Mke - Primeri

See discussions, stats, and author profiles for this publication at: https://www.researchgate.
net/publication/229149637
Metod konačnih elemenata
Book · January 2002
CITATIONS READS
3 842
2 authors, including:
Samir Lemeš
University of Zenica
129 PUBLICATIONS 92 CITATIONS
SEE PROFILE
Some of the authors of this publication are also working on these related projects:
Istraživanje potrebe tržišta rada za visokostručnim kadrovima građevinske struke View project
Digital technologies in sheet metal product forming View project
All content following this page was uploaded by Samir Lemeš on 16 May 2014.
The user has requested enhancement of the downloaded file.

PRIMJERI PROBLEMA p
prriillo
ogg
2
RIJEŠENIH METODOM
KONAČNIH ELEMENATA
POMOĆU SOFTVERA
"I-DEAS MASTER SERIES"
1. Uvod
I-DEAS (Integrated Design Engineering Analysis Software – Integrirani
softver za konstruiranje i inženjersku analizu) Master Series je složeni
softverski paket koji je razvila američka kompanija SDRC (Structural
Dynamic Research Corporation). "I-DEAS" se sastoji od velikog broja
aplikacija, koje služe za razne etape procesa konstruiranja: 3D modeliranje,
statička i dinamička analiza sistema, analiza mehanizama, izrada NC kôda,
tehničko crtanje, itd. Ovaj tekst će prikazati nekoliko primjera problema
riješenih pomoću aplikacije "Simulation", koja je zasnovana na metodi
konačnih elemenata.
2. Procedura analize metodom konačnih

elemenata pomoću računara
Za tipične probleme linearne statičke analize, potrebno je izvesti sljedeće
korake:
1. Preliminarna analiza (preliminarni proračun nekom od klasičnih

metoda s ciljem rasvjetljavanja karaktera sistema)
2. Priprema modela konačnih elemenata

a) Modeliranje konačnih elemenata
b) Unošenje podataka o geometriji i materijalu sistema
c) Unošenje podataka o načinu oslanjanja sistema
d) Unošenje podataka o opterećenjima
Primjeri problema riješenih metodom konačnih elemenata pomoću softvera "I-deas Master Series"
335
3. Proračun
a) Formiranje matrice krutosti za svaki element
b) Sastavljanje individualnih matrica krutosti svakog elementa u
globalnu matricu krutosti sistema
c) Rješavanje globalnog sistema jednačina i proračun pomjeranja,
naprezanja i deformacija
4. Post-procesiranje rezultata (grafički i numerički prikaz rezultata)

a) Prikaz kontura naprezanja i deformisanog oblika
b) Provjeravanje odstupanja rezultata analize metodom konačnih
elemenata i preliminarne analize.
3. Primjer ravanske rešetke

Na slici 1 je prikazana tipična ravanska rešetka. Materijal štapova je čelik,
kružnog poprečnog presjeka, sa prečnikom 50 mm. Potrebno je odrediti
normalna naprezanja u svakom štapu rešetke.
2 kN
300
6 kN
400 400 400
Slika 1. Rešetka koju treba analizirati
3.1. Preliminarna analiza

Prije analize metodom konačnih elemenata, treba izvršiti približni proračun
nekom od klasičnih metoda za proračun rešetke. Na slici 2. je prikazana
rešetkasta struktura na kojoj su oslonci zamijenjeni pretpostavljenim silama
(reakcije oslonaca).
336
B D 2 kN
A C E F
RAX 6 kN
RAY RFY
Slika 2. Dijagram sila rešetkaste strukture
Vertikalna reakcija u osloncu F se dobije izjednačavanjem sume momenata

oko oslonca A sa nulom:
 MA = 1200 * RFY – 800 * 6 – 300 * 2 = 0 (1)
RFY = 4,5 kN (2)
Sile u štapovima DF i EF se dobiju izjednačavanjem sila koje djeluju u

čvoru F sa nulom:
 Fx = – FEF – FDF * 4/5 = 0 (3)
 Fy = 4,5 + FDF * 3/5 = 0 (4)
 FDF sin = 3/5

cos = 4/5
FEF
4,5 kN
Slika 3. Sile u čvoru F
Rješavanjem sistema jednačina (3) i (4) dobiju se sile:
FEF = -6 kN
(5)
FDF = -7,5 kN
337
Normalna naprezanja u štapovima DF i EF su:
EF = -6000/(252) = 3,056 N/mm2

(6)
DF = -7500/(252) = 3,820 N/mm2
Dovoljno je izračunati naprezanja u ova dva štapa, jer su ti rezultati

potrebni samo da bi se uporedili sa rezultatima proračuna metodom
konačnih elemenata.
3.2. Pokretanje i podešavanje aplikacije "I-DEAS

Simulation"
Prilikom pokretanja programa treba izabrati aplikaciju Simulation, zadatak
Meshing, te izabrati projekat i naziv datoteke. Za složenije probleme,
obično se prvo kreira 3D fizički model u aplikaciji Design, koji se kasnije
dijeli na konačne elemente u aplikaciji Meshing. Za slučaj rešetke nema
potrebe za formiranjem fizičkog modela, nego se modeliranje vrši direktnim
kreiranjem rešetke od konačnih elemenata.
Slika 4. Izbor aplikacije i zadatka
Prije početka analize treba izabrati sistem fizikalnih jedinica (naredba Units
u meniju Options). Za dati primjer treba izabrati sistem "mm (newton)".
338
Slika 5. Izbor sistema fizikalnih jedinica
Prvo je potrebno definisati model konačnih elemenata (ikona

Create FE Model), te izabrati neki naziv za taj model.
Slika 6. Dijalog za kreiranje modela konačnih elemenata
3.3. Kreiranje čvorova unošenjem koordinata

Ikonom Node treba otvoriti dijalog za kreiranje čvorova. U
dijalogu koji se pojavi (slika 7) treba prihvatiti ponuđene
vrijednosti (brojčana oznaka prvog čvora – Label i inkrement
za oznake sljedećih čvorova - Increment).
339
Slika 7. Dijalog za kreiranje čvorova
U prozoru za unošenje naredbi (I-DEAS Prompt) se zatim prikažu poruke

