Prva Pomoc Za Spasavatelje PDF

HRVATSKA
GORSKA SLUŽBA SPAŠAVANJA
PRVA POMOĆ ZA SPAŠAVATELJE
ljetni tečaj 2007.
svibanj 2006
Prva pomoć za spašavatelje
PRVA POMOĆ ZA SPAŠAVATELJE
Uredio: Dario Švajda dr.med.

gorski spašavatelj
SADRŽAJ PRIRUČNIKA
1. UVOD str. 02
2. NESREĆE U PLANINI str. 02
3. OŽIVLJAVANJE-BLS str. 05
4. PREGLED UNESREĆENOG str. 20
5. OZLJEDE I RANE str. 29
6. UNUTRAŠNJE POVREDE I ŠOK str. 38
7. POVREDE KOSTIJU, ZGLOBOVA I MIŠIĆA I IMIBILIZACIJE str. 43
8. AMPUTACIJE str. 60
9. POVREDE GLAVE str. 61
10. POVREDE GRUDNOG KOŠA str. 38
11. POVREDE TRBUHA str. 70
12. OPEKLINE str. 71
13. SMRTONOSNE POVREDE str. 75
14. TRANSPORT UNESREĆENOG str. 76
15. INTERNISTIČKE BOLESTI str. 77
16. UDAR GROMA str. 82
17. BOLESTI KOJE IZAZIVAJU ŽIVOTINJE str. 85
18. OBJEŠENOST NA UŽETU str. 89
19. DJELOVANJE NISKE TEMPERATURE str. 91
20. OZLJEDE U LAVINAMA str. 99
21. ČOVJEK U VISINAMA str. 108
22. UTAPLJANJE I DEKOMPRESIJSKA BOLEST str. 120
23. LIJEKOVI I MEDICINSKA OPREMA str. 124
24. OPREMA SPAŠAVATELJA str. 128
25. HEMS str. 133
26. HIGIJENSKE MJERE U SPAŠAVANJU str. 128
27. PREPORUKE PLANINARIMA str. 140
28. RJEČNIK str. 140
1
HGSS
I poglavlje UVOD
Pred vama je materijal budućeg priručnika prve pomoći za spašavatelje. Rezultat
je rada liječnika medicinske komisije, a temelji se na modernim principima pružanja prve
pomoći kod nas i u svijetu. Ovo je tek skripta čiji tekst se u priručniku neće značajno
mijenjati. Nedostaju slike i poglavlja o vrstama zavoja i imobilizacija. Skripta je
namijenjena članovima HGSS-a spašavateljima i pripravnicima i vrijedi do izdavanja
kompletnog priručnika prve pomoći.
II poglavlje NESREĆE U PLANINI

1. Nesreće u planini
2. Lanac preživljavanja
3. Pristup unesrećenom
4. Poziv u pomoć
1. NESREĆE U PLANINI
Do nesreća u planini najčešće dolazi zbog loših vremenskih prilika, konfiguracije

terena, gubitka orijentacije, akutnih oboljenja i sl. Spašavatelji odlaze u akciju koje
su u pravilu potražno-spasilačkog karaktera. Možemo zateći unesrećene koji su
potpuno neozlijeđeni, iscrpljeni, teško povrijeđeni ili bolesni do smrtnih slučajeva.
Ono što od spašavatelja nalaže brzinu djelovanja i pravilnost postupaka su po život
opasna stanja:
- gubitak svijesti
- srčani zastoj
- jaki bolovi u grudnom košu
- prestanak disanja
- povrede glave
- višestruki prijelomi
- jako krvarenje: unutarnje ili vanjsko
- otrovanja
- pothlađivanje
Okolnosti koje vladaju u planini mogu unesrećene još dodatno ugrožavati i zbog
toga je poznavanje mjera koje spašavaju život i održavaju životne funkcije od
presudnog značaja.
U mjere koje spašavaju život ubrajamo:
- izvlačenje iz zone opasnosti

- poziv u pomoć
- oživljavanje CPR
- zaustavljanje krvarenja
- borba protiv šoka
Mjere za održavanje života su:

2
- stalni nadzor vitalnih funkcija unesrećenog

- bočni položaj onesviještenog, koji diše i ima stabilnu cirkulaciju
- psihička potpora unesrećenom
- zadržavanje topline
- brz i udoban transport
- zaštita od mogućih ozljeda tijekom transporta
Svaki unesrećeni ima pravo na
- na neodložnu prvu pomoć

- spašavanje bez rizika
- maksimalnu moguću terapiju na mjestu ozljeđivanja
- profesionalni pristup spašavatelja
Pretpostavke stručne prve pomoći su:
- pripremljenost( obučenost) za pružanje prve pomoći

- sposobnost procjene (hitnog stanja, procjene cijele situacije, procjene i pregleda
unesrećenog, određivanje prioriteta)
- mirnoća i odlučnost u hitnoj situaciji
- temeljita obuka i u teoretskom i praktičnom segmentu
- iskustvo sticano kroz različite situacije
- zdrav razum
- tolerancija stresa
Naše nestručno primjenjivanje mjera prve pomoći može dovesti do:
- smrti zbog neodgovarajućeg oživljavanja CPR

- smrti zbog nedostatka kisika zbog neadekvatnog disanja
- gušenja zbog zatvorenosti dišnog puta kojeg smo neadekvatno i nedovoljno
otvorili
- iskrvarenja zbog neadekvatnog zaustavljanja krvarenja
- produbljivanje šoka zbog povrede unutrašnjih organa, a zbog neadekvatnih
mjera suzbijanja šoka
- nepotrebne frakture rebara i grudne kosti zbog neadekvatne masaže srca
- smrt u planini ili nastanak oduzetosti zbog nekorektnog položaja unesrećenog pri
premještanju i transportu
2. LANAC PREŽIVLJAVANJA
Teorija lanca preživljavanja se temelji na slijedećim činjenicama:
- Sigurnost spašavatelja i unesrećenog

- neodložne mjere spašavanja života ( svijest, disanje, cirkulacija)
- poziv u pomoć
- mjere prve pomoći ( utopljavanje, zamatanje rane, imobilizacija itd.)
- prijevoz u bolnicu
- završni medicinski tretman u bolnici
3
HGSS
3. PRISTUP UNESREĆENOM
Unesrećenom prilazimo uvijek vodeći računa o vlastitoj sigurnosti. Vlastita sigurnost

podrazumijeva zaštitu od vanjskih opasnosti i zaštitu od krvi i izlučevina
unesrećenog( rukavice, naočale i sl.). Izvlačimo unesrećenog iz opasne zone i tek tada
pristupamo pregledu:
1. provjeravamo vitalne funkcije
- stanje svijesti A
- disanje B
- krvotok( cirkulacija) C
2. BLS (oživljavanje) ako je potrebno ( nema disanja, nema cirkulacije)
3. Detaljno pregledamo unesrećenog: od glave do pete
4. Ispunimo obrazac pregleda unesrećenog
Prije pregleda moraju biti osigurane vitalne funkcije, a unesrećeni postavljen u bočni
položaj. Pregledava se od glave do pete. Cilj ovakvog pregleda je uočiti svaku moguću
povredu izvana i pretpostaviti unutrašnje povrede. Pitamo, gledamo i opipavamo.
Ovo je jedan od najvažnijih detalja u cijeloj akciji uopće. Nedovoljno je samo
poznavanje tehnike pružanja prve pomoći, ili majstorstvo u baratanju čeličnim užetom ili
marinerom. Važnija je sabranost, taktičnost i nadasve ljudska toplina. Prikladnim
pristupom i postupkom oko unesrećenog postiže se kod njega osjećaj sigurnosti i
povjerenja u spašavatelje. Na taj način se i nesvjesno kod unesrećenoga podiže moral,
a tjelesne i duševne snage koje su još preostale uključuju se u svladavanje teškog
stanja u kojem se unesrećeni nalazi.
. Dobro se je informirati (i zapisati) o imenu i prezimenu unesrećenoga i drugim
važnim podacima, jer bi se moglo dogoditi da mu se stanje pogorša i da podatke više
ne možemo doznati. Nakon toga slijedi zbrinjavanje povreda, utopljavanje, postavljanje
u zaklon ( od sunca, kiše, vjetra i sl. kamenja i sl.)
Radimo tiho i stručno bez galame i svađe uz stalnu komunikaciju sa unesrećenim.
4. POZIV U POMOĆ
Poziv u pomoć ide preko jedinstvenog broja 112. i dežurnih brojeva stanica HGSS-a.
( brojevi se nalaze u knjižicama brojeva). U pozivu se moraju dati osnovni podatci o
unesrećenom, vrsti nezgode, mjestu nezgode, vremenskim prilikama, težini povrede
zbog procjene potrebe helikoptera i sl.
4
III poglavlje OŽIVLJAVANJE

1. Uvod
2. BLS odrasli
3. AED
4. BLS djeca
5. Bočni položaj
6. Strano tijelo u ždrijelu – Gušenje stranim tijelom
7. ALS
1. UVOD
Zašto oživljavanje? Svaka prva pomoć ima u svojim temeljnim postavkama

uspostavljanje i održavanje osnovnih životnih funkcija.
Osnova za život je kisik i njegova konstantna koncentracija u organizmu. Srčani
zastoj i prestanak disanja vrlo brzo dovode do pomanjkanja kisika, što vrlo brzo dovodi
do smrti. Ako bez kisika ostanu stanica mozga i srca, nakon pet minuta nastaju
nepovratna oštećenja stanica navedenih organa. Kasnije nastupa i nepovratno
oštećenje ostalih organa. Pravilno provođenje oživljavanja zaustavlja nepovratnost
spomenutog procesa. Na taj način osiguravamo trećinu normalne funkcije srca i pluća
što je dovoljno da organizam preživi nagli incident. Hrabrošću i voljom da nekome
pomognemo nadvladavamo neugodu i strah od mjera oživljavanja: umjetnog disanja i
masaže srca.
2. BLS ODRASLI
BLS (Basic Life Support) je osnovno održavanje života odraslih.
Uvod
Iznenadni srčani zastoj je vodeći uzrok smrti u Europi, a pogađa oko 700.000
osoba godišnje. U tom trenutku srce prestaje pumpati krv što mu je osnovna zadaća.
Ipak, u 40% slučajeva još je uvijek prisutna aktivnost srca, ali je ona neučinkovita
( nama pumpanja krvi), srce treperi ( fibrilacija). Srce se nalazi u stanju ventrikularne
fibrilacije (VF). Optimalni postupak kod fibrilacije je trenutni početak oživljavanja
(vanjska masaža srca i umjetno disanje) te električna defibrilacija. Električna defibrilacija
je postupak koji prekida treperenje srca i dovodi ga ponovo u normalni rad. Uzrok
srčanog zastoja može biti primarni i sekundarni. Primarni: srce je bolesno i prestaje
raditi. Sekundarni: srce je zdravo, ali prestaje raditi zbog nedostatka kisika uzrokovanog
prestankom disanja. Najčešće situacije kod kojih može doći do prestanka disanja su
ozljede, trovanje drogama, utapljanje. Umjetno je disanje ključno za reanimaciju tih
žrtava.
Žrtvama srčanog zastoja potrebno je trenutno oživljavanje. To će potaknuti
malen, ali ključan protok krvi prema srcu i mozgu te povećati vjerojatnost prekida VF-a
defibrilacijom i omogućiti da srce ponovo dobije djelotvorni ritam. Vanjska masaža srca
je osobito važna ukoliko defibrilacija nije moguća unutar 4 do 5 minuta nakon kolapsa.
U prvim minutama nakon uspješne defibrilacije, srčani ritam može biti spor i
nedjelotvoran, stoga vanjska masaža srca može biti potrebna i tada sve do uspostave
odgovarajuće srčane funkcije.
5
HGSS
Redoslijed postupaka osnovnog održavanja života odraslih čini slijedeći slijed:
Osnovno održavanje
života
Ne reagira ?
Zvati pomoć
Otvoriti dišni put
Ne diše normalno ?
Zvati 94 ( 112 )
30 kompresija
2 udaha
30 kompresija
1. Provjerite jeste li vi, žrtva i ljudi u blizini sigurni.

2. Provjerite stanje svijesti žrtve
3. Nježno protresite ramena žrtve i glasno upitajte:
Jeste li dobro?.
3A. Ako odgovara:
• Ostavite ga u položaju u kojem je nađen, pod uvjetom da je okolina

sigurna.
• Pokušajte saznati što se dogodilo i po potrebi otiđite po pomoć.
• Redovito provjeravajte žrtvu.
3B. Ako ne odgovara:
• Pozovite pomoć
• Okrenite unesrećenoga na leda i otvorite mu dišne putove zabacivanjem
glave i podizanjem donje čeljusti
6
• Stavite ruku na njegovo čelo i nježno zabacite glavu držeći palac i

kažiprst slobodnim kako bi mu mogli začepiti nos u slučaju umjetnog
disanja
• Vrške svojih prstiju stavite na vrh brade unesrećenoga i otvorite
dišne putove podizanjem brade.
4. Održavajući dišne putove otvorenima, gledajte, slušajte i osjetite disanje

unesrećenoga
• Gledajte pomicanje prsnog koša.

• Slušajte zvuk disanja nad ustima unesrećenoga.
• Osjetite struju zraka na svom obrazu.
Unutar prvih nekoliko minuta nakon srčanog zastoja, unesrećeni može jedva
disati ili rijetko i glasno hvatati zrak. To ne smatramo disanjem. Gledajte, slušajte i
osjećajte najviše 10 sekundi, kako bi ustanovili da li unesrećeni normalno diše. Ako
postoji i mala sumnja da li je disanje normalno, ponašamo se kao da disanje ne postoji.
5A. Ako normalno diše:
• Stavite ga u bočni položaj (vidi kasnije dio .Bocni položaj.).

• Pošaljite nekoga ili sami pozovite/dovedite Hitnu medicinsku
pomoć.
• Provjeravajte da li trajno diše.
5B. Ako ne diše normalno:
Pošaljite nekoga po pomoć ili, ako ste sami, ostavite unesrećenoga i pozovite
Hitnu medicinsku pomoć; vratite se i počnite vanjsku masažu srca ovim slijedom:
• Kleknite sa strane unesrećenoga
• Stavite korijen dlana na sredinu prsnog koša unesrećenoga
• Stavite dlan druge ruke na ruku smještenu na prsni koš
• Isprepletite prste ruku i uvjerite se da pritisak nije na rebra. Ne vršite
pritisak na gornji dio trbušne šupljine ili na donji dio prsne kosti
• Postavite se okomito na prsni koš unesrećenoga, i ispruženih ruku
utisnite prsnu kost 4-5 cm
• Nakon svake kompresije, otpustite pritisak bez odvajanja vaših ruku od
prsnog koša žrtve. Ponavljajte ritmom od oko100 puta u minuti (nešto
manje od dvije kompresije u sekundi).
• Kompresija i otpuštanje trebaju jednako trajati.
6A. Udružite vanjsku masažu srca s umjetnim disanjem:
• Nakon 30 kompresija ponovo otvorite dišne putove zabacivanjem glave i

podizanjem donje čeljusti
• Pritiskom palca i kažiprsta ruke smještene na čelu unesrećenoga
zatvorite mekani dio nosa.
• Dopustite da mu se otvore usta, ali i dalje odižite donju čeljust.
• Normalno udahnite, usnama obuhvatite usta unesrećenoga; budite
sigurni da dobro prianjaju.
7
HGSS
• Polagano upuhnite promatrajući podizanje prsnog koša unesrećenoga;

potrebna je otprilike 1 sekunda upuhivanja za dizanje prsnog koša kao pri
normalnom disanju; to je učinkoviti udisaj
• Održavajući glavu zabačenom i bradu podignutom, odmaknite usta od
unesrećenoga te promatrajte spuštanje prsnog koša kako zrak izlazi
• Ponovno normalno udahnite i upuhnite u usta unesrećenoga dajući mu tako
dva učinkovita udisaja. Potom, bez odgađanja, ispravno postavite ruke na njegov
prsni koš i napravite slijedećih 30 kompresija.
• Nastavite s vanjskom masažom srca i umjetnim disanjem u omjeru 30:2.
• Prekinite kako bi ponovno procijenili stanje samo ako unesrećeni počne
normalno disati; u suprotnom ne prekidajte reanimaciju.
Ako početni udisaj ne odigne prsni koš unesrećenoga kao kod normalnog disanja,
tada prije slijedećeg pokušaja:
• Provjerite usnu šupljinu unesrećenoga i uklonite eventualnu opstrukciju.

• Ponovno provjerite da li je glava pravilno zabačena i da li je brada podignuta.
• Ne pokušavajte dati više od dva udisaja prije nastavljanja vanjske masaže srca
Oslobađanje dišnog puta kod sumnje na prijelom kralježnice
Ovo je način oslobađanja dišnog puta kada sumnjamo na prijelom vratne kralježnice, a
unesrećeni je bez svijesti i ne diše. Zašto pričamo o oslobađanju dišnog puta? Kod
osoba koje su u nesvijesti, slabi tonus mišića. Za nas su važni mišića jezika i dna usne
šupljine. Slabljenjem tonusa ovih mišića jezik zapada i blokira dišni put u ždrijelu. Ovaj
smrtonosni mehanizam sprečavamo podizanjem donje čeljusti. Glava se ne pomiče,
kako se ne bi dodatno ozlijedila vratna kralježnica. Dlanovima koji su prislonjeni uz lice
fiksiramo glavu, prstima obuhvaćamo donju vilicu na mjestu kuta vilice i podižemo vilicu
prema gore, a palčevima otvaramo usta. Tijekom cijelog manevra ne smijemo pomicati
glavu, nego samo donju čeljust. Ako imamo asistenta onda asistent pridržava glavu od
naprijed, a mi stojimo iza glave i podižemo bradu.
Ako je prisutno više spašavatelja, trebali bi se mijenjati svake 1-2 minute kako bi
spriječili umaranje. Stanka pri zamjeni spašavatelja mora biti minimalna.
6B. KPR samo vanjskom masažom srca:
• Ako niste sposobni ili niste voljni dati umjetno disanje, provodite samo vanjsku
masažu srca.
• Ako se provodi samo vanjska masaža srca, ona treba biti neprekidna i
frekvencije 100/min.
• Prekida se radi ponovne provjere unesrećenoga samo onda kada on počne
normalno disati; u suprotnom se vanjska masaža srca ne prekida.
7. Nastavite reanimaciju dok:
• Stručna pomoć ne stigne i preuzme reanimaciju.

• Žrtva ne počne normalno disati.
• Spašavatelj ne bude iscrpljen.
8
Prepoznavanje srčanog zastoja provjerom pulsa na vratu je neprecizna metoda

potvrđivanja prisutnosti ili odsutnosti cirkulacije. Zdravstveni djelatnici kao i laici otežano
ustanovljavaju prisutnost ili odsutnost adekvatnog, odnosno normalnog disanja kod
unesrećenog bez svijesti. Mogući su razlog
zatvoreni dišni putovi ili to što unesrećeni ima povremene (agonalne) udisaje. Agonalni
udisaji su prisutni kod 40% unesrećenih sa srčanim zastojem. Laici moraju započeti
oživljavanje, ako je unesrećeni bez svijesti (ne odgovara), odnosno ako ne diše
normalno. Agonalno disanje uobičajeno se javlja u prvim minutama nakon iznenadnog
srčanog zastoja. To je indikacija za započinjanje oživljavanja i ne smije se zamijeniti s
normalnim disanjem.
Početno umjetno disanje
Opće je priznato kako usvajanju i održavanju vještina pomaže pojednostavljenje

slijeda postupaka osnovnog održavanja života. Također je poznato kako spašavatelji ne
žele izvoditi umjetno disanje usta-na-usta iz mnogo razloga, uključujući strah od
infekcije i gađenje prema izvođenju postupka. Radi toga, ali i zbog naglašavanja
vanjske masaže srca kao prioriteta, kod
odraslih se preporučuje početi oživljavanje s vanjskom masažom srca, a ne početnim
udisajima.
Disanje usta na masku
Kako bi se izbjegla nelagoda i strah od mogućih infekcija umjetno disanje se

može provoditi pomoći džepne maske koja ima nepovratni ventil i filtar koji nas štiti.
Maska ima jastučić koji omogućava dobro prianjanje maske uz lice. Način primjene je
sličan kao kod uobičajenog umjetnog disanja. Zabacujemo glavu, masku prianjamo u
lice, širi kraj ide na usta, a uži na nos. Palcem i kažiprstom obje ruke obuhvatimo masku,
a ostalim prstima držimo donju čeljust. Upuhujemo zrak kroz cjevčicu koja se nalazi na
vrhu maske.
Ventilacija
Tijekom oživljavanja svrha ventilacije je održavanje odgovarajuće oksigenacije.

Temeljem dostupnih znanstvenih podataka, preporuka za spašavatelje je da udisaj traje
oko 1 sekunde, s dovoljno volumena da se prsni koš unesrećenog odigne. Treba
izbjegavati brze i snažne udisaje. Ova se preporuka odnosi na sve metode umjetnog
disanja tijekom oživljavanja uključujući usta-na-usta, usta-na-masku i masku sa samo-
širećim balonom sa ili bez dodatnog kisika.
Vanjska masaža srca
Vanjska masaža srca stvara malen, ali ključan protok krvi prema mozgu i srcu, te
povećava vjerojatnost da defibrilacija bude uspješna. Osobito je važna, ako je prva
defibrilacija primijenjena nakon više od 5 minuta. Zbog toga je zaključeno da se bez
odlaganja mora pristupiti vanjskoj masaži koja ima slijedeće karakteristike:
1. Prsni se koš pritiska frekvencijom od 100/min.

2. Treba paziti da se prsni koš utisne 4-5 cm (kod odraslih).
3. Prsnom košu treba dozvoliti da se vrati u početni položaj nakon svakog
9
HGSS
pritiska.
4. Jednako vrijeme treba utrošiti na pritisak i vraćanje prsnog koša u
početni položaj.
5. Prekidi u izvođenju vanjske masaže srca trebaju biti minimalni.
6. Pipanje pulsa na vratu ne treba koristiti kao mjerilo učinkovitosti arterijskog
protoka.
Proksimalni dio dlana jedne ruke stavimo na sredinu prsnog koša i prekrijemo
ga drugim dlanom, s time da ruke smještamo na sredinu donje polovine prsne kosti.
Omjer 30 pritisaka prema 2 udisaja se preporuča kada oživljavanje provodi jedan
spašavatelj, izvan bolnice, bilo da je unesrećeni odrasli ili dijete.
KPR samo vanjskom masažom srca
Zdravstveni djelatnici, kao i laici, priznaju da s nelagodom pristupaju umjetnom

disanju usta-na-usta kod nepoznate žrtve srčanog zastoja.
Kod odraslih, ishod vanjske masaže srca bez umjetnog disanja je značajno bolji od
ishoda kad se uopće ne oživljava. Može se provoditi KPR-a samo vanjskom masažom
srca, ako ne možemo ili ne želimo provoditi umjetno disanje. Ipak kombinacija vanjske
masaže srca i umjetnog disanja je puno bolja metoda oživljavanja.
Oživljavanje djece i utopljenika
Umjetno disanje, kao i vanjska masaža srca, važni su kod unesrećenih kojima su
rezerve kisika ispražnjene - otprilike 4-6 minuta nakon kolapsa zbog fibrilacije, odnosno
odmah nakon kolapsa kod srčanog zastoja zbog nedostatka kisika ( utapljanje).
Postupci oživljavanja kod djece:
• Primijenite 5 početnih udisaja prije početka vanjske masaže srca

• Jedan spašavatelj radi KPR tijekom 1 minute prije odlaska po pomoć.
• Utisnite prsni koš za otprilike trećinu njegove dubine; koristeći dva prsta za
djecu do 1 godine, te jednu ili dvije ruke za djecu do 8 godina, ovisno o osjećaju
da se utiskuje dovoljno duboko.
Spomenuta modifikacija, s 5 inicijalnih udisaja te 1 minutom KPR-a prije odlaska

samog spašavatelja po pomoć, može poboljšati ishod oživljavanja utopljenika. Ovu
modifikaciju trebaju naučiti samo oni koji se posebno brinu o utopljenicima (npr.
spašavatelji na plažama). Utapanje se lako prepoznaje. Laiku je, opet, teško utvrditi da
li je srčani zastoj izravna posljedica ozljede ili trovanja. Takvi unesrećeni se stoga
zbrinjavaju prema standardnom protokolu.
10
3. UPORABA AUTOMATSKOG VANJSKOG DEFIBRILATORA (AED)
Postoje određene napomene za slučaj kada AED-om rukuju laici i nemedicinsko

osoblje. Standardni AED-i su pogodni za primjenu kod djece starije od 8 godina. Kod
djece starosti između 1 i 8 godina koriste se elektrode za djecu odnosno pedijatrijski
način rada AED-a, ako je moguće; ako nije, AED koristimo na uobičajeni način.
Primjena AED-a se ne preporučuje kod djece mlađe od godine dana.
Slijed uporabe AED-a:
1. Uvjerite se da ste vi, žrtva i ljudi u blizini na sigurnom.

2. Ako žrtva nije pri svijesti i ne diše normalno:
• Pošaljite nekoga po AED i da pozove Hitnu medicinsku pomoć.
3. Započnite KPR prema smjernicama osnovnog održavanja života.
4. Odmah po dolasku defibrilatora:
• Uključite defibrilator i zalijepite samoljepljive elektrode.
• Ako je prisutno više spašavatelja, KPR se provodi tijekom gore
navedenih postupaka
• Slijedite glasovne i znakovne upute.
• Budite sigurni da nitko nije u kontaktu s unesrećenim kada AED analizira
ritam
5. A. Ako je defibrilacija indicirana:
• Uvjerite se da nitko nije u dodiru sa žrtvom.
• Pritisnite tipku za defibrilaciju prema uputama (potpuno automatizirani
AED-i automatski će izvesti defibrilaciju).
• Nastavite prema glasovnim/znakovnim uputama.
B. Ako defibrilacija nije indicirana:
• Odmah nastavite KPR u omjeru od 30 kompresija prema 2 udisaja.
• Nastavite prema glasovnim/znakovnim uputama.
6. Nastavite slijediti upute sve dok:
• Stručna pomoć stigne i preuzme reanimaciju.
• Unesrećeni počne normalno disati.
• Postanete iscrpljeni.
KPR prije defibrilacije
Preporuka ovih smjernica: defibrilacija odmah po dolasku AED-a. uz stalnu neprekinutu

vanjsku masažu srca.
Potpuno automatizirani AED-i
Prepoznavši ritam koji zahtjeva defibrilaciju, potpuno automatizirani AED će

izvršiti defibrilaciju bez sudjelovanja spašavatelja.
4. BLS DJECE
Kada je povrijeđen roditelj uvijek moramo paziti na nepovrijeđeno dijete i nikada

ga ne smijemo ostaviti samo.
11
HGSS
Kada god je to moguće moramo potražiti osobu kojoj dijete vjeruje. Najbolje da je
to majka. Na taj način će dijete sve svoje strahove potisnuti, biti će kooperativnije i moći
ćemo dobiti vrijedne i važne informacije od djeteta. Pomoć kod stradavanja djeteta:
- maknuti dijete u sigurnu zonu
- zvati hitnu
- BLS mjere
- smiriti dijete i roditelje
- zaustavljanje krvarenja djetetu
- imobilizirati uganuća i iščašenja
- imobilizacija prijeloma
- zaštita od hladnoće i zagrijavanje
- borba protiv nastanka šoka ( položaj tijela)
Važno:
- djeca se pothlađuju puno brže od odraslih, imaju puno veću površinu tijela u
odnosu na težinu te je gubitak topline preko kože brži. Gubitak topline preko glave je
također značajan.
- djeca su osjetljivija na sunce nego odrasli. Koža je tanka i lako na suncu izgori, a
slabija kosa na glavi dovede lakše do sunčanice
- izmjena vode i gubitci vode iz tijela su brži u odnosu na odrasle
- glava djeteta je velika u odnosu na tijelo, kod postavljanja na vakuum madrac
moramo voditi računa da podmetnemo deku pod ramena kako bi spriječili savijanje
vrata. Za sve postupke oko prve pomoći djetetu potrebno je više od jednog
spašavatelja
- sve nabrojano je kod vrlo male djece još više izraženo
Osnovno održavanje
života djece
Ne reagira ?
Zvati pomoć
Otvoriti dišni put
Ne diše normalno ?
5 udaha
30 kompresija
2 udaha
30 kompresija
12
Omjer kompresija : ventilacija
Prema ERC-ovim preporukama, omjer kompresija : ventilacija ovisi o tome da li

je nazočan jedan ili više spašavatelja. ERC preporuča da bi spašavatelji-laici, koji su
obično izobraženi samo tehnikama koje primjenjuje jedna osoba, primjenjivali omjer
30:2, što je jednako kao u smjernicama za odrasle. Ovakav pristup omogućava
oživljavanje djece s minimalnim dodatnim informacijama svakome koji je izobražen u
tehnikama osnovnog održavanja života. Omjer 15:2 se preporuča u slučajevima kada je
nazočno više spašavatelja.
Definicije dobnih skupina
Dojenče je dijete mlađe od 1 godine. Dijete je između 1 godine života i puberteta.

Prihvaćanje jednog omjera kompresija: ventilacija za djecu bez obzira na dob, zajedno s
promjenom donje dobne granice za korištenje automatskih vanjskih defibrilatora (AED)
ukazuje da je ranija podjela djece iznad i ispod 8 godina života nepotrebna. Najlogičnije
obilježje gornje dobne granice do koje se koriste pedijatrijske smjernice je početak
puberteta što je i fiziološki završetak djetinjstva. Neprikladno je i nepotrebno formalno
utvrditi početak puberteta; ako spašavatelj vjeruje da je žrtva dijete treba koristiti
pedijatrijske smjernice.
Potrebno je razlikovati dojenčad i starije dijete, jer postoji nekoliko važnih razlika
između ove dvije skupine.
Tehnika vanjske masaže srca
Promjena definicije podjele prema dobi dozvoljava pojednostavljenje savjeta za

vanjsku masažu srca. Određivanje mjesta kompresije kod dojenčeta je sada isto kao za
stariju djecu jer postoje dokazi da dosadašnje preporuke mogu rezultirati kompresijama
gornjeg dijela abdomena.
Tehnika vanjske masaže srca kod dojenčeta ostaje ista: kompresija s dva prsta
za jednog spašavatelja i tehnika dva palca s obuhvaćanjem prsnoga koša za dva ili više
spašavatelja.
Za stariju djecu nema razlike u tehnici vanjske masaže srca s jednom ili dvije
ruke. Naglasak je na postizanju odgovarajuće dubine kompresije s minimalnim
prekidima koristeći jednu ili dvije ruke, prema sklonostima spašavatelja.
Redoslijed kod potpune opstrukcije dišnog puta stranim tijelom
Smjernice za postupanje u slučaju opstrukcije dišnih putova stranim tijelom kod djece
su pojednostavljene i sličnije su redoslijedu kod odraslih.
Redoslijed postupaka
Spašavatelji koji su izobraženi u osnovnom održavanju života odraslih i nemaju

specifičnih znanja o reanimaciji djece mogu koristiti redoslijed postupaka za odrasle s
iznimkom da pet puta inicijalno upušu zrak i nakon toga provode KPR oko 1 minutu prije
nego otiđu po pomoć (vidjeti smjernice osnovnog održavanja života odraslih)
1. Osigurati sigurnost za spašavatelja i dijete.

2. Provjerite da li dijete reagira:
• nježno stimulirajte dijete i glasno upitajte: "Jesi li dobro?"
• ne tresite dojenčad i djecu sa sumnjom na ozljedu vratne kralježnice.
13
HGSS
3a. Ako dijete reagira riječju ili pokretima:

• ostavite dijete u položaju u kojem je nađeno (osigurajte da nije u
dodatnoj opasnosti);
• provjerite njegovo stanje i osigurajte pomoć ako je potrebno;
• redovito ga ponovno procjenjujte.
3b. Ako dijete ne reagira:
• glasno pozovite pomoć;
• otvorite dišne putove djeteta zabacivanjem glave i podizanjem brade ..
na početku, s djetetom u zatečenom položaju, postavite ruku na njegovo
čelo i nježno zabacite glavu; .. istodobno podignite bradu djeteta s vrhom
prsta (prstiju) ispod vrha brade. Ne pritiskati na meko tkivo ispod brade jer
to može zatvoriti dišni put; .. ako su dišni putovi i dalje zatvoreni, pokušajte
metodom potiskivanja donje čeljusti: postavite prva dva prsta obje ruke iza
svake strane djetetove donje čeljusti i gurnite donju čeljust prema
naprijed; .. obje metode je lakše primijeniti, ako se dijete pažljivo okrene
na leđa.
Ako postoji sumnja na ozljedu vrata, dišne putove otvorite samo podizanjem
brade ili potiskivanjem donje čeljusti. Ako je to neuspješno, malo zabacite glavu sve dok
dišni putovi ne budu otvoreni.
4. Održavajući dišne putove otvorenima, gledajte, slušajte i osjećajte normalno
disanje postavljanjem svog lica blizu lica djeteta i gledajući duž prsnoga koša:
• gledajte pokrete prsnoga koša;
• slušajte šumove disanja uz nos i usta djeteta;
• osjećajte gibanje zraka na svojim obrazima.
• gledajte, slušajte i osjećajte ne duže od 10 sekundi
prije odluke.
5a. Ako dijete diše normalno:
• okrenite dijete u bočni položaj (vidjeti ispod);
• kontinuirano provjeravajte disanje.
5b. Ako dijete ne diše ili diše agonalno (rijetko, nepravilno disanje):
• pažljivo uklonite očiglednu opstrukciju dišnih putova;
• u početku 5 puta upuhnite zrak; dok provodite umjetno disanje ocijenite
da li postoji nagon na povraćanje ili kašalj kao odgovor. Takve reakcije ili
njihova odsutnost dio su procjene "znakova cirkulacije" što će biti opisano
kasnije.
Umjetno disanje kod djeteta iznad 1 godine:
• osigurajte zabačenu glavu i podignutu bradu;

• stisnite kažiprstom i palcem ruke koja je na čelu mekani dio nosa držeći
ga zatvorenim;
• malo otvorite usta djeteta održavajući podignutu bradu;
• udahnite i obuhvatite usnama usta djeteta. Budite sigurni da ste ih dobro
začepili;
• upuhnite odmjereno u usta kroz 1 – 1,5 sekunde promatrajući podizanje
prsnoga koša;
• održavajući zabačenu glavu i podignutu bradu, odmaknite svoja usta od
žrtvinih i promatrajte spušta li se prsni koš kako zrak izlazi van;
14
• udahnite ponovo i ponovite taj slijed 5 puta. Djelotvornost umjetnog

disanja se prepoznaje promatranjem podizanja i spuštanja prsnoga koša
djeteta slično kao kod pokreta uzrokovanih normalnim disanjem.
Umjetno disanje kod dojenčeta:
• osigurajte neutralni položaj glave i podignutu bradu;

• udahnite i ustima obuhvatite usta i nosne otvore dojenčeta. Budite
sigurno da ste ih dobro obuhvatili. Ako kod starijeg dojenčeta nos i usta ne
mogu biti obuhvaćeni, spašavatelj može obuhvatiti svojim ustima samo
nos ili usta dojenčeta (ako se koristi nos treba zatvoriti usta da se spriječi
izlaz zraka);
• upuhnite odmjereno u usta i nos dojenčeta kroz 1 – 1,5 sekundi,
dostatno da se postigne vidljivo podizanje prsnoga koša;
• udahnite ponovo i ponovite taj slijed 5 puta. Ako imate poteškoće u
postizanju djelotvornog upuhivanja zraka, dišni putovi su možda
opstruirani:
• otvorite usta djeteta i uklonite strano tijelo ako je vidljivo u usnoj šupljini.
Ne pokušavajte naslijepo prstom ukloniti strano tijelo;
• osigurajte odgovarajuću zabačenost glave i podignutu bradu, ali da vrat
nije u potpunoj ekstenziji;
• ako zabacivanje glave i podizanje brade nisu otvorili dišni putove,
pokušajte metodom potiskivanja donje čeljusti;
• učinite pet pokušaja kako biste postigli djelotvorno upuhivanje. Ako niste
postigli djelotvorno upuhivanje zraka, započnite s vanjskom masažom
srca.
6. Procjena cirkulacije djeteta. Ne duže od 10 sekundi:

• gledajte znakove krvotoka koji uključuju kretnje, kašljanje ili normalno
disanje (ne agonalno – to je rijetko, nepravilno disanje);
• provjerite puls (ako ste zdravstveni djelatnik) ne duže od 10 sekundi;
• kod djeteta iznad 1 godine – pipajte puls na vratu (karotidni puls);
• kod dojenčeta – pipajte puls na unutarnjoj strani nadlaktice (brahijalni
puls).
7a. Ako ste sigurno otkrili znakove cirkulacije unutar 10 sekundi:

• nastavite s umjetnim disanjem, ako je potrebno, sve dok dijete ne
započne samostalno djelotvorno disati;
• okrenite dijete u bočni položaj ako je bez svijesti;
• često ga ponovno procjenjujte.
7b. Ako nema znakova cirkulacije ili pulsa, puls je spor (ispod 60/min s lošom
perfuzijom) ili niste sigurni:
• započnite vanjsku masažu srca;
• kombinirajte umjetno disanje i vanjsku masažu srca:
15
HGSS
Vanjska masaža srca
Kod sve djece kompresija se radi na donjoj trećini sternuma. Kako bi se izbjegla
kompresija gornjeg abdomena locirajte donji dio prsne kosti tako da pronađete ugao
gdje se donja rebra spajaju u sredini. Sternum se pritišće jedan poprečni prst iznad toga
mjesta. Pritisak treba biti dostatan da utisne sternum približno za 1/3 dubine prsnoga
koša. Otpustite pritisak i ponavljajte ga brzinom od oko 100/min. Nakon 15 kompresija,
zabacite glavu i podignite bradu te dvaput djelotvorno upušite zrak. Nastavite vanjsku
masažu srca i umjetno disanje u omjeru 15:2.
Spašavatelji koji su sami mogu koristiti omjer 30:2, posebice, ako imaju teškoća
u izmjeni između ventilacije i kompresije. Iako se vanjska masaža provodi brzinom 100
puta po minuti, stvarni broj u minuti biti će manji od 100 zbog stanki za umjetno disanje.
Najbolja metoda vanjske masaže srca neznatno se razlikuje kod dojenčadi i djece.
Vanjska masaža srca kod dojenčadi
Kada je spašavatelj sam, provodi vanjsku masažu srca vrhovima dva prsta. Ako
su dva ili više spašavatelja koristiti će tehniku obuhvaćanja prsnoga koša. Dva palca se
postave ravno jedan uz drugog na donju trećinu sternuma (gore navedeno) s vrhovima
postavljenim prema glavi dojenčeta. Ostalim dijelom obje ruke sa skupljenim prstima
obuhvatite donji dio prsnoga koša tako da vrhovi
prstiju podupiru leda dojenčeta. Pritisnite na donji dio sternuma s dva palca tako
da ga utisnete približno za 1/3 dubine prsnoga koša dojenčeta.
Vanjska masaža srca kod djece iznad 1 godine
Postavite korijen dlana jedne ruke iznad donje trećine sternuma (gore navedeno).
Podignite prste kako ne bi pritiskali na djetetova rebra. Postavite se okomito iznad
prsnog koša žrtve i s ispruženom rukom pritisnite sternum tako da se utisne približno za
1/3 dubine prsnoga koša. Kod veće djece ili slabijih
spašavatelja to se najlakše postiže koristeći se objema rukama s isprepletenim
prstima.
7. Nastavite reanimaciju sve dok:

• dijete ne pokaže znakove života (spontane respiracija, puls, pokreti);
• ne stigne kvalificirana pomoć;
• postanete iscrpljeni.
Kada pozvati pomoć?
Od ključnog je značenja za spašavatelje da što prije potraže pomoć kada je

dijete kolabiralo:
• kada je nazočno više od jednog spašavatelja, jedan započinje
reanimaciju a drugi odlazi po pomoć;
• ako je prisutan samo jedan spašavatelj, on će provoditi reanimaciju otprilike
1 minutu prije nego ode po pomoć. Kako bi se prekid KPR skratio, ponijeti će
sa sobom dojenče ili malo dijete dok poziva pomoć;
• jedina iznimka za provođenje KPR 1 minutu prije nego se ode po pomoć
je slučaj posvjedočenog iznenadnog kolapsa djeteta kada je spašavatelj
16
sam. U tom slučaju srčani zastoj je vjerojatno aritmogenog podrijetla i

dijete će trebati defibrilaciju.
Potražite pomoć odmah ako nema nikoga tko bi to učinio osim vas.
5. STABILNI BOČNI POLOŽAJ
To je položaj u koji se postavlja pacijent u besvjesnom stanju koji spontano diše.

Postavlja se zbog toga kako bi se u tom položaju održavali otvoreni dišni putovi.
U ležećem položaju postoji opasnost od gušenja jezikom, čiji tonus u besvjesnog
pacijenta slabi i jezik pritišće stražnji zid ždrijela i na taj način blokira dišni put. Bočni
položaj osigurava prohodnost dišnog puta jer se jezik potiskuje prema naprijed. U tom
položaju je moguć i transport besvjesnog pacijenta. Kod sumnje na prijelom vratne
kralježnice postoji opasnost od gušenja te se preporuča bočni položaj.
Postavljanje bočnog položaja:
- spašavatelj klekne pokraj pacijenta u visini trbuha
- ruku pacijenta koja je bliža njemu podiže pod pravim kutom, savijenu u laktu iznad
glave
- dlan ruke koja je dalje stavlja na suprotni obraz
- savija suprotno koljeno jednom rukom, a drugom hvata za suprotno rame te
povlači pacijenta prema sebi i postavlja ga na bok
- kontrola disanja, postavljanje dlana ispod brade, otvaranje usta
Zaključak:
- spontano disanje i cirkulacija su preduvjet za postavljanje pacijenta u bočni položaj
- ovakvim položajem usta omogućava se isticanje povraćenog sadržaja iz usta i
oslobađa se pritisak jezika na stražnji zid ždrijela
- Ovakav položaj je opasan kod sumnje na prijelom vratne kralježnice i postoji
mogućnost pogoršanja ozljede. Tada drugi spašavatelj mora pridržavati glavu da
se ne pomakne prilikom manevra okretanja bolesnika. Korisno je i imobilizirati
vratnu kralježnicu udlagom ili improviziranim sredstvom.
- Prije postavljanja u bočni položaj potrebno je pregledati bolesnika da li ima fraktura
te ih kod okretanja treba pridržavati kako se ne bi stanje prijeloma pogoršalo i
izazvalo nepotrebnu bol
- Povreda grudnog koša: bočni položaj na strani koja je ozlijeđena
6. STRANO TIJELO
Dišni put može biti blokiran potpuno ili djelomično stranim tijelom kao što je zalogaj,
zubna proteza, kovani novac, sitne igračke ili sl. Iznenadnim zatvaranjem dišnog puta
dolazi do gušenja koje je po život opasno. Smrt ako se nešto hitno ne poduzme
nastupa u roku od nekoliko minuta.
Sumnja na aspiraciju stranog tijela se postavlja kada vidimo znakove iznenadnog
gušenja kod odraslih osoba tijekom jela, ili djece koja se igraju sitnim predmetima.
Kada se to dogodi odrasloj osobi ona se drži za vrat i krklja i vidimo da ne može
udahnuti, te postaje plavičasta. Na gušenje stranim tijelom moramo posumnjati i kada
pokušavamo nekome dati umjetno disanje, ali prilikom svakog pokušaja ne
uspijevamo podići grudni koš. ( 2 neuspješna udisaja u dvije serije od pet udisaja).
Pomoć:
Nekompletna blokada dišnog puta osoba kašlje vrlo teško, ali još uvijek sama diše:
- ohrabrujemo bolesnika na kašljanje
- jakim udarcima između lopatica pokušavamo mobilizirati strano tijelo
17
HGSS
- ako je moguće dajemo kisik

- ako se situacije ne popravlja zovemo hitnu službu
kompletna blokada dišnog puta osoba ne može nikako udahnuti, niti kašljati,
postaje plava i ne vidimo pokretanje grudnog koša.:
A. sve dok je osoba pri svijesti izvodimo Heimlichov manevar u stojećem položaju
unesrećenog. Pri tome spašavatelj stoji iza osobe. Mjesto koje mora pritisnuti je
između pupka i žličice. Obuhvatimo osobu rukama i primimo se za šake, palčeve
okrenemo na mjesto pritiska iznad pupka. Povlačimo šaku prema nazad i gore
snažno i brzo. Postupak ponavljamo dok strano tijelo ne istjeramo van ili dok se
osoba ne onesvijesti.
B. Kada osoba izgubi svijest:
- pacijenta položimo na leđa na tvrdu podlogu
- oslobodimo dišne putove podizanjem brade i zabacivanjem glave, pogledamo
usnu šupljinu da li vidimo strano tijelo i da li ga možemo izvaditi
- pet pokušaja za dva normalna udisaja sa podizanjem grudnog koša
- pet grudnih kompresija svake sekunde jedan
- povratak na provjeru usne šupljine
Heimlichov hvat se temelji na stvaranju tlaka, iznenadnim pritiskom na trbuh prema

gore, u plućima. Tim pokretom izazivamo umjetni iskašljaj. Nakon svake serije pritisaka
moramo provjeriti da li se u ustima pojavilo strano tijelo. Kod djece mlađe od godinu dana
se ne izvodi ovaj manevar zbog velike opasnosti od povrede unutarnjih organa.
Strano tijelo u dišnim putovima kod djece
Postupak:
Nekompletna opstrukcija dišnih putova: dijete kašlje i otežano diše:
- podstičemo kašalj
- kada je moguće dajemo kisik
- ako se situacija ne popravlja zovemo hitnu
- nema udaraca u leđa jer kod djece strano tijelo može pasti dublje
kompletna opstrukcija dišnih putova: dijete ne kašlje, ne diše, plavo je i nema vidljivih
pokreta grudnog koša:
A dok god je dijete pri svijesti pokušavamo Heimlichovim zahvatom djetetu izbaciti strano
tijelo
B kada je dijete bez svijesti:
1. postavljamo ga na leđa na tvrdu podlogu
2. otvaramo dišni put, glava u položaju njušenja, brada podignuta, provjera usne šupljine
zbog ev. stranih tijela u ustima
3. od pet pokušaja ventilacije dva moraju biti efikasna
4. dijete okrenemo na trbuh u jednoj ruci držimo dijete, okrenuto na trbuhu i držimo glavu,
a drugom rukom udaramo snažno između lopatica djeteta
5 pet torakalnih kompresija svake sekunde
6. vraćamo se na točku dva
7. ako bolesnik može dva puta normalno udahnuti kontroliramo cirkulaciju
Važno.
- kod djece mlađe od 12 mjeseci Heimlichov hvat je zabranjen jer može izazvati
značajna oštećenja unutarnjih organa abdomena.
18
- kod djece mlađe od 12 mjeseci srčanu masažu radimo sa dva prsta.

