Klara Sokler1

LijeËenje oroantralne fistule Vanja Vuksan2

Tomislav Lauc3

1KliniËki zavod za oralnu

kirurgiju KliniËke bolnice
“Dubrava”, Zagreb
2Stomatoloπka poliklinika
Zagreb
3Institut za antropologiju,
Zagreb

Saæetak Acta Stomat Croat

2002; 129-134
Autori prikazuju problematiku oroantralne fistule iz aspekta pre-
gleda moguÊnosti kirurπkoga lijeËenja. Prikazani su poznati i manje
poznati operativni postupci i raπËlanjene su njihove prednosti i ne- PREGLEDNI RAD
dostatci. Svrha je rada podsjetiti Ëitatelja na jatrogenu moguÊnost Primljeno: 16. sijeËnja 2002.
nastanka antrooralne komunikacije, moguÊnost razvoja fistule i infek-
cije maksilarnoga sinusa te upozoriti na pretjerane kirurπke zahvate koji
Adresa za dopisivanje:
su se nekada rutinski provodili.
Rezultat lijeËenja antrooralne komunikacije trebao bi biti uspostava mr. sc. Klara Sokler
fizioloπkih funkcija stomatognatog i respiratornog sustava sa πto manje KliniËki zavod za oralnu
πtete za bolesnika. kirurgiju
KliniËka bolnica “Dubrava”
KljuËne rijeËi: oroantralna fistula, vestibularni reæanj, palatinalni Avenija G. ©uπka 6
reæanj. 10040 Zagreb

Uvod ljinom. Fistula se moæe i spontano zatvoriti bubre-

Pod pojmom oroantralna fistula podrazumije-
vamo fistularni kanal prekriven epitelom, koji moæe
i ne mora biti ispunjen granulacijskim tkivom ili po-
lipozom sinusne sluznice, a koji najËeπÊe nastaje
zbog jatrogene oroantralne komunikacije. U tim slu-
Ëajevima komunikacija izmeu usne πupljine i mak-
silarnoga sinusa nastaje kao posljedica ekstrakcije
gornjih postraniËnih zuba koja ne zaraste krvnim
ugruπkom veÊ se u njoj stvara granulacijsko tkivo,
a na rubovima se njezino uπÊe poËinje suæavati mi-
gracijom epitelnih stanica gingive proprije koje pre-
kriju rubove uπÊa i djelomice urastu u kanal. Struja
zraka koja iz sinusa pri ekspiriju prolazi kroz al-
veolu u usnu πupljinu podræava stvaranje fistular-
noga kanala koji povezuje sinusnu s usnom πup-
njem gingive, ali izgledi nisu veliki. Postojanjem
fistule sinus je trajno otvoren pa je takvim stanjem
omoguÊen prolaz mikroflore usne πupljine u mak-
silarni sinus, a time i nastanak upale sa svim mo-
guÊim posljedicama.
S obzirom na anatomski poloæaj maksilarnog si-
nusa i na njegovu povezanost sa zubima on ima
posebno mjesto u oralnoj i maksilofacijalnoj kirur-
giji.
NajveÊi dio tijela gornje Ëeljusti zauzima maksi-
larni sinus koji opisujemo kao veliki, pneumatiËni
prostor. Naziva se joπ i Highmoreov antrum po en-
gleskom anatomu Nathanielu Highmoreu iz 17. sto-
ljeÊa koji je prvi opisao sinus kao prostor u kosti i
nazvao ga antrumom (1).

Acta Stomatol Croat, Vol. 36, br. 1, 2002. ASC 129

Klara Sokler i sur.
Maksilarni sinus postoji kao mala πupljina joπ za
vrijeme roenja, jer njegov rast poËinje u treÊemu
mjesecu fetalnoga æivota, a zavrπava izmeu osam-
naeste i dvadesete godine æivota. Obujam maksilar-
noga sinusa posljedica je funkcionalnoga razvoja
gornje Ëeljusti i njezine pneumatizacije pa se on
poveÊava usporedno s rastom Ëeljusti i erupcijom
trajnih zuba. Upravo zbog manjeg obujma sinusa
rizik nastanka oroantralne komunikacije u djece i
mladih osoba je manji. U odrasla Ëovjeka obujam
sinusa iznosi 20-25 ml (2, 3).
