Urednici biblioteke BRANKO BOSNJAK, MILAN KANGRGA GAJO PETROVIC, PREDRAG VRANICKI Preveli KOLOMAN RAC MILIVOJ SIRONIC Redigirao i predgovor napisso BRANKO BOSNJAK PLATON PROTAGORA SOFIST inaprijed= Branko Bosnjak DIJALOZI PROTAGORA 1 SOFIST Atena kao kulturni centar cijele Helade zratila je svo- jim duhovnim svjetlom i otvarala nove horizonte u os- mi8ljavanju svijeta i Zivota. Tu su se oblikovala razlici- ta uvjerenja i htijenja, jer je i stvarnost davala Siroke moguénosti ne samo teoriji veé i praksi. Demokratski program uredenja druitva iznio je Periklo u svom nad- grobnom govoru palim Atenjanima, Tu je u biti postav- jeno pitanje, koje se iz politike prenijelo i u filozofij koje je dru8tveno uredenje dobro i da li je moguée gra- dane odgajati tako da budu uvijek adekvatni odredenoj ideji. Politika tada8nje demokracije bila je oblikovana | u jasnom cilju angagiranja svih gradana; jer samo se ta- | ko jedna zajednica mote odrzati bez kolebanja i straha. Stoga politiéki oblik viadanja treba da pokaze i svoj p dagoski odnos, koji bi se potvrdivao u svakodnevnoj praksi. Periklo je ba8 u tome vidio prednost Atene pred svim ostalim helenskim polisima. Stoga s mnogo pouz- danja u ispravnost takve orijentacije on saopéava svima u emu je ta prednost. To je zabiljeZeno u Tukididovom djelu: Peloponeski rat. U svom nadgrobnom govoru pa- lim Atenjanima Periklo je govorio o ideji atenske de- mokracije kao temelju njihove zajednice u kojoj posto- je jednaka prava za sve. YOS Uy »Mi imamo ustav, koji se ne ugleda u zakone susjeda, nego smo mi sami Stavi8e uzorom nekome, a ne da bismo Ay se ugledali na druge. I nazvan je imenom pudka vlada, jer se ne oslanja na malo njih, nego na mno8tvo, a svi imaju jednakost pred zakonima u privatnim razmirica- ma. Sto se pak tite javnoga Zivota, svatko se postuje kako je u éemu na dobru glasu, po pripadnosti jatoj dréavnoj stranci; nego po vrenoGiy mitko epet nije bos6 PREDGOVOR B. BOSNJAKA jromastva sprijegen neznatnim ugledom, ako samo mote Udiniti dréavi. Sto dobro... (1137). Ukratko kaem, da Sitava naa dréava sluZi kao skola Heladi, i pojedince mi se Gini, da se kod nas isti Govjek moze prikazivati u yrlo mnogim poslovima ugladen i vrlo okretan kao oso- ba dovoljna sama sebi. A da to nije vi8e puko hvalisanje u sadasnjoj prilici, nego da su to istinita djela, pokazuje Sama driavna moé, koju smo stekli ovakvim viadanjem. Jedina nasa dréava od sadainjih izlaze se ku8nji i poka- zuje se veca od svoga glasa; ona jedina ne pobuduje ni Kod neprijatelja napadata zlovolje, 8to od takvih Ijudi trpi nevolje, ni kod podanika prijekor, da njima ne via- daju vrijedni Ijudi. Pokazali smo svoju moé velikim doka- zima i ne ba8 bez svjedoka, a divit ée nam se sadainji svijet i kasniji nara8taj ...« (IL.41, Povijest peloponeskog, rata, preveo Stjepan Telar, 1957, M. H. Zagreb). U takvoj zbiljnosti do8lo je do razligitih tumatenja biti i smisla Zivota, drustva, politike, teorije i prakse. Da li ce ta pitanja najbolje rijesiti retorika kao Sto je mi slio govornik Isokrat (436—338 prije n. ¢.) ili je pak fi lozofija pozvanija da o tome kaze odluénu rijet. Isokrat je reagirao na Aristotelovo djelo Protreptikos u kojem ‘Aristotel jo3 kao pripadnik Platonove Akademije misli, da se apelom na viadara, da se bavi filozofijom, moze promijeniti druStvena zbiljnost. Iz teorije put vodi u praksu, pa se nuZno razligita uvjerenja sukobljavaju. U Ateni su prisutni: sofisti, veliki tragigari, Sokrat, Platon Aristotel. Kome ée se atenski_gradanin prikljuditi i mofe li to sam po sebi rijeSiti? Ima li on toliko znanja i mofe li se u toj raznovrsnoj filozofiji snaci? Za brie djelovanje prikladniji su razgovori medu Ijudima, jer iva rijeé Sesto djeluje i sugestivno, te se to u dugi, kao Sto kaze Sokrat, lako odnese kuci, kao kad se neSto ku- pi od jela za tjelesno uzdriavanje i usput ponese. Sofisti su poznati po svom programu koji je u biti uopéen u Protagorinoj tezi — da je Sovjek mjera svih stvari, postojecih da jesu, a nepostojecih da nisu, Ljud- ska aktivnost je oznaéena kao natin Covjekovog odnosa prema zbiljnosti. Tu su iskljuéene pretpostavke koje bi DIJALOZI PROTAGORA I SOFIST 7 kao apsolutnosti transcendirale subjekt i vazile kao nor- me istine, Znanje i iskustvo uvjetovani su odredenjem predmeta, éime se kritiéki mislii o granicama spoznaje, Sto je tek Kant postavio kao pitanje mifljenja uopée. Covjek kao mjera stvari postaje nosilac promjena i u druStvenom realitetu. Stoga je Heidegger (Nietzsche I, 1961) s pravom interpretirao Protagorinu tezu da su stvari, koje ovjek upotrebljava i ima ih stalno uz sebe, tako prisutne kako su po Covjeku prisutne, a ne postoje one stvari kojima je Govjek uskratio da postoje. To zna- & da ne&emu nije omoguceno da postoji, odnosno otka- zano mu je da bude prisutno po Sovjekovom djelovanju i njegovoj odluci. Ako dakle Govjek moze utjecati na moguénost i sadr- Zaj onog Sto jest, te da se ne dopusti da postoji suprot- nost tome, kao negacija pozitivnoga, onda se nudno mora promisliti sve to Sto Ijudi rade i na koji nagin to misle. Stoga se pita: Sto je to?, ali tako da »toe obuhva- éa sve Sto jest. Sama datost kao takva nije sporna, al u pitanju: Sto je to? potinje velik broj aporija. Sofisti Sokrat su majstori dijalektike, vjeSto se sluze pojmov- nim obratima, na slu8aoce djeluju sugestivno, jer se do- bro razumiju u svaku vrstu polemike. Za sofiste kazu da su vrlo brzo otkrivali slabu stranu svoga sugovorni- ka, pa su ga na osnovu suprotnosti pokuSali uvjeriti u svoje teze. Ako je neki sugovornik volio duge izvode, onda su ga primoravali da se snade u kratkim odgovo- rima, ukoliko je bio vise sklon’ kracim objaSnjenjima, davali su mu vrlo op8irne izvode, tako da je na kraju zaboravio ono Sto je u potetku prihvatio. Ako je bio ozbiljan, onda su njegovu ozbiljnost razbijali Salom, a isto tako, ukoliko je sve lako primao i Zelio izraziti u Bali, zamarali su ga nepodno’ljivom ozbiljnoséu, Takva tebnika pristupa mnogima je mogla biti dobar povod za imitaciju, o emu je Platon vrlo opéirno govorio u Dria vi, uvjeren da filozofija nije za mlade ljude, jer oni ne znaju ocijeniti razliku izmedu stavova »pro i contrac, pa tako nauéenu dijalektiku mogu krivo primjenjivati.8 PREDGOVOR B. BOSNJAKA Ni Aristotel nije imao drugatiji sud o tome. On je pisao da mladi judi mogu biti na primjer dobri matematiéari, muzitari, ali ne i filozofi. A zaSto to? Aristotel kaze da je za filozofiju potrebno i Zivotno iskustvo, na osnovu Kojeg govjek moze davati dobre savjete (eubulija), a mlad Eovjek to nema, no ne svojom Krivicom, veé zato, jer je jo§ mlad, pa stoga treba pritekati i sa filozofijom. Sukob u okviru filozofije oko tih svakodnevnih pita- nja Zivota najbolje se vidi u odnosu Sokrata, Platona i Aristotela prema sofistima. Komediograf Aristofan (rod. oko 445. prije n. e.) ismijava i sofiste i Sokrata zajedno. To se tematski moze razumjeti i primiti. Jer, da je tada netko u Ateni upitao tko je najve¢i sofist, sigurno bi do- bio odgovor da je to Sokrat, a sudeni su bili ne samo Sokrat nego i Protagora, koji se, bjezedi brodom iz Ate- ne, utopio u moru. Aristofan ima sluha za ono Sto se 2bi- va na ulici. On je prisutan medu ljudima razlititih za- nimanja i uvjerenja, Svaki taj pojedinac makar u pro- azu zagas zastane kod neke grupe judi da uje o éemu se tu radi i govori. Ako to razumije, ostat ée duze, tim prije ako ima vremena, Pa ak i kad ne zna to o éemu se govori, potinje se privikavati na neke pojmove i te- ze, te to shvaéa makar uopéeno. No uvijek se u takvim grupama nadu popularizatori tezih stvari; oni to jedno- stavnije izlazu da bi sebe prikazivali pametnima. A onaj tko od njih manje zna, sluSa i njih, jer oni ipak vise zna- ju nego on. Takvu vrstu nastave i diskusije oko Sokra- ta i sofista izosi Aristofan u svojoj komediji Oblaci. Sadriaj teme je vrlo aktuelan, Da li je moguée da se po- moéu te nove mudrosti Sovjek toliko osposobi da ima praktitne Koristi od toga, na primjer, da moze posuditi novaca, a zatim dokazati da uopée nije duzan. Ako se to mote, to bi bilo vrlo zgodno. Treba se baviti onim 8to je moguée makar i na svoj nagin, ali samo da se to is- plati. U tom duhu mogu mnogi postati i popularni. Fi- lozofija se tu upotrebljava na nefilozofski naéin, ali va- no je znati iskoristiti ideje. Aristofan je pravi majstor DIJALOZI PROTAGORA I SOFIST 9 u satiri¢kom opisu takvih zbivanja. Njegov glavni junak duzan je mnogo novaca, no éuo je da se kod Sokrata i sofista moze nautiti sve, pa i to, da se dokaze da nije duzan, iako je duzan. Tko zna dobro govoriti, imat ée pravo i moéi ée uvijek nadjaéati pravedan govor, Upra- vo to nadmetanje pravednog i nepravednog govora (lo- gosa) na sceni djeluje vrlo uzbudujuce, jer gledaoci odo- bravaju upravo ono Sto govori nepravedni logos. Praved- ni logos kaie da ¢e se sluziti samo pravednim rijetima. Nepravedni ga odmah upozorava da pravde uopée nema, a pozivanje na bogove nema nikakvog smisla, jer je i Zeus svezao svog rodenog oca, Sto znaéi da tu nema ni- gdje osje¢aja za mjeru i pravdu. Nakon velike pohvale starom odgoju, pravedni logos misli da je pobijedio. No nepravedni logos s uspjehom dokazuje da je na sudu naj. vainije znati govoriti, jer ako tu pogrije8i, propao Publika sa zadovoljstvom pozdravija tvrdnje da nepra- vedni Ijudi mnogo bolje Zive nego oni Koji se dre prav- de, No ipak svaka je mjera prevréena kad se na sceni dokazuje da djeca imaju pravo da tuku svoje roditelje. To se obrazlaze etitkim pobudama. Sigurno je da rodi- telji djecu vole pa ih stoga opominju i ka%njavaju da budu bolja. No i djeca takoder vole svoje roditelje, te ele da su uvijek dobri, pa ih zbog toga smiju i tudi, a narotito starce koji su dvaput veca djeca. Sve se to na sceni uti kod Sokrata. Nakon toga svega, pobune se sta- riji Ijudi i zapale mislionicu u kojoj se nalazio Sokrat sa svojim uéenicima. Takvim ironiziranjem na sceni, So- krat je kod onih, koji se ne razumiju u filozofiju, do- Sao na lof glas, pa je i sudenje Sokratu u javnosti bilo shvadeno kao neSto Sto je samo po sebi razumljivo. No sve to 8to se u »mislionici« (frontisterion) radi odnosilo bi se prema Platonovom kriteriju samo na sofiste, jer se Sokrat tome svemu suprotstavljao. Ako je Sokrat svoj Zivot provodio na trgovima diskutirajuéi o pitanjima éo- vjeka i njegova Zivota, tada se morao navici ina sve neugodnosti koje se u takvim razgovorima mogu dogo- diti. Treba psiholo8ki podnijeti prisutnu publiku, koja10 PREDGOVOR B, BOSNJAKA nuino u sebi nosi: i navijatke strasti. Jer, ako bi se u razgovoru pokazalo da protivnik ima pravo i da osvaja simpatije prisutnih, onda bi bilo kobno to primiti kao gotovo i prestati razgovarati. No takva se vjeStina ne mote postiéi odjednom, veé se postepeno oblikuje kao sastavni dio viastitog biéa. U dijalogu Protagora Sokrata ne mote nista zbuniti, on se Zeli prilagoditi svakoj situaciji, samo da se dode do pravog rjeSenja. Na svoj ironitan natin sebe stavija uvijek u sporednu ulogu, da bi se na kraju pokazalo da on jedini vidi ono Sto je istinito. Platon je u svoj umjetnitkoj slobodi prikazao dramatitnost i uzbudl. vost susreta izmedu Sokrata i Protagore u Ateni. Uvodni dio teksta opisuje iznenadenje i uzbudenje Atenjana kad su Guli da je Protagora opet kod njih. No do Protagore nije lako do¢i. Stoga treba moliti Sokrata da se to postigne. Mladi Hipokrat toliko je nestrpljiv da bi htio jo8 prije zore da dodu Protagori. No veé se po- javljuje traéak Sokratove sumnje i ironije u pitanju, da li je ikome poznato Sto ée postati onaj koji se uéi kod sofista? Za svako zvanje je to izgleda lako znati, ali to odgonetnuti u vezi sa sofistima, nije ba’ jednostavno. Stoga je za Sokrata normalno i znatajno pitanje, da se pokusa reéi 8to je sofist, koje su njegove odlike, a za- tim, smije li se upitati, nema li on moida i nekih sla- bosti i mana, koje ne bi bile po%eljne, Mozda ih nema, no ne bi bilo loSe to provjeriti. I tako Sokrat otvara sumnju malo-pomalo, koja postaje sve prisutnija, ali i neugodnija. Tu nije tijelo u opasnosti, ali duSa jest, jer ona, ono Sto éuje, odmah u sebe preuzima, Doti¢ni slu- Salac nema vremena da se s kim, tko to bolje zna, po- savjetuje, i tako je dusu opteretio s neim Sto neée po- slije moci lako izlijegiti. © tome treba dobro promisliti, kad se veé netko odlutuje da pode sofistima na nauko- vanje. Sokrat bi najradije sprijetio taj odlazak Prota- gori, ali ga onda prisutni ne bi razumjeli, mogli bi po- misliti da je on na Protagoru Ijubomoran, i sliéno. Sto- ga se iéi mora. DIJALOZI PROTAGORA I SOFIST u Dijalog Protagora Platon je izveo vrlo majstorski. Bas zbog toga neki taj tekst stavljaju u kasniji period Plato- novog rada. No to je nedovoljan razlog za premjeStanje tog dijaloga iz Platonovog sokratovskog perioda. Radnja se dogada prije poéetka peloponeskog rata. Protagora je odsjeo u kui bogatog Kalije. No on tu ni- je sam, veé su tu jo dva vrlo poznata sofista: Hipija iz Elide i Prodik sa Keosa. U njihovom drustvu nalaze se i slu’aéi koje i Sokrat poznaje, jer je on s njima veé p je razgovarao. Tu su jo8 Pausanija i mladi pjesnik Aga- ton, a oni obojica imaju istaknuto mjesto u dijalogu Simposion (Gozba). Sokrat i Protagora mogu razgova- rati o mnogim problemima. No kad je Protagora obraz- lozio da on zna ljude odgajati da budu dobri gradani, tada se i Sokrat zainteresirao kako se to moze pos! Protagora istiée da se njegovi uenici osposobljavaju za dobre gradane na taj nagin, da uvijek znaju dati do- bar savjet (eubulija) za privatni i javni Zivot. Sokrat je tu iznenaden, jer misli da to nije moguée, i da se to ne moje nauéiti, Takvog umijeéa (tehne) nema, jer atenska skupStina, na primjer, u polititkim stvarima svima daje pravo da odluéuju, no u pojedinim zanatima to ne ra Protagora daje dokaze za svoje miljenje. On to naj- prije izlaze u tradiciji mita. Braca Prometej i Epimetej dogovaraju se o tome kako ¢e dijeliti prirodne darove svim Zivim biéima. Epimetej je sve porazdavao raznim Zivotinjama, i kad je doSao Prometej, za Covjeka nista nije ostalo. I da Ijudi zbog toga ne bi propali, Zeus im je, preko Hermesa, dao osje¢aj za pravednost (dike) i stid (aidos). Time su dobili vrline koje ih osposobljava- ju za privatni i gradanski Zivot. Daljnji Protagorin dokaz (prema Platonu) za vrlinu je to, Sto nitko ne kori one koji imaju neku manu po pri- rodi, ali im se prigovara, ukoliko rade ne¥to Sto nije do- bro i posteno. Iz. toga bi se zakljuéilo da svi ljudi sma- traju da se vrlina moe nautiti. Tako je Protagora u2 PREDGOVOR B. BOSNJAKA govoru otvorio problem, koji ée uz manje iz- i stalna tema razgovora.* No Sokrat postavlja suprotno uvjerenje, koje je iu praksi vidljivo, naime, mogu li vrsni roditelji svoju dje- cu odgojiti u onome u gemu su sami vrsni, pa da im takva budu i djeca, ili to ba nije tako jednostavno? Za- Sto, na primjer, Periklovi sinovi ne dostizu svoga oca? Jer, ako bi se ta politiéka vrlina mogla nauéiti, onda ne bi smjelo biti razloga za takav neuspjeh. U daljnjem raz- govoru se pokazuje, da tu ne treba apstrahirati od pri- rodnih sklonosti, i kad se to sazna, onda bi se lak’e mo- glo primjenjivati neko znanje i uéenje. Ta razmatranja iz iskustva Sokrat prekida pitanjem, koje ée i¢i na pojmovno obrazlaganje vrline. To je tim prije potrebno, jer se utvrdilo da se vrlina mote nauiti i da je ona jednaka znanju, to jest spoznaji toga po ée- mu je éovjek dobar, hrabar, pravedan i sliéno. Sokrato- Yo pitanje je vrlo kratko, a svodi se na odnos dijelova cjeline vrline. Sokrat hoge da sazna da li je vrlina jed- na, dakle jedinstvena, a ima samo razliéita imena, ili su, na primjer, pravednost, razboritost, poboznost dijelovi vrline? Sokrat ée tek na kraju zakljuéiti da su sve vr! he zasnovane na znanju i u tome se nalazi njihovo j dinstvo. Protagora ée odmah odgovoriti da je vrlina je- dna, a ono za Sto Sokrat pita, jesu njeni dijelovi, a to se mote i slikovito prikazati na primjeru kako se odno- se dijelovi lica prema cijelom licu. * Iz spomenutih teza o tjudima i nastanku zajednice i dréave nije lako odrediti odnos historijskog Protagore i Platona, Inte- esantno je da je veé u antici pisano o tome, da je Platon mno- ge svoje misli preuzeo od Protagore. Tako Diogen Laertije (III, 37) navodi da je Aristoksen (peripateti¢ar) twrdio da je. Plato: nova Driava uglavnom preuzeta iz Protagorinog djela: Kontro. verze (Antilogika). U tekstu TI, 57 Diogen isto miSljenje navodi Porivajuci se na Favorina (oko’155. n. e.). Za utjecaj Protagori- nih politiékih misii svjedodi i to, da je Kriton (Sokratov ‘uce- nik) sastavio dijalog pod naslovom: Protagora ili dréavnik (Po. lisiéar), (Diog. Laert. 11, 12). DIJALOZI PROTAGORA I SOFIST 1B Sokrat se namjerno sluZi i pogreSnim zakljuécima, to Protagora odmah ne uoéava, pa cijeli izvod mora da pri- hati iako je neodrziv. Na primjer, ako sve vrline nisu jedno, onda se, prema Protagori, poboinost i pravednost razlikuju. Iz toga, prema Sokratu, slijedi da je pravedan nepobozan, a poboZan je nepravedan. Odito, da je to ne- logiéno, pa moraju biti jedno. Stoga su jedno: razbori- tost, pravednost i mudrost. U tom nizu Protagora ho¢e da izuzme vrlinu hrabrosti, ali Sokrat i to zasniva na pojmu znanja. Osim toga Protagora se rado vraca na primjere iz Zivota da bi pokazao kako je sve relativno. Na primjer, neka hrana je Govjeku korisna i dobra, a neka nije. Isto je i medu Zivotinjama, drugatije se hra- ne konji, a drugatije volovi i psi. Da bi se problemi etike bolje razumjeli, treba temu razgovara proviriti, Stoga svi prihva¢aju da interpreti- raju jednu Simonidovu pjesmu. Simonid (556—468) bio je veliki majstor epigrama i horske lirike, pa se u raz- govoru hoée da istraZi, da li on sam sebi protivrjegi ili ne, jer je Simonid najprije rekao da je teSko postati dobar, a zatim je dalje prigovorio Pitaku (jednom od sedam mudraca), koji je rekao da je teSko biti dobar. Dakle, Pitak ne kaze kao Simonid da je te3ko _postati dobar, nego da je te8ko biti dobar. Tu je naglageno da treba razlikovati izmedu »postatic i »bitie. U daljnjem razgovoru opSirno se komentira svaka rijet pjesme da bi se Sto bolje shvatio smisao tih stihova. Stoga se u to izlaganje ukljutuje i sofist Prodik, koji je bio poznat kao tumaé razlikovanja rijeéi. Trebalo bi objasniti Sto mati to »te3ko«? i da li je to oznaka za nesto teSko ili mozda za neSto drugo? Pod »te&ko« se ne misli neSto lo8e, nego baé te’ko, to jest da se do toga dolazi s veli- kim naporima. Simonid kaze da samo bog mote biti do- bar, Sto znati, da to Govjeku nije moguée. Simonidovu namjeru Sokrat objaSnjava na primjeru mudrosti Spartanaca. Spartanci osim tijela vjeZbaju i dub, pa su se u kratko¢i izlaganja istakli iznad svih He- ena. I sedam mudraca je tu mnogo naudilo, 8to poka-4 PREDGOVOR B. BOSNJAKA zuju i neki primjeri izreka koje su zapisane u Apolono- vom hramu u Delfima; kao, na primjer, »Spoznaj samo- ga sebec i »Ni8ta previSe«. Na osnovu toga Sokrat u iro- nignom obliku prikazuje Simonida kao Covjeka koji je zavidan mudracu Pitaku, pa ukoliko bi uspio da obori njegov stih, tada bi bio od njega slavniji. No u tome se mora ipak doci do nekog rjesenja, to jest da li je mo- guée ili nije, da ¢ovjek trajno bude dobar? Odgovor bi bio: nije, Sto ne bi iskljudivalo moguénost da Zovjek bu- de povremeno dobar. U razgovoru je stalno prisutna Sokratova teza da nitko nepravdu ne Gini dobrovoljno 358 c). Sokrat ho¢e tako shvatiti i Simonida, jer judi ne mogu biti savrSeni, veé je dobro i to, ako se drée neke razumne sredine. Taj razgovor o pjesnistvu za Sokrata nije bio posebno znaéajan, jer se tu i ne moze mnogo posti¢i u odnosu na moguénosti koje daje filozofija. No ipak taj je pri- mjer pokazao, da je moguée usporedivati pojedine izvo- de na razlititim podrugjima. Sada se razgovor ponovo vraéa na pitanje o jedinstvu vrline. Da li je, na primjer, isto mudrost i hrabrost? Veé na potetku Protagora kaze da to ne mote biti, jer ima mnogo Ijudi koji su hrabri, ali nemaju druge vrline. So- Krat dokazuje da nema hrabrosti bez smionosti, no smionost bez znanja nije prihvatljiva, jer je to tada ne- Sto ruino i nepromisljeno. Protagora to u cjelini ne pri- hvaéa, te primjecuje da bi se prema tome i tjelesna sna- ga mogla oznatiti kao mudrost, a zatim kaze da treba razlikovati izmedu sposobnosti djelovanja i snage ili moéi, pa prema tome nije isto smionost i hrabrost. Jz razmatranja odnosa naslade i dobra doslo se do pi- tanja io granicama spoznaje. No kad svaki éovjek mo- ra da bira izmedu nedega Sto je dobro i lo’e, tada de onaj koji nema znanja o tome izabrati loée, jer gleda samo trenutatnu korist nevega. Poznavalac dobra nece tako postupati, jer ima u vidu cjelinu sadréaja. Sokrat dalje obrazlaze da je ugodno — dobro, a neugodno — DISALOZI PROTAGORA 1 SOFIST 8 lo8e. Tu Sokrat upozorava Prodika da ne ide opet u ne- ke sitnice oko rijeti, veé da razmotre Sto bi ta teza zna- Gila. Mode se reéi i to da je svako lijepo djelovanje i do- bro i korisno. Ako je pak ugodno dobro, onda nitko ne- ée izabrati ono Sto je lo8e, prema tome nitko dobrovolj- no ne bira zlo (lo8e), jer ako netko podlegne u borbi sam pred sobom (zbog svojih strasti), tada to nije nista drugo nego neznanje, kao Sto i viadanje nad samim so- bom, nije nigta drugo nego znanje. Neznanje je krivi sud © vainim stvarima; izmedu dva zla bira se uvijek ma- nje. Stoga se moze rei da se svaka prava odluka zasni- va na znanju, pa nije neobiéno da to vazi i za hrabrost. I na kraju dijaloga jo8 jednom se postavija pitanje 0 samoj vrlini, da bi se Sto bolje shvatilo Sto je ona u svo- joj biti, Sokrat podsjeéa na ono &to je bilo u potetku re&eno. On je tvrdio da se vrlina ne moze nautiti, a Protagora je rekao da se vrlina moze nauéiti, Kad bi to netko sluSao, mogao bi i Sokratu i Protagori redi da su sada smije&ni, jer Sokrat je, nasuprot onome Sto je u potetku rekao, doSao do uvjerenja da se sve svodi na znanje, pa prema tome i pravednost i razboritost i hra- brost, Sto bi ponovo potvrdilo da se vrlina moze nauti- ti. A Protagora, koji je na pogetku govorio da se vrlina move naukiti, sada to mijenja i misli da je vrlina sve prije nego znanje, te se prema tome i ne moze utiti. Stoga se Sokrat éudi i pita Protagoru 3to je sada, da li se vrlina da nautiti ili ne? Buduci da su dosti do takvog obrata u izlaganju, Sokrat misli da bi trebali i¢i opet na sam poéetak, da se ponovo istrazuje kako to s vrlinom stoji. No Protagora hvali Sokratovu mudrost, ali ne mi- sli da bi sada 0 tome jo8 raspravijali, veé ée to rado udiniti kojom drugom prilikom. Tako je zavrsen taj ne- obigan susret i dijalog. Istradivanja problema vrline Platon nastavija u dija- Jogu Menon. Tu je pojam znanja uvjetovan Platonovom teorijom o sje¢anju (anamnesis) dude na sve znanje koje16 PREDGOVOR B, BOSNJAKA je ona imala prije dolaska u tjelesnu egzistenciju.