- kod djece od 1-8 godina masaža se radi jednom rukom
-kod problema sa disanjem pozovi liječnika
- kada je spašavatelj sam pokušava jednu minutu izvaditi strano tijelo, a tek tada ide po
pomoć ili zove pomoć
7. ALS
ALS su mjere koje poduzima liječnička ekipa kad preuzme oživljavanje. Bolesnik
se tretira medikamentima i drugim mjerama, te se pod kontrolom liječnika prevozi u
bolnicu.
Liječnički tim za ALS, mjere:
- nastavak BLS mjera

- monitoring bolesnika EKG ( puls frekvencija i poremećaj ritma rada srca), mjerenje tlaka,
pulsna oksimetrija ( mjerenje kisika u krvi), mjerenje tlaka, temperature, mjerenje
ugljičnog dioksida ( kapnometrija), određivanje šećera u krvi
- venski pristup zbog davanja lijekova i infuzija kako bi što prije i efikasnije djelovali,
- anesteziranje bolesnika
- umjetni disanje, intubacija i postavljanje bolesnika na mehaničku ventilaciju
respirator
- upotreba lijekova: analgetika, drugi specifični lijekovi koji brzo djeluju kada se daju
venskim putom, daju se infuzije velika količina kako bi se spriječio šok i krvarenje
- elektroterapija za srce: kardioverzija, popravljanje nepravilnog srčanog ritma kada
je prisutna cirkulacija, defibrilacija kada srce fibrilira
- kirurške metode: torakalna drenaža (drenaža prsnog koša), konikotomija,
repozicije iščašenja i prijeloma
- imobilizacije: vakuum madrac, KED, šanci i sl.
- trijaža bolesnika podjela u kategorije kojoj će se pružiti prva pomoć i koja ima
prioritet transporta
- izbor bolnice u koju vozimo bolesnika ovisno o bolesti, povredi koju ima i
mogućnostima bolnice, kao npr. CT, JIL, neurokirurgija i sl.
- proglašavanje smrti kod bolesnika koji se oživljava
Uloga pomoćnika u ALS djelovanju

Kad dođe medicinska ekipa spašavatelji nastavljaju pomagati u oživljavanju.
Slijedeći liječničke upute. I stoji na raspolaganju medicinskoj ekipi.
19
HGSS
IV poglavlje PREGLED UNESREĆENOG

1. Uvod
2. Pregled unesrećenog
3. Nadzor povrijeđenog
4. Uklanjanje odjeće
5. Uklanjanje zaštitne kacige
6. Nadzor vitalnih parametara
7. Simptomi i znakovi
1. UVOD
Svako medicinsko djelovanje počinje pregledom unesrećenog. Na prvom mjestu,

prije samog pregleda unesrećenog, je vlastita sigurnost i sigurnost onoga kojeg
pregledavamo. To znači da najprije moramo otkloniti opasnost po nas, iznijeti
unesrećenog na sigurno i tek tada pristupiti pregledu i intervenciji.
Neposredno prije pregleda na mjestu nesreće utvrđujemo način povređivanja,
procjenjujemo kako je bila jaka sila koja je djelovala na unesrećenog što nam indirektno
govori i o težini stradavanja i težini ozljeda koje su nastale djelovanjem jakih sila.
Sasvim je jasno da je pad sa visine od 10 tak metara djelovanje jakih sila koje uzrokuju
višestruke prijelome i povrede, za razliku od pada prilikom pokliznuća na ravnom
terenu. Kad procijenimo da su djelovale jake sile na unesrećenog moramo imati na
umu da se može raditi o vrlo ozbiljnim povredama koje su često puta i po život opasne.
Tek kada smo osigurali sebe i unesrećenog, procijenili mehanizam djelovanja
sila, i zaštitili se rukavicama pristupamo pregledu unesrećenog. Pregled unesrećenog
se sastoji od brzog pregleda i kompletnog pregleda. Unesrećeni prilikom pregleda može
imati višestruke i raznovrsne povrede po tijelu koje mogu biti lake, teške, po život
opasne i konačno postoje stanja koja neposredno ugrožavaju život unesrećenog. Kod
tih stanja, ako ne interveniramo brzo i pravilno unutar nekoliko minuta unesrećeni će
podleći ozljedama. Cilj brzog pregleda je prepoznati stanja koja ugrožavaju život te
kada ih prepoznamo hitno interveniramo.
Kada se uvjerimo da ne postoji neposredna opasnost po život unesrećenog
pristupamo kompletnom pregledu koji obuhvaća pregled cijelog tijela od glave do pete.
Cilj pregleda je detaljno i brzo pregledati cijelo tijelo po unaprijed utvrđenom redoslijedu
kako se ne bi preskočio niti jedan dio tijela. Nakon učinjenog pregleda donosimo odluku
o intervencijama koje su potrebne prije transporta, određujemo vrstu transporta i
određujemo težinu povreda unesrećenog.
2. PREGLED UNESREĆENOG
Brzi pregled
Cilj ovog pregleda je procijeniti da li postoji neposredna opasnost po život, a sadržava

slijedeće korake.
Procjena situacije postoji li opasnost za tebe ili za žrtvu, ako postoji uklonimo opasnost,
ako ne, pristupimo pregledu.
Prvi korak kod pregleda je utvrđivanje stanja svijesti unesrećenog. Prije svake
odluke prvi korak je prihvatiti glavu unesrećenog i držati je nepomičnom istovremeno
pozivajući unesrećenog sa pitanjem Što se dogodilo?, ako je pri svijesti objašnjavamo
20
tko smo, što radimo, pitamo o bolovima, simptomima i sl. Cilj ovog manevra je od
samog početka osigurati nepokretanje glave zbog mogućih povreda vratne kralježnice
koje bi se našim nepažljivim postupcima mogle pogoršati.
Provjera stanja svijesti
Provjeravamo budnost unesrećenog jer svaka povreda mozga ili bolest imaju
direktnog utjecaja na stanje svijesti.
Svako pogoršanje svijesti direktno ukazuje na ozbiljnost povrede ili bolesti.
Provjeravamo stupnjeve svijesti:
potpuna budnost: odgovara na pitanja suvislo , orijentiran je u vremenu i prostoru
pospanost i smetenost: na poziv otvara oči, pospan, odmah poslije zatvara oči,
usporeno odgovara na pitanja, može biti poremećaja u orijentaciji u vremenu i prostoru,
koma: ne odgovara na pozive, na bolne podražaje miče rukama i nogama, ciljano se
brani od bolova ili se pomiče potpuno bez cilja
duboka koma: nema nikakvog odgovora na pozive i bolnu stimulaciju
Svijest može biti potpuno prisutna ili je ozlijeđeni u nesvijesti. Za brzo određivanje
razine stanja svijesti služimo se brzom procjenom po sistemu AVPU. A alert ( budan)
unesrećeni je potpuno budan, V voice ( glas) unesrećeni je pospan ili potpuno spava, ali
kada ga dozovemo on otvara oči, P pain ( bol) unesrećeni je bez svijesti, ali se budi ili
reagira na bolni podražaj pritiskom ili štipanjem ključne kosti i konačni stadij U
unresponse ( bez reakcije) unesrećeni je bez svijesti i ne reagira na poziv i bolni
podražaj. Stanje svijesti na razini kada reagira na bol je vrlo težak poremećaj svijesti,
unesrećeni je životno ugrožen i potrebne su hitne medicinske mjere, uz prisutnost
doktora, stalan nadzor unesrećenog i brzi transport u bolnicu.
Nakon procjene stanja svijesti slijedi brzi pregled po ABC principu.
A airway dišni put. Provjera prohodnosti dišnog puta. Podizanjem brade, donje čeljusti
podiže se i jezik te se, ako postoji blokada dišnog puta jezikom, on oslobađa i stvaraju
se uvjeti da unesrećeni diše, ako ne postoji neki drugi uzrok zašto ne diše. Drugi razlozi
zašto unesrećeni ne diše je strano tijelo ili tekućina u ustima i ždrijelu. Ako utvrdimo
takvu blokadu dišnog puta pristupamo otklanjanju blokade ( opstrukcije) postavljanjem
žrtve u bočni položaj, odstranjivanje prstima ili odstranjivanjem aparatima za sukciju.
Prilikom podizanja brade i donje čeljusti povrijeđenih moramo uvijek voditi računa da se
može raditi o povredi vratne kralježnice te prilikom tog zahvata ne smijemo pomicati
glavu nego nam neko pomaže pridržavati glavu, a mi podižemo bradu ili samo
pridržavamo glavu i istovremeno podižemo bradu cijelo vrijeme vodeći računa o
održavanju osovine vrata i ne pomicanje vratne kralježnice i glave.
B breathing disanje. Kada smo sigurni da smo podizanjem donje čeljusti i čišćenjem
osigurali prohodnost dišnog puta provjeravamo disanje. Provjeravamo slušanjem,
gledanjem i osjećanjem. Pregled disanja traje deset sekundi nakon čega utvrđujemo da
li ima ili nema disanja. Ako nema disanja i sam si zovi pomoć.
Provjera disanja
Mjerimo frekvenciju disanja i slušamo neuobičajene zvukove i poteškoće prilikom

disanja. Normalna frekvencija disanja kod odraslih je 12-16 u min. a kod djece 20-30 u
min. Kod provjere disanja slušaj disanje i gledaj gibanje prsnog koša. Ako se radi o djeci
korisno je prisloniti ruku na prsa i brojati udisaje i pažljivo pratiti da li postoje teškoće u
disanju. Bilježe se slijedeći znaci:
21
HGSS
frekvencija: broj udisaja u minuti

dubina udisaja: duboko ili površno disanja
lakoća disanja: lako, otežano bolno i sl.
Čujno : tiho ili glasno i karakteristika šumova
Ako je disanje prisutno procjenjujemo da li je ubrzano ili usporeno, plitko ili
duboko, da li ima prekida prilikom disanja i da li se čuju kakvi fenomeni u udisaju ili
izdisaju.
C cirkulation krvotok Poslije provjere disanja provjeravamo cirkulaciju pipanjem pulsa
na vratu i zapešću. Provjera traje također deset sekundi. Ako nemamo disanja i pulsa
pristupamo BLS protokolu.
Ako je unesrećeni u nesvijesti, ali diše i ima pulsa postavljamo ga u sigurni bočni
položaj.
Provjera pulsa
Srce se steže ( kontrahira) kako bi pumpalo krv u arterije i pri tome se arterijama širi
val kojega možemo osjetiti kao pulzaciju. Ti se valovi najbolje osjete na mjestima gdje
su arterije blizu kože. Takva mjesta su kod odraslih na zapešću sa strane palca
( radijalni puls) ili na vratu postrance od Adamove jabučice ( karotidni puls ) . Kod djece
je puls najbolje pipati na nadlaktici sa unutrašnje strane. Za odrasle je normalna
frekvencija pulsa 60-80 u minuti , a kod djece više.
Kada se pipa puls najbolje je koristiti više prstiju ( tri ) tako da prislonimo jagodice duž
smjera pružanja arterije. Pritisak na arteriju mora biti umjeren jer se može dogoditi da
ako previše stisnemo puls ne osjetimo.
Bilježimo slijedeće značajke:
frekvenciju: broj udara u minuti
snagu : jaki udarci ili slabi udarci na jagodicu prsta
ritam : pravilan ili nepravilan
Ako je prisutan puls utvrđujemo da li je pravilan, da li ga lako pipamo ili je slab.
Uz pregled cirkulacije obavezno je osmotriti cijelo tijelo u potrazi za očiglednim i
jakim krvarenjem i ako ga uočimo moramo odmah krvarenje zaustaviti na načine kako
je to opisano u odgovarajućim poglavljima.
Slijedi određivanje stanja kože i to boje, i izgleda. Koža može biti blijeda, plava,
crvena i sl., može biti suha, vlažna, topla hladna.
Potom određujemo kapilarno punjenje prislanjanjem prsta na grudnu kost. Prst
prislonimo brojeći do pet nakon toga popustimo pritisak prsta i gledamo za koliko
sekundi će se vratiti normalna boja kože. Normalno se boja kože vrati za dvije sekunde.
Uz cirkulacijski pregled ide i mjerenje saturacije krvi ( zasićenost krvi kisikom) i
mjerenje tlaka ako imamo na raspolaganju odgovarajuću opremu. ( tlakomjer i pulsni
oksimetar).
Provjera tjelesne temperature
Normalna tjelesna temperatura je 37° C. Povišena govori o nekoj upali , a snižena o

hipotermiji uzrokovanoj izlaganju tijela hladnoći ili boravku u hladnoj vodi, vlažnom
prostoru i sl. Više o tome u poglavlju o hipotermiji
Donošenje odluke
22
Nakon brzog ABC pregleda donosimo odluku o daljnjim postupcima ( zavoji,

imobilizacije,), vrsti pregleda te vrsti i brzini transporta. Tu imamo nekoliko mogućnosti.
Ako se na osnovu načina ozljeđivanja, brzog pregleda zaključimo da se radi o
potencijalno teškom ozljeđivanju pristupamo kompletnom pregledu. Međutim ako se
radi o izoliranoj lokalnoj povredi posjekotini, uganuću ili sl. pristupamo samo lokalnom
pregledu ozlijeđene regije.
Lokalni pregled i intervencija su daleko rjeđi, a ako imamo dvojbe da li se radi o
izoliranoj povredi uvijek pristupamo kompletnom pregledu jer na taj način stičemo
točnije saznanje o težini ozljeđivanja unesrećenog.
Kompletni pregled
Kada smo posve sigurni da nema neposredne opasnosti po život, dakle nije
ugroženo disanje i cirkulacija pristupamo detaljnijem ili potpunom pregledu koji ima za
cilj odrediti vrste povreda iz čega onda proizlazi i način i brzina naše intervencije. Uz
fizički pregled unesrećenog ispitujemo što se i kako dogodilo, te ohrabrujemo
unesrećenog i bilježimo osnovne podatke.
Povijest bolesti: je niz podataka koje nam daje unesrećeni o sebi ( ime, adresa,
telefon i sl. ) , nezgodi (kada je nastala, gdje i sl.) okolnostima itd. Kako je došlo do
nezgode, ili kada je počelo oboljenje, kada je zadnji put jeo, uzima li kakve lijekove, da li
je kada bio bolestan . dob, u kakvoj se okolini dogodila nezgoda ( toplo hladno vlažno ),
spol, pregledaj robu unesrećenog sa svjedocima naravno i traži ev. podatke o bolesti,
lijekovima kod sebe i sl.
Saznaj ako je moguće sve o mehanizmu i okolnostima nezgode te sili koja je pri tome
djelovala jer to može poslužiti u procjeni težine povrede, a i mogućim posljedicama i
komplikacijama.( visina pada, jačina udara, sudara i sl.)
Ova procjena je osobito važna kada je unesrećeni u nesvijesti. Tada procjena ide iz
promatranja mjesta nezgode i razgovora sa ev. očevidcima povređivanja.
Prije kompletnog pregleda moraju biti osigurane vitalne funkcije ( disanje
cirkulacija i zaustavljena velika i očigledna krvarenja). Pregledava se od glave do pete.
Cilj ovakvog pregleda je uočiti svaku moguću povredu izvana i pretpostaviti moguće
unutrašnje povrede. Pitamo, gledamo i opipavamo.
Pregled unesrećenog Za vrijeme pregleda će se možda morati uklanjati odjeća.

Odjeću skidamo vrlo oprezno i pažljivo i ne više nego je potrebno. Kod pregleda se
držimo redoslijeda pravila “pregled od glave do pete” :
Glava:
- pitanje bolovi i gdje?
- gledamo ima li rana, strano tijelo, vidljivih koštanih elemenata, promatramo uši,
nos i usta
- pipamo: da li ima oteklina, deformiteta i sl.
Vrat:
- bolovi i gdje?
- Rane, strana tijela
- otekline deformiteti
Grudni koš
- bolovi i gdje? Probadanje, osjećaj pritiska, bolovi u kralježnici
- rane strana tijela
- otekline deformiteti ili krckanje rebara
23
HGSS
- pregled grudnog koša u četiri segmenta

Trbuh
- bolovi i gdje?
- rane strana tijela, koštani dijelovi
- jako napet trbuh, nestabilna zdjelica
Zdjelica
- pregled zdjelice pritiskom s strane
- pregled zdjelice pritiskom odozgo
- napomena: zdjelicu ne pregledavamo odozgo ako se radi o boleovim prilikom
pregleda sa strane
Leđa, kralježnica
- bolovi i gdje? Osjet i pokretljivost nogu ili ruku
- rane strana tijela
- otekline deformiteti i bolovi kod pipanja
Ruke i noge
- bolovi i gdje? Da li osjete prste i mogu li ih micati
- rane, strana tijela, koštani dijelovi, nenormalan položaj
- otekline deformiteti
Prilikom kompletnog pregleda koristi se obrascem pregleda. Ozljede za koje
zaključite da su ozbiljne nalažu brzi transport, po mogućnosti helikopterom uz obavezno
pozivanje liječnika i/ili njegovu prisutnost.
U alpskim zemljama je svaka ozljeda koja ozbiljno utiče na zdravlje i pokretljivost
osobe indikacija za hitno pozivanje liječnika
Kratki rezime algoritma pristupa unesrećenom
- vlastita sigurnost
- izvlačenje unesrećenog iz opasne zone
- provjera vitalnih funkcija
- stanje svijesti ima nema
- disanje diše ili ne
- krvotok( cirkulacija) ima nema
- BLS ako je potrebno
- Kompletan pregled unesrećenog od glave do pete
- Obrazac pregleda unesrećenog
...................................
SAMOBOR
korisna kratica za uzimanje podataka od unesrećenog ako je pri svijesti
- Simptomi koje unesrećeni ima nakon povrede

- Alergija na lijekove ili hranu ako postoji
- Medikamenti lijekovi koje unesrećeni uzima
- Obrok zadnji obrok
- Bolesti prijašnje bolesti
- Opis događaja što se dogodilo
- R ništa
24
Obrazac za pregled unesrećenog
1. PREGLED NAKON DOLASKA NA MJESTO NESREĆE

Ime i prezime :………………………………………………… ……………...
Adresa :……………………………………………………………………………
Vrijeme dolaska :……………………..Vrijeme dojave :…………………………….
1.1 Svijesti: Budan……….,Glas………..,Bol………………..Koma…………………...
1.2 Dišni put : prohodan……………………..neprohodan………………………O2
1.3. Disanje: frekvencija................ritam pravilan…………..ritam nepravilan…………….
amplituda: normalno........, plitko........., duboko.........., s prekidom................
poteškoće pri disanju………………………………………………………...
1.4. Cirkulacija: puls…………ritam pravilan……………..ritam nepravilan…………..
koža: T............, znojenje.....................boja kože…………………….
kapilarno punjenje:.....sek.SpO2.................Tlak........................................
ODLUKA
1.5. Glava: rane, modrice, krvarenje, deformiteti, bolovi.……….………………………...
nos krvarenje………..likvor………uši krvarenje…………..likvor…………..
1.6. Vrat : rane, modrice, krvarenje, deformiteti, bolovi.…………….…………………
vratne vene povećane..da...ne.. pomak dušnika da ne lijevo desno................
1.7 Grudni koš : rane, modrice, krvarenje, deformiteti, bolovi.............................................
krepitacije.....................................................................................................
slušanje disanja čuje.............ne čuje L/D, srce........čujem.....ne čujem.......
1.8. Trbuh: rane, modrice, krvarenje, deformiteti, bolovi………………………………...
1.9.Zdjelica:rane, modrice, krvarenje, deformiteti, bolovi…….…………………………...
1.l0.Leđa:rane, modrice, krvarenje, deformiteti, bolovi…………………………………
1.11.Noge:rane, modrice, krvarenje, deformiteti, bolovi.........……………………………..
osjet...................................., motorika...................................………………...
1.12.Ruke:rane, modrice, krvarenje, deformiteti, bolovi……………………………...
osjet……motorika………
1.13.Opskrba rane: zavoj………, prvi zavoj……….kompresivni zavoj…..hanzaplast…..
1.14.Imobilizacija : ovratnik….,udlaga……………………….,KED………,madrac…….
Ostalo………………………………………………………………...
2. STANJE SVIJESTI
Koma Glasgow Skala: oči otvara : 4. spontano, 3. na poziv, 2. na bol, 1. ne otvara
Govor: 5.orijentiran, 4. smeten, 3. neadekvatan, 2.nerazumljiv, 1. ne odgovara
Motorika:6 na komandu, 5 ciljano na bol, 4. bez cilja na bol, 3. flex grčevi, 2. ekstenzioni grčevi, 1.
bez odgovora.........................................
Zjenice oblik : uske..............., široke................ normalne......................
Reakcija na svjetlo: da.................., ne....................... sporo...........................
Osjet i pokretljivost : ruke............................. noge............................................
3. SIMPTOMI:.....................................................................................................................
4. ALERGIJA:......................................................................................................................
5. MEDIKAMENTI............................................................................................................
6. OBROK: …………………………………………………………………….
7. BOLESTI:………………………………………………………………...
8. OPIS DOGAĐAJA:…………………………………………………………………
9. ODLUKA:……………………………………………………………………………
25
HGSS
3. NADZOR POVRIJEĐENOG
Pregledavaj unesrećenog pažljivo, sistematično, uvijek ohrabrujući i smirujući. Ne

budi agresivan i paničan, ukloni nepotrebne promatrače i izbjegavaj nepotrebno
pomicanje unesrećenih.
Prioriteti nadzora :
- uvijek vodi računa o vitalnim funkcijama: disanje i cirkulacija
- kontrola dišnog puta, uvijek mora biti otvoren dišni put
- kontrola krvarenja
- tretiraj velike rane i povrede
- imobiliziraj prijelome i povrede zglobova
- pravilno tretiraj preostale povrede i stanja
- pravilno nadziri vitalne parametre i bilježi ih
- kontroliraj zavoje i imobilizacije
Odredi stanje i način transporta, prati vitalne parametre tijekom transporta ( svijest
i disanje, EKG i sl.)
U slučaju pogoršanja općeg stanja zaustavljaj transport i provjeri krvarenje i ostale
parametre. Ništa na usta jer je moguća hitna anestezija u bolnici. Ne uzimati alkohol i
ne pušiti. Brini za osobne stvari povrijeđenog.
U prvoj pomoći nema lijekova koje smiju davati laici. Preporuča se jedino analgetika
( paracetamol ili aspirin) . Kad govorimo o lijekovima ne smiju se davati po svom
nahođenju ili kupovati u ljekarni i davati svakom unesrećenom. Kod lijekova treba voditi
računa o slijedećem:
- da li je u skladu sa stanjem unesrećenog
- rok trajanja lijeka
- da li je uzet kako je propisano
- strogo poštuj upozorenja na uputi lijeka
- ne prekoračuj propisanu dozu
4. UKLANJANJE ODJEĆE
Uklanjanje odjeće je potrebno kako bi se moglo pravilno i kompletno pregledati

unesrećenog i kako bi mu se mogao pružiti pravilan tretman. Pri tome treba voditi
računa da žrtvu ne pomičemo više nego što je potrebno i ako je moguće da to radimo
uz njenu privolu. Uklonimo samo onoliko odjeće koliko je potrebno i ne uništavajmo ju
ako nije velika nužda. Ako uklanjamo odjevni predmet rezanjem režimo kad je god
moguće po šavovima. Moramo nastojati održavati toplinu tijela unesrećenog ne izlažući
ga previše hladnoći. Posebnu pažnju treba posvetiti bolovima koje skidanje izaziva.
Ponekad je bolje prestati sa skidanjem, ako to izaziva velike bolove, a situacija to
dozvoljava.
Uklanjanje odjeće sa donjih ekstremiteta
Kod skidanja cipela prihvati potkoljenicu jednom rukom, a drugom skidaj cipelu. Ako
se radi o visokoj cipeli ponekad je nužno cipelu razrezati po zadnjem šavu.
Skidanje čarapa nježno motanjem , a ako je to nemoguće škarama dok drugom
rukom odmičemo čarape od kože.
26
Nježno pomakni hlače iznad povrede, ako je potrebno otkopčaj hlače kako bi ih
mogao skinuti.
Uklanjanje odjeće sa gornjeg dijela tijela
Otpusti svaki pritisak otkapčanjem dugmadi, zatvarača i sl. i nježno skini odjeću preko
ramena. Oslobodi rame na zdravoj strani , a potom idi na povrijeđenu uvijek nastojeći
povrijeđenu stranu što manje pomicati jer to izaziva bolove.
Ono što se ne može otkopčati pažljivo pomakni od struka prema gore , zatim skini
preko zdravog ramene, potom preko glave i tek tada preko povrijeđenog dijela ruke ili
ramena.
5. UKLANJANJE ZAŠTITNE KACIGE
Zaštitna kaciga se uklanja samo u slučajevima kada je potreban daljnji tretman

na glavi kao što je na primjer održavanje prohodnosti dišnog puta, zaustavljanje
krvarenja i sl. Kada se skida treba voditi računa da se može raditi o prijelomu vratne
kralježnice te se pokreti glave i vrata moraju izbjegavati. Za skidanje kacige potrebne su
dvije osobe. Jedna prihvaća vrat jednom rukom iza pridržavajući vrat i glavu, a drugom
rukom pridržava bradu(donju čeljust). Drugi spasilac nježno pomiče kacigu uz
prethodno otkopčavanje ili rezanje sigurnosnog remenja kacige.
6. NADZOR VITALNIH PARAMETARA
Nadzor vitalnih parametara je važan zbog dvije stvari. Prvo može pomoći u identifikaciji
specifičnih problema i drugo može sugerirati odnosno prepoznati promjene općeg
stanja žrtve u smislu pogoršanja odnosno poboljšanja. Mora se provoditi kontinuirano,
te se svaka promjena mora registrirati u protokolu namijenjenom za takve situacije.
Vitalni parametri su disanje, puls, tlak, boja kože i temperatura tijela. Također je
potrebno mjeriti tjelesnu temperaturu.
Provjera tjelesne temperature
Normalna tjelesna temperatura je 37 stupnjeva. Povišena govori o nekoj upali , a

snižena o hipotermiji uzrokovanoj izlaganju tijela hladnoći ili boravku u hladnoj vodi,
vlažnom prostoru i sl. Više o tome u poglavlju o hipotermiji
7. SIMPTOMI I ZNAKOVI
Simptomi i znakovi : Bolest ili povreda se prema van manifestiraju na dva osnovna
načina:- simptomima koje unesrećeni može opisati i: -znakovima koje možemo i
moramo vidjeti ili prepoznati na unesrećenom. Važno je istaknuti da neki znakovi mogu
biti posve jasni i na prvi pogled prepoznatljivi, ali mogu biti i prikriveni do te mjere da
potpuno nedostaju. Ako je unesrećeni u nesvijesti dišni put mora biti čist i otvoren.
Povrijeđeni se ne smije bez veće potrebe pomicati i mora mu se osigurati maksimalni
komfor i sigurnost. Ne skidaj odjeću, ako to nije neophodno. Budite brzi i oprezni,
odlučni i ne donosite brzoplete zaključke. Pažljivo postupaj sa unesrećenim , ali dodir
mora biti dovoljno jak kako bi se mogle otkriti neke promjene kao što su otekline,
27
HGSS
uganuća bolnih mjesta i sl. Ako je unesrećeni pri svijesti jednostavno ga pitamo za
simptome koje osjeća.
Procjena simptoma : simptom je ono što unesrećeni može osjećati i opisati. Pitaj što
osjeća, da li postoje bolovi? Kakvi su? Gdje su počeli? Što pogoršava bol? Da li se
događa kod pomicanja? Da li se pogoršava kod pomicanja i disanja? Ako bol nije
povezana sa povredom pitaj kako je nastala, gdje je nastala? Pitaj za ostale simptome?
Mučnina, vrtoglavica, vrućina, zimica, slabost, žeđ, itd.
Ako situacija dozvoljava potvrdi simptome pregledom i nalaženjem znakova povrede ili
oboljenja.
Znakovi: znakovi su detalji koji se mogu vidjeti na unesrećenom, mogu se čuti, osjetiti
pa čak i osjetiti mirisom. Mogu biti jedva primjetni, neprimjetni do očigledni. Oni jedva
primjetni moraju se potražiti pomnim pregledom. U traženju znakova od presudnog
značaja je stanje svijesti. Ako imamo nesvjesnog unesrećenog do dijagnoze povreda i
oboljenja možemo doći na osnovu mehanizma i načina povređivanja, podataka koje
daju očevidci i na osnovu znakova koje vidimo pregledom unesrećenog. Kod pregleda
vrijedi pravilo “ upotrijebi svoja osjetila”. Traži slijedeće: otekline, krvarenja, promjenu
boje kože, deformitete, osjeti ritam i snagu pulsa, slušaj disanje i osluškuj pri tome da li
postoje neke nepravilnosti u ritmu, jačini, neobičnim zvukovima i sl. Dodirom traži po
koži posebno grudnog koža šuškanje koje podsjeća na pravljenje grude snijega kao da
se ispod kože nalaze mjehurići zraka. Posebnu pozornost obrati mjestima na tijelu koja
su bolna. Registriraj osjetljivost iznad kostiju i promjene u obliku, veličini, boji i sl.
Provjeri da li žrtva može normalno pokretati ruke i noge i da li može normalno
funkcionirati.
Simptomi i znakovi povrede ili bolesti svrstanih po načinu identifikacije:
unesrećeni može reći svoje simptome: bol, strah, zimica, gubitak osjeta, nenormalni
osjeti, žeđ, mučnina, zujanje, bol na dodir ili pritisak, slabost, ukočenost, povremenu
nesvjesticu, gubitak sjećanja, vrtoglavica, osjećaj prekinute kosti, osjećaj skore smrti.
znakovi koje možeš vidjeti: strah i bolan izraz lica, neuobičajene pokrete grudnog
koša, opekline, znojenje, rane, krvarenje iz otvora tijela, osjetljivost na dodir, odgovor na
pitanja, modrice, nenormalnu boju kože, grčevi mišića, otekline, deformitete, strana
tijela, ubode iglom, povraćanje, inkontinencija, ( bježanje stolice ili mokraće)
nemogućnost normalnog pokretanja dijelova tijela, ostale evidentne činjenice
možeš osjećati te znakove: vlažnost, nenormalnu tjelesnu temperaturu, otekline,
deformitete, nepravilnosti, škripanje krajeva kostiju,
možeš čuti ove simptome: zvučno ili oslabljeno disanje, stenjanje, zvuk usisavanja
( povrede grudnog koša) odgovor na dodir ( jauk) , odgovor na pitanje, škripanje krajeva
kostiju kada se pomiče jedan kraj preko drugog.
možeš osjetiti miris: acetona, alkohola, gorenja , plina ili dima, otopina ili ljepila,
mokraće, stolice, kanabisa.
28
V poglavlje OZLJEDE
1. Uvod
2. Krvarenje i vrste krvarenja
3. Zaustavljanje krvarenja
4. Rane
5. Zavoji
1. UVOD
Utjecaj okoline u planini je posebno neugodan, a mogućnosti pomoći jako

ograničene nego što je to u dolini. Zbog toga ozljede u planini moramo shvatiti ozbiljno,
hitno ih moramo tretirati i zbrinuti kako bi posljedice ozljeđivanja bile što manje.
Prve važne podatke o mogućoj ozljedi dobijemo već kod samog ozljeđivanja.
Dovoljno informacija može dati osoba koja je stradala.
Sistem pregleda tijela od glave do pete nam omogućava da ne previdimo niti
jednu povredu, ma koliko mala ona bila.
Kod nesreće u planini ozlijeđeni nerijetko zadobiva višestruke povrede. Ako
takve povrede koje zahvaćaju više regija tijela ili barem jedna od njih predstavlja po
život opasnu povredu onda govorimo o politraumi.
Različito tretiramo budne od besvjesnih pacijenata. Budan pacijent nam može
sam dati korisne informacije o povredama bolovima i sl.
Drugačije je kod onesviještenog pacijenta ( zbog povrede mozga, šoka, alkohola
i sl.) ili teške povrede. Naglasak pružanja pomoći i nadzora kod ovih pacijenata je na
velikim povredama, a lakše povrede shvaćamo kao važna upozorenja mogućih težih
povreda organizma.
2. KRVARENJE I VRSTE KRVARENJA
Krv cirkulira u krvnim žilama koje se zovu arterije, vene i kapilare. Kada je krvna
žila oštećena aktivira se nekoliko mehanizama kontrole krvarenja : krvna žila se
kontrahira, zgrči, skupi, i aktivira se cijeli niz kemijskih reakcija koje imaju za cilj
formiranje krvnog ugruška svojevrsnog “čepa” koji pokriva i zatvara oštećenje krvne žile.
Ako su krvne žile potrgane ili raskinute može nastati nekontrolirani gubitak krvi prije
nego se formira ugrušak, a kao posljedica toga nastupa šok.
Vrste krvarenja : klasifikacija se radi na osnovu vrste krvne žile koja je oštećena.
Arterije nose svijetlo crvenu krv bogatu kisikom pod tlakom kojeg daje srce. Ako je
arterija oštećena krvarenje može biti jako. Krv šprica iz rane u mlazu kako srce radi.
Ako je oštećena glavna arterija krv može istjecati jako daleko. U tom slučaju može vrlo
brzo isteći velika količina krvi i može vrlo brzo nastati teški šok.
Krv u venama je svoj kisik dala stanicama te je tamno crvena. Nalazi se pod puno
manjim tlakom, ali stijenka vena se može jako širiti i one mogu postati veliki rezervoar
za krv. Ako su velike vene oštećene, krv može u mlazu isticati u vrlo značajnoj količini.
Kapilarno krvarenje nastupa kod svake rane. U početku krvarenje može biti brzo, ali
u pravilu gubitak krvi je neznatan. Udarac može oštetiti kapilare ispod kože i tada
nastaje modrica.
Krvni ugrušak. Kada je krvna žila rastrgana ili oštećena njeni rubovi se skupe s ciljem
sprečavanja izlaska krvi iz oštećene krvne žile. Oštećene stanice tkiva i trombociti
(specijalne krvne pločice) pokreću proces kemijskih reakcija čiji je rezultat formiranje
29
HGSS
fibrina. Niti fibrina čine mrežu u koju se hvataju stanice krvi i tako se načini krvni
ugrušak. Ugrušak ispušta žućkastu, bistru tekućinu zvanu serum koja sadrži antitijela i
specijalne stanice koje započinju proces reparacije oštećenog dijela krvne žile. U
početku je krvni ugrušak poput želea, a kasnije postaje krasta koja štiti ranu dok se ne
završi cijeljenje.
3. ZAUSTAVLJANJE KRVARENJA ( kompresivni zavoj, prvi zavoj, digitalna kompresija)
Jako krvarenje može biti dramatično i stresno. Može se razviti šok, a unesrećeni
može izgubiti svijest. Ako se krvarenje ne zaustavi može doći do prestanka rada srca.
Krvarenje u području lica i vrata može priječiti ulazak zraka u pluća. Kada tretiraš teško
krvarenje prvo provjeri da li u rani postoji kakvo strano tijelo i vodi brigu da ga ne
pritišćeš.
Rana bez stranog tijela. Cilj naše pomoći je kontrolirati krvarenje, smanjiti ili
spriječiti nastanak šoka, spriječiti ili smanjiti infekciju i organizirati hitan transport u
bolnicu.
Tretman:
- Stavi rukavice ako ih imaš.
- Ukloni ili prereži odjeću da prikažeš ranu.
- Obuhvati ranu tuferom ili bilo kakvom čistom krpom i dobro ju pritisni, ne gubeći
vrijeme u potrazi za nekim zavojem, može i sam unesrećeni pritiskati na ranu.
- podigni i pridrži povrijeđeni ekstremitet iznad razine srca povrijeđenog da
reduciraš gubitak krvi.
- Budi posebno oprezan ako sumnjaš na prijelom.
- Položi povrijeđenog na deku i zaštiti ga od hladnoće. Ako sumnjaš da će se
razviti šok ili je već razvijen podigni noge tako da su iznad razine srca.
- Osiguraj tufer zavojem i stegni ga dovoljno da podrži započeti pritisak, ali ne
prejako da ne ugrozi cirkulaciju u cijelom ekstremitetu.
- ako je krvarenje i dalje prisutno postavi drugi zavoj na prvi. Ako i dalje krvari
ukloni oba zavoja i postavi novi tako da pažljivo kontroliraš mjesto pritiska točno
iznad točke krvarenja.
- osiguraj povišeni položaj ekstremiteta
- Nadzor vitalnih parametara. Puls, disanje i svijest. Traži znakove šoka.
Provjeravaj zavoj i cirkulaciju ispod zavoja.
Strano tijelo u rani: U ovom slučaju moramo zaustavljati krvarenje tako da ne

pritišćemo ranu, moramo smanjiti i spriječiti nastanak šoka, spriječiti infekciju, i osigurati
transport u bolnicu.
Tretman:
- stavi rukavice.
- Pritisni čvrsto oba ruba utisnutog objekta i približi rubove rane.
- ako je rana na ekstremitetu podigni ekstremitet iznad razine srca da reduciraš
krvarenje
- pomogni unesrećenom da legne na deku i utopli ga. Ako sumnjaš na šok podigni
ekstremitete iznad razine srca.
- na obje strane objekta postavi dodatne tufere i zamotaj zavoj bez jakih pritisaka.
- osiguraj da ozlijeđeni ekstremitet ostane u uzdignutom položaju.
- Nadzor vitalnih znakova, krvarenja i cirkulacije.
30
Kompresivni zavoj: se primjenjuje kod rana koje jako krvare. Kao što i samo ime kaže
krvarenje se zaustavlja kompresijom krvnih žila i rane iz koje krvari. Način postavljanja:
stavimo prvi zavoj na ranu i zamotamo nekoliko kružnih tura, tada preko rane na te
zavoje postavimo tvrđi predmet: drugi neraspakovani zavoj, kamen, drvo ili sličan
predmet i preko njega uz jak pritisak motamo ostali zavoj. Ovakav pritisak se prenosi na
ranu i krvne žile u području rane i pritišće ih tako da u velikom broju slučajeva krvarenje
staje.
Pritisak na arteriju digitalna kompresija: Metoda se primjenjuje u situacijama kada

prethodne ne donose rezultate. Pritiskom na arteriju ispred krvarenja, mjesto koje je
između srca i rane prestaje cirkulacija kroz arteriju i krvarenje staje. Mjesto pritiska je
tamo gdje je arterija neposredno ispod kože te je lako dostupna i lako se komprimira.
Podvezivanje ekstremiteta: Koristi se samo izuzetno rijetko i kada osnovne metode

zakažu. Postoji vrlo velika opasnost od oštećenja živaca i mišića. Provodi se tako da se
postavi manžeta tlakomjera iznad povrede i napumpa se na vrijednost od 300 mm Hg.
Može se koristiti i traka koja je široka najmanje 3-4 cm i steže se sve dok krvarenje ne
stane.
4 RANE
Rana je svako ozljeđivanje kože i unutarnjih organa. Po veličini ih možemo

podijeliti na male i velike, površinske i duboke. Rane koje u sebi udružuju i povrede
velikih krvnih žila ili kostiju( posebno zdjelice, bedra) ili unutarnjih organa u grudnom
košu ili trbuhu predstavljaju po život opasne rane i nose sa sobom veliku smrtnost.
Otvorene rane omogućavaju izlazak krvi i tjelesnih tekućina iz tijela, a bakterijama
ulazak u tijelo. Kod zatvorenih rana krv se nalazi unutar tkiva i prepoznaje se kao
modrica. Rane mogu biti ozbiljne i opasne, naročito ako jako krvare, ali brza reakcija
može smanjiti krvarenje i smanjiti šok.
Kod obrade bilo kakve rane moramo voditi računa o osnovnim higijenskim mjerama
kako bi od infekcije zaštitili unesrećenog, ali i sebe.
Rane
Uzroci ranjavanja su brojni. Stručni nazivi rana otkrivaju i način nastanka rana:
- rezne rane: najčešće šire nego dublje oštrih i glatkih rubova.
- ubodne rane: dublje nego šire. Glatkih rubova.
- razderotine : frontalni udarac na kožu, nejasni rubovi rane
- ogrebotine : djelovanje sile po površini kože, površinska oštećenja kože,
rubovi nepravilni
- razderotine sa kontuzijama: djelovanje sile koja je kožu raspukla nepravilno, sa
rubovima koji su dodatno nagnječeni
- rane kod kojih dolazi do nabadanja na nekakav predmet: nalazimo duboko
zabijeno strano tijelo u ranu. Strano tijelo se u rani ne dira i ne pokušava se izvaditi,
jer se prilikom izvlačenja jako oštećuje okolno tkivo, a što je još važnije nastaje
krvarenje koje se najčešće teško kontrolira i zaustavlja.
-smrzotine ili opekline su također jedna vrsta rana nastalih djelovanjem visoke ili
niske temperature. Koža podjednako reagira na djelovanje topline odnosno
hladnoće:
- Stupanj I : crvenilo i otjecanje
- Stupanj II : formiranje plikova
31
HGSS
- Stupanj III : oštećenje kože u cijeloj debljini, pa i oštećenja i dubljih struktura