"Enter Node 1 Location" i "Enter X, Y, Z (0.0,0.0,0.0,)", koje služe za unos
koordinata čvora sa oznakom "1". Vrijednost u zagradi predstavlja
podrazumijevanu vrijednost (koordinatni početak), koja se može prihvatiti.
Za čvor "2" treba unijeti 400,300,0, a za čvor "3" 800,300,0. U meniju zatim
treba izabrati Done, kako bi se završio unos koordinata čvorova.
Čvor 2: 400,300,0
* *
Čvor 3: 400,300,0
Čvor 1: 0,0,0
*
Slika 8. Čvorovi 1, 2 i 3
Ostali čvorovi se mogu kreirati kopiranjem postojećih. Treba

izabrati ikonu Copy Node. U prozoru za unošenje naredbi se
pojavi poruka "Pick Nodes". Treba izabrati čvor broj 1, te
završiti izbor tipkom Enter.
Na poruku "Enter number of copies (1)" treba unijeti 3, da

bi se napravile tri kopije čvora sa oznakom "1".
Na poruku "Enter node start label, inc (4,1)" treba samo prihvatiti
ponuđene vrijednosti oznake čvora i inkrementa (pomoću Enter). Poruka
"Enter delta X, Y, Z (0.0,0.0,0.0)" služi za unošenje vektora kojim se
340
definiše pložaj kopija. Treba unijeti vrijednost 400,0,0 kako bi se kopije
formirale u pravcu x-ose, na udaljenosti od 400 mm. Na kraju treba potvrditi
kreiranje kopija ("OK to keep these additions (Yes)") pritiskom na Enter.
Nakon toga i zumiranja (Zoom all), ekran bi trebao izgledati kao što je
prikazano na slici 9.
Slika 9. Svi čvorovi rešetke
3.4. Unošenje osobina materijala

Prije kreiranja konačnih elemenata, treba podesiti tabelu sa
osobinama materijala, koja sadrži osnovne podatke o
materijalu (modul elastičnosti, specifična masa, Poissonov
koeficijent, i sl.). Ta tabela se otvara ikonom Materials.
Može se koristiti ponuđeni materijal (Generic Isotropic
Steel) sa osobinama konstrukcionog čelika, ili za definisanje
materijala direktnim unošenjem osobina izabrati opciju
"Quick Create..." (slika 10).
341
Slika 10. Dijalog za podatke o materijalu
3.5 Izbor poprečnog presjeka konačnog

elementa
Iz zadatka Meshing treba preći u zadatak Beam Sections.
Ikonom Circular Beam treba izabrati kružni poprečni
presjek. Na pitanje "ENTER outside diameter (1.0)" treba
unijeti veličinu vanjskog prečnika štapa: 50. Za unutrašnji
prečnik ("Inside diameter") treba unijeti vrijednost 0, jer
štapovi nisu šuplji. Izborom Yes u meniju koji se pojavi
završava se izbor poprečnog presjeka.
Nakon toga treba izabrati kreirani poprečni presjek ikonom

Store Section. Treba prihvatiti ponuđenu vrijednost "Enter
beam cross sect prop name or no (1-CIRCULAR 50.0 x
0.0)" sa Enter, a zatim se vratiti u zadatak Meshing.
342
3.6. Kreiranje konačnih elemenata
Konačni elementi se kreiraju ikonom Element nakon čega se
pojavi dijalog prikazan na slici 11.
Slika 11. Dijalog za izbor konačnih elemenata
Treba izabrati 1D (jer se radi o aksijalnim elementima), zatim materijal

(Material Selection...), familiju elemenata (Element Family) – izabrati
"Rod" i na kraju poprečni presjek (Beam Options...).
Slika 12. Dijalog za izbor poprečnog presjeka elementa
U dijalogu Beam Options (slika 12) treba pomoću tipke ? kod "Fore Cross
Section" izabrati poprečni presjek kreiran u prethodnom koraku
(CIRCULAR-1). Tipkom OK treba zatvoriti dijaloge "Fore Cross Section",
"Beam Options" i "Element". Pojaviće se poruka "Pick Element Nodes",
što znači da treba izabrati parove čvorova između kojih će se generisati
konačni elementi sa upravo izabranim osobinama.
343
6
1 5 9
3 7
2 4 8
Slika 13. Redoslijed generisanja konačnih elemenata
3.7. Granični uslovi

Granični uslovi se definišu u zadatku "Boundary
Conditions". Za definisanje oslonaca koristi se ikona
Displacement Restraint. U prozoru za unošenje naredbi se
pojavi poruka "Pick Nodes/Centerpoints/Vertices", što
znači da mišem treba izabrati čvor u kojem se nalazi
oslonac. Treba izabrati čvor sa oznakom "1" i pritisnuti Enter.
Nakon toga će se pojaviti dijalog "Displacement Restraint
on Node". Treba izabrati tip oslonca "Pin" – nepokretni
oslonac i osu oko koje se dozvoljena rotacija ("Axis of
Rotation") – osa Z (slika 14).
Slika 14. Definisanje nepokretnog oslonca
Za pokretni oslonac (čvor sa oznakom "6") postupak je isti kao i kod

nepokretnog oslonca, samo što umjesto "Pin" treba izabrati "Roller" –
344
pokretni oslonac, te ose rotacije i translacije ("Axis") – "X Trans Z Rot" za
translaciju u pravcu x-ose i rotaciju oko z-ose (slika 15).
Slika 15. Definisanje pokretnog oslonca
3.8. Opterećenje
Ikonom Force... se definišu sile koje djeluju u čvorovima.
Poruka "Pick Entities" znači da treba mišem izabrati čvor u
kojem djeluje sila. Prvo će se unijeti sila od 6 kN koja djeluje
u čvoru sa oznakom "5" (tačka "E" na slici 2). Pritiskom na
Enter pojavi se dijalog "Force on Node" za unošenje
intenziteta sile (slika 16). Unosi se vrijednost –6000 u polje
"Y Force" jer je izabrana jedinica za silu N (-6000 N = -6 kN).
Unosi se negativna vrijednost jer sila djeluje prema dole, tj. u
negativnom smjeru y-ose. Sve ostale vrijednosti iznose 0.
Sila u čvoru "3" (tačka "D" na slici 2) se definiše na isti način, samo što se
unosi vrijednost 2000 u polje "X Force". Sve ostale vrijednosti iznose 0.
Ovim je priprema modela završena, i treba preći na proračun.
345
Slika 16. Definisanje sile u čvoru "6"
3.9. Proračun
Zadatak Model Solution služi za proračun pripremljenog modela konačnih
elemenata. Ovo je dobar trenutak da se model snimi u datoteku (File,
Save), jer se može desiti da računar zbog nedostatka radne memorije ili
nekog drugog razloga prekine izvršenje programa. Ako se sada izvrši
snimanje, onda će model ostati pripremljen čak i ako se program prekine. U
slučaju prekida programa, obično je dovoljno povećati količinu virtualne
memorije, jer proces formiranja matrica krutosti zahtijeva dosta radne
memorije. Za prosječan model sa par hiljada čvorova, potrebno je
minimalno 256 MB RAM-a, sa dva puta više virtualne memorije (Paging
File).
Prvi korak je formiranje seta rješenja, sa izborom izlaznih

rezultata, ikonom Solution Set.... U dijalogu "Manage
Solution Sets" izabere se opcija "Create..." kako bi se
kreirao novi set rješenja. Opcijom "Output Selection..." u
dijalogu "Solution Set" otvara se dijalog za izbor rezultata
koji će se dobiti (slika 17).
346
Slika 17. Izbor rezultata proračuna
U tabeli sa rezultatima treba posmatrati prve dvije kolone. U prvoj koloni

