prinosi Toan Macan LUDWIG WITTGENSTEIN KAO COVJEK I MISLILAC (Uz 25-godignjicu smrti) Nije lako pisati o nekom filozofu. Ako je veé svaki Sovjek biée kojeg scé ne mo%emo do dna ni upoznati ni izreéi, onda to jo$ vite vrijedi za filozofa jer on, reflektirajudi o sebi i o svijetu, u svojem midljenju, a éesto i ponaSanju, izgleda drukéije od ostalih pa je time i vi§e od osta- lih izloZen nerazumijevanju i krivom tumatenju, Ako pak to vrijedi za svakog filozofa, onda to jo% vise vrijedi za Ludwiga Wittgensteina, ne samo zbog toga $to se o njemu, prema misljenju W. Stegmiillera, »mogu fitati i uti samo apsurdnosti«', nego prije svega zbog toga Sto je on i kao éovjek i kao mislilac-filozof bio nesto posebno, U naioj je kulturnoj javnosti filozof Wittgenstein gotovo sasvim nepoznat.* A ipak, Ludwig Wittgenstein je ime uz koje se testo nalaze 1 Usp. WOLFGANG STEGMULLER, Haupstrémungen der Gegenwartsphiloso- phie, Kroner Verlag, vierte Auflage, 1969, str, XIV—XV, * Koliko je meni poznato, kod nas jo¥ nije napisana nijedna knjiga o Wiugen- steinu, Neto opsienije su o njemu i o njegovoj filozofiji kod nas pisali: GAJO PETROVIC, Logitki atomizam i filozofija neizrecivog « Tractatusu Lud- wiga Wittgensteina, kao’ pogovor Tractatusa tzdauog u bibliotect »Logos«, Sarajevo 1960; IVAN SUPEK, Je li Wittgenstein odstranio filozojske probleme? iz tasopisa »Encydlopaedia modernae, preStampano u knjizi Teorija spoznaje od istog autora, Za- greb 1974, biblioteka Eneyclopzediac modernae, knjiga 1, str, 61-106. 253superlativi. Dok ga jedni smatraju jednim od najvedih, ako ne i najve- éim filozofom naxeg stoljeéa, usporedujudi njegovo mijesto u filozofiji Darwinovim u biologiji i Einsteinovim u fizici, drugi uz njegovo ime vezu izraze kao Sto su »samounistenje filozofije«* ili »negacija filozofije«.* Dakako, u takvim sudovima veliku ulogu igraju i vlastiti filozofski stavovi. Wittgensteinov se utjecaj provirio i preko granica filozofije, kao, na primjer, u teologiji, osobito otkako su teolozi pogeli krititki reflek- tirati o svom govoru i baviti se problemima semiotike.6 Ludwig Wittgenstein je bio strastven i originalan mislilac i neo- bitan Sovjek. Tako ga je okarakterizirao njegov utenik G. H. von Wright.’ Kao $to je njegov natin #ivota i izvanjski izgled bio nekon- vencionalan, upravo se tako i njegov stav prema filozofiji i njegov natin mifljenja razlikovao od filozofske tradicije. Ta je originalnost i§a tako daleko da se oko njegove osobe i grupe njegovih udenika stvo- rige razne anegdote. $ pravom, dakako, mokemo postaviti pitanje da li je moguée da se neki mislilac potpuno odvoji od tradicije i nametne se kao originalan u svom midljenju. To je pitanje opravdano i stoga ko prava filozofska pitanja, koja su_postavili veé stari grtki filozofi, u svojoj biti ostaju nepromijenjena. Ta pitanja obiéno svrstavamo u tri velike grupe pro- blema: metafizitke, religijsko-filozofske i etitke, dakle, pitanja koja se titu svijeta, Boga i govjeka u njihovoj temeljnoj i bitnoj strukturi. Svaki se filozof tradi da shvati ta pitanja i da na njihovu zagonetnost dadne plauzibilan odgovor, Stovite, filozofa koji bi ta pitanja, namjer- no ili nenamjerno, zaobifao ne bismo mogli uzeti ozbiljno. Promatran s te strane, i Wittgenstein je sli¢an drugim filozofima, jer se i njegove refleksije usredotoluju na navedene probleme. Nije slu- fajno da je prvi stay njegova prvog i vrlo urjecajnog djela, jedinog koje je sam za Zivota objavi Tractatus Logico-Philosophicus, upravo tvrdnja, istina zagonetna, o svijetu: »Svijet je sve Sto je sludaj.< U istom djelu dolaze i pitanja etike, smisla Zivota, Boga i religije, premda su ona samo JELENA BERBEROVIC, Problemi w filoroti Ludwiga Wittgensteina, kao pred- govor stpskom prijevodu Filozofskih istrafivanja izdanom u biblioteci. »Symposione, Nolit Beograd 1969, ste. 9—33. NENAD NIKOLIC, Doktrina pokazivanja i teorija slike Wittgensteinovor Tractatusu, Filozotske stadije V, izdalo Filozofsko drudtvo Srbije, Beograd 1974, str. 283-325. 3K. T. FANN (ed), Ludwig Wittgenstein. The Man and his Philosophy, New York 1967, str. 11. U tom je djelu K. T. Fann skupio izvieitaje Wittgensteinovih pro- fesora i stadenata 0 njema, Iz njega sam erpio vecinu podataka o Wittgensteinovore divow i karakteru. Odsad citirano: Fann i broj stranice, 4 HERBERT ZDRAZIL, Die Selbsiaxfhebung der Philosophie, Hochland 53 (1960), str, 107116. 7 * WALTER SCHULZ, Wittgenstein. Die Negation der Philosophie, Ptullingen 1967. ® Usp. ANTON GRABNER-HAIDER, Semiotie xnd Theologie, Kisel Verlag Miinehen 1973. ? GEORG H. VON WRIGHT, A Biographical Sketch, Fann str. 14. 254kratko nabagena. Tako i Wittgensteina, uza svu osobitost njegova natina miiljenja i Zivota — koja je odita, povezuje paralelne crte 5 drugim filozofima novije povijesti filozofije. Moguée je uotiti slitnosti, i u filo- zofskim stavovima i u ditavoj osobnosti, s nekim poznarim filozofima 19, 1 20. stoljeéa, osobito sa Schopenhauerom i Kierkegaardom. Wittgen- stein je titao malo filozofskih djela, ali je veé spomenutom udeniku sam priopéio da je u svojoj mladosti Kitao Schopenhauerovo djelo Die Welt als Wille und Vorstellang i da su njegovi prvi filozofski stavovi bili spoznajnotcoretski idealizam u dubu Schopenhauera, Kasniji studij mate~ matike i logike upravio je njegove filozofske misli drugim putem.