pod kožom
- tupe povrede vrste rana gdje nije povrijeđena koža, ali mogu biti velike i brojne i
tada mogu u sebi imati dosta krvi
- ugrizi životinja su inficirane rane nepravilnih rubova, često mogu biti vrlo velike i
ružne
Tetanus Ova izrazito teška bolest uzrokovana je bakterijom koja se zove “Clostridia
tetani” koja se nalazi u tlu u obliku spora. Ako spora uđe u ranu ona se može
razmnožavati u oštećenom i otečenom tkivu i pri tome oslobađati otrovnu tvar(toksin)
koji se širi po cijelom tijelu izazivajući grčeve i paralizu mišića. Bolest se može spriječiti
cijepljenjem koje se redovito provodi u djetinjstvu. Cijepljenje se mora provesti i kod
odraslih.
Koga treba cijepiti protiv tetanusa:
- osobe koje nikada nisu bile cijepljene
- nisu sigurne kada su cijepljene
- prošlo je više od 10 godina od posljednjeg cijepljenja
Modrice
Nastaju tako što pucaju kapilare ispod kože i krvare. Mogu se razviti brzo ili nekoliko
dana poslije udarca. Modrice koje se brzo razvijaju predmet su prve pomoći, a mogu biti
indikator veće unutrašnje ozljede. Osobe koje su starije i koje koriste lijekove protiv
zgrušavanja mogu vrlo lako dobiti modrice.
Tretman:
- podigni ekstremitet i udobno ga u tom položaju fiksiraj
- hladnim oblogom čvrsto pritisni modricu. Oblog drži ne dulje od 5 minuta.
.
Rane na dlanu šake
Rane na unutrašnjoj strani šake. Tu se nalazi nekoliko velikih krvnih žila čija
povreda može uzrokovati jako krvarenje. Duboka posjekotina u tom području može
uzrokovati i povredu tetiva i živaca što rezultira gubitkom osjeta ispod posjekotine i
nemogućnošću pokretanja prstiju. Ako je u ranu utisnuto neko strano tijelo povrijeđeni
neće moći stisnuti šaku. U tom slučaju koristi se metoda zamatanja tako da se rubovi
rane postave tuferom skroz oko stranog tijela i tek tada rana zamota.
Cilj pomoći je kontrolirati krvarenje i ublažiti šok, smanjiti infekciju i transport u
bolnicu:
- Stavi rukavice. Postavi sterilnu gazu na dlan i zamolite povrijeđenog da ju
čvrsto stisne. Ako ne može posve stisnuti dlan zamolite da to učini sa
nepovrijeđenom rukom.
- Zamotaj šaku zavojem preko prstiju tako da su prsti stisnuti preko gaze.
Zavoj zamotaj i preko vršaka prstiju, a palac ostavi ne zamotan.
- Postavi šaku u povišenom položaju i organiziraj transport u bolnicu.
Rane u području zglobova
Velike krvne žile prolaze u unutrašnjosti lakta i koljena. Ako se povrede ove krvne
žile jako će krvariti. Kod pružanja pomoći moramo voditi računa o sprečavanja nastanka
32
šoka dakle zaustavljanju krvarenja, ali isto tako i o osiguravanju cirkulacije ispod
povrede ( u podlaktici i potkoljenici ). :
- Stavi rukavice. Postavi sterilni tufer na ranu. Zamotaj zavoj oko zgloba tako
da drži tufer na rani i održi pritisak na ranu.
- Podigni povrijeđeni ekstremitet i zadrži taj položaj. Neka povrijeđeni legne.
- Transport u bolnicu. Kontrola cirkulacije svakih 10 minuta. Ako je potrebno
popusti pritisak da dođe nešto cirkulacije u potkoljenicu ili podlakticu, a zatim
ponovo povećaj pritisak.
Abdominalne rane
Ubodne i strijelne rane abdomena mogu biti vrlo ozbiljne i po život opasne. Mogu biti
povrijeđeni unutrašnji organi i velike krvne žile. Težina ranjavanja može biti procijenjena
na osnovu krvarenja prema van i izlaskom sadržaja abdomena prema van. Ali ipak
najčešće je sve to skriveno unutar abdomena, pa i najteže krvarenje. Zbog toga svaka
odgoda pomoći može biti kobna. U pravilu povrede abdomena nose veliki rizik od
nastanka šoka.
Cilj našeg djelovanja je smanjiti šok, infekciju i hitan transport u bolnicu.
Tretman:
- Postavi rukavice. Pomozi unesrećenom leći. Oslobodi ga svega što ga
sputava i pritišće ( uske majice, remeni i sl.)
- Postavi tufer na ranu i osiguraj ga zavojem ili flasterom. Ako krv ide kroz
zavoj postavi još jedan. Brzi transport. Nadzor vitalnih funkcija. Tretiranje
šoka.
- Ako unesrećeni sa ovakvom povredom povraća ili kašlje pritisni na zavoj da
spriječiš izlazak abdominalnih organa van ( kao što su crijeva, trbušna
maramica i sl. ) Ne diraj crijeva ako izlaze iz rane. Pokri organe čistom
plastičnom vrećicom da spriječiš sušenje organa ili alternativno pokri sterilnim
zavojem. Ako povrijeđeni postaje bez svijesti budi spreman započeti BLS i
postavi ga u bočni položaj.
5. ZAVOJI
Svaka rana se mora pokriti zavojem jer to sprječava infekciju. Kod teškog krvarenja
zavoj pravilnim pritiskom na ranu zaustavlja krvarenje. Kad god je na raspolaganju
treba koristiti sterilni prvi zavoj. Improvizirati se može sa svakim materijalom koji je čist i
nije previše mekan. Male posjekotine i oguljotine se mogu pokriti hanzaplastom. Zavoj
se u prvoj pomoći koristi na više načina. Kao prvi zavoj, kao kompresivni zavoj
( kontrola krvarenja ), za imobilizaciju , za redukciju otoka kod povreda.
Zavoji su napravljeni od pamuka, gaze, elastičnih niti ili lana i motaju se na
povrijeđeno mjesto u spiralnim krugovima:
- tkane zavoje koristimo da nešto zadržimo na mjestu. Zbog rijetkog tkanja
dozvoljavaju dobru ventilaciju, ali slabo mogu raditi kompresiju ili bandažirati
zglob
- elastični zavoj se oblikuje po tijelu, koriste se za držanje tufera, da zaštite
povrede mekog tkiva
- krep zavoji se koriste za bandažu zglobova
- Završno pričvršćivanje zavoja pomoću ziherice, flastera, klipa za zavoje,
ambulantnog čvora i sl.
33
HGSS
- Izbor prave veličine zavoja : za prste 2,5 cm, za šaku 5 cm, za ruku 7,5-10
cm, za nogu 10-15 cm.
Kod postavljanja zavoja treba slijediti brojna pravila. To osigurava pravilno

postavljen zavoj i štiti povrijeđenog i spasavaoca od infekcije. :
- prije svakog postavljanja zavoja koristi rukavice, isto vrijedi i za postavljanje
hanzaplasta ( prevencija teških infekcija)
- rukavice koristiš za previjanje samo jednog unesrećenog, ako ih ima više
stavljaš nove rukavice, ili staviš više pari na ruke i skidaš jedne kada
preuzimaš drugog unesrećenog
- prije postavljanja objasni unesrećenom što ćeš raditi, smiri ga i ohrabri
- provjeri položaj unesrećenog i pobrini se da je udoban
- povrijeđeni dio tijela treba pridržavati od strane pomagača ili samog
unesrećenog ako je to moguće
- uvijek radi nasuprot unesrećenom i na strani koja je ozlijeđena ako je to
moguće
- ako unesrećeni leži prođi zavojem ispod prirodnih tjelesnih ulegnuća kao što
su gležanj, koljena, struk, vrat, i tada pomakni zavoj na mjesto pomičući zavoj
lagano naprijed natrag
- uvijek koristi dovoljno velik zavoj koji pokriva ranu i ide još preko ruba rane
- drži zavoj tako da ga ne onečistiš, primi ga za rubove koji neće doći u kontakt
sa ranom
- kad zavoj postaviš na ranu nemoj ga više pomicati po rani
- ukloni ili zamijeni onaj zavoj koji je skliznuo sa rane
- ako imaš sterilnu kompresu pokrij s njom ranu , a preko nje postavi čisti
zavoj koji tada ne mora biti sterilan
- ako iz postavljenog zavoja probija krv postavi još jedan zavoj preko njega i
rane
- ako još i tada probija krv ukloni oba zavoja i ponovo postavi zavoj pazeći da
pritisak kompresiju usmjeravaš točno preko mjesta krvarenja.
- Nakon postavljanja zavoja sav prljavi materijal i rukavice pohrani u plastičnu
vreću
- Rukavice nosi sve do onog trenutka kada prestaje opasnosti od
kontaminacije( infekcije)
- drži dio zavoja kojeg motaš(glava zavoja) u ruci tako da dio koji se odmotava
gleda prema gore, zamotani dio se zove rep zavoja
- stani nasuprot unesrećenog na povrijeđenu stranu
- dok radiš budi siguran da će dio kojeg motaš ostati u istom položaju i nakon
motanja.
- postavi rep zavoja ispod povrede, motaj od unutrašnje strane ekstremiteta
prema van, napravi dva kruga kako bi dobro učvrstio rep zavoja
- napravi seriju kružnih spiralnih tura motaj od unutra prema van od gornje
strane ekstremiteta i idi prema gore, kod motanja vodi računa da svaka
slijedeća tura pokriva polovinu ili dvije trećine prethodne ture zavoja
- završi zavoj ravnom turom i pričvrsti ga na opisane načine. Ako je zavoj
kratak nastavi sa novim da prekriješ povrijeđeno mjesto.
- kada si gotov provjeri cirkulaciju i čini to svakih 10 minuta. U slučaju
blokiranja cirkulacije odmotaj zavoj, sačekaj povratak cirkulacije i ponovo
zamotaj, ali ne toliko čvrsto kao ranije.
- umirivanje ozlijeđenog
34
- kod velikih onečišćenja čišćenje tekućom vodom, ali nikako čistiti bilo čim jer
je moguće izazivanje ponovnog krvarenja, zbog skidanja ugruška
- sterilno previjanje, zabranjena je dezinfekcija sa tekućinama, mastima ili
prašcima
- kod masivnih gubitaka krvi ili kolapsa šok položaj
- prijevoz u bolnicu ili ambulantu ako se radi o malim ranama.
- Ako je ikako moguće rana se kirurški mora obraditi unutar 6 sati od ozljede,
a zaštita od tetanusa i antibiotici se moraju dati unutar 24 sata.
- Ni jedna rana se ne smije podcijeniti u smislu mogućnosti nastanka infekcije.
Svaka pa i najmanja se može ozbiljno inficirati-zagnojiti.
- kada imamo krvarenje na ekstremitetu podižemo ekstremitet visoko te na taj
način smanjujemo tlak u tom ekstremitetu, a s tim i smanjujemo krvarenje.
Provjera cirkulacije: nakon postavljanja zavoja moramo provjeriti cirkulaciju na

prstima i nakon toga to raditi svakih deset minuta. Kontrola je potrebna zbog toga što
udovi nakon povrede naglo otiču i zavoj može postati previše čvrst i može prekinuti
cirkulaciju. Posljedice previše čvrstog zavoja su zaustavljanje venskog protoka a kasnije
i arterijskog.
Znakovi poremećene cirkulacije : otečen ekstremitet, plava koža sa otečenim
venama, osjećaj da je koža bolno raširena, kasnije blijeda, koža kao vosak, hladna,
obamrlost, trnci sa dubokom boli, nemogućnost okretanja prstiju. Pritisni jedan nokat na
prstu ili kožu dok ne pobijeli, popusti pritisak, ako se boja javlja polako ili se uopće ne
javlja zavoj moramo otpustiti i premotati tako da se vrati toplina i boja u kožu.
Sterilni zavoji-Prvi zavoj
Ovaj zavoj se sastoji od sterilnog jastučića koji je pričvršćen na kraj zavoja sastoji
se od sterilne gaze i vate unutar gaze. Proizvodi se u različitim veličinama, a pakovan je
tako da se ne onečisti. Kada se jednom takav zavoj otvori, a ne upotrebi više nije
sterilan.
Način postavljanja :
- odmotaj ga iz zaštitnog omota pazeći pri tome da ne diramo zavoj i jastučić
- pridržavaj jastučić rubno, na oba kraja i prisloni ga na ranu
- omotaj kraći kraj zavoja preko jastučića kako bi ga osigurao
- omotaj drugi kraj zavoja oko jastučića kako bi ga potpuno pokrio, ostavi rep
zavoja slobodan
- da sigurno svežeš zavoj sa repom zaveži ga ambulantnim čvorom
- kada si privezao zavoj provjeri cirkulaciju ispod ili dalje od njega. Ako je
previše čvrsto stisnuto, malo ga olabavi.
Hanzaplast
Korisni su kod malih rana i oguljotina. Sastoje se od flastera i sterilnog jastučića.

Mogu biti pakovani pojedinačno u vrećice. Postoje brojne veličine i vrste namijenjene
za pojedine dijelove tijela : prste , petu, lakat, a neki tipovi su i vodootporni. Prije nego
postavljaš provjeri da li je osoba alergična na flaster. Način postavljanja:
- očisti i posuši mjesto oko rane, otpakiraj hanzaplast i malo odlijepi zaštitnu
foliju, okreni jastučić prema rani
- bez doticanja jastučića postavi ga na ranu i zalijepi
- na kraju ukloni u potpunosti zaštitnu foliju i zalijepi rubove
35
HGSS
Hladni oblozi
Često puta hlađenjem modrice ili iščašenja možemo smanjiti otok i bol iako to neće
ublažiti samu povredu.
Postoje dvije vrste hladnih obloga: hladna kompresa ili led ili nešto smrznuto iz
hladnjaka umotano u gazu vrećicu ili sl.
Hladna kompresa: natopi krpu u hladnu vodu, ocijedi je i pažljivo umotaj u gazu te
pažljivo postavi na povredu. Hladi ponovo krpu u vodi svakih 3-5 minuta. Hladi povredu
najduže 10 minuta.
Led : postavi led u suhu gazu ili krpu te prisloni na povredu. Hladi 10 minuta, a po
potrebi mijenjaj led. Budi oprezan jer led može izazvati smrzotine. Zato ne postavljaj led
direktno na povredu i ne drži oblog dulje od 10 minuta.
Zavoj glave, Zavoj lica, Zavoj ramena, Zavoj lakta i koljena, Zavoj šake i stopala i
Zavoj prsta se rade na praktičnim vježbama.
ZAVOJI TROUGLOM MARAMOM
Ova vrsta zavoja može biti pakirana u sterilnom obliku, a može se improvizirati
rezanjem trokuta platna, gaze ili sličnog materijala. Marame se mogu koristiti na
nekoliko načina: može biti složena u traku za pričvrstiti imobilizaciju oko ekstremiteta ili
osigura koljeno ili kružni zavoj oko ekstremiteta. Može biti složena u još užu traku za
imobilizaciju zgloba stopala gležnja, ručnog zgloba ili za pridržavanje tufera. Kada se
koristi iz sterilnog pakovanja služi kao i sterilni prvi zavoj. U obliku omče koristimo ga za
pridržavanje ruke, stopala, šake glave. Trake iz trokutaste marame prave se na način
da se marama presavija po dužoj bazi onoliko koliko je potrebno da se napravi traka
različite duljine. Krajevi trokutaste marame vežu se ambulantnim čvorom.
Pokrivanje šake i stopala : u ovom obliku koristi se za podržavanje nekog
tufera na nozi ili ruci, ali valja istaći da je kao kompresivni zavoj neadekvatan. Ne može
se dobiti dovoljno jaka kompresija. Postavlja se tako da se položi cijela marama bazom
prema tijelu, položi se šaka ili stopalo, a vrh marame se prebaci preko šake, preostala
dva kraja se omotaju oko šake ili stopala i na kraju svežu ambulantnim čvorom.
Pokrivanje glave : trokutasta marama se može upotrijebiti i za pridržavanje
tupfera na glavi, ali ne može postići dovoljan tlak da napravi kompresiju i zaustavi
krvarenje. Zbog toga je bolje staviti kompresivni zavoj. Prije postavljanja trokutaste
marame zamolimo unesrećenog da sjedne jer je tako najlakše postaviti maramu.
Postavi maramu na unesrećenog tako da se baza marame postavi neposredno iznad
čela. Uzmi rubove marame tako da se rub marame nalazi direktno iznad ušiju. Prekriži
krajeve marame neposredno iznad vrata. Tako prekrižene krajeve pruži naprijed prema
čelu. Te krajeve sveži ambulantnim čvorom na čelu iznad ruba baze trokutaste marame.
Nabore ispod čvora nategni. Kraj marame na zatiljku pruži prema naprijed i na vrhu
glave ga pričvrsti zihericom.
Povoj ramena : ovaj zavoj drži podlakticu vodoravno ili blago podignuto. On
osigurava imobilizaciju nadlaktice i može se upotrijebiti kod povreda lakta. Podizanje
povoja se koristi da osigura podignuti položaj podlaktice i ruke.
Prije postavljanja provjeri da li je povrijeđena ruka u blago podignutom položaju.
Marama se postavlja tako da je baza paralelno sa tijelom povrijeđenog u razini nokta
malog prsta šake. Gornji kraj marame povuci iza vrata prema ozlijeđenom ekstremitetu.
Donji kraj digni prema gore ispred podlaktice i spoji ga sa gornjim krajem i sveži
ambulantnim čvorom iznad ključne kosti povrijeđene ruke. Vrh marame kod lakta
36
presavij prema gore i pričvrsti zihericom. Normalno nakon postavljanja provjeri

cirkulaciju i kontroliraj ju svakih deset minuta.
Povoj koji podiže podlakticu : omogućava da podlaktica i ruka stoje u
povišenom položaju tako da prsti dotiču suprotno rame. Ovaj položaj omogućava
kontrolu krvarenja iz rana na podlaktici , da oteklina ne bude velika i da pridrži grudni
koš kod frakture rebara. Kod postavljanja marame zamolimo unesrećenog da
suprotnom rukom pridrži povrijeđenu ruku u laktu, a da podlaktica bude pružena preko
grudi tako da prsti dodiruju suprotno rame. Postavi maramu da je baza paralelna sa
podlakticom povrijeđene ruke, drugi kraj marame podvuci pod podlakticu i lakat, iza leđa
sveži ambulantnim čvorom krajeve marame. Preostali kraj marame pričvrsti zihericom u
laktu. Provjeri cirkulaciju.
IMPROVIZACIJE
Prije svega se misli na improvizacije pomoću sakoa li dijela odjeće. Pomoću donjeg
dijela sakoa kada presavijemo oko ruke koja je povrijeđena dobijemo solidnu
imobilizaciju podlaktice. Vrh presavijenog dijela sakoa pričvrstimo zihericom.
Možemo se koristiti i prostorom između dva dugmeta na sakou gdje provučemo šaku
povrijeđene ruke.
37
HGSS
VI poglavlje ŠOK I UNUTRAŠNJE POVREDE

1. Uvod
2. Šok
3. Šok zbog krvarenja
4. Šok zbog zatajenja srca
5. Alergijski šok
1. UVOD
Srce i mrežu krvnih žila zajedno zovemo krvotok-cirkulacija ( kardio-vaskularni

sistem ). Sistem opskrbljuje sve stanice u tijelu kisikom, glukozom ( krvnim šećerom) i
mineralima ( elektrolitima).
Srce i krvne žile
Cirkulacijski sistem se sastoji od srca i krvnih žila. Osiguravaju tijelu konstantan krvni
protok i donose krv i hranjive tvari tkivima, a prerađene tvari iznose. Krv se pumpa
ritmičnim kontrakcijama srca. Krv cirkulira kroz mrežu krvnih žila podijeljenih na arterije,
kapilare i vene. Sila koja osigurava protok krvi u arterijama zove se krvni tlak. On varira
zavisno od jačine, faze srčane akcije i elastičnosti krvnih žila i volumena i gustoće krvi.
Kako funkcionira srce: srce pumpa krv mišićnim kontrakcijama nazvanim srčani
kucaji ( puls ) koje su kontrolirane električnim impulsima unutar srca. Svaki kucaj ima tri
faze : dijastola kada krv ulazi u srce, kada iz pretklijetki ulazi u klijetke i kada iz klijetki
napušta srce i odlazi u krvne žile tijela.
Krv Imamo oko 6 litara krvi ili 1 litru na 13 kg tjelesne težine. 55 % krvi je žućkasta
bistra tekućina ( plazma ). U toj tekućini se nalaze stanice: eritrociti i leukociti i
trombociti, krvne pločice.
2. ŠOK
Šok definiramo kao krvotočni urušaj. To je stanje poremećene opskrbe stanica

organizma kisikom i glukozom. Iako uzroci nastajanja šoka mogu biti višestruki
simptomi se posve jednaki. Stanje šoka je vrlo ozbiljno, teško se tretira na terenu i
zahtijeva brzi transport u bolnicu.
Uzroci šoka :
- krvarenje, ako izgubimo oko jednu petinu krvi 1,2 litre nastupaju znakovi
šoka. Ovaj stupanj šoka može nastati kao posljedica vanjskog ili unutarnjeg
krvarenja.
- Nema krvarenja, ali se gube druge tjelesne tekućine (jaki proljevi,
povraćanja, zapletaj crijeva, velike opekline).
- Slabost srca krvi ima dovoljno, ali srce ju ne može pumpati zbog bolesti
srca, srčanog udara ili srčane greške.
- Mehanička zapreka radu srca, srce je zdravo, ali ne može pumpati jer su
izvana pritisnute velike krvne žile koje izlaze iz srca i srce pumpa na prazno,
tenzioni pneumotoraks, tamponada srca i sl.
- Alergija reakcija preosjetljivosti na lijekove i hranu izaziva anafilaktički šok
38
- ostali uzroci šoka su jake infekcije, nedostatak određenih hormona,

hipoglikemija: nizak šećer u krvi, hipotermija, predoziranje lijekovima i
ozljede leđne moždine
Znaci šoka:
- ubrzani puls
- blijeda, hladna, znojna koža,
- sivo plava koža ( cijanoza ) pogotovo usne, nokti i uške ( kada ih stisneš
boja se vraća vrlo sporo ).
- slabost i vrtoglavica
- mučnina i moguće povraćanje
- žeđ
- ubrzano i površno disanje
- slab puls: kada puls na šaci izostane izgubljeno je oko pola volumena krvi
- kada slabi dotok kisika u mozak dolazi do uznemirenosti i agresivnosti,
zijevanja, teškog disanje, gladi za zrakom, gubitka svijesti
- konačno srce staje
- nizak tlak ( puls zbog toga nemjerljiv)
- pospanost, uznemirenost, letargija
Efekti gubitka krvi i tekućina :
0,5 litre : bez znakova, to je količina koja se uzima u dobrovoljnom davanju krvi
do 2 litre : prilikom povređivanja oslobađa se adrenalin koji ubrzava puls, pojačava

znojenje, male krvne žile, u organima koji nisu vitalni kao što je koža, se sužavaju i
zatvaraju kako bi se vitalni organi snabdjeli sa dovoljno kisika i hranjivih tvari, šok
postaje očit.
2 litre i više : kada se dosegne ovaj gubitak krvi puls na šaci postaje nepipljiv,
povrijeđeni postaje besvjestan , disanje može izostati, a srce stati. Cilj nam je
prepoznati šok, tretirati bilo koji uzrok šoka, održati opskrbu krvlju za vitalne organe
Mjere:
- smiriti pacijenta
- zaustavljanje krvarenja kod god je to moguće
- imobilizacija povrijeđenog ekstremiteta
- položaj kod šoka
- zaštita od hladnoće
- stalan nadzor
- BLS ako je potreban
Tretman:
- Hitan transport
- Tretiraj svaki uzrok šoka kojeg prepoznaš: jako krvarenje ili teška opeklina.
- Položi unesrećenog na prostirku tako da ga izoliraš od hladnoće
- podigni joj ruke i noge da osiguraš snabdijevanje vitalnih organa. Budi
oprezan ako sumnjaš na prijelom
- Olabavi čvrsto stegnutu odjeću oko vrata prsa i struka.
- utopli unesrećenog i zadržavaj tjelesnu toplinu. Dobro ga pokri
39
HGSS
- Nadzor vitalnih funkcija. Ako osoba postaje bez svijesti otvori dišne putove i
provjeri disanje. Budi spreman na BLS.
- ne dozvoli unesrećenom jesti i piti i nemoj ga pomicati bez veće potrebe.
Ako se žali na žeđ navlaži mu usnice sa malo vode. Ne napuštaj
unesrećenog osim ako ideš po pomoć. Ne pokušavaj ga direktno grijati
velikom toplinom, ( vrela voda ili bilo koji drugi izvor topline )
3. ŠOK ZBOG KRVARENJA
Otvorene povrede
Vrlo rijetke u planini. Nastaju zbog uboda, rezanja, ranjavanja metkom.

Unutrašnji organ je povezan sa vanjskim okolišem kroz kanal rane. Vidljivo krvarenje je
često. Opasnost od infekcije vrlo velika.
Zatvorene povrede
Vrlo česte u planini. Nastaju djelovanjem tupe sile padom na podlogu. Ozlijeđeni
organ nije u kontaktu sa vanjskom površinom tijela. Nema vidljivog krvarenja, ali zbog
povrede unutrašnjih organa nastaje jako unutrašnje krvarenje. Simptomi unutrašnjeg
krvarenja su jaki bolovi, otjecanje udarenog mjesta, (npr. napuhan i tvrd trbuh). I znaci
šoka zbog jakog krvarenja.
Uz to nakupljanje krvi oko organa može izazvati pritisak na njih i tako ugroziti
njihovo djelovanje ( pluća, mozak ). Na unutrašnje krvarenje treba sumnjati uvijek kada
se razvijaju znakovi šoka i iskrvarenja, a nemamo vanjske vidljive znakove povreda.
Pažljivo potraži i provjeri da li postoji krvarenje iz bilo koje šupljine tijela usta, nos, uši,
mokraća, stolica.
Gubitak krvi kod zatvorenih povreda je teško procijeniti. Lista pokazuje
procijenjeni gubitak krvi za pojedine unutarnje povrede.
- Jetra, slezena velike krvne žile : više od1000 ml krvi po život opasno
- prijelomi: nadlaktica 1000 ml
podlaktica 500 ml
zdjelica 3000 ml
natkoljenica 2000 ml
potkoljenica 1000 ml
- odrasla osoba ima 5-6 l krvi
- gubitak od 1 L krvi za zdravu osobu ne predstavlja značajan problem i taj gubitak
organizam može tolerirati. Prisutna je slabost.
- gubitak od 2000 ml i više je po život opasan.
Znakovi :
- u početku koža blijeda, hladna i oznojena, ako se krvarenje nastavlja koža
postaje sivo plava cijanotična.
- ubrzan i slabo punjen puls
- žeđ
- ubrzano i površno disanje
- smetenost i uznemirenost i osjetljivost
- moguć kolaps i nesvijest
- krvarenje iz tjelesnih otvora
40
- u slučaju povrede moguće modrice po tijelu kao od pojasa, mjesta udarca i

sl
- bol
- podatci od unesrećenog da je imao povredu ili je bolestan, prijašnje
krvarenje koje je već imao, ili uzima lijekove koji kontroliraju krvarenje
trombozu i sl
Jedan od vrlo jasnih i očitih znakova unutrašnjeg krvarenja je krvarenje iz tjelesnih
otvora. Krvarenje iz otvora može voditi u šok i može i mora pobuditi sumnju na
unutrašnje krvarenje.
Kod jakog krvarenja vitalni organi ostaju bez dovoljne količine krvi. Na manjak krvi je
vrlo osjetljivo srce, mozak i bubrezi. Ako kod jakog iskrvarenja i šoka podignemo noge,
iz njih prođe krv prema srcu, srce ponovo ima izvjesnu novu količinu krvi za pumpanje.
Mjere:
- ravno ležanje
- noge i ruke 30-60° podignuti
- ako pacijent leži na nosilima nosila nagnuti za 15° da je glava najniže.
- spontano disanje i krvotok moramo pokušati održati šok položajem pacijenta
- prilikom postavljanja u taj položaj moramo voditi računa da osoba može imati
povredu kralježnice
- šok položaj kod pacijenta koji ima srčani infarkt može doći do otežanog disanja i
srčanog zastoja jer takvo srce ne može ponuđenu krv pumpati jer je zahvaćeno
infarktom, a zbog visokog položaja trbušnih organa koji pritišću ošit disanje se još
dodatno otežava.
- šok položaj se ne preporuča kod povreda glave i mozga jer se krvarenje u mozak
boljom ponudom krvi može još pogoršati.
Budan pacijent u šoku:
- smirivanje
- šok položaj
- zaustavljanje krvarenja ako je moguće
- imobilizacija
- utopljavanje
- nadzor
bez svijesti u šoku:
- BLS
- šok položaj
- bočni položaj
- imobilizacija
- utopljavanje
- nadzor
41
HGSS
4. ŠOK ZBOG ZATAJENJA SRCA
Kod srčanog infarkta ponekad srce toliko oslabi da više ne može pumpati krv,
jedan dio krvi zaostaje sve do potpunog srčanog zastoja.
Povišenim sjedećim položajem jedan dio krvi ostaje u nogama, trbušni organi su
niže srca, a nema tolikog pritiska na rebra i disanje se olakšava.
Mjere:
- visoki sjedeći položaj,
- pacijenta treba osloboditi svakog tjelesnog napora
- ruke obješene prema dolje, noge također
- visoki sjedeći položaj kod infarkta i otežanog disanja predstavlja najbolji izbor
- ako pacijent ostane bez svijesti mora se položiti na bok, otvoriti dišne putove,
podizanjem jezika i sprečavanjem aspiracije povraćenog sadržaja
5. ALERGIJSKI ŠOK
Alergisjki ili anafilaktički šok se kod osjetljivih osoba razvija u nekoliko sekundi ili
minuta. Nastaje tako da organizam dolazi u kontaktu sa alergijskim faktorom( alergen)
pri čemu započinje reakcija preosjetljivosti organizma koja može biti fatalna. Mogući
alergeni su :
- različiti materijali s kojima dolazimo u kontakt putem kože ili zraka
- lijek kojeg dobijemo injekcijom ili ga popijemo
- ubod insekta
- pojedena hrana kao na primjer grašak, jagode.
U anafilaktičnoj reakciji spojevi koji se oslobode šire krvne žile i sužavaju dišne
putove. Jezik i vrat mogu oteći povećavajući rizik hipoksije. Količina kisika koja dolazi u
vitalne organe je opasno smanjena. Osobe koje su u anafilaktičkom šoku zahtijevaju
hitan medicinski tretman sa injekcijom adrenalina. Prioritet prve pomoći je olakšati
disanje i minimalizirati šok dok ne dođe medicinska pomoć.
Prepoznavanje :
- strah
- po cijelom tijelu crvene mrlje
- otok jezika i vrata
- jastučasto oteknuće oko očiju (kapci)
- poremećaj disanja od površnog ubrzanog do izuzetno otežanog sa gotovo
onemogućenim udisajem i jako produljenim izdisajem. , osobe imaju teško i
šištavo disanje
- znakovi šoka
Mjere prve pomoći:

- zvati hitnu
- vidjeti da li osoba nosi potreban lijek ampulu ili autoinjektor adrenalina.
Pomozi joj da to upotrijebi. Ako osoba to ne može dati i ako si obučen davati
injekcije daj osobi injekciju adrenalina .
- Ako je osoba svjesna posjedni je u položaj koji joj najviše odgovara i najviše
olakšava disanje.
- Ako osoba postaje bez svijesti i prestaje disati počni sa BLS-om
42
VII poglavlje POVREDE KOSTIJU, ZGLOBOVA I MIŠIĆA

1 .Uvod
2. Povrede kostiju
3. Povrede zglobova
4. Povrede mišića
5. Oprema za imobilizaciji
1. UVOD
Čovjeku kretanje omogućavaju kosti, mišići i zglobovi. Zbirno to nazivamo aparatom

za kretanje. Kosti čine skelet koji je osnova oko koje je konstruirano cijelo tijelo. Kosti su
povezane mnogobrojnim zglobovima preko kojih prelaze mišići omogućavajući nam na
taj način kretanje. Naše kretanje je kontrolirano uz pomoć mozga odakle putem živaca
idu impulsi u mišiće i zglobove.
Ponekad je jako teško razlikovati izoliranu povredu kosti, zgloba i mišića, te se zbog
toga moramo upoznati sa osnovama građe i funkcijom kostiju, zglobova i mišića i
mehanizmom povređivanja iz čega proizlazi i način pružanja prve pomoći. Cilj nam je
dakle utvrditi vrstu povrede, ohrabriti i udobno smjestiti povrijeđenog , previti povredu,
imobilizirati povrijeđene strukture, spriječiti šok i organizirati transport unesrećenog.
Kosti
Okosnica tijela je skelet. Na njega se vežu mišići krvne žile i živci. Mnoge kosti štite
unutrašnje organe kao što je mozak i srce. Kosti su između sebe spojene zglobovima
koji su okruženi ligamentima, a zglobove pokreću mišići koji su za kosti spojeni tetivama.
Čovjek ima 206 kostiju.
Lubanja je niz kostiju građen tako da zaštiti mozak i gornji dio leđne moždine.
Također učvršćuju oči i druge strukture lica. Kosti su spojene suturama nepokretnim
vezama. Unutar kostiju lica postoje prostori u kojima je zrak( sinusi) koji čini lubanju
lakšom. Kosti koje pokrivaju mozak zovemo kranium. Neke druge kosti formiraju očnu
šupljinu, nos, obraze i čeljusti.
Kralježnica. Kralježnica ima puno funkcija. Drži glavu, čini gornji dio tijela fleksibilnim,
pokretnim, podržava tjelesnu masu, štiti leđnu moždinu. Ona je stup koji se sastoji od
33 kralješka koji su povezani zglobovima. Između svakog kralješka se nalaze diskovi od
vezivnog tkiva koji se zovu intervertebralni diskovi. Oni omogućavaju izuzetnu
pokretljivost i fleksibilnost kralježnice i štite kralježnicu od udaraca ( ublažavaju,
amortiziraju udarce). Mišići i ligamenti koji se vežu za kralježnicu stabiliziraju kralježnicu
i omogućavaju pokrete kralježnice.
Kosti su živo tkivo koje sadrži veliku rezervu kalcija i fosfora koji kost čine čvrstom i
teškom. Kosti mogu biti duge, kratke i plosnate. Od rođenja pa do odrastanja kosti rastu
kontinuiranim ulaganjem kalcija. Kosti imaju sposobnost izgraditi novo tkivo u slučaju
povrede i prijeloma.
Starost i neke bolesti slabe kosti i čine ih krhkima te mogu pući i kod najmanjeg
udarca ili pokreta. Kosti mogu oslabiti infekcije, rahitis ili tumori. Povrede kostiju u
mladosti mogu kosti skratiti ili ograničiti pokretljivost. U starosti stanje nazvano
osteoporozom čini kosti osjetljivima i sklonim prijelomima.
Mišići
43
HGSS
Mišići omogućavaju tijelu pokretanje. Mišići skeleta kontroliraju pokrete i

uspravan položaj tijela. Vezani su za kosti čvrstim vezama tetivama, a djeluju u
skupinama čineći pokret. Dok se jedna grupa mišića kontrahira, skuplja, druga suprotna
skupina se opušta i obrnuto. Postoje i mišići koji su autonomno regulirani kao što je srce
i rade kontinuirano bez naše volje.
Zglobovi
Zglob je mjesto gdje se dvije kosti dodiruju. Neki zglobovi gdje se spajaju kosti
ne omogućavaju pokret nego se kosti čvrsto drže jedna za drugu. Nepokretne zglobove
susrećemo kod kostiju zdjelice i lubanje. Većina zglobova su pokretljivi. Postoji nekoliko
tipova i oblika zglobova. Na tim mjestima kosti su međusobno spojene ligamentima koji
zajedno čine čahuru zgloba. Čahura proizvodi tvar koja podmazuje zglobove. Krajevi
kostiju u zglobovima su zaštićeni hrskavicama koje ublažavaju udarce. Mišići koji
pokreću zglobove su vezani za kosti tetivama. Stupanj i veličina pokreta zavisi od vrste
zgloba, kako kosti međusobno završavaju, jačine ligamenata i odnosa mišića prema
zglobu.
2. POVREDE KOSTIJU-PRIJELOMI
Prijelomi
Djelovanjem jake vanjske sile na tijelo dolazi do prijeloma kostiju. Kosti mogu puknuti
djelovanjem direktne ili indirektne sile. Općenito razlikujemo otvorene i zatvorene
prijelome. Prijelomi mogu biti stabilni i nestabilni. Otvoreni prijelomi su oni koji su
povezani sa oštećenjem kože. Na koži postoji rana koja komunicira sa prelomljenom
kosti ili je kost probila kožu i viri iz nje. Na taj način mogu bakterije vrlo brzo inficirati
kost. Kod zatvorenih prijeloma koža je nedirnuta.
Kod stabilnih prijeloma krajevi koji su prelomljeni se ne miču. Uzrok tome može biti
nepotpuna fraktura ili su krajevi koji su prelomljeni utisnuti jedan u drugi. Ova vrsta
prijeloma je vjerojatnija kod ručnog zgloba, ramena, gležnja i zdjelice. Ovakvi prijelom
mogu biti tretirani pažljivo, ali je opasnost od naknadnih oštećenja mala.
Kod nestabilnih prijeloma slomljeni krajevi kosti se mogu lako pomaknuti i pri tome
oštetiti okolno tkivo: mišiće, krvne žile, živce i organe. Nastaju kod potpunog prijeloma
kosti ili kod rupture, puknuća ligamenata. Ovakvi prijelomi se moraju tretirati iznimno
pažljivo da se izbjegnu dodatna oštećenja.
Postoje mnogi znaci prijeloma. Dijelimo ih na sigurne i nesigurne.
Sigurni znaci:
- probijena koža, iz koje vire prelomljeni koštani dijelovi
- neprirodan izgled prelomljenog ekstremiteta, deformitet
- skraćenje, savinuće i iskrivljenje ekstremiteta
- neprirodna pokretljivost ozlijeđenog ekstremiteta
- zvuk prelomljenih kostiju krckanje, može se čuti, ali se ne provjerava
Nesigurni znaci:
- bolovi
- otjecanje i krvni podljev ispod kože, modrica
44
- funkcionalna onesposobljenost
- znaci šoka
Tretman
Zatvoreni prijelomi
Cilj pomoći je ne micati povrijeđeni dio tijela, imobilizrati prijelom i organizirati

transport u bolnicu.
opće mjere:
- procjena položaja
- smiriti ozlijeđenog
- Pridrži prelomljeni dio svojim rukama ili neka to učini pomagač dok priređuješ
imobilizaciju
- osigurati unesrećenog i objasniti mu sve postupke koje ćemo raditi
- ne dirati cipele i odjeću koja je na ozlijeđenom ekstremitetu da skidanje ne bi
izazvalo nepotrebnu bol
- Ne pomiči povrijeđenog dok ga ne imobiliziraš osim ako je u direktnoj opasnosti.
Ništa na usta zbog moguće anestezije u bolnici.
- imobilizacija i zamatanje ozlijeđenog ekstremiteta
- Za pravilnu imobilizaciju iskoristi neoštećeni dio tijela. Osiguraj da je zavoj
svezan na neoštećenom dijelu tijela. Kod prijeloma nadlaktice pričvrsti ju uz tijelo,
a kod potkoljenice uz drugu zdravu nogu.
- organizacija i osiguranje transporta, nadzor unesrećenog tijekom transporta
- kontrola cirkulacije pod imobilizacijom
- Specijalna situacija kod savinutog i jako deformiranog ekstremiteta koji se zbog
toga ne može imobilizirati koristimo se tehnikom koja ima za cilj ispravljanje
angulacije deformiteta. Koristimo se jakom silom potezanja kojom ispravljamo
deformitet i tada postavljamo imobilizaciju. Ovo može smanjiti bol i reducirati
krvarenje na mjestu povrede. Ne inzistiraj na povlačenju, ako je bol neizdrživa.
Povlačenje ide u smjeru pružanja kosti i traje sve dok se ne postavi i učvrsti
imobilizacija.
- Ponovno uspostavljanje osovine kosti i postizanje njene normalne duljine
dovodi do smanjenja krvarenja u području prijeloma, do smanjenja boli i manjeg
oštećenja okolnog tkiva ( žile, živci i tetive)
Otvoreni prijelomi
Cilj nam je spriječiti infekciju, krvarenje i pomicanje ekstremiteta i organizirati transport

u bolnicu:
- Stavi rukavice . Lagano stavi kompresu na ranu. Pritisni na krvarenje, ali tako da
ne dodiruješ kost koja strši prema van.
- Pažljivo postavi tufere oko i na ranu.
- Sve osiguraj zavojem. Dobro zategni zavoj ali ne previše čvrsto.
- Imobiliziraj kao i zatvoreni prijelom i transportiraj.
- Tretiraj šok ako treba. Bilježi vitalne znakove. Kontroliraj cirkulaciju
Prijelomi kostiju lica
45
HGSS
Nastaju uglavnom kod teških incidenata i mogu izgledati vrlo ružno sa teškim
krvarenjima iz rastrganog tkiva ili usta, nosa , velikim oteklinama, modricama i sl.
Najveći problem kod ove povrede je što krv, slina ili jake otekline mogu zatvoriti dišni
put i izazvati probleme sa disanjem. Kada pregledavaš takvu povredu uvijek traži i
računaj da se može raditi i o povredama lubanje, mozga ili vrata. Postoji i mogućnost
pogrešne procijene modrica oko očiju. Znakovi povrede su bol u povrijeđenom području,
ako je zahvaćena donja čeljust javlja se nemogućnost govora, gutanja i žvakanja,
otežano disanje, oteklina i izobličenje lica, modrice i “monokli”.
Cilj nam je održati otvorene dišne putove, smanjiti bol i otok. Organizacija transporta.
Vodi računa da ne stavljaš zavoj na donji dio lica ili donju čeljust jer može doći do
povraćanja i otežanog disanja. :
- ako je povrijeđeni pri svijesti neka ispljune krv, izvadi zube, ili protezu iz usta
- postavi pažljivo hladne komprese na lice da reduciraš bol i oteklinu. Tretiraj šok
ako je potrebno.
- nadzor vitalnih funkcija
- ako je povrijeđeni u nesvijesti otvori i očisti usta. Provjeri disanje i budi spreman
na BLS. Ako diše postavi ga u bočni položaj na stranu koja je povrijeđena da
omogućiš drenažu krvi van i osiguraš otvorenost dišnih putova. Ostavi ruke
povrijeđenog dalje od lica, postavi jastuk pod glavu, uvijek vodeći računa o
mogućem prijelomu vrata.
Prijelomi gornje čeljusti i nosa
Nastaju najčešće kod namjernih udaraca u lice. Oteklina može uzrokovati

poteškoće pri disanju i ove povrede se uvijek moraju pregledati u bolnici. Znakovi su
otok, modrica i bol. Moguće krvarenje iz nosa ili usta. Cilj nam je umanjiti otok i bol i
organizirati transport u bolnicu. :
- Hladni oblog da umanji bol i otok.
- Ako postoji krvarenje iz nosa tretiraj ga kako je propisano.
- Ako iz nosa curi svijetla krv ili bistra tekućina povredu tretiraš kao povredu mozga.
Prijelomi donje čeljusti
Prijelom donje čeljusti je rezultat direktnog udarca u bradu. U nekim slučajevima