(Output Type) nalaze se rezultati koji se mogu dobiti:
- Displacement – pomjeranja čvorova

- Stress – naprezanje
- Reaction Forces – reakcije u osloncima
- Strain Energies – energija deformacije
- Strain – deformacija
- Element Forces – sile u elementima.
Za svaki taj rezultat može se izabrati da li će biti izračunat (Store) ili ga ne

treba izračunati (No Output), pomoću tipke "Store/List". U ovom
konkretnom slučaju treba izračunati pomjeranja (Displacement), naprezanja
(Stress) i reakcije (Reaction). Tipkama OK, OK i Dismiss se zatvara ovaj
dijalog.
Proračun se pokreće ikonom Manage Solve, nakon čega

treba kliknuti na tipku "Solve". Zavisno od brzine računara,
ovaj dio proračuna može trajati i duže vrijeme, tako da treba
sačekati da se u prozoru za ispisivanje poruka (I-DEAS List)
pojavi poruka "No errors encountered in last run", kao što
je prikazano na slici 18.
347
Slika 18. Poruka o završetku proračuna
3.10. Prikazivanje rezultata

Zadatak Post Processing služi za prikaz rezultata
proračuna. Ikonom Results... vrši se izbor rezultata koji će
se prikazati na ekranu. Treba izabrati prvo opciju pod rednim
brojem 2 (Reaction Force), a zatim kliknuti na tipku sa
trokutom ispred opcije "Display Results" (slika 19).
Slika 19. Izbor rezultata proračuna za prikaz na ekranu
Ikonom Display se prikazuju rezultati izabrani u prethodnom

koraku. Na pitanje "Pick Elements" treba mišem kliknuti na
konačni element sa oznakom "8" (slika 13). Pritiskom na
tipku Enter prikazaće se izračunata vrijednost sile u osloncu
"6" (slika 20). Tu vrijednost treba uporediti sa vrijednošću
dobijenom preliminarnim proračunom (4,5 kN).
348
Slika 20. Vrijednost sile u osloncu "6"
Na slici 20 su prikazani rezultati proračuna izabrani za prikaz (sila reakcije

u osloncu "6". U gornjem lijevom uglu slike su ispisani rezultati iz kojih se
vidi da je vrijednost sile "4.50E+03" – odnosno ista vrijednost koja dobijena
preliminarnim proračunom (4,5 kN = 4.50E+03 N = 4500 N).
Sljedeći korak je prikaz izračunatih vrijednosti naprezanja.

Ikonom "Result Selection" izabrati rezultat pod rednim
brojem 3 (Stress), na isti način kao što je urađeno za
reakcije. Kod opcije "Component" treba izabrati "Maximum
Principal" – najveći glavni napon.

konačni element sa oznakom "9" (slika 13). Pritiskom na
tipku Enter prikazaće se izračunata vrijednost naprezanja u
štapu "9". Tu vrijednost treba uporediti sa vrijednošću
dobijenom preliminarnim proračunom (3,820 N/mm2).
Ako se na pitanje "Pick Elements" nakon ikone Display ne obilježi niti

jedan element, nego se samo pritisne tipka Enter, automatski će biti
izabrani svi elementi.
349
4. Primjer prostorne rešetke
U prethodnom primjeru je detaljno opisana procedura za tipičan postupak
statičke analize. Konačni element koji je korišten je štapni linearno-elastični
element, koji ima po dva stepena slobode kretanja u svakom čvoru. Za
prostorne probleme koristi se isti tip konačnog elementa, samo što ima po
tri stepena slobode kretanja u svakom čvoru, pa su i matrice transformacije
i matrice krutosti složenije nego u slučaju ravnog stanja naprezanja.
Na slici 21 je prikazana prostorna rešetka. Materijal štapova je čelik,

kvadratnog poprečnog presjeka, sa stranicom 7,5 mm. Potrebno je odrediti
normalna naprezanja u svakom štapu rešetke.
z
A
B
6 kN
2000
E
C
4000
y
x
3000
5000
D 6000
Slika 21. Prostorna rešetka
Koordinate čvorova su: A(5000,4000,3000), B(0,2000,3000), C(5000,0,0),

D(5000,0,6000), E(0,0,3000).
350
Postavljanjem statičkih jednačina ravnoteže za ovu rešetku i njihovim
rješavanjem dobiju se sljedeće vrijednosti za sile u štapovima:
FAB = 6462 N; FAC = FAD = -1500 N (7)
Na osnovu tih sila, za dati poprečni presjek štapova naprezanja iznose:
AB = 115 MPa; AC = AD = -26,7 MPa (8)

Simulation"
Treba izabrati aplikaciju Simulation, zadatak Meshing, te
izabrati projekat i naziv datoteke. I u ovom slučaju se
modeliranje vrši direktnim kreiranjem rešetke od konačnih
elemenata, bez formiranja fizičkog modela. Sistem fizikalnih
jedinica treba biti "mm (newton)". Prvo je potrebno definisati
model konačnih elemenata (ikona Create FE Model), te
izabrati neki naziv za taj model.

dijalogu koji se pojavi treba prihvatiti ponuđene vrijednosti
("1" za brojčanu oznaku prvog čvora – Label i "1" za
vrijednost koraka za koji će se automatski povećavati
brojčane oznake sljedećih čvorova - Increment).
U prozoru za unošenje naredbi (I-DEAS Prompt) treba unijeti koordinate

čvora sa oznakom "1": 5000,4000,3000. Za čvor "2" treba unijeti
0,2000,3000, za čvor "3" 5000,0,0, za čvor "4" 5000,0,6000, i za čvor "5"
0,0,3000. U meniju zatim treba izabrati Done, kako bi se završio unos
koordinata čvorova.
Nakon toga i zumiranja (Zoom all), ekran bi trebao izgledati kao što je
prikazano na slici 22.
351
Slika 22. Svi čvorovi rešetke

osobinama materijala, ikonom Materials. Može se koristiti
ponuđeni materijal (Generic Isotropic Steel) sa osobinama
konstrukcionog čelika.
4.5. Izbor poprečnog presjeka konačnog

elementa
Ikonom Solid Rectangular Beam treba izabrati pravougli
poprečni presjek. Na pitanje "Enter base" treba unijeti širinu
poprečnog presjeka štapa: 7.5. Za visinu poprečnog
presjeka ("Enter height (7.5)") treba izabrati ponuđenu
vrijednost 7.5, jer je presjek štapa kvadrat. Izborom Yes u
meniju koji se pojavi završava se izbor poprečnog presjeka.

