zivo pravo naroda. Stoga on ne priznaje slobodu,
trroju narodima dgnose osvajadi. >MoZeli jedan narod, ka-
ie on, ili jedna lidnost imati kakve vrijednosti, kad njiho-
va sloboda nosi pedat tutleg dobrodinstval Ne uzdajte se
u strance! Prava je sloboda samo ona, koju gradani do-
biju svojom sopstvenom krvlju!< Ova Macinijeva teza
postala je u pro5lom, a ostala i u sadanjem, vijeku bar-
jak voda svih potladenih i razjedinjenih naroda, barjak
pod kojim se daje Zestoki otpor svakom imperijalizmu i
pokuBajima vjeStadkog stvaranja politidkih naroda.
Ovakav revolucionarni nacionalizam je, blagodare6i
pogodnosti historijskih i geopolitidkih sila, Italiju i Nje-
nradku ujedinio u pro5lom vijeku. RjeSenjem nacionalnog
pitarlja i u jednoj i u drugoj drLavi, do5lo je na red jedno
drugo, klasno pitanje. Na putu razvitka modernog ka-
pitalizma stajale su prije ujedinjenja kao prepreke gra*
9T!
'nice izmetlu malih, srodnih naroda. Ukidanjem tih
nica i5lo se na ruku nesmetanom jadanju kapita
koji je stalno teLio i teLi za velikim drZavama sa
zakonodavstvima i obidajima na ditavom teritoriju,
su one samo kao takve predstavljale za njega
pijace i podesne baze za opseZne operacije. Pod
njegovog naleta rodila se teza o podjeli dru5tva'
klase. Proletarijat kao nosilac borbenih parola i
protiv kapitalizma, u zemljama gdje je nacionalno
bilo rijeSeno, nasuprot nacionalizmu istakao je internacio*
nalizam i istovjetnost interesa i duZnosti svih onih,
rade, bilo u kojoj se zemlji nalazili. Da se ddupre ovoj
proletarijata i sprijedi solidarnost proletarijata raznih dr-
Zava, kapitalizam je potencirao nacionalizam i dao 4
karakter jedne snage, koja >po boZjem
ima da izvrBi preporod dovjedanstva. Tu se rodila teza
o identifikaciji pojma naroda sa pojmom drZave (t
tarna drZava). Prema tome, ko bi ustao protivu
kao nosioca vlasti i sile, dok je u rukama kapitalizma;
taj bi - po njegovom shvatanju - morao biti progla-
ien protivnikom naroda i narodnih aspiracija. Na I
borbe tih dviju teza rodio se imperijalisti6ki naciona
velikih naroda pod imenom fa5izma. Kod malih na
koji - radunaju6i sa svojom snagom - znadu da
mogu bez opasnosti po vlastiti gpstanak i slobodu bid
zavojevadi nad drugim narodima i njihovim drLavama,
nije mogu6a pojava imperijalistidkog nacionalizma sa fa-
Sistidkom ideologijom u smislu njema6ke i talijanska
Nakon rjeSenja nacionalnog pitanja kod njih, u smisln
Macinijevih zahtjeva i nakon ostvarenja drLava, koje bi
obuhvatale ditav njihov etnografski neprekinuti teritori$
mogla bi se kod njih nesmetano razvijati klasna borba,
koja ne bi za druge narode predstavljala naroditu
snost, bez obzira na izgled koja 6e dru5tvena klasa o&
nijeti konadnu pobjedu. Stoga ss nacionalizam malih pr6.
'92
tladenih naroda nikad ne6e mo6i-pretvoriti u onaj nacio-
nalizam, koji danas ispisuju ideolozi i protagonisti fa-
Sizma u EvroPi.
Nacionalizam malih naroda je oslobodiladki, Macini-
'ievski, i ne ide za drugim, nego da se postigne oslobo-
denje, uiedinjenje i sloboda naroda kao'ZiVih i izgrade''
nih-jedinica. >Osvajadki nacionalizam se ne zadovoljava'
,r*o ,tS"aittjenjem svih ljudi iste narotlnosti u jednu
dvrstu cjelinu, kaile E. Spektorski, nego teZi i za tim da
osvoji bilo kulturno, bilo politidki i druge narodnosti''
pisac
Imperijalizam je dobio toliki zamah da je francuski
Ernest Siellidre napravio,ditav metafizidki sistem' U Mu'
drLavi se ne progla6uje mirna italietta' nego '
solinijevoj
izaziiajtta italienittir. JoB je viSe u tom smislu uznemira-
vaju6a popularna njemadka teorija, kojoi nije dovoljna'
je po-
samo totalitarna integracija svih Njemaca, nego
trebna jo5 i njihova ekspanzija, jer se Njemci smat4aju
>gospodskim narodom<<,kojem je svjetska istorija dodi-
im joB pravo
Selila vladavinu nad drugim narodima i dala
da potpuno uni5te one, koji bi ga ometali na njegovom
triumfalnom putu<. Mali narodi, koji bi poku5ali da svom
nacionalizmu dadu ovakve smjernice, do5li bi u neizbje*
Znu opasnost da u tom poku5aju iskopaju grob svojoi-
vlastitoj slobodi. Stoga pretpostavka da bi se nacionalizam
malih narocla mogao pretvoriti u nacionalizam istog ka-
raktera kao 3to je onaj kod velikih naroda, ne moZe za'
brinjavati nikoga, zato Sto bi pokuBaji malenih da'
pottu stopama njema6kog i talijanskog nacionalizma zna'
dili njihovo samoubijstvo-
TI. IZMEDU DVA NACIONALIZMA
Crnogorski nacionalizam se formirao izme'tu dva po'
nedemu njemu srodna, a po nedemu opre6na nacionali-
se proces crnogorskog.
zma, hrvatskog i srpskog. Dok-paralelno
kulturnog nacionalizma vr3io sa hrvatskim
93

zbog istovjetnosti porijekla, crkve, jezika i op6e kult
orijentacije i civilizacije, dotle se proces razvitka
tidkog nacionalizma razvijao uporedo sa srpskim
slidne istorijske sudbine i naknadno stvorenog zajed-:
nidkog imet'a i z a j e d n i d k o gn e p r i j a t e l j a . S j e d i n j e i
njem uticaja foniriranja oba ta nacionalizma i nalaZenierr!
izvjesnog kompromisa 2medu njih, formiran je crnogor*
ski nacionalizam.
Vrijeme formiranja modernog hrvatskog i srps
nacionalizma pada u XIX vijek. To je doba, u kojem
oba ova dva naroda, oslanjaju6i se na svoju proS
i u njoj stedena istorijska prava i na svoje kulturne teko-r.r
vine i Zivotno pravo samostalnog opstanka i razvitka,:
stvorila svoj moderni nacionalizam. fsto tako, to je doba,l
u kojem je formiran crnogorski rtacionalizam.
Nalaze6i da je imao znadajnih posljedica po f
ranje crnogorskog srpski polittdki nacionalizam, mi
pn'o razmotriti one njegove znalajke, koje su te posljei
dice izazvale, obziru6i se narodito na okolnosti, koje su,
pogodovale uspjehu njihovog utieaja.
U formiranju svakog nacionalizma dominantnu
igraju dvije ideje: nacionalna i drZavna ideja. TeZni
koje hrane nacionalnu ideju svojim silama, to su
za kulturnim razvitkom i napretkom, to su teZnje ko
se smatraju rekvizitom kulturnog nacionalizma. One palf
te*nje, koje hrane drZavnu idejr.l, to je politidka misaQ
jednog nacionalno individualisanog naroda, misao
politidkog karaktera, to je upravo politidki
Proces formiranja kulturnog nacionalizma
se kod svakog naroda, kod kojeg su ispunjeni potrebni
uslovi za formiranje posebnog nacionaliteta. Meelut'm,
proces formiranja politidkog nacionalizma javlja se sarno
tada, kad je kulturni nacionalizam ve6 stekao svoje gl'ef
ne forue i karakteristike i ako dotidni narod joi
svoje nacionalne drZave. Nosioci drZavne dije mogu
91
samo oni narodi, kod kojih su prethodno ispunjeni svi
potrebni uslovi za konstatovanje postojanja posebnog na-
cionaliteta, Tako individualizirana narodna cjelina pojav-
ljuje se kao subjekt, koji nosi svoju drZavnu ideju. Ostva-
renje drZavne misli jednog naroda treba da znadi trajno
osiguranje njegovog daljeg individualnog i nesmetanog
razvitka u dru3tvu ostalih,kulturnih i prosvije6enih na-
roda.
Govore6i o formiranju srpskog nacionalizma, mi ima-
demo u vidu samo moderni srpski nacionalizam, koji se
formirao u XIX nijeku.
Normalni put za ostvarenje jedne drZavne misli, jeste
da dotidni narod prethodno bude izgratlen kao posebna
cjelina, pa da onda povede borbu za stvaranje vlastite
drLave. Kod Srba je sludaj bio drugadiji' Oni su ve6 u
srednjem vijeku imali drZavu, pa po3to su ju izgubili i
pali u ropstvo, poveli su borbu za ostvarenje svoje dr-
Zavne misli, t. j. za obnovu izgubljene drZave. Moralno
opravdanje ova njihbva drLavna ideja nije nalaziia u
Zivotnom pravu jednog ve6 formiranog naroda, kod ko-
jeg se budi svijest o posebnoj individualnosti i o pravu
na samostalan iivot u slobodi, nego u istbrijskom pra,vu
na obnovu Du5anovog carstva. Ovdje ie drZavna ideja
dobila prevagu nad nacionalnom, a to znadi da je pre-
vagnuo politidki nad kulturnim nacionalizmom. Zato su
postale glavne parole srpskog nacionalizma osveta Ko-
sova i obnova Du5anovog carstva. Ideja osvete Kosova
i obnove Du5anovog carstva osnovna je i glavna karakte-
ristika srpskog naeionalizma do posljednjih ratova u pr-
voj Cetvrti ovoga vijeka.
