Wilfrid J. Harrington, UVOD U NO- VI ZAVJET, Krscanska sadaSnjost Zagreb 1975, 519 str. Uvod u Novi zavjet jest treca knji- ga trilogije u kojoj ovaj ameri¢ki dominikanac razlaze uvodnu proble- matiku Svetoga pisma. U prvoj knji- zi, Record of Revelation: The Bible (Spomen objave: Biblija), pisac raz- laze op¢u nauku o postanku Svetoga pisma. Druga knjiga, Record of the Promise: The Old Testament (Spo- men obeéanja: Stari zavjet), izlaze literarnu povijest Staroga zavjeta. Treéa kojiga, Record of the Ful- fillment: The New Testament (Spo- men ispunjenja: Novi zavjet), po- sebni je uvod u Novi zavjet. Knjiga je izigla prije deset godina (1965) u Chicagu (The Priory Press) te je do- sad ve¢ prevedena na njemacki (sa- mo prvi svezak), francuski i talijan- ski jezik. Na pogetku ove godine izi- a0 je i hrvatski prijevod, po koje- mu je knjiga pristupacna i sloven- skoj_javnosti. Knjiga je prije svega namijenjena studentima teologije, svecenicima wu pastvi i laicima. Od nje ée, dakako, koristi imati samo izobrageni laici. Knjiga je napisana u znanstvenom stilu; ona je, posel no ondje gdje raspravija o pod jetlu pojedinih predaja i o struk- turi knjiga ili njihovih dijelova, veo- ma teSka i neobiéno opterecena, Bu- duéi da jo8 nije utrla put u svece- nitéke krugove, Zelio bih ovdje na- glasiti njezino iznimno znatenje za bolje razumijevanje Svetoga pisma. Knjiga sadrzi mnogo vise nego Sto kaze njezin naslov. Obiéno mislimo da je uvod nesto sporedno, neSto Sto samo uvodi éovjeka u bit pa je zato manje znaéajno. Bududi da Ze- limo svakoj stvari odmah doci do dna, rado bismo baS mimo uvoda do8li do potpunog razumijevanja svetopisamskog sadrZaja. No to nije moguée. Vec je sv. Jeronim govorio da je bez vodiéa i bez putokaza ne- mogué ulaz u Sveto pismo. Sveto pi- smo sadr#i nadnaravne istine a bu- duci da su one te’ko shvatljive, premda su objavijene, razum lakSe na njih pristane ako zna da su knji- ge koje ih sadrze povijesno vjerodo- stojne. A upravo to mora dokazati uvod u Sveto pismo. Uvod u Novi zavjet u stvari je li terarna povijest novozavjetnih knji- ga te odgovara na pitanja kako su i kada nastale pojedine knjige, ka- kav je njihov znataj, kakva im je nauka i namjena, i tko ih je napi- sao. Na sva ta pitanja odgovara Har- rington u svojem Uvodu, a buduci da pri tom uzima u obzir najnovije plodove znanstvenog istrazivanja 0 postanku Svetoga pisma, bez sum- nje je njegov Uvod najbolja potvrda povijesne vjerodostojnosti novoza- vjetne literature. Knjiga ima 9 poglavija, Najprije opisuje povijesne, kulturne i religij- ske okolnosti u svijetu i kod Zido- va u vremenu nastajanja Novoga za- ‘otom prikazuje pretpovijest ih evandelja i njihovu me- dusobnu ovisnost (sinoptiéko pita- nje). Poslije toga potanko ras¢lanju- je strukturu, znataj i misao prvih triju evandelja ili sinoptika. Pri tom je znaéajno da potinje s Markom a ne s Matejem, kako smo bili dosad nauéeni. Takav redoslijed pretpo- stavija znanstvenu spoznaju da je Markovo Evandelje najstarije ka- nonsko evandelje. Djela su apostol- ska poglavlje za se, a isto tako i Paviovi spisi, Kojima pribraja jos i poslanicu Hebrejima. Katoli¢ke po- 495slanice razraduje u 8. poglaviju a Tvanove spise u zadnjem, devetom poglavlju (najprije IV. Evandelje, pa Prvu, Drugu i Treéu poslanicu i, ko- naéno, Otkrivenje). Najvi8e se raspi- sa0 0 zadnjoj knjizi, 0 Otkrivenju. Pored uvodne problematike pruza kratko i temeljito tumaéenje Otkri- venja, te tako veé prelazi iz uvoda u egzegezu. Pisac je takav postupak obrazlozio veé u predgovoru svoje knjige. Otkrivenje je najmanje po- znata knjiga Svetoga pisma i mnogi- ma najnerazumljivija. Zato je uvod- noj problematici dodao jo8 i kratko