JAVNE FINANCIJE

1. JAVNI PRIHODI I PRAVNI OSNOV STJECANJA JAVNIH PRIHODA

Javni prihodi predstavljaju ukupnost novčanih sredstava, dobara, usluga, prava, što ih
državna tijela koriste za financiranje državnih odnosno društvenih potreba. Država, koristeći
fiskalni suverenitet, prikuplja javna prihode s ciljem financiranja javnih rashoda. Pravni osnov
za stjecanje javnih prihoda može biti različit, a kao najvažniji ističu se : pravo prinude, pravo
vlasništva(koje omogućava državi da na temelju svojih vlasničkih prava stječe javne prihode),
imovinska prava iz ugovora (kamata, profit, marža), pravo iz retorzija ( stjecanje prihoda
putem novčanih kazni), pravo iz nasljedstva, pokloni ( donacije), ničije stvari.
2. SISTEMI RASPODJELE JAVNIH PRIHODA
Ustroj pravednog i efikasnog sistema prikupljanja i raspodjele prihoda ima izuzetan značaj za
fiskalni, ekonomski i politički sistem svake zemlje. Pri tome veoma važnu ulogu ima odnos
između udjela u unosu javnih prihoda u zajedničku kasu. Možemo govoriti da imamo tri
sistema raspodjele javnih prihoda: sistem izvornih prihoda, sistem zajedničkih prihoda,
mješoviti sistem. Sistemi izvornih prihoda ili sistem separacije. To znači da centralnoj vlasti
pripada pravo da utvrđuje vrste dažbina kao i njihove osnovne determinante. Sistem
zajedničkih prihoda fiskalni suverenitet pripada samo jednoj teritorijalno-političkoj jedinici.
Imamo dvije varijante ovog sistema: sistem zajednice prihoda sa doznakama, sistem
zajednice prihoda sa doprinosima.
3. POREZI I VRSTE POREZA
Porezi predstavljaju osnovni fiskalni instrument svake države na temelju kojih se stječe
najveći dio javnih prihoda. Iz navedenog proizlazi značaj poreza u financiranju javnih prihoda.
Prema osnovnim karakteristikama porezi predstavljaju derivativan, a to znači i prinudan
prihod države, zatim porezi su nedestinirani prihod, ubiru se u javnom interesu, izvršavaju se
u novcu. U nizu različitih kategorija poreza izdvajamo: Direktni i indirektni porezi (direktni
porezi koji se baziraju na imovini i prihodima; indirektni porezi spadaju uvozne i izvozne
dažbine, akcize, porez na dodanu vrijednost) Redovni i vanredni porezi ( osnovni kriterij jeste
vremenski kontinuitet poreza, tj. njihovo vremensko trajanje, tako redovne poreze vezujemo
za neodređeni vremenski period , vanredni porezi služe za financiranje javnih rashoda)
Centralni i lokalni porezi (centralne poreze uvodi i ubire centralna vlast dok kod lokalnih
poreza to čine niže lokalne vlasti) Osnovni i dopunski porezi (osnovni porezi participiraju u
poreznim prihodima, manji broj poreza ima karakter osnovnih, poput poreza na dodanu
vrijednost) Reparticioni i kvotni porezi (reparticionih poreza za prednost ima veću financijsku
disciplinu, kod kvotnih poreza obveznik mora platiti pri čemu se ne utvrđuje iznos koji treba
biti prikupljen oporezivanjem) Porezi u novcu i naturi ( porezi u novcu predstavljaju pravilo u
fiskalnim sistemima ogromne većine zemalja, porezi u naturi su danas marginalizirani iz
praktičnih razloga, razvoj robno novčanih odnosa i rast obima međunarodne razmjene)
Pretpostavljeni i faktički porezi (pretpostavljeni porezi su vrsta poreza kod kojih se porezna
obaveza utvrđuje na temelju pretpostavljenih relevantnih činjenica, kod faktičkih poreza
porezna vlast čeka ostvarenje prihoda) Fundirani i nefundirani porezi ( fundirani porezi su
prihodi koji se stječu na temelju nekog prava sa sigurnom, trajnom i stabilnom osnovom,
nefundiranim porezima se oporezuju prihodi koji nemaju stabilan fundus) Katastarski i tarifni
porezi( katastarski porezi imaju porez na imovinu, tarifni porezi referiraju na oporezivanje
potrošnje) Subjektni i objektni porezi .