Srpskom nacionalizmu bila je moralna podrSka, sve
do najnovijeg'doba, kutt o Du6anovom carstvu. Ma da
se srpski naudniei i istorici (Stojan Novakovi6, Stanoje
Stanojevi6,'Konstantin Jiredek i dr.) slaZu u tome, da je
srednjevjekovna srpska drLzva, a narodito DuSanova,
95
 bila takva, da se njom ne bi mogao ponositi niko i da jej
ona primjer, na kome se treba uditi potomstvo kako se ne..
smije raditi, ona je ipak u doba, kad je srpski naxodr
robovao Turcima preko 500 godina, obavijena kultorn.
sjaja, velidine i snage. Nesumnjivo, ona je bila za srpski-.
narod najve6i doZivljaj u istoriji. Takvi doZivljaji, ma
kako gorki bili narodu, najteZe se zaboravljaju. Trpe6i
te5ki jaram ropstva, srpskom narodu je u fantaziji za- .
sjala pred odima uspomena na jednog srednjevjekovnog
satrapa, koji je, po njegovom miSljenju,- bio jedini kadar r
cla svojom silom nemilosrdno skrii novog ugnjetada. Tada
se nije ni mislilo ni moglo misliti na to, da je i Du3an.
bio ugnjetad; dinilo se da je lakie nositi malo prije zba- :
deni jaram doma6eg, nego tek primljeni tudeg gospo-
dara; od dva zla birano je manje, a najve6em pritisku
istavljana je misao o najveioj mo6i, koju su Srbi ikad--
imali. Kult o DuSanovom carstvu vaLan je samo za pro-,
udavanje psihologije srpskog naroda, ali ne i istorije nje*
gove. Stanoje Stahojevi6 ovako prikazuje postanak toga
kulta: >I Sto je dalje odmicalo vreme vlade cara DuBana
rr proilost, sve ViSe su se, kao lto obidno biva, zaborav-
ljale rtlave strane njegove vladavine, a sve su se vi5e u
uspomeni potomstva, koje je patilo i robovalo, isticale
-
pozitivne strane njezine, sve su vi5e sjaj i sila njegove
drLave zanimale i zauzimale fantaziju naroda, koji je u
ropstvu tavorio svoje dane. Slika cara DuBana i njegove
drLwe bivala je sve svetlija i draLa, u koliko je stanje'
srpskog naroda, i,pod Turcima i docnije u Austriji, bi-
valo sve gore i sve teZe. Onda je car Du3an postao sim-
vol slave i snage srpskoga naroda, a njegova drZava ideal,
dije je ostvarenje smatrano zavetnom miBlju svih Srba<
(>Car Du5an<, 5). Koliko je narodna fantaztla uspjela.
u splijetanju vijenca slave oko Du5anove glave i drZave'
da odbjegne. od stvarnosti, vidi se iz jednog fanatidnog
velikosrpskog propagandnog 6lanka, u kome stoji: >Nje*
96
mu je trebalo carstvo: no ne carstvo kao proizvod bo-
lesne i neuravnoteZeneam;bicije, zavojevadko vizantinjsko
carstvo, ve6 misionarsko, kao ujedinjena narodrra snaga
za nosenje jednog velikog ideala rase i pravoverja, koje
se kod njega identifikovalo sa slavenstvom. Du3an je ra-
zumeo da se narodna slavenska misija na Balkanskom
Poluostrvu mogla da udvrsti samo pod jednim uslovom
- osloboctenjemod vizantijskog uticaja, vizantijske sve-
Stenidke jerarhije.< U tome monstruoznom dlanku dalje
se kaZe: >Do srZi rasan, Du5an je (irne Duian je arijsko
i pominje se u Ramajani, knj. III. Rat na Cejlonu) spas
Balkanskih Slovena kao nosioca i duvara drevne kulture
vidio u svom carstvu. A carstvo kao i sve ostalo van
njega i u njemu hteo je da potdini svojoj velikoj ideji,
da stavi u sluZbu svome velikom cilju, iuvanju istine i
pravde< (Ilija Zivandevi6: >>Novompokoljenju<, 1935).
U ovoj formi kult DuSanovog carstva ulazi jo5 uvijek
kao rijed -- sila u svojstvu faktora od prvostepene va--
Znosti kod formiranja srpskog nacionalizma. Ovaj pojam
kulta pretstavlja jednu Zivu, djelujudu silu, ma da je
liSen svakog stvarnog potkrepljenja istinito5du sadrZaja.
Da ne citiramo posve negativnn ocjenu DuSanovog
doba i vladanja, koju je izrekao Stojan Novakovi6, upo-
zori6emo na mi5ljenje eminentnog srpskog istoridara i
nacionaiiste, Stanoja Stanojevi6a. On kaLe, da u prvo
d.oba, za Du3anovog LivoLa i neposredno poslije njegove
smrti, savremenicima njegovim i onima, koji su ih ne-
posredno naslijedili, rezultati njegovog rada i njegove
vlade nijesu izgledali ni malo sjajni ni primamljivi' VIa-
stela nije bila zadovoljna sa vladom Du5anovom, jer ju
je on drZao u stezi. (Razlog zbog koga vlastela nije bila
zadovoljna Du5anovom vladavinom nije bio samo taj,
5 t o j e o n s v o j i m z a k o n o d a v s t v o mo g r a n i d i o njena
prava, dok je puk ostao skoro samo sa duZnostima' a
bez ikakvih prava, negoi taj Bto su oni kao
nosioci teZnji ujedinjenih zemalia bili protivni njegovom
97
centralizmu i ugu5ivanju svakog znaka individualne eg6i- narodne misli i formiranju srpskog kulturnog nacionali-
stencije njegovih zemalja. Op. p.) . SveBtenstvoje u vedini zrfia. Da se pripravi teten za Birenje srpske, tek stvorene'
bilo nezadovoljno,zato Bto je on pogazio tradicije sv. Save dri.ave, potrebno je bilo da se utvrdi koji su sve krajevi
jezi-
i Sto je zbog toga raskinuo sa grdkom crkvom. Narod iaseljeni istim narodom i u kojima se govori istim
je bio ogorden, jer su ratovi Du5anovi i tro5kovi oko njih l<om. Tvorac kulturnog srpskog nacionalizma, Vuk Ka-
mislio je da Srbi moraju biti >svi i svuda< gdje
traZili sredstva, koja su dobivana sve vedim pritiskom radii6,
feudalnog sistema na seljaka i pastira. Jedan pak srpski se govori >srpskim jezikom<. KaradLi| je tvorac srpskog
uveo u knjiZevnost"
velikai odmah iza DuBanove smrti okarakterisao je nje- iezika, on ga je oglasio narodnim i
govo znadenje ovim rijedima: >>Zaneose visinom d"osto- i. *,t postepeno pribavio priznanje i udario osnovne te-
janstva i velidinom vlasti toliko, da je ne samo gledao melje njegovom daljem tazvilku. Glavna baza za razvi'
lakomim odima na tutle gradove, koji nisu bili njegovi" tak-politidkog srpskog nacionalizma bio je kult Du3ano-
da je ne samo nepravednim madem pljadkao one koji vog carstva, a taj ie kult bio saduvan u Srbiji samo u
ga nidim nisu uvredili, da je ne samo opako liSavao grd- crivi i u nardonoj poeziji. Tu, u narodnoj poeziji, Kara-
kih sloboda i uprave ljude, koji su u njima odgojeni i di;i6 je potraZio materijal i za kulturni nacionalizam, te
narodnih
odrasli, nego je nepravdu ra5irio i u oiblast boZansku, te 5e sat upllanjem, objavljivanjem i proudavanjem
je pogazio stare crkvene uredbe i grdno poruBio od otaea u*otlto"itt" doSao do uvjerenja i zakljudka, da srpski
ostavljene granice i podeo cepati i se6i kako je stigao, na- narod imade svoju kulturu, svoj jezik, svoju istoriju' pa'
diniv3i se kao neki nebeski sudija i zakonodavac, koji prema tome, i svoja, ne samo Zivotna' nego i istorijska
postavlja zakone ne tek zemaljskim, nego i boZanskim pruuu ttt samostalan rzivot i opstanak u nezavisnoj drZavi'
stvarima, vr3e6i i u njima svoju volju.< U ,KovdeZi6u za istoriju, jezik i obidaje Srba sva tri za-
To i takvo Duianovo carstvo narodna fantazija je kona<<on je napisao dlanak <Srbi svi i svuda<' U tom'
obukla u sjaj velidine i sile, te ga postavila sebi za ideal, dlanku stoji i ovo: >Zaista se zna da Srbi sada Zive u
u koji su bile uprte odi sve dok god je noSen turski jaram dana5njoj Srbiji (izmettu Drine i Timoka i izmedu Du-
ropstva. nava i Stare Planine) u Metohiji, u Bosni, u Hercegovini,
Fridrih Nide bi rekao, da je ideal slabih i nemo6nih u Zeti, u Crnoj Gori, u Banatu, u Badkoj, u Srijemu' u
uvijek bio da postanu jadi i mo6niji od svojih ugnjetada. desnom Podunavlju od vi5e Osijeka do Sentandreje, u Sla-
Srpski narod se u ropstvu uvjerio da svoju slobodu bi voniji, u Hrvatskoj i turskoj i austrijskoj Krajini' u
mogao kupiti snagom i oruZjem cara Du5ana, pa mu je Dalmaciji i u svemu Adriatidkom primorju, gotovo od Tr-
jer se
pred odima kroz nekoliko vjekova sjala njegova kruna sta do Bojane. Zato u podetku rekoh zaista se zna'
kao nedostiZivi ideal i kao jedino sredstvo iskupljenja iz upravo n" ,nu, dokle Srba ima u Arnautskoj i u Ma6edo-
po-
teBkog poloZaja. ni;iu. Vnt je na ovu tezu doBao, jer je vidio da se u
Moderni srpski nacionalizam podeo se formirati u brtjanim, a nesrpskim krajevima, govori.ve6inom Stokav-
devetnaestom vijeku, kao i kod svih drugih naroda' u skom ijekavBtinom. Zato ie on ovo narjedje progiasio srp-
prim-
vrijeme kada su Srbi u Sumadiji dobili neke vrste neza- skim jlzikom' ma da kao takav on nije bio nikad
visnu drZavu, te je time bila ostvarena prva etapa njihove . ljen u- Srbiji, nego se tamo ostalo kod Stokavske ekav5ti-
jo3 govorili
drZavne misli. To je dalo povoda brZem razvitku srpske ie. Za njega su Hrvati bili samo oni, koji su

99
98
 III. SUKOB NACIONALNIH IDEJA
dakavBtinom, dok su kajkavci >predstavljali samo prelaz
iomedu Slovenaca i Srba<. Ova KaradZileva teza, spojena Pojava Ante Stardevi6a ne znadi drugo, nego podi-
sa kultom Du5anovog carstva, dala je poleta srpskoj dr- zanje jedne snaZne i glasne rijedi probudenog, a ugroZe-
Lavnoj i nacionalnoj misli po obnovljenju Srbije, te je nog hrvatskog nacionalizrna; rijedi, koja irna kao Ziva
pravae srpske drZavne i nacionalne politike upu6en u
pravcu prisajedinjenja svih onih zemalja' koje je on ozna-
dio kao srpske. Ideal srpskih nacionalista postao je: uje'
dinjenje svih tih zemalja u jednu drZavu, koja bi zapravo