tumagenje njezina sadriaja. Premda je Harringtonov Uvod op- seino i temeljito djelo, ipak éesto ne dostize najnovijih znanstvenih spo- znaja. Ako je ikoja biblijska znanost u zadnjih deset godina vidno napre- dovala, to je onda sigurno u prvom redu napredovao uvod u Sveto pi- smo. Zahvaljujuéi najnovijim arhe- oloskim i rukopisnim pronalascima, yeoma se produbilo poznavanje ori- jentalne misli. Danas zasigurno zna- mo da svetopisamski pisac nadna- ravnih istina nije navijestao samo rijetima nego i vanjskim oblikom pripovijesti, to jest literarnom vr- stom knjige koja sadr#i objavu. Tako je Sveto pismo rije¢ Bozja, ono tu rijet prevodi u Ijudski govor. Za- to je ono nuZno odraz vremena u ko- jem je nastalo. Iz temeljite, iako kratke analize poganske kulture (hedonizam, stoi- cizam) i religijske misli (cleuzijski , Dionizijev kult) mo%emo se uvjeriti kako je pretjerano mi- Sljenje racionalisti¢kih krititara pre- ma kojima je kricanstvo nastalo pod utjecajeim poganskih misterij- skih kultova a novozavjetni spisi pod utjecajem poganske mitologije. Kr&éanstvo nije nastalo ni pod utje- cajem Zidovstva. Ono je, istina, na- stavak Zidovstva, ali nastavak one Zidovske duhovnosti koja odsijeva iz Svetoga pisma Staroga zavjeta. Ako u Ivanovim spisima i u nekim Pa- viovim poslanicama nalazimo lite- rarne i doktrinalne dodirne totke sa Zidovskom apokrifnom i kum- ranskom literaturom, to samo do- 496 kazuje da su se Ivan i Pavao izraza- vali onako kako je to onda u Zidova bio obitaj i da je tidovska misao koja je u pozadini tih spisa povijes- no istinita. Dodirne toéke Ivanovih i Pavlovih spisa s kumranskom li- teraturom ukazuju na istu Zidovsku pozadinu, premda Ivan i Pavao nisu idovsku misao jednostavno preuze- li nego su je pod utjecajem novo- zavjetne objave i kri¢anskog isku- stva preobrazili i pokrééanili. Zato oblikovna i idejna sli¢nost novoza- vjetnih spisa sa Zidovskom apokrif- nom literaturom jo% ne znaéi nutar- nju ovisnost Novoga zavjeta o Zi- dovstvu. Novozavjetna je literatura povijesno istinita jer se u izrazava- nju poklapa s tadanjom idovskom literaturom i kr8¢anska je misao is- to tako ukorijenjena u Zivotu pra- krSéanskih Crkava kao &to je to bila Hidovska misao u sinagogi. Postoja- nje prakrScanskih Crkava nije mo- guée zanijekati, a one su se hranile pra-apostolskom kerigmom. Apostol- sko se navijestanje irilo kao usme- na predaja, a uskoro je bilo dijelom zapisano. Mozda je bilo vise pisme- nih zapisa apostolske kerigme (usp. Lk I, fa). Prougavanje pretpovijesnosti na- pisanih evandelja sredinji je pro- blem danainje uvodne znanosti. U tome je vidljiv nmajveci pomak u biblicistici, Sto starije generacije te- 8ko mogu razumijeti te misle da u vezi sa Svetim pismom znanost vide ni§ta ne zna. Nije vi’e jasno tko je &to napisao, niti je sigurno da li je ono Sto je u evandeljima zapisano Isus rekao ili nije. Istina je, dana’- nja znanost vige ne poima nastanak svetopisamskih knjiga stati¢no, kao da bi svaku knjigu napisao u jed- nom zamahu samo jedan pisac, nego dinamicéki, to jest pretpostavija du- lji razvoj nauke u usmenim pred: jama koje je konatno netko zabilje- Zio a netko je drugi, bio to piséev uéenik ili suradnik, dao knjizi oblik kakav ona danas ima. To prije svega vrijedi za evandelja, a manje za Pa- vlove spise i katoliéke poslanice. Harrington 0 tome raspravija u poglavlju gdje govori o nastanku si-noptitkih evandelja. Razlikuje tro- struko razdoblje: razdoblje Isusa Krista, razdoblje djelovanja Isuso- vih apostola te razdoblje evandelis- ta (77). Evandelja su nastala mno- go kasnije nego Sto je zivio Isus. Na- siala su otprilike 30 do 50 godina poslije Isusove smrti. Ako bi netko danas naredio da