Professional Documents
Culture Documents
Tabela I Kratak Pregled Hormona
Tabela I Kratak Pregled Hormona
1. OKSITOCIN
Oksitocin je neuropepitd sintetisan u magnocelularnim neuronima paraventrikularnog i supraoptickog jedra hipotalamusa.
Sintetise se u vidu preprooksitocina, i njegova obrada se desava tokom transporta u vezikulama. Izlucuje se u portni krvotok
neurohipofize i dalje se cirkulacijom raznosi do ciljnih organa – glatkih misicnih celija uterusa i mlecnih zlezda. Oksitocin se
vezuje za membranski receptor spregnut sa proteinom Gq koji pokrece siganlnu kaskadu, 𝛼 q subjedinica koja je vezala GTP,
aktivira PLC koja razlaze PIP2 na IP3 i DAG. IP3 se vezuje za kanale za Ca2+ na ER sto dovodi do oslobadjanja kalcijma.
Kalcijum se vezuje za kalmodulin koji aktivira kinazu lakog lanca miozina, on fosforilise regulatorni lanac miozina i
posledicno dovodi do kontrakcije.
2. VAZOPRESIN
Vazopresin predstavlja neuropeptid sintetisan u magnocelularnim neuronima paravantrikularnog i supraoptickog jedra
hipotalamusa. Sintetise se u vidu preprovazopresina i obrada se desava u vezikulama tokom transporta. Nakon oslobadjanja u
cirkulaciju moze da se veze za dva tipa receptora V1R i V2R i tako ispolji svoj fizioloski efekat. Oba receptora spregnuta su sa
proteinom G. Kada se vazopresin veze za receptor V1R koji je spregnut sa proteinom Gq dovodi do vazokonstrikcije krvnih
sudova. Vezivanjem za receptor, 𝛼 q subjedinica aktivira PLC koja razlaganjem PIP2 stvara IP3 i DAG. IP3 se vezuje za
kalcijumove kanale koji se otvaraju i oslobadjaju kalcijum koji dovodi do kontrakcije. Ovaj mehanizam je izuzetno vazan
prilikom masovne hemoragije – 10% gubitka krvi i vise, kao i prilikom septickog soka. Ukoliko se veze za V2R receptor
ispoljava fizioloski efekat, reapsorpcije vode u sabirnim kanalicima i distalnim tubulama. Vezivanjem za V 2R receptor koji je
spregnut sa proteinom Gs, 𝛼 s subjedinica aktivira adenil-ciklazu sto rezultuje povecanom produkcijom cAMP koji sa druge
strane aktivira PKA koja fosforilise AKVAPORIN-2 pul u citoplazmi i pomaze njegovo ugradjivanje u membranu.
3. TRH
Tirotropni oslobadjajuci hormon sintetise se u parvocelularnim neuronima paraventrikularnog jedra hipotalamusa. Oslobadja
se u primarni kapilarni pleksus u nivou Eminentia mediana odakle se portnom venom prenosi u sekundarni kapilarni pleksus
smeste u adenohipofizi. TRH je tripeptid koji se vezuje za membranski receptor spregnut sa proteinom Gq i dovodi do PLC-
PIP2- IP3 + DAG – Ca2+ koji stimulise egzocitozu TSH u tirotropnim celijama adenohipofize.
4. CRH
Kortikotropni oslobadjajuci hormon, neuropeptid se sintetise u parvocelularnim neuronima hipotalamusa i oslobadja u
primarni kapliarni pleksus Eminetia mediana, odakle se prenosi u sekundarni kapilarni pleksus adenohipofize gde se vezuje za
membranski receptor spregnut sa proteinom Gs sto za posledicu ima proizvodnju cAMP kao sekundarnog glasnika i kaskadne
reakcije koja dovodi do sinteze POMC koji se obradjuje u kortikotropnim celijama do ACTH kao najvaznijeg produkta, ali tu
su i β-endorfini i MSH.
5. GHRH
Oslobadjajuci hormon hormona rasta je neuropeptid sintetisan u parvocelularnim neuronima koji ga oslobadjaju u primarni
pleksus odakle se on transportuje do adenohipofize. Ciljne celije su somatotropne celije, gde se on vezuje za membranski
receptor spregnut sa proteinom Gs i preko cAMP kao sekundarnog glasnika dovodi do oslobadjanja i sinteze hormona rasta.