znalila obnovu Du5anovog carstva. Sto je srpska drLava
postajala samostalnija i ve6a, to je ova ideja dobivala
sve ve6eg maha, dok nije doSlo na dnevni red u Hrvatskoj
pitanje priznanja Srba u hrvatskim zemljama za p o s e-
ban narod, a njihovog iezika za srpski jezik. JoB Zivi
tr'agovi ilirskog pokreta, koji je napustio hrvatsko ime i
za narod i za iezik, pogodovali su ovim nastojanjima
Sr'ba, koji su u Hrvatske i Ugarske zemlje bili na5li uto-
diSta pred navalama Turaka. Dok je njima bilo stalo da
suzbiju hrvatsko ime i hrvatski naziv za iezik, dotle je
hrvatska inteligencija pod uticajem ideja ilirskog pokreta
bila pasivna sve dok se radilo o suzbijanju hrvatskog
imena, a Srbi nijesu htjeli ni 6uti o primanju ilirskog
imena kao zajednilkog za sve JuZne Slavene. Kasnije su
se oni isto tako oduprli i prijemu jugoslavenskog imena
kao zajednidkog za sve Srbe, Hrvate i Slovence, jer su
istrajno Lralili priznanje svoje posebne narodnosti i svog
imena. Blagodare6i njihovome otporu prema ilirstvu i ju-
goslavenstvu, nije doBlo do uspjeha ni jednog'ni drugog
pokreta. Hrvati, koji su prihvatili Btokavsku ijekav5tinu
i time se pribliZili Srbima po jeziku; koji su zatim nudili
u ilirskom pokretu i svoje ime za ljubav jedinstva svih Petar ll Petrouit-Njegoi(uladiha Rade)
Juinih Slavena, te traZili da se prihvati jedno nenarodno,
tucte ime, a zatim kasnije mjesto njega ime jugoslavenl djeluju6a sila da okupi u jednu falangu sav hrvatski na-
sko, koje je izgledalo manje strano i nenarodno, morali rod. i da suzbije svaki uticaj, koji ide za tim, da hrvatska
su osjetiti potrebu da odbrane do tada nebranjeno hrvat' nardonost, hrvatsko ime, hrvatski jezik i hrvatska istorija
Sko ime i hrvatski nacionalizarn. i budu zapostavljeni. Za uspjeh srpske drZavne misli po-

100
l0r
java Ante Stardevida znadi snaLan udar u zemljama van >pohrva6enici<. Stevan Du3an mu je na pr. >poslednji
Srbije. No, ako je uspjeh izostao, pretenzije su se sadu- tiag prejasne hrvatske dinastije Nemanji6a, koji kroz
vale, samo tu sada vi5e nije moglo da se govori o jugo- vjekove i kao kraljevi vladahu istodno sjevernim pokra-
slavenstvu, jer su ga Srbi naknadno usvojili istom po5te-. I jinama Hrvatske<. Poslije njegove smrti - kaZe Star-
su dobili priznanje svoje narodnosti i jezika, kao o nacio- ' 8evi6 - zavlada u tim zemljama nered, te nakon >pre-
nalnoj ideji, jer ono nije bilo niti je moglo biti vi5e sma- ljuta kome3anja< postade vladarom >>Lazar Brankovi6,
trano nacionalnom, nego samo i jedino drZavnom idejom pohrva6enik, nu po svoi prilici nediste krvi. S njim tudi
jugoslavenskih naroda. Zivalj nadjada u onim krajevima.< U bitci na Kosovu
Nas ovdje u prvome redu zanimaju Stardevi6evi teo- >Mil;S Obili6 pokaza se llrvatom< . . . >Na mjesto La-
rijski pogledi na pitanje otklanjanja smetnji formiranju zara doaleStefan Brankovi6, dok Turdinu rda ne dodijala,
hrvatskog nacionalizma, dok pitanje njegove terminolo- te zemlju cko 1459 utjelovi carstvu<<.
gije, pitanje koje je zavelo mnoge srpske pisce na krive Jednak je dakako i onaj dio pasmine, koji je
putove, a narodito Skerli6a, kada je raspravljao o njego- ostao pod turskom vla56u: on se ne moZe pomiriti s novim
vu stavu i drZanju prema Srbima, smatramo da je mo- stanjem, ali sada viSe ne dini otvorene nerede' kao u vri-
mentaino od sporednije vaZnosti. Zelimo ukazati na teo- jeme narodne drZave, nego samo >u potaji< rovari' me-
rijsku stranu njegovog raspravljanja o >Slavosrbima< kao dutim >dok bi se to opazilo, ona moradija5e na sajam'
naroditoj pasmini, koja smeta formiranju hrvatskog na- ili pod mad, ili bjeZati ispod turske vlasti.< Tadanji hi-
cionalizma. storici zabiljeZiBe, da Turci i u vrijeme primirja stalno
- kaZe Star-
Stardevi6evo drZanje prema Srbima bilo je vrlo desto robe hrvatske krajeve, ali >lako je opaziti<
predmetom krive, zlurade i tendenciozne interpretacije od ievi6 - >da ono ne bijahu pravi Turci ni njihova vojska,
strane mnogih pisaca i javnih radnika. Nama se dini da nego da bija3e ova pasmina, koja bi se podkrala kroz 5u-
je do sada najvjernije njegovo gledanje na Srbe prTkazao me ,irdavaju6i se za Turke . . . te no5njom, jezikom, uko-
juna-
g . D r . M i l e S t a r d e v i 6u s v o j o j s t u d i j i > D r . A n t e S t a r - liko ga imacla5e, obidajima, svim osim po5tenja i
ievi6 i Srbi.. Stva, u istinu bijaie turska<.
>Svoje se teze o imenu Srb Stardevi6 konzekventno To su u prvom redu oni, >koje su tudinci takvima
- kaie
drZi i u drugim svojim, disto politidkim raspravama. Za udinili<. U svakom narodu ima >dovjeduljaka<
Star6evi6 -- koii su >brzi na dast i na novac<<, pa ih svaki
njega su otada samo dva naroda na jugoistoku Evrope
tudinac moZe upotrijebiti za svoje svrhe; mora im samo
srodni Rusima: >>tosu Hrvat i Bugar<. >Srbija nije niSta
drugo, nego Hrvatska kroz vjekove u povijesti i u pravu, dignuti glas u narodu, a oni mu za tzvrat >u svoje vri-
aidanasunarodnosti. jeme zasudu i obmane narod tako, da on i sam u propast
"hrli.
Kroz zadnjih 400 godina na6i je ovakvih ljudi u
Ipak se je ona >rukovet Hrvata<<,Sto se je doselila u tu
pokrajinu, >kroz dvanaest vjekova na udarcu svih nepri- svako doba na5e Povijesti<.
jateljskih Livalja<<ne samo odrilala, nego js >kroz vjekove TJz takve ubraja Stardevi6 i najve6i
kvasila i ukvasila susjedne narodnosti<. Sve historijske dio tadanje hrvatske inteligencije, koji se udaljio od na-
vaZnije lidnosti Stare Srbije njemu su ili disti Hrvati ili roda, i za volju lagodna Livota >prilijepio< uz svoje slu-

1A2
103
 Zbice, ne vode6i nikakva raduna o duZnostima prema nai
rodu. A to nije ni dudo, jer >kod nas je odgojenje takvo,
da se njime odbijamo od posla, da svaku radnju smatra_
mo sramotnom, da dobijemo irclju za gospodstvom, volju
za ugodno Zivljenje. I, jer gospodstvo davaju tude ruke,
nema nadina za dod,epatise idesa, osim hvataju6i se tu-
dinca, i to onoga koji ti daje, ili 6e ti dati<. U te
spada takva intetigencija po ropskom odnosu, koji
vlada izmedu nje i vlastodrLaca, po puzavosti pred tudin-
cem po strahu, da ju netko ne bi moZda smatrao politidki
sumnjivom, koji ju strah dini spremnom na najgore zlo-
dinstvo protiv svoga vlastitog naroda. prema takvima iz
redova tadanje hrvatske inteligencije osje6a Stardevid
upravo fizidku odvratnost, on ih istovremeno i mrzi i
prezire. To su ljudi, kojima je - kaZe on - >nedostiZivo
ludo sve, 5to je izvan njihova trbuha i kese< . . . U njima je
Iidna korist posve potisnula osje6aj duZnosti prema sre-
dini iz koje su nikli. >Ako se sutra pokaZe Turdin, F ran_
cez itd. oni 6e biti za poturdenje, za pofrancezenje itd.
Da bi ih pla6ali Hrvati, oni bi bili i Hrvati< . .. >Oni
nikada ne kaZu, 5to ho6e, Bto li ne6e,kod njih dovjek nikada
rre zna, na demu je.< Iza nekoliko decenija javnoga rada,
promatraju6i tzbliza dvije-tri generacije tadanje hrvatske
inteligencije, Stardevi6 je mogao zaista opravdano do6i
do Zalosne konstatacije: >Kod nas ne staja dobitnik go_
lom sabljom narodu za vratom, nego pored naroda ple_
menita, hrabra, velika, jaka, staja ni5tetna kukavica<.
U tu >pasminu< ubrojio je Stardevi6 nosioce srpske
drZavne i nacionalne ideje na tlu Hrvatske. AIi to ,ri3.su
bili samo Sr,bi po narodnosti, nego Slavosrbi po karakieru
i moralu.
104
IV. VJEKOVI CtrNE SVO.trE
Pitanjem utvrctenja tadnosti iii netadnosti jednoga
suda joS nije iscrpljeno pitanje njegor,'e praktidne vri-
jednosti. SuviBna su sva raspravljanja o tome da li je Star-
devi6 imao pravo i da li je svoj sud o Srbima zasnivao na
realnim dinjenicama, jer je taj sud, bez obzira na to, va-
L,an kao faktor, koji je doprinio formiranju hrvatSkog
nacionalizma. Mogli bi se mi zapitati Bta bi se dogodilo
da se Stardevi6 nije pojavio sa svojom teorijom o hrvat-
skom nacionalizmtt i o Slavosrbima. Nema sumnje da bi
u tom sludaju moralo da se zbude jedno od ovo dvoje:
ili bi ilirski, odnosno njegov nasljednik jugoslavenski,
pokret politidki uspio i doveo do ostvarenja ilirske, od-
nosno jugoslavenske drLave, ili bi pak mnogo kasnije
doilo do pojave jednog istovjetnog Stardevi6a, koji bi
nesumnjivo izazvao jake potrese i poreme6aje u toj
novoj drLavi. Ako bi u toj drLavi Hrvati bili ma-
njina, njihova nacionalna individualnost bi postepeno
iEdezavala, dok se ne bi probudila kod njih svijest
o posebnoj nacionalnosti. Ako bi pak bili ve6ina, nji-
hova nacionalnost bila bi, znatnim primjesama ana-
cionalnog elementa, rasplinuta i oslabljena do te
mjere, da se ne bi moglo govoriti o jednom homo-
genom hrvatskom narodu. Nastupanje tih posljedica
sprijedila je Stardevi6eva pojava. Ali na njegovu pojavu
ne .treba gledati kao na sludajnost. Ona je bila djelo
istorijske nuZde onoga vremena. Vje3tadko stvaranje na-
eionalizma redovno je pra6eno neuspjesima. Ti neuspjesi
pratili su i sve one ideologe ilirskog i jugoslavenskog po-
kreta, koji su mislili da pod tim imenima mogu formirati
jedan novi nacionalizam.