* U ‘Menonu pored pojma episteme (znanje) Platon uvodi i pojam: alethes doksa (prikladno misljenje, pravo mni- jenje), Kojim se isto moze i posti¢i dobro. Tu se nalazi i obrazlozenje, za8to na primjer drzavnici i politi- Zari ne mogu svoju djecu nauditi to Sto sami znaju. To nije moguée, jer njihova sposobnost nije neki prirodni dar, veé je to prema Platonu bozanski dar (theia moira, 99e), Sto podsjeca na dijalog Ijon, u kome se obrazlaze da stvaranje pjesnika ne proiziazi iz njihovog znanja, vec iz bozjeg nadahnuéa, Svoje zakljuéno mi8ljenje o vrlini Platon donosi tek u éetvrtoj knjizi Driave. Iz odnosa prema ideji Dobra treba da se oblikuje privatni i javni Zivot. Covjek ostva- ruje vrlinu tek tada kad sebe izgradi u simetriénu lit. nost, a to se postize kad se pravilno usklade tri dijela duSe: umni, sréani i po2udni. Tek takav Eovjek je spo- soban za uspje’no djelovanje. Ostvarivanje simetrije, koliko je Zovjeku moguée, jest zadatak filozofije. Tek na osnovu vlastite sredenosti mogu se prouéavati i pitanja ‘kozmosa (prirode kao reda) i drzave kao zajednice, ko- ja se osmi8ljava u ideji pravednosti. RjeSenje tog pro- blema Platon vidi u sintezi filozofije i politike, koja bi time bila u potpunosti racionalno zasnovana. U dijalogu Sofist nema onog Zivog i uzbudljivog raz- govora kao u Protagori. Ovdje se mirno, gotovo seminar- ski, razmatra tema o sofistima i njihovom uéenju, da bi iz razlike prema tome, Platon izloZio svoje misljenje. Dijalog Sofist pripada u grupu spisa kasnog Platono- vog doba. Tu su. jo8 ovi tekstovi: Teetet, (Sofist je na- stavak Teeteta), Parmenid, Fileb, Timej, Kritija, Zakoni i Dodatak Zakonima. U kasnoj antici dijalog Sofist imao je podnaslov: Tli o nebicu. Pomnato je, da je Aristotel u Metafizici (1026 b 15) pisao da Platon ima pravo kad ka- Ze da se sofisti bave nebiéem (usp. Sofist 254 a). *0 problemu vrline u dijalogu Menon pisao sam op8irnije u predgovoru uz prevod tog djela (Platon, Dijalozi, preveo dr Albin Vilhar, Beograd, 1970, str. 337355), DIJALOZI PROTAGORA I SOFIST ” Uz Parmenida dijalog Sofist je najtee Platonovo dje- Jo. U izlaganju problema dijalektike, Platon se poziva u Sofistu na dijalog Parmenid, u kojem je glavni uéesnik sam Parmenid, au Sofistu znaéajno mjesto ima »Stra- nac iz Eleje«, kojega Platon nije oznatio po imenu. Ne- sumnjivo da je to pripadnik mlade generacije iz elejske Skole, Stoga Se u tekstu i govori o »ocu« Parmenidu (242 a, b). Poéetak dijaloga unosi malu neizvjesnost kako ée ci- jela stvar teéi, jer Sokratov sugovornik Teodor kaze, da ‘su oni sa sobom doveli jednog gosta iz Eleje i da je taj gost prijatelj Parmenida i Zenona, a sam je vrlo istak- nuti filozof. To je Sokratu drago te ironiéno pita Teo- dora, da li je taj stranac samo obigan gost ili je on moda bog, a da to Teodor i ne zna, jer takva mogué- nost bila bi u skladu s Homerovim mi8ljenjem* jer u druzenju s bogovima ljudi postaju samo bolji. Sokrat ponovo kaze da je nesiguran Sto se tiée samoga gosta i pita, nije li on ipak jedan od takvih bogova, da nas sla- dije pobjeduje u govorima i nije li on mozda i neki bog polemike? (216 a, b). Teodor na to pitanje ima jasan od- govor: taj stranac nije bog, ali je on po sebi bozanski, a to se odnosi na sve prave filozofe. Sokrat prihvaéa to obrazlozenje, no misli da to opet nije tako jednostavno, jer nije lako spoznati ni bit filozofa kao ni bit bozan- ‘stva. U razgovoru se veé u potetku tradi jasno razliko- vanje izmedu pravih i nepravih filozofa. A to se opet ne- ée razrijesiti, ako se ne rije8i jedna trilogija, a to je da se odgovori na pitanje: 1) Sto znati sofist?, 2) Sto je po- * Tekst se nalazi u Homerovoj Odiseji (17, 485 i d.). Odise} je kao prosjak u svojoj kuéi. Svi mu ponesto udjeljuju, a samo ga jedan zlostavija. Stoga tome prigovaraju: Nisi pogodio dobro Antinoje, prosjaka jadnog; Jadnige, ako je on od nebeskih bogova Koji! Ta i bogovi sami tudincem iz daleke zemlje Sligni se znadu utinit i u svakom znadu obliku Obilazit grade, da Ijudsku opaginu i pravdu vide. (Preveo Tomo Maretié, M. H., Zagreb 1950)18 PREDGOVOR B. BOSNJAKA litidéar? i 3) sto je filozof? Dijalog o filozofu Platon nije napisao, a da je cijela tema nedovréena, vidi se i iz Po- litieara. Odrediti ta razlikovanja nuéno je za svakoga tko se bavi javnim Zivotom. Takav Eovjek mora znati bit po- jedinih pojmova. Sofisti su prisutni kao duhovni pokre- iaéi u cijeloj Heladi. Stoga nije nevaino to oni o svemu tome misle. Poznato je, da su sofisti na losem glasu, jer svoje znanje iz retorike primjenjuju tako da se neupu- éeni lako gube i ne znaju to da cine (vidi na primjer Tukidid IMI, 38 i IHL, 43). Stoga filozof mora biti oprezan prema onima koji Zele da uklone znanje (episteme), raz- boritost (fronesis) i um (nous). U tom odnosu nalazi se i kriterij mi8ljenja. Takvo manje je aktuelno na prim- jer kod spajanja i razdvajanja pojmova. Platon istiée da se tu radi o znanju slobodnih Ijudi, dakle onih koj filozofiraju zbog same filozofije. To spajanje i razdvaj nje pojmova problem je dijalektike, a to moze sa uspje- hom raditi samo onaj koji filozofira na Gist i pravedan nadin (253 e). Vet iz dosad reéenog jasno je, da se bit filozofa ne moze lako spoznati, iako se on kreée na svje~ ‘lu, za razliku od sofiste koji je u tami nebica, Stoga se mote re¢i da je sofist onaj koji oponaga znanje, a sam znanja nema (268 b, c). Te razlike su znaéajne i za Zivot- nu praksu, koja se odreduje u pojmovima: pravednost i nepravednost. Covjek se mora oslobadati negativnosti i nedostataka. Ako je tjelesno nerazvijen, moze to praviti gimnastikom, a ako je bolestan, ozdravijuje €enjem. No ako je netko po prirodi obijestan i neprave- dan, tada to treba kaénjavati. Prema Platonu upravo to umijeée kainjavanja stoji najblize pravednosti (229 a), 1 to je opéenito u skladu sa Ijudskim shvacanjem. Sva Ijudska umijeca mjere se na pravednosti i dobroti. Ti- me Sto postoji priroda razliéitog medu bi¢ima, uz pra- vednost postoji i nepravednost, i jedno nije veéma ne- g0 drugo (t}. oboje postoji, 258 a). U zivotu se esto do- gada da se mnogi bave oponaSanjem (mimesis), da bi iz gledali kao da imaju ono Sto nemaju. No oni sami sebe DIJALOZI PROTAGORA 1 SOFIST 9 najveéma varaju, jer hoée da izgledaju pravedni, a u stvari to nisu. Stoga prava filozofija ne smije zanema- riti problem odgoja (paideia). Ako nekome neSto treba, on to postize primjenom odgovarajucih sredstava, Za previadavanje neznanja (agnoia) treba primijeniti vje- Stinu pouéavanja, jer do zabluda u miSljenju dolazi ta- da, kad ono Sto ne znamo, mislimo da znamo (229 e). Takvom neznanju treba dati ime nerazumnost. Teetet prihvaéa to miiljenje Stranca, i kaze, da je sve drugo zanatsko izobrazavanje, u odnosu na ono, Sto se kod He- lena zove paideia, kojoj je cilj da se tjelesno i duhov- no odgoji valjan covjek. Paideia se mode realizirati na vige natina, Postoji na primjer nadin uéenja pomoéu ri- Jeéi, jer 2a dobra djela mozemo nekoga pohvaliti, a za loa ukoriti, To je umijeée opominjanja. No tu se jav- ja poteskoéa koja je u vezi sa tezom da neznanje nije namjero; i ako netko sebi umisli da je mudar, tu malo pomaze opominjalaéka vrsta odgoja i pored velikog tru- da. I kako se to rjesava? Samo metodom o@i8éenja (ka- tarza) mifljenja, Prvo treba vidjeti kako takav ovjek spaja i razdvaja pojmove, jer treba znati Sto ide zajed- no, a Sto ne. Na taj nadin treba se oslobadati zabluda. Oni koji takvo Gi8éenje poduzimaju na takvim ljudima, postupaju kao i lijetnici tijela, jer lijetnici znaju da ne- kome ne moze koristiti hrana, ako se prije toga ne uklo- ni ono Sto u tijelu izaziva smetnje, Tako je i s du’om. Njoj ne moze koristiti znanje, koje joj se pruza, »dok uditelj uenika ne postidie, i time ne ukloni svu umislje- nost Koja je tu velika zapreka, i tako ga odisti, da je spo- soban da shvati samo to Sto zna, a vise ne (230 d). Ti me se dolazi i do eti¢kog problema. Tko tako nije o& Sen, on je neobrazovan i ruzan, a tko hoce biti istinski sretan, mora biti najéistiji. Samo G8éenjem misljenja (dianoia) dobiva se veci stupanj kritiénosti, a time i bo- ji uvid u razlikovanje izmedu dobrog i loSeg (227 c) Ako bismo nebi¢e smatrali istinskim ili to izrekli, to bi bila zabluda ne samo u miljenju, nego iu govoru, a 220 PREDGOVOR B, BOSNJAKA gdje ima zabluda, tu je nuzno sve puno krivih slika i raznih sliénosti i varki (260 c). To se najbrZe otkriva u dijalogu, Moramo biti svjesni toga da miSljenje (dia- noia), odredeni sud (doksa) i shva¢anje (fantasia) mo- gu u naSoj dusi biti i istiniti i lani. Pa kako se ta od- redenja medusobno razlikuju? Misljenje i govor (lo- g0s) su isto, samo Sto je razgovor (dialogos) koji du’a sama sa sobom vodi bez glasa, nazvan miSljenjem, No tok (reuma, usp. lat. rivus — potok, i kod nas: struja) koji iz duSe glasno izlazi preko usana zove se govor, a govor u sebi sadrdi dvoje: potvrdivanje i negiranje. Za dijalektiéko znanje (dialektike episteme) je bitno da istrazuje problem spajanja i razdvajanja, na primjer u gramatici treba znati spajati slova (jer od istih slova pide se i komedija i tragedija), a na primjer u muzici, muzitar zna koji se tonovi spajaju a koji ne. 1 pojmo- vi su medusobom pomijeSani i treba znati kako se oni ‘odnose. Kao Sto je vet reveno, to znanje je znanje slo- bodnih Ijudi. Tko ima sposobnost za to, taj jasno vidi ideju u mnoitvu (u razlititosti), ono Sto je razdvojeno vidi i kao spojeno i obratno, ili hegelovski reteno, ta- kav misli spekulativno. To znati znati razlikovati pre ma pojmu, koje pojedinaéno pripada u zajednicu s ne- &im, a koje ne. »No Sto se tige dijalektike, to neéeé ni kom drugom dati, nego onom koji filozofira na dist i pravedan nadin.e Time se i po predmetu i po metodi dijalektika razlikuje od eristike (eristike tehne), a pre- ma Diogenu Laertiju (II. 106) eristiéari su bili uéenici Euklida iz Megare* (oko 400. prije n. e,). Tu se radi o sporu rijetima i govorima bez ulakenja u bit stvari. U eristici treba ipak razlikovati to, da li se pri tome hoée postidi neka korist za sebe ili ne. To je Platonu vazno, * Buklid iz Megare je mnogo izuéavao Parmenidove spise. Niegovi uéenici bili su ‘najprije nazvani Megarani, zatim erist Zari (cristikoi) i na kraju dijalektifari dialektikoi), jer su svoje istraZivanje izvodili u obliku pitanja i odgovora. Euklid dokaze svojih protivnika nije napadao u njihovim pretpostavkama, ne- go u zakljudcima, DISALOZI PROTAGORA I SOFIST a jer on misli da je sofistici upravo namjera, da se od prepirke postigne neka materijaina korist u materijal- nom Zivotu. U biti eristika je pseudologija, dakle lazan govor, za- bluda; jer lazna predstava je takva, koja predstavija neSto Sto je suprotnost biu, pa je ona kao takva nebi- Ge (240 d). Iz toga slijedi, da je pogre’an govor (logos) ice iskazuje kao nebiée, a nebice kao biée. Stoga, izreéi da je nebice istinito, jest laz koja se po- javijuje i u mi8ljenju iu govoru, a gdje je lez, tu je i obmana, a gdje je obmana, tu je nuzno sve puno slika, slignosti i umi8ijanja da neSto izgleda samo tako, a u stvari nije, éime se dolazi i do pojma prave ladi (to pse- udos ontos on pseudos). Samo se iz znanja moze shva- titi istina, a sofist ima samo prividno znanje (doksasti- ke episteme), pa stoga nema ni istine (233 c). I Aristotel u svom djelu: O sofistiékim pobijanjima, piSe, da je sofistika prividna, ane prava mudrost, pa stoga i novac zaraduje na prividnom, a ne na pravom znanju. Taj Aristotelov spis je prava filozofska kazuistika za polemiku protiv sofista. Tu je na primjerima prikazana sva sofistiéka vjeStina i date su upute kako u svemu to- me éovjek mora misliti da bi u svojim odgovorima bjegao sve zamke Koje sofisti postavljaju. Detaljno su obradeni i primjeri iz gramatike, da bi se uotilo znaée- nje rijeti, rodova, padeza, akcenata i sliéno. Sve je to potrebno znati da se ne bi dotivjelo iznenadenje i poraz u dijalogu sa sofistima. Stoga Aristotel piSe da su sofi- sti Korisni za filozofiju iz dva razloga. Prvo zbog toga, Sto se sofizmi zasnivaju na govoru, pa nas to osposob- java da otkrijemo razliéita znatenja rijeti, da bismo mali Sto se upotrebljava u istom, a Sto uw razligitom smislu, To je Aristotelu bilo znaéajno, jer bez jasnih poj- mova nije moguée filozofirati. Stoga je on u petoj knji- zi Metafizike odredio znagenje mnogih filozofskih ter- mina, Druga korist od sofizama je u tome, Sto onaj, ko-2 + PREDGOVOR B. BOSNJAKA i se da zavesti od drugoga, a da to ne primije i'sam sebe zavesti, jer prema sebi nije kritiéan.* Platon takoder na razlisitim primjerima iz Zivota pi kazuje metodu spajanja i razdvajanja pojmova da bi pokazao svu prividnost kojom se bave sofisti.** Pogle- dajmo te pojedinosti. Prvo: sofist kao lovac. Tu se radi © umijecu koje je ili stjecanje ili Ginjenje (tj. proizvo- denje). Na primjer ribolov pripada u umijeée stjecanja. No stjecanje se dijeli u dvije vrste: jedno je dobrovol na zamjena (medusobno), a drugo je pomodu rijeti ili djela, To je umijece grabljenja, koje se opet dijeli na javno i potajno, a sve je to lov. Na kraju tog izvoda po- kazat ée se da sofisti love bogatu omladinu i prodaju joj prividno znanje. Drugo: sofist kao trgovac. Tu se govori o umijeéu raz- mjene (trgovina) koja se sastoji u tome da se prodaju viastiti ili tudi proizvodi. Prodaja tudih proizvoda mo- %e biti trgovina na malo u svom mjestu ili pak na veli- ko, Ako je to prodaja na veliko, tada svakako ima robu za tijelo i robu za du’u. Roba za dusu moze biti muzi- ka, zabavne pjesme, slike, a zatim govori koji se proda- juod grada do grada. Stoga takvo nesto nije pravo zna- nje, dakle nije znanje o vrlini, iz éega slijedi da se sofi- moze * Glieli Aristotelov Organon prevela je dr Ksenija Atanasije- vig, Kultura 1965, Beograd, str. 5. eee * Protiv sofisticke eristike i njthovog prividnog znanja Pla- ton je napisao dijalog Eutidem. To je spis koji pripada w Pla- tonovo prelazno doba. U tekstu je prikazan Sokratov razgovor sa sofistom Eutidemom i njegovim bratom Dionisodorom. Pole mika se vodi o paralogizmima (krivi zakljuéei), jer se iste riie- Gi upotrebljavaju u_vi8eznaénom smislu. Nasuprot tome Sokrat Obrazlaze da postoji poticanje za filozofsku djelatnost (protrep- tikos logos), pa se i sofisti mogu promijeniti, ako to nauge. U svemu treba trafiti mudrost, pa ée se dobro i filozofirati i zna- nje pravilno upotrebljavati, jer, kaze Sokrat, ako bi na primjer postojalo umijeée, da se uéini ‘besmrinim i’ako se ne bi znalo nista poéeti sa besmrinogcu, tada nam ni to ne bi ni8ta Kori stilo. A to se u biti odnosi na sva umijeca. U cijelom tekstu izmjenjuju se sofistiéka virtuoznost i apo- logija studija filozofije. DIJALOZI PROTAGORA 1 SOFIST 2B stika (to sofistikon genos) bavi trgovinom prividnog manja. Treée: sofist kao polemiéar. Taj izvod podinje od vje- Stine borbe, koja moze biti takmicenje ili otvorena bor- ba, koja se dijeli na borbu tijela sa tijelom ina borbu rijedima. Ta borba rijedima tematski se dijeli na javni i privatni Zivot. U javnom Zivotu éesto se dugim govo- rima i protugovorima prepire oko prava, Spor u privat- nom Zivotu bavi se pobijanjem (antilogia) miSljenja u obliku pitanja i odgovora i ba& to nauéavaju sofisti za novac. Takvoj sofistici suprotstavija se dijalektika koju je zastupao Sokrat. To se moze pokazati na umijeéu raz- Tikovanja iti razdvajanja (diakritike), na primjer odvaja se Zito od kukolja. To se moze udiniti, kad se zna Sto je Zito a Sto kukolj. Diakritike je a) odvajanje slisnog od sliénog i b) od- vajanje boljeg od lo8ijeg; to je di8cenje i ono se dijeli na: a) &iSéenje tijela (pranje, gimnastika) i b) na diSée- nje due, To ci8éenje duse dijeli se na: a) &i8éenje od svade, izopaéavanja, pokvarenosti i b) na Gi8enje od neznanja (agnoia) i gluposti, a ono se opet dijeli na: a) poutavanje kao davanje znanja i spoznaje ib) na obra- zovanje (paideia, paideutike) kao uklanjanje prividnog znanja (amathia). Time se oblikuje sposobnost koja shvaéa i rjeSava protivrjednosti, i to je prema Platonu dijalektika ili sokratizam, ‘Tim izvodom Platon je postavio razliku izmedu svoje filozofije i sofista, koje je on shvatio kao trgovce pri- vidnim znanjem, Da bi problem do kraja izveo, treba jos odrediti Sto je bitak i bie. Svako ime ima svoje odre- enje (logos), no mnoge nevaéne stvari nemaju svoje ime niti svakodnevni jezik ima uvijek prikladna imena za pojedine sadrzaje. U tome nije vazno biti jedinstven s nekim u imenu, nego u pojmu tog imena. Stoga se ni imena bitak i nebitak ne mogu odredivati samo nomi- nalno. Postoje dva podrugja: postajanje (genesis) i bi tak (ousia, to einai). NeSto se moze pojavijivati a da ni-4 PREDGOVOR B, BOSNJAKA je bitak, na primjer redi neSto a da to ne bude istina; to bi znatilo da nebi¢e jest, jer drugavije ne bi neistina bila postojeéa. No tu Platon istiée, da veliki Parmenid kate, da nebiéa nema. Problem je dakle u tome, na sto se odnosi to ime nebiée (to me on), i Sto se time uopée izrige? Platon kaze da je ipak sigurno da se nebitak ne smi Je dovesti u vezu 3a bitkom, odnosno ni s ¢im, no ako netko neSto kaze, on time ipak misli ne8to. § biéem se mote bez dalinjeg spojiti drugo biée, no spojiti bice s nebiéem ne bi bilo pravilno. Iz toga bi slijedilo, da se o nebiéu samom za sebe ne moze nista ni govoriti ni mi- sliti; ono je neizrecivo, nemi8ijivo i neshvatljivo (238 c). Kasnije je Platon taj problem postavio ina iskaze o bi éu, jer svako odredenje je negacija suprotnog iskaza. Sad nuino dolazimo do pitanja: kako je moguée go- voriti o nebiéu? Jer, nismo li o njemu, kad smo rekli da je neizrecivo, neshvatljivo i sliéno, ne8to rekli, dakle dali iskaz (logos)? Stoga jo8 uvijek ostajemo u aporiji: kako treba govoriti o nebicu, a da mu se ne pripie bi tak? To Platon prosiruje u daljnje pitanje, naime, kako je tu ope mogué razgovor sa sofistima? Sofisti uvijek poginju time da pitaju za rije¢, na primjer, to je slika? To je neSto Sto je stiéno onom Sto je pravo. Dakle, to ni- je ono istinito, nego sliéno. No to Sto je sliéno, ne moze se oznatiti kao uistinu postojeée, no ako ipak nekako po- stoji, uistinu