* Za bolje razumijevanje Witigensteinova filozofskog stava pomoéi ge nam ako se kratko sjetimo Schopenhauerovih misli. Schopenhauerov karakter oznativao je jak nagonski Zivot i strastvena volja. Sam naslov njegovog djela »Die Welt als Wille und Vorstellung« (Svijet kao volja i predodiba) izrie njegov program. Apriorna tvrdnja novoga diela: Die Welt ist meine Vorstellung« (Svijet je moja predod?ba) nehotice nas podsjeéa na veé citirani prvi stav iz Wittgensteinova Tractatusa, premda se njegovo mifljenje razlikuje od Wittgensteinova. Schopenhauer je tu jo$ dosta ovisan od Kanra, Prema Kantu, naSa spoznaja svr$ava kod pojava, dok joj je »stvar po sebi« (das Ding an sich) nedostupna. Schopenhauer kritizira Kantov stav prema metafizici i drdi da se i na empiritkim datostima moze zasnovati vrijedna metafizika, Rje$enje zagonetke svijeta moramo pronaéi u samom svijetu. Pristup svijetu nalazi se u nama samima, u predod¥bi i u volji. Ono posljednje i apsolutno nije Duh ili Ideja, nego slijepa Volja. Time Schopenhauer razara optimisti¢ki pogled na svijet koji je sagradio Leibniz, a podréavali su ga Kant i idea~ listi. Uvijek ostaje jaz izmedu telnje volje i njezina ispunjenja. Pesimi- zam, koji se iz tog rada, poveéavaju jo} bol, rat i druge nevolje. Jedino Slo nam to tuino stanje moze donekle ublazini jest Ijepota prirode i umjet- nosti. Schopenhauer se jo§ kao mladié zanimao za indijsku filozofiju unutarnjosti, koja ga je preko umjetnosti, osobito glazbe, vodila u mi- stiéno. Sigurno, Schopenhauerove se i Wittgensteinove misli i ideje razli- kuju, no mogu se nazrijeti i stanovite slitnosti medu njima. Nije sluajno da je Wittgenstein posegnuo upravo za Schopenhauerovom knjigom, jer je w njoj naiao mnogo toga sto je odgovaralo njegovu karakteru. Obojica su bili introvertirani, jake volje i strastvenog mi8ljenja, nadareni posebnom sklono&u za prirodu i umjctnost, Wittgenstein sam, kao i ditava njegova obitel}, bio je glazben. Nije iskljugeno da »Mistitno« iz Tractatusa ima svoje korijenje kod Schopenhauera. Moramo se, dakako, éuvati umjetno nadinjenih paralela. © Isto, str. 16. 255,‘Witrgensteina esto usporeduju sa Sokratom. I doista, on je imao neSto sokratovsko u sebi, i to svoju majeutitku i ironigku metodu (u sokratovskom smislu te rijeti). Nije, stoga, dudno 3to je Wittgenstein ta- koder osjeéao posebnu sklonost prema jednom misliocu kojega su zvali »Sokratom u Kopenhagenux, danskom egzistencijalistu Sérenu Kierke- gaardu. I njegova je djela Wittgenstein rado Gtao, Zanimljivo je spome- nuti da je Wittgenstein radije titao one pisce koji su svoje filozofske misli zaodjenuli u literarnu formu. To u prvom redu vrijedi za Augusti- na, kojeg je Wittgenstein vrlo cijenio, pa onda, uz Kierkegaarda, za ruske pisce Tolstoja i Dostojevskog. 1S. Kierkegaard je u sebi osjefao dramatsku borbu sa svojom sud- binom, sa samim sobom i s Bogom, Smatrao je svojom Livotnom zadaéom da spasi Pojedinca, i to i na filozofskom polju, gdje je u Hegelovu si- stemu pojedinaénoj egzistenciji prijetilo potpuno niveliranje u opéenitom, i na religioznom polju, gdje crkve kao institucije ugrofavaju odnos i egzistenciju »pojedinaca pred Bogom«. U takvoj situaciji Sovjek gudi svoju krSéansku egzistenciju. Tako je taj pobozan tovjek, koji se sam uvijek smatrao krivcem pred Bogom, postao razbijatem tisuégodiinje i Uvrste zgrade kridanstva. Razrufiv’i, uz druge antihegelijance, Hege- lov sistem, dao je temelj novom nadinu filozofiranja, filozofiji egzisten- cije, koja je u naSem stoljecu igrala veoma vaznu ulogu. Sigueno, Kierkegaardov i Wittgensteinoy svijet misli_razilaze se. Ipak, njihove su osobitosti uw mnogogem slitne, Obojica su bili. neovisni i strastveni mistioci, koji se nisu dali uklopiti u neki od postojedih siste- ma. Za niih filozofija nije bila samo zanimanje kojem fovjek posveduje dio svog vremena, a onda se povlagi u privatni Zivot. Filozofija je za njih znatila dio viastitog Hivota. Oni nisu filozofirali samo umom, nego Gitavim bigem ili, ako hogemo upotrijebiti taj izraz, svojom ditavom egzistencijom. Osim ovih znagajnih filozofa s Kontinenta, na Wittgensteina je bez sumnje utjecala i empiristi¢ko-pozitivistitka tradicija engleske filo- zofije. Glavni zaokret u njegovu Zivotnom zanimanju znatio je susret s filozofom i knjiZevnikom Bertrandom Russellom, Uza sve te utjecaje sa strane Wittgenstein je bio tako jaka osobnost da je u svojoj original- nosti nadvisio svoje uéitelje, pa i samog Russella. Kao doprinos boljem upoznavanju Wittgensteinove filozofske misli ¥eljeli bismo u ovem napisu prikazati upravo karakteristitne oznake Wittgensteinovog karaktera, oslanjajudi se na izvjeStaje njegovih prija~ telja i studenata, Smatramo, naime, da poznavanje te pozadine na ko- joj se odvijalo Wittgensteinovo filozofsko razmi8\janje uvelike olaklava razumijevanje mnogih njegovih stavova koji su, po sudu njegovih do- brik poznavalaca i komentatora, teski i zamr¥eni. 256Wittgenstein kao osoba Dojam koji su ljudi dobivali pri prvom susretu s Wittgensteinom bio je ponajvise negativan, tak odbojan, Njegovo ponafanje i njegov nastup bili su tudi i tudni. Wolfe Mays kaze da se Wittgensteina pomalo i bojao. No tim bi ga poblize upoznali, opazili bi da taj prvi utisak nije totan. Wittgenstein je bio vrlo tankoéutan i velikodugan ovjek, uvijek spreman da pomogne. Njegova izvanjska sumornost iz- virala je iz njegove unutraSnje patnje. Svi koji su ga blize poznavali kazu da je imao teZak temperamenat, sklon na melankoliju i pesimizam. Po svoj prilici je taj pesimizam ba%tinio, jer su teojica od njegove brade potinila samoubojstvo, a katkad je i sam na to pomiiljao. Osobito se u godinama svoje mladosti osjeéao festo nesretnim, pa je to i sam odao G. H. von Wrightu, koji pike: »U Wittgensteinovu su ¥ivotu godine od 1906. do 1912. bile vrijeme bolnog trazenja i konatnog budenja ja- snoée u pitanju njegova poziva. Rekao mi je da je u tim godinama bio trajno nesretan. Svjedoei tog nespokojstva jesu testi prekidi ved zapote- tog djela i bijeg u neSto novo.«® Bilo mu je tada, dakle, 17 godina i i job jasno nao za koji bi se Zivotni put odlutio. Taj unutra’nji nemir pojatala je i natprosjeéna nadarenost. Nije se mogao zadovoljiti pukim frazama. Uvijek je istrativao dalje da nade odgovor na najvaznija Zivotna pitanja. Russell donosi slijedeéu zgodu. Kad je Wittgenstein bio njegov student u Cambridgeu, dolazio bi de¥e oko ponogi u njegovu sobu i satima hodao tamo-amo po sobi kao tigar u kavezu. Posto je tako sat-dva Sutio, Russell ga je jedne veteri zapitao: »Wittgensteine, razmiiljate li o logici ili o svojim grijesima?