4. POREZNA NAČELA
Postoji više poreznih načela, među kojima jedno od najznačajnijih mjesta pripada onoj čiji je
kreator Adolf Wagner. Prema ovom autoru porezna načela treba razvrstati u četiri skupine,
od kojih svaka skupina ima određena pod načela, odnosno zahtjeve pri oporezivanju:
Financijsko-političko načelo koje implicira potrebu za izdašnim i elastičnim porezima;
Ekonomsko-političko načelo, koje upućuje na potrebu za pravilnim izborom poreznog izvora i
pravilnim izborom vrste poreza; Socijalno-političko načelo, koje sadrži dva zahtjeva prilikom
oporezivanja sveobuhvatnost i ravnomjernost; Administrativno-tehničko načelo, koje
insistira na određenom porezu, ugodnost plaćanja porezne obaveze i jeftinoći ubiranja
poreza.
5. POREZNA OSNOVICA
Porezna osnovica se po pravilu utvrđuje u novcu, a samo u određenim slučajevima u
mjernim jedinicama. Porezna osnovica može biti stvarana i paušalna. Kos stvarne porezne
osnovice, pri njenom utvrđivanju, uzimaju se u obzir svi relevantni faktori dok kod paušalne
obuhvat tih faktora je nešto uži, tj. da se paušalna porezna osnovica određuje na osnovu
bitnih elemenata. Prema uporedno-pravnim rješenjima postoji više metoda utvrđivanja
porezne osnovice: metod vlastite prijave (direktni metoda), metod službene inicijative,
metod prijave treće osobe( indirektni metoda), komparativni metod, inicijarni metod.
6. POREZNA STOPA
Porezna stopa jeste sastavnica porezne osnovice i predstavlja odnos poreznog duga prema
poreznoj osnovici. Porezna stopa se iskazuje u procentima odnosno promilima. Postoji
nekoliko osnovnih kategorija poreznih stopa: Proporcionalna porezna stopa( postoji
indiferentnost na promjene porezne osnove tj. pri promjeni porezne osnovice ne dolazi do
promjene porezne stope), Progresivna porezna stopa( kod progresivne porezne stope sa
promjenom porezne osnovice mijenja se i porezna stopa), Degresivna porezna stopa ( sa
povećanjem porezne osnovice smanjuje porezna stopa).
7. EFEKTI OPOREZIVANJA
Efekte oporezivanja možemo svrstati u tri kategorije, koje su, u vremenskom i uzročno-
posljedičnom smislu: Faza signalnih efekata oporezivanja (u signalnim efektima se
prepoznaje reakcija poreznog obveznika na spoznaju o poreznoj obvezi, reakcija može biti
raznovrsna od prihvaćanja navedene obveze pa do izbjegavanja izmirenja obveze); Faza
prevaljivanja poreza (navedena faza efekata upućuje na situaciju u kojoj porezni obveznik
svjestan svoje pozicije dužnika i u kojoj već zna kolika je njegova porezna obveza pa stoga
svoju obvezu nastoji prevaliti na nekog drugog); Faza difuzije poreza (u ovoj završnici procesa
procjene učinaka oporezivanja vrši se mjerenje ostvarenih rezultata poreznog sistema po
svim relevantnim elementima) .
8. VIŠESTRUKO OPOREZIVANJE
Imamo nekoliko oblika višestrukog oporezivanja: Kumuliranje poreza (to je sastavni dio
procesa oporezivanja i predstavlja situaciju u kojoj se isti porezni izvor poreznog obveznika
istovremeno opterećuje sa dva ili više različitih poreza); Nadoporezivanje ( tu govorimo u
situaciji kada se porezni obveznik istovremeno optereti sa dva ili više istovrsnih poreza);
Dvostruko oporezivanje ( ima interni karakter i u svakom slučaju dvostruko oporezivanje
postoji u slučaju kada se porezni obveznik tj. njegov porezni objekt istovremeno optereti sa
dva ili više istovrsnih poreza).