KliniËka studija Guvena godine 1998. pokazuje
da se oroantralna fistula najËeπÊe javlja nakon treÊeg
desetljeÊa æivota (4), Ëime se potvruju rezultati i
ostalih autora poput Lina godine 1991. (5) i Pun-
wutikorna i suradnika (6) 1994. Istraæivanje je ta-
koer pokazalo da je odnos pneumatizacije Ëeljusti
u muπkaraca i æena jednak (6-8), iako Lin i suradnici
godine 1991. navode da je maksilarni sinus razvi-
jeniji u æena, pa je time u njih i veÊa moguÊnost
nastanka oroantralne komunikacije i fistule (5). Gu-
ven zakljuËuje da je nastanak kroniËnoga sinusitisa
i antralnih polipa Ëesta posljedica oroantralne fis-
tule. U sluËaju kada je prigodom vaenja zuba otvo-
ren sinus ali nema upale, on se najËeπÊe spontano
zatvara. Kada se postavi kliniËka dijagnoza kroni-
Ënoga sinusitisa, potrebno je radioloπko praÊenje
upale sinusa (4).
Dno sinusa Ëesto je neravno i udubljeno, a nje-
govu dubinu moæemo odrediti tako da se odredi
poloæaj najniæega dijela sinusa prema dnu nosne
πupljine. Dno sinusa moæe imati tri osnovna polo-
æaja: ispod razine dna nosne πupljine, u njegovoj
razini ili iznad razine. Osobito je vaæan odnos pri
kojem je dno maksilarnoga sinusa ispod razine dna
nosne πupljine, jer sa svojim dnom moæe doseÊi
vrhove zubnih korijena ili se pak spustiti joπ dublje
izmeu njih. Takvi su korijeni odvojeni od sinusa
tankom koπtanom lamelom i njegovom sluznicom
ili vrlo rijetko samo sluznicom sinusa. Debljina je
koπtane stjenke razliËita i u prosjeku varira od 0,2-
-16 mm (3, 9).
Simptomi koji se javljaju kod oroantralne fistule
sliËni su simptomima oroantralne komunikacije.
Kroz fistulu se moæe cijediti gnojni sekret, koji nije
uvijek uoËljiv. Takoer, kad bolesnik pije osjeÊa da
dio tekuÊine ulazi u nos s te strane Ëeljusti te po-
nekad istjeËe kroz nosnicu iste strane, a ako se pr-
130
LijeËenje oroantralne fistule
stima zaËepe nosnice i pacijentu kaæe da puhne kroz
nos, zrak piπti iz fistule u usta. SliËno se dogaa ako
pacijent napuπe obraze, samo πto tada zrak iz usta
prolazi u sinusnu i nosnu πupljinu, tzv. Valsalvin
pokus (3). Pokus puhanja na nos ili usta u nekim
sluËajevima ne mora dati pozitivan odgovor, a to su
sluËajevi kada je fistularni kanal ispunjen upalno
promijenjenom sinusnom sluznicom. Pokus s tupom
sondom potvrdit Êe postojanje fistularnoga kanala
(10).
Terapija se sastoji u tome da se fistula πto prije
zatvori, jer njezino je postojanje potencijalna mo-
guÊnost upale sinusa infekcijom iz usne πupljine.
Bitno je je li za vrijeme postojanja fistule nastala
infekcija sinusa ili nije. Pretpostavka je da duæina
trajanja i πirina lumena fistularnoga kanala prido-
nose infekciji sinusa, ali je moguÊa infekcija sinusa
i u kraÊem razdoblju i pri vrlo uskom fistularnom
kanalu (3).
Neki autori, poput Hanazawe, opisuju da oro-
antralna fistula promjera manjeg od 2 mm ima mo-
guÊnost spontanog zaraπÊivanja, a kod promjera
veÊeg od 3 mm spontano je zaraπÊivanje oteæano
zbog moguÊe upale sinusa ili periodontalne regije
(11).