samo kao slika, Na osnovu toga dolazi se do pitanja: nije li nebiée biée, na primjer slika, i nije li nas sofist primorao da kaZemo da nebiée ipak jest na neki natin? Sokratov sugovornik Teetet to potvrduje. No time dolazimo do laine predstave (doksa), jer predstav- Ijamo sebi nebiée, Stoga se za daljnji izvod razgovora postavija princip da je prema istom stajaligtu govor la- Yan, kad biée oznati kao nebiée, a nebiée kao bie. Da bi to bilo jasnije, daje se pregled tradicionalne ontolo- gije. Nakon referiranja tih ranijih Skola, vidi se da ne- ma jedinstvenog mi8ijenja o tome Sto su bitak i biée Gedno, mnostvo, mirovanje, kretanje, nastajanje, nesta- DIJALOZI PROTAGORA I SOFIST 25 janje i slitno). No kako, na primjer, biée moze imati ‘dva imena kao Jedno i Mnoitvo? Ime ne moze biti dru- gatije od same stvari, jer bi se inate govorilo o netemu drugom, ili bi se pak moglo govoriti da je ime samo ime imena i ni8ta vise; a da li bi tada bice bilo joS bide? Sada dolazi do poteSko¢e oko odredenja bitka biéa. Stranac primjecuje da izgleda, da se vodi velika borba (gigantomahia) o bitku medu filozofima. Tu Platon naj- prije tumadi filozofski materijalizam. Za njih kaze da sve vuku s neba dolje prema zemlji i priznaju samo ono Sto se moze uhvatiti i dodirnuti; prema tome bitak je samo ono to ima tijelo. Taj dio izvoda Platon ironizira s namjerom da pokaze kako filozofi materijalisti nema- ju smisla za bitak. No u dijalogu Teeter ti isti filozofi, prema Platonu, ne razumiju problem postajanja, Platon istiée, da je lake govoriti o onima koji stavijaju bitak u ideje, jer su oni razboritiji, Stoga ostale filozofe treba popraviii da bi shvatili istinu. To popravijanje protiv- nika moie se uéiniti pro8irenjem pojma bitka. Treba ih najprije pougiti o tome Sto je dua, i da tijelo bez duse ne egzistira. Tada ée do¢i i do pojma nevidljivog, pa ce moti shvatiti i Platonovo uéenje o idejama. U tom dijelu teksta Stranac i Teetet iznose utenje 0 biéu. Dakle, sve Sto ima bilo koju moguénost, na pri- mjer to Sto jest, iz Gega se moze neSto drugo uéiniti, sve to jest zbiljski, pa bi se bie moglo odrediti kao neka moguénost. To je zavr8ni oblik popravljanja materija- lista, no to rjeSenje nije prihvatljivo za one koji polaze od uéenja o idejama i sada oni referiraju svoje ucenje. Postavljanjem ideje omoguéeno je pojmovno razlikova- nje podrucja bitka i postajanja. To se moze usporediti i sa tekstom u Fedonu (96 a). Za materijaliste bitak je sposobnost ili moguénost djelovanja i trpljenja. I prija- telji ideja priznaju tu sferu postajanja, no to iskljuéuju iz biti bitka, iako bitak ne moie biti bez kretanja, Zivota, due i sligno. Time se doslo u daljnju aporiju, da su kre- tanje i mirovanje neSto razlitito od bitka. Kretanje i mi- rovanje su krajnje suprotnosti, no oboje je postojece (na26 PREDGOVOR B, BOSNJAKA ‘svoj nagin). § tim u vezi, pitanje je formulirano ovako: Da li se oboje kreée, kad se kaze: jesu? Ne. A da li obo- je miruje, kad se kaZe da jesu? Ni to. Iz toga bi slije- dilo, da je biée (to on) nesto tree pored ta dva odre- denja, iako biée obuhvaéa i kretanje i mirovanje, a obo- jima se pripisuje bitak, dakle jesu. Taj odgovor ne za- dovoljava, jer se tu, iako je razgovor o bicu, dolazi u istu aporiju koja se pokazala u razgovoru 0 nebiéu. To rjeSenje ne odgovara, jer se svagdje mora vidjeti red diobe i odnos toga Sto je dijeljeno. Stoga se to mora dalje obrazlagati. NeSto ne moze biti ako ne uéestvuje na bitiu (na primjer mirovanje i kretanje). Razlike se ne smiju iskljudivati, stoga se neSto moze ozaéiti po ne- gemu razligitom Sto u tu zajednicu pripada. To zaéi da se uvijek mora upotrebiti termin sbitake, »bitic kad se neSto hoce iskazati; ne8to postojece moze se spajati, no ne sve sa svim, jer ako bismo spojili kretanje i miro- vanjg, tada bi kretanje bilo mirovanje, a mirovanje kre- tanje, to jest kretanje bi mirovalo, a mirovanje bi se kretalo (252 d). To pokazuje da treba znati kako se su- protnosti spajaju, i to se ne moje raditi otprilike. To znanje nazvano je dijalektika (a kasnije logika). I tako smo, kazu sugovornici, trazedi sofistu nasli filozofa. Tko ima dijalektitku sposobnost, taj vidi jednu ideju u raz- ligitom mnostvu, a u jednom vidi i mnostvo; to je raz- likovanje po rodu. Dakle, dioba se vréi prema pojmo- vima, i ono 8to je isto ne treba smatrati razliditim, a razligito istim. U cijelom svom tekstu Platon ho¢e da pokaze da je bitak red i smisao. Do sada smo prosli tri pojma u ko- jima se taj red ispoljavao. To su bili: bie (to on), mi- rovanje (stasis) i kretanje (kinesis). Mirovanje i kreta- nje su medusobno nespojivi, a biée se moze spojiti sa oba, time je to troje, no svako od njih razlikuje se od ostalog drugog, a za sebe je isto. Tako smo dosli do jo’ dva pojma: isto ili identitet (tauton) i razligitost (thate- ron), Na osnovu toga vidi se i problem odnosa jednog prema drugom, DIJALOZI PROTAGORA I SOFIST n Dakle, to 3to je razligito, to 8to ono jest, nuzno je to u odnosu na drugo; time se dolazi i do ideje razliéitog. No Platon ée to rije8iti ovako: svako pojedinatno je raz- ligito od drugog, no ne na osnovu svoje viastite prirode, veé zbog uéeSéa na ideji razlititog. Stoga se i za nebi- ée mote reci da postoji kao drugost (u odnosu na svoje prethodno stanje), cime je previadana Parmenidova te- za da nebice nikako ne postoji. Na primjer kretanje je razliGito od biéa, dakle nebiée jest (ima bitak). Za sv vrijedi da priroda razlititog tini svako nebi¢e, i ta pri- roda (razligitog) ¢ini ga razlititim od biéa, i tada moze- mo $ pravom sve oznaviti kao nepostojeée, no i kao bi- tak i biée, jer ima udjela na bicu. I o biéu moramo re¢i da je ono razlidito od drugog, pa je nebiée dakle biée, ukoliko je drugo. Dakle, kad se govori o nebicu, tada se ne misli suprotnost bicu, nego samo neSto razlitito. Na primjer ne-lijepo je suprotnost lijepom, Sto znati da tu Postoji suprotnost bica prema biéu. Taj princip pri- mjenljiv je na sve, jer se priroda razlititog pokazala da pripada u bice. Time je Platon podrutje nebiéa oduzeo sofistima i ukljudio ga u svoje razmatranje iz kojeg se vidi da nebice ima svoju viastitu prirodu, i kao to je veliko bilo veliko, a lijepo lijepo, a neveliko i nelijepo neveliko i nelijepo, tako je nebice bilo i jest nebice i tre- ba ga ubrojiti medu mnoga bica (258 c), jer i negaciji pripada zbiljnost. To znati da je moguée govoriti o bitku nebiéa, kao o nebiéu uistinu, to jest postoji pravo nebiée. Pokazalo se da se biée i razliéito spajaju svagdje i medusobno se spa. Jaju, i da razliéito, time sto ima udjela na biéu, zbog tog udjela jest, i kao razligito od biéa jest, pa je ono nudno nebiée. Time je taj cijeli pojmovni izvod zavrSen i oblikovana je filozofija, koja sebe definira u znanju spajanja i razdvajanja pojmova, dakle u dijalektici kao biti svega postojanja i miSljenja. Platonova kritika sofista prisutna je sve do danas. Ono Sto je Platon pisao odrazilo se i na kasnije shvaéanje, prema kojemu su sofisti ostali kao pojam negativnog i28 PREDGOVOR B. BOSNJAKA destruktivnog mi8ljenja i djelovanja. To je historijska nepravda prema sofistima filozofima, koji su bili vrlo zasluini za duhovni preobrazaj Helade i op¢i razvoj kri- tiékog duha. Problem odnosa govjeka prema drustvu i kozmosu mote biti tema ne samo retorike veé i odgoja. Pored ideje 0 teoretskom Zivotu sofisti obrazlatu smisao i vri- jednost praktiékog Zivota, jer i ta sfera pripada u po- ‘druéje mudrosti i dostojna je mudraca. Autoriteti su do- vedeni u pitanje, jer je samo na osnovu uma moguée iz- graditi valjane kriterije. Stoga je s tim u vezi bila vrlo znagajna i retorika. U to se ukljuéuje i pojam eubulije (Sposobnost za dobru odluku), Sto je sastavni dio Zivota. Aristotel s pravom kage, da ovjek koji je sposoban da praktiéno odluéuje, jest takav tovjek, koji se medu praktiéko-dostiznim dobrima razumnim rasudivanjem opredjeljuje za onaj cilj, koji ostvaren djelovanjem, tre- ba da bude od najvece koristi za éovjeka (Nikomahova etika, VI). A to je kod sofista problem ne samo teorije nego i prakse. Njihova teza je bila izrazena u zahtjevu da slabiju stramu treba uéiniti jatom (ton hetto logon Areitto poiein), Sto su protivnici protumadili u negativ- no-moralnom znatenju, tj. da ono Sto je lo8ije treba pri- kazati boljim. A Sesto se puta dogada da je slabiji onaj Koji ima pravo, jer se njemu suprotstavlja mnogo toga 3to je jaée, a nije pravedno. Suprotstavljeni govori (lo- goi aniikeimenoi) pokazuju da nema prava u apsolut- nom smislu, pa su stoga antilogije upravo kritika svega 8to je nekritiéno i konzervativno. Sve je ljudsko djelo, ni8ta nije natprirodno. Protagora je htio da mlade Ijude udini korisnim élanovima drustva, i to umijeée on je nazvao politiékom vrlinom, Uz Protagoru slijede imena drugih poznatih sofista kao §to su: Gorgija, Prodik, Kri- tija, Antifont, Likofron, Trazimah i drugi, koji su bili zasluini za razvoj tadaSnjeg prosvjetiteljstva. Ako je bi- Jo u mladoj generaciji sofista i onih koji su opisani kao eristiéari, koji se sluze samo prividnim znanjem da bi postigli svoj cilj, tada se to ne moze uopéiti i svu so- DISALOZI PROTAGORA I SOFIST 29 fistiku oznatiti kao negativnost u odnosu prema filozo- fiji, kako je to prikazao Platon. Tu historijsku filozofsku zaslugu sofista prvi je jasno istakao Hegel u svojoj Historiji filozofije (sv. IL, str. 406—441, 1971, Frankfurt am Main), ime je iz opée ide- je filozofije prikazao vaznost i znagenje njihovog mi8lje- nja u zasnivanju i Sirenju obrazovanja u Heladi. Hegel piSe da treba ostaviti po strani i zaboraviti ono po ée- mu su sofisti do8li na lo glas, jer to je opéa galama ko- ja otkriva svoju viastitu slabost. Sofiste treba oslobo- diti od takvih predrasuda i dati im ono mjesto koje im pripada, a to znaéi priznati, da je njihovo djelovanje bilo progresivno, Hegel istie, da je samo onaj Sovjek moéan, koji to, Sto ljudi dine, zna svesti na njihovu ap- solutnt svrhu, koja ljude pokre¢e. To je bio predmet uéenja sofista. Mo¢ u svijetu je opéa misao koja razrje- Bava sve posebno, to zna i filozofija, pa Hegel s pravom kaze da su sofisti bili spekulativni filozofi. Na taj na- Gin je udinjen bitni preokret u filozofskoj interpretaciji razvoja gréke filozofije,PLATON PROTAGORA Preveo KOLOMAN RAC Prijevad w cjelini + grtkim izeornikom ssporedio i dotjerao, te biljehama popratio MILIVO} SIRONICGréki tekst: PLATONIS OPERA recognovit brevique adnotatione critica instruxit IOANNES BURNET Tomus IL Oxonii 1968 Naslov grékog izvornika IIAATQN MIPQTATOPAE SADRZAJ POGLAVLIA Naslovi poglavija ne nalaze se u grékom originalu. Redaktor ih je unio zbog boljeg pregleda sadréaja. 1. Uvodni razgovor Sokrataiutenika . . . . 2, Hipokrat kod Sokrata 6... kk 3. Sokrat ispituje bit razliditih naugavanja. . 4, Daljnje analiziranje sofisti¢ke vjetine . 2. 5. Usporedivanje sofista s trgoveima . . 2. 6. Dolazak Protagori . . . ww 7. Prizor u Kalijinoj ui 5... 8. Susret s Protagorom i prvi razgovor . 9. Protagora obrazlate bit svoga uéenja . . 10, Da li se vrlina mode nauéiti . . . 2... 11, Mit 0 Prometeju i Epimeteju . . . . . 12, Mit o razvoju Ijudskog roda_. 7 13. Protagora tvrdi da se vrlina mote nauditi . 14, Protagorin daljnji izvod: svi misle da se vrlina moze nauéiti 15. Usporedivanje razlititih primjera 16. Usporedba djece i roditelja . . 17. Pitanje o jedinstvu vrline . . 1... 18. Dijelovi vrline TEER he eee eee Ee 3 Platon 37 38 40 al 2 4 45 46 48 50 52 53 55 56 37 58 Cy a34 SADRZAJ POGLAVLIJA 19, Odnos i suprotnost 20. Razmatranje suprotnosti u pojedinim pojmovima 21, Relativnost pojmova . 22, Sokrat prigovara Protagorinim dugim govorima 23, Prijedlozi o daljnjem nadinu raspravijanja . 24, Hipijin savjet © 6 ee ee 25. Sokratov prijediog o daljnjem razgovoru . 26 Poéetak tumatenja Simonidove pjesme 27, Tumatenje izraza »te8ko« i »lose« 28, Sokrat hvali spartanski naéin Zivota i mudrosti 29, Daljnje objasnjavanje pjesme . . . . 30. Razlika izmedu »postatic« i »bitic . . 31, Prigovor Pitaku . . 32, Dogovor o daljnjem raspravijanju 33, Vra¢anje na raspravuo vrlini . 2... 34, Razgovor o mudrosti i hrabrosti 5. 35. Vrijednost spommaje . . . 36. Kako postupa vedina judi?» . 31, Sto proizlazi iz neznanja? 38, Odnos prema loSemu 39, Injednatavanje hrabrosti i znanja ; 40. Ponovno razmatranje 0 odnosu znanja i vrline 68 or 68 70 nD 2 B 16 8 80 81 82 85 87 89 1 93 101 3 LICA DIJALOGA: Usenik, Sokrat, Hipokrat, Kalija, Protagora, Hipija, Prodik, Alkibijad, KritijaUVODNI RAZGOVOR SOKRATA I UCENIKA 1, Utenik: Odakle dolazi8, Sokrate? Da li s lova na mla- da Alkibijada? Kad sam ga prekjuéer vidio, tinio mi se jo8 lijepim momkom, zaista momkom, Sokrate, medu nama budi redeno, iako mu vec brada izbijat. Sokrat: Pa Sto onda? Ne hvali8 ti Homera koji rete da je najljep§a dob prve mladosti u kojoj se sada nalazi Alkibijad=? Usenik: A Sto sada? Dolazi8 li od njega? Pa kako se mladié ponasa prema tebi? Sokrat: Dobro, meni se bar utinilo, a pogotovo da- nas jer je mnogo toga meni u prilog rekao i pomogao mi. Pa i sada upravo od njega dolazim. No ipak neSto neobiéno hoéu da ti reknem, to jest, iako je on bio u drudtvu, nisam se na nj obazirao, veé sam ga esto po- sve zaboravio. Uéenik: A Sto se to osobito s tobom i s njim zbilo? Ta valjda se nisi u ovome gradu namjerio na nekog drugog IjepSeg? Sokrat: Kudikamo ljepSega! Uéenik: Sto veli8? Je li domaéi ili stranac? Sokrat: Stranac. Usenik: Odakle? Sokrat: Iz Abdere. 1 Alkibijad je bio sin ugledne i bogate porodice i rodak Periklov. Lijep, sposoban i odluéan, ali vrio éastoljubiv i pre- vwrtljiv. Bio je jedno vrijeme Sokratov uéenik. * Homer, Odiseja 10, 277—78. 309.030a 38 PLATON Uéenik: I ovako lijep ti se stranac utini, te ti se ukaze Ijep&i od sina Klinijina’? Sokrat: Kako da se, dragi moj, najmudrije ne wéini Ijepse? Ugenik: Pa zar nam se, Sokrate, na mudraca kakva namjeri te dode? Sokrat: Zacijelo na najmudrijeg Sto ih sada ima ako ti se Gini da je najmudriji Protagora. Uéenik: E, 8to veli8? Protagora je stigao? Sokrat: Tre¢i je ovo veé dan. ‘Usenik: Pa zar ba iz njegova drustva dolazi8? Sokrat: Svakako, mnogo toga i rekoh i uh. Uéenik: Pa Sto ne makneS toga momka, Sto ne sjed- neS ovamo i ispria’ taj razgovor ako te Sto ne smeta? Sokrat: Ma hoéu. I bit Gu ba zahvalan ako me bude- te slusali, Uséenik: I mi tebi ako kaze3. Sokrat: Dvostruka bit ée hvala. Onda sluSajte! HIPOKRAT KOD SOKRATA 2. Upravo minule no¢i, jo3 u cik zore, stane Hipokrat, sin Apolodorov i brat Fazonov, ba Zestoko batinom lu- pati na vrata, I kad mu netko otvori, odmah poleti unu- tra pa u sav glas navali govoriti i rete: Sokrate, jesi li budan ili spavas? Prepoznav8i njegov glas rekoh: Ti si, Hipokrate? Ne javlja§ li neko zlo? Ba8 niSta, odvrati on, osim dobro. ‘Ta ti valja, rekoh ja. A Sto je? Cemu si doSao u ovo doba? Protagora je stigao! rete, poSto je stao do mene. Prekjuder, rekoh ja. A ti si sada doznao? ® Alkibijadov otac bio je Klinija. PROTAGORA 39 Bogova mi, rege, sino¢. Pri tom napipa krevet, sjedne mi do nogu i reée: D&, sinoé kad sam veoma kasno sti- gao iz Enojet, Utekao mi je, naime, rob Satir. Htio sam ti rei da Gu podi za njim u potjeru, ali sam zbog ne- Seg drugog zaboravio. A kad se vratih, te smo veé po- veterali i htjeli po¢i na potinak, tada mi brat kaze da je doSao Protagora. Hijedoh isti Eas poti do tebe, ali imi se udini da je noé odvi’e odmakla. No éim me san oporavi od umora, odmah ustanem i ovako dodoh ova- mo. I ja, poznavajuéi njegovo junatko i vatreno sree, rekoh: Pa Sto ti je? Zar ti Sto krivo radi Protagora? Aon se nasmije i kaze: DA, bogova mi, Sokrate, jer je on sém mudar, a mene ne éini mudrim. Ali, Zeusa mi, rekoh ja, ako mu da¥ novaca i nagovo- ri8 ga, uéinit ée i tebe mudrim, Aon ée: O Zeuse i bogovi, kad bi to samo o tome ovisilo! Ne bih Stedio ni svoj novac ni novac svojih prijateljal No ba§ zbog toga i dodoh sada k tebi da meni u prilog nje- su neSto kaZe8. Jer ja sam ne samo odviSe mlad nego jo8 nisam nikada Protagoru ni vidio ni fuo. Bio sam, naime, jo8 djeéak kad je prvi put ovamo stigao’. A svi, Sokrate, toga éovjeka hvale i kazu da je najmudriji a govoru. Pa Sto ne idemo k njemu da ga kod kuée zate- éemo? Stanuje, kako sam Guo, kod Kalije Hiponikova sina, Nego hajdemo! Aja Gu: Nemojmo jo8 poéi onamo, dobri moj! ta rano je. Ne- ‘go zadimo pvamo u dvoriste i tu u Setnji provedimo vri- jeme dok svane! Onda podimo! Pa Protagora ponajvise Doravi u kudi — ne boj se! —zateci Gemo ga, sva je prilika, kod kuée. 4 Selo na granici Beotije. 5 Oko 443. doa je Protagora na poziv Periklov i izradio je ‘ustav za Turij, atensku naseobinu u Juznoj Ttali 3iladb 40 PLATON SOKRAT ISPITUJE BIT RAZLICITIH NAUCAVANJA 3. Nato ustadosmo i podosmo u dvoriste. A ja iskuSa- vajuéi Hipokratovu duSevnu snagu stanem ga proma- trati i ispitivati, — Reci mi, rekoh ja, Hipokrate, k Pro- tagori sad misli8 ici da mu novaca da’ kao placu za svoje obrazovanje, a kakvu ¢e8 zapravo éovjeku doti i kakav ée8 postati? Tako, na primjer, da kani8 poci k svome imenjaku Hipokratu s Kosa, onome od roda Asklepijada*, i novaca mu dati za sebe kao placu — da te tko zapita: »Reci mi, placu Zelig, Hipokrate, dati Hi- pokratu, a kakvu éovjeku?« — Sto bi ti odgovorio? Rekao bih, kaze, lijeéniku. A 8to ée8 postati? Lijetnik, kaze. A da kani8 otidi k Polikletu Argejcu ili k Fidiji Ate- njaninu’ i njima platiti za sebe, — da te tko upita: »Te novce imas na umu dati Polikletu i Fidiji, a kakvim Lju- dima?« — Sto bi odgovorio? Rekao bih: kiparima. ‘A Sto Ge8 sam postati? Nema sumnje, kipar. Neka, rekoh ja. Kad sada ja i ti dodemo Protagori, bit éemo pripravni predati mu novaca kao placu za te- be, ako dato naega novca dotekne i njime ga pridobi- jemo, a ako ne, trosit Gemo jo8 novac prijatelja. Ako bi netko nas, Koji se svojski trudimo oko toga, upitao: »Recite mi, Sokrate i Hipokrate, kao kakvu éovjeku imate na umu Protagori dati novaca?« — Sto bismo mu odgovorili? Koje drugo ime éujemo da se spominje za Protagoru? O Fidiji se kaze da je kipar, o Homeru da je pjesnik A Sto tako Sujemo za Protagoru? ¢ Hipokrat, znameniti lijetnik s otoka Kosa, Sokratov suvre- menik. Utemelfio je lijeénigku znanost i ostavio mnogo spisa. 1 Fidija, najznamenitiji gréki kipar Periklova vremena (Cuveni kipovi Atene { Zeusa). Poliklet, Fidijin suvremenik, prikazivao je majstorski ljudsko tijelo, Bio je znamenit i kao kipar i kao teoreti¢ar kiparstva (poznat je njegov Dorifor — nosaé koplia). PROTAGORA a ‘Ma sofistom, kaze, Sokrate, zovu toga dovjeka. K sofistu dakle idemo da damo novac. Svakako. Ako bi te jo8 i ovo netko zapitao: »A Sto eS sam po- stati kad se pridruzi8 Protagori?« I on se zarumeni — ta veé se danilo te si ga mogao jasno vidjeti — i reée: Ako je prema onome prije, odito je da éu postati so- fist. A tebe, rekoh ja, bogova ti, ne bi bilo stid pokazati se pred Helenima sofistom? Jest, Zeusa mi, Sokrate, ako treba govoriti sto mislim. Ali, Hipokrate, valjda ne dr#i da ce ti Protagorino nauéavanje biti takve vrste nego kakve je bas bilo kod uvitelja pisanja i Gitanja pa utitelja glazbe i gimnasti- ke? Njihov nauk nisi izudio za zvanje da bude vjestak nego za obrazovanje, kako samostalnom i slobodnom éovjeku dolikuje. Svakako, kaze, Gini mi se da je poutavanje u Protago- re prije te vrste. DALINJE ANALIZIRANJE SOFISTICKE VJESTINE, 4. A zna8 li Sto sada kani8 raditi ili ti je promaklo? re- koh ja. Sto to? Da kani§ duSu svoju predati na njegu govjeku, kako veli8, sofistu? A éudio bih se da zna’ Sto je sofist. No opet ako to ne zna8, ne znaé ni kome predaje’ dusu ni za &to, da li za dobro ili za zlo. Bar mislim, kaze, da znam. Pa govori onda Sto dr¥i8 da je sofist! Ja drdim, odvrati, da je on, kao Sto ime kaze, vjeStak i znalac u mudrosti. Ne moie li se, rekoh ja, to kazati i o slikarima i gra- diteljima da su ‘oni vjeStaci u mudrom. No ako bi nas tko zapitao: »U kojoj su mudrosti vjeStaci slikari?e — 31a33a 2 PLATON rekli bismo mu negdje da umiju izradivati slike i dru- g0 takvo. A ako bi netko upitao: »U koju se mudrost ra- zumije sofist?