beam cross sect prop name or no (1-Rectangle 7.5 x
352
pojavi dijalog kao na slici 11. Treba izabrati 1D (jer se radi o
aksijalnim elementima), zatim materijal (Material
Selection...), familiju elemenata (Element Family) – izabrati
"Rod" i na kraju poprečni presjek (Beam Options...). Kod
rešetkastih nosača se uvijek koristi element tipa "Rod", jer
on prenosi samo aksijalne sile, tj. ne može prenijeti momente
ili savijanje.
(Rectangular-1). Tipkom OK treba zatvoriti dijaloge "Fore Cross Section",
"Beam Options" i "Element". Pojaviće se poruka "Pick Nodes", što znači
da treba izabrati parove čvorova između kojih će se generisati konačni
elementi sa upravo izabranim osobinama.
z
čvor 1
čvor 2 1
6 4
2
čvor 6
čvor 3
3
5
y
x
čvor 4

pojavi poruka "Pick Entities", što znači da mišem treba
izabrati čvor u kojem se nalazi oslonac.
353
Treba izabrati čvorove sa oznakom "3", "4" i "5" (mišem i tipkom Shift) i
pritisnuti Enter. Nakon toga će se pojaviti dijalog "Displacement Restraint
on Node". Treba izabrati tip oslonca "Ball Joint" – sferni zglob.
4.8. Opterećenje
kojem djeluje sila. Sila od 6 kN djeluje u čvoru sa oznakom
"1". Pritiskom na Enter pojavi se dijalog "Force on Node" za
unošenje intenziteta sile. Unosi se vrijednost 6000 u polje "X
Force". Sve ostale vrijednosti iznose 0.
4.9. Proračun
Nakon pripreme modela, treba preći u zadatak Model
Solution. Prvi korak je formiranje seta rješenja, sa izborom
izlaznih rezultata, ikonom Solution Set.... U dijalogu
"Manage Solution Sets" izabere se opcija "Create..." kako
bi se kreirao novi set rješenja. Opcijom "Output Selection..."
u dijalogu "Solution Set" otvara se dijalog za izbor rezultata
U ovom slučaju treba izračunati pomjeranja (Displacement), naprezanja

(Stress) i sile u štapovima (Element Forces). Tipkama OK, OK i Dismiss
se zatvara ovaj dijalog.

treba kliknuti na tipku "Solve". Treba sačekati da se u
prozoru za ispisivanje poruka (I-DEAS List) pojavi poruka
"No warnings or errors encountered in last run".
4.10. Prikazivanje rezultata – aksijalne sile

Treba preći u zadatak Post Processing za prikaz rezultata
brojem 5 (Element Force), a zatim kliknuti na tipku sa
354
Za prikazivanje veličine aksijalnih sila u štapovima rešetke treba uključiti
kaskadne menije, naredbom "Menus On/Off" iz menija "Options".
Kaskadni meniji se otvaraju na lijevoj strani ekrana, a mogu se uključiti i
isključiti pritiskom na tipke "Ctrl+M". U kaskadnom meniju "Beams" treba
izabrati naredbu "List Beam Forces". Nakon toga treba izabrati rezultat
proračuna (B.C.1, Element Force 5, Load Set 1), a zatim kliknuti mišem
na štap za koji se žele prikazati sile.
U prozoru za prikazivanje rezultata (I-DEAS List) prikazaće se rezultati kao

na slici 23. Vrijednost "Axial force" predstavlja intenzitet aksijalne sile u
izabranoj jedinici (N). Vrijednost "Y shear force" predstavlja vrijednost
transverzalne sile. Kako je ova metoda približna, za prikazani rezultat
(10-13) se može smatrati da je jednak nuli. Vrijednost "Torque" je vrijednost
momenta torzije, a vrijednosti "Y bending moment" i "Z bending moment"
su momenti savijanja.
Slika 23. Rezultati proračuna za štap sa oznakom "2"
4.11. Prikazivanje rezultata – naprezanja

Ikonom Results... vrši se izbor rezultata koji će se prikazati
na ekranu. Treba izabrati opciju pod rednim brojem 2
(Stress), a zatim kliknuti na tipku sa trokutom ispred opcije
"Display Results" (slika 19). Kod opcije "Component" treba
izabrati "Maximum Principal Stress" za najveći glavni
napon.

koraku. Na pitanje "Pick Elements" treba samo pritisnuti
“Enter” (da bi se obilježili svi elementi). Pritiskom na tipku
Enter prikazaće se deformisani oblik rešetke (slika 24).
355
Deformacije su prikazane karikirano, radi boljeg uočavanja, što znači da su
stvarne deformacije puno manje. Na slici 24 se vidi da se rezultati
poklapaju sa preliminarnim rezultatima (naprezanja iznose 26,7 i 115 MPa).
Slika 24. Deformisana prostorna rešetka
5. Primjer proste grede

Linearni konačni elementi u obliku štapa ("Rod") imaju ograničenje u tome
što mogu prenositi samo aksijalno opterećenje. Druga vrsta elemenata su
gredni elementi ("Beam"). Gredni elementi su međusobno kruto povezani,
tako da mogu prenositi i savijanje i transverzalne sile. Gredni element u
ravni ima šest stepeni slobode kretanja (po dvije translacije i jednu rotaciju
u svakom čvoru). Opterećanja se apliciraju isključivo u čvorovima, tako da
kontinuirano opterećenje treba razložiti na ekvivalentne koncentrisane sile.
Prilikom formiranje mreže konačnih elemenata, položaj čvorova treba
prilagoditi opterećenju.
Na slici 25 je prikazan primjer proste grede opterećene jednom

koncentrisanom silom i kontinuiranim opterećenjem po dijelu dužine.
Materijal grede je čelik, pravouglog poprečnog presjeka, širine 25 mm i
visine 50 mm. Potrebno je odrediti najveća normalna naprezanja u gredi.
356
600 900
100 N
80 N/mm
C
A B
2100
Slika 25. Prosta greda

Postavljanjem statičkih jednačina ravnoteže za ovu gredu i njihovim
rješavanjem dobije se sljedeća vrijednost za najveći momenat:
Mmax = 21230 Nm (9)

Simulation"
Treba izabrati aplikaciju Simulation, zadatak Meshing, te
izabrati projekat i naziv datoteke. I u ovom slučaju se
modeliranje vrši direktnim kreiranjem rešetke od konačnih
elemenata, bez formiranja fizičkog modela. Sistem fizikalnih
jedinica treba biti "mm (newton)". Prvo je potrebno definisati
model konačnih elemenata (ikona Create FE Model), te
izabrati neki naziv za taj model.