Martensson 1957. godine, za razliku od Hanaza-
we, smatra da postoji smanjena moguÊnost spon-
tanog zaraπÊivanja kada oroantralna fistula postoji
3 do 4 tjedna ili kada joj je promjer veÊi od 5 mm
(12).
Von Wovern 1982. godine u svojem istraæivanju
dokazuje da oroantralna fistula u 21% sluËajeva ne
zacjeljuje dobro ako nema preoperativnog lijeËenja
sinusne infekcije i usporeuje ju s kontroliranom
infekcijom sinusa kod koje ne zacjeljuje samo u 2%
sluËajeva (13).
Amπel je godine 1973. pisao o moguÊnosti zaπ-
tite reænja za zatvaranje antrooralne komunikacije
palatinalnom ploËom, a 1977. opisao je vjerojatno
najjednostavniji postupak lijeËenja svjeæe antro-
oralne komunikacije, takoer s palatinalnom plo-
Ëom. Tim se postupkom neposredno nakon vaenja
zuba i pojave komunikacije sprjeËava strujanje zra-
ka kroz alveolu u sinus i omoguÊuje njezino spon-
tano zaraπÊivanje, tj. sprjeËava se nastanak fistule.
Uz istodobnu antibiotsku zaπtitu metoda je vrlo
uspjeπna i u nas se rutinski provodi u praksi (14, 15).
ASC Acta Stomatol Croat, Vol. 36, br. 1, 2002.
Klara Sokler i sur. LijeËenje oroantralne fistule

KrmpotiÊ i Bagatin godine 1985. opisuju imedi- Tablica 1. Metode lijeËenja oroantralne fistule
jatno zatvaranje antrooralne komunikacije s roti- Table 1. Methods of treating oroantral fistula
rajuÊim gingivovestibularnim reænjem. Metoda se
Autor / Author Godina / Postupak / Procedure
moæe primijeniti i za zatvaranje antrooralne fistule, Year
a sastoji se u modifikaciji vestibularnoga reænja s Rehrman 1936. Bukalni reæanj / Buccal flap
namjerom da se izbjegne sniæenje forniksa koje je Ashley 1939. Palatinalni reæanj / Palatinal flap
redovito pratilo primjenu vestibularnih reænjeva Goldman 1969. Zlatna folija / Gold foil
(20). Palatinalni reæanj s mostom /
Choukas 1974. Palatinal flap with bridge
Takahashi, Mukozni palatinalni otoËni reæanj /
1974.
Henderson Mucosal palatinal island flap
Pregled operativnih tehnika
Mukozni palatinalni otoËni reæanj /
James 1980. Mucosal palatinal island flap
Opisane su brojne kirurπke metode lijeËenja oro- Ito i sur. / Palatinalni submukozni reæanj /
antralne fistule, iako je u svakodnevnoj praksi samo 1980.
Ito et al. Palatinal submucosal flap
nekoliko prihvaÊenih (16). Yamazaki i Submukozni palatinalni otoËni
sur. /
Godine 1936. Rehrmann prvi objavljuje metodu 1985. reæanj /Submucosal palatinal
Yamazaki island flap
zatvaranja oroantralne fistule jednostavnim i djelo- et al.
tvornim naËinom metodom bukalnoga reænja (17). RotirajuÊi gingivovestibularni
KrmpotiÊ, 1985. reæanj /
Bagatin
Metoda bukalnoga reænja poËinje incizijom oko Rotating gingivovestibular flap
otvora komunikacije na udaljenosti od 3 do 4 mm, Hidroksilapatit blokovi /
Zide, Karas 1992. Hydroxylapatite blocks
zbog toga πto je otvor mekoga tkiva uvijek manji od
Interseptalna - interradikularna
otvora samog sinusa. Komunikacija se moæe za- Hori i sur. / 1995. alveotomija / Interseptal -
Hori et al.
tvoriti jednoslojno ako se tkivo oko otvora izreæe i interradicular alveotomy
odstrani pa jedini sloj Ëini vestibularni reæanj, ili Hanazawa i Peteljkasti bukalni reæanj s masnim
sur. /
dvoslojno ako se nakon djelomiËnog eliptiËnog ob- 1995. tkivom / Pedicled buccal flap with
Hanazawa fatty tissue
rezivanja meko tkivo s vestibularne i palatinalne et al.