Razlika izmeclu srpskog i hrvatskog nacionalizma u
njihovoj izgradnji do5la je otud 5to je izgradnja srpskog
vr*ena u znaku borbe za nacionalno oslobottenje i ujedi-
njenje u nezavisnu drZavu upotrebom oruZane sile, a
I05
hrvatskog u znaku borbe za oduvanje drZavo-prarnnih te-
kovina protivu presizanja drugih drLava upotrebom za-
kona i ugovora, te pozivom na legalnost sredstvom kul-
turne odbrane historijskog prava i suvereniteta narodnog.
Tamo gdje je morao da se gaji kult sile, izostajali su ob-
zin na kulturna sredstva, a tamo gdje je trebalo braniti
princip civilizacije i zakonitosti wgradnja nacionalizma
je vrSena u skladu sa kulturnim razvitkom i u utakmici
na tom polju. Tudinska vlast je kod srpskog naroda, dok
joj je robovao, uniStila klasnu razdjelu na taj nadin Sto
je stvorila podjelu dr5tva po svom shvatanju i interesu
na dvoje: na raju i na gospodare. Gospodari su bili Turci N
,a
bez obzira dali poturdenjaci ili Osmanlije, tako da su svi *n
nepoturdeni Srbi, koji su ostali kao jedini nosioci srpske I
drZavne i naiconalne misli, postali robovi, jedan pod- ]
vlaS6eni staleZ. Svojoj klasnoj poddinjenosti oni su naSli
oduika u borbi za ostvarenje svojih nacionalnih ideala
protivu tudinske vlasti. Kod Hrvata je bio drugi sludaj.
SaduvavBi svoju nacionalnu drZavu, oni su saduvali i
klasnu podvojenost u njoj. Tako je doBlo i do pokreta
klasnog karaktera (Matija Gubec), odvojeno od pokreta t
za odbranu drZavno-pravnih osnova Hrvatske i za uzdi- I

I
zanje hrvatskog nacionalizma na viFi nivo.
Kao 3to je KaradZi6 smatrao i govorio da ne postoje
1
Hrvati, osim onamo gclje se govori dakavski, a to je je-
i
dan brojno posve neznatan dio prerna cjelini hrvatskog
naroda, tako je Stardevi6 pozivom na istoriju i kulturu,
kako ih je on znao i prosuctavio,do5ao do zakljudka da ne
postoje Srbi kao poseban narod, nego samo kao mje3a-
vina Hrvata sa neslavenskim ili od Slavenstva odroate-
nim elementom i to u vrlo neznatnom broju. Kad bi se
htjelo prqsuditi ko je udinio ve6u nepravdu: Stardevi6
Srbima ili KaradZi6 Hrvatima, nesumnjivo bi za Starde-
vi6ev sud na3li viSe opravdanja. KaradLi| je svoj zaklju-
dak zasnovao na dinjenici da postoji srpski jezik, pa pre-

106
ma tome i srpski narod svuda gdje se govori tim jezi-
kom. A taj jezik bio je baS hrvatski, a njim se u Srbiji
nije govorilo ni tada kao ni danas. KaradLi(, ga je donio
iz Hercegovine u Srbiju, ali nije uspio da ga tu uvede u
Zivot. Stardevi6 je ne samo na ternelju jezika, koji nije
dovoljan dokaz za utvrtlenje jedinstva i cjeline jednog
naroda, nego i na temelju ditave istorije, kulture, religije,
narodnog pogleda na svijet, geopolitidkog poloZaja i na-
rodne Zive volje stvorio svoje zakljudke.
Mi vidimo da o5trica Stardevi6evog pera nije upere-
na protivu onih Srba, koji su Zivjeli izvan etnografskih
gr"anica Hrvatske, koliko protivu Slavosrba u samoj Hr-
vatskoj, koja je bila njihova domovina. U koliko je on
udarao i na Srbe izvan Hrvatske, to dolazi otud Sto je
on nesumnjivo htio u interesu samoodbrane hrvatskog
narodnog i drZavnog individualiteta, da Slavosrbima ubi-
je svaku nadu i povod za pomisao. da bi mogli nadi oslon-
ca kod Srba izvan Hrvatske pri davanju svog aktivnog
ili pasivnog otpora izgradnji hrvatskog nacionalizma.
Njegovi Slavosrbi su renegati, sa hrvatskog glediSta,
kao 6to su bili poturdenjaci renegati sa crnogorskog
gledi5ta. On nalazi da Slavosrrbi predstavljaju jednu po-
sebnu pasminu, ali ne i narod. Po svojim politidkim
smjernicama oni se protive formiranju hrvatskog nacio-
nalizma i samostalne hrvatske drL,ave.Po svojoj brojnoj
snazi oni su nesposobni da hrvatskoj drZavnoj i nacio-
nalnoj misli suprotstave neku drugu, svoju nacionalnu
i drZavnu misao, jer ne Zive u kompaktnoj zajednici i na
svom neprekinutom etnografskom teritoriju. Stoga oni
suprotstavljaju hrvatskoj nacionalnoj drZavnoj misli
jednu vjeStadki konstruisanu misao, dije bi ostvarenje za
njih znadilo pobjedu njihove koneepcije nad hrvatskom.
Zar NjegoB nije vrlio takoder, kao i Stardevi6, obra-
dun sa svojim Slavosrbima? Veliki dio >Gorskog vjenca<
grmi straSnim prokletstvom na izdajnike, na one t<o5ima
izgradnja vlastite drLave, kao najsigurnije garancije za
108
$'
{9.
oduvanje narodnog individualiteta u slobodi, nije biia
svetinja i koji su toj zajednidkoj svetinji pretpostavijali
svoje posebne interese, bilo iz slabosti prema lidnom uZi-
vanju, bllo od straha, bilo pak iz neuvidavnosti ili poli-
tidke nedozrelosti. Dok je Stardevi6 udario i zadnji kamen
temeijac zgradi hrvatskog nacionalizma, pod pravirn ime-
nom, te mu odredio smjer formiranja "i dalje izgradirje
u budu6nosti, dotle je Njegoi udario sve temeljne kame-
nove crnogorskom nacionaliamu, ali ne pod pravim ime-
norn, te ostavio otvorena vrata na sve strane za njegovo
clalje formiranje i razvijanje. To krivo ime bi6e kasnije
glavni uzrok neraziikovanju, hotimidnom i nehotimidnoin,
crnogorskog od srpskog nacionalizitra. Tek onda kada na-
stane realna opbsnost po crnogorski nacionalizam, dr.
$ekuia Drljevi6 6e ukazati jednirn sjanim primjerom na
r'azliku, koja postoji i koja se mora imati u vidu, razliku
izmeaiu crnogorskog i srpskog naroda.
Dr. S. Drljevi6 postavlja pitanje da li je vrijeme kri-
vo tome, <ia su se Srbi i Crnogorci razjedinili. >Daboirie,
da ko drugi I - kaLe on. - Omnia quae fiunt, fiunt in
tempore. Logidkim dedukeijama u tom pravcu juriste do-
laze do pojma: praescriptio longissimi temporis. Sve Sto
se putem te preskripcije stekne juristidki je nesportlo, a
sve Bto je iuristidki nesporno jako je. Bar je toliko jako'
da se bez ve6ih boiova ne moie poni5titi. Ne mislim
ovim re6i, da su tvorevine praescriptionis longissimi tem-
poris vjedne, jer je vjednost samo privilegium BoZanstva,
ali sam rekao i ponavljam, da mogu promi-ieniti svo3a
vlasnika sine iusto titulo et bona fide opet samo prae-
scriptione longissimi temporis. Jest: >Vrijeme gradi niz
kotare kule, vrijeme gradi, vrijeme zarzgraduje<. Sto
stvore vijekovi to mogu samo vjekovi uniBtiti. Ali ako do-
de udbinski dizdar i popali u kotare kule, Sta mu mogu
vjekovi, pita6e me neko. eujte odgovorl Vjekovi 6e ga
grdno kazniti., zapalile mu njegove dvore u Udbini: >Pa'
7i, tzari udbinski dizdaru, red 6e do6i i na tvoje dvorel<'
1A9
 >Zar nijeste nikada duli tu poruku vjekova udbin-
skom dizdaru, iii moZda zaluclu preZivljujete dosiovno is-
punjenje te poruke ? Da, gospodo, ni5ta na svijetu nije
tvorevina jednoga dana, niti je iBta na svijetu sruieno u
jednom danu. Svi na5i sukobi iezultiraju iz gvozdenog
otpora vjekova. . .
>Zar ideal tih vjekova, o dijem nam otporu govori3,
moie negledati svoj triumf u danu dana5niern? Zat ovai
dan nije pravedna nagrada krvavih napora tih istih vje*
kova ? Zar kolijevka Nemanji6a, otadZbina Bal5i6a, Crno-
jevi6a i Petrovi6a, zar domovina Baja Pivljanina' Vuka
Mandu5i6a i svih ostalih iz onog divnog Vijenca besmrt-
nika ne bi majka ove politidke ideje, koja tako pobje-
donosno dominira danaBnjim danom ? IIi je rnoZda vido-
viti pogled Dra5ka od Mletaka toliko obnevidio, da ne po-
zhaje 6edo rocleno? - Ja osje6am, da svi na mene upu-
6ujete ta i slidna pitanja kada vam govorim o otporu
vjekova<.
>I ako sam svjestan teZine duinosti, koju primam na
sebe priznaju6i se obveznim dati odgovor na ta pitanja,
ja sam ipak na njima blagodaran. Odgovoriti na ta pita-
nja znadi govoriti o onome, 3to je u danainjem vremenu
najteLe, ali i najpotrebnije, znadi govoriti o psihologiji
ditavog jugoslavenskog probiema<.
>Da podnem sa onim posljednjim pitanjem od malo
das postavljenim. Zar je vidoviti pogled Dra5ka od Mle-
taka toliko obnevidio, da ne poznaje dedo rotleno, pitali
ste me vi. Kako je mogu6e, da Ivo Crnojevi6 trhe noL na
svoga sina Maksima, pitam vas ja. Ko je kriv ? Di li
Ivin oslabljeli vid ili Maksimov promijenjeni lik ? Kriv
je Maksimov prominjeni lik<.