« — Sto bismo mu odgovorili? Kakvog je posla vjeStak i znalac? Pa Sto, ako bismo, Sokrate, rekli za njega da umije Govjeka u&initi vrsnim govoriti? ‘Moda bismo, rekoh ja, govorili istinu, ali ipak ne bi bilo dosta jer nam odgovoru jo§ treba pitanje o éemu vrsnim govoriti ini sofist. Tako, na primjer, kitarist ja- matno Gini vrsnim govoriti o onom u éemu ga gini vje- Stakom —o kitaranju. Zar ne? Da. Dobro! A o emu sofist Gini vrsnim govoriti? Odigled- no.o onome Sto zna? ‘Naravno. A Sto je to u éemu je sofist majstor i takvim uéeni- ka Gini? Zeusa mi, rete, ne znam ti vise odgovarati. USPOREDIVANJE SOFISTA S TRGOVCIMA 5. Ama to ja rekol Pa Sto? Zna8 li u kakvu opasnost sréeS kad hoée du- Su da predaS? Da mora8 tijelo nekome povjeriti — a bio bi u opasnosti hoée li postati valjanim ili losim — do- bro bi razmistio treba li ga povjeriti ili ne i zvao bi na savjetovanje prijatelje i rodake i mislio bi dane i dane. A duSu, 3to vise od tijela cijeni8, u demu se sve tvoje sastoji, da li je dobro ili zlo, ho¢e li postati valjanom ili loSom, 0 tome se ti niti s ocem niti s bratom niti s ijednim od nas drugova nisi posavjetovao treba li ili ne treba tom dosljaku tudinu povjeriti tvoju duSu, nego éim si sinoé — tako veli§ — éuo, eto te rano ujutro ova- mo, a ne mari o tome ni rijetce govoriti niti pitati_sa- vjeta treba li ili ne treba sebe povjeravati_njemu? I novce i svoje i svojih prijatelja kao da si se veé uvjerio da moraS svakako biti s Protago- PROTAGORA 4B rom? A njega niti poznaS — kako velié — niti si igda 's njim porazgovorio, Zove ga sofistom, a oéito ne znaS Sto je sofist kojemu se kani8 pridruziti. I kad on to éuje, ree: Cini se, Sokrate, tako po onom sto ti veli8. Pa zar je, Hipokrate, sofist upravo nekakav veletrgo- vac ili trgovéié robom kojom se hrani duga? Ta meni se bar Gini takav nekakav’. ‘A Gime se, Sokrate, hrani duSa? . Bez sumnje naukom, rekoh ja. No samo da nas, pri- jatelju, sofist ne prevari hvaleéi ono Sto prodaje kao Sto rade s tjelesnom hranom veletrgovac i trgové Ovi naime ni sami ne znaju Sto je od nijihove ro- be tijelu Korisno ili Stetno, ali opet prodajuci hvale sve, a ne maju ni njihovi kupci osim ako je tko sluéaj- no vjeStak u gimnastici ili lijetnik. Tako i oni koji s na- ukama po gradovima obilaze i naveliko i namalo trgu- ju, uvijek kad tko Sto Zeli, hvale sve 3to prodaju, Moz da neki, predobri moj, i od ovih ne znaju Sto im je od trgovine korisno, a Sto Stetno za duSu. Tako isto ni kup- ci njihovi osim ako je tko opet sluajno vjest lijetnik due. Ako se ti zaista razumijeS u to Sto je korisno’i 8to Stetno, bez opasnosti mozeS kupovati nauku iu Pro- tagore i u bilo koga drugoga. No ako se ne razumije3, pa- zi, dragane moj, da ne stavljaS na kocku samoga sebe i da ne sréeS u opasnost. Jer je mnogo veca opasnost ku- povati nauke nego jela. Kad naime kupi8 jelo i piée kod trgovéica i trgovea, mozeS to odnositi u drugom sudu i prije nego to primi§ u tijelo kao pice ili jelo moguée ti je to odloziti kod kuée, pozvati strutnjaka i savjeto- vati se Sto se smije jesti ili piti a Sto ne, i Koliko i kada. Stoga kod takve kupnje nema velike opasnosti, No nau- ke se ne mogu u drugoj posudi ponijeti, nego mora’ podmiriti raéun, primiti nauku u samu du8u i, posto si nautio, moras otiéi bio o8tecen ili obogaen. To razma- © Veletrgovac putuje i trguje robom na veliko, a trgovtié je prodaje na trgu ili u duéanu, 3i4a315a 4 PLATON trajmo i sa starijima od nas! Ta mi smo jo odvi8e mla- di da toliku stvar rijeSimo. A sada, kad smo veé naka- nili, podimo i éujmo toga tovjeka! Kad ga ¢ujemo, po- savjetujmo se tada is drugima! Nije naime Protagora sondje sam, veé i Hipija Elidanin a, mislim, i Prodik Ke- janin i mnoge druge mudre glave®. DOLAZAK PROTAGORI 6. Tako odlutismo i krenusmo. Kad stigosmo u pred- vorje, zastanemo i porazgovorimo o netemu Sto nam je putem palo na pamet. Pa da ne ostane nedovréeno, ne- go da stvar dotjeramo do kraja i tako udemo, stadosmo u predvorju i tu smo raspravijali dok se nismo medu sobom slozili, A mislim, vratar, neki eunuh, sluSao nas je, a Gini se da se zbog mnostva sofista srdi na ljude koji dolaze u kuéu. Kad dakle pokucamo na vrata, otvo- ri i ugledav8i nas reve: »Oh, nekakvi sofisti! Moj gazda nema vremenalite I ujedno s obje ruke Zestoko, Koliko je mogao, zalupi vratima. A mi smo stali opet ‘Kucati. On iza zatvorenih vrata odgovarajuéi rege: »Ljudi, niste li Guli da on nema vremena?« »Ali, prijateljue, rekoh Ja, »niti smo do8li Kaliji niti smo sofisti. Ne boj se! Do- Sli smo jer moramo vidjeti Protagoru. Najavi nas da- Klel« Jedva nam je taj Govjek konatno otvorio vrata, Kad udosmo, zatekosmo Protagoru gdje u trijemu Se- ¢e, as njim zajedno Setali su s jedne strane Kalija, Hi ponikov sin, i brat mu od iste matere, pa Paral, Periklov sin, i Harmid Glaukonov, a s druge strane drugi Peri Klov sin Ksantip i Filipid Filomenov i Antimer iz Men- de, koji je od uéenika Protagorinih najvige na glasu i * Sokrat je ovdje jo3 mlad. Hipija, poznati sofist, bavio se prirodnim znanostinia, aritmetikom,” geometrijom, " glazbom, astronomijom. Prodik, Sokratov suvremenik, pouéavao je za novac u Ateni rjegitost. Poznata je njegova prita *Heraklo na raskrééue. 39 Kuéa bogatog Kalije ima predvorje i vratara koji ne puta svakoga u kuéu svoga gospodara, PROTAGORA 43 udi se vje8tini da bude sofist. A oni Sto su ostrag iza ovih ili i slu8ali Sto se govori, bili su vecinom stranci 8to ih Protagora vodi iz pojedinih gradova kojima pro- lazi opéinjujuéi ih glasom svojim poput Orfeja, a oni po glasu slijede zaéarani*, U tom kolu bilo je i doma- ih. Kad spazih to kolo, silno se obradovah kako lijepo paze da nikada ne budu sprijed Protagori na putu, ne- go kad bi se okrenuo on i oni do njega, nekako bi se zgodno iu redu ovamo i onamo razmakti ti sluSaci pa prekrasno uokrug svaki put obilazili i stali ostrag. PRIZOR U KALUJINOJ KUCI 7. Iza ovoga opazim'*, kako rete Homer, Hipiju Elida- nina gdje na suprotnoj strani u trijemu sjedi na visokoj stolici. Oko njega sjedili su na klupama Eriksimah Aku- menov i Fedro Mirinuéanin i Andron Androtionov, a od stranaca njegovi sugradani i neki drugi. Cinilo se da o prirodi i svemiru, ne8to astronomski, pitaju Hipiju, a on je na stolici sjedeéi svakome od njih sudio i razlagao pitanja. >Pa i Tantala eno ugledah'*.« Ta boravi u nas i Prodik s Keja. Bio je u nekoj sobici, koja je Hiponiku prvo slu- Zila za spremnicu, a sada je zbog mnoétva ljudi, koji onamo svracaju, Kalija i ovu ispraznio i uéinio je so- bom za goste. Prodik je jo8 leao umotan u nekakve ko- zice i pokrivaée — i to veoma mnoge, kako se Ginilo. Do 31 Za mitskog traékog pjevaéa Orfeja priéa se da je drvece i kamenje islo za glasom njegove pjesme, vietar se stiéao i voda Je ustavila svoj tok. PoSao Je u podzemni svijet po mladu 2e- fou Euridika. Rastrgale su ga u Trakiji bakhantice. 1 Rijedi iz Odiseje 11, 601. Odisej prita kod featkog kralja Alkinoja koga je vidio u podzemnom svijet. Uz, ostale vidio Je i lukava Sizifa, a iza ovoga opazio je Herakla. Platon se pod- ‘smijava sofistima. Protagora mu je Sizif. 19 Rijedi iz Odiseje 11, 583. Platon se podruguje Prodiku. Kao Sto stoji u podzemlju Tantal do brade u vodi, tako se boledljiv Prodik zamotao do vrata gunjevima i kozicama.316a 4 PLATON njega blizu sjedili su na podivaljkama“ Pauzanija, onaj iz Kerama, pa s Pauzanijom neko mlado momée po pri- rodi destito i valjano, kako ja mislim, a po spoljasnosti ba8 krasno. Udinilo mi se kao da sam uo da mu je ime Agaton'. I ne bih se Gudio ako je on upravo Ijubimac Pauzanijin. Toliko o tom momku. A prisustvovahu i oba Adimanta, sin Kepidov i Leukolofidov i neki drugi. O éemu su raspravijali, nisam ja mogao razabrati izvana iako sam se upinjao da éujem Prodika — ta premudrim mi se Gini taj Covjek i bozanstven — ali od njegova du- boka glasa razlijegalo se sobicom nekakvo mumljanje koje ie rijeti dinilo nerazgovijetnima. SUSRET S PROTAGOROM I PRVI RAZGOVOR 8. I tek 8to smo mi usli kad iza nas unidu Alkibijad Li- jepi, kako ti veli8, a ja vjerujem, i Kritija, Kaleshrov sin‘. Mi dakle, kako udosmo, joS se oko negega malo pozabavismo i razmotrivsi to pristupimo Protagori. T ja reko Protagoro, ja i ovaj Hipokrat dodosmo k tebi. Da li, kaze on, Zelite porazgovarati sa mnom nasamo ili zajedno s ostalima? Nama je, rekoh ja, svejedno. Kad éujeS za8to smé do- li, sam prosudi! A za8to ste, kaze, dosli? _ Hipokrat je eto moj zemljak, sin Apolodorov, iz velike i bogate kuée, a sam je po svojoj darovitosti, gini se, ra- van vrSnjacima. Zelja ga je, mislim, postati uglednim u gradu, a to ¢e, dr#i, najprije posti¢i ako se bude s to- , jf Sliéne su nasim divanima, a imale su nasion kod glave 4 nogu. if Tragitii pjesnik, Godine 416. prije n. e. pobijedio je uw tra- ‘sitkom natjecanju, Platon je njegovu pobjedu proslavio u svo- Joi, Gozbi (Simpocii). ' Kritija je bio na delu tridesetorice tirana (oligatha) koji su za svoje uprave poubijali nekoliko tisuéa atenskih gradana. PROTAGORA 41 bom drutio. To ti sada pprosudi da li misli§ o tome na- samo s nama raspravijati ili zajedno ¢ drugima. S pravom si, Sokrate, kage, u brizi za me. Ta éovjek stranac, koji ide u velike gradove i ondje nagovara sve najbolje mladice da se ostave drustva ostalih, i doma- Gih i tudih, i starijih i mladih, pa da se s njim druze jer Ge po njegovu drustvu biti bolji, taj treba da je na opre- zu kad ovako radi. Iz toga naime ne nastaju ba’ male zavisti i druga neprijateljstva i spletke. A ja velim da je sofistika staro umijeée (tékhné). No tko se od rani- jih Ludi njome bavi, taj u strahu od onoga Sto je u nje imrsko? uzima kojeSta za izliku i za to se skriva. Jodni uzimaju pjesnistvo — kao Homer, Heziod's, Simonid, drugi opet, to jest orfici® i muzejevei, svete tajne i proroétva, a neki, opazio sam, i gimnastiku kao na pri- mjer Iko Taren¢anin i Herodik Selimbrijanin®, stari- nom Megaranin, koji je jo8 i sada jednako sofist. A glaz- bu prihvati za izgovor va Agatoklo, veliki sofist, i toklid Kejanin i mnogi drugi®3. Svi oni, kako rekoh, po- bojali su se zavisti pa su se tim umijeéem kao velom zastrli, No ja se sa svima njima u tome ne slazem jer dréim da nisu postigli ono Sto su htjeli. Ta nije oku via- dara po gradovima umaklo da se bave onim radi gega su ti izgovori. Narod naime, tako rekavii, niSta ne vidi, ne- 1 Zamjeralo se sofistima da mame mlade Ijude i drsko izlaze pred javnost svojom naukom. 6 Heziod je pjesnik Teogonije, prve gréke mitoloske sinteze (rodoslovije “bogova i povijest postanja svijeta) i Poslova i dana, didaktitke poeme o radu. i Simonid je svojim korskim pjesmama prosiavio helenske junake koji su poginuli u bojevima protiv Perzijanaca. 2 Iz kulta prema mitskom pjevatu Orfeju razvilo se reli- sijsko-mistiéko uéenje, tzv. orfizam. 31 Muze} (Musaios) je atitki mitski pjevaé. Pripisuju mu se zavjetne pjesme, himne i prorostva. Povezuje se s eleuzinskim misterijima, ko i Herodik bavili su se teorijom gimnastike. Selimbrija Je nedaleko od Bizanta na Mramornom moru. 2 Obojica su glazbeni teoretifari. Agatoklo je bio utitelj Da- monu. Kod Pitoklida i Damona utio je glazbu dréavnik Periklo. 3iTa48 PLATON g0 Sto viadari*# kazu to hvalospjevima potvrduju. Bje- Zati dakle, a ne modi pobjeci, nego biti otkriven, silno je lud poku8aj, te je nuzno da to jo8 jate podjaruje Iju- de jer drie da je takav Zovjek uz ostalo jo$ i varalica. Ja sam stoga poSao posve suprotnim puiem od ovih i priznajem da sam sofist i da obrazujem Ijude, te mi- slim da je ta opreznost bolja od one, to jest da je bolje priznavati negoli uporno tajiti. I druge sam postupke prema toj opreznosti odmjerio, te nikakvu, hvala bogu, strahotu ne trpim zbog priznanja da sam sofist. Mnogo se naime veé godina bavim tim umijeéem — ukratko po- dosta sam star — te medu vama svima nema nijednoga kome po starosti ne bih mogao biti otac. Stoga mi je mnogo draze, dakako ako Zelite, da o tome govorim pred svima Sto ih u kuéi ima, A ja — nislutio sam naime da se on Zeli pred Prodi- ‘kom i Hipijom pokazati i prodiéiti da smo doili kao nje- soul postovaoci — rekoh: ’a Sto ne pozovemo Prodika i Hipiju i nji - er \dika i Hipiju i njihovo dru. Svakako, rege Protagora. locete li, re’e Kalija, da uprilitimo sjednicu da sje decke raspravljate? — Prihwatimo svi mi radosno fer cemo sludati uéene glave. I sami se maimo klupa i po- Givaljki i stanemo se kod Hipije namjestati jer je tamo bilo otprije klupa. Uto dodu Kalija i Alkibijad § Prodi- kom — dignuSe ga s potivaljke — is njegovim drust-* vancem. PROTAGORA OBRAZLAZE BIT SVOGA UCENJA 9. Kad svi posjedamo, Protagora reée: _ Sada bi, Sokrate, kad su i ovi prisutni, mogao govo- titi o onom Sto si malo prije preda mnom za toga mla- diéa spominjao, * Viadari dobro vide tko je sofist i to kau nat i cae Je sofist i to kazu narodu koji ih PROTAGORA 49 A ja rekoh: Poéet ¢u, Protagoro, kao malotas 0 onome zaéto sam do8ao. Ovaj je Hipokrat upravo Zeljan tvoga drustva. Rado bi, kaze, doznao Sto ée mu se ispuniti ako se bi de s tobom druzio. Takav je naS govor. Protagora pri- hati i rete: Mladiéu, budeS fi sa mnom drugovao, zaista 6e8 oni ga dana, kad budes prvi put sa mnom, otiéi kuéi bolj a sutradan isto tako. I svakog éeS dana uvijek nabolje napredovati. Kad ja to éujem, reéem: Protagoro, ba’ nikakvo éudo ne spominje8, veé Sto je prirodno. Ta i ti bi, ako i jesi star i tako mudar, bolji postao kad bi te tko naudio Sto sluéajno ne za’. No ne mislim ovako, nego kad bi ovaj Hipokrat sada smjesta promijenio Zelju i zazelio se dru8tva onoga mladiéa koji je nedavno doputovao, Zeuksipa iz Herakleje®, i doao k njemu kao sada k tebi i Cuo od njega to isto 8to i od tebe, to jest da ée drugujuci s njim svaki dan biti bolji i napredovati — i kad bi ga upitao: »A po temu ¢u, ve- Hi, biti bolji i u éemu éu napredovati?« — odvratio bi mu Zeuksip: »U slikarstvu.« I kad bi se sastao s Orta- gorom Tebancem® pa od njega cuo isto Sto i od tebe, i zapitao ga u emu ¢e biti bolji svakog dana druzeci se s njime, on bi rekao: »U frulanju.« Tako i ti reoi mla- diéu i meni koji te za nj pitam. ZaSav3i u drustvo Pro- tagorino, ovaj ¢e Hipokrat onoga dana kad bude s njim oti¢i bolji, i ovako ée sve ostale dane napredovati, ali u emu, Protagoro, i po emu? Kad to mene éuje, Protagora rete: Ti, Sokrate, vjesto pita’, a ja rado odgovaram onima koji vjesto pitaju. Kad k meni dode, Hipokratu se nese dogoditi kao Sto bi mu se dogodilo da se nekom drugom sofistu pridruzi. Ostali naime ruino mute mladed, jer % Misli se da je ime Zeuksip isto Sto i Zeuksis (2nameniti slikat). 8 Ortagora je utio Epaminondu svirati w frulu. 4 Platon 31843198 50 PLATON pobjegne li ona predmetima, opet je preko volje vode natrag i uvaljuju u predmete uéedi je i raéunstvo i as- tronomiju i geometriju i glazbu — pri tom svrne okom na Hipiju — a kad k meni dode, nece uéiti ni8ta dr: go osim onoga za Sto je doSao. A nauk mi je razborito odludivanje (eubulia) 0 domadim poslovima kako ée Sto bolje upravijati svojom kucom, i o dréavnim poslovi- ama, kako ée biti Sto sposobniji za drZavu raditi i govo- rit Razumijem li, rekoh ja, tvoje rijegi? Cini mi se da go- vori8 o politiékom umijecu i obecava’ da ée8 stvarati Ijude dobrim gradanima. Upravo to je, rete, Sokrate, obetanje Sto ga dajem. DA LI SE VRLINA MOZE NAUCITI? 10. Zaista krasno umijeée, rekoh ja, jest u tebe ako ga ima8. Ta kazat ¢u ti ba8 ono Sto misiim. Ja sam naime, Protagoro, mistio da se to ne da nautiti, ali opet, kad ti kaZe8, ne mogu da ne vjerujem. A po éemu drzim da se to ne da nauéiti niti moze éovjek govjeku to priskr- diti, duzan sam reéi. Ja naime, kao Sto i ostali Heleni, kazem za Atenjane da su pametni. A vidim, kad se sabe- ru u skupitini i dréava treba Stogod odrediti za gradnju zgrada, onda za zgrade zovu graditelje kao savjetnike, a kad se radi o gradnji brodova, graditelje brodova, i ‘ovako za sve ostalo za Sto drze da se moze nautiti i udi- ti drugoga. No ako pokuéa tko drugi njima savjetovati za koga misle da nije struénjak, bio on bas krasan i bo- gat i plemenit, nikako ga ne prihva¢aju nego mu se smi ju i galame dok onaj Sto se dranuo govoriti ili sam vi kom uutkan ne odustane ili ga redari na zapovijed pri- tana ne odvuku ili iznesu*”. Gdje misle da se stvar sasto- = Red u skupstini odréavala je eta robova Skita. Odbor vi- Je€nika od 50 @lanova, koji su bili u slu%bi, upravijao je na- rodnom skup8tinom i preko svoga predstojnika mogao je ma- knuti svakoga koji se nije pristojno ponasao. PROTAGORA 51 ji u vje8tini tako obavijaju. No kad se Sto treba posav- jetovati o dréavnoj upravi, tu ustaje i svjetuje njima jednako tesar, jednako kovaé, postolar, trgovac, vlasnik brodova, bogat, siromaSan, plemi¢ i obian ovjek. I ove za to nitko ne kori kao one prije sto nije ni otkuda na- udio niti imao kakva uéitelja, a ipak hoée da savjetuje. Odigledno smatraju da se to ne da nautiti. No nije ta- kav samo javni, drzavni Zivot, nego iu privatnom Zivo- tu najpametniji i najbolji gradani nisu kadri drugima predavati onu vrlinu koju imaju, Ta i Periklo, otac ovih ‘ovdje mladiéa, lijepo ih je i valjano obrazovao u onome za Sto je imao uéitelja, ali u emu je on sam mudar, to ih niti sam ne uéi niti ih predaje drugome, veé sami slo- bodno naokolo lutaju ne bi li se edjegod sami od sebe namjerili na vrlinu. Ako ba’ hoée’ — Kiiniji, mladem bratu toga tu Alkibijada, skrbnik je onaj isti Periklo. No kako se bojao za nj da ga Alkibijad ne pokvari, od- vuée ga od njega i dade ga na odgajanje Arifronu®. 1 prije nego prode Sest mjeseci vrati ga Periklu jer nije znao Sto bi s njim. A mogao bih ti veoma mnogo dru- gih nabrajati koji su sami bili dobri, ali nisu jo nikada nikoga u2inili boljim, ni svoga ni tudega. Kad ja, moj Protagoro, na to pomisljam, dréim da se vrlina (arete) ne da naugiti. No kad slusam tebe gdje to govoris, sklon sam vjerovati da tvoja vrijedi jer dréim da si mnogo is- kusio, mnogo nautio i pone’to sam pronaéao. Stoga ako moje jasnije pokazati da se vrlina moze nauéiti, nemoj nam uskratiti nego dokazi! Ma, Sokrate, neéu uskratiti. No da li bih vam kao sta- riji mladima u mitu dokazao ili pojmovno razlozio? ‘Mnogi od onih Sto su do njega sjedili prihvatise da razlaze onako kako ga je volja. Cini mi se, rete, da je ugodnije prigati vam mit. % Periklov brat. ” 3208,32a 32 PLATON MIT O PROMETEJU I EPIMETEJU 11, Bijae nekad vrijeme kad je bilo bogova, a smrtnih rodova nije bilo. A kad i njima dode sudeno vrijeme po- stanja, nagine ih bogovi unutar zemlje pomijeSav8i ze- mlju i vatru i ono Sto se s vatrom i zemljom mijeSa. A kad su ih htjeli izvesti na svijet, naredige Prometeju i Epimeteju® da ih opreme i svakome podijele snagu ka- kva mu pristaje. No Prometeja je Epimetej molio do- puStenje da on izvr8i podjelu. »Kad ja izvrsim podjeluc, rege, »ti pregledaj!« Nagovorivsi ga tako stane dijeliti. Kod diobe jednima je davao snagu bez brzine, a slabije je opremao brzinom. Jedne je oruzao, a za druge, da- juéi im prirodu bez oruzja, smi8ljao je neku drugu moé za spas. Koje je od njih snabdijevao sitnim tijelom, ti- ma je davao krila za bijeg ili podzemni stan, a koje je ojazao veliginom, te je upravo time spasavao. I ostalo je tako izjednagivao i dijelio. To je radio jer je bio na oprezu da se Koji rod ne zatre. Pa kad im poda zaititu od medusobnog zatiranja, smi8ljao je olakSicu od Zeu- sovih godignjih doba odijevajudi ih gustom dlakom i évrstom koZom, dovoljnom da ih obrani od zime i ja- kom da odbije i Zegu, a kad podu na lezanje, da to isto svakome bude njegov prirodni pokrivaé. I jedne je obu- vao Kopitima, druge tvrdom kozom bez krvi. Zatim sva- Kome nade drugu hranu: jednima iz zemlje travu, dru- gima plodove drveta, a trecima korijenje. No ima i tak- vih kojima dade za hranu meso drugih iivotinja, ali tima namijeni mali porod, a uniStavanima obilan porod pruzajuci tako spas rodu, No kako Epimetej nije bio ba’ mudra glava, potrosi neopazice sva sredstva na ne- razumne Zivotinje. Ostao mu je jo§ neopremljen ljud- ski rod te se nagao u neprilici Sto ée, No u toj neprilici dode mu Prometej da razgleda diobu i vidi ostala Ziva biéa skladno opremljena svime, a éovjeka gola, bosa, Prometej i Epimetej su Titani i braéa, a pripadaju u sta- rije pokoljenje bogova. PROTAGORA 3 nepokrivena i neoruzana. A veé je doSao i sudeni dan kad je trebalo da i éovjek, izide iz zemlje na svijet. Na- Savéi se u neprilici, kakav bi spas naSao Covjeku, Pro- mete} ukrade Hefestu i Ateni® vjeStu mudrost zajedno 's vatrom — ta bez vatre nitko je nije mogao ste¢i niti korisnom uéiniti — i tako je eto nadario ovjeka. Mu- drost za Zivot je dakle time dobio, ali gradansku mud- rost nije jo imao jer je ona bila kod Zeusa. Prometeju naime nije vise bilo moguée uci u vi8nji grad, Zeusove dvore — ispred su bile strane Zeusove straze — ali u Atenin i Hefestov zajednicki stan, gdje su se oni bavili umijeéem, kradomice ude, ukrade ognjeno umijece He- festovo i joS k tome Atenino pa ga dade éovjeku. Ota- da se tovjek lako snalazi u Zivotu. Prometeja, kako se pripovijeda, stize kasnije kazna za kradu*!, MIT O RAZVOJU LIUDSKOG RODA 12. Kad je ovjek postao uéesnik bozanskoga dijela, po- najprije je zbog srodstva s bogom jedini od zivih bica povjerovao u bogove i poteo je podizati bogovima 2rt- venike i kipove. Poslije je svojim umijecem brzo glas udesio za govor i rijegi, a pronagao je i stanove i odje- éu i obucu i postelje i hranu iz zemlje. Tako opremljeni Ijudi su isprva rasuto prebivali i gradova nije bilo. Po- gibali su od zvjeradi jer su u svakom pogledu bili od nje slabiji. I obrtnitka im je vjeStina bila za hranu do- voljna pomoénica, ali za boj sa zvijerima nedostatna, jer jo nisu imali gradansku i politiéku vje8tinu od koje je dio ratna vjeStina. Stoga su nastojali da se saberu na ‘okup i spaSavaju osnivajudi gradove. Kad bi se okupili, radili su jedan drugome nepravdu jer nisu imali dréav- % Hefest i Atena su zaititnici umjetnosti, Hefest je bog vatre i kovaé umjetnik koji je skovao Ahileju stit i drugo oruzje. % Zeus ga je dao prikovati na hridinu u pustu kraju. Orao mu je kijuvao jetra, dok ga Heraklo nije spasio. 