« »Oboje«, odgovorio je i nastavio Sutjeti.® I Russell je zamijetio njegov talent, ali mu je bilo éudno njegovo ponaianje, tako da nije bio nacistu, kako sam kaze, ima li posla s geni- jem ili s éudakom. Ipak se brzo odlugio za ono prvo. Izgleda da ni sam Wittgenstein nije znao kako bi sebe procijenio, Zato je jednom upitao Russella: »Recite mi, molim vas, jesam li potpun idiot ili ne?« Russell mu je rekao neka mu preko praznika neSto napiie o nekim ilozofskim pitanjima, Tek onda ée mu modi odgovoriti na postavljeno pitanje. Kad mu je Wittgenstein na podetku slijedeceg trimestra donio svoje misli, Russell ga je umirio: »Kad sam protitao samo jednu rege- icu, rekao sam mu; ’Ne, ne morate postati zrakoplovac!’«!!, Wittgen- jtein je, naime, rekao da ée, u slugaju ako je potpun idiot, postati zra- koplovac, a inate filozof. Wittgenstein je bio svjestan da ima teZak karakter, ali on je po- sjedovao unutragnji vitalitet i snagu da ga nadvlada. Jednom od svo- ® Isto, ste. 15. 1 B. RUSSELL, Philosophers and Idiots, Fann, str. 32. Mt Tsto, str. 31.jih studenata, koji mu je otktivao svoje osobne probleme, rekao je: »Co- vjek se spotige i pada, i opet se spotakne i padne, i jedino %to treba ti- niti jest, podidi se i idi dalje. U svakom sludaju, tako sam ja morao di- niti itav Zivot.«!? Wittgensteinu je bilo tedko ubivjeti se u obidan nadin Hivota i integrirati se u druitvo. Rado se povlatio iz javnosti. Osobito je nerado podnosio druitvo profesora i docenata u Cambridgeu, gdje je i sam predavao. Nije nosio propisanu odjedu za docente i vrlo je ri jetko sudjelovao na zajednitkim gozbama koje su se priredivale za do- cente. Uopée je bio protiv akademskih formi i tivora, a osobito protiv onih u Cambridgeu, »Mogli bismo Wirtgensteina zamisliti kao glazbe- nika, umjetnika ili arhitekta, ali nikada kao akademifara. Nije posjedo- vao pedantno ili legalisti¢ko obiljezje duha koje je zattini znak nekih filozofa«, kae o njemu W. Mays. A Karl Britton prita kako je Witt- genstein jedanput bio na nekoj svetanoj veteri u Trinity Collegeu i da ga je uteno raspravijanje profesora toliko prestravilo da je objema ru- kama zadepio u%i i pobjegao. Profesori su, naime, Zeljeli svojim razgo- vorom samo na se svratiti painju.™ Zato je svoje udenike uvijek odgo- varao da ne postanu profesori. Premda je izbjegavao jayne nastupe, Wittgenstein je teznuo za do- brim prijateljima. Uvijek je uz sebe imao malu skupinu prijatelja, koje je testo pozivao na taj i s njima raspravljao o razlititim filozofskim problemima, Kod tih se razgovora zanimao i za osobne potesko¢e i probleme svojih studenata. Nastojao je pomagati im, osobito kad se ra- dilo o novéanim problemima. Wittgenstein je bio glazbeno nadaren. Citava je obitelj bila glaz- bena. Njihova kuéa u Beéu bila je jedno od sredita glazbenog beckog Yivota. Clara Schumann, supruga poznatog skladatelja Roberta Schu- manna, i sama poznata pijanistica, koncertirala je tamo, Gustav Mahler je desto dolazio u pohode, a Johannes Brahms je bio prijatelj obitelji. Lud- wigov stariji brat Paul je poznati pijanist, koji je, nazalost, u prvom svjetskom ratu izgubio jednu ruku, ali je ustrajnom vjezbom i s jednom rukom nastavio s velikim uspjehom svoju karijeru. Sam Ludwig je svi- rao klarinet, a Zelio je postati dirigent.!* Wittgenstein je takoder imao smisla za prirodu. Cesto je 3etao u prirodi, a vige je puta putovao u Norveiku i Irsku, gdje je mogao biti sam s jednostavnim seljacima i ribarima, Imao je smisla i za humor. Malcolm primjecuje da se testo smije- Sio na racun koje Sale ili kakvog smije’nog dogadaja. No njegov je smi- jeh uvijek bio umjeren i kratak. Nastup mu je ipak bio vise sumoran "= M, O'C, DRURY, Ludwig Wittgenstein: A Symposion, Fann, str. 68. 8 WOLFE MAYS, Recollections of Wittgenstein, Fann, str. 80. ™ KARL BRITTON, Portrait of a Philosopher, Pann, str. 59. "© GEORGE PITCHER, The Philosophy of Wittgenstein; ovdje citirano prema mm prijevodu: Die” Philosophie Wittgensicins, Karl Alber Verlag | Frei- burg Miinchen 1967, str. 17. 258nego veseo. Vlastiti ga je Zivot katkad mutio tako da je stajao na rubu oéaja. Poscbno mu je odvratna bila neiskrenost, taitina i svaka hlad- noéa ljudskog srea. Nije ga privlagio ni novac ni slava. Ni za politiku se nije puno zanimao premda je neko vrijeme namjeravao preseliti se u Rusiju, jer se oduSevljavao socijalistitkim idejama, ali je kasnije od toga odustao. Da li je Wittgenstein bio religiozan? Russell kate da je on najprije bio dogmatski anti-kr&anin, ali se u tom pogledu kasnije potpuno pro- mijenio. Sam mu je Wittgenstein pritao kako je, za vrijeme rata, u ne- kom malom galicijskom selu u knjiZari nafao jednu jedinu knjigu, i to Tolstojevo tumagenje Evandelja. Ta je knjiga izvrvila velik utjecaj na nj2* Slitno izvjeSuju i njegovi utenici D. A. T. Gasking i A. C. Jack- son. Oni, istina, tvrde da Wittgenstein nije bio religiozan Covjek, ili bar nije nikada nekim izvanjskim izrazom pokazao svoje religiozno uvje- renje. U tom sklopu oni donose jednu zgodu koja donekle baca svjetlo na njegov nazor o Zivotu. Neki mu je student doSao u velikoj depresiji i rekao mu da mu Zivot izgleda potpuno besmislenim i praznim. Za nesoliko ée godina on prestati egzistirati, a misao da ée ljudski Zivot trajati i dalje za njega ne predstavlja nikakve utjehe. Svemu ée, naime, jedanpur ipak dodi svrxetak. Wittgenstein mu je odgovorio: »Predodite sebi da sjedice u nekoj prostoriji licem okrenuti prema crim vratima. Sjedite tako i zurite nepomigno u vrata i upijate ditavim duhom njihovu crninu, a uz to sami sebi stalno sumornim glasom govorite: ‘Ova su vrata crna, ova su vrata crna!’ Za kratko vrijeme osjetit dete se radi toga nesretnim, i osjetit éete da je crnina vratiju prouzrotila vaSu melan- kolitnu potistenost.«'? Wittgenstein je ipak visoko respektirao religiozne Ijude koji su #- vjeli prema svom uvjerenju. R- Carnap pie kako je jedanput dodo do odite suprotnosti izmedu njega i M. Schlicka. Wittgenstein mu se oStro asprotivio kad je ovaj ustvrdio da religija spada u infantilnu fazu éo- vjetanstva i da ée polako nestati iz kulturnog razvitka."