>Pa ko je od nas Ivan a ko je Maksim, pitat 6ete
me vi. dini mi se obojica i Ivan i Maksim u jedan isti
mah. Razdvojili smo se davno, i od onoga na3ega nevolj-
nog rastanka do dana5njega toliko Zeljkovanog sastanka
bolovali smo na svoj nadin svi. Jedni smo bolovali ropstvo
il0
sopstveno, drugi smo slobodovali krvavu slobodu i bolo-
vali ropstvo brata svog. Jednom je ropstvo proSaralo
lik, drugom je vjedna borba za slobodu data novi lik'
Vjekovi nejednakog Livola svakoga od nas dali su nam
irejednake mentalne skloPove<.
>Da li je tadno to ? Da li su pogled na svijet, na
drudtvo, na drZavu, na religiju, na moral, oni Srbijanaca
i oni Crnogoraca zbilja toliko razliditi, da se moZe govo-
riti o njima kao raznorodnim? Da li junaci >Gorskog
vjenea< Lbiliu tt"ttttju nidega zajednidkoga, ili zar imaju
tat<o malo zajednidkoga sa junacima >Ko3tane< Bore
Stankovi6a ? Zar bi nemogu6e bilo prve zamisliti u po-
stojbini drugih i obratno ? Ja mislim, da bi takva zamie-
na bila nemogu6a. Ko ho6e protivno da tvrdi, mora mi
prvo ne5to rastumaditi<.
>Nije jedan profesor srbijanski i vojvotlanski postao
poznaL po tome, 5to je mnogo i sa mnogo truda pisao
6 ,Gorskom vjencu<. Neki od njih sa gordoS6u slu3ali su
sud drugih o sebi, da su dobri poznavaoci toga remeka,
koji stoji bez takmaca u jugoslavenskoj literaturi' Jedan
-profesora
oO tift koji doduBe uZiva kod nas reputaciju
najboljeg poznavaoca filozofije, oti5ao je tako daleko,
Aa"je brogiasio svoje poglede na filozofsku stranu >Gor-
st og kao potonju rijed o filozofiji Lov6enskog
"i"ttc"<
GenISa,-i ako je ve6 sa prvih nekoliko redenica svojih iz-
taganja nesumnjivo dokazao, da nije razumio ne samo
>Corski vijenac< nego ni njegovu posvetu >Prahu oca
Srbije<<.U Poznatim stihovima:
Iz gr'mena velikoga lafu iza6,trudno nije:
U velikim narodima geniju se gnjezdo vije,
Ovdje mu je po gotovu materijal k slavnom djelu
I triumfa didni vjenac, da mu krasi glavu smjelu'
na5ao je nai >filozof< negaciju mogu6nosti genija u ma-
ne-
lom nalrodu, i ako Vladika odmah u stihovima, koji
Karadorda' bez
fosredno predhode citiranima, ubraja
il1
 w
ikakve rezerve, medu csam genrja, ztrog kojih prema
njegovim riterskim pogledima na svjet i i,ivot treba de-
vetnaesti vijek da bude >era stra5na ljudskijema kolje-
nima<.
>f ako Vladika vidi u MiloBu Obili6u >vojinstveni ge-
nij svemogu6i<, i ako svoj poznati testamenat podinje
onim snaZnim izrazom svijesti o sopstvenoj genijalnosti,
od koga nije jadi ni onaj Danteov, kada ga primaju u
paklu, zajedno sa Virgilom, kao ravnopravne u dru5tvo
najve6i pjesnici staroga vjeka s Omirom na delu, ni onaj
Ovidijev: >In genio peru Naso poeta meo<, pa ni poznati
stihovi Hajneovi slidne sadrZine, ipak naS profesor pre-
daje i dalje svojim dacima na univerzitetu, da Lovdenski
Genij poride mogu6nost genija u malom naroCu<.
>Sta je to kod Vladike Rada, zbog dega ga tako
udeni Srbi Necrnogorci ne mogu razumjeti? Vladika Ra-
de je pjesnik ernogorskog riterstva i crnogorske religije,
on je crnogorski i Sekspir i Dante. On se ne moZe ra-
zumjeti bez osjedanja, on se moZe samo osje6ati sa r:anr-
mjevanjem. U tome leLi uzt:ok, radi koga ga potpuno ra-
zumiju crnogorski seljaci, koji Zive u tradicijama toga
istoga riterstva i te iste religije, a s.koro potpuno ne ra-
zumiju profesori, za koje su te tradicije strane. Samo
profesori, potpuno strani tim tradicijama, mogli su dodi
na dudnovatu misao, da u na5em Vladici natlu nekakvog
pretedu poznatog Darvinovog udenja o postanku spe-
cija<.
>U tome sukobu vjekova sa poltidkim koncepci;'ama
ovoga dana5njega dana ja vidim otkrivenu tajnu na5ih
danainjih sukoba< (Odbrana denerala VeSovi6a 14. I.
1921).
Eto, kada je dr. Drljevi6 rekao ono 5to je trebalo
re6i ditavu stotinu godina ranije, ili bar onda kada je i
Stardevi6 formiranje hrvatskog nacionalizma povratio na
pravi put!
112
Ako bi pretpostavili da je Stardevid sa onom svoiom
vehementnoS6uustao u odbranu hrvatskog nacionalizma,
ali pod ilirskim ili jugoslavenskim imenom, kao Sto su
slidno udinili Vladika Rade i Kralj Nikola u svojim pjes-
nidkim djelima, 5ta bi se sa Hrvatskom kasnije dogodi-
1o? Hrvati, bez sumnje, kao jedan realno postojedi na-
rodni individualitet, ne bi prestali osje6ati i proZivliavati
tu svoju nacionalnost, ali bi ona bila pod tudim imenom'
pod isiim onim, koje su i drugi prihvatili bilo ranije ili
kasnije. F ormalno Hrvati bi pripadali jednoj nehomoge-
noj skupini nraroda,u kojoj bi predstavljali sasma po-
sebnu, ali nedovoljno individualizitanu cjelinu. Ako bi oni
u toj skupini bili jadi, nema sumnje, njihov bi se nacio-
nalizam i dalje formirao, ali uz suradniu jednog sra"z-
mjerno velikog broja Slavosrba, faktidkih pripadnika dru
ge nacionalnosti, koji bi na to formiranje vr3ili negati-
van i destruktivan uticaj' Ali ako bi oni u toj skupini
bili nejadi, onda bi njihov nacionalizarn bio rlgu5ivan, a
prema ideji konstruisanog nacionalizma bila bi njihova
id"ja, iako nemo6na da se do kraja odupre' prema dtLav-
noj cjelini posve slavosrpska u Stardevi6evom smislu' De-
silo bi se sa Hrvatima, da je Stardevi6 ustao u odbranu
hrvatskog nacionalizma pod tudim imenom, isto ono Sto
se desilo sa Crnorn Gorom nakon >>obnoveDu5anovog
carstva<<,a da se to desilo, znadilo bi da bi formiranje
hrvatskog nacionalizma moralo da se vrati u podetnu
fazu, u fant d,okazivanja da postoji poseban hrvatski na-
rodni individualitet, sa svojom istorijom i kulturom.
No, ali ovo dokazivanje postojanja jednog na-
rodnog individualiteta ne znadi samo konstatovanje tek
nastalih onih dinjenica, kojima se utvrttuje postojanje
naroda kao posebne cjeline, ve6 ponavljanje tih odavno
izredenih konstatacija o postojanju joB ranije zapal'enih
dinjenica, koje su dokaz o posebnosti jednog narodnog
individualiteta.
113

V. EAHUB,E SR,PSKOG NACIONAI,IZMA
Opdenito se priznaje da su srpsku narodnu i drLav-
nu misao kroz ditave vjekove ropstva oduvale narodna
pjesma i crkva. A i narodnu pjesmu i crkvu, dok su Srbi
iobovati, samo u nesto drugadijem smislu, saduvala je
slobodna Crna Gora; dakle, ona je saduvala dahure, u
kojima je bila pohranjena srska narodna i drZavna misao
'rladali Turci' Sta
za vrijeme dcik su njihovom zemljom
bi se sa tom mi5lju dogodilo, da je Crna Gora zabacila
srpsko ime, da je napustila pravoslavnu crkvu, i vratila
sJ crkvi svojih pradjedova? Da je to udinila, za nju samu
bilo bi od znadaja samo utoliko, ito se nikad nebi kasnije
pojavilo, ne samo tvrdnje, nego ni sumnje da ona nije
poseUan nacionalni individualitet. Prenosedi tovar bijele
Lrede preko opasne bujice i ktoz neprohodno granje, ona
je od okrznutog praha sa tog tudeg tovara ostala posuta
po svojem crvenom, purpurnom ogrtadu, da su ju nakon
prelaza na drugu obalu ropstva jedva prepcznali, a u
Loliko su ju i prepoznali, zatajili su to i proglasili ju
pripadnicom plemena sa bijelom opravom' a ne sa crve-
nom. A njoi je trebalo samo da strese tudi prah sa sebe,
pa da opet zablista u sjaju svog purpurnog ogrtada' Cr-
na Gora -ie prenosila te5ko breme nacionalizma srpskcg
naroda s jedne obale njegovog ropstva na drugu, s jed'
nog kopna na drugo kopno slobode; prenosila ga i njim
se napra5ila tako, da spolja vitlena izgleCa istobojna sa
tim narodom, diji je nacionalizam saduvala' Ali ispod
te nepridvrS6eneboje neizblijedjela stoji vjekovima boja
toga naroda, karakter njegovog nacionalizma.
Srpska narodna poezija predstavlja dokumenat o
jednom narodu, koji se u njemu nigdje ne prikazuje kao
jedna formirana i individualisana cjelina sa jasno izra-
Zenom voljom i odretlenim htjenjima. Na jednom mjestu
u nordnoj poeziji izbija Zudnja za obonovom Du3anovog
carstva, na drugom za osvetom Kosova, na tre6em za
114
nebeskim carstvom, na detvrtom za oslobodenjem od tu-
tlinskog jarma, na petom za oslobodenjem od svakog
jarma,-na Sestom itd. Ovako razlidite iudnje u narodnu
poeziju nije unosio ni jedan cjelovit narod niti pak jedan
LalroJ"tr stalet, ve6 pojedinci ili ditavi manje ili vi3e dife-
rencirani staleZi: plemi6i, sve5tenici, seljaci, ratnici itd'
Zbog toga je narodna poezija kao cjelina dobila karakter
clokumenta o jednom narodu, koji se u njemu ne pojav-
ljuje kao posebna i izgractena individualnost.