3a32a 54 PLATON nigku vjeStinu. Zato su se opet rasprSivali i propadali. Pobojavsi se da na& rod ne bi posve propao, Zeus po- Salje Hermesa da dovede medu ljude stid i pravdu (aidds i dike) neka budu ures gradova i pomoéne veze prijateljstva. No Hermes upita Zeusa na koji bi natin dao pravdu i stid Ijudima. »Da li da i ove tako podije- lim kako su i ostale vje8tine podijeljene? A podijeljene su ovako: jedan s lijetniékom vjeStinom dovoljan je za amnoge nestrutnjake, a tako je is ostalim vjeStacima, Pa da evo ovako i pravdu i stid smjestim medu Ijude ili da ih svima podijelim?« »Svimac, rege Zeus, vi svi neka imaju dio! Ne mogu naime niknuti gradovi kad bi toga bilo samo u nekolicine kao Sto je s drugim vjeSti- nama. I daj zakon od mene da ubijaju kao kugu grad- sku onoga koji ne moze imati stida i pravde!« Tako i zato, Sokrate, i ostali Atenjani, kad je rijeé'o graditeljskoj vrlini ili 0 nekoj drugoj obrinickoj, misle da nekolicini pripada pravo savjetovanja, a ako bi tko izvan te nekolicine savjetovao, ne podnose, kako ti ve- 1i8, a's pravom, kako ja mislim. No kad prijedu na sa- vjetovanje za koje treba gradanske vrline, i treba da se cijelo savjetovanje osniva na pravednosti i trijeznosti, s pravom podnose svakog éovjeka jer u svakome mora biti dio te vrline ili nema gradova. To je, Sokrate, uz- rok tome®, A da ne bi mislio da te varam, kako uistinu svi ljudi drée da svaki govjek udestvuje u pravednosti i ostaloj gradanskoj vrlini, primi opet ovaj dokaz. Kod ostalih naime vrlina, kao Sto ti veli8, kaze li tko da je dobar frulaé ili da je vrstan u bilo kojoj drugoj vjestini, a ni- je, tome se ili smiju ili se na nj srde, a prijatelji pristu paju k njemu i kore ga kao ludu. A kod pravednosti i druge gradanske vrline, makar i znali za koga da je ne- pravedan, opet ako ovaj sam o sebi govori istinu pred 4 Protagora drii da svaki Zovjek po prirodi ima éudorednu svijest. PROTAGORA 55 mnostvom, sto ondje drze razboritoséu%, to jest govo- riti istinu, ovdje drze mahnitoSéu i katu da svi moraju govoriti da su pravedni, bili to oni ili ne bili, ili da je mahnit onaj koji sebi ne prisvaja pravednost jer tobo- ze nema nikoga koji ne bi na neki naéin imao udio u njoj ili pak ne postoji medu Ijudima. PROTAGORA TVRDI DA SE VRLINA MOZE NAUCITI 13. Sto dakle svakog Covjeka s pravom primaju kao sa- vjetnika u toj vrlini jer drée da je u svakoga ima — to- liko kazem. Ali da za nju drée da nije od prirode ni sa- ma od sebe nego da se da nautiti i da se u onoga u ko- ga se javija, javlja po marljivosti, ovo éu ti sada poku- Sati dokazati. Ta koliko zla misle Ijudi jedni za druge da imaju po prirodi ili po slugaju, nitko se zato na one Koji to imaju ne srdi niti ga opominje niti uti niti kaz- njava da ne budu takvi nego ih Zale. Tko je tako lud da ¢e takvo Sto pokuSavati Ziniti na primjer ruénima ili ma- Ienima ili slabima. Ta mislim, znaju da ta svojstva i su- protno njima dolazi Ijudima po prirodi i po sluéaju. A Koliko se dobra, misle, rada ljudima marom, vjezbanjem i uéenjem, ako toga u koga nema nego suprotno od to- ga, to jest zlo, na te se negdje obaraju srdzbe i kazne i opomene. A jedno je od toga i nepravednost i bezbo#- nost i ukratko sve suprotno gradanskoj vrlini. Tu se eto svaki na svakoga srdi i opominje ga — otigledno zato Sto se gradanska vrlina marom i uenjem moze steci. Pa ako, Sokrate, Zeli§ razabrati Sto moze kainjavanje krivaca, ono ée te samo poutiti kako ba Ijudi drée da se vrlina mote pribaviti. Nitko naime pametan ne kay- njava krivce radi toga Sto su skrivili, osim ako se po- put Zivine nepromisljeno ne osvecuje. Tko misli s raz- borom kainjavati, ne kaénjava za proslu krivicu — uéi- % Ako tko po istini za sebe kaze da je za0 i nepravedan, za: mjeraju mu i dre ga Iudim, a ako po istini kaze da nije sviraé ili sliéno, sto moze nautiti, vale ga kao trijezna covjeka. 32a3250 56 PLATON njeno ne mote biti neudinjeno — nego zbog buducnosti da opet ne skrivi ni ovaj sam niti drugi vidjevsi kainje- noga. Imaju¢i takvo miSljenje, smatra da se vrlina moze uzgojem posti¢i jer on kaznjava zbog odvracanja od zla. Takvo dakle miiljenje imaju svi koji kaznjavaju u pri- vatnom i u javnom Zivotu. A ka%njavaju i kore i ostali Ijudi one za koje misle da krivo rade, a pogotovo Ate- njani, tvoji sugradani. Stoga prema tom razlaganju i Atenjani pripadaju medu one Ijude koji dre da se vrli- na moe postiéi i nautiti, Da zaista s pravom tvoji su- gradani trpe i kovaéa i postolara kad im svjetuje u dr- Zavnom poslu i drée da se vrlina moze postici i nauciti, to ti je, Sokrate, dovoljno dokazano, kako se bar meni & PROTAGORIN DALINJI IZVOD: SVI MISLE DA SE ‘VRLINA MOZE NAUCITI 14, Ostaje jo8 prijeporna tvoja sumnja o vrsnim muze- vima. ZaSto, zaboga, vrsni Ijudi uée svoje sinove ostalo Sto stoji do uditelja i Cine ih pametnima, a u vrlini ko- jom se sami odlikuju ne éine ih ni u éemu boljima? O tome ti, Sokrate, necu vise priati mit nego éu ti dati dokaz. Predoéi sebi stvar ovako: ima li ili nema netega u éemu moraju svi gradani imati udjela ako ba’ mora postojati grad? U tome se naime razrjeSava ona tvoja prijeporna sumnja ili nikako drukéije. Jer ako to jest i ako to neSto nije ni tesarija ni kovaéija niti lonéarija nego pravednost i razboritost i poboznost — ukratko to jedno nazivam éovjekovom vriinom — ako to jest iu tome treba da svi imaju udjela i s time svaki dovjek, ako ho¢e i inate Sto drugo uéiti ili raditi, mora tako r diti, a bez toga ne ili inage mora’ ako nema dijela uéi- ti Kaénjavati i djetaka i muza i Zenu dok kaznjen ne postane bolji. No ako pored kazne i pouke ne sluSa, moraé toga kao nepopravijiva goniti iz gradova ili ubi- jati. Ako je to tako, a vrsni muzevi premda je to tako PROTAGORA ST uée sinove drugo a ne to, pogledaj kakvi éudaci izlaze ti vreni muzevil Ta dokazali smo da i u privatnom i jav- nom Zivotu svijet dréi da se to moze nauciti. Pa kad se to moze nauéiti i odgojem posti¢i, zar dakle daju wtiti sinove ostalo za Sto nije kazna smrt ako ne znaju, a za Sto je kazna smrt njihovoj djeci i izgon ako ne naude i ne odgoje se u vrlini i pored smrti zapljena imutka i, tako rekav3i, ukratko rasap kuée — to ih dakle ne daju uditi niti na ‘to obraéaju svu brigu? Pa to misljenje tre- ba prihvatiti, Sokrate. USPOREDIVANJE RAZLICITIH PRIMJERA 15, Od rana djetinjstva potevsi pa sve dok dive uée ih i opominju gm neko dijete shvaéa Sto mu se govori, na- tjetu se i dojilja i majka i pedagog i sam otac kako ée djetak biti Sto bolji. Pa kod svakog djela i rijeti uee i pokazuju: ovo je pravedno, ono nepravedno, ovo lije- PO, ono ruzno, ovo je pobozno, ono bezbozno, ovo radi, ‘ono nemoj raditi! I ako poslusa drage volje, dobro je, a ako ne, onda ga kao drvo, koje se iskrivljuje i savija, prijetnjama i Sibama ispravijaju. Zatim ga Salju u Sko- Iu i stavijaju uéiteljima kudikamo vise na srce da se brinu za éednost djeéaka negoli za ditanje, pisanje i svi- ranje. Uditelji se za to-i brinu. I opet kad nauée ditati i pisati te je vrijeme da razumijevaju knjigu, kao prije slova, stavijaju pred njih na klupe pjesme valjanih pje- snika neka ih ditaju i sile ih da uée napamet, jer u pje- snika ima mnogo opomena, mnogo tumagenja i pohvala i slave starih vrsnih judi, ne bi li se djetak takmidio, oponagao i tezio postati takvim. Uditelji glazbe rade isto tako — brinu se za razboritost i da mladiéi ne rade ni- 8ta zlo. Osim toga, kad nauée udarati u kitaru, uée ih opet pjesme drugih valjanih lirskih pjesnika udeSava- © To je bio rob koji je pazio na djetaka i svuda ga pratio. Ako djeéak nije sluSao, mogao ga je pedagog i tuci. Predmete su poutavali posebni uéitelji. 3260aaa b 58 PLATON juéi napjeve za kitaru i silom usaduju u djegju dusu ritam i sklad da budu pitomiji i da postajuéi okretniji i skladniji budu korisni rijegju i djelom jer sav ljudski Zivot treba prave mjere i harmonije. Jos ih k tome 3a- ju uéitelju gimnastike da s jacim tijelom sluze éestitu srou i dane moraju zbog loSeg tjelesnog stanja biti ku- kavice ni u ratu niu drugim djelatnostima. I to rade ponajvise oni koji najvie mogu, a najvise mogu najbo- gatiji. I njihovi sinovi medu vrSnjacima najranije zapo- Gnju polaziti 8kolu, a najkasnije se od nje rastaju. Kad se rastanu od uéitelja, sili ih opet grad da ude zakone ida po njima uzorno Zive da ne bi sami po svojoj glavi nasumce radili, nego ba’ kao Sto utitelji djeci, koja jos ne umiju pisati, povuku pisaljkom crte i ovako im daju plogicu i sile ih da po tim crtama pi8u, tako jei grad napisao zakone, izum dobrih starih zakonoSa, pa ih sili da po njima i zapovijedaju i sluSaju. Tko ih prestupi, kazne ga, a ime je toj kazni i kod vas i posvuda drugdje »popravijanje«, jer kazna popravija. Kad je dakle ovo- Jiko brige za vrlinu u privatnom i javnom Zivotu, éudis i se, Sokrate, i sumnja8 moze li se vrlina nautiti? Ali ne treba se éuditi, veé bi daleko éudnije bilo ako se ne bi dala nauditi. USPOREDBA DJECE I RODITELJA 16, A za8to se mnogi sinovi dobrih otaca izopacuju? To opet uj! Ta nije éudo, ako sam ja ba’ u onome prije istinu govorio da u toj stvati, to jest u vrlini, nitko ne smije biti neuk ako ima postojati grad. Pa ako je tako ‘ono Sto kazem —a jest upravo tako — onda uzmi koje mu drago drugo zanimanje i nauk kao primjer i prom! sli! Da ne bi moglo biti grada ukoliko ne bismo svi bi frulati kakav bi tko veé mogao biti, svatko bi to i u pri vatnom i u javnom Zivotu svakoga utio i korio ga ako ne bi dobro svirao i ne bi mu to uskra¢ivao. Tako ni sa- da nitko, kao Sto to biva s drugim vjeStinama, ne uskra- PROTAGORA 59 Guje i ne krije Sto je pravedno i zakonito — i aime, mislim, Kerisna medusobna pravednost | ving, ‘Stoga svatko svakome rado kazuje i uéi Sto je pravedno i zakonito. Kad bismo dakle tako i u frulanju imali is tinsku Zelju i spremnost da jedan drugoga uéimo, mi sli8 li — kaze — Sokrate, da bi sinovi dobrih frulaéa pri- je postajali dobri frulagi nego sinovi losih frulaéa? Do- ista ne mislim, nego éiji bi sin shutajno imao najvige da. xa 2a frulanje, ovaj bi najvecma idazio na glas, a oi bi io bez dara, bio bi bez slave. I esto bi sin dobra fru Jaga izaSao 108, a esto sin lo’a frulaéa dobar, Ali zato bi ipak svi bili priliéni sviraéi u odnosu na neznalice ko. ji se nista u sviranje ne razumiju, Tako sudi i sada K Ji tse éovjek od onih odgojenih medu zakonima i ljws dima cini najnepravedniji, taj je pravedan i vjestak tome ako bi ga trebalo usporeditis Ijudima u kojih ne ima nit odgoja niti sudova niti zakona niti prisile kakve ‘oja bi ih svim i svatim gonila da se brinu za vrlinu, nego bi ill ned divjac Kako ih je lant u Leneju prika- esnik Ferekrat®®, Doista, kad bi ti zapao m {akve lude kao Sto su oni éovjekomrsciu Ferekratovo} nediji, tada bi bio presretan kad bi se namjerio na Euribata i Frinondu® te bi jadikovao iz Ceinje za alo. com ovdasnjih ljudi. No sada se, Sokrate, rameecs top su svi utitelji vrline, koliko svaki pojedini moze, a opet Hi se nitko to ne ein. Tnadalje, ed bi ti tadio the je use| grEkoga erika, nijedan se ne bi Ginio, pa mislim ni] o Ge nam sinov ja ueiti onaj isti zamat Sto su ga nau od ca, koliko fe vee mona je rene lokaliteta grada Atene, prikazivale su se komedi. ig, Fercbrat, steneki Komediogra, napisao je Komedia Divjac (nie sotuvans), Neki Atenjani Zamrze na drusivo 1 njgove uredbe te ode u prirodi, ali im je br2o dojadio 2 % Lidijski kralj, Krez poslao j Str eral poslao je Euribata s noveem da skupi na Peleponeny volgku koja'ée mu treat za rat prow pera kor alla Kira, No Euribat pobjemne s navcem Kirw | ote: Je bio na zit glasu po svojoj zioc, "NM! T9Pev w Ateni koji 38a329, 00 PLATON otac i oevi prijatelji, ljudi istog zanata. Ta tko bi ih jo8 mogao poutiti? Nije se lako, mislim, pokazati uditeljem ovih dok je za neznalice posve lako. A tako je is vrli nom i svim ostalim. No dosta je ako ima koga koji umi. je samo malo bolje od nas privesti ovjeka vrlini. A mi- slim da sam ja jedan od ovih te mogu drukéije od osta- lih Ijudi nekome koristiti da postane dobar i éestit i za- sluZujem placu koju trazim i jo§ vecu, a tako se éini i onome koji zavrsi nauke. Zato sam i nain isplate ho- norara uredio ovako: kad tko u mene svrsi nauke, ako hoée, plati onoliko novaca koliko trazim, a ako neée, pode u hram, zakune se i polozi onoliko koliko misli da je nauk vrijedan. Takav sam ti ja, kage, Sokrate, i mit i dokaz iznio da se vrlina moe nauéiti i da Atenjani tako drée, pa nije nikakvo éudo Sto se od dobrih ofeva radaju lo8i sinovi, a od losih ogeva dobri, kad i Polikletovi sinovi, vrSnjaci ovoga Parala i Ksantipa, nisu niSta prema svome ocu, a tako ni sinovi drugih majstora. A na ove se jo8 ne valja zato tuziti, Ta joS ima u njih nade jer su mladi*, PITANJE O JEDINSTVU VRLINE 17. Kad je Protagora to i tako izlozio, umukne. I ja sam opéinjen jo8 dugo vremena u njega gledao kao da ée ne- Sto govoriti, a Zelio sam sludati. No kad sam razabrao da je uistinu prestao, jedva se nekako sabrah i pogle- davéi na Hipokrata rekoh: Sine Apolodorov, bas ti hvala Sto si me potakao da ovamo dodem! Silno cijenim da sam éuo ono Sto sam Protagoru éuo. Ja sam naime do danagnjega dana dréao da nema Ijudskog truda po ko- jem dobri postaju dobri, a sada sam uvjeren. Tek ne’to malo me smeta, a to ée me oéito Protagora lako jo8 upu- titi kad me vet toliko toga nautio. Ma kad bi tko bas © Paral i Ksantip su Periklovi sinovi. Protagora brani mla- dice od Sokratova prigovora (usp. gl. 10). PROTAGORA 6 za to poSao do kojeg mu drago od narodnih govornika, moida bi Euo takve govore ili od Perikla ili nekog dru- g0g vjeStaka u govoru. No zapitaj koga sto, poput knji- ga ne umiju nista niti odgovoriti niti sami zapitati, ne- go ako upitaS koga i neSto malo od reéenoga, kao ba- kreni lonci, kad o njih udari8, dugo jeée i odjekuju ako ih ne uhvati8, tako i uéeni govornici — upitani samo malo — nadugo zaviaée govorom. A ovaj Protagora vr- stan je izreci duge i lijepe govore, kako je pokazao, ali je vrstan i na pitanje kratko odgovoriti i sam zapitati pa priéekati i prihvatiti odgovor, za Sto je malo njih spremno. Sada dakle, Protagoro, jo’ nesto malo mi tre- ba i sve éu znati ako mi odgovoris ovo. Kaze da se vrli- na moze naugiti. Ja éu, ako ikojem drugom ovjeku, i tebi vjerovati. No éemu sam se zaéudio dok si govorio to mi u dusi nadopuni! Govorio si naime da je Zeus pra- vednost i stid poslao Ijudima, a opet si na mnogo mje- sta u govoru spominjao pravednost i razboritost i po- boinost i da je sve to zajedno jedno — vrlina. Bas to mi podrobno razjasni u govoru da li je vrlina nesto je- dno (jedinstvo), a dijelovi njezini su pravednost, razbo- ritost i pobodnost, ili su sve to Sto sam ovaj éas_spo- minjao samo razligiti nazivi za jednu istu stvar? To je Sto Zelim. : DIJELOVI VRLINE. 18. Ma lako je to, ka%e, Sokrate, odgovoriti da su ono Sto pita’ dijelovi jednog, to jest vrline. Da li se, rekoh, ti spomenuti dijelovi odnose kao dijelovi lica: usta, nos, 08 i Udi, ili se kao dijelovi zlata jedan od drugoga i od cjeline ne razlikuju nigim osim po velikim i malim ko- madima? Onako su, Sokrate, ini mi se, kao dijelovi lica prema cijelom licu. Da li, rekoh ja, i ljudi od tih dijelova vrline primaju jedni ovaj dio, a drugi onaj dio ili onaj koji ima jedan ‘dio nuzno ima sve.3308 2 PLATON Niposto, rege, jer mnogi su hrabri a nepravedni, ili opet pravedni a nisu mudri. Pa jesu li zaista, rekoh ja, ovo dijelovi vrline: mu- drost i hrabrost? Svakako, reve, I ba8 najveci je dio mudrost. Svako je od toga, rekoh ja, drugo i druktije? Da. Zar ima svako od njih svoju moé kao Sto je i kod di- jelova lica? Nije oko Sto i u8i niti je njegova mos ista. Niti od ostalih dijelova nista nije onako kao drugo, po moti niti po ostalome. Pa zar ovako ne stoj lovima vrline da jedan dio nije malik na drugi niti po sebi niti po svom djelovanju? Oéigledno je tako ako li ba’ odgovara primjeru? Ma tako je, kaze, Sokrate. A ja rekoh: nijedan dakle dio vrline nije isto Sto zna- nje niti Sto pravednost niti Sto hrabrost niti Sto razbo- ritost niti Sto poboznost. Nije, kaze. Pa deder, rekoh ja, ogledajmo zajednitki kakvo je sva- ko pojedino od ovoga. Prije svega ovako. Je li praved- nost neSto konkretno ili nije? Ta meni se Gini da jest. A 3to se tebi éini? I meni, kaze. Pa Sto? Kad bi tko zapitao i mene i tebe: »Protagoro i Sokrate, recite mi dakle da li je ono Sto ste upravo oznaéili pravednoséu kao takvo pravedno ili nepraved- no?« Ja bih mu odgovorio: »Pravedno.« Za koje bi ti dao glas? Zar za isto kao ja ili za ono drugo? Za isto, reée. Dakle pravednost je ono 3to je pravedno — to bih mu ja odgovarajuéi na pitanje rekao. Zar ne bi i ti? Svakako, rete. Pa kad bi nas zatim upitao: »Zar ne ka%ete da ima i neka poboinost« — potvrdili bismo kako ja mislim. Svakako, rege on. »Ne kaiete li da je i to nesto konkretno?« — potvr- Gili bismo ili ne bismo? PROTAGORA 8 I to on prihvati. »Da li kaZete da je to konkretno po sebi takvo da je bezboino ili takvo ‘da je pobozno?« Ja bar, rekoh, raz- Ijutio bih se na pitanje i rekao bih: »Ta ne govori tako, éovjete! TeSko ée Sto drugo biti pobo%no ako nece bas sama poboénost biti pobo%na.« A Sto ti? Ne bi li tako odvratio? Svakako, kaze. ODNOS I SUPROTNOST DIJELOVA 19. Pa kad bi nas zatim pitao i rekao: »A kako ste ono malo prije govorili? Jesam li vas pravo éuo? Uéinilo mi se da kazete da se dijelovi vrline odnose jedan prema drugome tako da jedan nije nalik na drugic, ja bih re- kao: »Uostalom pravo si uo, ali ako misliS da sam i ja to rekao, krivo si Zuo. Jer evo ovaj Protagora je to od- govorio, a ja sam pitao.« Pa kad bi rekao: »Protagoro, govori li ovaj istinu? Da li veli§ ti da jedan dio vrline nije nalik na drugi? Da li je to tvoje shvacanje?« — Sto bi mu odgovorio? Nutno je, kaze, Sokrate, da priznam. Pa Sto cemo, Protagoro, njemu odgovoriti ako nas, po- Sto smo to priznali, opet upita: »Nije li poboZnost nesto Sto i pravedno, nije li pravednost neSto Sto i pobozno ili ono Sto nije pobozno? I poboznost ono sto nije praved- no, dakle je nepravedno, a pravednost nepoboina? Sto emo mu odgovoriti? Ja bih naime sim za sebe rekao da je i pravednost pobozno i poboinost pravedno. Pa i za tobe bih ako bi mi dopustio odgovarao to isto, to jest da je doista pravednost isto s poboino8¢u ili nesto vrlo slino i da je pogotovo pravednost Sto i poboznost i po- boinost Sto i pravednost. No pazi, prijeti8 li mi odgo- varati ili se i tebi Gini tako. Bai mi se, rete, Sokrate, ne ini da je tako jednostav- no da bih pristao da je pravednost pobozno i poboznost pravedno, veé mi se Gini da u tome ima neSto razligno. 