zabiljezimo ono Sto se dogodilo prije 30 g godina, s kakavom bismo vjerodo- stojnoscu opisivali proglost? I ako pomislimo da dva evandelista, Mar- ko i Luka, uopée nisu bili apostoli, pa tako ni svjedoci, otevict Isusovih djela, po scbi je onda razumlijivo da su evandelisti morali pri pisanju evandelja upotrebljavati usmenu i pismenu predaju. Harrington obrazlaie proces na- stajanja evandelja vrlo sustavno. Njegovo je raspravljanje dobar pre- gled svega Sto je o tome dosad re- kla znanost. Premda kritiéki prosu- duje namjere i plodove metode po- vijesnih oblika (formgeschichtliche Methode) i redakcijske metode (Re- daktionsgeschtliche Methode), ipak dopusta da su evandeoski zapisi pre- teZno djelo prvih navjestitelja Ra- dosne vijesti, koji su po vlastitu na- hodenju oblikovali i dopunjavali Isusovu nauku te je prilagodivali du- hovnim potrebama kr¢anskih sre- dina u kojima su nastupali. Biblij- ska znanost danas previse pripisuje propovjednicima evandelja i crkve- nim sredinama (Gemeindetheologie) a premalo Isusu. Prakr&¢anske sre- dine sa svojim propoviednicima bile su »silan laboratorij« koji je Isuso- vu nauku tako izrazio kako ju je sam shvatio. Evandelisti su zapisali nauku tih Crkava. Zato evandelja doista posreduju Isusovu nauku onako kako su je razumjele prakr& éanske zajednice a ne kako je zvu- éala iz Isusovih ustiju. Harrington dapaée tvrdi da se ba ni jedna Isu- sova rijeé nije sacuvala to¢no ona- ko kako ju je on izgovorio, buduéi da je Isus govorio aramejski a evan- Gelja su izvorno napisana grékim jezikom (77/78). Buduci da se zadnjih desetijeca nagomilalo toliko novih spoznaja, Harrington je opskrbio prijevode svojih knjiga novim raspravama ko- je su napisali utjecajni strucnjaci te ib uvrstio medu svoje rasprave. Te rasprave knjigu vcoma obogaéuju, tako te ona ide u korak s najnovi- jim znanstvenim dostignucima. Ta- kvih je dodataka vrlo mnogo, pa u hrvatskom prijevodu, najnovi; prijevodu Uvoda na strane jezike, Jako lu¢imo prvotno Harringtonovo pisanje od drugotnog, umetnutog. Glavna je poteskoéa uslijed toga ée- sta neuskladenost tvrdnji. Tako na primjer Harrington nabraja devet razloga da bi dokazao kako je Apo- lon pisac Poslanice Hebrejima, a na koncu, poslije devete tocke, vise ne znamo niSta sigurno o autorstvu Po- slanice Hebrejima; to je stoga jer odmah poslije toga navodi prigovor protiv Apolonova autorstva (439), a u stavei sutjecaji« (350) govori tako kao da je Poslanicu napisao aleksan- drijski filozof Filon. O autorstvu Po- slanice Hebrejima govori dvaput, najprije pod naslovom »Autorstvo« (346—349) te opet pod naslovom »Ut- jecaji« (350), Na ta dva mjesta spo- minje Apolona i Filona a ne daje ko- naéna zakljuéna suda. O Paviovu au- torstvu Poslanice Hebrejima nala- zimo samo neizravnu tyrdnju izra- Zenu u jednoj regenici: »Nije po- trebno naglagavati Pavlov utjecaj na Poslanicu Hebrejima« (350). Pri sve- mu tom je velik nedostatak Sto ne raspravija 0 tome kakav je semitski pojam autorstva. Semitsko poima- nje autorstva priliéno je drugagije nego nage. Po semitskom poimanju autorstva Pavao je isto tako autor Poslanice Hebrejima kao i Mojsije Petoknjizja ili, kako veli za nj G. Ricciotti: »Glas je Jakovljev, ruke su Ezavovel« to jest, nauka Posla- nice Hebrejima je Pavlova, a djelo je napisao netko drugi Neuskladenost tvrdnji koji put prelazi i u kontradikcije. O Mateje- vim mesijanskim citatima veli Har- rington »da su Matejeva osobna raz- mifljanja (Reflexionszitate) o smislu evandeoskih dogadaja« (180), a na istoj strani veli da se Matej pri tom sluzio posebnom zbirkem staroza- 497vjetnih »dokaznih mjesta« (testimo- nia) koju su priredili prvi krS¢ani te je koristili u raspravama sa