udarac u jednu stranu može uzrokovati prijelom druge strane. Udarac u jednu točku na
bradi dovodi do prijeloma obje strane čeljusti. Udarac može uzrokovati i iščašenje koje
može nastati i kod žvakanja. Ako je lice ozbiljno povrijeđeno, a čeljust višestruko
prelomljena tretiraj povredu kao povredu lica. Znakovi prepoznavanja: otežan govor,
gutanje i pokretanje donje čeljusti, bol i mučnina kod pomicanja čeljusti, gubitak zubi ili
njihovo djelomično lomljenje, otok i modrica izvan i unutar usta. Cilj nam je održati
prohodnost dišnih putova i organizirati transport :
- ako nema drugih ozbiljnih povreda neka sjedne i nagne se prema naprijed kako
bi se tekućina drenirala iz usta.
- savjetuj povrijeđenog da ispljune krv, tekućinu i ev. izbijene zube
- daj povrijeđenom meku gazu da pridrži čeljust
- transport u bolnicu sa pridržavanjem čeljusti
Prijelomi ključne kosti
46
Ključne kosti čine potporu ramenu, a spojene su na grudnu kost. Prijelom najčešće
nastaje indirektnim djelovanjem sile preko ramena ili nadlaktice, padom na ispruženu
ruku i sl. Vrlo je rijedak slučaj da puca djelovanjem direktne sile.
Kod mladih se to najčešće događa kao sportska povreda. Slomljeni fragmenti kosti
mogu prouzročiti otok i krvarenje, a može se dogoditi i izobličenje ramena. Znakovi
prijeloma: bol povezana i pojačana sa pokretom. Otok i deformitet ramena. U nastojanju
da smanji bol povrijeđeni pridržava ruku na strani gdje je ključna kost slomljena i na tu
stranu naginje glavu. Cilj pomoći je imobilizirati ozlijeđeno rame i ruku i transport u
bolnicu :
- Pomozi povrijeđenom da sjedne. Položi ruku povrijeđene strane na prsa tako da
šaka leži dlanom na suprotnom zdravom ramenu. Zamoli ju da zdravom rukom
pridrži lakat.
- U takvom položaju učvrsti ruku maramom, zavojem i sl.
- Između ruke i tijela postavi nešto meko, jastučić, vatu i sl.
- Zavoj oko ruke.
- transport u bolnicu
Prijelomi rebara
Direktnim udarcem u grudni koš padom ili udaranjem ili pritiskanjem može puknuti
rebro. Ako pri tome postoji otvorena rana ili je rebro oštetilo pluća može doći do
poteškoća sa disanjem. Ako je prelomljeno više rebara na više od dva mjesta možemo
prilikom disanja imati paradoksno disanje. Kod normalnog disanja rebra se podižu, a
kod našeg slučaja se uvlače. Prijelom donjih rebara može dovesti do povrede
unutrašnjih organa kao što je slezena i jetra što izaziva unutrašnje krvarenje. Znaci:
zavisno od težine prijeloma :
- jaka bol na mjestu prijeloma
- bol kod dubokog uzdaha
- plitko disanje
- otvorena rana kroz koju čujete usisavanje, a možemo vidjeti i pjenušavu krv
- paradoksno disanje
- znaci unutarnjeg krvarenja i šoka
Cilj nam je poduprijeti grudni koš i transport u bolnicu:
- Kod prijeloma rebara prisloni ruku na strani puknutih rebara i prisloni ju uz grudni
koš i fiksiraj. Ako postoji otvorena rana položi povrijeđenog nagnutog na stranu
povrede i postavi tufer i pričvrsti ga sa tri strane flasterom.
- Pomogni udobno smjestiti povrijeđenog nagnutog na stranu povrede. Učvrsti
ruku povrijeđene strane.
- Transport u bolnicu.
Prijelomi ruku
Mjere:
- smiriti ozlijeđenog
- podlakticu ili nadlakticu pod pravim kutom u laktu primaknuti uz tijelo i u tom
položaju pričvrstiti, ( SAM splint udlaga, trokutasta marama ili sl.)
- nadzor
-
47
HGSS
Prijelom nadlaktice
Može pući direktnim udarcem u kost, ali najčešće puca u starijih ljudi zbog pada na
ruku. Tada najčešće puca u blizini ramena. Prijelom u tom području je najčešće stabilan,
dakle koštani dijelovi koji su prelomljeni ostaju nepomični. Zato u prvi mah ne mora biti
jasnih znakova prijeloma, osim boli. Može se dogoditi da povrijeđeni neko vrijeme ne
potraži liječničku pomoć. Znakovi prijeloma : bol koja se pojačava kod pomicanja,
deformitet na mjestu prijeloma, otok koji se brzo razvija, modrica koja se sporije razvija.
Cilj nam je imobilizirati ruku i organizirati transport u bolnicu:
- Posjednite povrijeđenog. Nježno namjestite podlakticu horizontalno uz tijelo u
položaju koji najmanje izaziva bol. Ako može neka drugom rukom pridrži lakat.
- Postavi imobilizaciju.
- Izbjegavaj vezanje i zamatanje iznad prelomljenog mjesta.
Povreda lakta
Prijelom ili luksacija lakta najčešće je rezultat pada na ruku. Ovo je nestabilni
prijelom i prelomljeni krajevi kosti mogu oštetiti krvne žile i živce. Zbog toga se mora
provjeriti cirkulacija podlaktice. Lakat se teško ispravlja te se u prvoj pomoći zabranjuje
ispravljanje. Znakovi povrede: bol pojačana u pokretu, mekoća u području frakture, otok,
modrica deformitet. Nepomičan fiksiran lakat.
Za lakat koji se može savinuti. Imobilizirati lakat bez daljnjih povređivanja i
transport u bolnicu. Provjeri puls na šaci. Ako ga nema pokušaj povlačenjem lakta dok
se puls ne vrati i u tom položaju imobiliziraj.
Nepokretni lakat: 1. Neka povrijeđeni legne, Podmetni jastuke oko lakta da osiguraš
nepomičnost lakta. 2. Provjera pulsa i transport. Ne pokušavaj ispravljanje lakta. Ako
nema hitne postavljaj zavoj. Ako transportiraš povrijeđenog imobiliziraj povrijeđenu ruku
trokutastim maramama. Mora ih biti tri. Jedna preko šake i kukova. Druga iznad lakta, a
treća ispod lakta. Lakat dakle ostaje ne zamotan.
Prijelom podlaktice, šake i ručnog zgloba
Kosti podlaktice pucaju direktnim djelovanjem sile ili padom na ispruženu ruku. U
tom području lakše dolazi do otvorenih prijeloma jer je kost odmah ispod kože. U
području šake najčešće strada palčana kost. Ručni zglob se rijetko iščaši, ali se zato
često isteže. Jako je teško razlikovati prijelom od istegnuća posebno ako su prelomljene
sitne kosti zapešća. Znaci prijeloma su bol, otok, modrica i deformitet, rana sa koštanim
fragmentima. Mjere:
- Posjedni povrijeđenog. Postavi i pridrži nježno podlakticu uz tijelo. Prikaži i zbrini
ranu ako postoji. Prethodno obuci rukavice.
- Ispod podlaktice postavi vatu ili sličan mekan materijal, a na to postavi
imobilizaciju trokutastom maramom.
- Fiksiraj trokutastu maramu.
- organiziraj transport.
Šaka i prsti
Mogu biti pojedinačni prijelom nastali djelovanjem direktne ili indirektne sile ili može
biti višestrukih prijelom zbog zgnječene, i priklještene šake . Tada imamo i jako
krvarenje i velike rane. Prsti se mogu iščašiti. ( luksirati). Kod pregleda uvijek uspoređuj
48
zdravu šaku sa povrijeđenom kako bi uočio razliku koja na prvi pogled ne mora biti očita.
Znakovi : bol pojačana pokretom, otok, modrica i deformitet. Vidljiva otvorena fraktura i
rana. Mjere:
- Ako postoji krvarenje navuci rukavice. Postavi gazu na šaku.
- Ukloni prstenje prije oticanja i drži ruku podignuto da smanjiš otok. Obloži šaku
mekim materijalom kao što je npr. vata. Kao zaštita.
- Učvrsti podignutu šaku.
- Imobiliziraj oko ramena i tijela ako je potrebno za transport
Kralježnica
Povrede kralježnice
Kralježnica je izgrađena od koštanih kralježaka koji su međusobno povezani

ligamentima, a unutar kojih se nalazi kanal u kojemu je leđna moždina koja je građena
od spleta živaca koji prenose živčane impulse od mozga prema mišićima i ciljnim
organima i obratno prenosi od njih impulse u mozak. Posljedice povrede kralježnice:
- prijelomom jednog ili više kralježaka, kralježnica postane nestabilna i povredi se i
leđna moždina i nastupa trenutna paraliza ispod mjesta povrede.
- jednostruki ili višestruki prijelom kralježnice koji nije toliko nestabilan i leđna moždina
je nedirnuta, ali u daljnjem tijeku ( spašavanje, transporta) može doći do povrede leđne
moždine.
Povrede kralježnice mogu biti različite i zahvaćati brojna tkiva i strukture koje se
nalaze oko kralježaka, same kralješke i leđnu moždinu koja je unutar kralježaka.
Najveća opasnost i rizik je povezan sa ozljedama leđne moždine. Takva povreda
može dovesti do paralize ispod povrede, gubitka pokretljivosti i osjeta. Leđna moždina i
živci koji iz nje izlaze mogu biti privremeno pritisnuti diskusima ili koštanim dijelovima
koji su dislocirani. Ako je moždina potpuno presječena oštećenje je trajno.
Kada sumnjati na povredu kralježnice Najvažniji indikator je mehanizam povrede.
Uvijek sumnjaj na prijelom, ako je jaka sila djelovala na leđa ili vrat, a posebno ako se
povrijeđeni žali na gubitak osjeta i nemogućnost pokretanja ekstremiteta. Ako je sila
izazvala jako gibanje i trzanje naprijed natrag , ili je došlo do okretanja kralježnice uvijek
sumnjaj na ozljedu. Tada moraš biti pažljiv i u ni kojem slučaju ne pomiči glavu i vrat.
Ipak do ozljede leđne moždine može doći i ako nemamo prijelom kralježnice iako
prijelom povećava rizik oštećenja. Najosjetljiviji su kralješci vrata i slabina. Uzroci
povrede kralježnice su: pad sa visine, nezgodan pad kod gimnastike, skok u plitak
bazen i dodirivanje dna, pad sa motora ili konja, naglo kočenje, pad teškog predmeta na
leđa, povreda glave ili lica.
znaci: :
- ozlijeđeni se žali na bolove u području kralježnice, bol može biti maskirana
bolovima većih povreda
- kod povrede leđne moždine ne možemo pomicati ekstremitete, a u njima nema
osjeta
- kod osoba sa povredom glave i mozga moramo uvijek sumnjati i na udruženu
povredu prijeloma vratne kralježnice
- kod svih koji su u nesvijesti pretpostavljamo da se radi i o prijelomu kralježnice
dok ne dokažemo suprotno
- pad ili udarac u kacigu u kombinaciji sa bolovima u kralježnici je jasan pokazatelj
da se može raditi o vrlo ozbiljnom prijelomu kralježnice
49
HGSS
- trnci i slabost u ekstremitetima su znak oštećenja kralježnice

- stepenice ili nepravilnosti ili poremećaj u normalnoj zakrivljenosti kralježnice
- mekan predio ispod kože na mjestu povrede
- gubitak osjeta, nenormalan osjet kao pečenje i trnci. Povrijeđeni može reći da su
noge ukočene, teške ili nezgrapne
- gubitak kontrole mokraće i/ili stolice
- otežano disanje
-
mjere:
- umirivanje pacijenta
- spriječiti svaki pokret u kralježnici
- ozlijeđenog sa sumnjom na prijelom kralježnice moramo vrlo pažljivo tretirati
- jedan od spašavatelja pridržava glavu i ne pomiče je kako bi održao stabilnost vratne
kralježnice sve dok se vratna kralježnica propisno ne imobilizira, Klekni pokraj glave sa
rukama na njoj ne pokrivajući potpuno uši kako bi te mogla čuti. Učvrsti i drži glavu u
neutralnom položaju u kojem se nalaze glava, vrat i kralježnica. To je najmanje štetan
položaj kod sumnje na ozljedu kralježnice
- Ako sumnjaš na vratnu kralježnicu neka ti pomagač srola deku ili nešto slično čime
ćeš poduprijeti glavu i vrat dok održavaš neutralni položaj glave.
- imobilizacija šanc ovratnicima i vakuum madrac i KED
- premještanje i polaganje ozlijeđenog na vakuum madrac ili nosiljku mora biti
sinkronizirano i u tome mora sudjelovati više spašavatelja.
- nadzor
- šok položaj
- BLS
Pomoć unesrećenom bez svijesti Cilj nam je održati otvorenost dišnih putova,
oživljavati ako je potrebno, prevencija novih oštećenja, transport :
- Klekni iza glave unesrećenog i primi ju sa obje ruke oko ušiju. Namjesti i učvrsti
glavu u neutralnom položaju.
- Ako je potrebno otvori dišni put podizanjem brade. Postavi prste tako da
dodiruješ ugao donje čeljusti. Nježno podigni donju čeljust podižući njene kutove.
Pri tome nemoj pomicati vrat.
- Provjeri disanje, ako diše nastavi sa držanjem glave. Zovi pomoć. Ako si sam i
moraš zvati pomoć i pri tome ostaviti povrijeđenog, prethodno ga moraš postaviti
u bočni položaj.
- Ako nema disanja i cirkulacije radi BLS. Ako moraš okrenuti povrijeđenog koristi
tehniku rolanja stabla. Ova tehnika se koristi ako moraš okrenuti povrijeđenog
koji ima povredu kralježnice. Idealno je imati pet učesnika, ali dosta je i tri. Dok
držiš glavu u neutralnom položaju kažeš pomagačima da prime ekstremitete.
Zatim ih upozori da moraju raditi sinhronizirano kao jedan i na zapovijed neka
počnu kotrljati povrijeđenog. Pri okretanju održavaj cijelo tijelo i glavu i vrat u
jednom pravcu.
Premještanje pacijenta sa ozbiljnom povredom kralježnice
Kod sumnje na prijelom vratne kralježnice moramo se koristiti posebnom

tehnikom premještanja takvog pacijenta i postavljanja na vakuum madrac ili na
transportno sredstvo:
50
- mora biti više spašavatelja koji opkorače ozlijeđenog i uhvate ga s obadvije ruke
za glavu, trup i noge
- sinkronizirano ga podižu na poziv onoga koji drži glavu, podignu ga 20 tak cm.
- Spašavatelj koji je slobodan onda podvuče ispod ozlijeđenog madrac ili drugo
transportno sredstvo
- Nakon toga se opet sinkronizirano ozlijeđeni spušta na to sredstvo.
Vakuum madrac dobro imobilizira povrijeđenu kralježnicu, ali vratnu ne dovoljno.

Za imobilizaciju vratne kralježnice koristimo se šanc ovratnicima propisane veličine uz
istovremenu fiksaciju glave. Imobilizacija vratne kralježnice samo šanc ovratnikom nije
dovoljna, jer pomicanje glave tako imobiliziranog pacijenta može povećati oštećenje
kralježnice.
Prijelom zdjelice
Prijelom najčešće nastaje djelovanjem indirektne sile kao što je pad sa visine,
prometna nezgoda i sl. Ovaj prijelom može biti kompliciran povredom krvnih žila organa
male zdjelice ( mokraćni mjehur) , a krvarenja mogu biti ozbiljna sa brzim razvojem šoka
što zahtijeva brzu intervenciju. Znaci. Nemogućnost hodanja ni stajanja iako su noge
cijele, bol u području kukova, prepona i leđa koja se pojačava pokretanjem, krvav urin ili
bijeg urina, mokrenje može biti bolno ili potpune nemoguće, znakovi šoka i unutrašnjeg
krvarenja.
Cilj nam je spriječiti šok i organizirati hitan transport u bolnicu.
- ležeći položaj na leđima. Noge ispružene ili skvrčene zavisno od udobnosti za
povrijeđenog. Pod svinute noge postaviti jastučić ili slično.
- Između koljena i gležnjeva postavi jastučiće ili slično, a potom poveži noge
trokutastom maramom. Jedna oko stopala, osmica i druga oko koljena .
- tretiraj šok
- Nadzor vitalnih znakova.
Prijelomi nogu
Mjere:
- smiriti pacijenta
- slomljenu potkoljenicu ili natkoljenicu imobilizirati u uzdužnoj osovini kosti, uz
primjenu povlačenja potkoljenice prema peti u cilju postizanja normalne duljine
kosti kako bi se smanjila bolnost i oštećenje okolnog tkiva slobodnim koštanim
fragmentima.
- U vakuum madracu kuk ili koljeno imobilizirati pod kutom od 60° a kosti fiksirati
- Položaj za šok ako imamo poremećenu svijest
- Transportni položaj ozlijeđenog
- Ugrijavanje
- Nadzor
- BLS ako treba
Prijelom kuka i bedra
51
HGSS
Za prijelom bedra ( femura ) je potrebna jaka sila. Prijelom je ozbiljan jer slomljeni
krajevi kosti mogu ozlijediti velike krvne žile što uzrokuje krvarenje i šok. Prijelom vrata
bedrene kosti je čest kod starijih osoba posebno žena jer su kosti slabe i porozne.
Prijelom je često stabilan, te osobe sa prijelomom ponekad čak mogu i hodati neko
vrijeme dok se prijelom ne otkrije. Kod povreda kuka najozbiljnija, ali izuzetno rijetka je
luksacija kuka. Znakovi : bol na mjestu ozljede, nemogućnost hodanja, znaci šoka,
skraćenje povrijeđene noge i rotacija koljena i stopala prema van. Cilj je imobilizacija i
transport u bolnicu. Mjere:
- Osoba mora leći na leđa. Pomagač može pridržavati nogu u liniji pružanja noge
povlačeći je prema sebi u tom pravcu.
- ne jesti zbog anestezije u bolnici
- ne podiži noge unesrećenog ni u slučaju šoka jer to može pojačati krvarenje i
povećati oštećenje krvnih žila.
- imobilizacija noge uz pomoć zdrave. Između nogu postavi nešto mekano i
spužvasto i zatim imobiliziraj. Trokutaste marame na 4 mjesta. Prvo osmica oko
stopala. Drugo oko koljena , treće i četvrto ispod i iznad prijeloma. Čvorove veži
na strani zdrave noge.
- Tretiraj šok, utopli ga ali ne podiži noge.
- za transport koji dulje traje potrebna je bolja imobilizacija. Uz bok koji je
povrijeđen postavi meko obloženu udlagu ili sl. i pruži je od pazuha do stopala.
Trokutasta marama se postavlja na 7 mjesta tako da obuhvaća udlagu. Prvo
osmica oko stopala, između nogu mek materijal, druga oko koljena, dvije ispod i
iznad prijeloma, oko zdjelice, oko prsa i sedma oko potkoljenice. Svi čvorovi na
zdravoj strani.
- Moguća je i imobilizacija KED-om
Povreda koljena
Koljeno je zglob između bedrene kosti i potkoljenice i može se pregibati i ispravljati, a

u savinutom položaju i lagano rotirati. Uz koljeno se vežu brojni i vrlo jaki mišići i tetive i
ligamenti ispred je u tetivi velikog mišića iver. Kosti su na krajevima obložene
hrskavicama i meniskusima koji učvršćuju zglob i ublažavaju udarce. Zbog takve
složenosti građe složene su i povrede. Mogu biti povrijeđeni meniskusi, ligamenti,
koštani dijelovi, može krvariti u koljeno i sl. Kad se ove povrede dogode treba uvjeriti
povrijeđenog da ne hoda. Znakovi : bol potiče od povrede ili je duboka i ide iz koljena.
Ako je svinuto koljeno ukočeno svaki pokušaj ispravljanja je bolan, vrlo brzi nastanak
otoka.
Cilj je postaviti koljeno u najpogodniji položaju i transport u bolnicu.
Mjere:
- osoba mora leći. Pod koljeno se postavi nešto mekano što će osigurati udoban
položaj koljenu i smanjiti bol.
- Omotaj oko koljena zavoj ali ne previše stisnuti.
- Transport
- ne pokušavaj ispraviti koljeno jer pomaknuta hrskavica ili meniskus ili krv to
sprečavaju. Ne davati ništa na usta zbog anestezije u bolnici. Ne dozvoliti
hodanje.
Povreda potkoljenice
52
Ozljede su brojne od prijeloma do razderotina i rana mekog tkiva mišića, tetiva i

ligamenata. Kod prijeloma najčešće puca goljenična kost, tibia. Znaci: Lokalno bol, otok,
modrica, deformitet, otvorena rana. Cilj je imobilizacija i transport. Mjere:
- polegnuti povrijeđenog uz pridržavanje povrijeđene noge. Ako postoji rana tretiraj
ranu i zaustavi krvarenje. Tufer na ranu.
- Pridrži nogu svojim rukama dok se sprema imobilizacija.
- Imobiliziraj. Između potkoljenica postavi udlagu i priveži obje noge trokutastom
maramom na 4 mjesta. Osmica oko stopala. Oko koljena, ispod i iznad prijeloma
na potkoljenici. Čvorove sveži zdravoj strani.
Skočni zglob
Ako je prijelom u gležnju tretiraj ga kao prijelom potkoljenice. Mnogo češće ozljede
su uganuća za koje vrijedi pravilo mirovanje, oblog leda, bandaža i elevacija. Znaci su
bol, otok. Cilj nam je smanjiti otok i ublažiti bol. :
- namjesti zglob u najbolji položaj.
- Ako je povreda od nedavno primijeni obloge da smanjiš oteklinu.
- Imobiliziraj. Postavi na povišeno. Pošteda kretanja.
Stopalo
Povreda povezana sa povredom puno kostiju je uzrokovana crush povredom. Takve

povrede je najbolje liječiti u bolnici. Kod prve pomoći treba se usredotočiti na smanjenje
simptoma i otekline. Znaci : poteškoće hodanja, ukočeni pokreti, modrice i oteklina. :
- brzo podići stopalo da se smanji oteklina
- led oblog smanjuje također otok
- Transport u bolnicu ako je potreban
Otvoreni prijelomi: sterilno previjanje i zaustavljanje krvarenja, po mogućnosti bez
repozicije kod otvorenih prijeloma jedino onda kada očekujemo da će transport jako
dugo trajati
3 POVREDE ZGLOBOVA
Uganuća-distorzije
Meke strukture ( ligamenti, mišići, tetive) koje se nalaze oko kostiju i zglobova mogu
biti oštećene na više načina. Takva oštećenja se nazivaju uganuća. Nastaju
djelovanjem istezanja ili sile rotacije koje se događaju kod iznenadnih pokreta. Često su
zbog toga povezane sa sportskim aktivnostima. Znaci su bol i oteklina, modrica i jaka
bol kod pokretanja u zglobu.
Povrede mišića i tetiva Mogu biti istegnuti, rupturirani ili nagnječeni. Istegnuće
nastaje kada je mišić previše istegnut, a pri tome još dođe do rotacije. Ovo najčešće
dolazi na mjestu hvatanja mišića i tetive za kost. Ruptura nastaje kod potpune rotacije
mišića ili tetive i u cijelosti prekida mišić ili tetivu. Duboke modrice nastaju gdje je mišić
najdeblji i povezane su sa krvarenjem u okolna tkiva, što rezultira bolom, otokom i
modricom. Tretman se sastoji u mirovanju, stavljanju leda, kompresiji zgloba (bandaža),
podizanju oštećenog dijela. Postupci su dovoljni, ali u bilo kojoj sumnji da se radi o težoj
povredi imobiliziraj i vozi u bolnicu.
Povrede ligamenata Istegnuće zglobne čahure sa kidanjem pojedinih vlakana
nastaju naglim i nenadanim pokretom pri kojem se iskrene noga ili ruka. Mjere:
53
HGSS
- Smirivanje povrijeđenog
- Savjetuj povrijeđenog da sjedne ili legne. Pridržavaj ozlijeđeni ekstremitet
suradnja sa pacijentom i objašnjavanje svakog postupka koji se planira
izvesti
- teške cipele i odjeća u području povrede se ostavljaju, jer njihovo odstranjivanje
izaziva nepotrebnu bol
- Ako se povreda tek dogodila postavi oblog leda što će reducirati oteklinu,
modricu i smanjiti bol.
- Oko povrijeđenog zgloba postavi vatu ili meki materijal kojeg onda zamotaj
elastičnim zavojem. Provjeri cirkulaciju. Prilikom zamatanja pridržavaj povrijeđeni
dio i zamataj.
- postavi povrijeđeni dio na povišeni položaj što smanjuje otok, modricu i bol.
- Ako je bol prevelika i ako se ne može koristiti povrijeđenim dijelom potreban je
pregled liječnika. Suprotno, dovoljno je mirovanje.
- ekstremitet koji je povrijeđen se nalazi u prisilnom položaju koji najmanje boli
Iščašenja-luksacije
To su povrede zglobova kod kojih je povrijeđena ovojnica zgloba i gdje je došlo do

potpunog ili djelomičnog iskakanja iz zgloba. Nastaju djelovanjem sile koja izvija kost iz
zgloba ili zbog pretjerane kontrakcije mišića. Ove povrede su česte kod ramenog zgloba,
donje čeljusti, zgloba palca ili zglobova prstiju. Mogu biti povezani sa istegnućima ili
uganućima ligamenata. U nekim situacijama iščačenje može imati velike posljedice.
Iščašenje zgloba u vratnoj kralježnici može ozbiljno oštetiti leđnu moždinu što može
rezultirati paralizom tijela ispod ozljede. Slično se može dogoditi kod iščašenjem
ramena ili kuka, pritisnu se živci i dođe do paralize ekstremiteta. U mnogim slučajevima
teško je razlikovati frakturu od iščašenja te se tada tretira kao prijelom. Znaci su jaka
bol u zglobu i ograničena pokretljivost u zglobu, oteklina i modrica, skraćenje, neobično
iskrivljenje i uvijanje u tom području. Cilj nam je spriječiti pokretanje u području zgloba i
organizirati transport. Ne pokušavaj vratiti iščašenje jer to može izazvati još veća
oštećenja. Ne pomiči povrijeđenog sve dok nije postavljena imobilizacija. Pomicanje je
moguće jedino u slučaju neposredne opasnosti. Ne jesti zbog anestezije. Mjere:
- Umiri povrijeđenog. Namjesti ekstremitet u položaju koji je najudobniji i koji
najmanje boli.
- Imobilizacija i provjera cirkulacije
- transport. Tretman šoka. Nadzor vitalnih parametara.
- Provjera cirkulacije svakih 10 minuta
Iščašenje ramena
Padom na rame ili ispruženu ruku ili djelovanjem sile istezanja može doći do
iščašenja ramena ( nadlaktica iskače iz zgloba). Istovremeno ligamenti u tom zglobu
mogu biti istegnuti. Povreda je bolna i naziva se “ luksacija ramena” . Neke osobe mogu
imati luksaciju ramena višekratno. U tim slučajevima treba razmišljati o operativnom
učvršćivanju ramena. Uz luksaciju još može postojati i pucanje ligamenata , prijelom
nadlaktice, pucanje tetiva što je posebno izraženo kod starije populacije. Znakovi
prepoznavanja: vrlo jaka bol koja potpuno paralizira pokretanje ruke. Povrijeđeni
pokušava pridržavanjem ruke i okretanjem glave smanjiti bol, iskrivljenje ramena. Cilj
pridržavanje i imobilizacija i transport.
54
Iščašenje ramena je najčešća vrsta luksacije. Kada se dogodi u planini moramo

razmotriti ispravljanje iščašenja (repozicija). Okolnosti kada se repozicija provodi:
- adekvatna pomoć je na raspolaganju tek za nekoliko sati
- silazak sa iščašenjem ramena nije moguć
- prijeteće opasnosti zbog nepokretnosti bolesnika.
Tehnika : Bolesnik legne na zemlju i spašavatelj pridržava bolesnu ruku. Ruka je
ispružena i povlači se suprotno od ramena, paralelna je sa tijelom, a pod kutom od
45° u odnosu na podlogu, konstantnom silom povlačimo ruku dok nadlaktica ne uđe
u čašicu. Pri povlačenju pacijent mora nastojati ne španati mišiće i praviti otpor
povlačenju. Kad repozicija uspije prestaje bol, vraća se normalan izgled zgloba.
Često se može dogoditi da je iščašenje u ramenu opetovano kod nekih ljudi.
Repozicija ovih luksacija je lakša i brža.
Alternativna metoda: Povlačenje i kontra silu provode dva spašavatelja
Način imobilizacije nenamještenog ramena:
- Sjesti. Pažljivo i polako položiti ruku preko prsa u položaju koji je najudobniji.
- Postavi trokutastu maramu za imobilizaciju ramena. Unutar marame, a između
tijela i ruke postavi jastučić
- Završi vezanje trokutaste marame ili postavi drugu vrstu zavoja
- ne pokušavaj vratiti luksaciju na svoje mjesto jer to može izazvati dodatna
oštećenja.
Iščašenje lakta
Vidi poglavlje o prijelomu lakta.
Iščašenje koljena
Isto vrijedi kao i za rame. Može značajno ugroziti cirkulaciju kroz nogu što može
rezultirati amputacijom noge zbog gangrene.
Iščašenje prstiju
Moguća repozicija povlačenjem iščašenog prsta prema sebi. Nakon repozicije

imobilizacija.
4. POVREDE MIŠIĆA
Grčevi
Radi se o naglom bolnom grču u jednom ili više mišića. Pojavljuju se u snu.
Pojavljuju se nakon napornog vježbanja gdje dolazi do nakupljanja raspadnutih tvari u
mišiće ili gubitkom soli iz tijela znojenjem. Grčevi mogu proći istezanjem i masažom
zahvaćenog mišića.
Grčevi u stopalu: Pomozite osobi stati na prednji dio stopala puno težinom
tijela. Kada jednom grč prođe masirajte stopalo.
Grčevi u listu potkoljenice: Ispružite koljeno osobe i pomičite stopalo prema
gore prema koljenu tako da se istegnu mišići lista.
Grčevi u bedru: Pomozite poleći osobu. Da olakšamo grč u stražnjem dijelu
bedra podignemo nogu i ispružimo koljeno. Kod grča u prednjem dijelu bedra koljeno
skvrčimo
55
HGSS
5. IMOBILIZACIJE
1 sredstva za imobilizaciju
2 kramerove udlage
3 improvizacije
4 pneumatske udlage
5 vakuum udlage
6 neoprenske udlage
7 KED
8 Šanci
9 SAM splint
10 Vakuum madrac
11. Lopatasta nosiljka
1. Sredstva za imobilizaciju
Postoje standardna sredstva i priručna. U standardna ubrajamo kramerove

udlage, neoprenske udlage, vakuum udlage, pneumatske udlage. SAM splin udlage.
Šanc udlage i KED.
2. Kramerove udlage
Udlage koje su u najširoj primjeni i svima poznate.
3. Priručna sredstva
Pravilan položaj i imobilizacija su sastavni i vrlo važan dio svake prve pomoći.
Kada nemamo na raspolaganju prava imobilizacijska sredstva koristimo se
improvizacijama ( drvo, skija, štapovi, cepin i sl.) kako bi postigli zadovoljavajuću
stabilnost povrijeđenog dijela tijela.
- pacijente u nesvijesti postavljamo u bočni položaj
- šokirane postavljamo u šok položaj
- pacijente sa srčanim ili plućnim problemima postavljamo u polu sjedeći
položaj ( glava visoko, ekstremiteti nisko)
- pacijent sa bolovima u trbuhu ležeći položaj sa savinutim nogama
- prijelomi kojima je poremećena osovina moraju se korigirati ispravljanjem
osovine
Ako je ozlijeđeni pri svijesti, i nema ozljedu kralježnice postavljamo ga u položaj koji
je njemu najpodesniji.
4.Pneumatske udlage
Udlage koje se napuhuju. Mogu biti opasne jer previše stisnu ruku ili nogu. Ne
štite od hladnoće i nisu u velikoj primjeni.
5. Vakuum udlage
Kao i vakuum madrac samo što su manje i koriste se za imobilizaciju ruke i noge.
56
6. Neoprenske udlage
Nalaze se u standardu HGSS-a. Vrlo su praktične i biti će prikazane na tečaju.
7. KED
Služi za imobilizaciju glave i vrata i koristi se u kombinaciji sa šancom kako bi se

pravilno imobilizirala vratna kralježnica.
8. ŠANC OVRATNIK
Šanc ovratnik je vrlo dobro sredstvo za imobilizaciju vratne kralježnice. Bitno je

reći da šanc ovratnik ne daje 100% sigurnu i pouzdanu imobilizaciju vratne
kralježnice. Postoje brojni modeli na tržištu. Neki su rađeni u više brojeva dakle
podesivi po veličini varata, a neki su rađeni u jednom broju inepodesivi su. Za
gorsko spašavanje su pogodniji podesivi šanc ovratnici. Naime određenom
prilagodbom i fiksacijom podešavaju se po duljini vrata ozlijeđenog.
Indikacija upotrebe šanc ovratnika:
- sumnja na povredu vratne kralježnice
- kada postoji povreda vratne kralježnice
- kod povrede glave i mozga
- politraumatizirani pacijent koji je bez svijesti
način postavljanja:
- uvijek dva spašavatelja. Prvi stabilizira vrat u neutralnom položaju, a drugi
postavlja šanc ovratnik
- mjeri se razmak između ramena i donje čeljusti sa širinom prstiju
- izmjerena širina se prislanja na ispruženi šanc koji se na toj širini fiksira
- tako priređeni šanc se provlači ispod vrata dok prvi spašavatelj održava vrat i
glavu u neutralnom položaju.
- fiksacija mora biti takva da šanc tijesno prijanja uz vrat, donju čeljust i ramena
9. Imobilizacije SAM splint udlagama
SAM splin udlaga je udlaga načinjena iz plastike i aluminija koja se može

modelirati po želji da pri tome daje dobru stabilnost i čvrstoću. Stabilitet se postiže
laganim savijanjem udlage oko uzdužne osi. Posebno je prikladna kao udlaga za
hitne intervencije za imobilizaciju podlaktice, potkoljenice i vratne kralježnice. Duljina
je 90 cm, širina 12 cm, kada se smota promjer je 7 cm a težina iznosi 120 g.
10 Vakuum madrac
Vakuum madrac je jedinstveno imobilizacijsko sredstvo u planini jer se može

upotrebljavati za imobilizaciju cijelog tijela pa i za imobilizaciju ekstremiteta. Zamjena je
za brojna imobilizacijska sredstva kao što su udlage, marame, zračne udlage, jastuci i sl.
Veliki značaj vakuum madraca u spašavanju je istakla i preporuka medicinske komisije
IKAR-a:
„ Jedna od najvažnijih mjera u tretiranju ozlijeđenog u planini je imobilizacija cijelog
tijela i ekstremiteta. Cilj imobilizacije je redukcija bolova na minimum i sprečavanje
dodatnih oštećenja za vrijeme transporta. Od kako postoji organizirano spašavanje u
planinama postoje u različitim zemljama različite metode imobilizacije povrijeđenog.“
57
HGSS
Vakuum madrac je sredstvo kojim možemo imobilizirati cijelo tijelo.

Prednosti upotrebe vakuum madraca:
- fiksacija cijele kralježnice kao kod gipsanja
- različite mogućnosti pozicioniranja pacijenta
- nije potrebna veliko pomicanje pacijenta
- brza i jednostavna upotreba
- dobra izolacija pacijenta od tla
- propušta RTG zrake
- lako se čisti i održava
- nema negativnog upliva na cirkulaciju
- brzo se savladava način upotrebe
- lako se transportira
Nedostatci su:
- relativno velikog volumena
- lako se ošteti, mora biti od nezapaljivog materijala
- mogući transport u planinu jedino u ruksaku
- velika nabavna cijena
- vratna kralježnica i ruke se ne mogu adekvatno imobilizirati
- postavljanje donjeg ekstremiteta na ekstenziju nije moguće
Ikar je mišljenja da prednosti korištenja madraca prevaguju posebno ako imamo
sredstva za imobilizaciju koja su ograničene i uske upotrebne indikacije.
Preporuke kada ga upotrebljavati:

- kod prijeloma vratne kralježnice nije podesan nego koristi samo kao prijenosno
sredstvo
- za optimalno imobiliziranje vratne kralježnice mora se vratna kralježnica dodatno
imobilizirati npr. sa KED-om.
- Kod povrede ekstremiteta možemo ih dodatno imobilizirati udlagom, a da se
ukupna težina ne povećava značajno.
- U nekom prilikama je podesan i spinal bord za transport, ali transport pri tome ne
smije trajati dulje od 30 minuta zbog opasnosti od dekubitalnih promjena od
ležanja.
Materijal
Madrac mora biti izrađen od ne gorećeg materijala. Između bolesnika i madraca
mora biti platno. Mora biti mogućnost odgovarajućeg fiksiranja postavljenog položaja
bolesnika. Mora biti umotan u poseban ruksak koji se može lako transportirati. Pumpa i
crijevo koji idu uz madrac moraju funkcionirati i na niskim temperaturama.
Preporuke
Od strane IKAR-a
- ozlijeđenog u brdima treba postaviti na vakuum madrac i bez premještanja
dopremiti do bolnice Vakuum madrac sam po sebi ne može spriječiti pomicanje
po uzdužnoj osovine, što je važno kod ozljede kralježnice te se zbog toga moraju
koristiti i posebni kaiši ili gurtne.
- Za optimalnu fiksaciju vratne kralježnice potrebno je dodatno sredstvo za
imobilizaciju.
- Prijelome ekstremiteta moramo imobilizirati udlagama, koje su prisutne na mjestu
nezgode.
- Izolirane povrede ekstremiteta možemo imobilizirati manjim udlagama
58
- Specijalna sredstva za imobilizaciju se mogu upotrebljavati zajedno sa

madracem
- Spine board se može u određenim uvjetima koristiti pod uvjetom da transport
traje kratko kraće od 30 minuta.
11. Lopatasta nosiljka
Posebna nosiljka koja se može podijeliti u dva dijela i lagano podvući pod
pacijenta.( dijeli se uzdužno) i tako osobu koja ima ozljedu kralježnice vrlo lako
podignemo i postavima na vakuum madrac. Za postavljanje je dovoljno dva
spašavatelja. Namještanje je kod povrijeđenog kojemu je potrebna imobilizacija tijela od
izuzetnog značenja.
12. Ekstenzione udlage za nogu

Koriste ih hitne službe. Praktične su jer se lako postavljaju i daju vrlo kvalitetnu
imobilizaciju. Nakon postavljanja i ekstenzije najčešće bol skoro prestaje.
59
HGSS
VIII poglavlje AMPUTACIJE

AMPUTACIJE
Amputacija je otkidanje dijela tijela pri čemu se taj dio u potpunosti odvaja od
tijela. U pravilu se radi o amputacijama ekstremiteta. U nepotpunoj amputaciji odrezani
dio se manjim dijelom drži uz tijelo.
Mjere:
- smirivanje pacijenta
- zabilježiti točno vrijeme povrede koje je kasnije važno za prognozu operacije
- amputirani dio se sterilno zamata, postavlja u najlonsku vrećicu i dobro zatvori,
ova vrećica se stavlja u drugu u kojoj se nalazi led. Važno je napomenuti da se
amputirani dio ne smije ni u kojem slučaju staviti u led direktno. Uputno je
prodrmati vrećice kako bi se izbjegao dugotrajni kontakt amputiranog dijela sa
ledom samo na jednom mjestu.
- Siguran transport amputiranog dijela do bolnice
- Umatanje u foliju
- Ozlijeđenog i amputirani dio zajedno transportirati u bolnicu zbog ev. operacije
prišivanja amputiranog dijela
- Izbijeni zubi se mogu transportirati kao i amputirani dijelovi, ili u ustima
ozlijeđenog ispod jezika ako je potpuno pri svijesti
Operacija ponovnog spajanja odrezanog dijela mora nastupiti u roku od 4-12 sati nakon
povrede. Vrijeme ovisi o tome kako je pravilno tretiran amputirani dio: niska temperatura
usporava procese odumiranja stanica amputiranog dijela i na taj način omogućava da
se amputacija odloži na dulje vrijeme.
60
IX poglavlje POVREDE GLAVE