dijalogu koji se pojavi treba prihvatiti ponuđene vrijednosti
("1" za brojčanu oznaku prvog čvora – Label i "1" za
vrijednost koraka za koji će se automatski povećavati
brojčane oznake sljedećih čvorova - Increment).
357
U prozoru za unošenje naredbi (I-DEAS Prompt) treba unijeti koordinate
čvora sa oznakom "1": 0,0,0. Za čvor "2" treba unijeti 600,0,0, i za čvor "3"
1200,0,0. Ostali čvorovi će se dobiti kopiranjem trećeg čvora. U meniju
zatim treba izabrati Done, kako bi se završio unos koordinata čvorova.
Ostali čvorovi se kreiraju kopiranjem postojećih. Treba

izabrati ikonu Copy Node. U prozoru za unošenje naredbi se
pojavi poruka "Pick Nodes". Treba izabrati čvor broj 3, te
završiti izbor tipkom Enter. Na poruku "Enter number of
copies (1)" treba unijeti 10, da bi se napravilo deset kopija
čvora sa oznakom "3".
Na poruku "Enter node start label, inc (4,1)" treba samo prihvatiti
ponuđene vrijednosti oznake čvora i inkrementa (pomoću Enter). Poruka
"Enter delta X, Y, Z (0.0,0.0,0.0)" služi za unošenje vektora kojim se
definiše pložaj kopija. Treba unijeti vrijednost 90,0,0 kako bi se kopije
formirale u pravcu x-ose, na udaljenosti od 90 mm. Na kraju treba potvrditi
kreiranje kopija ("OK to keep these additions (Yes)") pritiskom na Enter.
Na slici 26 su prikazani kreirani čvorovi.
Slika 26. Svi čvorovi grede

5.5. Izbor poprečnog presjeka elementa

Ikonom Solid Rectangular Beam treba izabrati pravougli
poprečni presjek. Na pitanje "Enter base" treba unijeti širinu
poprečnog presjeka štapa: 25. Za visinu poprečnog presjeka
("Enter height (25.0)") treba unijeti vrijednost 50.
358
Izborom Yes u meniju koji se pojavi završava se izbor poprečnog presjeka.

beam cross sect prop name or no (1-Rectangle 25 x 50)"
sa Enter, a zatim se vratiti u zadatak Meshing.

pojavi dijalog kao na slici 11. Treba izabrati 1D (jer se radi o
aksijalnim elementima), zatim materijal (Material
Selection...), familiju elemenata (Element Family) – izabrati
"Beam" i na kraju poprečni presjek (Beam Options...).
(Rectangular-1). Tipkom OK treba zatvoriti dijaloge "Fore Cross Section",
"Beam Options" i "Element". Pojaviće se poruka "Pick Element Nodes",
što znači da treba izabrati parove čvorova između kojih će se generisati
konačni elementi sa upravo izabranim osobinama.
1 2 3 ... 12
čvor 1 čvor 2 čvor 3 ... čvor 13

pojavi poruka "Pick Nodes/Centerpoints/ Vertices", što
znači da miišem treba izabrati čvor u kojem se nalazi
on Node". Treba izabrati tip oslonca "Pin" – nepokretni
oslonac i osu oko koje se dozvoljena rotacija ("Axis of
Rotation") – osa Z.
359
nepokretnog oslonca, samo što umjesto "Pin" treba izabrati "Roller" –
pokretni oslonac, te ose rotacije i translacije ("Axis") – "X Trans Z Rot" za
translaciju u pravcu x-ose i rotaciju oko z-ose.
5.8. Opterećenje
"2". Pritiskom na Enter pojavi se dijalog "Force on Node" za
unošenje intenziteta sile. Unosi se vrijednost -6000 u polje "Y
Force". Sve ostale vrijednosti iznose 0.
Ikonom Distributed Load se definiše kontinuirano

opterećenje. Poruka "Pick Entities" znači da treba mišem
izabrati čvorove u kojima djeluje kontinuirano opterećenje.
Treba izabrati elemente sa oznakama od "3" do "12".
Pritiskom na Enter pojavi se poruka "Select coordinate system of forces

(Global/Beam length)" za izbor koordinatnog sistema koji će se koristiti za
definisanje opterećenja. U ovom slučaju treba izabrati ponuđenu vrijednost
– globalni koordinatni sistem. Zatim slijedi izbor tipa opterećenja
(konstantno ili promjenljivo), porukom "Select type of load (Constant)".
Može se prihvatiti ponuđena vrijednost, jer je opterećenje konstatno.
Na poruku "Enter distributed X force (0.0)" treba unijeti intenzitet

opterećenja u pravcu x-ose, tj. prihvatiti ponuđenu vrijednost (0). Na poruku
"Enter distributed Y force (0.0)" treba unijeti intenzitet opterećenja u
pravcu y-ose: -80. Znak minus označava smjer prema dole. Slijede poruke
za silu u pravcu z-ose, te momente, na koje treba unijeti vrijednost 0.
5.9. Proračun
360
U ovom slučaju treba izračunati pomjeranja (Displacement), naprezanja
(Stress), reakcije (Reaction Forces) i sile u elementima (Element Forces).
Tipkama OK, OK i Dismiss se zatvara ovaj dijalog.

5.10. Prikazivanje rezultata – reakcije u

osloncima

koraku. Na pitanje "Pick Elements" treba izabrati konačni
element sa oznakom "12". Pritiskom na Enter prikazaće se
izračunata vrijednost sile u osloncu "13" (slika 28).
Slika 28. Reakcija u osloncu B
361
5.11. Prikazivanje rezultata – dijagram
transverzalnih sila
(Element Force), a zatim kliknuti na tipku sa trokutom ispred
opcije "Display Results". Tipkom OK se zatvara dijalog za
izbor rezultata.
Ikonom Beam Post-processing... otvara se kaskadni meni

za izbor dijagrama. U tom meniju treba izabrati Force &
Stress, te izabrati opciju Data Component, Force i Shear
Force in Y. Iz kaskadnog menija treba izbarti opciju
Execute. Kaskadni meni se isključuje sa Ctrl+M. Dijagram
transverzalnih sila je prikazan na slici 29.
Slika 29. Dijagram transverzalnih sila
362
momenata
Stress, te izabrati opciju Data Component, Force i Moment
About Z. Iz kaskadnog menija treba izabrati opciju Execute.
Kaskadni meni se isključuje sa Ctrl+M. Dijagram momenata
je prikazan na slici 30.
Slika 30. Dijagram momenata
6. Primjer statički neodređene grede

Na slici 31 je prikazan primjer statički neodređene grede opterećene
jednom koncentrisanom silom u sredini. Materijal grede je čelik, kružnog
poprečnog presjeka, prečnika 50 mm. Potrebno je odrediti reakcije u
osloncima A i B, te najveća normalna naprezanja u gredi.
363
1500
5 kN
C
B
A
3000
Slika 31. Statički neodređena greda

Simulation"
U ovom slučaje će se prvo formirati CAD model, koji će poslužiti kao
osnova za kreiranje mreže konačnih elemenata (FE model). Treba izabrati
aplikaciju Simulation, zadatak Master Modeler, te izabrati projekat i naziv
datoteke. Sistem fizikalnih jedinica treba biti "mm (newton)".
Kako je greda konstantnog poprečnog presjeka, CAD model

može biti u obliku linije, kojoj će se poslije dodijeliti poprečni
presjek. Ikonom Line treba nacrtati liniju sa koordinatama
A(0,0), B(3000,0). Nakon toga treba preći u zadatak
Meshing, dodijeliti naziv CAD modelu (ikonom Name Part),
te definisati model konačnih elemenata (ikona Create FE
Model).