31a3328 6 PLATON A Gime se to, ka%e, razlikuje? — Ali ako izvoli8, neka nam bude pravednost pobozno i poboznost pravedno! Ma ne, rekoh ja. Ta ne Zelim istrazivati ono »ako iz- voli8«, niti »ako ti se Ginic, nego »sebe i tebex. A ovo »sebe i tebe« velim jer mislim da se stvar moze ponaj- bolje istrazivati ako mu tko ono »ako« oduzme. No ipak je, ree on, pravednost poneéto nalik na po- boznost. Ta i svaka najmanja stvar je u meku ruku na neSto nalik, Tako je bijelo nekako malik na crno, tvrdo na meko i ostalo Sto se Gini jedno drugome posve su- protno. Pa sto smo tada rekli za dijelove lica da imaju drukéiju moé i da nije jedan Sto i drugi, — oni su u ne- ku ruku nalik i jedan je Sto i drugi. Stoga moze na taj navin, ako te volja, i to dokazivati da je sve to jedno drugome jednako. No nije pravo ono sto ima neSto jed- nako nazivati jednakim ako ima neSto malo jednako niti nejednakim ono Sto ima neSto malo nejednako. T ja se zagudih te mu rekoh: Pa zar ti se tako pravedno i pobozno ovako odnosi jedno prema drugome te imaju medu sobom samo ne- Sto malo jednako? Ne ba8 tako, kaze, ali opet ni onako kako mi se Gini da ti mislis. No, rekoh ja, buduéi da mi se Gini da ti je to mrsko, pustimo to i ogledajmo ono drugo sto si rekao! RAZMATRANJE SUPROTNOSTI U POJEDINIM POJMOVIMA 20. ZoveS li ne&to nerazboritoscu? On potvrdi. Nije li tome posve suprotna mudrost? Meni se bar Cini, kaze. ‘A Gini li ti se da su ljudi, kad rade pravo i korisno, razboriti jer rade ovako ili je suprotno? Cini se da su razboriti, Kaze. Zar nisu razboriti po razboritosti? PROTAGORA 6 Svakako. Tko ne radi ono 8to je pravedno postupa nerazumno, a tko tako radi nije li nerazuman? I ja mislim, kaze. ‘Suprotan je dakle xazborit rad radu nerazboritu? On potvrdi. Zar se ne radi nerazborito ono Sto se radi s nerazbo- ritoséu? Slozio se. Ako se Sto radi snagom, ne radi li se snaino, ako li sa slabo8éu, slabo? Cinilo mu se. A.ako s brzinom, brzo, ako li sa sporoiéu, sporo? Potvrdio je. Pa ako se ne8to radi isto tako, bit ée adeno od isto- ga, ako li suprotno, tada od suprotnoga? On se slozi. Deder, rekoh ja, ima li Sto lijepo? Dopusti. Da li je tome drugo 8to suprotno osim ruzno? Nije. Pa Sto? Ima li Sto dobro? Ima. Jeli tome suprotno neSto drugo osim zlo? Nije. Pa Sto? Da li postoji visoki ton? Postoji. Tome valjda nije drugo Sto suprotno osim duboki ton? Nije, kaze, Nije li, rekoh ja, kod svake pojedine suprotnosti jed- nome uvijek suprotno samo jedno, a ne mnoitvo? Priznao je. Hajde, rekoh ja, ponovimo ono u gemu smo se slo- 2ili! Jesmo li se slo¥ili da je samo jedno jednome suprot- no, a ne vi8e? Slozili smo se. A Sto se suprotno radi, da se radi suprotnim? 5 Platon66 PLATON Jest. Jesmo li se slotili da se radi suprotno onome Sto se radi razborito ako se Sto radi nerazborito? Potvrdio je. A &to se razborito radi, radi se s razboritoSéu, a Sto nerazborito, s nerazboritoSéu? Slozio se. Ako se radi suprotno, zar se neée raditi sa suprotnim? Da. Jedno se radi s razboritoS¢u, drugo s nerazboritoséu? Da. ‘Suprotno? Svakako. Zar s onim &to je suprotno? Jest. Suprotna je dakle nerazboritost razboritosti? Cini se, Pa sje¢as li se kako smo se prije slozili da je neraz- doritost suprotna mudrostis*? Priznao je. A jednome je samo jedno suprotno? Priznajem. Koju dakle tvrdnju da zabacimo, Protagoro? Da li onu da je jedno samo jednome suprotno ili on gdje smo tvrdili da je mudrost drugo nego razboritost, a svaka je opet dio vrline, i da su osim toga sto su dru- g0 jo8 i poput dijelova lica nejednake — i same i snaga njihova? Koju dakle da zabacimo? Ta obje ove tvrdnje nisu ba u skladu, Ne slaiu se niti pristaju jedna dru- g0j. Ta kako bi se i slagale kad je nuzno da je jednome samo jedno suprotno, a ne mnostvo, a nerazboritosti ko- ja je jedno suprotna je, gini se, mudrost i opet razbo- ritost. Da li je, Protagoro, rekoh ja, tako ili nekako druk- je? Priznao je i preko volje. Vidi 332 a, PROTAGORA 61 Neée li razboritost i mudrost biti jedno? A prije nam se opet pokaza da je pravednost i poboinost gotovo isto. Pa hajde, Protagoro, rekoh ja, ne sustanimo nego i ostatak ogledajmo! Zar misli§ da je neki Covjek, kad krrivo radi, razborit jer krivo radi? Ja bih se, Sokrate, rege, stidio priznavati to premda mnogi Ijudi kazu tako, Pa zar da s njima razgovaram, rekoh, ili s tobom? Ako izvoli8, reée, pozabavi se prvo s tim govorom ve- Gine! Ali svejedno mi je samo ako ti odgovori8 da li ti se Gini tako ili ne. Jer ja prije svega ispitujem stvar, ali se opet moze desiti da se i ja koji pitam i onaj koji odgo- vara ispitujemo. RELATIVNOST POJMOVA 21. Isprva nam se neékao Protagora — izgovarao se da je stvar te8ka. Poslije je ipak pristao da odgovara. Ded, rekoh ja, iznova mi odgovori! Misli§ li da su ne- ki ljudi razboriti time Sto nepravedno rade? Neka bude, kate. A biti razborit znaéi, veli Potvrdi. A biti pametan znati da dobro promigljaju o tome 3to rade nepravedno. Neka bude, kaze. Da li, rekoh ja, dobro promisljaju kad se kod nano- Senja nepravde osjecaju dobro ili lose? Kad se osje¢aju dobro. Pa kazeS li time da ima ne8to dobro? Kagem. Pa zar je, rekoh ja, to dobro Sto je korisno Ijudima? Ma Zeusa mi, makar ne bilo Ijudima korisno, ja zo- vem dobrim. I Protagora mi se Ginio veé i mrzovoljan i Ijut i sit odgovaranja. Pa kad sam ga takva gledao, oprezno i mi- mo zapitam: biti pametan? es34a 68 PLATON Misli§ li, Protagoro, rekoh ja, time ono Sto nijednom éovjeku nije Korisno ili Sto uopée nije korisno? Pa tak- vo Sto ti zoveS dobrim? NipoSto, reve, nego ja za mnogo toga znam Sto je Iju- dima Stetno, i hrana i pice i lijekovi i drugo nebrojeno, a Sto korisno, i Sto nije za Ijude ni jedno ni drugo, ali je za konje. Jedno je samo za goveda, a drugo za pse. Ovo nije ni za jedne ni za druge nego je za drveée. Je- dno je dobro za korijenje drve¢a, ali je pogubno za gra- ne. Tako je na primjer gnoj dobar za korijenje svih bi- Vjaka kad ga onamo stavlja8, ali ako ga hoceS nasipavati na mladice i mlade grantice, uni8tava'sve. Ta i ulje je svem bilju i Skodljivo i najveci neprijatelj dlaci ostalih Zivotinja osim Ijudskoj kosi. Kosi i ostalom tijelu éo- vjeéjem prija. Tako je dobro neSto Saroliko i svakojako te je i tu Covjeku za vanjske dijelove tijela dobro, a za unutrainje je to isto veoma pogubno. Pa zato svi lije’- nici zabranjuju bolesnicima uzimati ulje osim u najma- njoj mjeri u onom Sto ée pojesti, samo onoliko koliko - ée im ukloniti ogavnost koja se u osjetilima kroz nos rada kod hrane i smoka®. SOKRAT PRIGOVARA PROTAGORINIM DUGIM GOVORIMA 22. Kad on to reée, prisutni vikom pohvale da dobro go- vori. I ja rekoh: »Protagoro, ja sam sluéajno zaborav- Ijiv Covjek te zaboravijam o demu je bio govor ako mi tko dugi govor dr2i, Kao sto bi doista ti, da sam slutaj- no nagluh, ukoliko bi Zelio sa mnom razgovarati, drzao da mora govoriti glasnije nego s ostalima, tako i sada, jer si se namjerio na zaboravna, stedi mi i skra¢uj od- govore ako hoée¥ da te mogu slijediti.« % Glavna je hrana kruh i pogaéa, a povrée, voée, sir i meso Je smok, Pod smokom se ponajvise misli na ribu’ koju treba pripremiti na ulju. PROTAGORA 6 Pa kako kratko trazié da odgovaram? Ili da ti, kaze, odgovaram kraée nego treba? Nipoito, rekoh ja. Nego koliko treba? kaze on, Da, rekoh ja. Pa da ti odgovorim onoliko koliko se meni ini da tre- ba odgovarati ili koliko se ini tebi? ‘Ama éuo sam, rekoh ja, da umijeS, ako te volja, 0 is- predmetu i sim nagiroko govoriti i drugoga to na- te ti nikada ne ponestane rijedi, a opet i kratko tar Ko da nitko neée kraée od tebe regi. Ako si dakle voljan sa mnom raspravljati, sluZi se za mene ovim drugim na- &inom, to jest kratkim govorom! Sokrate, rete, ja sam veé s mnogim Ijudima stupio u nadmetanje u govoru, ali da inim Sto ti trazi8, to jest da tako razgovaram kako od mene i8te protivnik, éinilo bi se da nisam ni od koga vrsniji niti bi se Protagorino ime medu Helenima protulo. A ja —razabrah naime da se sam sebi nije svidio zbog prijaSnjih odgovora i da ne¢e htjeti dragovoljno u raz- govoru odgovarati — pomislih da me viSe ne treba u drustvu te rekoh: Ama, Protagoro, ni ja se ugodno ne osjeéam da nam razgovor teée protiv tvoga uvjerenja, ali razgovarat cu s tobom tada kad ti budes voljan razgovarati onako ka- ko ja mogu slijediti. Ti si naime, kako se o tebi govori, a ism veli8, vrstan voditi razgovor i u dugu i u krat- ku govoru. Ta mudar si. Ja pak ne umijem ovako na- dugaéko premda bih Zelio da mogu. Nego treba da ti, koji umije’ oboje, nama popustas da bude razgovor. No sada, kad ti neée8, a ja imam neki posao te ne bih mo- ga0 ovdje ostati dok ti dugim govorima dulji8, idem jer nekud mi je poci, inate bih modda vrlo rado i ovo sluSao. To rekoh i u isti se mah dizah da idem. I dok sam se dizao uhvati me Kalija za ruku svojom desnicom, a Ije- to 335436a 70 PLATON vicom se uhvati za ovu kabanicu‘® i rete: »Necemo te pustiti, Sokrate, jer ako ti ode8, nece nam razgovor te¢i na isti nagin, Molim te, dakle, da ostanes s nama jer ja ne bih nijednoga radije éuo nego tebe i Protagoru gdje raspravijate. Ta ugodi nam svimal« I ja rekoh, a veé sam se bio digao da izidem: Sine Hiponikov, uvijek se ja divim tvojoj ljubavi k mudrosti pa i sada te hvalim i volim pa bih ti Zelio ugo- iti ako bi trazio Sto ja mogu. No sada je kao kad bi me molio da dostizavam Krizona Himeranina, trkaéa u na- ponu snage, ili da se utrkujem s nekim od trkata na duge pruge ili glasnikom i da ga dostizavam“, Ta rekao bih ti da ja kudikamo vise od tebe prizeljkujem sm se- bi da takve trkage mogu pratiti, ali uistinu ne mogu. Za- to njega moli neka tréi polaganije ako veé treba da me- ne i Krizona vidite gdje uporedo tréimo. Ja naime ne mogu brzo tréati, a ovaj moze polako. Ako dakle ZeliS sluSati mene i Protagoru, njega moli neka tako i sada odgovara kao Sto mi je i prije odgovarao — kratko i na sama pitanja, No ako ne¢e, kakav ¢e biti nagin razgo- vora? Ja sam naime mislio da je neSto drugo razgova- rati medusobno, a drugo javno govoriti. Ali vidi8, Sokrate, rete Kalija, Gini se da pravo govori Protagora kad trazi da mu bude moguée s nama govo- riti kako ga je volja, a tebi kako opet ti Zeli8. PRIJEDLOZI 0 DALINJEM NACINU RASPRAVLJANIA, 23. Alkibijad prihvati i rete: Ne govori8 dobro, Kalija. Ovaj Sokrat naime priznaje da se ne razumije u duge govore i da u tome daje pred- nost Protagori, ali je sposoban i zna u razgovoru dati “@ Kratka spartanska kabanica od prosta sukna bila je obiéaa nosnja siromasnijih i noSnja filozofa od Sokratova ‘vremena. 1 Krizon je bio u Sokratovo vrijeme glasoviti trkaé. Triput je pobijedio w olimpijskim igrama. Glasnik je éesto u jednom da- nu prevaljivao trkom velike daljine, a javijao je ili pobjedu vo}- ske, poraz ill pribligavanje neprijatelja. PROTAGORA n rijet i prihvatiti je, pa bih se zaéudio ako bi nekom éo- vjeku davao u tome prednost. Ako dakle i Protagora pri- znaje da je u raspravijanju slabiji od Sokrata, Sokrat je zadovoljan. No ako to porie, neka u razgovorn pita i odgovara pa neka na svako pitanje ne udara u dug go- vor, odbija dokaze i ne¢e da odgovara nego dulji dok ve- ina sluSalaca ne zaboravi o Zemu je bilo pitanje. Za So- krata ja jaméim da ne¢e zaboraviti, nego od Sale veli da je zaboravljiv. Meni se doista ini da Sokrat bolje govori. Ta svatko treba da iskazuje svoje misljenje. Poslije Alkibjjada, kako ja mislim, progovori Kritij Prodige i Hipijo, gini se da Kalija zivo pristaje uz Pro- tagoru, a Alkibijad hoée uvijek biti pobjednik u onome &ega se prihvati. Mi pak ne treba da pristajemo ni uz Sokrata ni uz Protagoru, nego zajedno molimo obojicu neka nam ne prekinu razgovor u sredini njegovoj. To rete, a Prodik ée: Dobro, ini mi se, govori8, Kalijo, jer tko prisustvuje takvim govorima treba da bude zajednitki slusaé oboji ce diskutanata, ali ne jednak — jer nije to isto. Zajedno naime treba sasluSati obojicu, ali ne podati svakome jednako nego uéenijem vige, a manje uéenom manje. Ja zaista i sam, Protagoro i Sokrate, dréim da i vi jedan drugome priznajete da se prepirete 0 dokazima, ali se ne svadate — i prijatelji se s prijateljima prepiru do- bronamjerno, dok se medu sobom svadaju protivnici i neprijatelji — tako bi nam najljepSe tekao razgovor. Jer vi ete govornici najveéma ovako u nas slu8aéa biti u cijeni, ne u hvali. Cijeniti te moze u dusi svojoj slu’aé bez prijevara, a hvalit ée te u govoru Zovjek koji esto protiv svoga uvjerenja laze. Mi emo se sluSati opet naj- vie tako Veseliti, ne nasladivati. Veseliti se moze kad Sto udi8 i ovako dolazi§ do spoznanja samim mi8ljenjem @idnoia), a nasladivat ée8 se kad Sto jedes ili dodivija- ‘vai drugo ugodno samim tijelom. a 37a,3384 n PLATON HIPIJIN SAVJET 24, Kad Prodik to reve, vecina prisutnih to prihvati. Po- slije Prodika prozbori mudri Hip’ Ljudi, Sto vas ovdje ima, ja dréim da ste vi svi rod i svojta i sugradani po prirodi, a ne po zakonu. Jednako je naime jednakome po prirodi srodno, a zakon kao ti- yanin Ijudski ma mnogo toga prisiljava protiv prirode. Sramota je doista Sto mi prirodu stvari znamo, ali ako i jesmo najmudriji od Helena te smo upravo ‘ato stigli Heladi u samo ognji8te mudrosti, a samome gradu opet u ponajvecu i najbogatiju kucu, nismo pokazali nista do- stojno ovoga svoga ugleda, ve se kao najveée rde pre- piremo jedni s drugima. Ja dakle i molim i svjetujem, Protagoro i Sokrate, da se vi nagodite dok vas mi kao izabrani suci nepristrano pomirujemo. Stoga nemoj ni ti taj totno odreden oblik razgovora traziti — taj odvise Kratak ako Protagori nije ugodan, nego popusti i pusti uzde govorima da nam budu krasniji i kiceniji, No opet neka se ni Protagora, razapevSi sva jedra, ne preda po- voljnu vjetru ine bjeZi na puginu govord izgubivai iz vi- da zemlju, nego osijecite obojica neku sredinu! Tako ée- te dakle uéiniti, pa sluSajte me i izaberite suca, pred- sjednika i glavara koji ¢e vam paziti na pravu duljinu govora jednoga i drugoga! SOKRATOV PRIJEDLOG 0 DALINJEM RAZGOVORU 25. To se svidje prisutnima i svi odobri8e, a Kalija rete da me neée pustiti, a molili su da odaberemo predsjed- nika. Ja rekoh da bi bila sramota odabrati suca govo- rima jer e odabrani biti ili lo8iji od nas — ne bi bilo pravo da lo8iji boljima predsjeda — ili jednak, pa ni ‘ovako nije pravo. Ta jednaki ée raditi jednako kao mi pa Ce biti zaludu izabran. No da, birat cete izmedu nas boljega? Uistinu, kako ja mislim, ne mozete koga pa- metnijega od Protagore izabrati. Ako pak ne izaberete PROTAGORA B boljega, a tvrdit éete da jeste, eto opet sramote tome Sto mu birate predsjednika kao loSem, A Sto se mene ti- &e, svejedno mi je. Ali ho¢u uéiniti tako da nam, 8to i Ze- lite, tete druStvo i razgovori. Ako Protagora ne Zeli od- govarati, neka on pita, a ja ¢u odgovarati i ujedno éu pokuSati pokazati kako ja mislim da mora odgovarati onaj koji odgovara na pitanja. A kad ja odgovorim Sto ovaj bude htio pitati, neka opet on obeéa da ée sa mnom govoriti na isti nagin. No ako se uéini da nije voljan na samo pitanje odgovarati, onda éemo ga i ja i vi zajed- ni¢ki moliti ba kao Sto ste vi mene da ne kvari razgo- vor. I ne treba zato da jedan bude predsjednik nego ée- te svi zajedno predsjedavati. Svima se svidi da treba tako udiniti. Protagori nije ba8 bilo s voljom, ali opet pristane na silu da ée pitati i kad se zasiti pitanja da ce opet kratkim odgovorima odgovarati. Zapoteo je pak ovako nekako pitati. POCETAK TUMACENJA SIMONIDOVE PJESME 26. Dréim, kaze, Sokrate, da je za Eovjeka najveci domet obrazovanosti ako se razumije u pjesnitka djela, to jest ako je vrstan pjesnikove rijeti razumijevati Sto je valja- no ispjevano a Sto nijé i znati to rasuditi i na pitanje dati opravdanje. Pa i sada bit ée pitanje o istom, o Se- mu smo ja i ti malogas raspravijali — 0 vrlini, ali pre- neseno na pjesni8tvo, samo to ée biti jedina razlika. Si- monid® naime negdje veli Skopi, sinu Tesalca Kreonta: TeSko je postati uistinu dobrim éovjekom, SavrSenim i rukama i nogama i srcem i biti bez mane. Znaé li tu pjesmu ili da ti gitavu u govoru razlozim? ‘A ja rekoh: © 0 Simonidu vidi biljeSku 19. Skopadi su_viadali u tesal- ‘skom gradu Kranonu. Protagora raspravija o Simonidovo} pje- smi posvecenoj Skopi. 3398" PLATON Ne treba. Ta znam je i ba8 sam se sluéajno tom pjes- mom priliéno bavio. Drago mi je, kaze. Pa Gini li ti se da je lijepo i valjano ispjevana ili nije? Ba’ lijepo, rekoh ja, i valjano. A misli8 li da je lijepo ispjevana kad pjesnik sam se- bi protivurjegi? Nikako lijepo, rekoh ja. Gledaj dakle, kaze, bolje! ‘Ma, dragi moj, ogledao sam dosta. Pa zna li, kaze on, da Simonid negdje dalje u pjesmi ve Niti mi se prikladno upotrebljava ona Pitakova Pa makar je od mudre glave potekla: »Te&ko je dobar biti« RazabireS li da ovaj isti veli ujedno i ovo i ono prije? Znam, rekoh ja. Pa dini li ti se, kaze, da se to s onim slate? ‘Meni se baé ini. T ujedno sam bio doista u strahu da ne kate 8to 2god- no. A tebi se, rekoh ja, ne &ini? Ta kako bi mi se Sinilo da se sim sa sobom slaze onaj Koji to dvoje kaze! On je ba sim ponajprije ustvrdio da je te’ko postati uistinu dobrim ovjekom, a odma- kavéi malo u pjesmi zaboravio je te Pitaka, koji veli isto 8to i on, to jest da je te&ko biti dobar, prekorava i kaze da ne prihvaéa od njega koji isto to i on govori, Do- ista, kad kori onoga koji govori isto Sto i on, oéigledno Je da i sebe samoga kori. Stoga ili ono prije ne kaze pra- Yo ili ono poslije. To reée i izazove u mnogih slu3ata buru pohvale. 1 meni se u prvi fas, kao da me dobar boksaé udario, za- © Pitak je jedan od sedam mudraca. Bio je neprijatelj pje- sniku Alkeju, PROTAGORA 1 magli i zavrti kad on to reée, a ostali bukom odobrige. A zatim se, da ti istinu reknem, okrenem Prodiku, da bih imao vremena razmisliti $to ka%e pjesnik, pozovem ga ire’em: Prodite, Simonid je doista tvoj sugradanin, Duzan si tome Eovjeku priteéi u pomoé. A ini mi se, ja te zovem, kao Sto je kod Homera Skamandar pritisnut od Ahileja zvao Simoenta rekav&i: Mili brate, nas oba zadrzimo snagu junaka Ovoga! Pa i ja tebe zovem da nam Protagora ne obori Simo- nida, Ta zaista Simonidova obrana treba tvoga umijeca po kojemu razlikuje¥ »htjeti« i s¥eljetie, kao da nij to, i Sto si sva8ta lijepo malogas rekao. I sada gledaj Gini li ti se kao i meni! Ta ne dini mi se da Simonid sam sebi protivurjeti. Pa ti, Prodiée, iznesi prije svoje mi8lje- nije! Cini li ti se da je isto »postati« i »bitie ili se razli- kuju, Razlikuju se, Zeusa mi, ree Prodik. Nije li, rekoh ja, ono na pogetku Simonid sam svoje mi8ljenje ofitovao govore¢i da je uistinu teSko postati dobar Eovjek? Istinu govori8, rete Prodik. A Pitaka, rekoh ja, ne kori on zato Sto, kako Protago- ra misli, veli isto kao on, nego drugagije. Ta Pitak nije ‘kao ono Simonid rekao da je te8ko postati dobar nego biti. A nije isto, Protagoro, — to kaze ovaj Prodik — abiti« i »postatic, Ako nije isto »bitie i »postati«, onda Simonid ne protivurje’i sam sebi. I moZda ée reéi Pro- dik i mnogi drugi onako po Heziodu's: postati dobrim Homer, Ilijada, 21, 308. i d. Ahilej je u borbenoj Zestini natjerao u rijeku Skamandar mnoge Trojance i poéeo ih ubi- jati. Rijeka se pobuni zbog mrtvih tjelesa, nabuja i pozove u omoé vodu Simoent. Hera spasi Ahileja iz nabujalih voda. 45 Poslovi i dani st. 287. i d.Bala 16 PLATON je doduge te’ko — pred vrlinu (areté) naime postavise bogovi znoj — ali kad joj tko na vrh stigne, lako ju je imati ako i jest inage teska. TUMACENJE IZRAZA »TESKO« I >LOSE« 27. Kad je Prodik to Guo, pohvali me. A Protagora reve: Obrana ti, Sokrate, ima veéu pogreSku nego ono sto time ispravlja8. A ja rekoh: Zio sam dakle, éini se, Protagoro, uradio i neki sam smijeSan lijetnik. Lijetegi naime Einim bolest veéom. Ba& je tako, rete. Pa kako? rekoh ja. Veliko bi, kaze, bilo pjesnikovo nemanje ako veli da je ne8to onako lako imati vrlinu, a kad tamo od svega je po sudu svih Ijudi to najteze. A ja rekoh: Zeusa mi, ba nam se u dobar gas desi u razgovoru ovaj Prodik. Ta zaista se, Protagoro, mudr kova Gini nekakva bozanska od starine. Zacij poéetak onamo od Simonida ili je jo8 stari vidi se, inae mnogogemu drugome vjest, ali ovoj si ne- A nisi vje8t kao ja jer sam uéenik ovoga Prodika. i se, ne razabires da moda ono »tesko« Simonid tako shvaéao kao Sto ti shva¢a’. Tako me taj Prodik za ono »straSan« svaki put kori kad ja ili tebe ili nekoga drugoga hvalim i kaem: »Protagora je mudar i stragan‘’ ovjek.