1. Uvod
2. Povrede glave
3. Zatvorene povrede glave
4. Otvorene povrede glave
5. Procjena poremećaja svijesti
1. UVOD
Živčani sistem je najsloženiji sistem organizma. On kontrolira ostale organske

sisteme. Mozak je izvor svijesti, govora, mišljenja i pamćenja. Prima i interpretira osjete
koje prenose živci.
Povrede ovog sistema imaju za posljedicu gubitak svijesti što može biti vrlo
opasno i mora se na vrijeme uočiti i tretirati. Prioritet kod pružanja prve pomoći je
disanje i cirkulacija, a potom traženje uzroka poremećenom stanju svijesti.
Nervni sistem
Nervni sistem se sastoji od centralnog sistema ( mozga i leđne moždine ) i

perifernog sistema ( živaca ) koji spajaju centralni sistem sa periferijom, tkivima,
organima i organskim sistemima. Postoji i autonomni nervni sistem koji kontrolira
tjelesne funkcije kao što je probava, srčani rad, disanje i drugo.
Centralni nervni sistem : Čine ga mozak i leđna moždina. Sastoji se od velikog
broja stanica koje su međusobno povezane, a okružene su sa tri moždane ovojnice.
Oko mozga i leđne moždine cirkulira tekućina nazvana likvor, a funkcija joj je štiti mozak
od udaraca, kao amortizer, prenosi kisik i hranjive tvari, a štetne tvari izlučuje.
Mozak ima tri glavna dijela : veliki mozak koji je zadužen za osjećaje, mišljenje,
osjete, i svijest, mali mozak koji je zadužen za koordinaciju pokreta, balans i držanje
tijela i moždano stablo koje je zaduženo za kontrolu osnovnih funkcija kao što je disanje
i sl. Glavna zadaća leđne moždine je prenijeti signale između mozga i perifernog
nervnog sistema.
Periferni nervni sistem : Ovaj sistem se sastoji od dvije vrste živaca: kranijalnih i
spinalnih koji idu u paru. Imamo 12 pari kranijalnih živaca koji izlaze iz svake polovice
baze mozga. Postoji 31 par spinalnih živaca koji idu iz leđne moždine. Svi oni se sastoje
od dolazećih osjetnih ili senzornih vlakana i odlazećih ili motoričkih vlakana.
Autonomni živčani sistem : Neki kranijalni živci i nekoliko manjih spinalnih živaca
čine autonomni živčani sistem. Ovaj sistem kontrolira tjelesne funkcije kao što su srčani
rad i disanje. Sastoji se od simpatičkog i parasimpatičkog dijela koji međusobno
balansiraju i imaju kontra djelovanje. Simpatički sistem priprema tijelo za akciju,
oslobađajući hormone koji povećavaju srčani rad i reduciraju krvni protok kroz kožu i
crijeva. Parasimpatikus djeluje suprotno, hormonima koji imaju umirujući efekt.
2. POVREDE GLAVE
Sve povrede glave su potencijalno opasne i zahtijevaju pravilnu procjenu i tretman

jer mogu dovesti do poremećaja svijesti. Povrede mogu biti povezane sa oštećenjima
moždanog tkiva ili krvnih žila unutar lubanje ili sa prijelomima kostiju lubanje.
Povrede glave mogu nekada izazvati potres mozga, koji se nakon kratke
nesvjestice potpuno oporavlja. Neke povrede dovode do pritiska na mozak ( moždane
61
HGSS
kompresije ) koja je po život opasna. Zbog toga je jako važno prepoznati moguće znake
cerebralne kompresije, a posebno je važno uočiti pogoršanje stanja svijesti.
Rana na glavi upozorava na moguća oštećenja prijeloma lubanje, krvarenja.
Bistra tekućina ili krv iz uha ili nosa su znaci ozbiljne povrede mozga.
Sve osobe koje imaju povredu glave treba tretirati kao da imaju prijelom vratne
kralježnice i u tom smislu imobilizirati.
Potres mozga : kratki period poremećaja svijesti kojem je prethodio udarac u
glavu, vrtoglavica i mučnina u oporavku, gubitak sjećanja na zbivanja koja su prethodila
i načina povrede, osrednja glavobolja.
Moždana kompresija: poremećaj svijesti koji može ići do kome, podatak o
povredi glave, jaka glavobolja, glasno disanje koje se usporava, polagan, dobro punjen
puls, nejednako široke zjenice, slabost ili paraliza jedne strane lica ili tijela., visoka
temperatura, crveno lice, pospanost, vidne promjene u ponašanju kao što je
razdražljivost i sl.
Prijelom kostiju lubanje: rana ili modrica na glavi, mekano tkivo na mjestu
prijeloma i depresija na glavi, modrica, otok iza uha, modrica oko jednog ili oba oka,
gubitak bistre ili krvave tekućine iz nosa ili uha, poremećaj simetrije glave i lica,
poremećaj svijesti do kome.
3. ZATVORENE POVREDE GLAVE
Potres mozga
Mozak se slobodno kreće unutar lubanje gdje ima vrlo malo slobodnog prostora.
Kod micanja mozak se dakle može sudarati sa stjenkom lubanje kada glava pretrpi
udarac. To se zove potres mozga. Uzroci su brojni: prometne nezgode, sportske
povrede, padovi, udarci u tučnjavi i boksanju. Potres mozga izaziva jaki, ali kratkotrajni
poremećaj rada mozga. Ipak u mozgu najčešće nema nikakvih oštećenja. Povrijeđeni
ima kratkotrajni gubitak svijesti u trajanju od nekoliko minuta, nakon čega se u
potpunosti oporavlja. Po definiciji bolesti, potres mozga se definitivno dijagnosticira tek
nakon što se unesrećeni potpuno oporavi. Osoba koja je zadobila potres mozga mora
se promatrati i najbolje je da posjeti doktora. Znakovi oboljenja : kratak period gubitka
svijesti nakon udarca u glavu, vrtoglavica i mučnina u fazi oporavka, gubitak sjećanja na
događaj i vrijeme koje je neposredno prethodilo događaju, srednje jaka, glavobolja. Cilj
pomoći: osigurati oporavak povrijeđenog, osigurati nadzor nad osobom, posjet liječniku
ako je potrebno. Važno je, ako se oporavak odvija sporo i ako nastupi pogoršanje
stanja svijesti. organizirati transport u bolnicu. Ako postoji i rana na glavi tretiraj ju kao
da ima i povredu vratne kralježnice.
Mjere:
- tretiraj unesrećenog kao što se tretiraju osobe sa poremećajem svijesti.
- Nadzor i registracija vitalnih znakova. Čak i kada se u potpunosti oporavi
trajni nadzor je opravdan i obvezatan, jer se svijest može naknadno
pogoršati.( i nakon nekoliko sati).
- Kada se oporavi mora ga provjeriti odgovorna osoba. Npr.: ako je osoba stradala
u sportu ne dozvoli joj nastavak igranja prije nego posjeti liječnika i on to odobri.
- Ako glavobolja, mučnina, povraćanje i pospanost traju savjetuje se obavezan
posjet liječniku.
Kompresija mozga
62
Kompresija mozga je vrlo ozbiljno stanje koje u najvećem broju slučajeva zahtijeva
kirurško liječenje. Kompresija mozga nastaje zbog pritiska na mozak. Razloga za to
ima više, a najčešći su krvarenje unutar lubanje koje pritišće na mozak, oteklina
mozga koja pritišće mozak, moždani udar ili tumor mozga. Stanje se može razviti
naglo i odmah nakon povrede glave, a može se razvijati postepeno nekoliko sati i
dana nakon povrede. Zbog toga treba uvijek pomno ispitati i saznati da li je osoba
imala kakvu povredu glave i kada je nastala i na koji način. Znakovi kompresije:
- deformacije glave bez povrede kože
- poremećaj svijesti koji se pogoršava
- podatak o nedavnoj povredi glave
- ev. očni hematomi, modrice oko očiju kao naočale
- intenzivna glavobolja
- glasno disanje koje se usporava
- spor, dobro punjen puls
- nejednako široke zjenice
- slabosti i/ili paraliza jedne strane lica ili tijela
- visoka temperatura, crveno lice
- pospanost
- promjene ponašanja i karaktera, razdražljivost, dezorijentacija.
Cilj pomoći je hitan transport u bolnicu. Ako je unesrećeni bez svijesti vodi računa o
disanju i prohodnosti dišnog puta, osiguraj ga podizanjem brade, budi spreman na BLS.
Mjere:
- ako je unesrećeni pri svijesti udobno ga smjesti i ohrabri
- provjerava redovito vitalne znakove
- hitan transport u bolnicu. Ništa na usta jesti i piti.
Fraktura skalpa
Ako osoba ima ranu na glavi, budi oprezan jer može imati i prijelom lubanje. Može
imati i poremećaj svijesti. Prijelom je opasan jer može doći do oštećenja mozga direktno
koštanim fragmentima ili kao posljedica krvarenja. Bistra tekućina ( likvor ) ili vodenasta
krv koja izlazi iz uha, nosa su znaci ozbiljne povrede.
Na prijelom moramo sumnjati kod svake povrede glave nakon koje je došlo do
poremećaja svijesti. Pri tome uvijek imaj na umu da se uz to može još raditi i o prijelomu
vratne kralježnice. Znakovi povrede su :
- rana ili modrica na glavi
- područje depresije ili mekog tkiva u području udarca
- modrica ili otok iza jednog uha
- modrica ili otok jednog ili oba oka
- bistra tekućina ili vodenasta krv koje cure iz uha i/ili nosa
- krv u bjeloočnici
- izobličenje lica ili asimetrija lica
- progresivan poremećaj svijesti do kome
Cilj je održati disanje i hitan transport.:
- Svjesnog unesrećenog udobno smjestiti. Ne pomiči glavu, pazi na vrat.
- kontroliraj krvarenje iz skalpa postavljanjem kompresivnog zavoja. Tretiraj
ostale povrede.
- Ako imamo krvarenje ili iz uha izlazi tekućina pokrijemo uho sterilnom gazom
koju lagano fiksiramo flasterom. Uho se ne smije čepiti.
- Nadzor vitalnih znakova i stanja svijesti.
63
HGSS
- Kod komatoznog nadziri disanje, podigni bradu, postavi u bočni položaj ako
treba, pazeći na vratnu kralježnicu, budi spreman na BLS.
4. OTVORENE POVREDE GLAVE
Kod otvorene povrede su kosti glave otvorene i postoji komunikacija između

okoline i mozga.
Znaci:
- potres mozga
- deformitet glave sa otvorenom ranom u kojoj se vide slobodni koštani ulomci
i ev. moždano tkivo
- krvarenje iz rane
- kod povrede baze lubanje krvarenje iz ušiju, nosa i usta, hematomi oko očiju
- pospanost do kome
- različite zjenice upozoravaju na jednostranu kompresiju mozga
mjere:
- gore navedeno
Kod otvorene povrede glave i mozga postoji velika opasnost od infekcije, a povrede
su po život opasne.
Povrede skalpa
Potkožno tkivo skalpa ima jako puno malih krvnih žila i svaka rana na tom dijelu
tijela izaziva jako krvarenje. Ovo krvarenje za okolinu izgleda dramatičnije nego što
realno je. Međutim u nekim slučajevima rana na glavi može biti dio puno ozbiljnije rane
koja zahvaća kosti lubanje pa čak i mozak ili može biti povezana sa ozljedama vrata i
vratne kralježnice. Zbog navedenog moramo povrijeđenog shvatiti vrlo ozbiljno i pažljivo
ga moramo pregledati posebno u situacijama kada je povreda glave maskirana
alkoholom ili otrovanjem. Ako i malo sumnjaš provedi proceduru za povrede lubanje i
mozga. Uvijek na umu imaj povredu vratne kralježnice.
Cilj nam je kontrolirati krvni gubitak i transport u bolnicu. Ako unesrećeni ostane bez
svijesti treba biti spreman provesti mjere oživljavanja.
- Stavi rukavice. Ohrabri unesrećenog.
- Na ranu postavi sterilni tufer ili čistu krpu i to čvrsto pritisni. Ovaj postupak
pomaže u kontroli krvarenja i reducira gubitak krvi i smanjuje rizik nastanka šoka
- Osiguraj pokrov kružnim zavojem. Kod manjeg krvarenja za fiksiranje može
poslužiti i trokutasta marama.
- Pomogni povrijeđenom da legne sa glavom i ramenima lagano povišenim.
Potom transport u bolnicu. Nadzor vitalnih parametara ( svijest, puls i disanje) .
Povrede oka
Oko može biti udareno ili povrijeđeno direktnim udarcem ili oštrim fragmentima
metala, stakla ili pijeska. Svaka povreda oka je potencijalno opasna zbog mogućeg
gubitka vida. Čak i površinska ogrebotina rožnice može dovesti do njenog mučenja ili
ožiljka sa mogućnošću trajnog oštećenja vida. Prepoznaje se po intenzivnoj boli i
spazmu vjeđa, vidljivoj rani ili krvnom podljevu, djelomičnom ili potpunom gubitku vida,
krvi ili bistroj tekućini koja izlazi iz oka.
Naš cilj je spriječiti daljnje oštećenje i transport u bolnicu. Ako postoje kakva strana
tijela zabodena u oko ne pokušavaj ih izvaditi.
64
- položi unesrećenog i pridržavaj glavu tako da se ne pomiče. Savjetuj

unesrećenog da žmiri i ne pokreće oko. Pokret zdravog oka uzrokuje i
pokretanje povrijeđenog.
- zamoli unesrećenog da pridrži tufer preko oka i fiksiraj ga zavojem.
- transport do bolnice.
Krvarenje iz uha
Posljedica krvarenja iz uha je najčešće povreda bubnjića uzrokovana stranim

tijelom gurnutim u uho ili udarac u glavu postrance ili zbog eksplozije. Mogući simptomi
su jaka bol, uhobolja, gluhoća, i moguća vrtoglavica. Krv pomiješana sa bistrom
tekućinom ili vodenasta krv je uvijek ozbiljan simptom i označava prijelom kostiju
lubanje i znak je curenja tekućine koja obavija mozak. Naš cilj je transport u bolnicu.
Kod pregleda uha ne okreći glavu jer je moguć prijelom vratne kralježnice.
- namjesti povrijeđenog u polu¸sjedeći položaj
- Stavi rukavice i postavi sterilni tufer na uho.
- Transport u bolnicu.
Krvarenje iz nosa
Krvarenje iz nosa nastupa najčešće kada sitne krvne žile koje se nalaze unutar
nosnica puknu, ili kada se razbije nos ili je to rezultat kihanja, kopanja po nosu , zbog
visokog krvnog tlaka. Može biti opasno, ako se gubi velika količina krvi. Ako imamo
vodenastu krv to je zbog povrede i prijeloma lubanje i izlaska likvora iz mozga. Naš cilj
je kontrola krvarenja i održavanje otvorenosti dišnih putova.
- bolesnik neka sjedne glave nagnute prema naprijed kako bi krv mogla
istjecati iz nosnice.
- zamolite ga da diše na usta (to ima i smirujući učinak ) i neka primi nosnice sa
prstima. Ohrabri bolesnika.
- Neka pritisne nosnice prstima. Neka ne priča, ne guta, kašlje, ne pljuje, njuši
jer sve to može pomaknuti krvni ugrušak i potaknuti ponovno krvarenje. Daj
mu maramicu za brisanje sline i krvi.
- nakon 10 minuta osloboditi pritisak. Ako krvarenje ne stane ponovi se pritisak
još 10 minuta.
- kada je krvarenje stalo neka drži glavu i dalje naprijed. Mlačnom vodom
operite okolinu nosa od tragova krvi.
- Uvjerite ga da ostane miran nekoliko sati. Zabranite mu bilo kakvu aktivnost i
ispuhivanje nosa što može ukloniti ugrušak i obnoviti krvarenje.
- Važna upozorenja: zabranjuje se zabacivanje glave unatrag jer krv može
curiti niz ždrijelo i izazvati povraćanje, ako krvarenje ponovno počne postupak
se mora ponoviti, ako je krvarenje jako i ako ne staje za 30 minuta bolesnika
moramo transportirati u bolnicu.
Krvarenje iz usta
Posjekotine jezika, usnica, sluznice usne šupljine mogu biti banalne do vrlo ozbiljnih
rana. Uzrok povreda su najčešće vlastiti zubi ili zubne proteze. Krvarenje iz usta može
biti jako i alarmantno. Veliki problemi mogu nastati ako krv iz usta dođe u pluća. Tada
može biti kompromitirano disanje.
Cilj nam je kontrolirati krvarenje i sprečavanje udisanja krvi.
65
HGSS
- Zamolite povrijeđenoga da sjedne i pogne glavu prema naprijed, blago

savinutu prema strani koja je povrijeđena kako bi se krvi omogućila drenaža
prema van.
- Stavi rukavice. Postavi gazu preko rane. Zamolite ga da uhvati gazu izmeću
prstiju i palca i čvrsto pritisne ranu kroz 10 minuta.
- Ako krvarenje ne prestaje promijeni gazu. Recite povrijeđenom da dozvoli da
krv izlazi van i da ju ne guta jer to može izazvati povraćanje. Izbjegavati piće
kroz 12 sati.
- Ako je krvarenje iz rane od vađenja zuba složite mali tufer koji postavite na
ranu i zamolite osobu da ga čvrsto zagrize.
- Ako je rana velika i ako krvarenje traje 30 min. ili ako se ponovi potraži savjet
stomatologa ili liječnika. Ne ispiri usta jer to može pomaknuti ugrušak.
5. PROCJENA POREMEĆAJA SVIJESTI
Ne postoji jasna granica između kome i svijesti, nego ona nastaje postepeno.
Poremećaj svijesti je termin koji upotrebljavamo za osobu koja nije u punoj svijesti.
AVPU kod ili BGBK sustav : je sistem pomoću kojega ispitujemo razinu stanja
svijesti. A-B alert-budnost: da li je povrijeđeni budan, V-G voice-glas: da li otvara oči na
poziv, P-B pain-bol: da li na štipanje otvara oči i miče rukama ili nogama, U-K
unresponsive-koma. Nema odgovora ni na kakve podražaje.
Uzroci poremećaja svijesti : Osnovni uzrok poremećaja svijesti je strukturno
oštećenje mozga ili nedostatak kisika i šećera ( glukoze ) koji dolaze u mozak.
Strukturno oštećenje imamo kod povreda mozga i kod tumora mozga.
Manjak kisika ili hipoksija ili nizak šećer hipoglikemija mogu nastati u situacijama
kada je protok kroz mozak smanjen. ( kap, šok, nesvjestica, srčani udar ). Može nastati i
kad je tlak dobar ali je opskrba kisikom i šećerom nedovoljna. ( trovanje, šećerna
bolest ). Padavica može izazvati poremećaj svijesti zbog nenormalnih moždanih
električnih aktivnosti. Cilj prve pomoći je:
- održavanje prohodnosti dišnog puta
- procjena i bilježenje stanja svijesti
- transport
Upozorenje: Ako sumnjaš da se može raditi i o prijelomu vratne kralježnice postupaj vrlo
pažljivo. Za otvoriti dišne putove klekni iza glave i uhvati glavu sa obje ruke prstima dosegni
kut donje čeljusti i lagano sa obje šake podigni donju čeljust. Ne pomiči unesrećenog.
- Provedi brzu procjenu svijesti po AVPU modelu. Ako je osoba ošamućena, ali
odgovara na glas i bol, postavi ga u udoban položaj i nadziri bilo kakvu
promjenu stanja svijesti
- ako imamo povrijeđenog bez svijesti provedi proceduru za to stanje
- Provjeravaj vitalne znakove svijest, puls i disanje. Tretiraj ostale povrede.
CGS Coma Glasgow Skala: to je također sistem kojim određujemo stupanj stanja
svijesti. Boduje se od 3-15. Tri je potpuna koma, a 15 potpuna budnost.
Boduje se otvaranje očiju: 4. spontano, 3. na poziv, 2. na bol, 1. ne otvara
Govor: 5.orijentiran, 4. smeten, 3. neadekvatan, 2.nerazumljiv, 1. ne odgovara
Motorika ( pomicanje ruke ili noge): 6 na komandu, 5 ciljano na bol, 4. bez cilja na bol,
3. flexorni (ruke savija u laktu prema sebi) grčevi, 2. ekstenzioni (ruke se ispružaju i
rotiraju prema unutra) grčevi, 1. bez odgovora
66
X poglavlje POVREDE GRUDNOG KOŠA
U grudnom košu se nalaze vrlo važni organi: srce, pluća, velike krvne žile.
Grudni koš se sastoji od koštanog oklopa kojega čine grudna kost naprijed, rebra sa
strane i grudna kralježnica straga. Sve opisane strukture mogu biti povrijeđene na
različite načine: probadanjem, tupom silom, padom, udarcem kamena i sl.
Znaci:
- povreda srca dovodi do jakih bolova u lijevom prsištu, dovodi do porasta pulsa, pada
tlaka i po život opasne situacije i šoka
- kod povrede pluća dolazi do tipičnih simptoma, bolova pri disanju na strani povrede,
kašljanja, ev. iskašljavanja krvi, plave boje ozlijeđenog ( cijanoza usnica, noktiju, ušiju i
kože), puls poraste, tlak pada i nastaje stanje šoka koje je opasno po život.
- prijelom rebara se prepoznaje po krepitacijama i neprirodnoj pokretljivosti rebara, a
treba uvijek voditi računa da se ispod rebara nalaze pluća i srce, a u nižim dijelovima i
jetra i slezena koje pripadaju trbušnim organima.
Težinu povrede je teško procijeniti posebice ako se radi o unutarnjim povredama
koje se ne vide gdje mogu biti ozlijeđene velike krvne žile i organi i smrt može nastupiti
vrlo brzo. Također i povreda više rebara može dovesti do krvarenja u grudni koš koje
može poprimiti ozbiljne razmjere.
Mjere:
- poziv
- smirivanje pacijenta
- sterilni zavoj i zaustavljanje krvarenja
- položaj na povrijeđenu stranu ( smanjujemo pokretljivost povrijeđene strane, a time i
bolove prilikom disanja) i povišen položaj sjedenje
- transport
- utopljavanje
- nadzor
- šok položaj kod gubitka svijesti
- CPR
Penetrantne povrede grudnog koša
Unutar grudnog koša dobro zaštićeni rebrima i grudnom kosti nalaze se vitalni
organi tijela: srce, pluća i velike krvne žile. Luk rebara se prema dolje pruža dovoljno
daleko da zaštiti i neke abdominalne organe kao što su jetra, slezena.
Ako oštar predmet probije zid grudnog koša mogu nastati vrlo ozbiljne i teške
povrede unutrašnjih organa grudnog koša i trbuha. Pluća su posebno osjetljiva na
povrede bilo da su sama povrijeđena, bilo da je povrijeđena dvostruka ovojnica ( pleura )
koja se nalazi oko njih. Ako kod povreda između spomenutih ovojnica dođe zrak i počne
se nakupljati pritišće pluća i ona se skupe (kolabiraju). Taj poremećaj se zove
Pneumotoraks.
Tlak koji se pri tome stvara može pritiskati i na zdrava pluća što rezultira sve
težim , ubrzanim i površnim disanjem. Tlak može pritiskati na srce i krvne žile te tako
izaziva i poremećaj cirkulacije i izaziva šok. Poremećaj se zove tenzioni pneumotoraks
Ponekad se između ovojnica skuplja krv i pritišće na pluća. Znaci su :
- teško i bolno disanje, ubrzano, plitko i nejednako
- povrijeđeni je u panici, nemiran
- znakovi hipoksije, cijanoza.
67
HGSS
- iskašljavanje svjetlo crvene krvi

- krepitacije kože oko mjesta povrede, mjehurići zraka koji pod prstima
pucketaju
- mjehurići krvi izlaze iz rane
- zvuk usisavanja zraka kroz ranu u grudnom košu vezanim za udisaj
- vene na vratu se povećavaju
Cilj je zatvoriti ranu i podržati disanje, smanjiti šok, transport u bolnicu
- Stavi rukavice na ruke. Postavi unesrećenog da se nagne na povrijeđenu
stranu i svojim dlanom pokrije ranu.
- Na ranu i okolinu postavi tufer. Pokri ga plastičnom vrećicom, folijom i sl.
Učvrsti ga flasterom na tri strane, a četvrtu ostavi slobodnu.
- Transport u polu sjedećem položaju.
- Nadzor vitalnih znakova.
- Ako unesrećeni ostaje bez svijesti otvori dišne putove i budi spreman na
BLS. Ako diše postavi ga u bočni položaj ležeći na povrijeđenoj strani kako bi
pomogli zdravoj strani pluća efikasnije disati.
68
XI poglavlje POVREDE TRBUHA
U trbušnoj šupljini se nalaze brojni organi kao što je jetra, slezena, bubrezi,
crijeva. Tupe povrede ili probadanje trbuha mogu ove organe ozbiljno ozlijediti.
Znaci:
Kod ozljeda javljaju se bolovi u području povrede, krvarenje u mokraći ili stolici, puls
raste, tlak pada, razvija se šok.
Razmjere povrede kod unutarnjih oštećenja je nemoguće procijeniti. Unutarnje
povrede trbušnih organa mogu biti opasne po život. Važno je reći da prijelomom rebara
ili kostiju zdjelice može doći do povreda organa i krvnih žila trbuha, što možr rezultirati
vrlo ozbiljnim gubitkom krvi.
Mjere:
- smirivanje
- sterilni zavoj i zaustavljanje krvarenja
- položaj na leđa, polu savijene noge da smanjimo napetost trbušne stjenke
- položaj tijela u kojem unesrećeni može izdržati i podnijeti transport
- utopljavanje
- nadzor
- šok položaj kod poremećaja svijesti
- BLS
69
HGSS
XII poglavlje OPEKLINE

1. Uvod
2. Opekline
3. Sunčanica
4. Toplotni udar
5. Sunčane opekline
6. Opekline usnica na glečeru
1 UVOD
Koža
Koža je jedan od najvećih organa u tijelu, koji igra vrlo važnu ulogu u zaštiti organizma
od povreda, infekcija i u održavanju stalne tjelesne temperature. Koža se sastoji od
kože i potkožja. U sloju kože su kožne stanice i žlijezde lojnice koje kožu čine
elastičnom i vodootpornom. Potkožje sadrži krvne žile, živce, mišiće, lojnice, znojnice i
korijen dlaka. Završetci živaca u potkožju registriraju osjete sa površine kože kao što je
toplo, hladno, bol, dodir. Krvne žile snabdijevaju kožu sa hranjivim tvarima i pomažu u
regulaciji tjelesne temperature zadržavanjem topline ili odavanjem topline.
Održavanje tjelesne temperature : Tjelesna temperatura se konstantno nadzire
termostatom koji se nalazi duboko u mozgu. Kada krv sa svojom toplinom prolazi kroz
receptor pokreće se mehanizam kontrole temperature: zadržavanje topline ili odavanje
topline.
Kako tijelo čuva toplinu: kada tijelu postane previše hladno, promjene u koži su
usmjerene ka zadržavanju topline. Krvne žile u potkožju se skupe, kontrahiraju, kako bi
zadržali toplu krv u unutrašnjosti tijela. Aktivnost žlijezda znojnica je reducirana, a dlake
stoje uspravno kako bi topli zrak zadržale uz kožu. Za razliku od kože koja zadržava
toplinu i sprečava njen bijeg iz tijela, ostali organi nastoje proizvesti više topline.
Pojačava se metabolizam. Toplina se proizvodi i u mišićima voljno, vježbom ili
autonomno drhtanjem neovisno od naše volje.
Kako tijelo odaje toplinu: kada je jako vruće brojni mehanizmi djeluju da toplinu
predamo okolini i spriječimo pregrijavanje. Krvne žile potkožja se rašire i preko velike
površine kože ispod koje su raširene krvne žile toplina izlazi iz tijela. Znojnice pojačano
rade i izlučuju više znoja. Znoj prilikom isparavanja hladi kožu.
2. OPEKLINE
Opekline kože dijelimo u tri stupnja:

Stupanj I : crvenilo i otok
Stupanj II : plikovi
Stupanj III : potpuno opečena koža sa dubokim opeklinama
Mjere:
- kod opekline treba zahvaćeni dio hladiti vodom kroz 10 minuta. Temperatura vode
oko 15-20°C. Cilj hlađenja je da umanjimo djelovanje topline koje traje još neko vrijeme
nakon nastanka opekline
- zabranjeno je hlađenje ledom jer on može izazvati smrzotine
- opeklinu bi trebalo sterilno previti posebno ako ima plikova i dubljih oštećenja, kako bi
se spriječila infekcija. Previjanje je moguće i specijalnim zavojima za opekline.
- postoje i specijalni zavoji za opekline koji u sebi sadrže gel koji hladi opeklinu
70
Hlađenje opekline može izazvati i opće pothlađivanje, ako je voda jako hladna,
površina kože jako velika ili ako je hlađenje trajalo predugo.
3. SUNČANICA
Dugim i jakim djelovanjem sunca na nepokrivenu glavu, ugrijava se i pregrijava koža

glave, pa i mozak. Ugroženiji su ćelavi i djeca koja nemaju prirodnu zaštitu na glavi.
Znaci
- glava je vruća i crvena
- glavobolja
- vrtoglavica
- mučnina i ev. povraćanje
- slabost i nemir
- normalna tjelesna temperatura
- u težim slučajevima gubitak svijesti i ev, grčevi
mjere
- zaštiti osobu od daljnjeg djelovanja sunca smještanjem u hladovinu
- hlađenje glave i tijela, hladni oblozi i pića
- sjedeći položaj, gornji dio tijela povišen
- previše stegnutu ili zavezanu ili tijesnu odjeću otkopčati i razvezati
- osigurati svjež zrak
- kod nesvijesti, ali prisutnog disanja bočni položaj
- stalan nadzor bolesnog i mjerenje temperature
- kod srčanog zastoja BLS
4. TOPLOTNI UDAR
Kod velike vlage u zraku, bez vjetra i izrazito visoke temperature organizam
može zatajiti u regulaciji tjelesne topline. U takvim situacijama tjelesna temperatura
raste do kritičnih visina, koje mogu bit po život opasne. Kod 43,5 °C organizam umire.
Posebno su ugrožena mala djeca i starije osobe, osobe koje nisu aklimatizirane
na toplinu pod tjelesnim opterećenjem, šećeraši, osobe koje redovito uzimaju diuretike
( Lasix tablete za mokrenje), osobe koje su konzumirale alkohol prije tjelesnog napora
( alkohol troši vodu)
Znaci:
- glava i tijelo su vrući i crveni
- glavobolja
- vrtoglavica
- mučnina i ev. povraćanje
- velika slabost i nemir
- povišena tjelesna temperatura
- u teškim slučajevima gubitak svijesti i grčevi
- u teškim slučajevima kolaps cirkulacije
Mjere:
- osobu postaviti na hladno mjesto zaštićeno od sunca
- hladiti glavu i tijelo hladnim oblozima i hladnim napitcima ev. hladna kupka
budnih osoba
- visoki položaj gornjeg dijela tijela
- raskopčavanje uske odjeće
71
HGSS
- svježi zrak
- kod nesvjestice i spontanog disanja bočni položaj
- stalan nadzor pacijenta, kao i mjerenje temperature
- kod srčanog zastoja BLS
5. OPEKLINE SUNCEM
Sunce ima UV zračenje koje je u umjerenom zračenju korisno za organizam jer

sudjeluje u produkciji vitamina D koji je važan za izgradnju kostiju. U većim dozama i
duljem izlaganju suncu UV zračenje postaje štetno, jer spali površinski sloj stanica kože.
Razlikujemo nekoliko stadija opeklina suncem:
- samo crvenilo kože
- crvenilo i plikovi
- dublje opekline, zahvaćaju cijelu debljinu kože
Sprečavanje opeklina:
- izbjegavanje izlaganja tijela suncu na dulje vrijeme
- zaštita kože od sunca, odjećom, kremama za sunčanje sa zaštitnim faktorom,
šešir sa širokim obodom
- polagano izlaganje kože suncu, ovim postupkom smanjujemo opasnost od
opeklina, ali od nastanka kožnog karcinoma ne
Mjere kod opeklina:
- spriječiti daljnje izlaganje suncu, sklanjanje u hladovinu i hladno mjesto
- opečeni dio hladiti
- nanošenje kreme na opečenu kožu ne može popraviti posljedice, ali djeluje kao
rashlađivač i smanjuje bolnost
- posebno osjetljivi na sunce su albino ljudi, mala djeca, ljudi svijetle puti i blond
osobe
- što je visina veća to je UV zračenje jače jer je zrak rjeđi, zračenje je jače i zbog
refleksije zraka sunca od snijega, leda, vode, odbije se gotovo 90% UV zraka,
Zbog toga je zračenje na visini u ukupnom iznosu puno jače.
- UV zračenje oštećuje elastična vlakna u koži: to dovodi do preranog stvaranja
bora na koži koja je bila dugo izložena zračenju.
- UV zračenje oštećuje kožne stanice i njihove jezgre i utječu na genetiku stanice
te dugoročno izlaganje može izazvati rak kože, koji može metastazirati u ostale
organe.
- Zbog toga nije dobro dugo izlagati kožu UV zračenju
- Sve kreme za tretiranje opeklina koje su na tržištu ne mogu umanjiti oštećenja
kože i kožnih stanica.
6. OPEKLINE USNICA NA GLEČERU
UV zračenje može izazvati i opekline usnica. Za razliku od kože usnice nemaju

pigment koji je zaštitni faktor. Zbog toga su usnice puno osjetljivije na zračenje. Zbog
dobre prokrvljenosti usnice kod opekline jako oteknu. Plikovi izazvani suncem na
usnicama se ne smiju zamijeniti sa plikovima koje uzrokuje visoka temperatura tijela.
Zaštita i mjere liječenja su iste kao i kod kožnih opeklina.
7. SNJEŽNO SLJEPILO
72
UV zračenje može oštetiti rožnicu i vjeđu koje su na oku posebno osjetljive na

zračenje. Također je osjetljiva i očna pozadina.
Znaci:
- crvenilo oka
- trnci u oku
- osjećaj da u oku imamo pijesak
- bolovi pri otvaranju oka, žmirkanju, diranju, pomicanju oka
- bolovi obično počinju tek nekoliko sati nakon izlaganju UV zračenju.
- Smanjenje vida do potpunog gubitka vida u trajanju od nekoliko sati do nekoliko
dana.
- Glavobolja
Zaštita:
- naočale sa garantiranom UV zaštitom
- naočale sa postraničnom zaštitom koje sprječava postranično zračenje na oko
Mjere kod već prisutnog oštećenja:
- izolacija od sunčevog svjetla, smještanje u tamnu prostoriju
- zatvoriti oči
- hladiti oči oblozima
- kod silaska osobu voditi pod ruku
- kod otežanog i nemogućeg silaska zvati pomoć
73
HGSS
XIII poglavlje SMRTONOSNE POVREDE
Smrt ne mogu proglasiti spašavatelji. To može učiniti jedino liječnik. Samo kod
evidentno vidljivih znakova smrti oživljavanje je nemoguće. Takvi znakovi su potpuna
dekapitacija, teške povrede tijela ili već nastalo truljenje.
U ostalim situacijama započinje se oživljavanje sve dok liječnik ne preuzme
unesrećenog ili postupamo po BLS principima.
Napomena za pothlađivanje: kod jakog pothlađivanja koje po svim
standardima nije spojivo sa životom moramo započeti sa oživljavanjem, koje nastavlja i
liječnička ekipa bez prekidanja. Hladnoća čuva organe i mozak od pomanjkanja kisika i
zbog toga se nakon oživljavanja ovi organi mogu u potpunosti oporaviti, za što imamo
primjere iz prakse oživljavanja osoba koje su otkopane iz lavine i oživljavane satima, uz
potpuni oporavak. Situacije kada moramo provoditi oživljavanje pa trajalo ono i satima
su:
- kada je osoba zarobljena i stradala u ledu
- nesreće u hladnoj vodi
- osobe koje su stradale u ledenjačkoj pukotini
- dugotrajno otkopavanje zatrpanih lavinom koje su imale zračni prostor
1. nesigurni znakovi smrti
- gubitak svijesti
- nema pulsa
- nema refleksa
- izoelektrična linija na EKG-u
- nema disanja
- široke zjenice, neravnih rubova
- pothlađivanje
2. sigurni znakovi smrti
mrtvačka ukočenost: nakon 30 minuta do 2 sata nastupa mrtvačka ukočenost,

prvo nastaje na mišićima za žvakanje i na malim zglobovima, a potpuno se
manifestira na cijelom tijelu za 8 sati.
Mrtvačka hladnoća:
Mrtvačke pjege: silazak krvi na najniže dijelove tijela, tamno ljubičaste, nastaju
najranije za 20 minuta, ali kod osoba koje su jako iskrvarile nema mrtvačkih pjega
Trulež: zavisno od vanjske temperature i može nastupiti i nekoliko sati nakon
smrti. Prvi znak je zelena boja trbuha, prozirnost venskog krvotoka, kasnije smrad i
pojava crvi.
Kad imamo sigurne znakove smrti nema oživljavanja i pružanja pomoći. Ipak smrt
može proglasiti jedino liječnik.
3. prividna smrt
Stanje neposrednog zastoja disanja i rada srca. Traje nekoliko minuta i u to vrijeme je
moguće organizam oživjeti primjenom BLS i ALS mjera. Nužno je što prije započeti
oživljavanje nakon što uočimo prestanak rada srca i disanja.
74
XIV poglavlje TRANSPORT UNESREĆENOG

1. premještanje ozlijeđenog
2. transportna sredstva
Dobar položaj ozlijeđenog i dobra imobilizacija omogućavaju ozlijeđenom

značajno smanjenje bolova i sprečavaju dodatna oštećenja tkiva.
1. PREMJEŠTANJE OZLIJEĐENOG, SAMO JEDAN SPAŠAVATELJ
Situacija kada će samo jedan spašavatelj premještati ozlijeđenog nastaje onda

kada moramo unesrećenog brzo premjestiti iz opasne zone. Postupak se provodi na
slijedeći način:
- spašavatelj dođe iza leđa ozlijeđenog, obuhvati ga svojim rukama ispod pazuha i
naprijed čvrsto uhvati svoje ruke
- pacijent je položen na natkoljenice spašavatelja
- glava ozlijeđenog je naslonjena na tijelo spašavatelja
- nakon što ga uhvatimo slijedi izvlačenje
Ovaj postupak nije rutinski postupak spasavalačke službe nego služi samo u hitnim
situacijama i kada smo sami, i služi za kratko premještanje u sigurnu zonu.
PREMJEŠTANJE SA VIŠE SPAŠAVATELJA
- dva spašavatelja stoje licem u lice, prekoračuju unesrećenog i transportno

sredstvo
- jedan hvata za ramena drugi u području zdjelice, treći drži glavu, četvrti noge
- spašavatelj kod glave vodi usklađeno podizanje unesrećenog
2. TRANSPORTNA SREDSTVA: mariner, UT nosiljka, vakuum madrac i vreća,

speleo nosiljka, akija
75
HGSS
XV poglavlje INTERNISTIČKE BOLESTI

1. Iznenadna srčana smrt, Angina pectoris, Infarkt
2. Umor, iscrpljenost i smrt u planini
3. Dijabetičari u planini
4. Nesvjestica
1. IZNENADNA SRČANA SMRT
Iznenadna srčana smrt nastupa najčešće kao posljedica zbivanja koja

nastaju kod srčanog infarkta. Pri tome dolazi do naglog zatvaranja krvnih žila srca, pri
čemu srčani mišići ne dobivaju kisik i njihov rad se smanjuje do potpunog prestanka
rada srca.
Zatvaranje krvnih žila može trajati kratko pa nema odumiranja mišićnog tkiva. Bol
u prsima traje kratko samo nekoliko minuta i ta pojava se opisuje kao Angina pectoris.
Ako su krvne žile srca zatvorene dulje vremena nastupa srčani infarkt. Mišićno tkivo
srca zahvaćene regije odumire. Bol u prsima traje dugo od nekoliko minuta do nekoliko
sati.
Na terenu u planini je razlikovanje stanja Angine pectoris i srčanog infarkta
najčešće nemoguće. Za prognozu preživljavanja razlikovanje ova dva stanja ima vrlo
važnu ulogu.
Znakovi:
- pritisak i bol u lijevom prsištu, bolovi mogu biti i između lopatica, u lijevoj ruci ili u
žličici
- ako bolovi traju manje od 20 minuta vjerojatno se radi o Angini pectoris
- bol se smiruje nakon prestanka fizičke aktivnosti- Angina pectoris
- trajanje dulje od 20 minuta je Srčani infarkt
- strah od smrti, mučnina i povraćanje
- otežano i ubrzano disanje, ev. plave usnice i prsti ruku
- blijeda koža i hladan znoj
- ubrzan puls ( vrlo često) i ev. nizak tlak
- gubitak svijesti
Mjere:
- smiriti bolesnika, ne podizati ga, postaviti ga da sjedi
- ako sa sobom nosi lijekove za anginu pectoris pomažemo da ih uzme (vadimo iz
ruksaka, torbe i slično)
- dati Aspirin 300 mg jer on otapa ugrušak i može značajno smanjiti oštećenje srčanog
mišića, ako se uzme neposredno nakon pojave bolova. Prije davanja moramo saznati
podatak o alergiji na lijekove.
- gornji dio tijela podignut
- stalan nadzor
- kod znakova šoka i dalje sjedeći položaj jer ležeći položaj dovodi do više krvi u srcu
što može srce opteretiti toliko da prestane sa radom
- ako imamo srčani zastoj moramo primijeniti mjere oživljavanja BLS
Srce i mozak su organi osjetljivi na nedostatak kisika. Već nakon 5 minuta nakon
srčanog zastoja nastupaju nepovratne promjene u mozgu i srcu. Ova činjenica nam
76
nalaže da se kod zastoja srčanog rada mora odmah započeti sa oživljavanjem i

nastaviti bez prekida
Bol u prsima se mora shvatiti vrlo ozbiljno. Svaka osoba koja ima sumnju na
Anginu pektoris i srčani infarkt mora biti upućena u bolnicu gdje će biti pod stalnim
liječničkim nadzorom. Što se prije započne sa terapijom srce se oporavi bolje, a u
nekim slučajevima gotovo u bez ikakvih znakova oštećenja. Preduvjet za to je
bolesnika što prije dovesti do bolnice kako bi se što prije započela specifična terapija.
Srčani infarkt je danas najčešći uzrok smrti. Rizični faktori su: dob iznad 50 g.,
pušenje, visok tlak, šećerna bolest, visoki holesterol, malo kretanja, stres. Više faktora
kod jednog čovjeka značajno povećavaju opasnost od srčanog infarkta. Češće
obolijevaju muškarci.
2. UMOR, ISCRPLJENOST I SMRT U PLANINI
Umor
Kod velikog tjelesnog opterećenja nastupa umor. Brzina nastajanja zavisi i

stupnju istreniranosti organizma. Pojavom istrošenosti, tjelesne rezerve su iscrpljene
i nema više izvora energije za mozak, mišiće i ostale organske sisteme.
Znaci:
- gubitak snage i bolovi u mišićima
- gubitak koncentracije
- pad motivacije
- poremećaj koordinacije i ravnoteže
- ograničena sposobnost opažanja
- poremećaj disanja, zaduha
- lupanje srca
Mjere:
- neodložan odmor
- topli zaslađeni i zasoljeni napitci i lako probavljiva hrana(čokolada, voće i sl.)
- zaštita od hladnoće i grijanje
- masaža napete muskulature
- polagani silazak sa planine
Znaci umora su upozoravajući. Ako ih zanemarimo i dalje nastavimo naprezanje

nastupa kolaps tjelesnih funkcija koji se manifestira iscrpljenošću.
Iscrpljenost
Možemo reći da je iscrpljenost posljednji stadij umora koji nastaje kada posve
istrošimo svoje tjelesne rezerve. U ovom stanju čovjek je potpuno nesposoban nastaviti
bilo kakav tjelesni ili intelektualni rad.
Dopingom ili u izvanrednim situacijama kakva je recimo neposredna opasnost po
život možemo sve rezerve tijela istrošiti da je konačna iscrpljenost još veća, a period
oporavka još dulji. U ovakvim slučajevima moguć je smrtni ishod.
Znaci:
- stadiji iscrpljenosti po Schwartzenbachu:
- - stadij podočnjaka Osoba je koncentrirana više na svoj tjelesni napor nego na
sebe samu.
77
HGSS
- - stadij praskajuće začepljenosti bezazleni slučajevi kao što je stajanje po

repovima skija, bezrazložna svađa sa prijateljima
- - stadij debelog vojnika osoba maršira monotono naprijed da pri tome nije u
stanju pronaći najudobniji i najsigurniji put
- - aleluja stadij neuračunljivo ponašanje bez ikakvog smisla i logike, zaboravlja
sigurnosne mjere, odbacuje dijelove opremu
- sniženi osjećaj boli
- pospanost do gubitka svijesti
- grčevi u mišićima i drhtanje mišića
- ubrzano disanje
- jako ubrzani rad srca i pad tlaka
mjere:
- stalan nadzor bolesnika održati ga budnim -nema spavanja
- topli i zaslađeni napitci, mogu i zasoljeni topli napitci
- zaštita od hladnoće i ugrijavanje
- zbrinjavanje povreda, ako ih ima
- postavljanje u odgovarajući transportni položaj
- kod besvjesnih koji još dišu spontano postavljanje u bočni položaj
- kod srčanog zastoja oživljavanje BLS
Iscrpljenost predstavlja vrlo ozbiljnu opasnost po život oboljelog i u planini je treba

vrlo ozbiljno shvatiti.
Smrt u planini
U ovu situaciju ubrajamo slučajeve kada kod potpuno iscrpljene osobe koju
spašavamo nastupi smrt. Zbog prevelikog stresa osoba gubi volju za životom, a stres
uzrokuje otkazivanje nervnog i hormonalnog sustava.
3. BOLESNICI SA ŠEĆERNOM BOLEŠĆU U BRDIMA
Šećerna bolest je vodeća bolest metabolizma kod čovjeka. Radi se o

poremećaju regulacije razine šećera u krvi koju regulira gušterača sa hormonom
inzulinom.
Imamo dva osnovna oblika šećerne bolesti. Tip jedan koji se javlja i kod mladih
osoba i ovisan je o Inzulinu, i Tip II koji se javlja kod starijih osoba i može, a ne mora,
biti ovisan o davanju Inzulina. Tip II je puno češći, a učestalost se povećava kod osoba
sa lošim životnim navikama, slabijom mišićnom aktivnošću, pretilosti, nasljednih
sklonosti i sl. .
Možemo reći da je mogućnost da u brdu sretnemo šećernog bolesnika velika,
pogotovo kada znamo da je fizička aktivnost kod ove bolesti od izuzetnog značenja te je
svi liječnici preporučaju. Fizička aktivnost snižava vrijednosti šećera u krvi.
Uz terapiju fizičkom aktivnošću mnogi od ovih dijabetičara moraju redovito uzimati
medikamente kako bi regulirali razinu šećera u krvi. Lijekovi su :
1. tablete: postoji cijeli niz različitih vrsta tableta koje na različite načine reguliraju
šećer u krvi.
2. Inzulin: nalazi se u malim špricama koje imaju izgled penkale, a daje se nekoliko
puta na dan u potkožno tkivo na trbuhu ili nadlaktici. Najčešće je doza
izbalansirana i zadovoljava u svakodnevnim aktivnostima. Prije davanja inzulina
78
može se provjeriti razina šećera u krvi pomoću malih aparata i trakica na koje se
kapne kapljica krvi.
U svakodnevnici dijabetičari znaju koja im je doza medikamenta potrebna.