* Ako bismo Wittgensteina htjeli nazvati »agnostikom«, kaze nje- gov prijatelj Paul Engelmann, onda to on sigurno ne bi bio u smislu polemitkog agnosticizma."® Witrgensteinu je bilo te3ko vjerovati u Boga kao Stvoritelja svijeta, kako ga opisuje Biblija. Puno vise ga se doimala misao »posljednjeg suda«. Engelmann kaze da je testo znao rei s izra- zom dubokog unutarnjeg ganu¢a: »Kad se budemo vidjeli na sudnji dan ...«®° I u Wittgensteinovim predavanjima o religiji, koja su pribi- Ijedili njegovi studenti, vrlo testo dolazi upravo primjer vjerovanja u 1 B, RUSSELL, Ludwig Wittgenstein, Fann, str. 31. 47D, A. T. GASKING and A. C, JACKSON, Wittgenstein as a Teacher, Fann, ser. 53, 18 RUDOLE CARNAP, Autobiography, Fann, str. 35. 4 PAUL ENGELMANN, Ludwig Wittgenstein. Bricfe und Begegnungen, R. Ol- denbourg Verlag Wien und Munchen 1970, str. 57. Wisco, str. 58 259posljednji sud. I u tim predavanjima on zastupa mi8ljenje da je nemo- guée dokazati Bozju egzistenciju i uopée egzistenciju svega onoga u Sto netko vjeruje. Kad netko kaze da »vjeruje« u Boga, onda on rijet »vje- rovati« upotrebljava w druktijem znagenju od onog u obitnom govoru. To se vidi, kaZe Wittgenstein, i po tome So se ne vjerovati u egzisten- ciju neteg drugog ne smatra nitim zlim. Vjerovati_ u Boga znati, prema Wittgensteinu, vjerovati u neSto Sto se ne moze provijeriti. Pri tom nije dovoljno ako se religiozni Ijudi pozivaju na svoje religiozne dodi- vijaje2* Mogto bi se ipak reci da je Wittgenstein u sebi osjeéao potrebu za religioznim scvarima, tak potrebu za vjerom u Boga. Malcolm kaze da je Wittgenstein bio ispunjen upravo nekim religioznim Guvstvima di- vijenja pred dinjenicom da nopée neito opstoji, ko je v Tractatusu izra- zio stavom: »Nije mistiéno kako je svijet, nego da on jest« (6.44), No ajemu je bila porpuno tuda misao da bi na temelja nekog kozmolo- Skog dokaza i pojmova uzroka i neizmjernosti dolazio do predodzbe o Bogu kao prvom uzroku. Takvi bi pokuSaji u njemu izazvali nestrplji- vost. Nije, naime, mogao razumjeti Boga kao Stvoritelja. Puno mu je bliza bila ideja Bozjeg suda, oproStenja i spasenja. Pre- ma Malcolmovu mifljenju, to je proizlazilo iz Wittgensteinova osjeéaja odvratnosti prema samom sebi i jakom potrebom za tisto¢om, kao i iz osje¢aja nemoti da se popravi.? Kad mu je netko jedanput citirao Kierkegaardovu izjavu: »Kako bi bilo moguée da Krist ne opstoji kad znam da me je spasio?«, Wittgenstein je uzviknuo: »Vidi8, tu se ne radi 0 tom da se nefto dokaze! Tim izjavama Malcolm ne Zeli udiniti dojam kao da je Wittgenstein prihvatio bilo koju vjeru (po kréenju je katolik) ili da je bio pobo- Zan. On smatra da je Wittgensteinu religija bila vise »Zivotni oblik« (u onom smislu u kojem on tu rijeé upotrebljava u Filozofskim istraziva- njima), ovisan od karakterni voljnih osobina nekog ¢ovjeka. Kad su njegovi studenti Smythies i Miss Anscombe postali katolicima, Wittgen- stein je rekao Malcolmu: »Nikako se ne bih mogao prisiliti da vjerujem sve Sto oni vjerujuc, ali time nije htio omalovazic njihovu vjeru™ Pit- cher napominje da je Wittgensteina upravo mutilo to §to nije bio u sta nju vjerovati premda je deznuo za vjerom u Boga i bila mu je potrebna.*3 Za vrijeme prvog svjerskog rata Wittgenstein se kao dobrovoljac borio u austrijsko} vojsci. U to je vrijeme vodio dnevnik, u koji je zap sivao uglavnom svoje filozofske misli jer je ba tada_pripremao svoju »Logigko-filozofsku raspravux (kasniji Tractatus logico-philoso- * LUDWIG WITTGENSTEIN, Vorlesungen und Gespriche iiber Asthetik, Psy- chologie und Religion, Klcine Vandenhoeck Reihe 267/268/269, Gdrtingen 1968, str. 96. 3! NORMAN MALCOLM, Ludwig Wittgenstein, A Memoir, Ovdje citirano pre- ma njemackom prijevodu; Ludwig Wittgenstein, Ein Erinnerungsbuch, R, Oldenbourg, Verlag Miinchen und Wien, str. 90-91. 3 Isto, str 91. 4 Isto, str. 92. % G. PITCHER, nav, dj. str. 26. 260phicus). Rekli smo veé da je tada dofao i u bliti dodir 5 Evandeljem. U tom dnevaiku nalaze se i neke misli o Bogu i o smislu Zivota koje se &eSée citiraju. Kod datuma 11. 6. (19)16. nalazimo slijedeée misli: Boga i svrhu $ivota? Znam da ovaj svijet postoji. Da u njem stojim kao i moje oko u svom vidnom polju. Da je na njemu ne’to problematino $to nazivamo njegovim smislom. Da taj smisao ne lefi u njemu, nego izvan njega. Da je Zivot svijet. Da moja volja prozima svijet. Da je moja volja dobra ili zla. Da je, dakle, dobro i zlo na neki nagin u vezi sa smislom svijeta. Smisao Zivota, tj. smisao svijeta, moZemo nazvati Bogom. I s time povezati usporedbu Boga kao Oca. Molitva je misao na smisao divota. Ne mogu svojom voljom upravljati zbivanjima u svijetu, nego sam potpuno bespomoéan. Jedino tako mogu se utiniti neovisnim od svijeta — i njime na stanovit nadin vladati — ako se odreknem utjecaja na zbivanja. A nekoliko tjedana kasnije (8. 7. 16.) pide slijedede: Vjerovati u Boga znati razumjeti pitanje smisia Zivota. Vjerovati u Boga znadi vidjeti da s dinjenicama svijeta nije sve svr¥eno. Vjerovati u Boga znadi uvidjeti da tivor ima smisl Kako bilo da bilo, mi smo u odredenom smistu ovisni, i ono od éega smo ovisni mokemo nazvati Bogom. Bog bi u tom smislu bio jednostavno sudbina ili, $to je isto: svijet —neovisan od nate volje."* Iz tih citata vidimo da Wittgenstein, razmitljajudi o smislu Zivowa i svijera, nije odbacivac misao na Boga kao mogudi odgovor na to pita- nje, premda pojam Boga tu ostaje neodreden, kao netto sto izmide utje- caju i djelovanju nae volje, 8to joj je nadredeno. Kaimo joi nekoliko rijeti o Witrgensteinovim posljednjim danima i smrti, Kao da je slutio da ée i on oboljeti od raka, od kojeg mu je umro i otac, pa i sestra mu je polako umirala srvana istom bole&u. Kad su lijecnici ustanovili dijagnozu, nije ga to previke uznemirilo. Mal- coimu je tada izmedu ostalog napisao: »Niposto se nisam uplatio kad sam doznao da imam rak, ali sam se uplatio kad sam saznao da bi se protiv toga moglo nefto poduzeti jer nemam Yelje da i dalje Zi- vim... Kad je bolest i8la sve nagore, preselio se svom prijatelju li- LUDWIG WITTGENSTEIN, Tagebiicher 1914—1916, Schriften 1, Suhrkamp Verlag Trankfurt am Main 1969, str, 165—167. = MALCOLM, nav. dj. str. 120. 