MODELIRANJE RAVANSKIH

PROBLEMA I ANALIZA
REZULTATA
6
6.1. Uvod
Modeliranje problema koji se rješavaju metodom konačnih elemenata
obuhvata veličinu mreže, prirodna ograničenja kod diskretizacije, korištenje
simetrije tamo gdje se to može, uvođenje graničnih uslova i sl. Cilj je da se
dobije rješenje koje konvengira tačnom. Na kraju se analiziraju rezultati, tj.
dobiveni naponi.

Za rješavanje ravanskih problema koriste se kako specijalno napisani

programi tako i univerzalni koji osim što mogu rješavati ravanske probleme
mogu rješavati i mnoge druge.

6.2. Modeliranje konačnim elementima

Modeliranje predstavlja ozbiljan posao koji u velikoj mjeri zavisi ne samo od
znanja nego iskustva i intuicije izvršioca. Cilj je model koji će se rješavati
metodom konačnih elemenata napraviti tako da što vjernije oslikava, oblik i
ponašanje realnog fizičkog objekta, konstrukcije, proizvoda i sl.

U ovom dijelu aktivnosti treba odabrati i takve konačne elemente koji su

takvih osobina da najbolje simuliraju ponašanje realnog fizičkog objekta.
Granični uslovi i opterećenje su faktori koji direktno određuju rezultate
naponsko deformacionog stanja.

Modeliranje ravanskih problema i analiza rezultata

189
6.2.1. Diskretizacija
Podjela domena na konačne elemente je prvi korak u rješavanju problema
naponsko-deformacionog stanja. Od veličine elemenata, načina podjele
strukture na elemente i vrste elemenata direktno zavise rezultati. Podjela
na konačne elemente ne smije biti bilo kakva.

Elementi npr. pravougaoni moraju imati odgovarajući odnos veličine

stranica, zavisno od problema koji se rješava. Kako od veličine elementa
zavise rješenja najbolje će se vidjeti na primjeru 6.1.

Primjer 6.1.
y
24 cm
B A
8 cm

48 cm

Slika 6.1. Greda opterećena parabolično raspoređenim opterećenjem

2,4 x 2,67 cm 3 x 2 cm

a) b)

4,8 x 1,33 cm 6 x 1 cm

c) d)

12 x 0,5 cm

e)

Slika 6.2. Različiti odnosi dimenzija elemenata

Modeliranje ravanskih problema i analiza rezultata

190
Na slici je prikazana greda na čijem kraju A djeluje parabolično
raspoređeno opterećenje koje daje ukupnu transverzalnu silu od 40000 N.
Dato je i E = 30106 N/cm2,  = 0,3 i debljina t = 1 cm. Greda se može
podijeliti na tipične npr. pravougaone elemente (ravanske) pri čemu odnos
širine i dužine stranica može biti različit. Od tog odnosa zavisi tačnost
rezultata. Odaberu se elementi različitih dimenzija. Za posmatrani slučaj
analizirano je pet odnosa dimenzija pravougaonih elemenata i to:

a) (2,4 x 8/3) cm, b) (3 x 2) cm, c) (4,8 x 4/3) cm, d) (6 x 1) cm, e (12 x

0,5) cm. Svi odabrani elementi imaju stranice pod uglom od približno
900. U dijagramu na slici 6.3 vidi se procenat greške kod izračunatih
pomjeranja tačke A u funkciji od odnosa dužina stranica izabranog
elementa. Pri tom je broj elemenata približno jednak, kao i broj čvorova.
Iz tabele 6.1 se vidi da je najmanja greška pomjeranja za najmanji
odnos stranica, što znači da pravugaonik treba da teži kvadratu kako bi
grška bila što manja. Osim odnosa stranica i oblik elemenata igra važnu
ulogu u modeliranju MKE.
% greške u pomjeranju

-5

-35
-40
-45
-50
-55

24
odnos stranica (najduža/najkraća)

Slika 6.3. Zavisnost greške pomjeranja od odnosa stranica elementa

Tabela 6.1. Rezultati pomjeranja za različite vrijednosti odnosa

dimenzija stranica
Slučaj Odnos Broj Broj Pomjeranje % greške
stranica čvorova elemenata tačke A pomjeranja A
a 1.1 84 60 -1.093 5.2
b 1.5 85 64 -1.078 6.4
c 3.6 77 60 -1.014 11.9
d 6.0 81 64 -0.886 23.0
e 24.0 85 64 -0.500 56.0
tačno rješenje -1.152 -

Modeliranje ravanskih problema i analiza rezultata

191
Ako su elementi sa uglovima koji odstupaju od 900 i rezultati će biti manje
tačni. Loši rezultati se mogu očekivati kod ravanskih elemenata sa
uglovima u četvorouglu gdje su dva ugla znatno veća od preostala dva, ali
isto tako i tamo gdje su odnosi stranica veliki, slika 6.4.