Dijabetičari pored toga sa sobom nose aparate koji mjere količinu šećera u krvi.
Kada je odrede mogu ako je potrebno dati dodatnu količinu inzulina.
Do opasnih poremećaja razine šećera u krvi može doći:
- Ako doza medikamenata nije odgovarajuća,
- ako je prehrana neodgovarajuća,
- ako je promijenjena razina fizičke aktivnosti
Znaci:
Hiperglikemija-visok šećer u krvi:
- žeđ
- mučnina i povraćanje
- nedostatak zraka
- poremećaj svijesti do kome
Hipoglikemija-nizak šećer u krvi:

- glad
- poremećaj koordinacije
- umor, slabost, drhtavica
- nervoza: od uzbuđenja do bijesa
- poremećaj svijesti do kome
U planini je bez dodatne opreme teško odrediti da li se radi o hiper ili hipoglikemiji.
Treba zapamtiti pravilo da se kod dijabetičara u planini gotovo redovno radi o
hipoglikemiji. Razlozi za to su: kod planinarenja potroši se velika količina šećera za
rad mišića čiju potrošnju šećerni bolesnici podcijene.
Kod takvih bolesnika provodi se terapija samo pod slijedećim okolnostima:
1. planinar za kojeg znamo da je dijabetičar ili je to sam rekao
2. imamo simptome hipoglikemije
3. nema nikakve medicinske pomoći u tom trenutku
Mjere:
- smiriti bolesnika
- jesti grožđani šećer i čokoladu
- piti zaslađenu vodu, Colu ili druga slatka pića
- istovremeno dati hranu sa dugodjelujućim ugljikohidratima ( kruh, riža) da
spriječimo povratak hipoglikemije. Tura ne smije trajati dulje nego je planirano.
- Kontinuirani nadzor
Ovim jedinstvenim terapijskim mjerama možemo hipoglikemiju kod dijabetičara vrlo

uspješno savladati.
Previsoki ili preniski šećer vode u poremećaj svijesti i komu koja može biti po život
opasna.
4. NESVJESTICA
Nesvjestica ili Kolaps je kratkotrajni gubitak svijesti uzrokovan privremenim i

prolaznim smanjenim protokom krvi kroz mozak. Kolaps može biti uzrokovan reakcijom
79
HGSS
na bol, iscrpljenost, glad, ili emocionalno stres. Može nastati kada nakon dugog perioda
fizičke neaktivnosti kao što je sjedenje ili stajanje nastaje smanjenje količine krvi u
mozgu.
Kada osoba kolabira puls postaje vrlo spor. Ipak vrlo brzo se ubrza na normalnu
vrijednost. Osoba koja je kolabirala se vrlo brzo i u potpunosti oporavi.
Znaci:
- kratak gubitak svijesti koji uzrokuje pad osobe na pod
- usporen puls
- blijeda, hladna koža i znojenje
Mjere:
Cilj je osigurati snabdijevanje mozga krvlju, ohrabriti i udobno smjestiti osobu kada dođe
k svijesti. :
- kada osoba padne u nesvijest. Klekni i podigni noge i postavi stopala na svoja
ramena. To pomaže dotok krvi u mozak.
- Osiguraj dovoljno svježeg zraka za unesrećenog, otvaranjem prozora,
uklanjanjem promatrača i sl.
- Kada se oporavi podrži ju i pomogni pri ustajanju. Ustajanje mora biti postepeno
i u nekoliko faza.
- Ako oporavak ne nastupa brzo kontroliraj dišni put i cirkulaciju i budi spreman
na BLS
80
XVI poglavlje UDAR MUNJE
Pojavu pražnjenja velikih razlika potencijala koji nastaju u oluji nazivamo munja,
a zvučna posljedica ovog fenomena je grmljavina. Ljudi stradavaju od udara munje,
a ne od udara groma kako je uvriježeno u našem govoru.
Munje i gromovi se događaju svagdje: u planinama, gradovima,
prometnicama, vodenim površinama i sl. Godišnje od udara groma u svijetu pogine
oko 1000 ljudi. U 70% slučajeva povrede nisu smrtonosne. U planini je to rijetka, ali
moguća pojava, a obzirom da je često teško naći sigurno sklonište moramo naučiti
pravila izbjegavanja ove opasnosti.
NASTANAK MUNJE
Munja je fizikalna pojava i nastaje u oluji u kojoj dolazi do pojave velikih razlika
potencijala u atmosferi. Ovako stvoren elektricitet se prazni u zemlju. Pri tome se
oslobađa velika energija. Neke fizikalne karakteristike munje su:
napon od više milijuna volti ( i do 30 MIL); promjer munje je od 2-3 cm; snage do 20
000 ampera; temperature od 8 000° do 50 000 °C; udarnog vala od 20-60 atm. Koji
nastaje zbog brzog i eksplozivnog ugrijavanja molekula zraka; zračenje svjetlosti u
rasponu od UV do RTG području; kratko trajanje od 0,1-1 ms.; grmljavina nastaje
zbog brzog i eksplozivnog širenja ugrijanog i ioniziranog zraka; grmljavina se može
čuti najdalje do 15 km.
POVREDE IZAZVANE MUNJOM
Munja može uzrokovati povrede na nekoliko načina:

1. direktnim udarom na čovjeka i tada je ishod u pravilu fatalan.
2. indirektni udar koji je puno češći: munja najprije udari predmet pokraj, a onda sa
njega prijeđe na čovjeka
3. kontaktni udar: ako držimo ili dodirujemo predmet ( uže, ferrata i sl.) kojeg je
pogodila munja
4. munja je udarila u zemlju i širi se površinom terena na kojem se nalazimo
5. udarni val: energija proizvedena pražnjenjem uzrokuje povrede tijela ili planinar ili
alpinist gubi ravnotežu pa nastaju povrede od posljedica pada.
Vrste ozljeda bez obzira na način djelovanja munje
1. Zastoj srca i pluća: zbog djelovanja struje na srce prestaje rad srca, a zbog
djelovanja struje na centar za disanje u mozgu nastaje prestanak disanja. Vrlo
brzo nakon toga spontano se uspostavi rad srca, međutim oporavak disanja nije
tako brz. Zbog toga srce vrlo brzo ostaje bez kisika i ponovo prestaje sa radom.
Tu činjenicu nazivamo sekundarni srčani zastoj. Iz navedenog je od presudnog
značenja započeti sa mjerama oživljavanja umjetnim disanjem i masažom srca
što je prije moguće nakon udara munje. Takvo oživljavanje ima vrlo dobre
izglede jer smo osigurali opskrbu kisikom u kritično vrijeme dok se ne uspostavi
srčani rad i ne oporavi centar za disanje u mozgu.
2. neurološke povrede: grčevi tijela (slično grčevima kod padavice); gluhoća
konfuzija i gubitak pamćenja (amnezija); sljepoća; prolazna paraliza udova;
3. kontuzije i prijelomi
81
HGSS
4. bol u prsima i bol u mišićima

5. puknuće bubnjića
6. opekline različitih oblika i dubine ( linearne, točkaste, poput korijenja i sl.)
7. opekline nastale od metalnih predmeta ili odjeće
Simptomi i znaci:
Znaci nastaju kao posljedica djelovanja munje: opekline po koži ( linearne,
točkaste i sl.); osoba bez svijesti u području gdje je bila oluja sa munjama i grmljavinom;
po odjeći i opremi koja je neuredna; konfuzija, grčenje tijela, paraliza udova, u teškim
slučajevima plavo blijeda koža.
Simptomi: unesrećeni se žali na bolove u mišićima, zujanje u ušima( puknuće
bubnjića), gluhoću, sljepoću, gubitak pamćenja,
Nije točno da munja osobu spali do pepela točno je da osoba može imati
opekline, ali one ne moraju biti velike. Nije točna medicinska tvrdnja da je onaj koji
nema znakova opeklina na koži nije pretrpio oštećenja unutrašnjih organa. Onaj koji je
preživio udar mora biti pod nadzorom liječnika jer mogu nastati vrlo ozbiljni i opasni
poremećaji rada srca.
PRVA POMOĆ
Kod pružanja prve pomoći za bilo koju ozljedu na prvom mjestu je vlastita
sigurnost i sigurnost unesrećenog. (Nije točno da osobu koju je udarila munja ne
smijemo dirati-svako odlaganje pomoći smanjuje šanse za preživljavanje). Ako je
moguće sklanjamo unesrećenog na sigurno, moramo ga izolirati od poda i vlage jer
postoji opasnost od ponovnog pražnjenja.
Ako nema disanja i rada srca započinjemo sa oživljavanjem vodeći računa o
mogućim ozljedama kralježnice. Kod srčanog zastoja udarom groma kao kod svakog
drugog srčanog zastoja moramo započeti sa oživljavanjem što je prije moguće ( po
mogućnosti unutar jedne minute). Oživljavanje provodi onaj koji se zatekao na mjestu
događaja. Organizirano spašavanje u tim situacijama neće biti efikasno, jer će uslijediti
prekasno. Osobitost srčanog zastoja kod udara munje je strujni srčani zastoj kod kojeg
je uspješnost oživljavanja velika jer je srce zdravo (nije primarno bolesno, kao npr. kod
infarkta ). Često imamo puls, a disanje moramo održavati umjetnim disanjem( maskom
ili usta na usta) sve dok se ne oporavi centar za disanje u mozgu.
Ako je unesrećeni bez svijesti, a diše, postavljamo ga u bočni položaj vodeći
računa o vratnoj kralježnici. Cijelo vrijeme provodimo nadzor svijesti disanja i pulsa.
Kad imamo disanje i puls pristupamo pregledu unesrećenog. Po pregledu slijedi
zbrinjavanje ozljeda, previjanje rana, imobilizacija, zbrinjavanje opeklina, zaštita od
hladnoće, stalni nadzor, kisik, lijekovi, infuzije i transport u bolnicu.
PREVENCIJA
Opasnosti udara groma je moguće izbjeći usvajanjem određenih pravila.

- prije odlaska u gorje moramo se informirati o vremenskim uvjetima kako bi
izbjegli oluje.
- olujno vrijeme u planinama nastaje najčešće u ljetnim mjesecima, poslijepodne i
navečer
- oluja je povezana sa olujnim oblacima (cumulo-nimbusi)
- Ako ti prijeti oluja potraži čvrsto sklonište
82
- Ako si u zidanom objektu izbjegavaj stajati kraj prozora, otvorenih vrata, kamina,
i metalnih stupova i predmeta kao što s slavine, utičnice električni prekidači
- Korisno je pravilo 30-30: kada vidite munju i možete nabrojati do 30 sekundi dok
čujete grom morate potražiti sklonište. Najmanje 30 minuta od posljednje viđene
munje i groma ne smijemo izlaziti iz skloništa
- velike pećine i udoline su dobra zaštita, ali ne i mali prevjesi ili plitke jame mokrih
zidova
- sjedenja na suhoj opremi, suhom užetu može biti korisno
- nemojte ležati na zemlji
- svaki vodič struje koji je iznad ramena povećava opasnost direktnog udara
- mobitele ili radio uređaje ne koristi nego ih dobro spakiraj u ruksak te ih tako
zaštitit od oštećenja
- mokra užeta mogu voditi munju
- kacigu moramo imati na sebi kako bi izbjegli povrede od pada ili udarca
- nemojte stajati u velikoj grupi: moramo se raspršiti kako munja ne bi zahvatila
više osoba.
- izbjegavanje eksponiranih točaka, posebno osamljenih stabala i rubova šume
- munja može biti i 15 km ispred oluje, ide horizontalno te može udariti iz vedrog
neba
- na kraju oluje munje se jednako opasne kao i na početku
- udaljavanje od stijena, grebena, i vrhova
- izbjegavanje metalnih predmeta, cepina, dereza, sajli, ljestava i klinova
- Šator nije zaštita, ako si u njemu ostani dalje od metalnih šipki šatora i mokre
odjeće, ako je to moguće
- Gumeni đonovi i gumena odijela nisu zaštita od munje
- Ne stoj u otvorenoj vodi, ako plivaš izađi iz vode, nemoj stajati kraj metalnog
broda,
- Izbjegavaj prostor blizu strujnih vodova, stupove žičara i dalekovoda
- U šumi potraži zaklon kraj manjih stabala i grmlja.
- Na otvorenom biraj najniža mjesta, škrape i doline ako nemaju vode
- Ako si ipak na otvorenom čučni i pogni se naprijed stavljajući ruke oko koljena,
ako je moguće stavi ispod sebe izolacijski materijal kao što je karimat, uže, jakna
i sl. Nemoj ležati ispruženo na zemlji
- Ako osjetiš pucketanje i podizanje kose ( kosa se nakostriješi) ili vidiš plavu
aureolu oko objekata radi se o električnoj aktivnosti oko tebe i moraš to područje
napustiti što je prije moguće. Ako ne možeš čučni na stopala i spusti glavu i
rukama ne dodiruj zemlju.
- Klekni na koljena ili sjedni na prekrižene noge jer je čučanje iscrpljujuće i može
se izdržati svega nekoliko minuta. Osnovna logika ovog položaja je smanjiti
tjelesnu visinu i što manjom površinom tijela dodirivati tlo. Rukama pokri uši kako
bi spriječio povredu bubnjića.
Predrasude
- opasno je dirati osobu koju je pogodila munja
- munja ne udara dva puta na isto mjesto
- munja udara uvijek najviši objekt
83
HGSS
XVII poglavlje BOLESTI KOJE IZAZIVAJU ŽIVOTINJE

1. Alergija kod uboda insekata
2. Krpeljne bolesti ( borelioza, meningoencefalitis,)
3. Ujedi zmija
4. Mišja groznica
5. Ostalo
1. UBODI INSEKATA
Oko 1-5% ljudi po nekim istraživanjima ima reakciju na ubod insekta ne samo
kao bol već kao otjecanje, crvenilo i bol na mjestu uboda insekta, a poneki od njih imaju
alergijsku reakciju koja nekada može biti i po život opasna. ( u Njemačkoj umire
godišnje oko 10-40 ljudi od posljedica alergijske reakcije na ubod insekata). Kao
uzročnici se navode pčele, ose, stršljeni, bumbari i neki komarci.
Znaci: počinju već nekoliko minuta nakon uboda:
- opća koprivnjača sa crvenilom kože i svrbež kože
- otjecanje usnica, vjeđa i kapaka, otjecanje jezika
- astmatični napad i disanje sa pomanjkanjem zraka
- pad tlaka sa mučninom, povraćanjem, nesvjestica kao posljedica proširenja svih
krvnih žila, stanje poznato kao alergijski šok
Svi navedeni simptomi mogu biti u blažoj formi, ali mogu dovesti i do smrti.
Mjere:
- smiriti pacijenta
- ako postoji žalac u koži smjesta ga odstraniti, ali oprez: ne vaditi žalac golim
rukama jer vrećica sa otrovom na žalcu može biti probijena. Žalac vadi pincetom.
- Osobe koje su alergične na insekte imaju specijalne medikamente sa
sobom( adrenalin, aerosole, kojega duboko udahnemo 3-5 puta i ev. ponovimo
za nekoliko minuta), spašavatelj mora pomoći ozlijeđenom, ako nije u stanju
sam sebi primijeniti ponesene lijekove.
- liječiti šok, ako su prisutni znaci šoka
- Stalni nadzor vitalnih funkcija
- Kod besvjesnih, a koji dišu bočni položaj,
- BLS kod srčanog zastoja
Preventiva i zaštita od ujeda:

- oblačiti tamnije boje, a izbjegavati svijetle, bijele, zelene ili svjetlo smeđe
- insekticidi nisu efikasna zaštita od insekata osim možda od komaraca
- izbjegavati dezodoranse i parfeme
- tjelesni napor znači povećan rizik jer znoj privlači insekte
- za razliku od pčela i osa stršljeni lete i po noći
2. KRPELJI krpeljne bolesti ( borelioza, meningoencefalitis,)
Krpelje svrstavamo u porodicu paukova, njihov ugriz ne dovodi do akutnog

nastajanja bolesti, ali vrlo ozbiljne bolesti mogu nastati nakon perioda inkubacije.
Kako krpelja ima jako puno u prirodi u kojoj se krećemo korisno je upoznati se sa
opasnostima i bolestima koje mogu prenijeti .
84
Krpelji žive u šumi, livadi, grmlju i sišu krv sa sisavaca. Kada prolazi životinja ili
čovjek prikvače se, probodu kožu i počnu sisati krv, posve bezbolno. Vrlo mala
životinjica od 1-2 mm može tako postići veličinu graška. Otkrivanje je često posve
slučajno.
Bolesti koje krpelji prenose su Borelioza ili Lajmova bolest, krpeljni
meningoencefalitis i Erlihiozu.
Borelioza
To je bakterijska bolest koja nastaje nekoliko dana nakon uboda. Inkubaciono
vrijeme varira od 4 do 40 dana, a bolest se počinje manifestirati crvenilom kože koje
se oko uboda širi u koncentričnim krugovima, jednako na sve strane. Tada nastupa
glavobolja, temperatura, bolovi u penisu, otjecanje limfnih čvorova, oštećenje mišića
i živaca.
Meningo-encefalitis
Bolest je opasna, a uzrokuje ju virus. Bolest nastupa nakon inkubacije od 1-3

tjedna. Simptomi idu od simptoma lagane proljetne gripe do teškog oboljenja mozga
i moždanih ovojnica, a u rijetkim slučajevima može uzrokovati i smrt.
Mjere
Kada u koži otkrijemo krpelja moramo ga smjesta odstraniti. Moramo ga odrezati
što je više moguće uz kožu, a ostatak onda pomoću igle i pincete iščeprkati iz kože.
Cilj je sadržaj krpelja ne istisnuti u kožu što se ranije događalo kada smo cijelog
krpelja pritisnuli i pokušali odvojiti od kože sve jačim pritiskanjem krpelja. Isto se
događa kada krpelja pokušavamo odvojiti mazanjem uljem, vazelinom ili alkoholom,
uvijek se sadržaj krpelja istiskuje u kožu. Alternativna metoda je i kirurško
odstranjenje krpelja iz kože.
Nastane li pak poremećaj svijesti ili nesvijest više tjedana nakon uboda krpelja
moramo potražiti pomoć liječnika i započeti liječenje u bolnici.
Erlihioza
Uzrokovana bakterijom. Medicinski korektno bolest se zove humana granulocitna

Erlihioza HGE. Bakterija nakon prodora u organizam napada leukocite.
Bolest nastaje 1-2 tjedna nakon ugriza krpelja. Počinje visokom temperaturom,
nelagodom, jakom glavoboljom, bolovima u mišićima i zglobovima, mučninom i
povraćanjem.
Općenito bolest prolazi bez posljedica, a nekada i bez jakih simptoma. Ali kod
osoba koje su starije i imaju neke kronične bolesti može biti po život opasna. Terapijsko
sredstvo izbora je antibiotik.
Ne tako rijetko pacijent može biti inficiran i sa boreliozom i erlihiozom. Ako nakon
dva dana uzimanja antibiotika nema poboljšanja moramo ponovo konzultirati liječnika
da promijeni antibiotika za puno opasniju boreliozu.
3. UJEDI ZMIJA
Iako zmijski ujed u pravilu nije ozbiljna povreda zastrašujući je. Umirivanje je bitno.
Ako unesrećeni ostane miran širenje otrova kroz tijelo može biti sporije. Registriraj
prisutnost zmije kako bi se u bolnici moglo odlučiti na protuotrov. Prepoznavanje :
- zavisno od vrste zmije dva paralelna uboda
85
HGSS
- jaka bol, crvenilo, otok na mjestu uboda

- poremećeno vidno polje
- pojačana salivacija ( izlučivanje sline) i znojenje
- otežano disanje, a u ekstremnim situacijama može doći do stopa disanja
Cilj je spriječiti širenje otrova tijelom i organizirati transport u bolnicu.
- poleći unesrećenog, umiriti ga reći mu da se ne miče.
- nježno oprati ranu i osušiti ju.
- Imobilizacija ujedenog mjesta.
- Ne stavljaj podvez, ne reži ranu nožem, ne isisavaj otrov
- Ako unesrećeni postane bez svijesti provjeravaj disanje i budi spreman na BLS.
4. MIŠJA GRONICA
Mišja groznica (Febris haemorrhagica cum sindroma renale – Haemoragijska

vrućica s bubrežnim sindromom) je virusna infektivna bolest koja pripada u skupinu
zoonoza. Prirodni domaćini, koji ne pokazuju znakove bolesti, su nekoliko vrsta miševa-
šumski miš, poljski miš, riđogrla voluharica, livadski miš, moguće puh, a bolest se na
ljude prenosi direktnim kontaktom sa slinom, mokraćom ili izmetom zaraženih miševa,
te udisanjem prašine u kojoj se nalaze sasušeni ostaci sline ili izmeta zaraženih miševa.
Nakon perioda inkubacije, koji obično traje 1 - 3 tjedna, bolest počinje naglo s
groznicom, povišenom temperaturom, glavoboljom, te bolovima u slabinskom dijelu leđa.
Odmah u početku bolesti može doći do krvarenja u kožu i sluznice, te po unutrašnjim
organima, a bolesnik može umrijeti radi razvoja šoka, no takovi teški slučajevi su rijetki.
Uobičajeno bolest nakon nekoliko dana s visokom temperaturom ulazi u fazu blažeg ili
težeg zatajenja bubrega, a neki od bolesnika s težim zastojem rada bubrega moraju ići
na hemodijalizu da se održi funkcija organizma. Nakon nekoliko dana slabije funkcije
bubrega dolazi do pojačane propusnosti bubrega i mokre po 10-15 litara
nekoncentrirane mokraće na dan. Nakon ove faze bolesti koja traje 4 - 7 dana obično
slijedi oporavak, rekonvalescencija, koja može potrajati i više mjeseci.
Ozdravljenje je potpuno i trajno.
Zbog povećane mogućnosti zaraze, preporučuju se određene mjere
predostrožnosti u prirodi :
- ne prati ruke, umivati se ili piti vodu iz otvorenih vodotoka,
- ne jesti, piti ili pušiti prije no što se ruke operu sapunom.
- Hranu držati zatvorenu u plastičnim kontejnerima i nedostupnu miševima,
- ne hodati brzo kroz nisko raslinje ili travu, da se ne podiže prašina s tla.
- Izbjegavati ležanje ili sjedenje na tlu.
- Ne jesti neoprano voće, povrće ili šumske plodove u područjima s dokazanom
pojavnosti mišje groznice.
5. OSTALO
Morski pauci i ribe

Neke ribe i morske životinje imaju otrov. Cilj pomoći je smanjiti bol i organizirati
transport u bolnicu. :
- umiri unesrećenog i ohrabri ga da legne ili sjedne.
- hladni oblog ili led na mjesto uboda da smanji bol i otok, podigni ujedeno
ekstremitet.
86
- kod nekih uboda koristan je vinski ocat da neutralizira ujed, lagana kompresija i
imobilizacija.
Ugrizi životinja
Ugrizi oštrih zubi uzrokuju duboke ugrizne rane te se velika količina bakterija
može na taj način unijeti u tijelo. Ujedi ljudi također prodiru duboko u tkivo. Udarac u
nečije lice može indirektno prouzročiti ugriz. Svaki ugriz koji probija kožu zahtijeva
hitnu prvu pomoć i medicinski tretman jer postoji veliki rizik od infekcije.
Najopasnija infekcija zbog ujeda je bjesnoća jer može biti potencijalno fatalna
kada zahvati živčani sistem. Virus postoji u slini inficiranih životinja. Kod opravdane
sumnje na bjesnoću potrebno je cijepljenje protiv bjesnoće. Tetanus je još jedna
potencijalna opasnost od ujeda. Za prijenos infekcija ljudskim ujedom postoji vrlo
mala vjerojatnost, a radi se o hepatitisu B i C i HIV infekciji. Ciljevi pomoći su :
- kontrola krvarenja
- smanjiti mogućnost inficiranja unesrećenog i samog sebe.
- posjet liječniku
Mjere
- Stavi rukavice. Operi ujed sapunom i toplom vodom s ciljem da smanjiš infekciju
- Osuši suhom gazom i sterilno zamotaj.
- transport u bolnicu posebno onda kada su rane duboke i razderane.
- ako postoji sumnja na bjesnoći organiziraj cijepljenje
- provjera cijepljenje od tetanusa po poznatoj shemi ( nikada cijepljena, ne zna za
cijepljenje i cijepljena prije 10 g.)
- ako su rane duboke i krvare podigni ekstremitet, kompresivni zavoj.
87
HGSS
XVIII poglavlje OBJEŠENOST NA UŽETU

1. Pad na užetu
2. Obješenost na užetu
1. PAD NA UŽETU
Pad na užetu je češća kod sportskog penjanja. Samo 1% smrtnih slučajeva koji
nastaju kod penjanja je uzrokovano padom na užetu. Postoje tri sistema pojaseva na
koje je uže pričvršćeno:
- sjedeći pojas
- prsni pojas
- kombinirani pojas
Moderni standardi danas zabranjuje nošenje samo prsnog pojasa. Razmjer povreda
ovisi isključivo o visini pada koja određuje energiju pada. Što je pad viši to je i povreda
veća. Najvažnija vrijednost za nastalu energiju je tvrdoća kod istezanja.
Tvrdoća ovisi o:
- načinu osiguravanja kod HMS karabinera mekana, kod gri-grija tvrda
- rastezljivosti užeta
- naprezanju užeta u sistemu osiguravanja
- faktor pada (duljina pada)
- snage trenja kod opreme za penjanje
Glavni uzroci ozljeda u penjanju su:
- pogrešno osiguravanje
- nekontrolirani pad, udarac u glavu
- nenošenje kacige
Povrede nastaju uslijed:
- prenošenje energije pada na tijelo: nabijanje kralježnice, trzajna povreda vratne
kralježnice, oštećenja unutrašnjih organa
- udarac kao posljedica pada ( prijelom kostiju često stopala i skočnog zgloba)
- dugotrajne obješenosti na užetu
mjere:
- tretiranje svake povrede kako je ranije navedeno
- tretman dugo obješenih na užetu kako je ranije objašnjeno.
2. OBJEŠENOST NA UŽETU
Ako je netko duže vremena obješen na užetu dolazi do slijedećih problema:

- pritiskanje grudnog koša i ograničavanje disanja
- pritiskanje nogu i tako dolazi do zaustavljanja cirkulacije u nogama
- položaj u kojem dolazi do zastoja krvi u nogama, i smanjenog povrata krvi u srce
Zbog ograničenog i otežanog disanja i zastoja krvi u nogama ozlijeđeni pada u

nesvijest. Poremećaj krvotoka dovodi do opasnosti po život, nekada već nakon 10
minuta.
Mjere
- brzo spašavanje
88
- položaj: postepeno ga polijegati ne brzo i odmah, najprije 10-20 minuta stajati ili
sjediti tako da je gornji dio tijela povišen, ako je pacijent u nesvijesti onda ga
posjesti
- stalan nadzor
- zaštita od hladnoće i ugrijavanje
- ev. zbrinjavanje ozljeda
- namještanje u transportni položaj
- kod nesvjestice, a spontanog disanja i stabilnog krvotoka postavljanje u bočni
položaj.
- BLS kod srčanog zastoja
Osoba koja je obješena na uže i pri svijesti je može tijekom spašavanja izgubit
svijest i o tome moramo vodit računa.
89
HGSS
XIX poglavlje DJELOVANJE NISKE TEMPERATURE
1. Smrzotine
2. Hipotermija-pothlađivanje
1. SMRZOTINE
Smrzotine su lokalne ozljede nastale djelovanjem niske temperature. Najčešće

su zahvaćeni oni dijelovi tijela koji su izloženi djelovanju niske temperature i vjetra: prsti
ruku i nogu, uške, nos i brada.
Faktori rizika:
- neodgovarajuća i/ili manjkava zaštita od vjetra i hladnoće
- uska obuća i odjeća-posebno cipele, rukavice, uzak pojas, faktor rizika može biti i
nošenje prstena ako on ugrožava cirkulaciju prsta
- Velika visina: krv postaje gušća te je kroz noge i ruke usporena cirkulacija. Krv
postaje gušća zbog povećanja broja crvenih krvnih tjelešaca potrebnih za
prijenos kisika
- Postojeće kronične bolesti koje dovode do poremećaja cirkulacije, posebno
cirkulacije ruku i nogu ( šećerna bolest, kronični alkoholizam i sl.)
- Prijašnje smrzotine koje su oštetile cirkulaciju: slijedeće izlaganje hladnoći dovodi
puno brže do smrzotina
- Pušenje: jer značajno sužava krvne žile
Simptomi i znakovi:
Prvi i najvažniji simptom smrzavanja je bol dijela tijela koje je izloženo niskoj
temperaturi. Bol nas upozorava da cirkulacija nije u stanju osigurati prehranu i toplinu,
posljedica čega je odumiranje stanica. Ako u ovom trenutku prekinemo izloženost niskoj
temperaturi sve prolazi bez ikakvih trajnih posljedica. Zapamtimo bol je alarmni znak
koji sprečava nastanak trajnih oštećenja i posljedica. Daljnji tijek je vrlo podmukao.
Naime nestaje bol zbog čega mislimo kako je opasnost prošla, ugrijali smo prste, a
povreda se zapravo povećava.
Smrzotine nastaju neopaženo i vrijeme nastanka teških smrzotina prolazi
neuočeno. Težina oštećenja sada zavisi o dužini izloženosti niskoj temperaturi. Postoje
tri osnovna stadija:
- I stadij : Zahvaćeni dio tijela je bijel, hladan i bez osjeta ( senzibilitet).
Kod utopljavanja u tom stadiju koži se vrati boja i crvenilo, osjećaju se lokalno
bolovi, i uglavnom sve prolazi bez trajnih posljedica. Zahvaćena koža je nekoliko
dana crvenkasto smeđa i podbuhla je.
- II stadij : najčešće su zahvaćeni prsti nogu, ponajprije palac noge. Oštećenja su
nakon ugrijavanja prepoznatljiva. Dolazi do jakog otoka, i stvaranja plikova, a
koža je plavo-crvena. Moguće kasne posljedice ovih smrzotina su lokalni
poremećaji cirkulacije koji se manifestiraju povećanom osjetljivošću na hladnoću i
velikim rizikom od bržeg nastanka smrzotina, ako se ponovo izložimo sličnim
uvjetima. Tada smrzotine nastupaju brže i kod temperature koja nije tako niska
kao prvi put.
90
- III stadij: razmjer i stupanj oštećenja u ovom stadiju vidimo u potpunosti tek
nakon nekoliko tjedana. Znakovi težine oštećenja su potpuni gubitak osjeta u
zahvaćenom dijelu tijela kada ga definitivno utoplimo. Prolaskom vremena taj dio
tijela je drven, suh, tvrd i crn što su znaci potpunog odumiranja tkiva. U pravilu se
odumrli dijelovi moraju kirurški odstraniti ( amputirati).
Prva pomoć
Razlikujemo prvu pomoć koju pružamo na otvorenom i u zaštićenom objektu (npr.

planinarskom domu).
Prva pomoć na otvorenom
- osigurati zaštitu od vjetra ( bivak vreća, rupa u snijegu)

- odvezivanje i olabavljenje odjeće i obuće
- vlažnu i smrznutu odjeću zamijeniti suhom
- dijelove tijela koji su izgubili osjet grijemo vlastitim tijelom, toplinom
spašavatelja( stavljanjem pod pazuh ) ili zagrijavamo kemijskim utopljivačima ili
termoforom ( napomena: ako primjenjujemo utopljivače ne smijemo ih direktno
prisloniti na smrzotinu jer možemo pogoršati ozljedu )
- topli napitci
Mjere u domu ili grijanom šatoru:
- ugrijavanje smrzotina nema nikakvog smisla ako imamo unesrećenog sa

pothlađivanjem cijelog tijela. U tim situacijama ugrijavamo cijelo tijelo, a tek
nakon toga pristupamo tretmanu lokalnih smrzotina.
- Topli i zaslađeni napitci sa malo alkohola koji jako proširuje periferne krvne žile i
jedino se u toj indikaciji, kada se nalazimo u ugrijanom zatvorenom prostoru,
koristi i dozvoljava korištenje u planinskoj medicini.
- Ponovno ugrijavanje započinjemo sa vodenom kupkom koja je mlaka, topla
onoliko koliko to ne izaziva bolove kod unesrećenog. Kroz pola sata temperaturu
kupke podižemo na 38°C zajedno sa aktivnim pokretanjem prstiju. Kupka
završava kada se mogu pomicati prsti i kada se potpuno «otkrave». Koža postaje
crvena i sjajna, poput voska.
- Dijelovi tijela kao što su nos, brada uške grijemo vlažnim ručnikom također
vodeći računa o postepenom ugrijavanju ručnika.
- Ako unesrećeni ima svoje vlastite lijekove protiv bolova može ih uzeti jer to
smanjuje bolove prilikom ugrijavanja.
Napomene:
- ni u kojem slučaju ne smijemo smrzotine trljati snijegom jer to pogoršava
smrzotinu
- zabranjeno je uzimati alkohol izvan domova i grijanih skloništa, jer se
proširenjem krvnih žila pospješuje gubitak topline
- dijelovi tijela koji se zalijepe za metal se odmrzavaju mlakom vodom, a ne trgaju
se na silu
- zabranjeno je suho zagrijavanja nad jakim izvorom topline( peći, kamini i sl.)
- zabranjeno je ugrijavati smrzotine, ako se planira transport ili silazak ( ponovni
boravak u hladnoj okolini)
91
HGSS
Preventiva i zaštita
- budimo svjesni opasnosti jer bolest je podmukla, javlja se neopaženo, počinje tek
kratkotrajnim bolovima i trncima nakon čega gubimo taj osjet. Kod ekstremno
niskih temperatura i jakog vjetra smrzotine nastaju u nekoliko minuta.
- provjeravajmo stanje cirkulacije izloženih dijelova tijela ( cirkulacija, osjet i boja)
kada smo dugotrajno izloženi niskim temperaturama ( visoko gorje, višednevne
ture i sl.)
- nosimo dovoljno adekvatnih rezervnih rukavica, čarapa, kapa
- Razmotrimo nošenje kemijskih vrećica koje oslobađaju toplinu, ako planiramo
dugotrajnu izloženost hladnoći i vjetru.
Važno: smrzotine vrlo često nastaju kombinacijom hladnoće i uske odjeće i

obuće.
2. HIPOTERMIJA POTHLAĐIVANJE
1. Uvod
2. Vjetar
3. Zadržavanje topline
4. Znaci hipotermije
5. Mjere prve pomoći
Uvod
Tjelesnu temperaturu regulira centar za temperaturu u mozgu. Normalna unutrašnja

temperatura tijela je 37,5° C i konstantna je. Ako tjelesna temperatura padne ispod 35°
C govorimo o pothlađivanju - hipotermiji.
U hitnim stanjima koja se događaju u planini hipotermija se javlja kao zasebno
oboljenje ili je simptom u sklopu drugih povreda ili oboljenja. Kao zasebno oboljenje se
javlja kada nema tjelesne povrede ili bolesti, a najčešće je prisutno u potražnim
akcijama ili u slučajevima teške iscrpljenosti. Daleko češća je ipak kao popratni simptom
kod neke bolesti ili ozljeđivanja ( traume) ( utapljanja, pada u ledenjačku pukotinu,
zatrpavanja lavinom, izloženošću ozlijeđenog vanjskoj temperaturi). U opisanim
slučajevima hipotermija pogoršava prognozu osnovne bolesti ili povrede i zbog toga se
njeno značenje ne smije podcijeniti.
U svako doba godine unesrećeni u planini može biti pothlađen bez obzira
na temperaturu okoline čak i onda kada je ona iznad 10°C.
Brzina pothlađivanja ovisi o nizu faktora:
- temperaturi okoline: što je temperatura niža pothlađivanje je brže i teže
- medij u kojem se tijelo nalazi ( voda jako ubrzava pothlađivanje do 30 puta brže),
- dob unesrećenog: djeca imaju veću površinu tijela i tanje masne potkožne naslage
te je i gubitak topline tijela brži, stariji imaju manje zaštitnog potkožja te se brže i
lakše pothlade,
- kronične bolesti pogoršavaju hipotermiju
- alkohol pogoršava hipotermiju zbog proširenja krvnih žila kože i potkožja te se
toplina prolaskom krvi kroz te krvne žile gubi.
- Ozljede: posebno ozljede glave i mozga kod osoba u nesvijesti
- Lijekovi posebni lijekovi za spavanje ili korištenje droga mogu ubrzati pothlađivanje
jer izostane tresavica kojom se tijelo brani od pothlađivanja
92
Utjecaj vjetra na gubitak topline konvekcijom
- Boforova skala brzina vjetra u boforima na osnovu djelovanja vjetra na okolinu

- Wind-Chill-Indeks utjecaj brzine vjetra na temperaturu površine kože obzirom na
temperaturu zraka. Temperatura od – 25° C izaziva lokalne smrzotine, kod – 35°
C smrzotine nastaju unutar 10 minuta, a kod – 60° C nastaju u dvije minute.
Prilog: Boforova skala i Wind Chill index
2. VJETAR
Gibanje zraka u atmosferi zove se strujanje, a horizontalna komponenta strujanja zove

se vjetar. Budući da zračne mase u kojima dolazi do strujanja zraka imaju mnogo veće
horizontalne dimenzije od vertikalnih, za vjetar se može uzeti da je njegova vertikalna
komponenta gibanja vrlo malena. Zato se pod vjetrom obično misli na horizontalno
gibanje zraka, paralelno sa površinom Zemlje.
Vjetar je vektorska veličina, on ima svoju brzinu i svoj smjer. Brzina vjetra mjeri se
anemometrom, a smjer prizemnog vjetra određuje se pomoću vjetrulje. U
meteorološkoj praksi brzina vjetra često se određuje pomoću njegova vizualnog efekta i
izražava se u boforima (prema Beaufortu):
0 bofora je tišina 0 - 0.2 m/s

1 bofor je lak povjetarac 0.3 – 1.5 m/s
2 bofora je povjetarac 1.6 – 3.3 m/s
3 bofora je slab vjetar 3.4 – 5.4 m/s
4 bofora je umjeren vjetar 5.5 – 7.9 m/s
5 bofora je umjereno jak vjetar 8 – 10.7 m/s
6 bofora je jak vjetar 10.8 – 13.8 m/s
7 bofora je vrlo jak vjetar 13.9 – 17.1 m/s
8 bofora je olujni vjetar 17.2 – 20.7 m/s
9 bofora je oluja 20.8 – 24.4 m/s
10 bofora je žestoka oluja 24.5 – 28.4 m/s
11 bofora je orkanska oluja 28.5 – 32.6 m/s
12 bofora je orkan 32.7 – 39.6 m/s
- za uraganske vjetrove 13 – 17 bofora (37 – 61.2 m/s) nema odgovarajućih naziva u

hrvatskom jeziku
Smjer vjetra određuje se po strani vjetra odakle on puše: N, NE, E, SE, S, SW, W, NW
ili azimutom: N = 360º, E = 90º, S = 180º, W = 270º, itd.).
Strelice vjetrova na klimatološkim kartama prikazuju smjer i brzinu vjetra samo u

pojedinim točkama. Strujnice daju potpuniju sliku. Strujnice su krivulje koje su u svakoj
točci paralelne s lokalnim smjerom strujanja.
93
HGSS
3. ZADRŽAVANJE TOPLINE
Aktivni mehanizmi s kojima organizam nastoji zadržati tjelesnu temperaturu
- centralizacija krvotoka krv ne kola ili puno manje kola krvnim žilama kože i
potkožnog tkiva tako da se organi grudnog koša, mozak i organi trbušne šupljine
puno manje i sporije pothlađuju nego koža i potkožje. Zbog tog mehanizma
moramo imati cijelo vrijeme na umu činjenicu da postoji razlika u temperaturi u
krvnim žilama periferije površine tijela i krvnih žila unutrašnjosti tijela unutarnjih
organa. Ova dva sistema su izolirana sve do trenutka dok ne počnemo pomicati
trup ili velike zglobove tijela. U tom trenutku se hladna krv miješa sa toplijom i
dolazi u unutarnje organe te tako pogoršava i ubrzava pothlađivanje cijelog tijela,
a posebna opasnost prijeti kada hladna krv dođe u srce, gdje može izazvati
poremećaje ritma rada srca sve do fibrilacije.
- Drhtavica povećava metabolizam koji oslobađa toplinu za 2-5 puta, pri čemu se
troše velike rezerve ugljikohidrata koje organizam ima na raspolaganju
- Metabolička produkcija topline oslobađanjem hormona nadbubrežne žlijezde-
adrenalina i štitnjače-tiroksina
- Hibernacija nastupa kod produljenog i jakog pothlađivanja i predstavlja zaštitni
mehanizam tijela. To je stanje slično zimskom snu u kojem se smanjuje potreba
za kisikom (potreba za kisikom smanjuje se 6% na svaki smanjeni stupanj
Celzijusa):
- < 24° C potreba za kisikom koju treba organizam je 50 %
- < 20° C potreba za kisikom je 25 %
Zbog toga možemo reći da kod teškog pothlađivanja postoji mogućnost da organi i kod
potpunog prestanka rada srca mogu ostati dulje vremena neoštećeni, tj. da se mogu
nakon ugrijavanja u potpunosti oporaviti bez oštećenja.
Kod jako niske tjelesne temperature ne možemo registrirati vitalne znakove. Kod
temperature od 20°C možemo puls i aktivnost mozga i disanje registrirati samo EKG i
EEG uređajima. Ne možemo odredit ni «sigurne znakove smrti» (mrtvačka hladnoća,
ukočenost i m. pjege). Ako imamo osobu kojoj je stalo srce i jako je pothlađena
dolazimo u opasnost proglasiti osobu mrtvom, a da ona zapravo nije mrtva. Literatura
bilježi slučajeve pothlađivanja i do 13,2°C koji su se nakon oživljavanja u potpunosti
oporavili bez neuroloških posljedica Važno: hipotermija se rijetko prepozna, a često
94
je uzrok smrti. Zbog svega rečenog važi pravilo da nitko nije mrtav dok se ne
utopli i tada ima znakove smrti. Ovaj se princip može ignorirati samo onda kada su
vidljive povrede takve da su nespojive sa životom. (Za osobe koje su zatrpane lavinom
vrijedi da osoba nije mrtva ako ima zračni džep sve dok se ne utopli i tada ima znakove
smrti.)
4. ZNACI HIPOTERMIJE
Kod svake sumnje na pothlađivanje moramo već na mjestu unesrećivanja

procijeniti težinu hipotermije. Za to može poslužiti podjela hipotermije po stadijima:
- stadij I: osoba je pri svijesti, razgovara, ima drhtavicu, T.temp. 35°-32°C
- stadij II: pospanost, bezvoljnost bez drhtavice 32°-28°C
- stadij III: nesvjestica, 28°-24°C
- stadij IV: nema disanja, nema pulsa, < 24°C
Stadij I Unesrećeni je pri svijesti, ima drhtavicu, tjelesna temperatura je između 35° i
32° C. Vitalne funkcije: disanje, tlak i frekvencija pulsa su povišene ( stadij
stimulacije), obrambeni mehanizam je sačuvan i nema problema cirkulacije.
Ozlijeđeni se nalazi u tzv. «sigurnosnoj zoni». Unesrećeni još uvijek ima dobru
cirkulaciju i van je životne opasnost. Podcjenjivanje ovih simptoma u planini i na
velikoj visini može imati kobne posljedice. Moramo poduzeti sve kako bi proces
pothlađivanja zaustavili.
Stadij II Unesrećeni je miran, pospan, bez drhtavice. Kod temperature od 32° C
počinje opasna zona, gdje su moguće pojave neočekivanog poremećaja rada srca
( a moguća je i fibrilacija srca ). Kod temperature od 30°-28°C dolazi do pada tlaka, i
pojave nesvjestice.
Stadij III Nesvjestica. Koma. Na temperaturi od 28°C zjenice su široke i ne reagiraju
na svjetlo, ukočene su. U ovom stadiju su svi procesi u organizmu usporeni pa tako
i djelovanje lijekova. Djelovanje lijekova nije moguće predvidjeti i njihova upotreba se
ne preporuča.
Stadij IV Unesrećeni nije samo u komi nego nema rada srca i disanja. Temperatura
je ispod 24°C. Iz ovog stadija se tjelesne funkcije nakon oživljavanja i ugrijavanja
mogu potpuno oporaviti.
Kod određivanja stadija hipotermije na osnovu simptoma i znakova moguće su i
situacije u kojima su osobe pri svijesti i kod temperature tijela od 28° C te se u
takvim slučajevima stadiji hipotermije mogu krivo odrediti.
Kako se to ne bi dogodilo preporuča se na mjestu nesreće odmah mjeriti tjelesnu
temperaturu specijalnim termometrima. ( timpano termometri). Uska sonda se uvodi
u vanjski zvukovod, upotreba je jednostavna i prilagođena medicinskim laicima.
Uvođenje sonde u zvukovod može izazvati bolnost o čemu treba voditi računa kod
kupovine sonde. Nedostatak ovakvog načina mjerenja što može dati nižu
temperaturu od realne kakva se dobije mjerenjem u jednjaku u visini srca, a što ovisi
od vanjske temperature zraka, a pojavljuje se i kod srčanog zastoja. Timpano
termometar i vrećice koje oslobađaju toplinu je osnovna oprema liječničkog
kompleta.
5. MJERE PRVE POMOĆI
Kod sumnje na hipotermiju na Kada na osnovu prikupljenih podataka ( o

unesrećenom, mjestu i vrsti povrede, vanjskoj temperaturi) posumnjamo na
95
HGSS
pothlađivanje tijekom priprema za akciju možemo pripremiti potrebnu opremu .