261jetniku dru Bevanu i lijegnikova ga je sopruga njegovala. Posljednje noéi, prije nego to je izgubio svijest, rekao je gdi Bevan: »Recite im da sam profivio divan Zivot!« Valjda je mislio na svoje prijatelje. Malcolm za- vilava svoja »Sjecanjae tvrdnjom da je Wittgensteinov divor bio kraj- nje nesretan, a da ga je on ipak nazvao »divnima.% Wittgenstein kao ntitelj Rekli smo veé da je Wittgenstein osjeéao neku nesklonost prema akademskim manirama, a onda i prema dociranju u uZem smislu. Kad je godine 1930. dobio prvi fellowship u Trinity Colfegeu u Cambridgeu, zapravo i nije dréao predavanja u pravom smislu, Vike je volio uski krug studenata koji su filozofiju shvaéali ozbiljno i bili spremni da s ajime kroz Gitavu godinu obraduju tefke filozofske probleme, Slutajne ii znatizeljne posjetioce i goste nije trpio kod svojih predavanja i dis- kusija. Takoder nije urpio kad bi netko zakainjavao. Predavanja je dr- Yao dva puta u tjednu, obitno poslije podne. Govorio je bez biljeski, ali se uvijek dobro spremao za predavanja. Katkad bi se ipak, kako izvje3duju njegovi sluSadi, mogao dobiti dojam kao da nije bio sasvim spreman. Znao je zastati, kao da mu je presusilo vrelo misli, Obitno bi tad zateakio od studenata da mu postavijaju pi- tanja i da mu time opet pokrenu misli. Na licu mu se moglo progitati koliko se rvao s mislima, Ponajvise bi iznosio ono o emu je sam razmi- 4jao, probleme koji su ga trenutno mutili. Predavanja su, zapravo, bila njegovo glasno razmi$ljanje. Te njegove misli bilo je tetko slijediti. Donosio je mnogo primjera koji su esto bili neobitni t imaginarni, Gas- king i Jackson kaZu da im je izgledalo kao da su pozvani promatrati éudno lingvistitko ili neko drugo ponaSanje imaginarnih plemena. Iz- gleda da su mu ti primjeri o divijim i neopstojegim plemenima bili po- sebno bliski. Citav niz takvih primjera moZemo na¢i u tzv. Smedoj knjizi (Brown Book), a nalazimo ih i u Filozofskim istrativanjima. Po- tetkogu kod njegovih predavanja predstavijalo je i to $o nije uvijek bilo jasno kako bi te primjere trebalo shvatiti i medusobno povezati. Kat- kad je izgledalo da oni nemaju nikakve veze s problemom koji se obra- divao. Sligan dojam dobivamo kad gitamo njegove spise. A onda bi pro- blemi najedanput postali jasni i sve je na¥lo svoje mijesto, pa su se stu- denti katkad éudili kako to ved prije nisu razumjeli. Wittgenstein nije volio da netko kod njegovih predavanja pravi biljetke. To je dopustio jedino Yoricku Smythiesu, po svoj prilici zbog toga Sto se tim biljeSkama sluzio pri obradivanju Filozofskih istraziva- nja, kao i svom bivsem profesoru G. E. Mooreu, Katkad bi se obraéao samo njemu tako da se titavo predavanje razvilo u dijalog izmedu njih dvojice, Sam Moore je rijetko intervenirao, ali bi éeSe pokazivao svoje * Isto, str. 126. 262negodovanje. Moore, koji je opisao Wittgensteinova predavanja od 1930. do 1933. godine”, kate da je ta predavanja uvijek slutao s divljenjem, ali priznaje da je Wittgensteinova metoda bila nefto sasvim drukdije od onoga Sto je on sam na predavanjima dinio.® Kod diskusija je Wittgenstein bio nestrpljiv, osjetljiv i brzo se uz~ budivao. Smythies jednom nije mogao brzo i tofno formulirati neki svoj prigovor i Wittgenstein mu je odbrusio: »Ja bih isto tako mogao govoriti ovoj pedi ovdje!« Na svréetku predavanja bili su iscrpljeni i studenti i predava’. Poslije predavanja bi Wittgenstein obiéno oti’ao u kino da se malo rastrese. Wittgenstein kao filozof Iu filozofiranju je Wittgenstein posjedovao svoju osobitost. Svi koji su ga poznavali slaéu se u tome da je bio filozofski genij. Filozofija je bila dio njegova ¥ivota, premda izgleda da je sasvim slufajno udario filozofskim putem. Najprije je studirao fiziku, tehniku i matematiku, no susret s Bertrandom Russellom je po svoj prilici odlutio da odabere filozofiju za svoje Zivotno zanimanje, Najprije se oduSevio za filozo- fiju matematike i filozofsko utemeljenje matematike. Putuje k Gottlobu Fregeu, velikom logigaru, koji se sam bavio istim problemom, ali ga on alje natrag k Russellu. Fregeove i Russellove misli sve su ga vide poti cale na razmi8ljanje premda nije uvijek bio sporazuman s njihovim mi- Hjenjima. Veé 1913. god. pige u svom Dnevniku: »Frege je utio: “Stavovi su imena’. Russell je umjesto toga rekao: “Stavovi odgovaraju odrede- nim kompleksima. I jedno i drugo je netofno, a poscbno je netotna twrdnja: "Stavovi sa imena kompleksa’. Cinjenice se ne daju imeno- vatiw?! Rezultat njegovih prvih filozofskih razmi8ljanja je djelo Tractatus logico-philosophicus, koje je sa sobom nosio na frontu za vrijeme rata. U sebi je osjeéao upravo neki nagon da trazi odgovor na najvaznija filo~ zofska pitanja. Kad je zavrtio Tractatus, bio je uvjeren da je na¥ao taj odgovor. U predgovoru je, naime, napisao: »Cini mi se da je istina ovdje saopéenih misli neoboriva i definitivna. Moje je misljenje, dakle, da sam u biti konagno rijekio probleme.