364
6.3. Izbor poprečnog presjeka konačnog
elementa
Ikonom Circular Beam treba izabrati kružni poprečni
presjek. Na pitanje "ENTER outside diameter" treba unijeti
veličinu vanjskog prečnika grede: 50. Za unutrašnji prečnik
("Inside diameter (0.0)") treba unijeti vrijednost 0. Izborom
Yes u meniju koji se pojavi završava se izbor poprečnog
presjeka.

beam cross sect prop name or no (1-CIRCULAR 50.0 x

U ovom primjeru će se mreža konačnih elemenata formirati
bez posebnog definisanja pojedinih čvorova, automatskim
generisanjem mreže. Prvi korak je izbor tipa i veličine
elementa ikonom Define Beam Mesh. Kada se izabere
nacrtana linija, dobije se dijalog "Define Mesh" (slika 32).
Slika 32. Izbor tipa i veličine konačnih elemenata
365
U dijalogu "Define Mesh" treba unijeti dužinu jednog
konačnog elementa (Element Length) – u ovom primjeru
dovoljno je staviti 150 mm. Tipkom Beam Options se
izabere poprečni presjek grednog elementa. Ovim su samo
definisani ulazni parametri za formiranje mreže, a mreža se
mora generisati ikonom Create Beam Mesh.
Na pitanje "Pick Edges/Curves" treba kliknuti na nacrtanu liniju, te tipkom

Enter završiti unos podataka. Nakon toga će se generisati mreža konačnih
elemenata kao na slici 33.
Slika 33. Mreža konačnih elemenata za gredu

pojavi poruka "Pick Nodes/Centerpoints/ Vertices", što
znači da miišem treba izabrati čvor u kojem se nalazi
on Node". Treba izabrati tip oslonca "Clamp" – uklještenje.

uklještenja, samo što umjesto "Clamp" treba izabrati "Roller" – pokretni
oslonac, te ose rotacije i translacije ("Axis") – "X Trans Z Rot" za
translaciju u pravcu x-ose i rotaciju oko z-ose.
366
6.6. Opterećenje
"11". Pritiskom na Enter pojavi se dijalog "Force on Node"
za unošenje intenziteta sile. Unosi se vrijednost -5000 u
polje "Y Force". Sve ostale vrijednosti iznose 0.
6.7. Proračun
koji će se dobiti. U ovom slučaju treba izračunati pomjeranja
(Displacement), naprezanja (Stress), reakcije (Reaction
Forces) i sile u elementima (Element Forces).

6.8. Prikazivanje rezultata – reakcije u

osloncima

konačni element sa oznakom "20". Pritiskom na tipku Enter
prikazaće se izračunata vrijednost sile u osloncu "B" (slika
34). Na isti način se dobije i reakcija u osloncu "A".
367
Slika 34. Reakcija u osloncu B

transverzalnih sila
(Element Force), a zatim kliknuti na tipku sa trokutom ispred
opcije "Display Results". Tipkom OK se zatvara dijalog za
izbor rezultata.

Stress, te izabrati opciju Data Component, Force i Shear
Force in Y. Iz kaskadnog menija treba izbarti opciju
Execute. Kaskadni meni se isključuje sa Ctrl+M. Dijagram
transverzalnih sila je prikazan na slici 35.
368
Slika 35. Dijagram transverzalnih sila

momenata
Stress, te izabrati opciju Data Component, Force i Moment
About Z. Iz kaskadnog menija treba izabrati opciju Execute.
Kaskadni meni se isključuje sa Ctrl+M. Dijagram momenata
je prikazan na slici 36.
369
Slika 36. Dijagram momenata
6.11. Prikazivanje rezultata – najveće naprezanje

Stress, te izabrati opciju Data Component, Stress i
Bending Stress About Z. U meniju koji se pojavi treba
izabrati opciju Maximum point, kako bi se automatski
izabrala tačka u kojoj momenat ima najveću vrijednost. Iz
kaskadnog menija treba izabrati opciju Execute. Kaskadni
meni se isključuje sa Ctrl+M. U gornjem lijevom uglu ekrana
se dobije rezultat (Maximum amplitude = 234.4188).
370
7. Primjer problema u ravni
Na slici 37 je prikazan primjer čelične ploče opterećene na zatezanje u
ravni. Treba odrediti najveći normalni napon u ploči.
2 kN 2 kN
50 15
5
100
Slika 37. Ploča opterećena na zatezanje

Nominalni normalni napon se dobije odnosom sile zatezanja i poprečnog
presjeka, a treba se korigovati koeficijentom koncentracije naprezanja
(vrijednost iz tablica K = 2,27 za odnos prečnika otvora i širine ploče).
nominalno = 11,43 MPa (10)
max = 25,94 MPa (11)

Simulation"
U ovom slučaju će se prvo formirati CAD model, koji će poslužiti kao
osnova za kreiranje mreže konačnih elemenata (FE model). Treba izabrati
aplikaciju Simulation, zadatak Master Modeler, te izabrati projekat i naziv
datoteke. Sistem fizikalnih jedinica treba biti "mm (newton)".
CAD model se dobije naredbom Extrude iz ravne konture.