b
h1 h2
h
b>>h
veliki odnos stranica
h1>>h2
teži obliku trokuta

 

>> četiri čvora za

vrlo mali i vrlo veliki uglovi trougao

Slika 6.4. Elementi nepoželjnih oblika i dimenzija

Generiranje mreže je najvažniji i težak korak u modeliranju konačnim

elementima. Ne postoji recept za dobro generiranje mreže. To je posao koji
može da uradi samo onaj ko dobro poznaje problem i ko će kasnije
analizirati rezultate. Ravanski problem generiranja mreže podrazumijeva
generiranje koordinatnih čvorova i elemenata. Danas se, s obzirom na
složenost geometrije dijelova koji se modeliraju MKE, generiranje mreže
vrši isključivo korištenjem računara. Software omogućava automatsko
generisanje mreže već kreiranog modela u nekom od modelera. Ista mreža
može biti napravljena od različitih konačnih elemenata, nekad i zavisno od
broja čvorova u mreži.

Zone očekivanih naglih promjena u ponašanju nepoznatih (npr.

koncentracija napona oko otvora) zahtijevaju veći broj čvorova i elemente
veće gustine i manjih dimenzija. Drugi pristup je jednostavno automatsko
generiranje mreže koje se koristi za brze analize.

Povezivanje čvorova u generiranju mreže odvija se u dvije faze i to:

generiranje čvora i generiranje elementa. Cavandish-ov metod (1988)
podrazumjeva da se označe mjesta na kojima će biti čvorovi na granicama
objekta. Unutrašnji čvorovi generiraju se automatski. Shimada je 1992
postavio novi metod automatskog generiranja čvornih tačaka na bazi tzv.

Modeliranje ravanskih problema i analiza rezultata

192
mjehurića kojima se određuje diskretizacija tražene veličine. Centri
mjehurića su čvorovi elementa. Postupci kreiranja i optimizacije mreža su
jedna od trenutno izuzetno aktuelnih tema u istraživanju.

6.2.2. Simetrija
Često su ravni problemi koji se analiziraju osno simetrični kao npr. plaštevi,
cilindri, ploče i sl. Za modeliranje problema dovoljno je koristiti samo jedan
dio umjesto cijelog modela. Tada se može koristiti i dodatna podjela na
sitnije elemente, a vrijeme rada računara je, naravno, manje nego da se
rješava cijeli problem.

Na slikama 6.5 i 6.6 prikazana je podjela na konačne elemente dva tijela.

Tijelo na slici 6.5 simetrično je u odnosu na dvije ravni kad se posmatra
geometrija i opterećenje. Duž ose simetrije, kod analize jedne četvrtine
tijela, postave se oslonci tako da je pomjeranje čvorova okomito na ose
simetrije jednako nuli (slika 6.5). Ovo je slučaj sa statičkim problemima, kod
kojih su zbog simetričnosti geometrije i opterećenja simetrične deformacije i
naponi.

osa simetrije

osa simetrije

Slika 6.5. Simetrično tijelo i uvećana četvrtina

podijeljena na konačne elemente

U problemima vibracija osna simetričnost ne znači istovremeno i

simetričnost vibracija ili modova savijanja.

Modeliranje ravanskih problema i analiza rezultata

193
 y

x
ose simetrije

y ose simetrije

Slika 6.6. Ploča sa otvorom u sredini (model uvećane četvrtine ploče)

Čvorovi kod podjele na konačne elemente postavljaju se tamo gdje se

prirodno mijenja ili djeluje opterećenje ili materijal ili debljina, slika 6.7.

q1 q2
P

Čvor
Čvor
Promjena opterećenja

Materijal 1
t1 t2
Materijal 2
linija podjele
Različiti materijali Promjena debljine

Slika 6.7. Podjela na konačne elemente uslovljena opterećenjem,

materijalom i debljinom

Modeliranje ravanskih problema i analiza rezultata

194
Podjela na konačne elemente ne vrši se stihijski da se dobiju bilo kakvi
konačni elementi. Podjela prije svega zavisi od geometrije strukture,
opterećenja na posmatranom uzorku i geometrijskih uslova. Ako u
posmatranom slučaju na tijelu postoje otvori, radijusi ili neka druga mjesta
gdje će se javiti koncentracija napona, mreža konačnih elemenata mora biti
sitnija bliže tim zonama. Za prelazak od sitnije na krupniju mrežu, u
dijelovima tijela koji ne zahtijevaju sitnu mrežu, koriste se i druge vrste
elemenata kao što je slučaj prikazan na slici 6.6.

Mogu se koristiti i neke druge vrste konačnih elemenata o čemu će biti riječi
u slijedećem poglavlju. Korištenje različitih vrsta elemenata ima za clj
postizanje kompatibilnosti između elemenata.