« Pita me, ne stidim li se dobro nazi- vati straSnim. Ta stra’no je, kate, zlo. Nitko zaista ne govori svagda »straino bogatstvoe ni »stragan mire ni ystragno zdravljex, nego »strasna bolest« i »straSan rat« i »straino siromastvoe, jer je to straSno zlo. Modda uisti- nu i pod onim »te&koe razumijevaju Kejani i Simonid Aludira u Sali na Protagorine rijeti u gl. 8. da je sofistika stara, ‘ Straan u smislu svrstan, vieite, PROTAGORA 1 zlo ili neSto drugo Sto ti ne zna’, Zapitajmo dakle Prodikat* — ta pravo je da za Simonidov jezitni izraz njega pitamo — Sto je, Prodiée, Simonid mislio pod onim »teSko«? Zio, kaze. Zato dakle, rekoh ja, i kori, Prodiée, on Pitaka koji kaze: te8ko je biti dobar, kao da ga tuje gdje govori da je zlo biti dobar. Pa Sto drugo, kaze Prodik, misli8, Sokrate, da Simonid veli nego to? Grdi Pitaka Sto nije znao rijeti pravo raz- likovati jer je bio Lezbljanin te je u barbarskom jeziku odrastao™, Eto, guo si, rekoh ja, Protagoro, ovoga Prodika. Imaé Ii Sto da na to kazeS? A Protagora ée: NipoSto nije tako, Prodiée. Ja naime dobro nam da je i Simonid rekao ono »te8ko« onako kao i mi ostali, a nije mislio zlo, veé ono Sto nije lako te biva s mnogo truda. ‘Ama, Protagoro, rekoh ja, i ja drim da Simonid tako misli, pa i Prodik taj to zna, ali se Sali i tebe, Gini se, iskuSava hoéeS li se znati u svojoj tvrdnji sna¢i. A da ‘Simonid ne veli da je »teSko« »zlo«, velik je dokaz od- mah ono iza onih rijeti. Ta kaze: Taj dar samo bog ima Valjda ne kate da je biti dobar neko zlo kad zatim veli da to moze samo bog imati, pa je on taj dar jedino bo- gu udijelio. Inae bi nekakvim raskalaSnikom zvao Pro- dik Simonida a nipo8to Kejaninom. Nego Sto mi se Gini da Simonid u toj pjesmi ima na umu to ti hoéu re¢i ako (al Ti04D Je bio pomat Ino trvrnt pomavar matenfa sot (sinonimika). # Lezbljani su govorili colskim narjetjem, a Kejani jonskim. Neobiéno je da helenski dijalekt zove barbarskim. Heleni su zvali barbarima sve jude koji nisu govorili grékim jezikom. 34aB PLATON me Zeli§ iskuSati kakav sam u pjesmama®, Sto ti ono Kaze’. No ako Zeli8, tebe éu sluSati. Kad me je dakle Protagora éuo gdje tako govorim, reée: Samo izvoli, Sokrate! A Prodik i Hipija stanu me gotovo poticati pa i ostali. SOKRAT HVALI SPARTANSKI NACIN ZIVOTA I MUDROST 28. Ja éu dakle, rekoh, pokusati razloziti vam Sto mislim © toj pjesmi. Filozofija je u Helena najstarija i najvise razgranjena na Kreti i u Lakedemonu i najvi8e sofista ima tamo#. No oni taje i grade se neukima da se ne bi odali da mudro8cu nadilaze Helene — tako rade sofisti Sto ih je ono Protagora spominjao! — veé da bi se dinilo da su u boju i po junastvu prvi drieti da ée svi oko to- ga nastojati, to jest oko mudrosti, ako se razabere po éemu su prvi. No sada su prikrili to i prevarili one koji po gradovima dive na spartanski naéin. Ovi naime povo- deéi se za Spartancima, povrijede sebi u8i, omotavaju se remenjem, Zustro vjezbaju tijelo i nose kratke kaba- nice kao da time Spartanci nadvisuju ostale Helene, A Spartanci kad hoée da se bez smetnje sa svojim so- fistima sastanu i kad ih veé mrzi s njima se tajno sasta- Jati, gone iz zemlje strance koji na spartanski naéin Zi- ve i inaée ako koji drugi stranac ondje boravi, te se druze sa svojim sofistima da ih stranci ne gledajut, © Protagora je prije rekao da razumijevanje pjesama pokazw. 4 stupan} obrazovanja, Sokrat Zell pokazatl koliko je w tome ‘sposoban. % Kreta i Sparta su srediita dorske mudrosti, Dorani su mudre misli iznosili u kratkim regenicama, 2GL 8. ® Sokrat je cijenio umjeren spartanski Zivot te je i sam ta. ko Zivio i odijevao se. No korio je one koji su se ‘samo u odi- jelu i boksanju povodili 2a Spartancima, a u duii su ostali raskalatnici : % Da otuvaju svoje obitaje, Spartanci su gonili iz zemlje strance, osobito sofiste. PROTAGORA 9 Sami ne dopuStaju nijednome svome mladiéu da ide u druge gradove — tako ni Kre¢ani — da se ne bi odvikli od onoga Sto ih oni uée. U tim se gradovima ne ponose obrazovano8éu samo muSkarci nego i Zene’s. A spoznat éete ovako da ja istinu govorim i da su Spartanci u filo- Zofiji i govorima najbolje obrazovani. Ako tko ho¢e po- xazgovoriti s_najobiénijim Spartancem, vecinom ée u govoru naéi da je on sasvim obiéan éovjek, a zatim on ti ponegdje u govoru poput vjeSta kopljanika nabaci — vrijedno je divljenja — kratk i ti Koji s njim razgovaraé ne Sini§ nita bolji od djeéaka. Ima ih i sada, a bilo ih je i negda, koji su upravo to opa- zili da Zivjeti na spartanski naéin znaéi kudikamo prije voljeti mudrost vise nego gimnastiku. Znaju naime da Je ono Sovjek posve obrazovan koji je sposoban zboriti onakve reéenice. Ovakav je bio i Tales Mile¢anin i Pi- tak Mitilenjanin i Bijant Prijenjanin i na’ Solon i Kleo- bul Lindanin i Mizon Henjanin, a kao sedmi se medu njih ubrajao Lakedemonjanin Hilon*. Svi ti bijahu opo- naSatelji, Ijubitelji i uéenici spartanskog odgoja. I mo- 4e8 razabrati da su njihova mudrost kratke retenice vri- jedne spomena Sto ih je svaki izrekao. Kad su se oni sastali, posveti’e svoje izreke kao cvijet mudrosti Apo- Jonu napisavSi na hram u Delfima one svima poznate izreke: »Spoznaj samoga sebee i »NiSta previSec, A za- Sto to govorim? Zato Sto je to bio naéin filozofije starih — neka lakonska kratkoéa u govoru. Pa i ona se Pita- kova izreka osobito pronosila i silno su je hvalili mu- draci: »Te3ko je dobar bitic, A Simonid, jer je bio Zc- jan slave u mudrosti, spozna da ¢e sam postati slavan medu svojim suvremenicima, ako onu izreku obori kao 4 U Sparti su Zene bile mnogo slobodnije nego u Ateni. Spar- tanke su se odgajale kao i muskarei: tréanju, skakanju, ra- nju, bacanju koluta i koplja, u pjevanju i plesanju Kola. Na- tiecale su se kao i mladi¢i u svim gimnastiékim disciplinama, ‘ Umjesto Perijandra u sedam mudraca Platon uvritava Mi- zona iz Hene. a 343.880 PLATON kakva slavnog atletu i nadmaii je. Za tu dakle izreku i zbog nje u namjeri da je obori spjevao je, kako mi se Gini, itavu onu pjesmu. DALINJE OBJASNJAVANJE PJESME 29. Razmotrimo pjesmu svi zajedno govorim li ja isti- nu. Ta odmah bi se poéetak pjesme njegove pokazao besmislenim ako je Zelio kazati da je teSko postati go- vjek dobar, a onda je umetnuo ono »baée, Jer to je, ni se, bez najmanjeg uzroka umetnuto, osim ako tko shvati da Simonid govori kao da se prepire s Pitako- vom izrekom, pa dok Pitak veli: »Te&ko je dobar bitic, on kaze njemu protivurjeéedi: »Ne, veé postati dobar éovjek, to je teéko, Pitate, uistinu« Rije’ ouistinue ne upotrebljava kao da s jedne strane ima uistinu nekih dobrih Ijudi, a s druge opet doduse dobrih, ali ne uisti- nu dobrih. Ta to bi bilo ludo i ne bi Simonidu doliko- valo. Nego ono »uistinu« treba u pjesmi uzeti kao pre- metanje (hyperbatén), te je on onu Pitakovu istumatio ovako nekako kao kad bismo postavili samoga Pitaka gdje govori, a Simonida gdje odgovara. Jedan ée: »Ljudi, te&ko je dobar biti, a drugi odgovara: »Pitaée, ne govo- ri8 istinu, ta ne biti nego ba8 postati Eovjek dobar i évrst rukama i nogama i srcem i biti bez mane — to je teko uistinu« Tako je, vidi se, s razlogom umetnuto ono »bas« i pravo stoji ono »uistinue na kraju*, I sve Sto zatim slijedi potvrduje da je tako rekao, Ta puno se toga i za svaku rijeé u pjesmi moze pokazati da je lije- po ispjevano. Ama ba8 je krasna i dotjerana. No bilo bi predugo da je tako razlazemo. Zato joj osvijetlimo glav- nu misao i svrhu, jer se viSe od svega kroz cijelu pjes- smu provladi pobijanje Pitakove izreke. % To jest, ne ispred nego iza rijefi agathén (dobar). PROTAGORA aL RAZLIKA IZMEDU »POSTATIc I »BITT« 30. Malo dalje nastavlja kao da govori u prozi: »Baé je dobar dovjek postati uistinu teko«, a mozeS pak posta- ti samo na neko vrijeme. Kad postane’, trajati u tom stanju i biti dobar Covjek, kako ti, Pitaée, veli8, nemo- guée je i preko Ijudske snage, veé je toga dara samo u boga, Nije moguée a da Zovjek ne bude za0 Kad te8ka ga nesreca obori. Pa koga nesre¢a obara s vodstva nad ladom? Otigled- no ne nestruénjaka, jer je nestruénjak uvijek oboren. Kao Sto doista ne mozeS oboriti Zovjeka koji lezi, vec samo onoga koji stoji moze netko oboriti tako da se na tle pruzi, a onoga koji le2i nikad, tako ée ovjeka sn: ladijivog jedanput oboriti teska nesreéa, a nesnalaZlji- vog nikada. I Kormilara ¢e velika oluja, kad navali, uéi- niti nejakim, i ratara ée teSka oluja, kad nadode, uti ti nemoénim, pa isto tako i lijetnika. No i baS dobar o- vjek moze postati lo8 kao Sto svjedoti drugi pjesnik ko- ji je rekaos: Covjek dobar sad je lo, a sad valjan. No lo¥ ne moze postati 1o8, ve je nuzno da je on to wvi jek, Stoga kad spretna i mudra i dobra te’ka obori ne- sreéa, nije moguée a da ne bude lo8. A ti, Pitate, veli8: te3ko je dobar biti, a kad tamo postati je zaista teSko, ali je moguée, dok biti dobar (uvijek) je nemoguée. Kad dobro radi, svaki je Sovjek dobar, A lo8 je ako radi loSe. Pa kakva je djelatnost potrebna za ditanje i pisanje i kakva dini dovjeka dobrim w éitanju i pisanju? Odevid- ‘® Pjesnik nepomat, a stih citira i Ksenofont, Uspomene o Sokratu 1, 2, 20. 6 Platon 34502 PLATON no uéenje toga, A koji dobar posao Eini lijegnika dob- rim? Oigledno nauk 0 njegovanju bolesnika. A 108 je Koji to loSe radi? A tko dakle moze postati lo8 lijeénik? Oéito onaj Koji je prije svega lijetnik, a onda dobar li- jenik, jer taj moze i lo8 postati, dok mi, koji smo ne- znalice u lijegni8tvu, uradimo li lose, nikada neéemo po- stati ni lijetnici ni graditelji niti iSta drugo slitno, Tko dakle ne moze postati lijeénik ako loSe uradi, taj zaci- jelo ne moze postati ni 1o8 lijetnik. Tako ée i dobar to- Vjek jedanput postati 13 ili s vremenom ili od nevolje ili od bolesti ili s koje druge nezgode. Ta biti liéen zna- nja — to je jedini 108 posao. A lo pak Eovjek nege ni- kada postati oS — ta on je to uvijek. No ako ho¢e on postati lo8, treba da on prije toga postane dobar. Stoga i ovo mjesto u pjesmi smjera na to da ne moze Covjek biti dobar bez prestanka, veé netko mote postati dobar pa onda i 108, Najdulje su dobri i ponajbolji oni koje dogovi vole. PRIGOVOR PITAKU 31, Sve je to dakle reéeno s obzirom na Pitaka, a ono Sto u pjesmi slijedi jo8 vise pokazuje. Ta kaze: Zato ja nikada neéu troSiti nijedan dio svoga Zivota Na praznu i nekorisnu nadu trazeci nemoguée — Covjeka bez mane. Medu nama, koji uzimamo plodove Siroke zemlje, nema ga. I nadem li koga, javit éu vam, To kage i tako Zestoko napada kroz éitavu pjesmu Pi- takovu retenicu: Svakog hvalim i volim Koji ne Gini namjerno ni8ta lose. S$ nuzno8éu se ni bogovi ne bore. I to je iz istoga razloga regeno. Ta nije Simonid bio tako neuk te bi kazao da hvali onoga koji namjerno ne PROTAGORA ini ni8ta toe kao da ima nekih judi koji namjerno ne loSe. Ja otprilike mislim to da nijedan mudrac ne drdi da itko od ljudi namjerno grije8i ili ruzno i loSe ho- timice Gini, nego dobro znaju da svi koji ruzno i lose ine preko volje to dine. Pa i Simonid ne veli da hvali onoga koji ne ini namjerno loge nego za sebe govori ‘ono »namjerno«. Dréao je naime da dobro obrazovan Covjek éesto samoga sebe sili da nekoga voli i hvali, kao Sto se Eesto dogodi Zovjeku da ima majku ili oca ili do- movinu ili Sto sligno Sto mu nije po volji. Pa zli, kad ih takvo Sto dopadne, zlurado gledaju, kude, pokazuju i tuze se na zloéu roditelja ili domovine da njima ne bi drugi ljudi predbacivali i grdili ih Sto ne mare za njih. Stoga ih jo vie kude i nuznoj mrinji dodaju jo i svo- ju. A dobri se prisiljavaju da to sakrivaju i hvale, pa ako se u emu povrijedeni naljute na roditelje ili do- movinu, sami sebe tjeSe, pomiruju se i sile da svoje Iju- be i hvale. A éesto je, mislim, i Simonid pomislio da je i sam ili tiranina ili drugog koga takvog pohvalio i pro- slavio, ali ne svojevoljno nego na silu. Pa to govori i Pi- taku: »Ja te, Pitaée, ne kudim zato Sto rado kudim, Ta Meni je dovoljno ako tko nije Jo Niti odvi8e prkosan, ve¢ Covjek je zdrava razuma, Znalac ppravde i koristan gradu. Ni takva pokuditi neéu — Ta kudilac nisam — Bezgranigan je broj budala. Ako koga veseli koriti, moze se zasititi Kudeci budale. Sve je lijepo s time nije izmijeSano ruzno. To ne govori kao da kate: sve je bijelo Sto nije s ernim izmijeSano — ta bilo bi zaista smije’no — nego da sam prihvaéa sredinu, nju ne kori. I ne trazime, kate, »tovjeka bez mane, medu nama koji uzimamo plo- dove Siroke zemlje nema ga, nadem li koga, javit éu vam« — stoga nikoga neéu bar za to hvaliti, nego mi je Ps 36aMla 4 PLATON dovoljno ako se on dréi sredine i ni8ta loSe ne éini, Jer ja sve volim i hvalim — i tu se Simonid posluzio miti- lenskim govorom kao da Pitaku govori ono: »sve hva- lim i volim svojevoljno« — ovdje kod onoga »svojevol nos treba u govoru stati — »tko ne Gini ni8ta sramotno«, jer ima i takvih koje preko svoje volje ja hvalim i vo- lim. Tebe dakle, Pitaée, nikad ne bih korio da si napo- la rekao Sto je pravo i istinito. No sada silno lazeS u najznagajnijim stvarima, a sebi umi8ljaS da govori’ isti- nu — zato te ja korim. DOGOVOR O DALINJEM RASPRAVLJANIU 32. To je, dini mi se, Prodiée i Protagoro, rekoh j monid imao na umu kad je tu pjesmu ispjevao. I Hipija ée: BaS dobro si, dréim, Sokrate, i ti istumatio pjesmu. Ali ima, kaze, 0 njoj iu mene lijepo tumagenje. Izlozit u vam ga ako Zelite. A Alkibijad ée: Dabogme, Hipijo, ali drugi put. A sada je na redu ono Sto su se Protagora i Sokrat medusobno dogovorili. So- krat ée odgovarati ako je Protagora jo8 voljan pitati, a ako Zeli Sokratu odgovarati, pitat ¢e ovaj drugi. A ja rekoh: Prepustam Protagori Sto je njemu milije. No ako je voljan, prodimo se pjesme i pjesnitkih djela. Htio bib © onom Sto sam te, Protagoro, na potetku upitao s to- bom raspravijati i do¢i kraju. Cini mi se naime da je razgovor o pjesniStvu posve nalik na gozbe lo8ih i pro- stih Ijudi. I oni, jer se ne mogu jedni s drugima sami po sebi zabavijati uz éaéu vina niti svojim glasom nit govorom svojim zbog slabe obrazovanosti, dizu cijenu frulagicama, za skupe novee unajmljuju tudi glas, glas frula, i njihovim se glasom medusobno zabavijaju. A gdje se nadu uz aSu dobri, valjani i obrazovani drugo- vi, neée3 vidjeti ni frulatice ni plesadice ni pjevatice, PROTAGORA 85 nego su se oni sami sposobni zabavljati bez tih trica i Sala, i to svojim glasom, zbore i sluSaju naizmjence se- ‘be — kako dolikuje — makar su popili mnogo vina. Sto- a i takvi sastanci, ako se dakako nadu na okupu Ijudi za kakve se veéina nas drdi, ne trebaju tudega glasa niti pjesnika. Ta njih i ne mozes pitati za ono Sto kadu, ne- ‘go mnogi navedeni na razgovor jedni kazu da pjesnik ‘ovo misli, a drugi drugo, te raspravljaju o predmetu sto ga nisu sposobni ispitati. Zato razumni Ijudi puStaju s ‘mirom takve zabave pa se sami sobom zabavijaju, u ‘svojim govorima jedan drugoga kuSaju i daju se kuSa- ti, Za takvima, ini mi se, treba da se ja i ti radije po- vodimo. Manimo se pjesnika, pa sami za se govorimo jedan s drugim kudajuci istinu i sebe! Pa ako te volja 08 pitati, spreman sam ti odgovarati, a ako ho¢eS, pre~ ‘daj se meni da kraju privedemo ono Sto smo usred raz- Jaganja prekinuli! To sam ja i drugo takvo govorio, ali se Protagora nije izjasnio Sto ée uéiniti. No Alkibijad pogleda Kaliju i rege: Kalijo, Gini li ti se, kaze, i sada da Protagora pravo radi kad ne¢e otvoreno da kaze hoée li odgovarati ili ne- 259. 176 PLATON Stranac: A mi smo dokazali ne samo da nebi¢a jesu, nego smo pokazali upravo i kakav je pojam nebi¢a. Do- kazavsi naime da jest priroda razlitnoga i da je podije- jena na sva biéa u njihovim medusobnim odnosima, usudili smo se re¢i za svaki njezin dio suprotstavljen biéu da je s4mo to uistinu nebice. Teetet: Cini mi se, stranée, da smo rekli pravu istinu, Stranac: Stoga neka netko ne rekne da se mi, dok po- kazujemo da je nebie suprotstavljeno bicu, usudujemo tvrditi da nebice jest! Mi smo naime veé prije rekli o negem Sto je suprotstavljeno bi¢u da ostavijamo po strani da li jest ili nije, ima li smisla ili je posve besmi- sleno. A Sto smo sada rekli da nebi¢e jest, ili neka nas netko pobijanjem uvjeri da ne govorimo pravo ili, dok mu je to nemoguée, treba i on da govori onako kao Sto i mi govorimo, to jest da se pojmovi medusobno mije- Saju i bie i drugo prodiru kroz sve i medusobno jedan kroz drugoga. Drugo westvuje u biéu i zbog tog uéeS¢a Jest, ali ne ono u emu je bio uéesnik nego neSto dru- go. Bududi da je drugo nego bi¢e, posve je jasno i nui- no da je nebie, No buduci da biée udestvuje u drugom, bit ée biée drugo od ostalih pojmova. Buduéi da je bie druktije od njih svih, nije ono niti svaki od njih napose niti cjelokupnost ostalih nego sémo za sebe tako da bi- ée bez sumnje u bezbroj i bezbroj sluéajeva nije, a tako i ostali pojedince i u cjelini Sesto jesu a éesto nisu. Teetet: Istina j Stranac: Ako netko tim suprotnostima ne vjeruje, tre- ba da ispituje i kaze ne3to bolje od onoga Sto je sada re- Zeno. Ti ako se netko, u uvjerenju da je otkrio nesto teSko, veseli da vue rijedi Gas na jednu'a gas na drugu stranu, nije napravio stvar vrijednu velikoga truda, ko potvrduju nagi sadainji zakljuéci. Jer otkriti to, niti domisljato niti teSko, ali ono je u isto vrijeme i te- 8ko i lijepo. Teetet: Koje to? Stranac: Ono Sto je prije reéeno: ostavivsi po strani to Sto svatko moie, biti sposoban pratiti tvrdnje pobija- SOFIST im juéi ih jednu po jednu i, kad netko kaze da je ono Sto je razligno na neki nagin istovjetno i ono Sto je istovjet- no da je razlitno, znati ga slijediti na natin i s obzirom na ono Sto tvrdi da jedno od obojega toga jest. No pro- gla8avati istovjetno razliénim u neku ruku i razligno is- tovjetnim i veliko malenim i sliéno nesliénim i veseliti se tako unoseci uvijek suprotnosti u raspravijanja, to neko pravo pobijanje nego o¢ito potetniéko ispitiva- nje nekoga koji se tek prihvatio biéa. Teetet: Toéno. STO JE GOVOR? 44, Stranac: Jer zaista, moj dragi, kugati sve od svega odjeljivati ne samo da nije skladno nego je i svojstvo nekoga posve neobrazovana i nefilozofa™. Teetet: A za8to? Stranac: Rastavijati svaki pojedini pojam od svega znaéi najpotpunije i8ezavanje svih razgovora, jer nam kroz medusobno prepletanje pojmova nastaje govor. Teetet: Istina je. Stranac: Gledaj dakle kako smo se ba u pravi Eas po- grabili u koStac s takvim ljudima i prisilili ih da dopu- ste da se jedno mijeSa s drugim, Teetet: A zaSto? Stranac: Zato da nam govor bude jedna vrst biéa. Jer ako bismo toga bili liSeni, bili bismo liSeni najvaznije- ga, to jest filozofije. Osim toga, u sadaSnjem éasu treba da mi utvrdimo Sto je govor. Kad bismo njega bili liSe- ni, s dokazivanjem da on wopée ne postoji ne bismo bili sposobni da vise i8ta iskazemo. A bili bismo njega lige- ni, kad bismo dopustili da nema nikakvog mijeSanja ni- éega s nigim. Teetet: To je totno, ali nisam shvatio za8to se mora- mo sada sloziti s obzirom na govor. Tide se Antistena. 12 Plato 260178 PLATON Stranac: Modda bi mogao najlakée shvatiti prate¢i me na ovaj natin. Stranac: Nebiée nam se pokazalo kao jedna odredena vrsta ostalih razasuta na sva bia. Teetet: Tako je. Stranac: Poslije toga treba ogledati mijeSa li se i sa mnijenjem i govorom. Teetet: A zasto? Stranac: Ako se naime on s tima ne mije’a, nuzno je da je sve istinito, a ako se mijeSa, nastaje i lazno mni: jenje i lazan iskaz, jer misliti ili govoriti ono sto to je ono Sto stvara az i u mi8ijenju i u goyorima Teetet: Tako je. Stranac: Ako dakle postoji laz, postoji i prijevara Teetet: Da. Stranac: Ako postoji prijevara, nuzno je da sve bude puno utvara, slika i prividenja. Teetet: Svakako. Stranac: A rekosmo da je na takvo nekakvo mjesto utekao sofist® koji je uporno tvrdio da uopée ne posto} laz. Nebice naime, tvrdio je on, niti tko moze zami8ljati niti iskazivati jer nebice niposto ne uéestvuje u bicu. Teetet: Bijase tako. Stranac: No sada se pokazalo da nebice uéestvuje u biéu tako da se vjerojatno nece vise u tome protiviti. Ali bi moda mogao re¢i da jedni pojmovi uéestvuju u ne- biéu a drugi ne, a govor pak i mnijenje pripadaju me- du one koji ne uéestvuju. Stoga bi opet mogao tvrditi za umijeée koje stvara slike i umijeée koje stvara pri- vidnost', u koje rekosmo da se on ugnijezdio, da uopée ne postoji jer mnijenje i govor ne uéestvuju u nebicu, a laz naime uopée ne postoji kad nema takva weestvo- vanja. Zbog toga treba ponajprije istraziti Sto je govor i mnijenje i predodzba, i kad to postane jasno, da uoti- 38 Isp. 239 ¢, di dalje 8 Tsp. 236 ¢. SOFIST 179 mo i njihovo udestvovanje u nebiu, a kad to uotimo, da dokagemo da postoji la2, i dokazav8i to da u nju priveZemo sofistu ako se u njoj évrsto drdi, ili u pro- tivnom da ga oslobodimo i trazimo u drugoj vrsti*”. Teetet: Uistinu se, stranée, dini da je istinito ono uw potetku regeno o sofisti da je to vrsta Ijudi koju je te- 3ko uloviti. Gini se da je on pun zaklona’, Kad jedan od njih stavi pred sebe, treba najprije taj osvojiti prije nego se stigne do njega samoga. Sada ovaj od njega po- stavljeni zaklon da nebiée ne postoji jedva osvojismo, veé se drugi pred nama podize i treba dokazati da laz postoji i u govoru i u mnijenju, a poslije toga vjerojatno slijedi drugi zaklon i jo8 drugi poslije onoga i kraj, ka- ko se éini, nikada se ne¢e pokazati. Stranac: Treba, moj Teetete, da bude hrabar onaj ko- ji ima snagu da i neSto malo ali uvijek naprijed ide. Sto bi onaj, koji klone duhom u tome polozaju®, mogao uéi niti u drugom gdje ili niSta ne postizava ili je Stavise opet natrag potisnut? TeSko bi, kako se obiéno poslo- vigno veli, takav Govjek ikada mogao osvojiti grad%, Bu- duéi da je sada, moj dragi, svladano to Sto govori8, os- vojena je najjaéa utvrda, a ostalo je vet lakSe i od ma- nje vrijednosti. Teetet: Dobro si rekao, ® Platon daje ovdje totnu dispoziciju posljednjeg dijela di- jaloga koji se zapotinje s 260 a. % Platon se ovdje duhovito sluZi rijesju xeé#dqua koja mode imati dvojaki smisao: utvrda, zaititni zid, zaklon, obrana bilo koje vrste kojom se netko brani od neprijateljskih napada, a u Prenesenom smislu: predlozeno, prijeporno pitanje, problem, 4), upravo ono sto je naprijed stavljeno. 