Na slici 38 je prikazan CAD model. Ravan u kojoj će se
formirati mreža konačnih elemanata mora biti ravan XY.
371
Slika 38. CAD model ploče
Nakon toga treba preći u zadatak Meshing, te definisati

model konačnih elemenata (ikona Create FE Model).
Prilikom kreiranja modela treba i dodijeliti naziv CAD modelu
(Name Part). Takođe treba i uključiti opciju Geometry
Based Analysis Only, da bi se granični uslovi mogli zadati
prije generisanja mreže konačnih elemenata, i da bi isti bili
nezavisni od mreže.
7.3. Opterećenje
kojem djeluje sila. Sila od 2 kN djeluje na ivici označenoj na
slici. Kako je ta ivica zajednička za dvije površine, ispiše se
poruka "Pick surface to set direction of forces on edge
1", što znači da treba izabrati ravan u kojoj djeluje sila.
U prozoru ""Force on Edge treba izabrati opciju Total Force, jer se zadaje
ukupni intenzitet sile u ravni (In Plane Force) intenziteta –2000 (slika 39).
372
Slika 39. Dijalog "Force on Edge"

Displacement Restraint. Treba izabrati ivicu ploče koja se
poklapa sa Z osom koordinatnog sistema. Nakon toga će se
pojaviti dijalog "Displacement Restraint on Edge". Da bi se
izabralo uklještenje, treba prihvatiti ponuđene vrijednosti za
sve tri translacije i sve tri rotacije (Constant, Amplitude 0).
Za pripremu modela potrebno je definisati set graničnih

uslova (Boundary Condition Set). U svim dosadašnjim
primjerima je taj set automatski generisan, ali kod sistema sa
više od jedne dimenzije treba posebno definisati taj set,
ikonom Boundary Condition....
Set graničnih uslova je kombinacija seta geometrijskih graničnih uslova

(Restraint Set) i seta opterećenja (Load Set). Na slici 40 je prikazano kako
treba uključiti Restraint Set i Load Set.
373
Slika 40. Set graničnih uslova

osobinama materijala, ikonom Materials u zadatku
Meshing. Može se koristiti ponuđeni materijal (Generic
Isotropic Steel) sa osobinama konstrukcionog čelika.
Tipkom Examine... mogu se pregledati te osobine.
7.6. Definisanje mreže konačnih elemenata

Generisanje mreže ravnih konačnih elemenata se izvodi u dva koraka. Prvi
korak je definisanje tipa i veličine elemenata, a drugi je sam proces
generisanja mreže.
U zadatku Meshing treba definisati način generisanja mreže

konačnih elemenata, ikonom Define Shell Mesh. Na pitanje
"Pick Surfaces" treba izabrati površinu koja leži u ravni u
kojoj će se generisati mreža. U dijalog (slika 41) treba unijeti
5 mm kao dužinu stranice elementa (Element Length) te
izabrati familiju elemenata (Plane Stress).
374
Slika 41. Definisanje konačnih elemenata
za automatsko generisanje mreže
7.7. Kreiranje mreže konačnih elemenata

Ikonom Shell Mesh se generiše mreža. Na pitanje "Pick
Surfaces" treba izabrati površinu za koju je prethodno
definisana mreža. Mreža se generiše tako da svi elementi
budu približno one veličine koja je izabrana u prethodnom
koraku.
Slika 42. Generisana mreža konačnih elemenata
375
7.8. Debljina konačnih elemenata
Ikonom Physical Property se mogu mijenjati osobine
generisane mreže. U dijalogu "Physical property Tables"
treba kliknuti na ikonu Modify iz menija, nakon čega se
pojavi dijalog "I-DEAS Plane Stress Physical Property
Table" u kojem treba u polje Thicknesses unijeti 5.
7.9. Proračun
bi se kreirao novi set rješenja.


se prikazati na ekranu. Treba izabrati opciju "Maximum
Principal", u polju Component kako bi se prikazale
vrijednosti najvećih glavnih napona.

koraku. Na pitanje "Pick Elements" treba pritiskom na tipku
Enter izabrati sve elemente. Rezultati proračuna su prikazani
na slici 43. Maksimalni napon (20.3 MPa) je nešto manji od
preliminarno izračunate vrijednosti (25.94 MPa).
376
Slika 43. Raspodjela napona u ravnoj ploči
7.11. Rafinisanje mreže

Generalno je pravilo da se proračun prvo izvede sa krupnijim elementima,
kako bi se dobila područja u kojima se očekuju najveće vrijednosti. U
sljedećim koracima treba mrežu rafinisati, tj. generisati mrežu sa sitnijim ili
kvalitetnijim elementima u području gdje su naponi najveći. Nije moguće
modifikovati mrežu ako je proračun gotov, tj. ako model konačnih
elemenata sadrži rezultate. Zato treba preći u zadatak Model Solution i
izbrisati set rješenja (Solution Set) ikonom Solution Sets... i tipkom
Delete. Nakon toga treba formirati novi set rješenja.
U zadatku Meshing treba obrisati mrežu generisanu u

prethodnom koraku ikonom Delete Mesh. Nakon toga treba
definisati novu mrežu ikonom Define Shell Mesh. U dijalogu
Define Mesh tipkom Free Options treba izabrati Percent
Deviation i unijeti vrijednost 5. Time se ograniči zakrivljenost
elemenata da ne bude veća od 5% (slika 44).
377
Slika 44. Procentualna devijacija konačnih elemenata
Na slici 45 je prikazana rafinisana mreža. Dalji postupak je identičan:

generisanje mreže, formiranje seta rješenja, proračun i post-procesiranje.
Nakon proračuna se dobije rješenje (25.3 MPa) koje je bliže rješenju
preliminarnog proračuna.
Slika 45. Rafinisana mreža
8. Prostorni problem
Na slici 46 je prikazan primjer prostornog problema. Konstrukcija je
oslonjena donjom ravnom površinom tako da nema nikakvih pomjeranja
(kao uklještenje) i opterećena na pritisak po kružnoj prstenastoj površini
silom ukupnog intenziteta 1500 N. Materijal je aluminijska legura, a treba
odrediti raspored napona i najveći normalni napon.
378
a) CAD model b) Oslonci i opterećenje
Slika 46. Prostorni CAD model
8.1. Izrada CAD modela

Postupak dobijanja CAD modela je prikazan na slici 47.
1. 2. 3.
Polyline Fillet Extrude
(20x40x5) (R 5 mm) (30 mm)
4. 5. 6.
Circle Extrude Circle
(D 15 mm) (protrude (D 7.5 mm)
7 mm)
7. 8. 9.
Extrude 3D Fillet Name Part
(cutout (R 15 mm)
thru all)
Slika 47. Postupak dobijanja CAD modela
379
Simulation"
Sistem fizikalnih jedinica je "mm (newton)". Nakon
modeliranja CAD modela treba preći u zadatak Boundary
Conditions, te dodijeliti naziv CAD modelu (ikona Name
Part). Zatim treba definisati model konačnih elemenata
(ikona Create FE Model). Takođe treba i uključiti opciju
Geometry Based Analysis Only, da bi se granični uslovi
mogli zadati prije generisanja mreže konačnih elemenata, i
da bi isti bili nezavisni od mreže.
8.3. Opterećenje
Poruka "Pick Entities" znači da treba mišem izabrati
površinu na koju djeluje pritisak. Sila od 1,5 kN djeluje na
prstenastoj površini označenoj na slici 46. U prozoru
"Traction on Surface" (slika 48) treba unijeti ukupni
intenzitet sile (Traction) intenziteta 1500, izabrati opciju
Total Force, te kliknuti na tipku sa slikom vektora kako bi se
izabrao pravac djelovanja sile. Treba izabrati bilo koju ivicu
koja je paralelna sa osom kružnog otvora.
Slika 48. Dijalog "Traction on Surface"
380
U zadatku "Boundary Conditions", ikonom Displacement
Restraint definiše se način oslanjanja. Treba izabrati donju
površinu modela. Nakon toga će se pojaviti dijalog
"Displacement Restraint on Surface". Da bi se izabralo
uklještenje, treba prihvatiti ponuđene vrijednosti za sve tri
translacije i sve tri rotacije (Constant, Amplitude 0).
Za pripremu modela potrebno je definisati set graničnih

uslova (Boundary Condition Set) ikonom Boundary Set
Management. Treba uključiti Restraint Set i Load Set 1.