,..l.tjr
- ' .' -1 -l :
.:':'.li'l
l
f l',),
51':ri-t.
'
-l -ir.'"'
2 ablt ah, Ptastontico CTnoj euito
Ma cla je ognji5te narodne poezije, uglavnom, trome-
da: Crne Gore, Hercegovine i SandZaka, ipak bi bilo mo-
gu6e izdvojiti sve one pjesme, koje su nastale u Crnoj
Gori, i razlikovati ih od ostalih. Kosovski ciklus, na pr'
pa i onaj Marka Kraljevi6a, ne bi mogao da se smjesti
svojim postankom u cijelosti u oblast Crne Gore' Njego3
o Kosovskoj tragediji imade sasvim razlidito miBljenje
od narodnog pjesnika, a Marka Kraljevi6a podejenjuje I
kao dovjeka, i kao junaka, i kao patriotu. Narodna pje-
sma blagosivlja kosovske junake okupljene na vederi
uodi bitke, a Njego5 ih sve proklinje i kairc'.
ll5
 Kud ta sre6a da grdne glavare
Sve potrova i trag im utrije,
Sam da Milo5 osta na srijedi
Su obadva svoja Pobratima I
Lazar u pjesmi narodnog pjesnika opredjeljuje se za nebe-
sko, a NjegoB je za zemaljsko carstvo; Majka Jugovi6a
umire odibola, ierviSe ne moie da lzdrLL Lalostzasvojom
djecom, a Njego5eva sestra Batrideva umire hotimidno jer
ne6o da trpi sramotu Sto Crnogorci ne ginu za svoju slobo-
du i ne ustanu da pokolju svoje Slavosrbe - poturdenia-
ke. To su opreke izmeCtu Njego6a i narodnog pjesnika.
Dakle, srpski nacionalizam narodnog pjesnika nije uvi-
jek isti kao i onaj Njego3ev.
Crnogorska hriS6anska crkva bila je samostalna' Ona
je najvi3e zaslulna za stvaranje crnogorske drZave. Ali
ta crkva, kako je utvrdio i pravoslavni episkop dr. Ni-
kolaj Velimirovi6, nije bila ne samo pravoslavna, nego
ni hri56anska u potpunosti. Ona je propovijedala crno-
gorsku religiju, religiju heroizma, bila je za otpor, u de-
mu se razlikuje od hri56anstva. Crnogorska crkva je sa-
mo po imenu bita istodno - pravoslavna' Ona je to mo-
rala ostati zhog zavisnosti Crne Gore od Rusije L zbog
njenih nada, koje je polagala u Rusiju. Da je crnogorska
crkva priSla katolidkoj, kao Sto je bilo poku3aja, da se
to udini, nesumnjivo je da bi interes Rusrje za Crnu Go-
ru znatno opao, a Crnogorci nikad ne bi mogli postati
disciplinovani katolici. Oni su previSe cijenili svoju lidnu
slobodu i nezavisnost, da bi mogli priznati primat kato-
lidke crkve i njenu disciplinu i organizaciju. Oni nijesu
ostali vjerni disciplini i propisima ni pravoslavne crkve,
koja je bila manje dogmatska, a jo5 teZe bi to mogli osta-
ti prema katolidkoj, koja je u svakom pogledu bila stro-
Za i dogmatski izradeniia. Zbog svega toga ernogorska
pravoslavna crkva stvarno nije bila nosilac i duvar srp-
il6
ske, nego crnogorske drZavne misli, ali poil srpskim ime-
nom. Njenom zaslugom ova je misao ostvarena i u jed-
nomiudrugomsmislu.
Du5anovu srpsku drZavnu ideju donijeli su u Crnu
Goru pokosovski uskoci, a oduvala se u jednom dijelu
narodne poezije. Crna Gora ju je prihvatila zato 3to je
sebe smatrala jedinom bazom, koja moZe posluZiti kao
osnov za stvaranje jedne nove drZave, na novim osnovi-
ma i sa novim ureclenjem u kojoj bi naSli utodi5ta svi
tada od Turaka porobljeni narodi. To je kod Crnogoraca
bila ideja, koja se suprotstavlja srpskoj drZavnoj ideji-.
Kada je poslije nekoliko vjekova do3lo do obnove Srbije,.
tada se pojavila crnogorskoj drZavnoj ideji jedna kon-
kurentska ideja. Ali po crnogorsku drZavnost od nje nije
bilo opasnosti, jer se Srbija i Crna Gora nijesu dodirivale
granicama sve do 1912.
Stardevi6 se trebao pojaviti u Crnoj Gori i 1912 za
vrijeme balkanskog rata, kada je nestalo onog turskog
pojasa, koji je razdvajao Srbiju i Crnu Goru. Meatutim, ta-
da su politidku pobjedu u Crnoj Gori odnosili njeni Slavo-
srbi, ali oni od njih, kod kojih su pobjedili viSi etidki mo-
tivi nad osje6anjem vlastitog nacionalZma. Kod njih je
u sudbonosnim trenutcima i na jednoj prekretnici u po-
vijesti Crne Gore bilo premalo nacionalnog egoizma. Oni
su udinili ono 5to je sprijedi,o Stardevi6 da udin-eItrci ili
Jugoslaveni kod Hrvata: zadrLali su u svojoj misli srpsko
ime i time, makar i nehotidno, postali trudbenici na njivi
srpskog nacionalizmra,odnosno.srpske nacionalne i drhav-
ne misli.
117
 gare i ne moZe gristi savest za podinjena nedela prema
VI. SMISAO STiPSKOG I{ACIONALIZMA Srbima, jer je samo realnost, suHtina nedega, neSto sve-
Nosioci i ideolozi srpske narodne misli smatraju da to. Kad Srbi steknu realnost, svoje istorije, to jest sebe,
ta misao jo5 ni do danas nije ostvareia' Zbog toga'
po Bugari 6e ste6i savest u odnosu prema Srbima. Tek onda
njihovom miBljenju joB uvijek postoji >problem Srpstva<' 6e se mo6i stvoriti od malobrojnog Srpskog naroda vetriki
i"*j ptoUt"m itp.t i knjiZevnik i hulturni radnik Sini5a i mnogobrojni narod. Dakle, problem Srpstva je u prvom
Xoraie (datum: 1928l) ovako predstavlja: >I
pre nego reriu kulturni problern, ako se tako moZe re6i: to je pro-
5to bih ma 5ta rekao o problemu Srpstva koji se danas blem gradanski i tlriavni 11 najlep5em smislu redi, a ne
moram plcmensko-politidki kako se desto na izgled manfestuje:<'
name6e prvo nama Srbima, pa onda celom svetu'
zato Sto smo ga rni Srbi posta- ( > P r e t e d a <b, r . 3 , 1 9 2 8 ) .
re6i da j1 problem samo
vili kao problem umesto da ga postavimo kao izvor prave Kako viCimo, problem Srpstva je, po Kordi6u, danas
snage i ptul og smisla za ptara dela' I ono 6to treba
prvo samo kuiturni, a ne vi5e i politidki problem. Politidki nije
viali to 3e sadrZina toga problema koja mora biti usko ;,:.to 5io -ie >rDuia;iovo carstvo obuovljeno, a Kosovo
vezana ru o"totn" kvalitete Srba kao nedega Sto
postoji' osve6eno<.Kuiturni je za to Sto u Duianovom carstvu
U svim pesmama narod je otkrio samo obim svoga
kru- treba da bude otkrivena srpska istorija i hultura, da bi
ga, obim svojih mogu6nosti, i zbog toga se ona ne rnoZe se srpskom narodu privoljeli i drugi slavenski 1616$i na
tretirati kao ne5to ito je savr5eno i gotovo, pa premtl Balkanu, te c1azajediro s njim stvore jedan veliki srpski
pe- narod. Ove pretenzije srpskog nacionalizrna, i kad sri bi-
lcme ni osnova za budu6i Zivot, jer mi samo vidimo
toga kruga. Ie sakrivene ili maskirane, mogle su se uvjek opaziti, aii
riferiju
ovdje ih je Kordi6 sasma jasno izloZio.Ovakva teza ugro-
Mi smo kroz naiu narodnu poeziju otkrili i poka- Zava sve slavenske nacionalizme na Balkanu' pa je ra-
zali svoju duiu i svijest, a po broju Ltlava na3a zurnljivo do su se morale pojaviti i vidnije istaii njene
je pro-
istorija pokazuje samo naie mogu6nosti' Otuda oponente kao protivteze. Samo, ove protivteze, javljaju
blem naie stvarnosti pravi i jedini problem Srpstva:
se danas ne samo kac kulturni, nego i hao politidtr<ina-
>I ceo problem Srpstva je u tome' 3to gradani Srp- cion:lizrni.
pri-
stva ne vide realnost legendarnosti svoga naroda i Razumljivo je, da Crna Gora ne gleda i ne rnoZe
svajaju ie kao takvu, i ako ju je u stvari nemogude kao
je sam narod giedati na problem Srpstva, onako kao Kordi6 i njegovi
taf.vu prisvojiti, jer bi il tom sludaju i
sumiljenici. Ona sa svoie strane tome problemu istavlja
prisvojic. Onoga dana kad gradani Srpstva buclu otkrili svoj problem. f)anas ona rlastoji da zadti'i svoje istorij-
pre-
,"atnost svoje legendarne istorije, narodna istorija 6e slio ime i da srpskcm nacionalizrnu suprctstavi svoj v!a-
stati biti samo obim snage naXega duha i posta6e ispu-
stiti nacionalizam.
njen krug - izvor snage za prava dela za koja smo Osirn >probiema Srpstva<<kako ga shvata Kordii,
predodredeni. Tada 6e nestati problem Srpstva a s njim
postoji jo5 u istoj perspehtivi kulturnog srpskt g nacioira-
i problema Hrvatkog, Slovenadkog, pa i Bugarskog' Jer' lizma i >tragedija Srpstva<. Razvijaju6i svoju tezu o
ako dovek dublje stvari posma.tra i vidi, otkri6e, recimo' >tragediji Srpstva< NIiloS Crnjanski nalazi da >u bliZo;
u pona3anju bugarskog plemena prema Srbirna osustvo proilosti na5eg naroda, tokom XIX veka nigde i ni5ta
a*u.rti. Pred neotkrivenom realnodu Srpstva Bu-
"lruk"
l'19
t1B
 j1
rl
se ne moZe uporediti sa gorkim i tragidnim radom srp-
stva. Ne mora se biti Srbin - kaLe on - dovoljno je biti
destit, pa da se to prizna. Srpstvo je radilo na svom
vaskrsu istrajno, pedalbarski, puno idealizma i strogog
morala svih srpskih slojeva koji su se bavili ili zanosili
narodnim poslovima i koji su se paitili da srpstvo oslo'
bode za srpstt'o, ^ ne zil babino zilravlje, da ga spasu,
okupe i sjedine<. Prida dalje Crnjanski kako su se borili
od pojedinaca dru5tvenih viSih i niZih siojeva >vojnika,
trgovaca, sitnog sveta, do kalfe i Segrta, do najsiroma5-
nijeg straB6ara za srpstvo, za bolje dane srpstva<. I to
gdje? - >Srpstvo je radiio na svorr vaskrsu istrajno ne
samo u srpskim kneZevinama Crnoj Gori i Srbiji, nego i
u turskim krajevima, srpski dovek bosanski i hercego-
vadki, i primorjem, u hrvatskim i vojvodankirn varoii-
rna i varo5icama je neprekidni napor i patnja< za vaskrs
srpstva.