strane okrene i prebaci preko fistuloznog otvora i
iznad njega saπije resorptivnim πavovima pa se tako
dobije unutarnji sloj, a vanjski sloj Ëini vestibularni
reæanj koji ga potpuno pokriva. Da bi se dobio ves- Ashley godine 1939. prvi opisuje metodu upo-
tibularni reæanj naprave se dvije okomite incizije sa rabe palatinalnoga reænja pune debljine kako bi se
svake strane prema bukalnome sulkusu. Baza reænja zatvorila oroantralna fistula. Metodom palatinal-
uvijek je πira, kako bi se omoguÊila bolja opskrba noga reænja moguÊe je zatvoriti fistularni otvor
reænja s krvlju. Ako se reæanj ne moæe dovesti preko sluznicom tvrdoga nepca (21).
otvora komunikacije, napravi se u njegovoj bazi Medijalni rez ide neπto lateralnije od srediπnje
vodoravni rasteretni rez kroz periost (17). Prednost linije nepca, a lateralni rez prati rub gingive ili ide
metode bukalnoga reænja jest da se ona rabi u slu- oko pola centimetra uz rub gingive zuba te strane
Ëajevima kada je alveolarni greben vrlo nizak i kada Ëeljusti. Prema naprijed se napravi koveksni rez koji
je nemoguÊa primjena metode interseptalne alveoto- spaja medijalni i lateralni rez. Reæanj se savije pod
mije (18). Killey i Kay godine 1975. opisuju uspjeh pravim kutom, a njegov prednji rub saπije se s ru-
te metode u 93% sluËaja (16). bom vestibularne sluznice (21).
Nedostatak je te metode πto ne osigurava koπtanu Palatinalni reæanj sadræava krvne æile, koje omo-
bazu (18), a ObradoviÊ i suradnici godine 1981. za- guÊuju dobru prokrvljenost, a svojom debljinom i
kljuËuju da se bukalnim reænjem bitno sniæava ves- πirinom bolje i sigurnije pokriva mjesto fistule (21).
tibulum i nastaje edem obraza (19), dok Von Wov- Ehrl godine 1980. zakljuËuje da se ta metoda moæe
ern godine 1982. preporuËuje upotrijebiti bukalni primijeniti i kod oroantralnih fistula promjera veÊeg
reæanj samo kod bezube Ëeljusti (13). od 1 cm (22).

Acta Stomatol Croat, Vol. 36, br. 1, 2002. ASC 131

Klara Sokler i sur.
Prednost te metode u usporedbi s metodom kod
koje se rabi bukalni reæanj jest da ne nastaje sniæenje
vestibuluma, a reæanj je ËvrπÊi i otporniji na traumu
i infekciju od bukalnoga reænja (22). Nedostatkom
metode moæe se smatrati ogoljela nepËana povrπina,
bol, a poslije pojava hrapavosti i udubljenja toga
podruËja zbog sekundarne epitelizacije za 2 do 3
mjeseca. Najneugodnija moguÊa komplikacija je
nekroza palatinalnoga reænja.
Goldman i suradnici godine 1961. primjenjuju
zlatnu foliju kako bi se osigurala stabilnost reænja
pri zatvaranju fistula i sprijeËili se moguÊi recidivi
(23).
Godine 1974. Takahashi i Henderson, a 1980. i
James, modificiraju operacijsku metodu palatinal-
noga reænja primjenom mukoznoga palatinalnog
otoËnog reænja tako da se u prednjem dijelu reænja
od nepca odvaja samo sluznica, koja se oblikuje
prema veliËini i obliku oroantralne fistule, a sub-
mukzni sloj i periost ostaju na mjestu ranjave po-
vrπine nepca. Time je zaπtiÊeno podruËje nepËane
povrπine u usporedbi s uporabom palatinalnoga
reænja pune debljine (24-26).