osobinama materijala, ikonom Materials u zadatku
Meshing. Treba kreirati novi materijal (Quick Create) sa
modulom elastičnosti (Modulus of Elasticity) 7E+004
(7x104 N/mm2), Poissonovim koeficijentom (Poissons Ratio)
0.35, specifičnom masom (Mass Density) 2E-009 i
modulom smicanja (Shear Modulus) 2.6E+004.
8.6. Definisanje mreže konačnih elemenata

U zadatku Meshing treba definisati način generisanja mreže
konačnih elemenata, ikonom Define Solid Mesh. Na pitanje
"Pick Volumes" treba izabrati bilo koju ivicu čime će se
obilježiti cijeli CAD model. Na slici 49 je prikazan dijalog koji
se tada pojavi. U njega treba unijeti 2.5 mm kao dužinu
stranice elementa (Element Length) te izabrati tip
elemenata najvećeg reda (parabolični tetraedar). Treba
izabrati materijal kreiran u prethodnom koraku.
381
Slika 49. Definisanje konačnih elemenata
za automatsko generisanje mreže
8.7. Kreiranje mreže konačnih elemenata

Ikonom Create Solid Mesh se generiše mreža. Na pitanje
"Pick Surfaces" treba izabrati bilo koju ivicu CAD modela.
Na slici 50 je prikazana generisana mreža konačnih
elemenata.
Slika 50. Generisana mreža konačnih elemenata
382
8.8. Proračun
Solution, formirati set rješenja ikonom Solution Set.... U
dijalogu "Manage Solution Sets" izabere se opcija
"Create..." kako bi se kreirao novi set rješenja. Proračun se
pokreće ikonom Manage Solve, nakon čega treba kliknuti na
tipku "Solve".

proračuna. Ikonom Results... izabrati opciju "Von Mises", u
polju Component. Ikonom Display se prikazuju rezultati
izabrani u prethodnom koraku. Na pitanje "Pick Elements"
treba pritiskom na tipku Enter izabrati sve elemente. Na slici
51 se vidi da je maksimalni napon 320 Mpa.
Slika 51. Raspodjela napona
383
384
View publication stats

Mke - Primeri

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Mke - Primeri

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

See discussions, stats, and author profiles for this publication at: https://www.researchgate.

Metod konačnih elemenata

Book · January 2002

Digital technologies in sheet metal product forming View project

The user has requested enhancement of the downloaded file.

2. Procedura analize metodom konačnih

1. Preliminarna analiza (preliminarni proračun nekom od klasičnih

2. Priprema modela konačnih elemenata

4. Post-procesiranje rezultata (grafički i numerički prikaz rezultata)

3. Primjer ravanske rešetke

Slika 1. Rešetka koju treba analizirati

3.1. Preliminarna analiza

Slika 2. Dijagram sila rešetkaste strukture

Vertikalna reakcija u osloncu F se dobije izjednačavanjem sume momenata

 MA = 1200 * RFY – 800 * 6 – 300 * 2 = 0 (1)

RFY = 4,5 kN (2)

Sile u štapovima DF i EF se dobiju izjednačavanjem sila koje djeluju u

 Fx = – FEF – FDF * 4/5 = 0 (3)

 Fy = 4,5 + FDF * 3/5 = 0 (4)

 FDF sin = 3/5

Slika 3. Sile u čvoru F

Rješavanjem sistema jednačina (3) i (4) dobiju se sile:

EF = -6000/(252) = 3,056 N/mm2

Dovoljno je izračunati naprezanja u ova dva štapa, jer su ti rezultati

3.2. Pokretanje i podešavanje aplikacije "I-DEAS

Slika 4. Izbor aplikacije i zadatka

Prvo je potrebno definisati model konačnih elemenata (ikona

Slika 6. Dijalog za kreiranje modela konačnih elemenata

3.3. Kreiranje čvorova unošenjem koordinata

U prozoru za unošenje naredbi (I-DEAS Prompt) se zatim prikažu poruke

Ostali čvorovi se mogu kreirati kopiranjem postojećih. Treba

Na poruku "Enter number of copies (1)" treba unijeti 3, da

Slika 9. Svi čvorovi rešetke

3.4. Unošenje osobina materijala

3.5 Izbor poprečnog presjeka konačnog

Nakon toga treba izabrati kreirani poprečni presjek ikonom

Slika 11. Dijalog za izbor konačnih elemenata

Treba izabrati 1D (jer se radi o aksijalnim elementima), zatim materijal

Slika 12. Dijalog za izbor poprečnog presjeka elementa

3.7. Granični uslovi

Slika 14. Definisanje nepokretnog oslonca

Za pokretni oslonac (čvor sa oznakom "6") postupak je isti kao i kod

Slika 15. Definisanje pokretnog oslonca

Ovim je priprema modela završena, i treba preći na proračun.

Prvi korak je formiranje seta rješenja, sa izborom izlaznih

U tabeli sa rezultatima treba posmatrati prve dvije kolone. U prvoj koloni

- Displacement – pomjeranja čvorova

Za svaki taj rezultat može se izabrati da li će biti izračunat (Store) ili ga ne

Proračun se pokreće ikonom Manage Solve, nakon čega

3.10. Prikazivanje rezultata

Slika 19. Izbor rezultata proračuna za prikaz na ekranu

Ikonom Display se prikazuju rezultati izabrani u prethodnom

Na slici 20 su prikazani rezultati proračuna izabrani za prikaz (sila reakcije

Sljedeći korak je prikaz izračunatih vrijednosti naprezanja.

Ikonom Display se prikazuju rezultati izabrani u prethodnom

Ako se na pitanje "Pick Elements" nakon ikone Display ne obilježi niti

Na slici 21 je prikazana prostorna rešetka. Materijal štapova je čelik,

Slika 21. Prostorna rešetka

Koordinate čvorova su: A(5000,4000,3000), B(0,2000,3000), C(5000,0,0),

FAB = 6462 N; FAC = FAD = -1500 N (7)

Na osnovu tih sila, za dati poprečni presjek štapova naprezanja iznose:

AB = 115 MPa; AC = AD = -26,7 MPa (8)

4.2. Pokretanje i podešavanje aplikacije "I-DEAS