« U skladu s tim uvjerenjem napustio je filozofiranje i dao se na druga zanimanja. Zavr¥io je uitel}- sku tkolu i postao uditelj, a izdao je i mali rjetnik njematkog jezika. Neko vrijeme radio je u vru jednog samostana. Ujedno je projekeirac kadu za svoju sestru u Belu. Ni umjetnitki rad nije mu bio tud. Oc njega porjete i skulptura djevojke ili vile. 4 G. E. MOORE, Witigenstein’s Lectures in 1930—33, Mind (63) 1—13 i 28) 315, Mind (64) 1 2, dzvaci iu Fann, str, 40—46. ® Tann, str. 39 sl * LUDWIG WILTGENSTEIN, Notes on Logic, Schriften 1, str. 188. re zNo nije mogao sasvim napustiti filozofiju. Tractatus ga je udinio poznatim. Iz Engleske ga pohada mladi matematitar Frank Ramsey i poziva ga da opet dode u Englesku. U Betu su dlanovi Betkog kruga diskutirali 0 svakoj retenici njegova T'ractatusa i njega pozivali da se pridruzi njihovim diskusijama. Tako se Wittgenstein opet vratio filo- zofiji. On je, istina, bio prestao filozofirati, ali ne i razmifljati. U po- slijeratnim godinama potela se nazrijevati i promjena u njegovu filo- zofskom miiljenju. Kad je god. 1929. dofao u Cambridge i na temelju Tractatusa dobio stupanj doktora, poteo je oper biljeziti svoje filozof- ske misli. Iz toga su nastale Filozofske napomene (Philosophische Be- merkungen), koje su izdane tek poslije njegove smrti.? To se djelo moze smatrati karikom izmedu Tractatusa i Filozofskih istrazivanja. Veé smo rekli da je Moore redovito pohadao njegova predavanja io njima napisao kratku skicu. Glavne teme o kojima je Wittgenstein od 1930, do 1933. godine govorio bile su slijedeée: najprije bi iznosio misli_o opéenitim problemima jezika, onda o specijalnim pitanjima fi- lozofije logike i filozofije matematike. God. 1932. govorio je vrlo op- Sirno o razlici izmedu stavova »Ja imam zubobolju« i »Ti ima’ zubo- bolju« ili »On ima zubobolju«. S$ tim u vezi govorio je o behaviorizmu, solipsizmu, idealizmu i realizmu, kao i o onom Sto je on nazivao »gra- matikom rijeti "Bog’ ili eti¢kih i estetskih stavova«. Godina 1933. znadila je radikalan preokret u njegovu nadinu mi- Sljenja. U to vrijeme je diktirao svoje misli studentima i tako su na- stale tzv. Plava i Smeda knijiga (The Blue Book and The Brown Book). Te spise moZemo smatrati konaénim prelazom na Wittgensteinovu »kas- niju« filozofiju, koja je razradena u Filozofskim istrazivanjima. Prema sjeéanjima Johna Wisdema, Wittgenstein je od 1934—1937. govorio © raznim filozofskim problemima, pa medu njima i o pitanju: $co treba razumjeti pod »opéim pojmome, kao na primjer »biljka«. Rasprav- Ijao je o sludajevima kad za nekoga kaZemo: »on razumije, ili »on zna magenjec. Umjesto »teénje za opéenito’éu« trebali bismo pri upotrebi rijeti vidjeti da one sadinjavaju jednu obitelj dji fanovi posjedaju obireljske slitnosti, a ne nesto zajednitko.* U tom vremenskom odsjeku je Witrgenstein poteo napuitati filozofske poglede izraZene u Tractatusu i poteo je pisati svoja Filozofska istrazivanja, posto je nekoliko puta pokutao preraditi Smedu knjign. Ta prerada, koja je u njemagkom izda~ nju izisla pod naslovom Eine Philosoplische Betrachtung (Scbriften 5), pokazuje mnogo slitnosti s Filozofskim istra%ivanjima. Veé u Plavoj knjizi nalazimo pojam »jezitne igres, koji u Istrazivanjima igra sredignju ulogu, dok je u Smedoj knjizi naveden Gtav niz takvih »jeziénih igara«.® * LUDWIG (ITTGENSTEIN, Philosophische Bemerkungen, Schriften 2, Subr- amp Verlag Frankfure am Main 1964. MOORE, nav. dj., Fann, str. 43 slj. & JOHN. WISDOM, Lidwig. Wieegenstein, 1934-37, Tann, ste, 46. *% LUDWIG WITTGENSTE! Des Blaue Buch. Eine Philosophische Betrach- tung. Zettel, Schriften 5, Suhckamp Werlag Frankfurt am Main 1970, str. 37. 264Nije nam ovdje svrha da tematski prikazujemo glavne Wittgen- steinove filozofske misli, nego ¢emo samo kratko skicirati metodu nje~ gova filozofskog mifljenja. Kako god rastezali pojam filozofije, jedva hismo ga mogli tako odrediti da bismo bez nasilnog sistematiziranja obu- hvatili misli svih onih koji su se bavili ili se bave temeljnim pitanjima © smislu svijeta i stvarnosti uopée. Sto je neki filozof originalniji, to ga je tele svrstati u neki filozofski sustav. To sigurno vrijedi i za Wittgensteina. On zapravo i nije Zelio stvoriti neku »svoju« filozofiju. Naprotiv, svaku je dotadagnju filozofiju, uz du%no poftovanje prema njo}, stavio u pitanje. Tradicionalnu filozofiju nije smatrao beskorisnim naklapanjem, ali je dovodio u sumnju njezine temelje, prije svega natin kojim je ona prilazila postavljenim problemima. Predbacuje jo) ukole- nost miiljenja, koje nije bilo u stanju da samo sebe stavi u pitanje kad Je to potrebno. Upravo iz toga nastaju mnogi nerjesivi problemi, koji su zapravo samo prividni i nestaju dim uvidimo tu njihovu prividnost. Kakvu je filozofiju onda zastupao sam Wittgenstein? Da li je on bio samo destrektivni kritiéar koji je u filozofijama protlosti i svojih suvremenika trazio slaba mjesta kako bi ih lakSe deplasirao? Promatra- mo li povrino njegove spise, mogli bismo dobiti takav dojam. No Witt- genstein to sigurno nije bio. Cesto ga ubrajaju medu pozitiviste koji bi onda odbijao sve metafizitko, dakle ono 8to se oduvijek smatralo emi- nentao filozofskim. Nije nedostajalo takvih koji su mu zanijekali svaku filozofsku dubinu i predbacili mu da se bavio besmislenim pitanjima, na primjer, moze li stroj imati zubobalju, Wittgensteina nazivaju filo- zofom jezika, analititarom jezika, empiristom, logitkim pozitivistom, pa éak i dijalektitarom. Najvie zbunjuje upravo dinjenica da sve te oznake nalaze kod Wittgensteina svoje opravdanje, Prema tome, jedva je moguée na ovdje postavljeno pitanje dati odreden i jasan odgovor. Vedina komentatora Wittgensteinove filozofije govori o ranijem i kasnijem Wittgensteinu. Pri tom se obitno suprotstavljaju njegova mi- Sljenja izradena najprije u Tractatusu (karakteristitna za »ranijege) i ona u Filozofskim istrazivanjima (koja spadaju u »kasniju« filozofiju). Nazalost, dosad su se premalo uzimali u obzir spisi nastali izmedu ta dva velika pola koji predstavljaju vezu izmedu njih i umanjuja njihova opreénost, Prikazati Witrgensteinovu filozofiju i utoliko je teko Sto je on si- stematski i tematski prikazivao svoja razmiSljanja. On nije napisao ne- ki »Uvod u filozofiju«, gdje bi razlo%io metodu i cilj svoje filozofije. Te misli nalazimo raitrkane po njegovim spisima. Veé smo rekli da je Wittgenstein stajao pod utjecajem raznih filo- zofskih smjerova, najprije filozofija evropskog kontinenta, koji su do njega doprli preko Schopenhauera, a onda engleske empiristi¢ke filozo- fije, s kojom se upoznao tijekom studija u Engleskoj. Njegov udenik i dobar poznavalac Stephen E, Toulmin odlutno nijete da je Wittgen- stein bio pozitivist i kaze da je on bio »transcendentalni filozof«. Nje- 265govu filozofiju treba razumjeti kao daljnje razvijanje Kantove filozo- tije, koju je on, neSto promijenjenu, primio od Schopenhauer. Kako se Kant bavio pitanjem dohvata i unutarnjim granicama naleg uma, tako se Wittgenstein bavio granicama naSeg jezika kako bi sprijetio sva- ko nedozvoljeno prekoragivanje th granica. Toulmin smatra da bismo stediinje pitanje Wittgensteinove filozofije mogli prikazati kantovskom formulacijom: »Kako je mogué smisaon jezik?