Choukas godine 1974. objavljuje metodu za-
tvaranja fistule palatinalnim reænjem koji provlaËi
ispod mosta nepËane gingive uz alveolu izvaenog
zuba (27).
Ito i suradnici godine 1980. na palatinalnom
reænju odvajaju mukozni gornji sloj i vezivni donji
sloj submukoze tako da se sa submukoznim dijelom
reænja prekriva fistula, a s mukoznim dijelom reænja
ogoljela nepËana povrπina tako bi se potpuno iz-
bjegao nastanak hrapavosti na mjestu ogoljele nep-
Ëane povrπine (28). Radi se o takozvanom palati-
nalnom submukoznom reænju (28).
Yamazaki i suradnici godine 1985. opisuju me-
todu submukoznoga palatinalnog otoËnog reænja.
Ta se metoda sastoji u tome da se submukoznim
slojem prednjega dijela nepËanoga reænja prekrije
fistula, mukoznim se dijelom prekrije defekt povr-
πine nepca u prednjemu dijelu, a punom debljinom
reænja u straænjem dijelu (29).
Sve metode Ëuvaju koπtanu povrπinu tako da ne
diraju periost (29).
Prednost te metode je u tome πto je omoguÊeno
da rana zacijeli bez nekroze nepËanoga sluzniËnog
sloja, te k tomu Ëinjenica da se navodno moæe pri-
132
LijeËenje oroantralne fistule
mijeniti i u sluËajevima kada postoji πiroka oro-
antralna fistula izazvana velikom cistom ili tu-
morom (29).
Amaratunga godine 1986. usporeuje Rehr-
mannovu i Ashleyevu metodu, te prema dobivenim
rezultatima zakljuËuje da nema znatne razlike iz-
meu metoda uspjeπnosti kirurπkoga lijeËenja oro-
antralne fistule, ali smatra da je za uspjeh odluËujuÊe
preoperativno stanje sluznice maksilarnog sinusa
(30).
Zide i Karas godine 1992. upotrebljavaju pri
plastici oroantralne fistule blokove hidroksilapatita,
s istom namjerom kao i Goldman 1969. i mnogi
drugi autori koji su pokuπali raznim materijalima
ispuniti koπtani defekt u alveoli i stvoriti osnovu za
novostvaranje koπtanoga tkiva te potporu za upo-
trebljeni reæanj (31).
Tehnika interseptalne-interradikularne alveoto-
mije jedna je od moguÊnosti lijeËenja oroantralne
fistule. Nju su opisali Hori i suradnici godine 1995.
(18) na temelju Deanove tehnike iz 1936. upo-
rabljene u svrhu pretprotetske kirurgije kod koje se
operativnim zahvatom odstranjuje interalveolarna
septa, a bukalni i palatinalni kortikalis se ne diraju
(18).
Tehnika interseptalne alveotomije izvodi se tako
da rez ide po alveolarnome grebenu od susjednoga
zuba do retromolarne regije i proteæe se preko fis-
tule. Gingivoperiostalni reæanj se odvaja 2-3 mm s
bukalne i palatinalne strane kako bi se mogla od-
straniti alveolarna kost, te izbjeglo oπteÊenje me-
koga tkiva. Odstranjuje se interradikularni septum
dok se ne osjeti otpor koji pruæa dno maksilarnoga
sinusa, a palatinalni i bukalni kortikalis ostavlja se
intaktan. Slijedi vertikalna osteotomija s pomoÊu
finoga dlijeta, kojom se lome bukalna i palatinalna
stjenka alveolarnoga grebena. Njihovim pribliæa-
vanjem olakπava se πivanje pojedinaËnim πavovima
(18).
Autori navode da je prednost opisane tehnike u
netraumatskom postupku, te da se rjee javlja otek-
lina nakon zahvata nego u tehnici bukalnoga reænja
(13, 18). ©ivanje rane je bez tenzije, visina vestibu-
luma se ne mijenja, hvatiπta miπiÊa ostaju intaktna,
a smanjen je rizik od sinusitisa. Ujedno pacijent
lakπe podnosi nositi privremenu protezu kroz raz-
doblje zacjeljivanja (18).