9. POREZ NA DOHODAK U BiH
Osnovi pravni izvor za primjenu poreza na dohodak je Zakon o porezu na dohodak Federacije
BiH. Zakonom o porezu na dohodak (ZPD-a) propisuje se način utvrđivanja i plaćanja poreza
na dohodak fizičkih osoba u Federaciji BiH. Predmet oporezivanja su, prema ZPD-a dohoci
koji se ostvare od nesamostalne djelatnosti, samostalne djelatnosti, imovine i imovinskih
prava, ulaganja kapitala, učešća u nagradnim igrama i igrama na sreću. Prihodom od
samostalne djelatnosti smatra se, prije svega, bruto plaća zaposlenika, ostvarena temeljem
ugovora o radu, tj. temeljem radnog odnosa kod poslodavca. Dohotkom od nesamostalne
djelatnosti smatraju se i koristi primljene po osnovi nesamostalne djelatnosti a to su:
korištenje vozila i dr. sredstava u osobne svrhe, izmirivanje osobnih troškova od poslodavca,
izmirivanje ili oprost dužničke obveze od poslodavca. Rashodima koji se kod utvrđivanja
dohotka od nesamostalne djelatnosti oduzimaju od prihoda, smatraju se uplaćeni obvezni
doprinosi iz plaće pri čemu se misli na doprinose za mirovinsko, zdravstveno osiguranje te
osiguranje od nezaposlenosti. Dohodak od samostalne djelatnosti je dohodak kojeg fizička
osoba ostvari samostalnim trajnim obavljanjem djelatnosti, a kojim se bavi s ciljem stjecanja
dohotka. Samostalnom djelatnošću smatra se: obrt i djelatnosti srodne obrtu, poljoprivreda i
šumarstvo, druge samostalne djelatnosti. Naredni potencijalni izvor prihoda, a time i
predmet oporezivanja jeste imovina. Dohodak od imovinskih prava uključuje dohodak koji se
ostvari prodajom, zamjenom ili drugim načinom prijenosa, uz naknadu, imovinskih prava
patenata, licenci, autorskih prava i sl. Kada je riječ o oporezivanju dohotka od ulaganja
kapitala onda se predmet oporezivanja prepoznaje kao dohodak ostvaren na osnovu kamata
od zajma i dohodak od isplaćenog kapitala od dobrovoljnog dopunskog osiguranja. Dohodak
može biti ostvaren putem nagradnih igara na sreću. U tom slučaju dohodak predstavlja
vrijednost svake pojedinačne nagrade ili dobitka ostvarenih učešćem u navedenim igrama
koje su isplaćene u novcu. Poreznim obveznikom shodno Zakona o porezu na dohodak FBiH,
smatra se rezident Federacije i nerezident koji ostvaruje dohodak. Poreznu osnovicu
rezidenta kod poreza na dohodak predstavlja razlika između ukupnih oporezivih prihoda
stečenih u jednom poreznom periodu. Prema Zakonu o porezu na dohodak RS-a
oporezivanju shodno Zakona, podliježu dohoci od: osobnih primanja, samostalne djelatnosti,
autorskih prava, kapitala propisanih ovom zakonom, kapitala dobitaka. Prema Zakonu o
dohotku RS-a poreski obveznik je fizičko lice koje po odredbama Zakona ostvaruje oporezivi
dohodak, a to može biti rezident RS-a i nerezident. Poresku osnovicu shodno Zakona o
dohotku RS-a predstavlja razlika između ukupnih prihoda ostvarenih u jednom poreskom
periodu i ukupnih odbitka koji su u skladu sa zakonom.
10. POREZ NA DOBIT
Porez na dobit poduzeća spada među novije porezne oblik. Porez na dobit se po pravilu plaća
po proporcionalnoj poreznoj stopi. Prema važećem Zakonu o porezu na dobit FBiH porezni
obveznik je privredno društvo i druge pravne osobe koje privrednu djelatnost obavljaju
samostalno i trajno prodajom proizvoda i pružanjem usluga na tržištu radi ostvarivanja
dobiti. Nerezidentom se smatra pravna osoba koja je osnovana i čije je sjedište ili kojem su
stvarna uprava i nadzor nad poslovanjem izvan teritorija Federacije. Poreznu osnovicu
predstavlja oporeziva dobit obveznika koja se utvrđuje u poreznom bilancu, što se čini
usklađivanjem dobiti obveznika iskazane u bilancu uspjeha. U pogledu utvrđivanja rashoda
potrebno je spomenuti da troškovi plaća i ostalih primanja koje Zakon o porezu na dohodak
tretira kao prihode od nesamostalne djelatnosti, a na koje su plaćeni obvezni doprinosi i
porezi, predstavljaju porezno dopustiv rashod. U rashode amortizacije spada i amortizacija
povećanja vrijednosti stalnih sredstava. Porez na dobit plaća se po stopi od 10%. prema
ranijim zakonskim rješenjima bilo je predviđeno da se poreznom obvezniku umanje porez na
dobit za: novoosnovano privredno društvo. Porez na dobit se u pravilu u Federaciji BiH
utvrđuje nakon isteka kalendarske godine. Utvrđivanje i naplata poreza na dobit vrši se po
postupku predviđenom u Zakonu o poreznoj upravi Federacije BiH. porezni obveznik prema
Zakonu o porezu na dobit RS-a je pravno lice iz RS-a za dobit koju ostvari iz bilo kog izvora u
RS-u ili u inozemstvu. Utvrđivanje porezne osnovice u RS-u predstavlja razliku između
oporezivih prihoda i rashoda koji se odbijaju za datu poreznu godinu. Mali porezni obveznik
obračunava porez na dobit po stopi od 2% na ukupan godišnji prihod.