Zi- dovima. A to se pak protivi tvrdnji na str. 95. gdje veli da kré¢anske sre- dine nisu evandeosko gradivo same stvarale nego su ga samo satuvale i dalje prenosile — stvarali su ga pojedinci koji su djelovali unutar krScanskih zajednica. Knjiga je sadrzajno veoma boga- ta i pri takvu sveobuhvatnu prouéa- vanju postanka novozavjetne lite- rature nije éudo ako je koja tvrd- nja premalo produbljena i premalo uskladena. Izobrazeni ditalac sam ce znati tu manjkavost ukloniti, a laika pak to ne¢e zavesti u zabunu. Zato smo vrlo zahvalni piscu i prevodio- cu za ovu dragocjenu knjigu koja barem malo odmiée zastor da se mo- Ze nazrijeti proces kroz koji je buj- na Radosna vijest o spasenju presla u mirnu rijeé neumrlosti, jer Litte- ra scripia manet. Francé Rozman Albin Skrinjar, TEOLOGIJA SVE- TOG IVANA, Zagreb 1975. Izdao Fi- lozofsko-teologki institut Druzbe Isu- sove u Zagrebu, Biblioteka Theosis, knjiga 3, strana 510. Apostola i evandelista Ivana obi¢- no nazivamo teologom a njegovo Evandelje, teolosko Evandelje, ali tu rijeé »teolog« ne rabimo u suvre- menu smislu, jer Ivan nije teolog u smislu teolo&ki struénjak, nego je teolog u izvornom znaéenju, to jest Covjek koji govori o Bogu io Bodjim rijetima. Bogatstvo Ivanovih misli raspro- stro je pred nas Albin Skrinjar, isu- sovac, profesor na isusovaékom Filo- zofsko-teoloskom institutu u Zagre- bu, u knjizi Teologija svetog Ivana. jiga je plod mnogogodinjeg stu- ; ona je po strucnosti, pregledu i bogatstvu misli pisevo Zivotno dje- lo. Premda se pisac trudio da pise priprosto, jednostavno i Zivahno, knjiga ima izrazito manstveni ka- rakter; ne samo zato jer je sve bri#- no i totno argumentirano nego i za- to jer su rasprave tako nanizane da 498 Gitaoca spontano uvode u sve dublje razumijevanje Ivanove misli. U Predgovoru pisac kaze kako je knji- ga nastajala. Dobar dio njena sadr- Zaja veé je ranije bio objavijen u obliku rasprava u Casopisu Verbunt Domini i Bogoslovska Smotra. Knji- ga je stilski cjelovita te otkriva da pisac dobro poznaje Ivanovu misao. U Predgovoru na poseban natin na- glaiava da se, piguci knjigu, nije obazirao na Otkrivenje (6,38), ali ne navodi razloge za takav postupak, nego samo spominje injenicu da Otkrivenje treba posebno obradiva- ti. Ta me tvrdnja malo iznenaduje. Ako itko, a to mora svakako onaj koji prouéava Ivanovu misao nesto sigurno re¢i o odnosu Otkrivenja prema drugim Ivanovim spisima. Teologija nekog pisca je uistinu du- blje i sveobuhvatno poznavanje nje- gove teoloske misli. U Otkrivenju mozemo ustanoviti Ivanovu misao i stil, odnosno u Otkrivenju ima toli- ko »jeziénih i doktrinalnih sliénosti izmedu IV. Evandelja i Otkrivenja da s pravom i Otkrivenje uvrstava- mo u Ivanove spise« (usp. W. Har- rington, Uvod u Novi zavjet, 460), premda je istina da Otkrivenje u sa- dagnjem obliku nije napisao evan- delist Ivan i da je predmet Otkrive- nja drugatiji nego predmet Evande- lja (predmet IV. Evandelja je povi- jesni Isus, a predmet Otkrivenja proslavijeni Isus). Stoga je autoro- yo odluéno otklanjanje Otkrivenja previge tvrdo. Ta ipak se i on dosta éesto poziva na Otkrivenje, premda tvrdi da to Cini samo neizravno, i to onda kad za dotiénu misao manj- kaju dokazi u Evandelju ili u posla- nicama (usp. 153, 303). Sadriaj i bibliografija nalaze se na pogetku knjige. Bibliografija obu- hvac¢a skoro deset stranica. Navode- nje izdanja Svetoga pisma je mai kavo, jer ne kaze koje izdanje upo- trebljava nego samo godinu. Nestle- ovih izdanja vec ima 24, a dvadeset i Setvrto izdanje izi’lo je godine 1960. Skrinjar navodi Nestleovo iz- danje iz godine 1964, ali ne sazna- jemo koje je to izdanje, da li ponov- ljeno 24, ili veé 25. izdanje. Ako se