( termometar, pribor za utopljavanje, termofori, vrećice koje oslobađaju toplinu,
priprema toplih napitaka u termosicama i sl.
Tri su glavna principa pružanja prve pomoći kod pothlađivanja:
- ne dozvoliti pomicanje dijelova tijela unesrećenog
- zaštita od vjetra
- izolacija
Mjere na mjestu nesreće
1. monitornig postavljanje EKG monitora ako je moguće prije postavljanja

unesrećenog u vreću, mjerenje temperature timpano-termometrom
2. izbjegavanje velikih pokreta tijelom unesrećenog ponašati se kao da
prenosimo osjetljivo jaje, ne prebrzo nego nježno koliko god je to moguće.
Potpuno su zabranjeni veliki pokreti tijela ( oprez jer mogu izazvati poremećaj
srčanog rada). Čak i pokretanje samo grudnog koša ili velikih zglobova može
provocirati srčane poremećaje. Aktivni pokreti su dozvoljeni samo u prvom
stadiju hipotermije.
3. zaštita od vjetra ugrijati transportno sredstvo, otvaranje spasilačkog vozila ili
helikoptera samo na kratko. Ako se nalazimo u planini moramo podići šator ili
sličan zaklon( rupa u snijegu, alufolija) gdje ćemo se moći brinuti o
unesrećenom i pothlađenom.
4. promjena mokre odjeće ako je unesrećeni pospan u stadiju II odjeću
režemo i pokrivamo unesrećenog bez pomicanja.
5. topli napitci samo kada je refleks gutanja održan jer u protivnom može doći
do ugušenja, u stadiju I kada je svijest očuvana. Utopljavanje za 1° C na litru
toplog napitka.
6. utopljavanje radi se o umotavanju unesrećenog u foliju i vreću kako bi ga
izolirali od vanjskog djelovanja hladnoće. Ovim mjerama se ne postiže
ugrijavanje unesrećenog nego se samo sprečavamo daljnje pothlađivanje.
Oprema se sastoji od 2.3 termofora ili kemijske vrećice, 1 alufolije, 2 deke
pokrivača, 1 kape. Unesrećenog koji je bez svijesti ali nije intubiran pakujemo
u bočnom položaju.
Način pripremanja ležaja:
- slože se dvije deke na akiju ili transportnu vreću, jedna deka je uzdužno
postavljena, a druga poprečno. Alu folija se ostavlja poprečno kao i druga deka.
- Postavljamo unesrećenog na tako pripremljen ležaj ali bez velikih pokretanja
dijelova tijela
- Kemijske vrećice utopljivača postavljamo u visini srca na grudni koš, i u područje
gornjeg trbuha ( korisni mogu biti i tuferi utopljeni u toplu vodu).
- Unesrećeni se dobro zamota folijom i dekama
- Kapa ( 50 % topline se može izgubiti ako nismo dobro utoplili glavu preko krvnih
žila glave)
7. udisanje kisika poboljšava produkciju topline od strane tijela. Ako postoji
uređaj koji zagrijava i vlaži zrak kojeg udišemo ( « little dragon»)
8. kod srčanog zastoja BLS oživljavanje prije početka oživljavanje moramo
provjeriti disanje i puls u trajanju od jedne minute. Jednom započeto
96
oživljavanje se ne smije prekidati sve dok proces zagrijavanje tijela ne

završimo. To znači da reanimaciju možemo započeti tek onda kada smo
sigurni da ćemo je bez prestanka provoditi do potpunog ugrijavanja
unesrećenog pa i u vozilu HMP ili helikopteru.
Ako imamo TT ispod 28° C i dogodi se fibrilacija, defibrilacija na toj temperaturi je

u pravilu bezuspješna. Može se probati sa 200, 300 i 360 J. Predkliničko davanje
infuzija i lijekova je kontroverzno. Postavljanje venskog puta ovakvim pacijentima na
terenu je povezano sa nekoliko problema: centraliziran je krvotok i venu je teško
punktirati i za taj postupak se gubi puno vremena. Može se postaviti i pulsna oksimetrija
mada zbog centralizacije krvotoka možemo imati lažno loše vrijednosti.
Ako imamo unesrećenog koji je u IV stadiju hipotermije i ima srčani zastoj
spašavatelji i liječnik donose odluku o brzom prijevozu unesrećenog do bolnice koja ima
aparat srce pluća. Do sada je granica reverzibilnosti organizma temperatura od 13,2° C.
Važno: odluku o oživljavanju i prestanku ne donosimo na mjestu
stradavanja već u bolnici. To znači da ne smijemo prekidati reanimaciju
sve dok ne dođemo u bolnicu.
97
HGSS
XX poglavlje OZLJEDE U LAVINAMA
1. Uvod
2. Vjerojatnost preživljavanja
3. Dubina zatrpavanja
4. Perspektive
1. UVOD
U razdoblju od 1981-1998 je u 17 europskih i sjevernoameričkih članica IKARA

registrirano 146 poginulih u lavinama. Broj lavina sa velikom materijalnom štetom,
uništenim naseljima, prometnicama je zbog izgradnje zaštitnih prepreka značajno
smanjen. U Alpama se takve lavine događaju izuzetno rijetko.
Danas su nesreće i stradanja u lavinama sportskog karaktera jer ih izazivaju skijaši i
snowborderi koji skijaju i daskaju izvan uređenih skijališta. Rizik stradavanja u lavini
zahvaća članove alpinističkih klubova, članove spasilačkih organizacija, alpske vodiče što
dovodi u pitanje današnji način školovanja tih skupina.
2. VJEROJATNOST PREŽIVLJAVANJA LAVINE
O potpunom zatrpavanju lavinom govorimo kada su glava i grudni koš zatrpani

snijegom. Smrtnost (mortalitet) svih koje je zahvatila lavina iznosi 23 %, dok je smrtnost
potpuno zatrpanih 52 %, a djelomično zatrpanih 4 %. Posve je jasno da mjere koje
smanjuju potpuno zatrpavanje značajno smanjuju smrtnost.
Kod potpuno zatrpanih u planini ( tipične skijaške lavine) vjerojatnost
preživljavanja u prvih 18 minuta iznosi 91%. To je faza života. U tom periodu 9%
zatrpanih umre od posljedica teškog povrjeđivanja tijela.
U narednom periodu od 18. do 35. minute vjerojatnost preživljavanja naglo pada
na 34%. Ova faza se zove faza gušenja i u njoj umiru svi zatrpani koji nemaju zračni
prostor ispred lica. Mehanizam smrti je gušenje. Tako umire 60% potpuno zatrpanih.
Smrt gušenjem nastupa zatvaranjem dišnih putova snijegom, povraćenim sadržajem
(aspiracija) ili vanjskim pritiskom na grudni koš.
Između 35. i 90. minute krivulja preživljavanja se izravnava. Ovo je faza latencije
u kojoj su živi svi oni koji imaju zračni prostor oko usta i nosa. Takvih je oko 25%. Smrt
kod ovih slučajeva nastupa u periodu između 90. i 130. minute.
Samo 7% zatrpanih preživi dulje od 130 minuta, a preživljavanje zahvaljuju
postojanju zračne komunikacije od usta do površine lavine. Oni ne stradavaju od
ugušenja, ali zbog duljine boravka u lavini oni se smrznu.
Osoba koje su zatrpane lavinom u građenim objektima imaju veću vjerojatnost
preživljavanja. Do 35. minute krivulja je visoka kao kod zatrpavanja na otvorenom, a tek
nakon 190 min. krivulja počinje padati. Razlog preživljavanja je postojanje dovoljno zraka u
prostoru gdje su zatrpani ili postoji zračna komunikacije sa površinom. Ipak u građenim
objektima raste smrtnost zbog većih povrjeđivanja.
Najdulje preživljavanje potpuno zatrpanog na otvorenom 44 h ( Italija,
Macugnaga 1964), a u zidanom objektu 13 dana ( Austrija Heiligenblut 1951).
3. DUBINA ZATRPAVANJA
Prosjek potpuno zatrpanih je jedan metar. Vjerojatnost preživljavanja je u

direktnoj vezi sa dubinom na kojoj je netko zatrpan. Dublje zatrpani imaju manju
vjerojatnost preživljavanja.
98
Zračni prostor
Danas je prihvaćeno pravilo da nakon 35 minuta može preživjeti samo onaj koji
ima zračni prostor ispred nosa i usta. Postojanje zračnog prostora do trenutka kada
nekoga otkopamo je siguran dokaz da je zatrpani u trenutku prestanka lavine mogao
disati što nam daje nadu da može preživjeti zatrpavanje.
Utvrđivanje prisutnosti zračnog prostora je važan parametar koji liječniku na
terenu omogućava trijažu onih kojima će se posvetiti puna medicinska pomoć i potpora i
onih koji se proglašavaju mrtvima.
Zračni prostor je prostor zraka ispred nosa i usta koji omogućava prohodnost
dišnih putova i disanje unesrećenog. Zračni džep može biti jako malen ( nekoliko
centimetara) a da omogućava disanje. Nepostojanje zračnog prostora je ona situacija
kada je oko usta i nosa samo snijeg ili povraćeni sadržaj i kada su dišni putovi potpuno
zatvoreni.
U jednom istraživanju na dobrovoljcima koji su umjetno zatrpavani je utvrđeno da
duljina preživljavanja ovisi o volumenu zračnog prostora, nabijenosti snijega i od još za
sada nepoznatih individualnih faktora.
U početku dolazi do hipoksije ( pomanjkanje kisika) i hiperkapnije ( povećanje
ugljičnog dioksida). Kod dužeg zatrpavanja nastupa i treći faktor hipotermija. Ove činjenice
se opisuju ka 3 H sindrom ( hipoksija, hiperkapnija i hipotermija). Pretpostavka je da
hiperkapnija i hipotermija štite organizam od hipoksije.
Pitanje da li postoji zračni prostor ili ne možemo riješiti tek pažljivim opažanjem
za vrijeme otkopavanja. Kod pažljivog spašavanja i otkopavanja lica moguće je
prepoznati zračni prostor posebno kada je njegova unutarnja površina zaleđena. Ako
zatrpani ima veliki zračni prostor koji još komunicira sa površinom onda zatrpani može
satima preživjeti.
Pothlađivanje-Hipotermija
Pothlađivanje kod nesreća izazvanih lavinom igra drugačiju ulogu nego kod
pothlađivanja na otvorenom. Utopljavanje zatrpanih lavinom je daleko manje uspješno
gotovo razočaravajuće. Razlog ovoj konstataciji je da se većina potpuno zatrpanih
lavinom uguši prije nego pothlađivanje nastupi. Samo oni koji imaju dovoljno veliki
zračni prostor, i imaju dovoljno mjesta za gibanje grudnog koša mogu razviti reverzibilnu
hipotermiju. Međutim hipotermija ima veliki značaj kada se unesrećeni iskopa iz lavine.
Nakon iskopavanja unesrećeni se može vrlo brzo pothladiti posebno ako je vanjska
temperatura jako niska, ako je jak vjetar i ako je unesrećeni bez svijesti. Valja naglasiti
da se prosječno pothlađivanje od 3°C na sat odnosi na kompletno vrijeme počevši od
stradavanja u lavini, za vrijeme trajanja otkopavanja i tijekom spašavanja i transporta do
bolnice.
Povrede, Ozljede
Rizik od nastanka teških ozljede ovisi o više faktora. Prije svega je to karakter
terena, smjera lavine i vrste snijega od koje se sastoji lavina.
Prelazak lavine preko stjenovite kaskade, prelazak preko šumovitog područja, kao i
vlažnost snijega predstavljaju visoke faktore rizika za nastanak vrlo ozbiljnih pa i
smrtonosnih ozljeda. Može se reći da je oko 15% smrtnih ishoda u lavinama uzrokovano
mehaničkim ozljedama. Radi se o prijelomima ekstremiteta, tupim povredama grudnog
koša i trbuha, kao i povredama mozga i kralježnice. Uzroci smrti kod lavina: oko 65% uzrok
je ugušenje, 20% 3H sindrom i 15% trauma.
99
HGSS
Spašavanje
Analizom krivulje preživljavanja postoje kod spašavanja iz lavina dva vremenska

intervala u kojima moramo nastojati spasiti zakopane.
1. Interval prvih 15 minuta. U ovom vremenu su preživjeli lavinu svi oni koji nisu stradali
od mehaničkih ozljeda. Zato svi oni koji nisu zatrpani moraju svim raspoloživim
sredstvima tražiti zakopane i nastojati ih otkopati.
2. Interval nakon 15. minute. Organizirano spašavanje uz najbolju organizaciju može
početi tek nakon 90 minuta. Nakon tog perioda mogu preživjeti samo oni koji imaju
zračni prostor za disanje.
Možemo reći da je u spašavanju zatrpanih lavinom vrijeme presudni faktor, pri
tome valja istaći da je unesrećeni cijelo vrijeme trajanja spašavanja od nastanka lavine
pa sve do dolaska u bolnicu izrazito životno ugrožen.
Prilikom otkopavanja spašavatelji moraju biti izuzetno oprezni kako ne bi svojim
djelovanjem poremetili zračni prostor ispred usta i tako unesrećenom onemogućili
disanje. Nakon oslobađanja iz lavine nastupa opasnost od brzog pothlađivanja
izlaganjem povrijeđenog okolišu, a pomicanjem ozlijeđenih nastupa opasnost od
cirkulacijske nestabilnosti i akutnog srčanog zastoja.
Tijek spašavanja
Svaka akcija spašavanja iz lavine predstavlja za sve sudionike u spašavanju

veliki izazov. Kod svake odluke mora se odvagati značenje brzog iskopavanju pred
rizikom za spašavatelje. U obzir se moraju uzeti opasnost od ponovne lavine, snježni i
vremenski uvjeti, doba dana kao i težina terena. Svaki korak i odluka mora biti
promišljen. Princip je da kod svake lavine mora biti osiguran i prisutan helikopter. Vrijedi
pravilo da liječnici, vodiči pasa i potražni psi moraju doći do lavine što je prije moguće.
Što je više zatrpanih u lavini to više liječnika i spašavatelja moramo angažirati ili držati u
pripravnosti.
Sve medicinske mjere se moraju poduzeti na mjestu otkopavanja kako bi se
spriječila sekundarna smrti otkopanih koji su bili živi. Pri tome glavni prioritet imaju
oksigenacija ( disanje i davanje kisika), kao i terapija hipotermije.
Oprema koju nosimo je kompletno zimska, termometar za mjerenje temperature
tijela, grijači ( kemijski ili termofor), topli napitci i sl. Ako zatrpani kod našeg dolaska još
nisu otkopani ili ako ih ima više organizira se prihvatno trijažno mjesto, izvan lavine, u
sigurnoj zoni i zaštićeno od vjetra. Metalni laringoskop i lijekovi moraju biti zaštićeni od
hladnoće( držanje uz tijelo ili u liječničku torbu staviti kemijski grijač ili termofor). Zbog
niske vanjske temperature za sve uređaje treba osigurati dovoljno rezervnih baterija.
Kada se jedan ili više zatrpanih otkopa poziva se odmah liječnik koji onda u
trenutku otkopavanja određuje slijedeće: prisutnost zračnog prostora oko usta,
prohodnost dišnih putova i vitalne funkcije. Ako moramo istovremeno voditi brigu o više
otkopanih održavanje vitalnih funkcija preživjelog ima prednost pred reanimacijom
iskopanog bez znakova životnih funkcija.
Algoritam spašavanja
Medicinska komisija IKAR-a je 2001 g. donijela protokol o tretmanu iskopanih iz

lavine. U tretmanu ozlijeđenih imamo dvije strategije zavisno od pretpostavljene duljine
otkopavanja.
100
Kod kratkog vremena iskapanja(35 minuta) mjerimo svaku minutu. Brzo

iskapanje i reanimacija imaju prioritet kako bi spriječili prijeteće gušenje.
Kod duljeg vremena iskapanja ( više od 35 minuta) minute gube svoj značaj, a
težište leži na opreznom spašavanju i adekvatnoj terapiji hipotermije.
Mjere kod iskapanja unutar 35 min.
U ovom odsječku brzina ima presudnu ulogu kako bi se izbjeglo gušenje

zatrpanog. Ustanovljavanje zračnog prostora je od sekundarnog značenja. Još za
vrijeme otkopavanja moramo blokirane dišne putove otkopati i otvoriti. Ako imamo
prestanak disanja i prestanak rada srca umjetno disanje i masažu započinjemo još dok
nismo kompletno oslobodili unesrećenog. U ovom periodu ne postoji po život opasna
hipotermija i unesrećeni se tretira po općim medicinskim mjerama. Ako se nalazi u
kritičnom stanju možemo ga oporaviti jer je uzrok najvjerojatnije akutna asfiksija zbog
neprohodnih dišnih putova, mehaničke kompresije grudnog koša, aspiracije ili
mehaničke traume. Kod nastalog srčanog zastoja vodim se principima BLS ( Basic Life
Support) kao i ALS ( Advanced Life Support). Tretman se povodi u prostoru zaštićenom
od vjetra u mjestu gdje je otkopan ili u šatoru kako bi se smanjilo i spriječilo dodatno
pothlađivanje zbog vanjske temperature i vjetra. Ako je potrebna intubacija na mjestu
otkopavanja liječnik se pokrije jaknom ili dekom kako bi izbjegao snježno blještavilo i
odsjaj koji mogu smetati prilikom intubacije.
Kod predvidivo duljeg transporta unesrećeni mora biti opskrbljen izvorom topline,
alufolijom, dekama i bivak vrećom i kapom. Izbor bolnice u koju se transportira ovisi o
vrstama ozljeda ili prva koja ima jedinicu intenzivnog liječenja.
Mjere kod iskapanja koje traje dulje od 35 min.
Kod vremena iskapanja koje traje dulje od 35 minuta za preživljavanje je

presudno postojanja zračnog prostora ispred usta i nosa zatrpanog. Zbog toga moramo
kod iskapanja voditi računa da taj prostor ne uništimo ili smanjimo.
Ako unesrećenog koji je imao zračni prostor otkopamo na prvom mjestu je
tretman hipotermije. Otkopavanje ne smije biti naglo i brzo nego pažljivije i nježnije što
je više moguće. Kod otkopavanja moramo voditi računa da sačuvamo postojeći zračni
prostor i održimo prohodne dišne putove. Tijelo zakopanog se mora u potpunosti
otkopati bez pomicanja. Pomicanje trupa i velikih zglobova mora biti učinjeno što je
nježnije moguće. Već se na mjestu nezgode određuje stadij hipotermije na osnovu
postojećih kriterija ( v. poglavlje hipotermija).
Postavlja se rutinski timpano-termometar ( ili sonda u jednjak koju postavlja
samo liječnik). Kod timpanalnog mjerenja se moraju uzeti u obzir činjenice da izmjerena
temperatura može biti niža od stvarne, ali nam može davati podatke o kretanju
vrijednosti tijekom transporta. Što je prije moguće treba postaviti EKG nadzor kako bi
se na vrijeme mogli uočiti poremećaji ritma, uzrokovani otkopavanjem i grubim
pokretima.
Pravila kod otkopavanja koje traje dulje od 35 min.:

- bez grubih pokreta kod otkopavanja i transporta
- zaštita od vjetra i hladnoće
Unesrećenom koji ima refleks gutanja( Stadij I i II) možemo dati tople napitke,
zaslađene( bez alkohola), presvući vlažnu odjeću bez velikih pomicanja tijela ( rezanjem
škarama). Indikacija za intubaciju u stadiju III kod unesrećenih bez svijesti se može
101
HGSS
poštivati dosta široko jer su studije pokazale da postoji vrlo mala opasnost od nastanka
fibrilacije srca koju bi uzrokovala intubacija. Davanje kisika je obvezatno jer su
unesrećeni od zatrpavanja lavinom izrazito osjetljivi na pomanjkanje kisika, a davanje
kisika je efikasna zaštita od daljnjeg pothlađivanja. Korištenje lijekova u stadijima
hipotermije III-IV nije preporučljivo jer mogu izazvati poremećaje ritma. U stadijima I-II
lijekovi se mogu davati oprezno u duljim vremenskim razmacima nego kod bolesnika sa
normalnom temperaturom. Infuzijska terapija nije nužno potrebna. Postavljanje
periferne venske kanile na mjestu nesreće je zbog centralizacije krvotoka otežano i
predstavlja gubitak vremena te od tog postupka treba odustati.
Kod temperatura tijela ispod 28°C defibrilacija je u pravilu neučinkovita. Ako
pokušaj defibrilacije ne uspiju potrebno je unesrećenog ugrijati na aparatu srce pluća
bez prekidanja BLS-a. Kada nemamo puls u st. IV reanimaciju moraju započeti
spašavatelji i provoditi ju sve dok ne dođu drugi spašavatelji ili liječnik.
Standardne mjere kod besvjesnog, pothlađenog unesrećenika u lavini:
- davanje kisika
- nadzor temperature tijela u vanjskom zvukovodu
- EKG nadzor
- Intubacija
Žrtve lavine koji imaju srčani zastoj – trijaža liječnika
Trijaža se označava kao odluka liječnika koja na osnovi prognoze ozljede,

definira hitnost liječenja i transporta u odgovarajuću ustanovu. U normalnim situacijama
na primjer teško ozlijeđeni imaju prednost pred lakše ozlijeđenima, pacijenti koji imaju
očuvane vitalne znakove imaju prednost pred onima koji imaju srčani zastoj. Trijažu
provodi liječnik.
Internacionalna komisija za alpsku medicinu je 1996 godine donijela protokol za
trijažu zatrpanih lavinom koji imaju srčani zastoj ( izoelektrična linija na EKG-u, ravna
crta), sa ciljem da se već na mjestu nesreće prepoznaju i odrede slučajevi sa srčanim
zastojem koji je potencijalno reverzibilne hipotermije, te da se kao takav transportira u
ustanovu sa srce-pluća aparatom gdje će se provesti ugrijavanje na normalnu tjelesnu
temperaturu. Kod pacijenata kod kojih je srčani zastoj nastupio zbog gušenja možemo
prekinuti oživljavanje već na mjestu nezgode.
U kriterije trijaže ubrajamo duljinu spašavanja, tjelesnu temperaturu i postojanje
zračnog prostora. Odluku mora donijeti liječnik koji je nazočan na mjestu događaja ili
osoba koja provodi spašavanje. Oni pomno procjenjuju prisutnost zračnog prostora i
prohodnost dišnih putova. Spašeni iz lavine koji je imao zračni prostor, a ima
hipotermiju i srčani zastoj se proglašava mrtvim tek kada se na aparatu srce-pluća
nakon ugrijavanja bezuspješno oživljava. Valja ponoviti Gregory-jev princip:» Nijedna
žrtva lavine koja je imala zračni prostor nije mrtva dok nije ugrijana i mrtva. «
Posttraumatski stresni sindrom

Neke studije pokazuju da preživjeli imaju posttraumatski stresni poremećaj i to
ukupno 28% preživjelih, od čega 48% onih koji su bili potpuno zatrpani. Simptomi
psihičkih poremećaja su: neugodna sjećanja, nesanice, gubitak apetita, mučnina,
povraćanje, osjećaj krivnje. Kod 18% potpuno zatrpanih poremećaj egzistira godinama.
Ovako visoki postotak posttraumatskog stresnog sindroma nameće zaključke o
organiziranju tima za krizna stanja koji će puno prije prepoznati posljedice i ranije
započeti liječenje.
102
Procjena otkopanog bolesnika
Ne Svijest da
Hipotermija I-II:
- topla zaslađena pića

- presvlačenje odjeće
ako je izvedivo
- transport u bolnicu sa
sa intenzivnom
ne disanje da
hipotermija III:
- intubacija, ventilacija ugrijanim vlažnim

kisikom
- prijevoz u kliniku sa aparatom srce-pluća
smrtonosne povrede
ne
CPR, intubacija
Određivanje duljine zatrpanosti < 35 min. > 32°C

i temperatura Nastavak CPR po ALS-u
>35 min, i/ili < 32°C
EKG fibrilacija
Srčani zastoj
Da ali nije siguran

ne Zračni prostor i
Otvoreni dišni putovi
Hipotermija IV:
- nastaviti reanimaciju
- fibrilacija: 1 x defibrilacija
- transport u kliniku sa srce-pluća
aparatom
proglašenje smrti
Mjere samo spašavanja
103
HGSS
U mnogim člancima se skijašima preporuča izbjeći lavinu spustom skijama ispred

lavine, a ako to nije moguće preporuča se osloboditi skija i štapova i kada ga lavina
obuhvati pokušati plivati u lavini. U slučaju potpunog zatrpavanja lavinom prije
prestanka lavine se preporuča zguriti se i postaviti ruke ispred lica. U nekim anketama
preživjelih zabilježeno je da se prije nego je lavina stala oslobodilo skija 18% skijaša, a
skije i štapove je uspjelo osloboditi svega 8% preživjelih. Plivati je bilo u stanju oko 46%
preživjelih. Naprotiv 50% je bilo u stanju za trajanja lavine postaviti ruke ispred lica i na
taj način si osigurati stvaranje zračnog prostora za disanje.
Spašavanje od strane onih koji nisu zahvaćeni lavinom

U slučaju da imamo potpuno zatrpane lavinom onih koji nisu zatrpani u prvih 15
minuta moraju pokušati pronaći i iskopati zatrpane. Kada razmislimo da je za
pronalaženje zatrpanog uređajem potrebno oko 3-5 minuta i da nam za kopanje
lopatom zatrpanog na dubinu od jednog metra ostaje svega 10 minuta, možemo
zaključiti da ovakav način spašavanja ima svoja ograničenja. Pravila kojih se treba
pridržavati u slučaju lavine:
- osobe koje su u prilici markiraju mjesto nestanka osobe u lavini
- odmah alarmirati spasilačku službu mobitelom ako je na raspolaganju
- tražiti svim raspoloživim ljudstvom najmanje 15 minuta. Najprije poslati po pomoć i
alarmirati službu od strane jednog člana grupe ako mobitel nije dostupan
- pretraživati uređajem lavinu, a istovremeno osluškivati i gledati lavinu
- položaj i dubinu odrediti sa sondom, i sondu ostaviti kao marker
- kopati sa svim raspoloživim lopatama, ne direktno odozgo već postranično
- kada se pojavi neki dio tijela brzo rukama uz tijelo iskopati kanal za svježi zrak.
Sigurnosna oprema kada se krećemo lavinoznim područjem

Postoji nekoliko mjera koje mogu smanjiti smrtnost zatrpanih lavinom:
smanjivanje stupnja zatrpanosti lavinom, smanjenje potrage zatrpanog u lavini i
produljenje vremena preživljavanja potpuno zatrpanih.
- smanjenje dubine zatrpanosti
Ako je stradali samo djelomično zatrpan lavinom onda je njegovo pronalaženje u lavini
vizualno i vrlo brzo, a iskopavanje efikasno.
Svaka mjera koja smanjuje broj potpuno zatrpanih smanjuje mortalitet. Ova oprema se
može kupiti, a primjer toga je Zračni balon za lavine.
Zračni balon-Airbag
U upotrebi je od 1991 g. a izrađuje se u više verzija. Integriran je u ruksak i napuhuje
se iz ampule potezanjem ručice kada nastupi lavina. Sadržaj balona je mješavina
dušika i zraka od 150 l. Princip djelovanja je dvojak: povećava površinu unesrećenog i
zbog fizikalnog efekta inverzne segregacije ( velika tijela se zadržavaju na površini)
smanjuje dubinu na kojoj je zatrpan unesrećeni. U vremenskom periodu od 1991-2003
g. zabilježeno je 62 slučaja koji su se našli u lavini a imali su airbag. Od toga je 60
preživjelo, jedan skijaš sa otvorenim balonom je smrtno zatrpan, a jednom se nije
napunio balon jer je zatajila ampula koja ga puni. Preduvjet za uzgon je odgovarajuća
tekuća lavina. Ako se balon aktivira i nalazimo se u lavini, a nastupi druga lavina sustav
više nije efikasan u održavanju unesrećenog na površini lavine. Vjerojatnost potpunog
zatrpavanja sa 39% pada na 16,1%, a smrtnost sa 23% na 3,2%.
- skraćenje vremena zatrpanosti
104
Kada imamo situaciju u kojoj je netko potpuno zatrpan potragu radimo na nekoliko
načina: tehničkim uređajima, lavinskim psima i sondiranjem terena. Za otkopavanje je
potrebno dosta vremena i opreme. Neophodan pribor su i prikladne lopate za
otkopavanje.
Tehnička oprema za potragu su elektronski aparati kojima identificiramo zatrpanog.
Povećali su šanse za preživljavanje, ali ne onoliko koliko se od njih očekivalo. Prosjek
traženja mjesta zakopanih se sa 120 minuta smanjio na 35 minuta, ali mortalitet je sa
76% pao na 66% što je skroman rezultat. Razlog tome je što se značajno smanjuju
šanse za preživljavanje nakon tolikog vremena ( 35 minuta plus vrijeme za otkopavanje)
što je opisano ranije. Gledajući krivulju šanse za preživljavanje ta vremena dolaze na
horizontalni dio krivulje gdje je već niska šansa preživljavanja i traje dugi vremenski
period bez značajnijih pogoršanja. U 27% slučajeva gdje je potraga provođena
uređajima su potragu provodili spašavatelji, a ne prijatelji koji su ostali ne zatrpani. U tim
slučajevima smrtnost je iznosila 97%.
Tehnički uređaj za potragu ima smisla jedino ako ga upotrebe neozlijeđeni sudionici,
što podrazumijeva prethodno upoznavanje i vježbanje rukovanja uređajem. Velika su
očekivanja od digitalnih aparata koji će otkriti zatrpanog puno prije i preciznije.
- produljenje vremena preživljavanja potpuno zatrpanih:
Avalung: razvijen je u Americi i sastoji se od čvrste veste ili je načinjen od sistema

gurtni, koje se pričvrste na grudni koš. U slučaju lavine skijaš mora u usta staviti
konektor i zadržati ga u ustima dok traje lavina. Preko konektora udišemo zrak, a
izdišemo preko jednosmjernog ventila. Tako postižemo kreiranje umjetnog zračnog
prostora, a preko jednosmjernog ventila sprječavamo ponovno udisanje ugljičnog
dioksida i tako sprječavamo hiperkapniju. Do sada u 33 provedena testa uređaj
omogućava preživljavanje u lavini do sat vremena. Do sada su dvojica koja su imala
ovu opremu preživjela ( Alaska, 2000, i Chamonix 2001). Za sada još nije dana
preporuka za korištenje ovog proizvoda od strane Međunarodne komisije za Alpsku
medicinu. Nedoumica je da li je osoba koja nosi vestu u trenutku nastanka lavine u
stanju staviti konektor u usta.
Nedostatak sistema je činjenica da kupovinom ne smanjujemo rizike koji prate
zatrpane osobe, a pravovremeno iskopavanje jer je produljeno vrijeme preživljavanja ne
garantira uspjeh. Sva navedena sigurnosna oprema nema obvezujući karakter.
4. PERSPEKTIVE
Poražavajuća je činjenica da usprkos dobroj organizaciji i razvijenim mjerama
spašavanja imamo 85% umrlih. Za poboljšanje ove situacije u budućnosti neće biti
dovoljno poboljšati medicinske mjere koje mogu smanjiti smrtnost, jer sve mjere
spašavanja iz logističkih razloga dolaze prekasno i medicinski terapijski koncept služi
samo da se kod živo otkopanih spriječi sekundarna smrt nakon otkopavanja. Šansa da
iskopamo živu osobu leži u što prijem otkopavanju, što bržem alarmiranju, brzini
dolaska spašavatelja, dubini zatrpanih, faktora koji su neovisni o organiziranosti i
kvaliteti spašavanja.
U posljednjim godinama je alarmiranje, vrijeme polaska ekipa, dolaska do lavine,
početka traženja i otkopavanja toliko optimizirano da otkopavanje počinje unutar prvih
35 minuta od nastanka lavine. To je rezultat postignutih vještina i istreniranosti
spasilačke službe, ali bez pravovremenog alarmiranja od strane očevidaca telefonom ili
mobitelom cijeli koncept se značajno usporava. Ovi pojedinačni uspjesi nemaju
105
HGSS
nikakvog utjecaja na mortalitet. Za značajno smanjenje mortaliteta su potrebne dodatne

mjere koje će nakon nastanka lavine značajno smanjiti dubinu zatrpanih i skratiti vrijeme
potrebno za otkopavanje. U poboljšanju pomoći sudionika lavine koji nisu zatrpani leži
veliki potencijal poboljšanja šansi preživljavanja. Potrebna je optimalizacija elektronskih
potražnih uređaja i bolje akceptiranje opreme koja nam pomaže da isplivamo iz lavine
od strane turnih skijaša i ekstremnih skijaša.
Usprkos djelotvornim tehničkim sredstvima ne smijemo zaboraviti da je lavina
smrtonosna, kako za one skijaše koji ju izazovu tako i za ostale osobe koje se zateknu
na putu lavine.
106
XXI poglavlje ČOVJEK U VISINAMA

1. Uvod
2. Fizikalne osobine visine
3. Stupnjevi visine
4. Aklimatizacija
5. Visinska bolest
6. Edem pluća
7. Edem mozga
8. Ostale bolesti karakteristične za visinu ( kašalj, potkožni edem, krvarenje
u mrežnici, ozljede hladnoćom, ozljede suncem)
9. Terapija visinske bolesti ( silazak, kisik, vreća, lijekovi)
10. Zlatna pravila Himalayan Rescue Association HRA
Napomena: u poglavlju se navodi i medicinska terminologija i terapija. Poglavlje je

namijenjeno za spašavatelje i liječnike u HGSS-u.
1 UVOD
U svijetu godišnje oko 37 mil. posjetitelja prođe visokim gorjem ( UIAA). Oko 420
mil ljudi živi u području visokih planina, a od toga 20 mil. u regijama iznad 2500 m, a 25.
mil. u regijama iznad 3500 m.
Kod trekinga gdje se planinari kreću ispod 5500 m učestalost oboljenja( bilo
kojeg oblika visinske bolesti) je oko 0.1 % ( jedan od 1000 oboli), a smrtnost je 0.01 %
( jedan na 10 000 trekera).
U slučaju ekspedicija u visoke planine učestalost oboljenja je 25 %, a smrtnost 3
% ( 300 x više nego kod trekera). Na visinama iznad osam tisuća metara smrtnost
iznosi 25 % ( dakle svaki četvrti alpinist ne preživi uspon).
Kako bi se smanjila učestalost obolijevanja u visokim planinama i smanjila
smrtnost potrebno je dobro poznavati specifičnosti fiziologije na velikim visinama,
preventivne mjere, način aklimatizacije, prepoznavanje simptoma oboljenja i mjere
liječenja.
2 FIZIKALNE OSOBINE VISINA
Porastom visine ljudsko tijelo dolazi do svojih granica. Glavni razlog za to je pad
parcijalnog tlaka kisika u atmosferi, jaka hladnoća, suhi zrak i značajno povećana
izloženost tijela UV zračenju.
Porastom visine dolazi do pada atmosferskog tlaka, pa tako i pada tlaka kisika.
Na visini od 5500 m parcijalni tlak kisika je upola manji nego na razini mora, na 8500 m
iznosi jedva trećinu. To znači da je na tim visinama alpinistima na raspolaganju svega
polovina, odnosno trećina kisika.
Parcijalni tlak kisika pada i kako se približavamo polovima jer je tu zbog
zakrivljenosti Zemlje atmosferski omotač tanji. Praktično značenje ovog podatka je: da
se Everest kojim slučajem nalazi na mjestu McKinley-a uspon na njega zbog niskog
parcijalnog tlaka kisika bez upotrebe kisika iz boce ne bi bio moguć.
Parcijalni tlak kisika je ovisan o još nekoliko faktora: vremenskim prilikama i dobu
godine. Što je vrijeme ljepše to je i atmosferski tlak viši te je i parcijalni tlak kisika viši.
Tlak je manji zimi nego ljeti.
107
HGSS
Dakle parcijalni tlak kisika je presudna vrijednost koja određuje opskrbu tijela
kisikom. Njegov iznos određuje koliko će kisika iz atmosfere ući u organizam.
Porastom visine pada temperatura u prosjeku 6,5°C na 1000 metara što dodatno
povećava rizik od pothlađivanja i hipoksije.
UV zračenje se pojačava u prosjeku za 4% na svakih 300 metara visine što
povećava opasnost od opeklina, snježnog sljepila i nastanka raka kože. Refleksija
sunca od snježne i ledene površine u danima kada nema vjetra značajno povećava
toplinu i može biti nezavisan uzrok iscrpljenosti izazvane toplinom što je teško uočiti u
ovako hladnom okruženju. Na Everestu i McKinley-u je temperatura u šatoru bila i do
40°-42°C.
Dehidracija je naredni veliki problem na velikim visinama ( hladna snježna
pustinja). Voda se može dobiti jedino topljenjem snijega i leda. Gubitak vode iz tijela je
višestruko pojačan disanjem preko pluća i preko kože.
Fiziologija
U praksi vrijedi slijedeće pravilo: što je veći parcijalni tlak kisika to je opskrba
tijela kisikom bolja.
Koliko tijelo iz atmosfere uzme kisika toliko se kisika veže za hemoglobin u
crvenim krvnim tjelešcima i toliko se kisika krvotokom prenese do stanica. U svakoj
stanici organizma kisik sudjeluje u produkciji energije koja je neophodna za funkciju
svake stanice, tj. cijelog organizma.
Ako je količina kisika koji nam stoji na raspolaganju u atmosferi mala dolazi do
slabljenja i potpunog sloma funkcije stanica što može za posljedicu imati umiranje
stanica, zatajenja organa i konačno smrti cijelog organizma.
3 STUPNJEVI VISINA
Srednje visine 1 500 – 2 500 m
Snižena količina kisika na tim visinama ne utiče značajno na tjelesne funkcije

alpinista. Samo kod kompleksnih funkcija mozga je moguć blaži poremećaji kao npr.
noćni vid i sl. kada se naglo dođe na tu visinu.
Drugačija je situacija kod osoba koje imaju neku kroničnu bolest. U tim
slučajevima može nagla promjena visine ( uspon žičarom) dovesti do poremećaja
tjelesnih funkcija. Zbog toga se prije odlazaka na takve izlete korisno posavjetovati sa
liječnikom koji ima iskustva sa planinskom medicinom.
Velike visine 2 500 – 5 300 m
Na visinama iznad 2 500 m moramo napraviti aklimatizaciju kako bi izbjegli

tjelesna oštećenja i visinsku bolest. Ovo je granično područje. Važno je zbog toga što
se na tim visinama parcijalni tlak kisika značajno smanjuje ( na 5200 parcijalni tlak
kisika dolazi na pola vrijednosti sa razine mora) što predstavlja opasnost za organizam.
Već na tim visinama moguća je pojava svih oblika visinske bolest. Sposobnosti nam se
smanjuju iznad 2 500 m za 10 % na svakih 1000 m visine.
Ekstremne visine 5 300 – 8 848 m
108
Na ekstremnu visinu čovjek se ne može aklimatizirati i zato je najviše stalno

naseljeno mjesto na Zemlji na visini od 5340 m. ( Aconquilcha, Chile). Iznad te visine
dugotrajno zadržavanje može imati trajne posljedice po zdravlje. Možemo očekivati
postepeno sve jače oštećivanje tjelesnih funkcija do smrtnog ishoda, što je posljedica
djelovanja niskog parcijalnog tlaka kisika na organizam.
4 AKLIMATIZACIJA
Aklimatizacija je fiziološki proces koji započinje boravkom u području sa malo

kisika, a ima za cilj prilagoditi organizam toj sredini. Razlikujemo prilagodbe disanja,
cirkulacijske prilagodbe i krvne prilagodbe.
Disanje: tijelo nastoji manjak kisika u organizmu nadoknaditi porastom frekvencije
disanja. Na taj način tijelo dobije veću količinu kisika. Ova prilagodba nastupa odmah,
ali nije prisutna kod svih ljudi jednako jako, različita je za različite ljude.
Cirkulacija: porastom srčane frekvencije dolazi do porasta količine krvi koju srce u
minuti pumpa pa se na taj način poboljšava i povećava transport kisika do stanice.
Proces na velikoj visini nastupa veoma brzo.
Krv: u krvi dolazi do porasta broja eritrocita, crvenih krvnih tjelešaca, i na taj način do
poboljšanja transporta kisika do stanice. Do povećanja broja eritrocita dolazi tek nakon
2-3 tjedna boravka na velikoj visini.
Vremensko trajanje aklimatizacije je individualno i različito, a ovisi prije svega o
brzini uspona, postignutoj visini, svladanoj relativnoj visini, zdravlju penjača i
istreniranosti organizma. Sigurno uporište za duljinu trajanja aklimatizacije je: za 4000
m 3-6 dana, 5000 m 1-2 tjedna. Nakon aklimatizacije na te visine, penjemo li se dalje
proces počinje iz početka. Penjanje na visine dakle mora biti postepeno. Aklimatizacija
na visinama iznad 5300 m nije moguća i zbog toga bazni logori ne smiju biti iznad te
visine.
Prethodna aklimatizacija
Prethodni visinski trening npr. u Alpama nije jedinstveno prihvaćena i

djelotvorna strategija. Literatura i praktična iskustva su različita. Ideja , aklimatizirati se
kod kuće, a onda brzo otići na planirani vrh, se nije pokazala svrsishodnom. Preporuča
se vrijeme koje je potrebno za postizanje solidne aklimatizacije iskoristiti na samom
mjestu uspona.
Medikamentozna aklimatizacija
Postoji mogućnost ubrzavanja aklimatizacije lijekovima. Ipak treba se kloniti ove

strategije jer u njoj alpinisti imaju lažnu sigurnost jer medikamenti imaju nuspojave koje
čovjeku na visini iznad 5300 m mogu praviti ozbiljne zdravstvene probleme. Neke
nuspojave lijeka acetazolamida su slične simptomima visinske bolesti( trnci u prstima
ruku i nogu, mučnina, pospanost, impotenciju, miopija i gorak okus u ustima).
Lijekovi koji se koriste za aklimatizaciju su acetatzolamid, dexamethason i ginko
biloba. Dexamethason se ipak preporuča davati samo onda kada nastanu jasni znakovi
visinske bolesti.
Ginko biloba tablete mogu uspješno prevenirati simptome visinske bolesti, ali
učinci su strogo individualni.
109
HGSS
Praksa aklimatizacije
Za vrijeme trajanja ekspedicije treba uzeti točan visinski profil koji se temelji na
geografskim osobinama i na individualnim sposobnostima visinske prilagodbe. Opća
pravila za postizanje optimalne aklimatizacije su:
- ne penjati se prebrzo (Velike razlike visine)
- ne veliki tjelesni napori koji vode u anaerobni metabolizam
- Mjesto noćenja mora biti niže od tog dana postignute maksimalne visine
- Voditi računa o dovoljnoj rehidraciji
- Svjesno hiperventilirati
- Paziti na rane znakove visinske bolesti
- Prehrana bogata ugljikohidratima
- izbjegavati alkohol u prvim danima aklimatizacije
Nakon postizanja aklimatizacije vrijedi pravilo: što je brže
moguće uspon na vrh i silazak.
Upute za uspješnu visinsku prilagodbu:
- duboko disanje u mirovanju i opterećenju