11. POREZ NA IMOVINU
Početna analiza govori da porez na imovinu u ovom trenutku ima marginalan značaj u
ukupnim poreznim prihodima. Prema Zakonu o porezima Hercegovačko- neretvanskog
kantona obveznik poreza na imovinu je vlasnik sljedećeg: zgrade odnosno stana, putničkog
vozila, plovnog objekta. Ako je imovina u vlasništvu više osoba svaka od tih osoba je
obveznik poreza. Porez na imovinu plaća se u godišnjem paušalnom iznosu. Prihod od poreza
na imovinu raspodjeljuje se između kantona i jedinica lokalne samouprave. Razrez poreza na
imovinu vrši se unaprijed u godišnjem iznosu za imovinu zatečenu u vlasništvu poreznog
obveznika na dan 31.sječnja godine za koju se vrši razrez.
12. POREZ NA NASLJEĐE I POKLONE
Ove dvije vrste poreza referiraju na transfer imovine, tj. vlasništva bez naknade. U oba
slučaja imovina predstavlja porezni izvor i poreznu osnovicu. Postoje dva načina
oporezivanja nasljedstva: oporezivanje cjelokupnog nasljedstva tj. porez na davanje
nasljedstva i oporezivanje pojedinih dijelova ostavine, tj. porez na primanje nasljedstva.
Obveznik poreza na nasljeđe i poklon je fizička i pravna osoba koja na području kantona
naslijedi ili primi poklon ili stekne po drugom osnovu bez naknade imovinu na koju se plaća
ovaj porez. Predmet oporezivanja sačinjavaju nekretnine koje fizička osoba stječe na teritorij
kantona na temelju Zakona o nasljeđivanju. Porez na nasljeđe i poklone ne plaća se na
predmete domaćinstva, na imovinu na koju se ne može steći pravo vlasništva. Poreznu
osnovicu na nasljeđe i poklone predstavlja tržišna vrijednost naslijeđene, odnosno na poklon
primljene imovine. Porezni obveznici dužni su poreznu prijavu podnijeti u roku od 15 dana
od dana pravosnažnog rješenja o nasljeđivanju.
13. OPĆI POREZ NA PROMET
Opći porez na promet je vrsta poreza čiju poreznu osnovicu čini vrijednost ili količina roba i
usluga namijenjenih potrošnji. Razlikujemo više poreza na promet: svefazni, višefazni,
jednofazni. Svefazni porez na promet obuhvata sve faze procesa društvene reprodukcije.
Kumuliranje poreza kroz sve faze ima negativne fiskalne i socijalne implikacije koje se nastoje
amortizirati određivanjem niske stope oporezivanja. Kod višefaznog oporezivanja prometa
izvan obuhvata ostaje neka od faza procesa društvene reprodukcije što znači da se procesom
oporezivanja obuhvaćene dvije ili više faza ali nikako sve. Jednofazni porez na promet se
obračunava na temelju prometa obavljenog samo u jednoj fazi društvene reprodukcije.
Porezni obveznik poreza na promet je prano lice i građani koju su prodali proizvode krajnjem
potrošaču, kao i građani i pravna lica koji su na drugi način izvršili promet proizvoda. Porez
na promet usluga plaća se na promet usluga koji se obavljaju uz naknadu. Porezna stopa kod
poreza na promet usluga je 12%.
14. POREZ NA DODANU VRIJEDNOST
Porez na dodanu vrijednost je vrsta poreza na promet proizvoda i usluga koji se obračunava i
plaća u svim fazama prometa dobara i usluga, s tim da se obračun odnosi samo na vrijednost
koja je dodana u toj fazi. Stoga se ovaj porezni oblik zove i neto svefazni porez na promet.
Uprave za indirektno oporezivanje koja je nadležna za obračun PDV-a koja se vrši u korist
institucije države. Isporuka proizvoda će biti predmet oporezivanja putem PDV-a ukoliko su
kumulativno ispunjeni sljedeći uvjeti: da se isporuka obavlja u zemlji, da se obavlja uz
naknadu, da se isporuka obavlja od poduzetnika i u okviru poduzetničke djelatnosti.
Pretporez jeste iznos poreza koje u cijenu oporezivog prometa iz prethodne faze društvene
reprodukcije uračunava dobavljač. Mjesto oporezivanja dobara sukladno EU standardima
ravna se prema načelu odredišta odnosno mjestu krajnje potrošnje. Kod oporezivanja usluga
primjenjuje se načelo porijekla odnosno mjesto obavljanja usluge. Poreznu osnovicu
prometa dobara i usluga sačinjava oporezivi iznos naknade koju porezni obveznik primi ili
treba da primi za isporučena dobra. Nultom stopom PDV-a oporezuje se : izvoz dobara iz
Bosne i Hercegovine od strane, odnosno u ime poslodavca, pružanje usluga koje su direktno
povezane sa izvozom ili uvozom dobara. Usluge koje putnička agencija izvrši na ime
organizacije putničkih pogodnosti smatraju se jedinstvenom uslugom