1" Tj, u kojem se mi sada nalazimo, U odiomku koji je éas prije izrekao Teetet kao i u ovom koji iskazuje stranac previadava fina alegorija. Platon slikovito prikazuje sofistu koji se opasao zidinama svoje vjestine. TeSko Je doci do njega, teSko je osvojiti tako utvrdeni grad, a pogo tovu ako netko u svojim naporima Klone. 12 26a180 PLATON MNIJENJE I RIJECI 45. Stranac: Uzmimo dakle, kako je upravo reveno, po- najprije govor i mnijenje da Sto bolje rasvijetlimo da Ii se njih prima nebice ili su oni oba na svaki nagin isti- niti, a ni jedan ni drugi nikad nisu laz. Teeteti Dobro. Stranac: Deder, kao Sto smo govorili o pojmovima io slovima, obavimo tako opet ispitivanje o rijegima. Ovdje naime negdje pojavit ée se ono Sto se sada trazi. Teetet: Na Sto doista kod rijeti treba svratiti painju? Stranac: Pa na to da li se sve medusobno slazu ili ni- jedna, ili jedne se slazu a druge ne. Teetet: Otito je to da se jedne slavu a druge ne. Stranac: Vjerojatno mislis ovako: da se slazu rijeti redom izreéene i koje izrazavaju neki smisao, a ne slazu se one u neposrednom slijedu koje ne izriéu nikakav smisao. Teetet: Kako i 8to si to rekao? Stranac: Ba ono Sto sam pomislio da si ti shvatio kad se slaze8. Mi naime imamo dvojaku vrst izraza za gla- sovno izrazavanje biéa. Teetet: Koje? Stranac: Jedna nazvana imena a druga glagoli. Teetet: Objasni poblize jedno i drugo! Stranac: Izraz za oznaku radnji zovemo glagol. Teetet: Da. Stranac: A glasovni izraz dan samim izvrsiteljima onih radnji jest ime. Teetet: Svakako. Stranac: Od samih pak imena uzastopce izreéenih ni- kada ne nastaje govor, a niti od glagola izretenih odvo- jeno od imena. Teetet: To nisam shvatio. Stranac: Odigledno je da si se malotas slagao misleéi na neSto drugo. Jer to sémo htjedoh re¢i da rijeti ovako uzastopce izregene ne éine govor. Teetet: Kako? SOFIST 181 Stranac: Kao na primjer: hoda, tréi, spava i ostali gla- goli koji oznaéuju radnje. Tako ih netko sve redom iz- rekne, ipak ne gine govo1 Teetet: Kako bi ga i éinili? Stranac: I nadalje, kad se kaze: lav, jelen, konj i ko- liko god je imena dano izvrSiteljima radnji, i tim nepo- srednim spojem nije jo8 nastao nijedan govor. Jer rije- & izreéene niti u ovom niti u onom sluéaju nikakvu rad- nju niti negaciju radnje niti bitak biéa niti nebiéa ne izrazavaju prije nego netko ne pomijesa s imenima gla- gole. Tada tek nastane sklad i prvo spajanje postane od- mah govor, a ba to je prvi i najkraci od govora. Teetet: Kako to mislis? _ Stranac: Kad netko rekne: »Covjek tréie, potvrdujes li da je to najkragi i prvi govor. Teetet: Da. Stranac: Jer on tada veé nekako otituje bice ili 8to Postaje ili Sto je postalo ili ée biti i ne navodi samo ime- na nego i kazuje neéto time Sto spaja glagole s imenima. Zato i rekosmo da on govori, a ne navodi samo imena, i dapage tome spletu dadosmo ime govor. Teetet: Totno. ISTINA I NEISTINA U GOVORU 46. Stranac: Kao Sto su se jedne stvari medusobno sla- gale a druge nisu, tako je i kod glasovnih znakova: jedni se ne slazu, a drugi od njih koji se slatu stvori’e govor. Teetet: Svakako. Stranac: Jo8 ova sitnica. Teetet: Koja? Stranac: Govor, kad god to jest, nuzno je da bude go- vor o neéemu, a da ne bude ni o emu, nemoguée je. Teetet: Tako je. Stranac: Zar ne treba da on ima i neku odredenu kak- voeu? Tectet: Zasto ne?263 182 PLATON Stranac: Obratimo paénju na nas same! Teetet: Zaista je potrebno. : Stranac: Kazat éu ti dakle govor sastavivsi stvar s rad- njom pomocu imenice i glagola, a ti mi kazuj na koga se govor odnosi, Teetet: Bit 6e to po moguénosti. Stranac: »Teetet sjedic. Ta valjda nije dugi govor? Teetet: Nije, vec je kratak. Stranac: Tvoj je dakle posao da kaze} o Gemu je go- vor ina koga se odnosi. Teetet: Otigledno je da je o meni i da se odnosi na mene. Stranac: A kako je opet s ovim? Teetet: S kojim? Stranac: »Teetet, s kojim ja sada razgovaram, leti«. Teetet: I za taj nitko ne bi mogao re¢i drukéije osim da se odnosi na mene i da je o meni rijeé. ‘Stranac: Kazemo dakle da je nuzno da svaki govor ima neku odredenu kakvoéu. Teetet: Da. Stranac: Koju kakvoéu treba pripisati svakome od njih? Teetet: Jedan je lazan a drugi istinit Stranac: Onaj od njih Koji je istinit govori ono Sto jest kako je s obzirom na tebe. Teetet: Zasto ne? Stranac: A lazan druktije od onoga Sto jest. Teetet: Da. Stranac: Govori dakle za nebiée kao da je biée. Teetet: Tako otprilike. Stranac: No ipak govori biée, ali drukéije od onoga Sto jest s obzirom na tebe. Jer mi smo rekli da u odno- su na svako pojedino ima mnogo bi¢a ali i mnogo nebi- éa. Teetet: Svakaki Stranac: Drugi govor, koji sam o tebi iznio, prije sve- ga s obzirom na nagu definiciju govora, bezuvjetno je jedan od najkracih. SOFIST 183 Teetet: Bar maloéas smo se u tome slozili. Stranac: I nadalje, on se mora odnositi na nekoga. Teetet: Tako je. Stranac: Ako se ne odnosi na tebe, ne moze se odno- siti ni na koga drugoga. Teetet: A kako bi mogao? Stranac: Ako se ba’ ni na koga ne odnosi, ne moze uopée biti govor. Mi smo naime pokazali da je nemoguée da ono Sto je govor bude govor ni o éemu, Teetet: Posve ispravno. Stranac: Takav spoj od glagola i imena koji izriée 0 tebi razlitnost kao istovjetnost i nebiée kao bide bez sumnje se Gini da je stvarno i uistinu laZan govor. Teetet: Doista prava je istina. NACINI RAZLIKOVANJA ISKAZA 47, Stranac: A kako dalje? Mi8ljenje i mnijenje i masta, ta nije li veé ofigledno da te vrste i laine i istinite sve nastaju u naSim dugama? Teetet: Kako? Stranac: Ovako ée§ lake razumjeti ako ponajprije shvati8 Sto su i u emu se svako pojedino medusobno razlikuje. Teetet: Objasni samo! Stranac: Zar nisu mi8ljenje i govor isto, samo 3to raz- govor koji vr8i duSa u svojoj nutrini sama sa sobom bez glasa — to smo mi nazivamo misljenjem*, Teetet: Svakako. Stranac: A struja koja ide iz duSe kroz usta s glasom ne zove li se govor? Teetet: Istina je. Stranac: Ali znamo da osim toga u govorima posto- ji. sia © Isp. Teetet 189 ¢ i 190 a. % Nestrpljiv da Sto prije sazna Sto jo8 u govorima postoji, Teetet prekida svojom upadicom stranéev govor.264 184 PLATON Teetet: Sto to? Stranac: Potvrdivanje i odricanje. Teetet: Znamo. Stranac: Kad doista taj din u du8i nastaje u Sutnji kroz miSljenje, hoes li to nazvati druktije osim mnije- njem? Teetet: A kako drukéije? Stranac: A Sto kad se u nekoga pojavi ali ne samo za sebe nego kroz osjet, zar je moguée opet to zbivanje is- pravno nazvati nekako drukéije osim mastom? Teetet: Nikako druktije. Stranac: Buduci da postoji istinit i lazan govor, a od njih pokazalo se mi8ljenje kao razgovor duSe same sa sobom, mnijenje kao ispunjenje misljenja, a ono Sto z0- vemo 2dini sex pokazuje se kao spajanje osjeta i mni- jenjat, nuZno je da i od tih zbivanja, jer su srodna go- Yoru, neka budu gdjekad lazna. Teetet: Zasto ne? Stranac: Opaza’ li onda da su lazno mnijenje i govor otkriveni prije nego smo otekivali, a ba8 smo se pobo- jali da éemo sebi s istrazivanjem toga nametnuti uza- ludan posao, Teetet: Opazam. STO JE RECENO 0 SOFISTI? 48. Stranac: Nemojmo dakle Klonuti duhom i Sto se ostaloga tige. Kad je veé to postalo jasno, sjetimo se pri- ja8njih rastavijanja na pojmove. Teetet: Kakvih rastavljanja? Stranac: Razlikovali smo dva oblika umijeca koje stvara slike: umijece preslikavanja i umijece koje stvara prividnost®s, ® Cini se da ovu definiciju pojma pavsacla napada Aristotel, De anim. 428 a 25 i d. Tako ne spominje izriéito Platona, defi- nicija koja se tamo napada podudara se tofno $ ovom na na- Sem mijestu. # Isp. 236 c. SOFIST 185 Teetet: Da. Stranac: I za sofistu rekosmo da smo u neprilici u ko- ji emo ga oblik staviti. Teetet: Bijase tako. Stranac: I dok smo zbog toga bil se na nas jo8 veca tama jer se pojavila tvrdnja koja je pobijala sve, to jest da ne postoji niti slika niti kopija niti prividnost niti uopée i8ta takvo zbog toga Sto laz ni- posto nigda nigdje ne postoji. Teetet: Govoris istinu, Stranac: Ali sada, kad se pokazalo da postoji lazan go- vor i latino mnijenje, moguée je da postoje imitacije bi éa i da iz takvog stanja stvari nastaje umijece varanja. Teetet: Moguce je. Stranac: A prije smo se medu sobom sporazumjeli da sofist pripada u jedan od ona dva oblikat, Teetet: Da. Stranac: Rastavljajuéi na dvoje postavijenu vrstu, ku- Sajmo dakle opet napredovati uvijek prema desnom di jelu rastavijene vrste évrsto dréedi se zajednidkih ozna- a sofiste s drugima, dok mu ne oduzmemo sve zajed- nicke oznake i ostavimo viastitu prirodu i nju ne poka- %emo ponajprije nama samima a zatim i onima koji su po prirodi najbliZi takvoj metodi ispitivanja. Teetet: Dobro. Stranac: Zar nismo tada zapotinjali s rastavijanjem na umijeée stvaranja i umijeée stjecanja? Teetet: Da. Stranac: Nije li nam se sofist pojavijivao u umijecu lova i u borbi i u trgovini na veliko i nekim takvim ob- licima umijeéa stjecanja? Teetet: Svakako. Stranac: A sad, budu¢i da ga je obuhvatilo umijeée ‘oponasanja, otigledno je da treba na dvoje rastaviti naj- prije samo umijece oponasanja. Oponaéanje je naime \ Isp. 236 c, tj. umijege preslikavanja (Kopiranja) i umijece koje stvara prividnost. 265.0186 PLATON otprilike neko stvaranje, mislimo, dakako, slika ali ne samih predmetat®. Zar ne? Teetet: Svakako. Stranac: Neka onda ponajprije budu dva dijela umi- jeéa stvaranjal Teetet: Koja? Stranac: Jedan bozanski i drugi Ijudski. Teetet: Jo§ nisam shvatio. VRSTE UMIJEGA STVARANJA 49. Stranac: Umijece stvaranja, ako se sjeéamo onoga Sto je u pogetku reéeno", rekosmo da je svaka snaga ko- ja postaje uzrokom onome sto prije aije bilo da kasni- je nastane. Teetet: Sjecamo se. Stranac: Sva smrtna biéa i jo8 k tome biljke koje na zemlji postaju iz sjemenja i Korijenja kao i tjelesa bez Zivota topiva i netopiva koja se stvaraju u zemlji, ta ne- ¢emo valjda kazati da sve to Sto prije nije bilo kasnije nastaje stvaralatkim djelovanjem nekoga drugoga negoli ‘boga? Ili dréeéi se putkog vjerovanja i pritanja... ‘Teetet: Kakvoga to? Stranac: Da ih rada priroda po nekom sluéajnom uz- roku i bez djelotvorne moci mi8ljenja ili éemo vjerovati da nastaju s promiéljanjem i bo%anskim znanjem koje potjege od boga? Teetet: A ja, vjerojatno zbog moje mladenaéke dobi, esto se kolebam izmedu oba misljenja. Ali sada, gleda- juéi na tebe i dréeci da ti misli§ da ono nastaje po bo- Zanskoj volji, i sam se slazem s tim mi8ljenjem. Stranac: Dobro, Teetete! No kad bih te smatrao jed- nim od onih koji kasnije misle nekako drukéije, poku- 8a0 bih sada da te dokazima koji imaju moé nuznog © Tako je vet u 219b umijese oponagan; redeno umijecu stvaranja, Isp. 219 b. (mimetika) bilo pod- SOFIST 187 uvjeravanja prisilim da se sa mnom slozi8. Ali buduéi da poznam tvoju narav koja i bez mojih dokaza sama na- dolazi na ono na Sto si sada, kako tvrdi8, privuéen, oka- nit Gu se toga jer bi to bilo suvigno traéenje vremena. Postavit cu dakle tvrdnju za stvari za koje se kaze da nastaju po prirodi da su stvorene bozanskim umijecem, one od stvari izradene od Ijudi — ljudskim umijecem. I s obzirom na tu postavku postoje dvije vrste umijeca stvaranja, jedna je ljudska a druga bozanska. Teetet: Toéno. Stranac: Rastavijaj dakle opet svaku pojedinu od tih aviju na dvoje! Teetet: Kako? Stranac: Kao Sto si tada Gitavo umijee stvaranja di- Jelio po Sirini, sada opet dijeli po duljini! Teetet: Podijeljeno je. Stranac: Tako postoje u svemu éetiri njegova dijela: dva na nagoj strani — ljudska, a dva na strani bogova — bozanska. Teetet: Da. Stranac: No kad se na drugi nagin opet razdijeli, jedan Je dio na svakoj od dvije strane onaj koji stvara sam, a preostala dva mogla bi se otprilike najbolje oznaéiti kao ona koja stvaraju slike. I po tome dakle umijece stva- ranja dijeli se opet na dva dijela. Teetet: Objasni kako je opet sa svakim*! PREDMET SVAKOG UMIJECA 50, Stranac: Mi i ostale Zivotinje i potela iz kojih se sa- stoji ono Sto je postalo, to jest vatra i voda i tome srod- no, znamo da su sve tvorevine boga izradene kao same pojedine stvari. Ili na koji natin? Teetet: Tako. Stranac: Tim pojedinim tvorevinama odgovaraju slike a ne same stvari, i one nastale bozanskim djelovanjem. Tj, bozanskim i Ijudskim umijeéem stvaranja, 266.0188 PLATON Teetet: Kakve slike? Stranac: One slike u snu i pojave koje se same od se be prikazuju po danu: sjena, kad pada mrak na vatru, pa prividnost, kad se dvostruko svjetlo, viastito i tude, na sjajnim i glatkim povrSinama sjedini u jedno i stva- ra sliku koja daje vidni utisak suprotan od prije uobi- Eajenog osjetnog opazanja‘s, Teetet: To su dakle dvije tvorevine bozanskog stvara- nja: sama tvorevina i slika koja svaku pojedinu tvore- vinu prati. Stranac: A kako je s na8im Ijudskim umijecem? Zar neéemo reéi da pravu kuu stvara gradevinskim umije- ¢em, a slikarstvom neku drugu koja je stvorena kao Ijudska sanjarija za budne? Teetet: Svakako. Stranac: I u ostalome je tako: s obzirom na dvije stra- ne, kazemo, postoje opet dvojake tvorevine naseg stva- ralatkog djelovanja: na jednoj strani sama stvar a na drugoj njezina slika. Teetet: Sada sam bolje shvatio i postavijam dva dvo- struka oblika umijeéa stvaranja: boZansko i ljudsko pre- ma jednoj diobi, a prema drugoj stvaranje samih stvari i stvaranje nekih slika. DALINJA DIOBA UMIJECA 51. Stranac: Sjetimo se da je od umijeéa koje stvara slike imao biti jedan oblik kopiranje i drugi stvaranje prividnosti pod uvjetom ako se la% pokaze uistinu kao Jad i po prirodi kao jedno od biéa. Teetet: Bijase zaista tako. Stranac: Nije li se pokazala i zato éemo ih sada bez dvoumice ratunati kao dva oblika? Teetet: Da. Misli se na stvaranje slike odbijanjem svjetlosti gdje se Iijeva strana javlja kao desna, i obratno desna kao lijeva. W Isp. 236 ¢. SOFIST 189 Stranac: Rastavimo opet umijece koje stvara privid- nost na dvoje! Teetet: Kako? Stranac: Jedno je koje nastaje kroz orude, a drugo kad onaj koji stvara prividnost pruza samoga sebe kao orude, Teetet: Kako to misli8? Stranac: Kad netko svojim nje jednako tvome ili svojim glasom tvoj glas, taj ogra- nak'umijeca koje stvara prividnost, mislim, zove se po- najvise oponasanje. Teetet: Da. Stranac: IzvrSimo diobu nazvavSi taj njegov dio mi- metikom, No gitav drugi dio odbacimo, jer smo izmo- reni, i prepustimo drugome neka ga skupi u jedno i da- de mu neko odgovarajuée ime, Teetet: Neka je podijeljeno, a drugo neka bude odba- éeno! Stranac: Pa ipak je vrijedno, Teetete, jo8 onaj prvi ogranak drZati dvostrukim, a gledaj zasto. Teetet: Kadi! Stranac: Jedni imitatori oponagaju znajuéi ono sto oponagaju, a drugi ne znajuci. I uistinu, koje éemo vece razlikovanje postaviti nego ono izmedu nespoznavanja i spoznavanja? Stranac: Zar nije to upravo spomenuto bilo opona’a- nje onih koji znaju? Jer samo onaj koji pozna tvoje dr- Zanje i tebe mogao bi te oponasati. Teetet: Svakako. Stranac: A kako je s likom pravednosti i uopée ¢itave vrline? Zar mnogi, a da taj lik ne poznaju ali ga nekako zamiljaju, ne nastoje osobito da stvore uvjerenje da se % Medu prve ubrajaju se kipari, slikari i svi koji se slute orudem, a medu druge svi oni koji imitiraju pokretima tijela ili glasom, tj. glumci i vjeStaci u govoru medu koje pripadaj osobito sofisti. 267 a190 PLATON ono, Sto se njima ini, zaista u njima nalazi, oponasaju- Gi ga i djelima i rijetima Sto vie mogu? Teetet: Zaista veoma mnogi. Stranac: Ta valjda svi ne postizavaju to da se éine pravedni, a to niposto nisu? Ili je posve suprotno od toga? Teetet: Posve suprotno. Stranac: Toga dakle imitatora, mislim, treba dréati drukéijim od onoga, to jest kao neznalicu za razliku od znalca. Teetet: Da. ODREDENJA IMENA ZA VRSTE OPONASANJA 52, Stranac: Odakle ¢e netko uzeti ime koje pristaje sva- kome od njih? Oéigledno je da je to te8ko zato Sto je u nagih preda, kako se éini, postojao neki stari i nepro- mi8ljeni nemar prema rastavijanju rodova na vrste tako da nitko nije ni pokuSavao vrSiti rastavljanja. Zbog toga je nuZna posljedica da ne obilujemo osobito imenima. No ipak, ako je i odvige smiono re¢i, radi raspoznavanja nazovimo oponasanje koje se temelji na mnijenju dok- somimetikom, a ono koje se temelji na znanju nauénim oponasanjem*, Teetet: Neka bude! Stranac: Mi se moramo sluziti onim prvim jer sofist nije pripadao medu one koji znaju nego medu one koji oponasaju. Teotet: Dabogme. 1 Vidi se Koliku vainost pridaje Platon svojoj metodi_dije- Ajenja (rastavljanja). Tako se isprigava na smionosti zbog izraza doksomimetika, on voli slozenice takvoga tipa. Izraz do squxh mote se prevesti nasim »prividno, toboinje oponal jes, a dofomsuneis izrazom >toboznji, prividni oponagage, tj. naj koji misli' da nekoga oponaia, a oponasa zapravo samo vlastite zamisti. Zbog zadrdavanja izvornog izraza slutim se u prijevodu izrazima: doksomimetika i doksomim. SOFIST 191 Stranac: Ispitajmo dakle tog doksomima kao komad Zeljeza da li je éitav ili ima u sebi joS neku dvojinu. Teetet: Ispitajmo! Stranac: Ima dvojinu, i to veoma znaéajnu. Jedan od njih je naivéina jer misli da stvarno zna to 8to samo mi- sli, a ponaSanje drugoga zbog prevrtanja u rijetima po- kazuje veliku sumnju i strah da ne zna to u éemu se pred drugima gradi kao znalac. Teetet: Doista je svojstvo i jedne i druge vrste to Sto si rekao. Stranac: Zar neéemo jednoga drzati nekim prosto- dugnim a drugoga licemjernim imitatorom? Teetet: Dakako. Stranac: Hoéemo li opet re¢i da je vrst ovoga posljed- njeg jedna ili dvije? Teetet: Gledaj ti! Stranac: Razmi8ljam i pokazuju mi se dvij rem onoga koji je sposoban da se javno i di rima pred mnogtvom pretvara, i drugoga koji u privat- nom Zivotu i kratkim govorima’? prisiljava sugovornika da proturjeti sam sebi. Teetet: Govori8 pravu istinu. Stranac: Kojeg da proglasimo opgirnijim govornikom: da li drzavnika ili puékog govornika? Teetet: Puékog govornika. Stranac: A kako Gemo zvati drugoga: mudracem ili sofistom? Teetet: Nemoguée ga je zvati mudracem kad smo ga ‘oznatili kao onoga koji ne zna. No buduci da je imitator mudroga, otito je da ée dobiti neki njemu slitan pridje- vak. I veé sam gotovo totno shvatio da toga treba na- zvati uistinu samim onim neosporno pravim sofistom. razabi- 1 Odito je da se to tige sofista, ali izraz »kratkim govorimax nije baS najzgodniji jer Platonov Sokrat esto udara na duga- tka izlaganja.sofista, Zanimijivo je da se tek u posijednjem @lanu razdvajaju govornik i sofist, Sto pokazuje da su oni veoma blizu. 268.192 PLATON Stranac: Zar necemo kao i prije stvoriti zakljuéak sku- pivii od kraja do potetka odredenje njegova imena? Teetet: Svakako. Stranac: Razlikovali smo dakle umijeée koje prisilja- va sugovornika da proturjeti sam sebi, To umijeée kroz dio umijeéa licemjernog pretvaranja i umijeée opona- Sanja koje se temelji na mnijenju spada u mimetiku. Mimetika se preko vrste koja stvara prividnost povezu. je s umijecem koje stvara slike. I nadalje, razlikovali ‘smo odijeljeni dio umijeéa stvaranja ne bozanski nego ljudski, koji u govorima proizvodi obmane. Tko rekne da »od toga roda i krvi« potjete pravi sofist, kazat ée, kako se Gini, pravu istinu’. Teetet: Svakako. % Citay posljednji odlomak izvanredno je prepleten. Sav je 4a jednoj retenici bez, odredenih glagolskih oblika. Osim toga Platon stvara zakljutak, ali ne od podetka do kraja kao Sto je postupao, nego u obratnom redoslijedu. Zbog svega toga taj je odlomak za svakog prevodioca osobito telak. SADRZAT Predgovor. B. BoSnjak: Dijalozi »Protagora« i »Sofiste PROTAGORA Sadrdajpoglavija ‘SOFIST Sadriaj poglaviia 31 33 103 105PLATON PROTAGORA J SOFIST Proveli KOLOMAN RAC i MILIVOS SIRONIC Likovno opremio DEAN. JOKANOVIE-TOUMIN Tedavaé NAPRIJED. Tadavacko knjitarsko poduzese Zagreb, Palmoticeva 30 Za iedavata ANTUN 2VAN Stog,tisak é uvez ‘Stamparski zavod OGNJEN PRICA, Zagreb 1975