ASC Acta Stomatol Croat, Vol. 36, br. 1, 2002.
Klara Sokler i sur.
Opisana metoda ne moæe se primijeniti kada iz-
meu susjednih zuba postoji prostor manji od 1cm
i kada je jako nizak alveolarni greben. Ako se u
takvu sluËaju odlomi bukalna kost, postoji rizik da
se mekano tkivo ne zatvori potpuno jer bukalni
koπtani fragment moæe uzrokovati upalu, a u nepo-
voljnim sluËajevima moæe i sekvestrirati (18).
Kirurπka tehnika kojom se najËeπÊe sluæio Guven
jest pomaknuti bukalni reæanj, BAF-buccal advance-
ment flap, jer smatra da je to jednostavna metoda s
reænjem koji ima πiroku bazu i time dobru pro-
krvljenost, a naknadna vestibuloplastika nije po-
trebna (4).
Neki autori poput Von Wowerna i Zidea sma-
traju da je nedostatak te metode πto se postope-
rativno smanji visina vestibuluma (7, 31), meutim
Rehrmann, Eneroth i Martensson zakljuËuju da je to
privremena posljedica koja traje najviπe 8 tjedana
(12, 17, 32).
Guven je osim BAF tehnike opisao i tehniku
klizajuÊega mosnog reænja koju je upotrijebio kod
potpune bezubosti pacijenata, u pacijenata sa sma-
njenim vestibulumom zbog resorpcije alveolarnoga
grebena, te se sluæio mukoperiostalnim reænjem za
prekrivanje oroantralne fistule (4).
Hanazawa i suradnici godine 1995. zatvaraju
oroantralnu komunikaciju primjenom peteljkastoga
bukalnog reænja s masnim tkivom, BFP-pedicled
buccal fad pad graft (11).
Poπto se odstrani sluznica oroantralne fistule 3
mm do u zdravo tkivo, uËini se sa svake strane rez
divergentno u vestibulum, Ëime se dobiva bukalni
mukoperiostalni reæanj trapezoidnog oblika. Zatim
slijedi vertikalna incizija 10 mm kroz periost s
unutraπnje strane degaæiranoga reænja i preparacija
u meko tkivo da se iz obraza dobije masno tkivo.
Preparacija se usmjerava prema zigomatiËnome gre-
benu i obrazu i kroz dobiveni otvor provuËe se
bukalni reæanj masnoga tkiva do otvora oroantralne
fistule, te πije za rub palatinalne sluznice. Muko-
periostalnim reænjem pokriva se samo djelomice
reæanj masnoga tkiva do ruba vestibularne alveole
gdje se πije. Rabi se u pacijenata s fistulom promjera
8 do 20 mm. U razdoblju od tri tjedna masno tkivo
se pregrauje u granulacijsko tkivo i epitelizira, o
Ëemu postoje dokumentirani histoloπki pokazatelji
(11).
Acta Stomatol Croat, Vol. 36, br. 1, 2002.
LijeËenje oroantralne fistule
Prednost je manja retrakcija u podruËju vesti-
buluma, jer se vestibularni reæanj ne poteæe do ruba
palatinalne sluznice kao kod upotrebe samoga bu-
kalnog reænja. Navodno je pogodna za zatvaranje
fistula u podruËju straænjega dijela maksilarne regije
(11).
U sluËaju neuspjeha zatvaranja oroantralne fis-
tule viπekratnih kirurπkih postupaka ili dugotrajno
persistirajuÊe fistule nastaje hiperplazija sluznice
sinusa, koju treba rijeπiti kirurπki. Pristupa se radi-
kalnoj operaciji maksilarnog sinusa. UËini se modi-
ficirani rez po Ramonu, odigne se mukoperiostalni
reæanj i odvoji do infraorbitalnog otvora. Napravi se
otvor na prednjoj stjenci maksilarnog sinusa u po-
druËju fose kanine. U sinusu se zadebljala hiper-
plastiËna sluznica odstranjuje u cijelosti, tako da
ostane Ëista kost. Nakon toga se napravi antrosto-
mija u donjemu nosnom hodniku. SaËuvana sluz-
nica lateralne stjenke donjega nosnog hodnika pre-
baci se u obliku reænja na dno sinusa. Naposljetku
se provede tamponada sinusa jodoform gazom koja
se kroz donji nosni hodnik i kroz nosnicu izvuËe i
fiksira ljepljivim zavojem za nos. Mukoperiostalni
reæanj se vrati i saπije pojedinaËnim πavovima.