Evo gdje se sada Milo5 Crnjanski identifikuje u tezi
o srpstvu i o Veiikoj Srbiji sa Krstom Cicvari6em, koji
smatra tla je 1918 trebalo obrazovati Veliku Srbiju' pa
se nebi nikad pojavila oponenta nacionalnoj drZavnoj ide-
ji Srba! Evo u demu on vidi tragediju srpstva Sto se u
imenu nove drZave >izjednadilo dobrovoljno sa hrvat-
stvom i slovena5tvom<. Trebalo je, kaZe Crnjanski, usvo-
jiti >pruski metod<. >Kad se u nas kaZe Pruska, onda se
misli da ta znadi 6izma, ali, po na6em mi5ljenju' to je
tvcrarl, moralni tvorrac i realni izvriitelj onoga 3to je bi-
Io najbolje u doba ujedinjenja nemadkog naroda<. Koja
je snaga trebala da odigra ulogu pruske dizme po Cr-
njanskome? - On odludno kaZe: srpska! >Ne samo voj-
nidka, nego i potitidka, a joS vi5e kult'.rna i socijalna
snaga srpstva, bila je apsolutno stvaraladka. Ona je to
i sada. Treba raditi na tome da se svest o tome vrati i
da se mnogo Sto5ta uvidi<. O kakvoj to srpskoj snazi go-
vori Crnjanski? - >Kad kaZem srpska, ja ne mislim
samo na vrednost vojnidkih crta, nego i jo5 vi3e na pre-
120
vashodne crte sprske pri stvaranju zajedniee, na dru5tve-
ne snage srpstva u seljaku, u kaputa5u, u malom doveku,
pri stvaranju zanatlijstva i Skolovanih stalei,a. Da bi
srpski elemenat, na dobro ove drZave, opet bio snaZan
kao Sto je bio nekad, nikakva mu pomo6 sem povratka
svome, nije potrebna, dak ni >bratska<. Tihim radom,
vrlo jednostavnim taj elemenat treba da se opomene, oba-
vesti, i bez ikakvih perturbacija on bi mogao da udini
da u nas otpodne jedna nova epoha<<. Crnjanski nalazi da
ovoj ideji srpstva str:ji danas na putu ideja hrvatstva, pa
nagalaiuje da srpstvu do izgradnje vlastite drZave nije
potrebna nikakva pomo6, pa ni bratska, tj. hrvatska, ved
jedino >povratak svome<. srpstvo je, po njegovom mi-
Sljenju, udinilo jednu celiku greiku: >U pol'itidkim stva-
rima srpskih partija, pri slomu Austrije, slaba tadka je
otsustvo egoizma, principa da se od svoga niSta ne daje
ako se ne dobija. Srazmerno lako, njima je brzo namet-
nuto miBljenje da je sve ito se radi korisno po njih, a
od druge strane Zrtva. Stvorena je ditava skala imetka
koji je bajagi druga strana (hrvatska, op. p.) unosila rr
brak, dok je ustvari tu srpska strana i te kako mogla da
poZivi, i bez toga>. Evo Sta je to, po Crnjanskome, Sto
su Hrvati >unijeli u brak< kao >druga strana<<: >Zasebne
velike knjiZevnosti, industrije (sve same provincijske la-
Zi), pro5losti joS malo pa znadajnije od engleskog par-
lamenta, kulture (ah te kulture) sve su to bile parole
koje su skupo pla6ene sa srpske strane<.
>Ali znam - kaLe Crnjanski - da je srpstvo poSto
je vekovima bilo na pragu jedne vanredne Srbiier) i da
je zastalo naivno i neume5no pred problemom frankovlu-
ka<. Crnjanskome se dini da se >vr3e pljuvanja na srp-
stvo, pluvanja<, pa se - itlentifikuju6i frankovluk sa
hrvatstvom, - pita u svojoj Zudnoj jarosti: >Ali zar u
r) Crnjanski misli na Veliku Srbiju, koju je trebalo
ostvariti 1918.
t2l
toj ruiji frankovadka rulja nije najcrdurnija t Zat niie
krajnje vreme, da se protiv frankovluka rodi i snaga
srpskog egoizffra?<(- Crnjanskome >izgleda kao da je
sudbina srpska da pita: da li 6e to da se svidi gospodi
frankovcima i kao da je aksiom postojanja i boljitka srp-
stva ljubav sa droljom frankovluka. Daleko od toga. Na-
protiv, samo tu je njegova tragedija<. Dakle, tragedija
srpstva je, po Crnjanskom u tome 5to ni;e >pruskom
metodom< zauvijek izbrisalo svaki trag onoj ideji, koja
se javlja kao konkurentna ideji srpstva. >Nije te6ko za-
misliti - kale on -- da bi srpstvo bilo sredno i daleko
naprednije pod drugim uslovima. U oiima sveta, i 5to
je gore u odima svojim, srpstvo je paler, po naiem mi-
Sljenju, od onog trenutka }<ad je naivno se naSlo pred
problemom frankovluka. Ono se troBi kao stena, kap po
kap, s godine u godinu, frankovluk 6e da ga izloka< (>Ide-
je< br. 24 i 28, 1935).
I Crnjanski i Kordi6 sa ostalim ideolozima i kultrtr-
nirn radnicima sa iste idejno-politidke linije nastoje dati
pojmu srpstva one atribute, koje je tr{itler dao gerirran-
stvu i1i ldussolini rimskom narodu. A"li oni zaboravljaju
da je srpski narod premalen i nemo6anda kri,prema drtt-
giin narodima, mogao dugo kroz istoriju izdriati i:od
te3kirn bremenom pt:etenzija, koje mu tovare ovi ideolozi.
Stoga, ako zaista postoji >tragedija Srpstva<, kao 3to
kaZe Crnjanski, onda ona nije u tome ito nije u ostvare-
iiiu ovako shvaienih ,svojih pretenzija bilo nepopustlji-
vo, vei u tome 5to je ovakve pretenzije imalo i jo5 uvjek
ih imade. Karakteristidno je da su naglaBavali i nagla-
iuju ovakve pretenzije kulturnog srpskog nacionalizma
samo oni ljudi, podev od Safarika i liaradZi6a pa sve do
Kordi6a i Crnjanskog, ljudi koji nijesu rodeni i odrasli
na tlu Srbije i kojima ona stvarno nije otaCibina. A do-
vjek, koji na pitanje da kaie koja je njegova otadibina,
ne moZe iti ne6e da odgovori rijedju, koja znadi ime nje-
govog naroda i zernlje, na koju taj narod polaZe ili uZiva
I lt
svoje istorijsko i drZavilo pravo, taj dovjek nema otadZ-
bin!, on je Slavosrb u Stardevidevom smislu, a takovi
ljudi kao kulturni i politidki ideolozi opasni su ne samo
po narode, protiv dijeg nacionalizma ustaju, nego i po
-onaj
narod, iijeg naciona'TizrtaZele biti ideolozi i teore-
tidaii. Za pralitidno ostvarenje njihovih teorija potreban
je retzim siie i oruija, >ilruski postupak<, koji bi stvarno
Lio h", pruskih mr:gu6nosti, a to znadi pcdetak kraja
svrj-i{og ma,log naroda, ko-ii pode za ostvarenjein ta}ivitr
teorija.
VI{. ZNAE,A.J CRNO(}OR,SKOG NACIONALTZMA
Najznaiajnije lidnosti, koje su doprinijeie forrnirattjt;
crnogorskog nacionalizrna XIX vijeka jesu crnogorski
viadari Petar II Petrovid - Njego! (vladika Rade) i
kralj Nikola. Nikad se oni ne bi mogli pomiriti sa velilio-
srpstim tezama koje zastupaju pjesnici i ideolozi Kordi6
i brnjanski. Obojlca su bili pjesnici i vladari Crne Go-
re: pivi njen i crkveni i svjetovni gospodar' a drugi sa-
mo svjetovni. Djelovanjem prvog zavriena je prva po-
iovina XIX rzijeka, a druga polovina je skoro ispunjena
rijelovanjem drugog. U XX vijeku uile su Crna Gora, kao
gla S.u13u i Hrvatska, sa svojim posebno izgraiienirn
nacionalizmom
fogledom na svijet, sa svojirn formiranim
i u svojirn vlastitim drZavama'
Zanimljivo je, da ni vladika Racle r'i kratj Nikola
nijesu na formiranje crnogorskog nacionalizma uticali
autorit-etom svoje politiike vlasti i sile, neSo snagom
svojiir pjesnidkih djetra. Ta znai'ajka" irarairterizlra i taz-
lik;je ;rnogorski od srpskog nacionalizma' Vladika Ra-
cle je crnogorskom nacionalizmu dao sl"iisiro ime i time
ga za dit.ai vijek okrstio, a kralj i{i}rcia ;ru je dao crno-
je bila prekuhana na vatri zapada'
lorst u sadriinu, koja
lroklinju6i: >Ko crnogorstvu ne bio vjeran, Bogom i
ljudma bio tjeran<.