« Dok je pisao Tractatus, Wittgenstein je mislio slit{no kao i Scho- penhauer, ti, »preslikavajuci«. Da bi analizirao vezu izmedu jezika i stvarnosti, poslu¥io se Russellovom i Fregeovom logikom i kao rezul- tat stvorio teorije slike i istinosnih funkcija. Kasnije je Wittgenstein uvidio da svoj svakidaSnji govor ne mozemo analizirati i prikazati po- modu logigkih simbola. Zato je potratio drugi put koji je razradio u Filozofskim istraivanjima. Tu je pokazao da se »znadenje« svakog iz- raza mofe odrediti djelovanjem koje odgovara nekom pravilu (»jezitna igra«) iu kojem se jezitni izrazi konvencionalno upotrebljavaju. Ali iu prvom i u kesnijem djelu Wittgenstein se bavi. transcendentaliz- mom, tj. uvjetima smisaonog govora. Zclio je odrediti i prosiriti pod- rugje onoga »§to se da izredi«. wIstraziti granice jezika« — ta ga je ideja urajno vodila u njego- vim razmiiljanjima. Doao je konaéno do uvjerenja da vrlo vazna pi- tanja — o Bogu i slobodi, o vrijednostima i besmrtnosti — nadilaze te granice i prelaze daleko u podruéje koje se ne da izredi. Zelimo li onda uopée govoriti o etici ili teologiji, moramo to finiti drugim sred- stvima, a ne jezikom koji samo preslikava Einjenice. Toulmin tako dolazi do slijededih tvrdnji: 1. Wittgenstein nije nikad bio pozitivist; 2. nikad sé nije potanko bavio epistemologijom; 3. nije bio »filozof jezika«; 4 ne postoje »dva Wittgensteina« s razliéitim pitanjima i midljenjima; 5. ne postoji ni razlika izmedu Wittgensteina kao filozofa-struénjaka i Wintgensteina mislioca.2* Wittgenstein nije filozofiju promatrao kao neku znanost koja bi nam prudala nove znanstvene tvrdnje. Njezina je 2adaéa prije svega da u ved postojeée znanosti unese red. Prema Mooreovu miiljenju, sam je Wittgenstein svoju »filozofiju« razlikovao od onog Sto se tradi nalno zove »filozofijom«. Ono 3to je on Cinio jest »netto novo«, »new subject«, a ne samo jedan stadij u neprekinutom razvitku, Njegovo mi- Ujenje predstavlja »tvor« (»kink«) u razvitku ljudske misli koji bismo mogli usporediti s Galilejevim otkrigem dinamike. Wittgenstein je ot- krio »novu metodu«, sli¢nu onoj kad se kemija razvila iz alkemije. Fi- lozofiju bismo sada mogli svesti na »a matter of skill«, dakle, na neku vrstu »tehnikes, fak umjetnosti, samo Sto je tw umjetnost vrlo tedko dostidi. Nismo, naime, nauceni na takay nadin miSljenja. Tu »tehniku« % §, E. TOULMIN, Wittgenstein war kein Positivist i Der Metaphysiker Witt geastein, Neues Korum, Heit 197/11 (Mai 1970) str. 620—624 i Heft 198/T str. 699 703. 266nije moguée postiéi samo slufanjem filozofije, bitno je diskusija. Ono »novos, 3to je Wittgenstein Zclio unijeti u filozoffju, sastojalo bi se u tome da »stavimo u red svoje predod#be o onome Sto se o svijetu moe ka- zati«. On je to usporedio s pospremanjem sobe, pri emu moramo na- miektaj éeiée pomicati amo-tamo dok ne dobijemo osjeéaj da je soba u redu, Pri tom uredivanju moramo slijediti neki unutragnji instinkt koji nas potite da postavljamo pitanja premda katkad i ne znamo Sto ta pitanja znate, Ta su pitanja rezuleat na’eg neodredenog »duhovnog nemitas, koji mozemo rijefiti samo tako da ili pokakemo da pitanje nije na mjestu ili da na nj odgovorimo. Wittgenstein je rekao da Zeli govoriti samo o »trivijalnime stva- rima, dakle, o onome Sto veé svi poznaju, jer svoje potedko¢e mozemo eSiti samo ako styorimo »sinepsu« trivijalnih stvari. On zato ne Zeli praviti »analizu« jer pri analizi Zelimo pronadi nove Uinjenice, Sto je moguée u znanostima, dok su nam u filozofiji ved sve dinjenice poznate. U Plavoj knjizi nalazimo slijedeti odlomak: Neka od najvetih ostvarenja u filozofiji mogli bismo usporediti samo s poslom koji se sastoji u tome da uzmemo neke knjige za koje se Zinio da spadaju zajedno i da ih stavimo na razlitite police; njihov polozaj sada nije odredeniji, osim So vite ne stoje jedna uz drugu (Schriften 5, str. 75). Mogli bismo reéi da time nismo puno utinili, ali u tom se vidi »tch- nika« filozofiranja, koju pak nije lako stedi. U filozofiji leZi potegsko¢a u tome da ne kazemo nigta vise nego $to znamo. Na primjer, da uvidimo, ako smo dvije knjige postavili u pravi niz, da ih time nismo stavili na njihova konatna mjesta (ib). U tim navodima dolazi do izrafaja sloboda duha, koju Witrgen- stein tradi pri filozofiranju. Ne smijemo se, naime, nikad dati fascini- rati dobro formuliranim filozofskim stavovima kao da su oni posljed- nja i nepromjenljiva rijek. To bi znatilo dogmarski nagin miSljenja pro- tiv kojeg se Wittgenstein uvijek borie, Zato nas i opominje da se ne damo zarobiti od jezika. ‘lozofija, kako mi upotrebljavamo tu rije’, jest borba proviy fasci- nacije koju na nas izvode nagini izralavanja (Schriften 1, str. 51). U Filozofskim istrazivanjima upotrijebio je s tim u vezi jo$ oftriji izraz: »Pilozofija je borba protiv opéinjavanja naleg razuma sredstvima nakeg jezika« (§ 109). Citajudi Wittgensteinove spise, osobito kasnije, vidjet éemo da je on bjegavao svako dokazivanje koje bi vodilo do »neprevarljivih« sta- vova, Mnogim je, katkad gudnim, pitanjima htio, naprotiv, razbiti ne- prevarljivost i ogitost nekih tvrdnji koje kesto odvite lako prihvaéamo kao sigurne. Wittgenstein zato izbjegava opée iskaze o naravi filozo- fije. Kao Sto student medicine uti operativne zahvate na mrtvim i Zi- 267vim organizmima, tako bi i student filozofije morao utiti Sto je filo- zofija time Sto ée vriti razne operacije govora, osobito one koje dovode do zagonetki, Gilbert Ryle naziva njegovu metodu filozofiranja »tea- -tasting method«. Kao sto oni koji isprobavaju kvalitetu tajeva ne na- stoje sve vrste dajeva svesti na jednu zajednitku, nego ih sortiraju prema razlititosti njihovog okusa, tako bi i filozof morao postupati s poje- dinim izrazima u jezilu.