6. GnRH
Gonadotropni oslobadjajuci hormon je neuropeptid sintetisan u parvocelularnim neuronim hipotalamusa odakle se preko
hipofiznog portnog krvotoka prenosi u adenohipofizu gde se vezuje za mebranski receptor spregnut sa proteinom G q
gonadotropnih celija i dovodi do aktivacije signalnog puta PLC - PIP2 - IP3 + DAG – Ca2+ sto posledicno dovodi do
egzocitoze FSH i LH u krvotok.
7. TSH
Tirotropni stimulisuci hormon je glikoprotein koji se sintetise u tirotropnim celijama adenohipofize pod uticajem TRH iz
hipotalamusa. Nakon oslobadjanja u cirkulaciju, TSH odlazi do stitaste zlezde i vezuje se za receptor spregnut sa proteinom
Gq/s na bazolateralnoj strani tirocite koja ima funkcionalno-morfolosku polarizovanost. Nakon vezivanja za receptor TSH
pokrece dve kaskade – jednu PLC - PIP2 - IP3 + DAG – Ca2+ koja je odgovorna za efluks jodida, produkciju H2O2 kao i
jodinaciju Tg, druga kaskada je Adenil-ciklaza – cAMP – PKA – fosforilacija transkripcionih faktora koji dovode do
povecanje aktivnosti (kroz sintezu) Na+/I- simportera, povecanje genske transkripcije Tiroglobulina i povecane transkripcije
tiroidne peroksidaze – TPO. Dakle TSH je ukljucen u sve korake sinteze i oslobadjanja T3 i T4 hormona.
8. T3 i T4
T3 i T4 su hormoni tiroidne zlezde koji se sintetisu u koloidu tiroidne zlezde. Za njihovu sintezu neophodno je prisustvo
glikoproteina Tiroglobulina koji sintetisu tirocite pod dejstvom TSH, zatim jodid iz hrane koji u tirocite ulazi preko Na +/I-
simportera smestenog na bazolateralnoj membrani, zatim tiroidna peroksidaza koja oksiduje jodid kao i pendrin koji je
smesten na apikalnoj membrani tirocite. Sintetisani Tg koji ima tirozinske rezidue slobodne se transportuje egzocitozom u
koloid gde se desava sinteza T3 i T4. Jodid u celiju ulazu preko Na+/I- simportera i u koloid preko pendrina gde se pod
dejstvom TPO oksiduje i kupluje za C3 ili C5 prstern, dajuci tako mono-jod-tirozin i di-jod-tirozin – MIT i DIT. Zahvaljujuci
H2O2 desava se enzimsko konjugovanje MIT i DIT daju T3 dok DIT i DIT daju T4. Onda se pinocitozom takav Tg koji sada
ima za sebe zakacen i MIT i DIT i T3 i T4 unosi u celiju gde se preko proteaza iseca i T3 i T4, koji se oslobadjaju u
cirkulaciju dok se MIT i DIT pod uticajem dejodinaza tipa II u celiji dejodiraju i taj jod se ponovo usmerava na pendrin i
ubacuje u koloid za ponovnu sintezu. U cirkulaciji se T3 i T4 nalaze u odnosu 1:40 i u najvecoj meri su u vezanoj formi.
Vezuju se za tiroidni vezujuci globulin, za transtiretin, i za albumin iz jetre, dok se mala koncentracija nalazi u slobodnoj
formi. T4 predstavlja prohormon za T3 koji se prevodi u ciljnim tkivima u T3 pod uticajem dejodinaze tipa II. Dok ostale dve
dejodinaze tipa I i III su zaduzene za prevodjenje rT3 u T2 i T4 u rT3 i njihovu deaktivaciju. T3 i T4 se vezuju u jedru za
HRE koji fukcionise kao transkripcioni faktor. U celiju T3 i T4 koji su derivati amino kiselina ulaze preko proteinskih nosaca.