123
 od svih stranih r negativnih primjesa, koje su ga taza-
Crnoj Gori je nedostajalo ono Sto je uticalo na de-
rale i dinile sterilnim. To je mogao udiniti samo blago-
finitivno formiranje hrvatskog nacionalizma. U smjer-
dare6i okolnosti da nije bila neposredna drZavna nuZda
nicama hrvatske inteligencije u prvoj polovini XIX viie-
formiranje nacionalizma, vei da je to bila samo jedna
ka bilo je stvaranje nacionalizma pod tuttim imenom i
posredna drZavna, a neposredna kulturna nuZda. Opsjed-
sa stranim nacionalnim elementom. Oni su smatrali da
nuta Turskorn Crna Gora nije mogla voditi raduna toliko
se osje6aji nacionalne pripadnosti jednoj vje5tadki kon-
o svojim kulturnim kao o politidkim potrebama. Za to
struisanoj cjelini mogu stvoriti po planu i po direktiva-
njen nacionalizam nije doZivio svoju istorijsku rijed kao
ma, To je bilo ono isto shvatanje nacionalizma, koje je
hrvatski u Stardevi6evoj rijedi, ve6 je doZivio svoje zna-
stvaraia i ostvarila Crna Gora kroz ditavu svoiu isto*
dajne politidke Zrtve, koje su ga udinile izrazito politidkim
riju. U ilirskom pokretu je samo obnovljen prirnjer Crne
a bez odgovaraju6e kulturne sadrZine i nomenklature'
Gore u stvaranju nacionalizma putem samoodricanja i
Tako je on svoje konadno formiranje doZivio pod srp-
borbe za druge. AIi pravi hrvatski nacionalizam istupio
je protivu ovog vjeBtadkog snaZnom svojom rijedju, ri- skim imenom, ali je znadaju pojma koji ima to ime,
jedju dra. Ante Stardevi6a. >Posve je jasno, da je Star- dao svoju sadrZinu, koja se bitno razlikuj od olle,
.ievi6, kada je vidio, kuda je zabrodio ilirski pokret, u- koju mu daje srpski nacionalizam na tlu Srbije. U Crnoj
Gori je njen >ilirski pokret< doduie do kraja izveo svoj
stao protiv njega, kao Sto je posve jasno da je joi ve6om
program pretvorivii se u disto poliiiiki pokret, zato Sto
Zestinom svoga temperamenta udario proti jugoslaven-
b"tru Got" nije irnala prilike doZiviti rijed svog nacio-
skog pokreta, koji 5s - i2s neuspjeha prvoga - kod
nalnog preporoditelia. Ali i ako je ta3 pokret odnio po-
nas .javio, jer ako je hrvatski narod kao individuum po-
bjedu, duh Crne Gore nije uni5ten, njena misao je spa-
stajao u povjesti i Zivotu, a to niko nije mogao pore6i,
3ena.
onda se ne moZe narodu dati drugo ime, osim imena
Hrvatsko ilir;tvo, a kasnije jugoslavenstvo, i erno-
lrrvatskoga. Postoje doista primjeri, da se je za nov'o
gorsko srpstvo rnogli su kao oznake novog nacionalizma
drLavq sklopljenu od razliditih naroda, uzelo novo ime
biti propagirani kulturnim sredstvima. Uspjehll te pro-
ali ne postofi primjer u povijesti da se jednoj gotovoj
pagande isprijedile su se na putu poiitidke pretenzije po-
kulturi, kao ito je naBa,daje novo ime, jer ako se kultura
i"bttog, pravog nacionalizma, noBenog politidkim teLnja-
izvr5ila pod tim imenom, ona je time dobila svoju po-
ma naroda. Ali politi6ki nacionalizam nije nikad mogao
vjesnu sankciju< (F. Lukas: >Stardevi6<,1936). Opas-
nost hrvatskom nacionalizmu od ideja ilirskog pokreta u propagiranju ovih oznaka naeionalizma ne samo imati
izgted.ana uspjeh, nego ni izdti,ati suprotna nastojanja
nije bila politidkog, jer je hrvatska cjelina bila politidki
kulturnog nacionalizma. Formiranje politidkog nacionali-
obezbijedena,nego kulturnog karaktera. Ali kulturni na-
zma mogu6e je samo onda, ako mu predhodi istoimeni i
cionalizam, kad je u opasnosti, !:azara osnove politidkog
sadrZajno podudarni kulturni nacionalizam' Zavrlna fa-
nacionalizma. To 6e se najbolje pokazati u sludaju Crne
za formiranja kulturnog nacionalizma je njegov izvana
Gore. I Ante Stardevi6 je poveo borbu za formiranje hr-
vatskog kulturnog nacionalizma. Svojom smjelo postav- politidki, a iznutta kulturni sadrZaj, faza u }<ojoj nacio-
ljnom tezom o Slavosrbima on je doprinjeo potpunom ializam u ostvarenju narodne dt:Lave zadobiia svoj defi-
i pravilnom odi56enju hrvatskog kulturnog naeionalizma nitivni oblik i sadrZaj.

125
124
 Dok su se Srbi borili samo za svoju slobodr.retikorn ku tla, na geopolitidke sile i na k isloku ztadede siie iz st'are
kneza Lazara i I\{ajke Jugovida, dotle su se Crnogorci crnogorski kulture i civilizacije, onda se ne moZe izbie6i
borili ne samo za slobodu, nego i za do','jednost,dojstvom misli o opasnosti, koja prijeti crnogorskom narodu i
na-
i junaltvom koji znade etiku NjegoSevog Obili6a, Vuka onome Sto je niemu sveto kao i ostalim civilizovanim
Ivli6unovi6a, Sestre Batri6eve i Igumana Stefana. Hrvati rodima od Pretenzija zavojevada'
su se pak borili za slobodu i za pravdu. Svaka od ovih Suflajevih misli onome ko osjeda
Misle6i na otpor koji treba da dede hrvatst',ro nasto- i proZivl.juje duh dojstva i juna3tva crnogorskog' izgleda
janju, da oiro kao posebna narodnost treba da izdezneu louo bai za Crnu Goru, a ne samo za Hrvatsku'
vje-
korist neke druge narodnosti, dr. Milan Suflaj ovako ka- Zar nijesu one misli Dr. Sekule Drljevi6a o dejstvu
"upi.*a
crnogorskog subjekta samo jed-
rakteriz\ra njcgovo znadenje: >:Mozak i najprosvjetljeni- kova 2a formiranje
misli o. znaluju hrvatske
jeg Hrvata mora, iz etidkih motiva viSih, nego ito je to na modifikacija ovih Suflajevih
i zna-
nacionallza..m, sluiati glas svoje, hrvatske krvi. Jer na Xrvi? Ja mislim da jesuI Rijedi Drlievi6eve o ulozi
lri"t o',ta.u formiranju jednog naroda djelovale su
rubu Ralkana, na granici zapada i istoka, hatolidanstva Jaiu
Stardevideve' ali dok su
i pravoslavlja. . . Irne hrvatsko, krv hrvatska ne znadi onako osjetno kao svojedobno i
u pravi das' Drljevi6eve su neSto za-
samo naciju ! Hrvatska krv tu zna(i civi\izaciju. tr{rvat- Stardevi6lve do3le
Hrvatskoj'
stvo je tu sinonim za sve, Sto je lijepo i dobro stvorio ka.snile. Stoga danas u Crnoj Gori, kao i u
krica jedno sree i Zivi jedan jedinstveni duh'
europski zapad. To je ono na Sto misli HSP. Ali ona mi- joi uvijek iivi ne-
sli i na plastiku t)a, na geopolitidke sile, koje su jade Njena mlsao' misao Crne Gore,
misao izraZava ova pjesma
od svake ideje. Ona misli na tisu6ljetni jaz, koji je pukao ^i"Xuf" i intenzivno, a tu
prekidno
crnogorskog
Drljevida, koja je postala himnom
ba5 u blizini hrvatskog naroda. Misli na svoje susjede, koji
crpe snagu lih samo iz pro5losti i proti kojima se ne moie goritaka:
uspje5no povesti ti borbu - dista budu6nost. Misli i na
Vjedna na5a Crna Gorol Odkada je Badnje Ve0e
silu, historijsku L,ivu silu Du5anovog carstva. Protiv
Sinovi smo tvo3 slljenia' Naiu vjeru odistilo,
Stjepanovoj kruni, proti srpskom carsl(om diademu,
Cuvari smo tvoje dasti I{edu- nama seljacima
proti rimskom imperijalizmu ideja Tomislavove drZave
I seljadkog tvog Poitenja' Nevjernika nije bilo.
ne smije biti mrtva. Nju mora kombinirati Radi6 ne6e
li, da bude satrt hrvatski narod, danas najdivnija
domovina ditavog planeta<. (>Hrvatska misao<<,24. fi' Volimo vas, brda tvrda, Dok seljadkoj na3oj misli
NaSa sloga daje krila'
VI. 1924.). Kad shvatimo smisao ovih Suflajevih re- I stravidne vaie klance,
Koji nikad ne Poznaie Bi6e gorda, bi6e slavna
6enica, zar narr' ne postaje jasno da je Crna Gora znala
Sramotnoga ropstva lance Domovina na5a mila'
bezbroj puta iz etidkih motiva uzviienijih od nacionalizma,
da izloLi svoja prsa i prolije svoju gor5tadku krv u od- *
Lov6en nam je oltar sveti' Rijeka 6e na3ih vali
brani dovjednosti i pravde. Ona ,je bila meda, ko.jom je iBla
granica izmedu istoka i zapadakad se dijelilo veliko rim- Vazda smo mu vjerni bili' Uskadu6i u dva mora,
U njega smo vjerovali Okeanu glas nositi,
sko carstvo, granica izmedu istodne i zapadne crkve, za-
I njime se Ponosili' Da je vjedna Crna Gora I
pravo granica izmedu dva svijeta...I kad se misli na plasti-

127
126
 sADRzAl
strana
Crvena Hrvatska i nieni kulturni tragovi 5
I. Nacionalitet Crnogoraca 5
II. Sta kaie Pop Dukljanin? 10
III. Sta kaiu griki pisci ? 17
IV. Crvena Hrvatska je postojala 28
Pretapanie imena Crvena llrvatska u Crna Gora 36
Od Crvene Hrvatske do Crne Gore 53
I. Centralizam hrani separatizam 53
II. Plemenske zajednice 59
IIL Krvna osveta 64
IV. Narodna vjera 68
V. M;slia narodne crkve 71
VI. Ono 5to je Nemanja drug-e udinio 79
VII. Jedna irtva blagorodnog duvstva 84
Izmedu dva nacionalizma 87
I. Formiranje modernog nacionalizma 87
IL Izmedu dva nacionalizma 93
III. Sukob nacionalnih ideja 101
IV Vjekovi dine svoje 105
V. eahure srpskog nacionalizma 114
VI. Smisao srpskog nacionalizma 118
VIL Znaiaj crnogorskog nacionalizma 123

STaUPARSKA GRESKA
Pored nekoliko Stamparskih greSaka i izostajanja teksta
na viSe mjesta, treba uzeti u obzir jednu, koja se nije morala
uiiniti. Na svr5etku teksta na st. 35 treba dodati ovo:
tilrn Politiihi ne naihodi opstanhu suoje zemlje, ler
ftetpostavlja da bi na temelju rrehog istorijshog praua Hruati
mogli posegnuti za torn obl'ai(.u. Doisto sm.ijeian i neozbilian
zahl,iuiah!"