# Zanimljiva je i slijededa karakteristika Wittgensteinove filozofske metode. J. Ferrater Mora je naziva terapeutskom. Sam je Wittgenstein jednom filozofske probleme usporedio s bolestima: »Filozof postupa s nekim pitanjem kao s boleéu.« Mora kaze da je Wittgenstein filozof- ska uznemiravanja lijefio »terapeutskim pozitivizmoms. On nije bio logitki poritivist jer su legi¢ki pozitivisti previge _»sistematski« i zato previte dogmatski, bez simpatije za Ijudsku tjeskobu. Wittgenste- inova metoda, naprotiv, nije teorija, nego niz »preporukax. Njega ne zanimaju toliko pitanja o ljudskoj naravi, nego problemi jezika jer €o- yjek svoje bojazni ispoljava u obliku pitanja koja se testo pokazuju filozofskim zagonetkama. Filozofske probleme uopée ne treba rjeSavati. Njih treba samo iznijeti na vidjelo, treba ih raskrinkati i oni time gube svoju teZinu i zao8trenost. Zato bi profesor filozofije bio vise psihijatar sui generis, a student filozofije njegov pacijent. Koga muce intelektualni grijesi, taj nek ne ide k psihijatru, nego k filozofu. Mora nadodaje; to ¢e biti zanimljivije i valjda jeftinije. Takvog pacijenta treba dovesti do toga da on uvidi kako njegova pitanja nemaju temelja, neée doéi u napast da postavlja nova pitanja, nego ¢e se dati na »aktivnost«, na »Zivot« i time ée nadvladati svoje »duhovae komplekse«.* Zakljutak Svrha ovog napisa nije bila da prikazemo filozofsku nauku Lud- wiga Wittgensteina jer bi takav pothvat bio u ovom okviru preuzetan i nemogué. Hejeli smo radije da damo okvir u kojem su se odvijale Wittgensteinove misli. Taj okvir ini u prvom redu sama njegova osob- nost, temperamenat i glavne karakterne crte koje smo iznijeli prema svjedoganstvu njegovih profesora, ukenika i prijatelja, Uvjereni smo, naime, da poznavanje tih dinjenica iz Wittgensteinovog Zivota i rada, njegova Zivoinog rvanja, puno pridonosi boljem razumijevanju onoga Sto je on napisaa i Sto se naziva njegovom filozofijom. Jedva da su kod kojeg drugog filozofa njegovi osobni dodivijaji roliko utjecali na tijek % GILBERT RYLE, Ludwig Witigenstein, Fann. str. 122 sl. % U originalu ta refenica glasi: »Der Philosoph behandels eine Frage wie cine Krankheite (§ 255), Tu se osjeéa igra s rijeéja »bebandelne, koja u njemackom zaadi »postupati«, »obradivati«, ali i »lijediti«, ™ JOSE FERRATER MORA, Witigenstein, A Symbol of Troubled Times, Bann, si. 180 sl. 268njegovih misli kao Sto je to bio slutaj kod Wittgensteina. Mnoge izazovne formulacije koje nalazimo u njegovim spisima bit de nam lak¥e shvat- ljive ako upoznamo pozadinu na kojoj su nastale. Ludwig Wittgenstein je sigurno jedna od najprepornijih filozofskih lignosti naieg stoljea. Njegov je utjecaj velik, osobito na engleskom govornom podrucju, ali se uporno Siri i na Kontinentu. Taj se utjecaj ne sastoji toliko u tome Sto bi Wittgenstein prutio neke nove teorije za rjefavanje vjekovnih i najeminentnijih filozofskih problema, nego prije u tome %o je uzdremao neke ustajale stavove i potakao njihove pobornike da preispitaju svoje dokaze i zakljutke i da ih, prema potre- bi, i zabace kao Sto je udinio i sam Wittgenstein s onim o demu je govo- rio u Tractatusu i to je smatrao definitivnim. Nije tudno So je Witt- genstein time izazvao kod mnogih neyoljkost i odbojan stav. Ne neki metafizi¢ar ili skolastik, nego Wittgensteinov prijatelj, logitar i pozi- tivist, Bertrand Russell, napisao je 0 njegovu kasnijem djelu slijedece: (Witegensteinova filozofija u Filozojskim istrazivanjima) nostaje mi potpuno nerazumljiva. Njegove pozitivne nauke izgledaju mi trivijal- nima, a negativne neutemeljenima. U Wittgensteinovim Filozofskim is- trazivanjima nisam naiao nita %o bi bilo zanimljivo i ne mogu shvatiti kako to da éitava jedna Skola nalazi vaénu mudrost na tim stra~ nicama. Yagleda da je kasniji Wittgenstein postao umocan od ozbiljnog mi Sljenja i pronatao nauku koja bi takva aktivnost udinila nepotrebnom. Prihyaéali ili ne prihvadali Wittgensteinove misli o filozofskim problemima i o njihovim rjelavanjima, one nas upozoravaju da u svom govoru o svijetu, o Jjudskom djelovanju (a etici), a napose o Bogu (u reologiji) ne smijemo smetnuti s uma vagnost jezitnog izraZavanja i njegovih zakona kako bismo izbjegli »zloupotrebu jezika« na koju je Wittgenstein esto upucivao, Ako se tko osjeti potaknut da se poblize upozna s Wittgensteinovom filozofijom, uzev$i u ruke njegova djela, ovaj je napis ispunio svoj zadatak. BERTRAND RUSSELL, My Philosophical Development, London 1959. 269LUDWIG WITTGENSTEIN ALS MENSCH UND DENKER Zusammenjassung Ludwig Wittgenstein, einer der bedeutendsten Philosophen unseres Jahr- hunderts, ist hierzulande fast ginzlich unbekannt, ausser im engeren Kreis der Berufsphilosophen. Da sich heuer sein Todestag zum 25. Male jahre, ist das Anliegen der vorliegenden Darstellung, die charakteristischen Ziige seiner Per- sbnlichkeit und seiner philosophischen Auffassung unserem Leserkreis etwas niher zu bringen, Es geht in erster Linie darum, den Werdegang der philosophischen Lauf- bahn Wirtgensteins anhand der Berichte seiner Freunde, Professoren und Stu- denten zu verfolgen. Besondere Aufmerksamkeit wird seinen charakterlichen und Temperamentziigen gewidmet, weil das viel zum besseren Verstindnis die- ses raussergewdnlichens Denkers beitragen kann, Es ist daher nicht die Absicht des Verfassers, Wittgensteins Philosophie irgendwie verkiirzt und systematisch aufzuzeigen, sondern den Leser eher dazu anzuregen, Wittgensteins Schriften in die Hand zu nehmen und sich mit dessen Gedanken 2u bereichern, 279