9. PTH
Parathormon je peptidni hormon koji se sintetise u primarnim celijama paratiroidne zlezde. Sintetise se u vidu
preprohormona, nakon cega se obradom prevodi u PTH. PTH se u bubrezima i jetri metabolise do amino-terminalnih
peptidnih fragmenata koji pokazuju biolosku aktivnost i do karboksi-terminalnih peptidnih fragmenata koji nemaju biolosku
aktivnost. Glavni fizioloski efekat PTH je odrzavanje homeostaze kalcijuma, tako da je njegovo oslobadjanje regulisano
negativnom povratnom spregom. Ukoliko je u plazmi prisutna povecana koncetracija Ca2+, na celijama paratiroidnih zlezda
nalazi se receptor za kalcijum spregnut sa proteinom Gq/i. Vezivanje kalcijuma za receptor za membrani dovodi do aktivacije
fosfolipaza C, D i A2.. Fosfolipaza A2 aktivira kaskadu arahidonske kiseline koja se prevodi u leukotrijene koji sada inhibiraju
sekreciju PTH ali tako sto podsticu degradaciju PTH koji je vec sintetisan u celiji. Sa druge strane i sam vitamin D moze da
dovede do smanjenja PTH ali na nivou genske ekspresije. Kada je prisutno akutno smanjenje Ca2+ to dovodi do trenutnog
oslobadjanja presintetisanog PTH kao i stimulaciju na sintezu novih kolicina. Ono sto dodatno regulise sekreciju PTH je
kolicina Mg2+ kao i fosfata. Hipofosfatemija dovodi do smanjenja PTH isto kao i hipomagnezemija. Ciljni organi za PTH su
bubreg i kosti gde se podstice resorpcija kostiju i reapsorpcija kalcijuma iz bubrega. Svoje fizioloske efekte PTH ostvaruje
preko PTHR1 receptora koji je spregnut sa proteinom Gs i tako pokrece ceo signalni put kao i deo puta povezan sa PLC. PTH
stimulise reapsorpciju kalcijuma u bubrezima na nivou distalnih tubula bubreznih kanalica, tako sto PTH stimulise
ugradjivanje i otvaranje kanala za Ca2+ na apikalnoj strani celije. Kada kalcijum udje u celiju vezuje se za klabajndin i zatim
difunduje van celije. Takodje pored ovog efekta on smanjuje i reapsorpciju neorganskog fosfata smanjenjem ekspresije Na+/Pi
kotransportera tipa II. U kostima dovodi do resorpcije i oslobadjanja Ca2+ . U bubrezima utice na aktivnost 1α-hidroksilaze
koja je odgovorna za nastanak vitamina D.
10.VITAMIN D
Vitamin D pripada grupi vitamina rastvorljivih u mastima i sintetise se iz prekursora unetih hranom ili iz prekursora nastalih u
kozi. Aktivna forma – kalcitriol nastaje dvostrukom hidroksilacijom – prva u jetri druga u bubrezima. Prekursori koji se
podlezu hidroksilaciji su holekalciferol poreklom iz koze i ergokalciferol poreklom iz hrane. Holekalciferol nastaje u kozi od
7-dehidroholesterola pod uticajem UV zracenja. Holekalciferol ili previtamin D3 izomerizuje u vitamin D3 i transportuje se
vezan za proteinski nosac. Ovako nastali vitamin D3 se transportuje u jetru gde se desava prva hidroksilacija (i vitamin D2 iz
biljaka – ergokalciferol se transportuje do jetre) i nastaje 25-hidroksivitamin D3 koji je vid rezervoara i prehormona za
vitamin D i nalazi se kao takav najzastupljeniji u cirkulaciji. Sledeca hidroksilacija se desava u bubrezima pod dejstvom 1α-
hidroksilaze ciju aktivnost stimulise PTH. Vitamin D se vezuje za receptor steroidnog tipa. Ovi receptori distribuirani su u
bubrezima, kostima, GIT-u i paratiroidnoj zlezdi. Vitamin D stimulise intestinalnu apsorpciju kalcijuma, regulise resorpciju i
formiranje kostiju i povecava reasorpciju kalcijuma u distalnim tubulama bubrega. Moze da ispolji genomske efekte preko
promene ekspresije gena i negenomske ili brze efekte.
SLIKE OD RANIJIH GODINA