Postoperativno se ordinira antibiotik kroz sedam
dana. Tamponada se skraÊuje za tri dana, a potpuno
odstrani petog do sedmog dana nakon operacije
(33).
ZakljuËak
Pri izboru kirurπke metode lijeËenja oroantralne
fistule treba uzeti u obzir njezino mjesto i veliËinu,
odnos prema susjednim zubima, visinu alveolarnoga
grebena, vrijeme trajanja, postoji li ili ne postoji
upala sinusa te opÊe zdravstveno stanje bolesnika.
U sluËaju malih perforacija sinusa, kada nema
znakova sinusitisa, moguÊe je spontano zaraπÊi-
vanje, no kod veÊih su perforacija moguÊnosti za
spontano zaraπÊivanje manje.
Trajnim noπenjem palatinalne ploËe s povre-
menim ispiranjem sinusa fizioloπkom otopinom,
enteralnom uporabom antibiotika i topiËkim djelo-
vanjem ispiranja s otopinom antibiotika moguÊe je
smiriti upalu sinusa i postiÊi da se fistula spontano
zatvori, Ëak i u sluËajevima kad ona postoji i viπe
od mjesec dana.
ASC 133
Klara Sokler i sur.
Svakodnevna praksa danas je sve viπe na strani
vestibularnih reænjeva za zatvaranje komunikacija,
a postupci radikalnih operativnih zahvata pri kojime
se u cijelosti odstranjuje sluznica sinusa nastoje se
izbjeÊi.
Ako u dnu sinusa postoji hiperplastiËna sluznica
u okolini fistule, treba ju odstraniti, ali ne treba kao
rutinu provoditi postupak spajanja sinusa s donjim
nosnim hodnikom. Treba saËuvati svu nepromi-
jenjenu sluznicu sinusa, a tamponadu sinusa, kojom
se æeli sprijeËiti nakupljanje krvi u sinusnoj πupljini,
treba u prednjem dijelu reza izvesti u vestibulum
usta kako bi se za dva do tri dana mogla odstraniti.
Radikalne metode kirurπkoga lijeËenja ostaju
nam kao izbor u sluËajevima u kojima su fistule
prouzroËile da se sinusi ispunjavaju hiperplastiËnom
sluznicom koja je izgubila svoju funkciju.
Literatura
1. DUNNING WB, DAVENPORT SE. A dictionary of dental
science and art. Philadelphia: Blakiston Co 1936.
2. RAFAJ M. LijeËenje oroantralne fistule. Zagreb: Stomato-
loπki fakultet 1999. Diplomski rad.
3. DÆAJA T. Incidenti kod ekstrakcije zuba uslijed nepo-
voljnih anatomskih odnosa zuba i maksilarnog sinusa.
Zagreb: Stomatoloπki fakultet 1986. Diplomski rad.
4. GUVEN O. A clinical study on oroantral fistulae. J Cranio-
Maxillofac Surg 1998; 26: 267-71.
5. LIN PT et al. Management of odontogenic sinusitis with
persistent oroantral fistula. Ear Nose Throat 1991; 70: 488-
-90.
6. PUNWUTIKORN A et al. Clinically significant oroantral
communications-a study of incidence and site. Int. J. Oral
Maxillofac. Surg.1994; 23: 19-21.
7. Von WOVERN NV. Oroantral communications and dis-
placements of roots into the maxillary sinus: a follow up of
231 cases. J Oral Surg 1971; 29: 622-7.
8. SKOGLUND LA et al. Surgical management of 85
perforations to the maxillary sinus. Int J Oral Surg 1983;
12: 1-5.
9. MI©E I, KOBLER P, KRMPOTI∆ I. Incidenti uslijed
nepovoljnih anatomskih odnosa zuba i maksilarnig sinusa.