Svi navedeni primjeri čija je simetrija posmatrana su konačnih dimenzija. U

primjerima analize tla u rudarstvu i građevinarstvu sureću se tzv.
beskonačni mediji npr. masa pijeska izložena opterećenju. U ovakvom
modelu mora se uzeti toliko materijala da pomjeranja u čvorovima i naponi
unutar elemenata budu zanemarljivi na dovoljno dalekoj udaljensoti od
opterećenja. Uticaj homogenosti materijala igra ulogu u pravljenju modela,
a za rješavanje ovakvih problema čitaoci se upućuju na stručnu literaturu u
području građevinarstva.

6.2.3. Provjera modela

Prije nego što se počnu računati rezultati, model dobiven metodom
konačnih elemenata mora se pažljivo provjeriti. Najbolje bi bilo da to ne radi
ista osoba koja je pripremila model nego neko drugi ko je također blizak
ovakvim problemima.

Današnja računarska tehnika omogućava predprocesiranje i grafičko

prikazivanje modela pripremljenog za računanje. Prije ovakvih mogućnosti
model se mogao kontrolisati samo na osnovu otkrivanja grešaka unutar
numeričkih vrijednosti kojima je definiran model. Provjera modela sastoji se
u provjeri mjesta svih čvorova, graničnih uslova, opterećenja. Tehničke
vizuelne provjere, pravljenja presjeka, korištenje boja, rotacije i sl.
omogućavaju da se relativno jednostavno otkriju greške u modelu.

Tordirani elementi, elementi sa velikim i malim uglovima nisu poželjni u

modelu i dovode do netačnih rezultata pa ih treba izbjegavati i naći drugi
način podjele domena kako bi se izbjegla njihova pojava.

Modeliranje ravanskih problema i analiza rezultata

195
6.2.4. Provjera rezultata
Nakon provjere modela i ispravke vrši se računanje i dobiju rezultati.
Provjera rezultata se vrši prije analize. Prva gruba provjera odnosi se na
pomjeranja u pravcima gdje treba da budu nula.

Zatim se provjeravaju pomjeranja čvorova na ravnima simetrije. Ukoliko je

moguće analitički dobiti neke rezultate oni se porede sa numeričkim
rezultatima dobivenim iz modela.

Drugi način je eventualno poređenje sa eksperimentalno dobivenim

naponima i deformacijama. U svakom slučaju rezultati se dugo provjeravaju
i analiziraju.

6.3. Ravnoteža i kompatibilnost rezultata

U analizi napona metodom konačnih elemenata koja je zasnovana na
pretpostavljenom polju pomjeranja u opštem slučaju ne moraju biti
zadovoljeni svi uslovi ravnoteže i kompatibilnosti. Metoda konačnih
elemenata predstavlja približno ali dovoljno tačno numeričko rješenje.
Aproksimacije su uključene u rješenje dobiveno metodom konačnih
elemenata.

- Uslovi ravnoteže sila i momenata u čvorovima su zadovoljeni.

Jednačina strukture F   K d  daje tačno rješenje za pomjeranja
pošto su vektorom F  obuhvaćene sve sile i momenti.

- Uslovi ravnoteže unutar elementa nisu uvijek zadovoljeni. To se javlja

usljed činjenice da se nad elementom pretpostavi funkcija pomjeranja.
U slučaju trokuta sa konstantnim deformacijama rješenja će biti tačna.
Kod drugih vrsta elemenata o kojima će biti riječi, kao što su
aksisimetrični, pravougaoni ili trokutni sa čvorovima na sredinama
stranica samo su približno zadovoljeni uslovi ravnoteže.

- Ravnoteža između elemenata nije uvijek zadovoljena. Različiti elementi

na dijelu koji se analizira su međusobno u kontaktu. Za linijske strukture
(ramovi i rešetke) ravnoteža između elemenata je postignuta a za dvo i
trodimenzionalne elemente nije nužno i uvijek zadovoljena. Rezultati su
dobiveni na istim simetričnim elementima gdje su teorijski posmatrano
normalni naponi jednaki, numerički određeni naponi se razlikuju.

Modeliranje ravanskih problema i analiza rezultata

196
- Kompatibilnost unutar elementa je zadovoljena ako postoji niz
elemenata na koje je podijeljen domen tj. ako se ne radi samo o jednom
elementu.

- U formulaciji metoda konačnih elemenata kompatibilnost se odnosi na

čvorove. Elementi se povezuju u čvorovima i ostaju povezani bez obzira
na djelovanje opterećenja. Pošto su i čvorovi povezani preko oslonaca
sa podlogom struktura ostaje povezana u osloncima zato što se
granični uslovi odnose na takve čvorove.