Acta Stomatol Croat 1977; 11: 113-7.
10. MI©E I. Oralna kirurgija, Zagreb; JUMENA 1983.
11. HANAZAWA Y et al. Closure of oroantral communi-
cations using a pedicled buccal fat pad graft. J Oral
Maxillofac Surg 1995; 53: 771-5.
12. MARTENSSON G. Operative method in fistulas to the
maxillary sinus. Acta Oto-laryngologica 1957; 32: 253-6.
134
LijeËenje oroantralne fistule
13. Von WOVERN N. Closure of oroantral fistula with buccal
flap; Rehrmann versus Moczar. Int J Oral Surg 1982; 11:
156-65.
14. AM©EL V. Zaπtita reænja kod plastike antrooralne fistule
palatinalnom ploËom (saæetak) Zbornik radova l. simpozija
stomatologa Hrvatske 1973: 10.
15. AM©EL V. Prevencija antro-oralnih komunikacija. Zbornik
radova, Stomatoloπki dani Hrvatske 1977: 238.
16. KILLEY HC, KAY LW. The Maxillary sinus and its Dental
Implications. Bristol: John Wright: 40-70, 143-8.
17. REHRMANN VA. Eine methode zur schliessung von
kieferhohlen perforationen. Dtsch Zahnärztl Z 1936; 39:
1136-9.
18. HORI M et al. Application of the interseptal Alveotomy for
Closing the Oroantral Fistula. J Oral Maxillofac Surg 1995;
53: 1392-6.
19. OBRADOVI∆ O et al. Investigations of the buccal sulcus
depth after the use of certain methods of oroantral com-
munication closure. Bulletin du Groupement International
pour la Recherce Scientifique en Stomatologie et Odonto-
logie 1981; 24: 209-14.
20. KRMPOTI∆ I, BAGATIN M. Imedijatno zatvaranje an-
trooralne komunikacije rotiranim gingivovestibularnim
reænjem, Acta Stomatol Croat 1985; 19: 165-71.
21. ASHLEY RE. Method of closing antro-alveolar fistula.
Annals of Otology, Rhinology, Laryngology 1939; 48:
632-5.
22. EHRL PA. Oroantral communication. Int J Oral Surg 1980;
9: 351-8.
23. GOLDMAN EH, STRATIGOS GT, ARTHUR AL.
Treatment of oroantral fistula by gold foil closure. J Oral
Surg 1969; 27: 875-6.
24. TAKAHASHI S. New situations of maxillo-facial surgery.
Shikwa Gakuho 1974; 74: 991-1001.
25. HENDERSON D. The palatal island flap in the closure of
oro-antral fistulae. Br J Oral Surg 1974; 12: 141-6.
26. JAMES RB. Surgical closure of large oroantral fistulas
using a palatal island flap. J Oral Surg. 1980; 38: 591-5.
27. CHOUKAS NC. Modified palatal flap technique for closure
of oro-antral fistulas. J Oral Surg 1974; 32: 112-3.
28. ITO T et al. A new technique for closure of the oroantral
fistula. J Oral Surg 1980; 38: 509-12.
29. YAMAZAKI Y et al. The Submucosal Ashley R.E.:
Method of closing island flap in the Closure of Oro-antral
Fistula. Br J Oral Maxillofac Surg 1985; 23: 259-63.
30. AMARATUNGA S. Oro-antral Fistulae - A study of clin-
ical, radiological and treatment aspect. Br J Oral Max-
illofac Surg 1986; 24: 433-7.
31. ZIDE MF, KARAS DK. Hydroxylapatite block closure of
oroantral fistulas: Report of case. J Oral Maxillofac Surg
1992; 50: 71-5.
32. ENEROTH CM. Closure of antro-alveolar fistulae. Acta
Otolaryngol 1961; 53: 447-57.
33. KATANEC D et al. Strano tijelo maksilarnog sinusa kao
faktor nastanka kroniËnog sinusitisa. Prikaz sluËaja.
Hrvatski stomatoloπki vjesnik 1993; 2: 19-21
ASC Acta Stomatol Croat, Vol. 36, br. 1, 2002.