- Kompatibilnost može a i ne mora biti zadovoljena duž stranica kojima

se povezuju elementi. Za linearne elemente (štapove i grede) elementi
su povezani u čvorovima. Kod ovih elemenata postoji kompatibilnost,
dok pravougaoni ili trougaoni elementi ne moraju da budu kompatibilni
duž stranica. To znači da će se duž stranica javljati diskontinuiteti, otvori
i sl. Inkopatibilnim elementima stranice susjednih elemenata se ne
poklapaju nego se javljaju otvori ili preklopi. U nekim slučajevima to
može biti i poželjno i prihvatljivo.

6.4. Konvergencija rješenja

Konvergencija rješenja postiže se prvo izborom funkcije pomjeranja, što je
opisano za analizirane elemente štapa i trokuta. To vodi do monotone
konvergencije rješenja zadanog problema. Broj konačnih elemenata
direktno utiče na konvergenciju rješenja. Ako broj elemenata raste rješenje
teži ka tačnoj vrijednosti. To se vidi na primjeru 6.2.

Primjer 6.2

Ako se štap dat u primjeru 6.1 podijeli na različit broj elemenata rezultat
pomjeranja dat je u tabeli, a u dijagramu na slici 6.8 pokazano je kako teži
tačnom rješenju.

Tabela 6.2. Rezultati pomjeranja za različit broj elemenata

Slučaj Broj Broj Odnosi vertikalna pomjeranja
čvorova elemenata stranice tačke A (cm)
1 21 12 2 -0,74
2 39 24 1 -0,98
3 45 32 3 -0.875
4 85 64 1.5 -1,078
5 105 80 1.2 -1,1
-1,152
Modeliranje ravanskih problema i analiza rezultata
197
Elementi na koje je podijeljen domen su pravougaonog oblika.

tačno rješenje broj elemenata

pomjeranje

Slika 6.8. Konvergencija tačnom rješenju za metod pomjeranja

6.5. Interpretacija dobivenih napona

Bez obzira da li su rezultati dobiveni metodom sila ili pomjeranja veličine
koje predstavljaju rezultat su pomjeranja čvorova. Pomjeranja se mogu
smatrati primarnim rezultatima. Na osnovu njih se određuju deformacije
  Bd, a zatim naponi. Elementi kao što su štapovi, imaju linearnu
funkciju pomjeranja i matrica B iz izraza    D B d  je konstantna.
Matrica D je svakako konstantna pa slijedi da su i naponi elementa
konstantni i smatra se da djeluju u težištu elementa. Naponi se ne mogu
pretpostaviti tako tačno kao pomjeranja, ali odstupanja nisu tako značajna.

6.6. Statička kondenzacija

Koncept statičke kondenzacije se koristi za postavljanje matrice krutosti
četverougaonog elementa .

4 3
y,v 3

4 2
5
1
2
1
x,u
Slika 6.9. Četverougaoni element sa unutrašnjim čvorom

Modeliranje ravanskih problema i analiza rezultata

198
Vanjski čvorovi četverougaonog elementa su 1, 2, 3 i 4. Često se u
unutrašnjosti postavi i zamišljeni čvor 5 koji se nalazi na presjeku
dijagonala pa se od jednog pravougaonog elementa dobiju četiri trougaona
elementa.

Matrica krutosti, u ovakvom slučaju dobije se na osnovu matrica krutosti

četiri trougaona elementa gdje će unutrašnji (zamišljeni) čvor 5 biti
"kondenzovan" tj. neće se pojaviti u konačnoj jednačini.

Samo stepeni slobode pridruženi vanjskim čvorovima ulaze u jednačine.

Statička kondenzacija se započinje particijom jednačine:

 k11 k12  d a   Fa 
k      (6.1)
 21 k22   d i   Fi 

gdje su: di i Fi vektori pomjeranja i opterećenja unutrašnjeg čvora, a

da i Fa vektori pomjeranja i opterećenja vanjskih čvorova.

k11 d a   k12  di   Fa 

(6.2)
k21 d a   k22  di   Fi 
odakle slijedi da je:

di   k22 1k21  d a   k22 1Fi  (6.3)

Iz jednačina (6.2) i (6.3) dobije se kondenzovana jednačina:

kc d a   Fc  (6.4)

gdje su:

kc   k11   k12 k22 1k21 

(6.5)
Fc   Fa   k12 k22 1Fi 
kc i Fc se zovu kondenzovana matrica krutosti i kondenzovani vektor
opterećenja.

Modeliranje ravanskih problema i analiza rezultata

199
Trougaoni i četverougaoni elementi se koriste za analizu naponsko
deformacionog stanja. Prednost imaju četverougaoni elementi jer su manje
osjetljivi na krivljenje mreže.

Pomjeranja iz jednačine (6.4) se dobiju na uobičajeni način rješavanjem

sistema linearnih jednačina.

Modeliranje ravanskih problema i analiza rezultata

200