- održavanje srčane frekvencije u individualnim normalnim granicama
- Razina treninga prema vlastitim sposobnostima izdržljivosti
- Povećati noćno uriniranje
Nakon povratka u niža područja tipične promjene za visinu ostaju još kratko vrijeme.
Preduvjeti za penjanje u visoka gorja
Do danas nije postoji mogućnost određivanja individualne sposobnost podnošenja

visine koja bi se odredila testovima ili mjerenjima u nizini. Postoji puno individualnih
faktora koji su za te sposobnosti mjerodavni:
- nasljedne sposobnosti
- trenutno zdravstveno stanje
- sposobnost povećavanja frekvencije disanja kod pomanjkanja kisika
- sposobnost povećavanja tlaka u plućima kod manjka kisika
- psihičko stanje i
- spremnost na uspjeh
Nikakvog uticaja na sposobnost podnošenja visine nemaju:

- izdržljivost
- spol
- godine
Općenito svakome tko odlazi u visoka gorja možemo preporučiti stručno
savjetovanje kod liječnika koji se bavi medicinom visokih gorja, koji može prepoznati
rizične faktore i eventualno ih smanjiti.
Prethodne kronične bolest i rizik boravka na velikim visinama
Bez rizika
110
- starost
- kondicijska pripremljenost
- debljina
- šećerna bolest
- stanje nakon koronarnih bypassa kada nema bolova u prsima
- blaga kronična plućna opstruktivna bolest
- astma
- nerizična trudnoća
- kontrolirana hipertenzija
- EPI pod terapijom ( epilepsija)
- Upale
- Duševne bolesti
- Neoplazme
Rizično
- teže opstruktivne bolesti pluća

- srčane bolesti Angina pektoris
- teške aritmije srca
- srčane greške
- cerebrovaskularne bolesti
- Apnea u snu
- Rizična trudnoća
5. VISINSKA BOLEST
Učestalost pojave visinske bolesti je u direktnoj vezi sa brzinom postizanja visine:

svaki čovjek može imati simptome visinske bolesti ako se brzo nađe na velikoj visini
( helikopterom, žičarom ili sl.). Razlikujemo nekoliko oblika visinske bolesti: blagu
visinsku bolest AMS ( acute mountain sickness) i teške oblike: edem pluća HAPE
( High altitude pulmonary edema) i edem mozga HACE ( High altitide cerebral edema).
Uzroci nastanka su: boravak na visini iznad 2500 m, poremećaj mikrocirkulacije,
poremećaj propustljivosti krvnih žila za tekućinu, bijeg vode iz krvnih žila u organe
( pluća – mozak)
Blaža visinska bolest AMS
Simptomi
- Glavobolja često pulsirajuća u zatiljku i bjeloočnicama ,

- mučnina,
- povraćanje,
- gubitak apetita,
- nesanica, učestala buđenja iz sna
- vrtoglavica i osjećaj pijanstva i
- pauze disanja u snu (Apnoa)
- osjećaj gušenja, što ne mora uvijek biti povezano sa visinskom bolesti
- osjećaj hladnoće u tijelu
- blijedo lice
111
HGSS
- zaduha (dispnoa) u opterećenju

- nervoza
- odsutnost mokrenja
Čak se i u relativno niskim istočnim Alpama u Europi javljaju simptomi visinske
bolesti. To češće što se savladava veća visinska razlika u kraćem vremenu, što se
spava na velikim visinama i zbog neprilagodljivosti ili kronične bolesti koju imamo.
Svake godine u Južnom Tirolu bude nekoliko slučajeva visinske bolesti
manifestirane edemom pluća.
Terapija visinske bolesti
- ne spavati na najviše dosegnutoj visini

- stalan nadzor bolesnog zbog mogućeg razvoja edema mozga i pluća
- ako simptomi traju kroz 24 sata obavezan silazak
- žurni silazak ako osoba ima ataksiju, poremećaj svijesti, ili plućni edem
- kod blažih oblika ostati na visini i čekati aklimatizaciju 12 sati do 4 dana,
- lijekovi: dati acetazolamid tablete od 125 ili 250 mg kroz dva dana ili dok se
osoba ne aklimatizira. Ginko biloba 100 mg tableta može prevenirati i reducirati
simptome.
- Analgetik kod glavobolje,( aspirin, acetaminofen, ibuprufen)
- Antiemetik prochlorperazine tablete od 5 mg
- Izbjegavati sedative i hipnotike
- Mirovanje
- Silazak 500- 1000 m
- Kisik 0,5-1,5 L/min Posebno je efektan kod glavobolje
- Dexametazon tablete od 4 mg, ili injekcije. Davanje kod progresivnih neuroloških
simptoma i ataksije
- Postavljanje u Gamow vreću
6. PLUĆNI VISINSKI EDEM
Bolest nastupa zbog prekomjernog nakupljanja vode u plućno tkivo. Posljedica

toga je otežano disanje, opća slabost, porast pulsa, kašljanje i iskašljavanje pjenušavog
sukrvavog sadržaja i slabljenje funkcije bubrega.
Promjene u organizmu: vlažna pluća – dodatno otežana opskrba sa kisikom – porast
tlaka u plućnom krvotoku – proširivanje srca.
Poremećaj u pravilu nastaje 6-48 sati nakon izlaganja velikoj visini i prolazi
nakon silaženja unutar dva dana.
Simptomi:
- Iscrpljenost i iznemoglost
- Zaduha, dispnoa u mirovanju
- Kašalj: suh ili produktivan
- tahikardij( ubrzan rad srca) i tahipnoa ( ubrzano disanje) u mirovanju
- slabost, iscrpljenost, iznemoglost
- temperatura do 38,6°C
- glavobolja
- cijanoza noktiju i usnica (Plavilo)
- vidni pokreti grudnog koša disanje sa naporom
112
- roza ili sukrvav iskašljaj

- promjene ponašanja, mentalnih funkcija, ataksija, poremećaj svijesti do kome
- hipoksemija u krvi nizak pO2
Tretman
- silazak za 500-1000 m.
- kisik 2-4 L/min postići pO2 >90%, po potrebi veće količine kisika i disanje na
masku
- ako nemamo kisika razmotriti davanje nifedipina 20-30 mg kapsula PO, ili 10 mg
sublingualno. Ponoviti dozu kako bi se smanjio plućni arterijski tlak, a da se
istovremeno ne izazove hipotenzija.
- Inhalacija beta-agonista ( albuterol MDI dva udisaja svaka 4 sata ili salmeterol
dva udisaja svakih 8-12 sati).
- održavanje tjelesne topline utopljavanjem i grijanjem
- Razmotri disanje sa CPAP maskom
- Postavljanje u Gamow vreću
7 VISINSKI EDEM MOZGA
Kod ovog oblika visinske bolesti dolazi do nakupljanja vode u mozgu. Mozak
otiče i postaje veći. Širenje mozga izaziva porast tlaka u lubanji.
Simptomi
- ataksičan hod, poremećaj koordinacije

- poremećaj svijesti (od konfuzije, pospanosti, stupora do kome)
- teška fizička iscrpljenost i iznemoglost
- glavobolja
- halucinacije rijetko
- cijanoza i bljedoća
- hipoksemija, ako je bolest povezana sa plućnim edemom
- grčevi EPI rijetko
Tretman
- silazak 500 do 1000 m

- dexamethason 4-8 mg IV, IM, PO, poslije 4 mg svakih 6 sati
- kisik 2-4 L/min održavati pO2 > 90%, više kisika i maska ako je potrebno
- u slučaju kome tretman i nadzor dišnih putova,
- postavljanje urinarnog katetera
- furosemid 20 mg IM, IV ako je intravaskularni volumen dobar (prati krvni tlak,
oprez sa diuretikom kod hipotenzije)
- hiperbarična vreća
- ako su prisutni neurološki simptomi unatoč tretmanu steroidima, kisiku i silasku
može se raditi o CVI ( izljev krvi u mozak)
8. OSTALA OBOLJENJA I POREMEĆAJI VEZANI ZA VISINU
113
HGSS
Poremećaj sna
Poremećaj sna je uobičajen na velikim visinama i povezuje se sa hipoksijom

mozga.
Simptomi
- nesanica
- periodično disanje
- uzbuđenost
Periodično disanje
Simptomi
- noćna hiperpnea nakon apnoe ( ubrzano disanje pa pauza u disanju)
- periodi respiratorne alkaloze hiperpneje
Tretman
- acetazolamid 125 mg PO navečer
- pažljiva upotreba hipnotika jer mogu izazvat respiratornu depresiju
- ako poremećaj sna nije povezan sa visinom mogu se dati sredstva za spavanje
Visinski kašalj
Do kašlja koji je prvenstveno suh na velikim visinama dolazi zbog nekoliko

razloga: isušivanjem sluznica ( zbog udisanja hladnog i suhog zraka i nedovoljne
hidriranosti organizma). Ovaj kašalj sam po sebi nije po život opasan, ali može remetiti
noćni odmor što onda izaziva kroničnu iscrpljenost. Ako perzistira zahtijeva obilnu
rehidraciju. Lijekovi koji ublažavaju kašalj nisu djelotvorni i mogu samo još ograničiti i
usporiti disanje što može biti opasno.
Tretman
- hidracija
- septolete
- antitusik codein 30 mg PO svakih 8-12 sati
- inhalacije pare
- antibiotik ako je sputum gnojan
- nosni sprej ili kapi za nos
- masti za nos mupirocin, bacitracin
Edem potkožja
Manifestira se kao edem, otok na nogama i rukama, ali može zahvatiti i lice.
Uglavnom je bezopasan sa iznimkom edema usnica, rijetkog, ali vrlo ozbiljnog i
upozoravajućeg simptoma visinske bolesti.
Tretman
- tražiti znakove visinske bolesti, edema pluća ili mozga
- u odsutnosti AMS dati diuretik furosemid 10 ili 20 mg PO, ili acetazolamid
125/250 mg
- nadzor adekvatne intravaskularne hidracije
114
Krvarenje u očnoj pozadini
Može doći do krvarenja u očnoj pozadini koje uglavnom prolazi bez simptoma.
Najvjerojatniji uzroci su porast tlaka u mozgu zbog pomanjkanja kisika i suhi naprezajući
kašalj. Krvarenja u očnoj pozadini zahvaća 50-80% alpinista koji se penju iznad 5300 m
i preporuča se pregled očne pozadine od strane liječnika ekspedicije.
Hipotermija
Vidi poglavlje hipotermija.
Sunčana oštećenja UV keratitis ili sunčano sljepilo
Simptomi
- bol u očima
- trnci kao da je pijesak u očima
- osjetljivost na svjetlo
- suzenje
- eritem conjunktiva ( crvenilo, upala)
- otok kapaka
- krv u prednjoj očnoj sobici
Tretman
- ukloniti kontaktne leće
- daj lokalni anestetik za dijagnozu, ali ne stalno jer smanjuje reepitelizaciju
rožnice
- aspirin ili ibuprufen
- hladni oblozi na oči
- dati kapi sa midrijatikom cicloplegikom da reducira cilijarni spazam i proširi
zjenice zbog prevencije sinehija
- daj nesteroidne antiinflamatorne masti
- ne davati kortikosteroide
- pokriti oko na 24 sata potom pregled
- ohrabrivanje
Lokalni neurološki simptomi bez edema mozga
Radi se o prolaznim napadima i jedino prolaznost simptoma može biti razlika od

pravog edema mozga i cerebrovaskularnog inzulta. Radi se o:
- Migreni
- Cerebrovaskularnom spazmu ( prolazno suženje krvne žile mozga)
- Prolaznoj ishemičnoj ataci TCI ( dio mozga kratko ostaje bez kisika)
- Periferni neurološki ispadi na velikoj visini mogu biti uzrokovani dehidracijom,
policitemijom ( velika količina crvenih krvnih tjelešaca), poremećajem
zgrušavanja, povećanog intrakranijalnog ( tlak unutar lubanje) tlaka,
cerebrovaskularnog spazma ( suženje krvnih žila mozga).
Simptomi
115
HGSS
- prolazna hemiplegija ( jedna strana tijela ruka i noga nepokretne)

- hemipareza ( slično kao gore samo blažeg karaktera, nedostaje osjet)
- prolazna amnezija
- parestezije jedne strane tijela
- afazija ( nemogućnost pričanja)
- skotomi
- sljepilo.
Tretman
- simptomatska
- kisik
- silazak
- steriodi i kod male sumnje na HACE ili HAPE
- ponovo udisanje CO2 pojačava cerebralni protok
- Kod simptoma TCI započeti terapiju aspirinom
Nakupljanje plinova u crijevima
Simptomi
- flatulencija
Tretman
- simethicone 80 mg PO
- ugljikohidratna dijeta
Kronična policitemija
Problem osoba koje dugo vremena borave na velikoj visini.
Simptomi
- glavobolja
- insomnija
- letargija
- pletorični izgled
- policitemija u krvi hemoglobin od preko 200 g/L, hematokrit > 60%
Tretman
- silazak na manju visinu

- kisik za vrijeme sna
- puštanje krvi flebotomija
- medroxyprogesteron acetat kao respiratorni stimulator 20-60 mg/dan
- acetazolamid 250 mg/dan PO, kao respiratorni stimulator
9. TERAPIJA VISINSKE BOLESTI
Najbolja i najsvrsishodnija terapija bilo kojeg oblika visinske bolesti je opskrba

kisikom koja se postiže na nekoliko načina:
116
- silazak: spuštanje bolesnog na visinu na kojoj je mogao spavati ima u pravilu

dobar efekt i brzi oporavak. Silazak je najsigurniji način i garantira oporavak
oboljelog i prestanak bolesti.
- Kisik: davanjem kisika iz boce preko maske osigurava brzo poboljšanje stanja.
Na žalost ova terapija je vremenski ograničena jer kisika nema u neograničenim
količinama.
- Baro-vreća: napravljena je od plastike u koju može leći oboljeli. Vreća ne
propušta zrak kada se napumpa. Pumpanjem se u vreći podiže tlak zraka. Na taj
način se simulira spuštanje. Ova terapija služi samo da brzo dovede do
poboljšanja, ali ni u kojem slučaju ne zamjenjuje silazak na niže visine.
Postavljanje u Gamow vreću 2-6 sati napuhanoj na 2 atmosfere što je ekvivalent
silaska od 1000 do 3000 metara zavisno od startne visine. U vreći se može
davati kisik
Lijekovi
Teški stadiji visinske bolesti se mogu popraviti lijekovima kako bi mogli osigurati silazak.
Ozdravljenje zadržavanjem na postignutoj visini ili čak uspon nije moguć.
- acetazolamid 125 ili 250 mg PO kroz dva dana ili dok se osoba ne aklimatizira
- Ginko biloba 100 mg tableta može prevenirati i reducirati simptome visinske
bolesti, a može i prevenirati nastanak simptoma
- Analgetik kod glavobolje,( aspirin, acetaminofen, ibuprufen)
- Antiemetik prochlorperazine 5 mg PO
- Dexametazon 4 mg PO, ili IM povezano sa silaskom i kod progresivnih
neuroloških simptoma i ataksije dexamethason 4-8 mg IV, IM, PO, poslije 4 mg
svakih 6 sati
- nifedipin 20-30 mg kapsula PO, ili 10 mg sublingualno. Ponoviti dozu kako bi se
smanjio plućni arterijski tlak, a da se istovremeno ne izazove hipotenzija
- beta-agonisti inhalacije ( albuterol MDI dva udisaja svaka 4 sata ili salmeterol
dva udisaja svakih 8-12 sati).
- Diuretik furosemid 20 mg IM, IV ako je intravaskularni volumen dobar (prati krvni
tlak, oprez sa diuretikom kod hipotenzije)
- antitusik codein 30 mg PO svakih 8-12 sati
- nosni sprej ili kapi za nos
- masti za nos mupirocin, bacitracin
- kapi za oči dati kapi sa midrijatikom cicloplegikom da reducira cilijarni spazam i
proširi zjenice zbog prevencije sinehija
- simethicone 80 mg PO
- medroxyprogesteron acetat kao respiratorni stimulator 20-60 mg/dan
10 ZLATNA PRAVILA HIMALAJSKE SPASAVALAČKE SLUŽBE

- svako može imati visinsku bolest, ali nitko ne smije umrijeti od nje
- svaki poremećaj zdravlja u visini mora se smatrati visinskom bolesti sve dok se
ne utvrdi drugačije
- kod pojave simptoma visinske bolesti zabranjuje se daljnji uspon
- ako se osjećate loše odmah započnite silazak
- osobu koja ima visinsku bolest ne smijemo ostavljati samu
Visinska bolest nije kobni poremećaj, a nastaje gotovo bez iznimke kao posljedica
podcjenjivanja visine.
117
HGSS
XXII poglavlje
UTAPLJANJE I PAD U HLADNU VODU I DEKOMPRESIJSKA
BOLEST
1. Pad u hladnu vodu

2. Utapljanje
3. Dekompresijska bolest
Napomena: u poglavlju se navodi i medicinska terminologija i terapija. Poglavlje je

namijenjeno za spašavatelje i liječnike u HGSS-u.
1. PAD U HLADNU VODU
Pad u hladnu vodu može vrlo brzo rezultirati utapljanjem na više načina. Nagli
pad u hladnu vodu prouzrokuje trenutačnu reakciju kardiovaskularnog ( srčano žilni
sustav) i respiratornog sustava ( dišni sustav). Refleksna reakcija simpatikusa
( autonomnog živčanog sustava) izaziva porast tlaka i srčane frekvencije što može
rezultirati opasnim poremećajima srčanog rada.
Nakon pada u hladnu vodu odmah i nekontrolirano, širom otvaramo usta. Zatim
počnemo hiperventilirati ( ubrzano disati). Ventilacija pluća se može peterostruko
povećati zbog povećanja tidal volumena ( jedan udisaj) i frekvencije disanja. Početno
otvaranje usta može rezultirati aspiracijom ( udisanjem vode) vode i laringospazmom
( grčenje glasnica). Rezultat hiperventilacije je alkaloza ( smanjena količina ugljičnog
dioksida u krvi) čija posljedica mogu biti grčevi mišića i smanjeni moždani protok. Ove
činjenice mogu povećati opasnost od utapljanja kod osobe koja se u nemirnoj vodi bori
da održi prohodne dišne putove.
Respiratorna stimulacija koja je izazvana hladnom vodom smanjuje mogućnost
zadržavanja daha osobi koja je pala u hladnu vodu. Ova činjenica također povećava
opasnost od utapljanja kod osobe koja se u nemirnoj vodi bori održati prohodan dišni
put.
Djelovanje hladne vode na kožu izaziva brzo vazokonstrikciju ( sužavanje krvnih
žila) perifernih krvnih žila što vrlo brzo rezultira hlađenjem mišića i živaca u
ekstremitetima, posljedica čega je gubitak snage i koordinacije u njima.
Mogućnost plivanja i održavanja na vodi, izbjegavanja prepreka, izlaska iz vode
može zbog toga biti značajno smanjena.
Kombinacija hiperventilacije i mišićne slabosti može biti pogubna za osobu koja
se nalazi u nemirnoj vodi. Gumena odijela sprečavaju pothlađivanje, ali pothlađivanje je
uvijek moguće, ako je i mali dio glave ili lica izložen djelovanju hladne vode.
Kod pada u hladnu vodu preporuča se slijedeće:
- pokušajte pasti u vodu da ne kvasite glavu
- izađite iz vode što je brže moguće
- smanjite izlaganje hladnoj vodi što je više moguće prebacite se preko
gumenog čamca, nekog plutajućeg objekta i sl.
- osiguraj plutanje, ako neko mora ostati u vodi
- smanji gubitak topline na najmanju moguću mjeru, ruke su pritisnute uz prsa
a noge su pritisnute jedna uz drugu, zagrlite se sa drugim utopljenicima,
- dobro zabrtviti odijelo da voda ne ulazi u njega ako je to moguće prije pada u
vodu.
118
Spašavanje i tretman
- nastojite osobu koju izvlačite iz vode zadržati u horizontalnom položaju

prilikom izvlačenja
- svjesnoj osobi ne smijemo dopustiti da sudjeluje u vlastitom spašavanju ili da
izlazi sama iz vode zato što fizička aktivnost može dovesti do opasnih
poremećaja srčanog ritma, što može rezultirati i fibrilacijom ventrikula.
- Nakon izvlačenja iz vode odmah pristupiti zagrijavanju utopljenika.
2. UTAPLJANJE
Uvod
Procijeniti moguć uzrok utapljanja. Moramo uzeti u obzir povredu vratne

kralježnice, i očite povrede glave. Ostali razlozi utapljanja mogu biti hipoglikemija ( nizak
šećer u krvi, sa i bez prisutne šećerne bolesti), padavica, akutni infarkt srca. Što je prije
moguće moramo započeti BLS.
Opće mjere
blagi znaci utapljanja

- ako je osoba kratkog daha moramo ju nadzirati najmanje 6 sati zbog
mogućeg pogoršanja
- kisik 4-6 L/min sa povećavanjem, ako je dah i dalje kratak.
- Održavajte toplinu i suhoću utopljenika
Teži znaci utapljanja
- Ubrzano disanje preko 25 u minuti
- Nedostatak zraka ( dispnoa)
- kašalj stalni
- tahikardija i hipertenzija ( ubrzan rad srca i visok tlak)
- strah i nemir
- bljedoća i cijanoza ( plave usne i prsti) u početku periferno zatim i centralno
- kisik 12-15 L/min
- zadržati toplinu i suhoću utopljenika
- pripazi i očekuj povraćanje, budi spreman na to
- pretpostavi da se stanje može značajno pogoršati te planiraj hitnu evakuaciju
i transport
Srčani zastoj
- BLS mjere
- ALS mjere ako si u mogućnosti
- Paziti na vratnu kralježnicu
- Izbjegava Heimlikov hvat jer možeš izazvati aspiraciju želudčanog sadržaja
- Uoči povrede i imobiliziraj vratnu kralježnicu
- Nastavi sa oživljavanjem utopljenika sve do bolnice, ako je to moguće zbog
protektivnog djelovanja hipotermije na mozak
Prekid oživljavanja
- utopljenik ima očite teške povrede koje nisu spojive sa životom
- utopljenik ima normalnu tjelesnu temperaturu, nema znakove života, a nema
još postmortalne znakove
119
HGSS
- spašavatelji su se iscrpili i ne mogu nastaviti oživljavanje

- nema znakova života nakon ugrijavanja
- postoje znaci smrti
3. DEKOMPRESIJSKA BOLEST
Uzrok dekompresijskoj bolesti su mjehurići inertnog plina ( dušika) u vaskularnom

( krvožilnom) odnosno ekstravskularnom prostoru. Koji nastaje nakon promjene tlakova
u kojem osoba boravi.
Simptomi skeletno mišićni

- najčešće nastaju prvi sat nakon izranjanja, kod nekih su uočeni nakon 6 sati,
a vrlo rijetko nakon 24-48 sati
- bolovi u zglobovima, najčešće ramena i laktovi-najčešći i prvi simptomi
- karakter bola kao mukla bol, duboko u zahvaćenom zglobu, ali ponekad je
jaka i pulsirajuća. Kao ubodi
- bol se pogoršava pomicanjem zgloba
- područje utrnulosti oko zahvaćenog zgloba
- osjetljivost na dodir
- bol privremeno prolazi, ako oko zgloba napuhnemo manžetu tlakomjera na
150-250 mm Hg
simptomi neurološki
- bol u leđima
- pojasasta bol u abdomenu
- težina i slabost ekstremiteta
- parestezije ( osjećaj trnaca) u ekstremitetima
- slabost sfinktera inkontinencija stolice
- gubitak bulbokavernoznog refleksa
- proširenje mokraćnog mjehura i zadržavanje mokraće
- paraliza
- hiper ili hipostezije
- pareza
- skotomi
- glavobolja
- disfagija
- konfuzija
- deficit vidnog polja
- motorni i senzorni deficit
- dezorijentacija
- mentalni poremećaj
iznemoglost i iscrpljenost
kožni znaci
- svrbež
- šarena koža
- lokalna ili generalizirana hiperemija ( crvenilo)
- mramorna koža
disanje
- dispnoa ( nedostatak zraka)
- bol ispod prsne kosti ( sternuma) koja se pogoršava kod dubokog disanja
- neproduktivan kašalj
120
- cijanoza
- tahipneja
- tahikardija
vazomotrni znaci
- slabost
- znojenje
- nesvjestica
- hipotenzija ( nizak tla)
- tahikardija ( ubrzan rad srca)
- bljedilo
- šarena koža
- oligurija ( smanjeno mokrenje)
Tretman
- transport u hiperbaričnu komoru

- ako je prijevoz zrakoplovom, ozlijeđenog ne smijemo izlagati visini, mora se
održavati tlak kabine na razini mora, (idealno)
- ako se to ne može postići mora se letjeti ne više iznad 300 m.
- držati osobu na leđima
- kisik 5-10 L/min
- i.v. infuzije da se održi diureza na 1-2ml/kg/h
- osigurati 24 satnu hiperbaričnu potporu za potencijalne unesrećenike
Terapija kortikosteroidima nije dokazane efikasnosti. Preporučene doze hidrokortizona

1 g, ili metilprednisolona 125 mg u nastavku dexa 4-6 mg svakih 6 sat kroz 72 sata.
Letenje nakon ronjenja
Letenje neposredno nakon ronjenja može izazvati dekompresijsku bolest tijekom

leta ili neposredno nakon, jer mnogi komercijalni zrakoplovi imaju niži tlak u kabini nego
što je na razini mora. Zbog toga se ne leti najmanje 12 sati nakon ronjenja. Ronioci koji
rone često i trebaju dekompresijske stanke, ne bi smjeli letjeti unutar 24 sata.
121
HGSS
XXIII poglavlje LIJEKOVI I MEDICINSKA OPREMA

1. Asistencija liječniku
2. Medicinska ekipa
3. Oprema za kisik
4. Oprema za disanje ventilaciju
5. Mehanička ventilacija
6. Intubacija
7. Putovi davanja lijekova
8. Oprema za monitornig nadzor životnih funkcija
9. Infuzijske tehnike
1. ASISTENCIJA LIJEČNIKU
Kada u spasavalačkom timu sudjeluje i liječnik sa svojom medicinskom

opremom, moramo obučiti spasavaoce kako liječniku pomoći tijekom pregleda i
pripreme unesrećenog za transport, te kako mu asistirati tijekom transporta. Zbog toga
dio spasavalaca mora naučiti kako asistirati liječniku, koja se medicinska oprema i
tehnike pri tome koriste i na koji način se postavlja i prati aparatura za nadzor životnih
funkcija pacijenta. Dopunska obuka spasavalaca sastoji se od usvajanja teoretskih
znanja i praktičnih vježbi i vježbi savladavanja osnovnih medicinskih vještina.
2. MEDICINSKA EKIPA
Medicinsku ekipu čini liječnik i njegov asistent. U slučaju HGSS-a liječnički

asistent je za to obučeni spašavatelj.
3. OPREMA ZA KISIK
Kisik je osnova života. U brojnim nezgodama dolazi do poremećaja disanja koje

ima za posljedicu smanjeni unos kisika. Povrede povećavaju potrebu za kisikom. Kisik
je zbog toga vrlo značajan i važan lijek. Kisik se mora davati kod svake ozljede.
Koncentracija kisika na razini mora je oko 21%, dok ostatak pripada dušiku.
Manji dijelovi atmosfere su ugljični dioksid, vodena para i drugi plinovi.
Davanje kisika
Postoje različiti načini davanja kisika. Primijenjen način zavisi od težine stanja
pacijenta i opreme koja nam stoji na raspolaganju. U gorskom spašavanju izvor kisika je
boca sa kisikom koja je opremljena odgovarajućom opremom za davanje. Uskoro
očekujemo posebno lagane boce za kisik izrađene od aluminija. One su lagane te ćemo
moći ponijeti veću količinu kisika nego do sada jer je boca lakša i u nju stane više kisika.
122
Način davanja L/min. O2 % O2 kojeg udahnemo

Usta na usta - 17%( 4% manje nego što
ga ima u zraku
upuhujemo već
iskorišteni zrak
Nosni nastavak 1-6 L 24-44%
Maska za lice 8-10 L 40-60%
Maska sa rezervoarom * 6-10 L 60-100%
Balon i maska 12 L 50%
Balon, maska, rezervoar* 12 L 100%
Respirator 4-10 L ovisno o pacijentu 50-100%
* rezervoar je plastična vrećica koja je ili na maski ili na balonu, rezervoar je kisika
kojeg udišemo iz te vrećice u puno većem postotku nego da te vrećice nema
Pribor za davanje kisika
Nosni kateter: najjednostavniji kateter koji se lako primjenjuje i postavlja

Maska za kisik: maska bolje prijanja uz lice i na taj način se može isporučiti više kisika,
jer nema nepotrebnog gubitka kisika, a i pacijent direktno udiše kisik. Maski se može
dodati i vrećica-rezervoar gdje kisik iz boce ide najprije u vrećicu iz koje onda pacijent
udiši čisti kisik.
4. OPREMA ZA DISANJE I VENTILACIJU
Džepna maska
Ova maska je jednostavno sredstvo za provođenje umjetnog disanja kod pacijenta koji
ne diše. Jednostavna je, nije skupa, lako se nauči primjena, štiti od infekcije i
funkcionalna je. Bilo bi dobro da ju u svojoj prvoj pomoći ima svaki spašavatelj.
Primjena:
- postavimo je na lice pacijenta
- postavimo filter i nastavak za puhanje.
- prislonimo masku koja ima elastični jastučić na svojoj donjoj strani uz lice i podignemo
bradu. Maska prekriva i usta i bradu.
- udišemo zrak u pluća ( umjetno disanje)
Balon sa maskom
Koristi se kada pacijent ne diše pa sa balonom ventiliramo pacijenta. Korištenje balona

obično prethodi intubaciji.
Primjena:
- treba osigurati optimalno zaptivanje rubova maske na licu
- u korištenju se preporuča dva spašavatelja
- jedan drži podignutu bradu i osigurava prianjanje maske uz lice
- drugi pridržava balon i ventilira
Airway
123
HGSS
Pribor koji služi za održavanje prohodnosti dišnog puta tako da se postavlja u

ždrijelo pa potiskuje bazu jezika i omogućava disanje. Postoje u različitim veličinama
zavisno od starosti i veličine pacijenta. Postoje dvije osnovne verzije. Jedna se stavlja
kroz nos, a druga kroz usta. Veličina se određuje mjerenjem od sredine usana do uške.
Laringealna maska
To je jedna vrsta cijevi koja na vrhu ima balon, a pravilno postavljena omogućava
pravilno i dobro umjetno disanje pacijenta. Potrebna je vještina za postavljanje.
Kombi tubus
Namijenjen isključivo profesionalnim osobama u medicinskoj skrbi.
5. MEHANIČKA VENTILACIJA
Mehanička ventilacija se provodi sa respiratorom koji ima pogon najčešće na

bocu sa kisikom, o čemu moramo voditi računa kada respirator koristimo u planini.
Naime on radi onoliko dugo koliko imamo rezerve kisika sa sobom. Priključuje se na
tubus bolesnika i provodi umjetnu-mehaničku ventilaciju- diše umjesto pacijenta.
Obzirom na ograničene resurse kisika podesan je za brza helikopterska spašavanja. U
klasičnom zemaljskom spašavanju sa dugim silaskom predstavlja problem jer za pogon
moramo nositi veće količine boca sa kisikom što može znatno usporiti silazak i opteretiti
spasavalački tim. U tim situacijama ga ne treba nositi i koristiti. Koristiti ga može samo
liječnik uz prethodnu intubaciju pacijenta. Tijekom transporta potrebno je neprestano
nadzirati njegov rad i provjeravati konekciju tubusa i aparata jer nepravilnost rada i
dekonekcija mogu dovesti do katastrofalnih posljedica. Kako bi se posljedice izbjegle uz
respirator se koristi i monitornig, nadzor rada respiratora. To je prije svega kapnograf i
saturacija. Vidi slijedeći odlomak
6. INTUBACIJA
Intubacija je postupak uvođenja tubusa u dušnik kako bi mogli ventilirati pluća.

Za intubaciju koristimo određeni instrumentariji i specifične lijekove i moramo
posjedovati vještinu.
Instrumentarij se sastoji od laringoskopa, tubusa, vodilice, kliješta, balona,
Laringoskopom osvjetljavamo ždrijelo kako bi prikazali i vidjeli ulaz u dušnik. Tubus
postavljamo u dušnik nakon što smo prošli između glasnica. Vodilica i kliješta nam
olakšavaju postavljanje tubusa. Na kraju tubus na kožu lica učvršćujemo zavojem ili
flasterom.
Lijekovi za intubaciju se sastoje od lijekova koji smiruju pacijenta, paraliziraju
mišiće i otklanjaju bol. Upotreba ovih lijekova je odobrena samo onim liječnicima koji su
vješti intubaciji. Uporaba lijekova kod neiskusnih može ugroziti pacijenta jer se može
dogoditi da se ne može učiniti intubacija i ventilacija paraliziranog pacijenta.
Vještina se stječe praksom na odgovarajućim odjelima gdje se intubacija provodi
svakodnevno, u kontroliranim bolničkim uvjetima. Smatra se da liječnik posjeduje
vještinu, ako tijekom godine učini najmanje 15 intubacija.
7. PUTOVI DAVANJA LIJEKOVA
124
Lijekovi se mogu davati na nekoliko načina. Najčešći je preko usta tabletama,

injekcijama u mišić i potkožno tkivo, preko kože raznim flasterima, inhalacijom preko
pluća, venskim putem.
Svaki način davanja ima svoje specifičnosti, te dobre i loše strane. U hitnim
stanjima kod pacijenata koji su u nesvijesti najbolji način davanja je venskim putem.
Postavljanje braunile, plastične cjevčice u venu zahtijeva od nas poznavanje vještine
postavljanja.
8. OPREMA ZA MOMNITORING, NADZOR ŽIVOTNIH FUNKCIJA
Nadzor životnih funkcija provodimo sa posebnom opremom koju zbirnim imenom

nazivamo monitori. Pojedinačno, to su kapnograf, saturacijski monitor, EKG monitor,
monitor za nadzor tlaka, termometar. Nekoliko riječi o svakome od njih.
Kapnograf je monitor koji nadzire količnu CO2 u izdahnutom zraku. Neobično je
važan kod pacijenata koji su intubirani i postavljeni na mehaničku ventilaciju, jer u
sekundi alarmiraju dekonekciju tubusa i aparata.
Saturacijski monitor je uređaj koji pokazuje zasićenost krvi sa kisikom. Sastoji se
od posebne štipaljke koja se postavlja na prst ili ušku i displeja koji pokazuje vrijednost
kisika u krvi.
EKG monitor uobičajeni monitor koji preko elektroda koje su zalijepljene na prsa
pacijenta nadzire rad srca.
Nadzor tlaka se provodi pomoći monitora koji samostalno u zadanim razmacima
mjeri tlak pacijenta preko manžete koja je na ruci, a koju aparat sam napuhuje i
ispuhuje mjereći tlak pacijenta.
Termometar. Za planinske uvjete koristi se timpano termometar. Elektroda se
stavlja u zvukovod. IC uređaj odbijanjem od bubnjića na displeju pokazuje tjelesnu
temperaturu pacijenta.
9. INFUZIJSKE TEHNIKE
Infuzije dajemo onda kada pacijent ima nizak tlak najčešće zbog krvarenja ili je
iscrpljen, pothlađen i u hipoglikemiji. Najuobičajeniji put je venski, premda se u zadnje
vrijeme u pred bolničkim uvjetima, kada je često puta teško uspostaviti venski put,
koristi tehnika intraosealnog davanja infuzija.
Prije davanja moramo prirediti infuziju za davanje. Postavljamo na infuzijsku
bocu sistem za infuziju, punimo ga infuzijskom tekućinom, eliminiramo zrak iz sistema i
infuzija je spremna za davanje.
125
HGSS
XXIV poglavlje OPREMA SPAŠAVATELJA

1. Komplet spašavatelja
2. Stanični komplet
3. Liječnički komplet
1. KOMPLET SPAŠAVATELJA
Osobna oprema:
podrazumijeva ono što bi svaki član GSS-a trebao uvijek nositi sa sobom kad se
nalazi u planini, odnosno svaki put kada na svojoj odjeći ima istaknuti znak GSS-a. Uz
dovoljno znanja i vještine ovaj komplet je dovoljan za pružanje prve pomoći u svim
situacijama. Komplet se koristi u situacijama kada se član GSS-a zatekne neposredno
na mjestu nesreće. U slučaju akcije spašavanja osobni komplet predstavlja rezervni
sanitetski materijal, pošto se u akciji koristi oprema koja zahtjeva manje improvizacije,
koja je pogodnija za transport, odnosno najbolja oprema za pružanje prve pomoći.
Svaki osobni komplet mora zadovoljiti nekoliko uvjeta: prvenstveno mora biti dostatan
za sve situacije, mora biti praktičan za nositi , što znači malen i lagan te mora biti
jednostavan za upotrebu. Sadržaj prve pomoći spašavatelja:
• prvi zavoj 1.kom.
• kaliko ili mull zavoj 1.kom
• sterilna gaza 8.kom.
• flaster 1mala rola
• hansaplast 1.komplet
• trokutasta marama 2.kom
• ziherica
• plastična vrećica
• astrofoliju
• gumene rukavice
• škarice ili oštri nožić
• SAM splint udlaga
• Elastični zavoj
• Paracetamol tablete
• Andol tablete
2. STANIČNI SANITETSKI KOMPLET
U stanici bi se trebala nalaziti dovoljna količina sanitetskog materijala za popunu

osobnih kompleta i staničnog akcijskog kompleta. Svatko se mora brinuti da ima
kompletiran osobni komplet, a oružar da ima dovoljno materijala u stanici .
Oprema koja se koristi u akciji spašavanja
U standardnom akcijskom kompletu nalazi se veća količina sanitetskog

materijala, koji se nosi na akciju bez obzira o kojoj se ozljedi radi. Standardni komplet
se nalazi u ruksaku uvijek spreman i kompletiran, što znači da se odmah nakon
126
upotrebe nadopunjuje potrošeni materijal. U stanici se zavisno od veličine stanice i

broja akcija nalazi najmanje dva kompletirana ruksaka, te dovoljno sanitetskog
materijala za nadopunu kompleta.
Standardni akcijski komplet sadrži:
• 4 dugačke udlage
• 2 kraće udlage
• komplet "blue splint" udlaga
• KED
• 2 prva zavoja
• 20 zavoja
• 2 elastična povoja
• 20 sterilnih kompresa
• 2 para rukavica
• škare sa tupim vrhom za skidanje odjeće
• imobilizacijski ovratnik odrasle i djecu
• deka ili vreće za spavanje
• astrofolija ili bivak folija
• sredstvo za dezinfekciju ( prvenstveno za očistiti ruke spašavatelja nego li ranu)
• jedna velika rola flastera
• 1 paketić hansaplasta
• maska za umjetno disanje
• litra izotoničnog napitka ( u ruksaku se nalazi voda i izotonične tablete).
• blok i kemijska olovka
• hot pak
• cold pak
Oprema za skijalište
Oprema koja se koristi na skijalištu potpuno je ista kao i standardni akcijski

komplet, no kako se ta oprema najviše koristi treba napraviti veću pričuvu, što diktira
broj intervencija na stazi. Kako su na skijalištu vrlo lako moguće ozljede kralješnice i
kuka te povrede glave moramo imati KED, vakuum madrac i odgovarajuće šanc
ovratnike.
Oprema po planinarskim domovima
Svaki član ima svoj osobni komplet prve pomoći i ako se našao na mjestu
nesreće, odmah će početi pružati pomoć, koristeći ono što ima. U slučaju da se neki
planinarski dom nalazi u blizini, moći će se koristiti i onime što ima u domu pa neće
trebati štedjeti, improvizirati, ili nepotrebno čekati da mu se donese potrebni materijal.
Zadatak HGSS-a i medicinske komisije je ustrajati na zahtjevu da svaki planinarski
dom ima odgovarajuću opremu. U nekim domovima oprema već postoji ( Zavižan,
Poklon, Platak itd.) Oprema se sastoji od dva dijela. Jedan dio koriste spašavatelji, a to
su zavoji, udlage i sl., a drugi dio je namijenjen isključivo za liječnike bilo da su to
liječnici iz HGSS-a ili liječnici koji su se u domu slučajno zatekli.
127
HGSS
3. LIJEČNIČKI KOMPLET ( ruksak)
Sastoji se od reanimacijskog ruksaka Hanaulife , AED-a, i dodatne boce kisika s

priborom.
• AED-Zoll Medicinska komisija ima jedan AED uređaj koji će se prikazati na tečajevima
spašavanja, a između tečajeva će stajati na raspolaganju za dežurstva na velikim
planinarskim manifestacijama i pohodima, kao što je pohod na Geru i sl.
• dodatna boca s kisikom. Od nedavno se na tržištu nude kevlarske i aluminijske boce
za kisik koje su lakše i moći će se koristiti veća boca sa većom količinom kisika što
omogućava opskrbu kisikom unesrećenog kroz dulje vrijeme. ( jedan sat i više).
• potpuno opremljen Hanaulife ruksak s pridodanim lijekovima slijedećeg sadržaja:
NAZIV VELIČINA KOLIČINA

HANAULIFE Emergenci Rucksack Compact Line 1
maska prozirna 5 1
maska prozirna 3 1
airway bijeli 1 1
airway zeleni 2 1
airway crveni 4 1
TWIN mehanički aspirator 1
svingomanometar 1
manžeta za odrasle 1
manžeta za dijete 1
stetoskop DUO 1
podvezica-Esmarh na kopču 1
univerzalne škarae 1
laringoskop 1
lopatica za laringoskop Molontosh 4 1
lopatica za laringoskop Molontosh 3 1
hvataljka po Magillu velika 1
vodilica za tubus 2 1
pean 1
lampa-dijagnostička penkala 1
astro folija 2x2m 1
SAM udlage srednje 2
pinceta kirurška 1
pinceta anatomska 1
škare 1
kateter za sukciju 10,3 1
kateter za sukciju 12,3 1
kateter za sukciju 14 1
šprica od 10 ml 1
medikal tape 4x2,5 1
boca kisika 2l 2 litre 1
regulator model II, 1-15l/min 1
glukometar s trakicama 1
endotrahealni tubus 3,5 1
endotrahealni tubus 4 1
128
skalpel 10 1
skalpel 22 1
skalpel 23 1
elastični zavoj 2
komprese 10x10 2
zavoj 4m x 8 cm 2
zavoj 4m x 10 cm 2
gaza 400x600mm 1
gaza 600x800mm 1
gaza 800x1200mm 1
weroplast-hansaplart 1m x 6 cm 1
trokutasta marama 1
flaster 5m x 2,5 cm 1
sterilne rukavice 8 2
poly-alkohol spray 200ml 1
šprica 2ml 5
šprica 5ml 5
šprica 10ml 2
šprica 20ml 2
igla 1 10
igla 12 10
zaštitna maska 1
obične gumene rukavice 10
AMPULIRANI LIJEKOVI
generičko ime zaštićeno potrebno
adrenalin Suprarenin 8 ampula od 1mg/ml
klopramid Synopen 2 ampula od 20mg/ml
metilprednizolon Solumedrol 1ampule od 40mg/ml
aminofilin Aminophillin 2ampula od 10ml/250
diazepam Apaurin 3 ampula od 10mg/ml
deksametazon Dexamethason 3ampula od 4mg/ml
metoklopramid Reglan 2 ampule od 10mg/ml
hioscinbutilbromid Buscol 2ampule od 20 mg/ml
diklofenak Voltaren 3 ampula od 75mg/ml
tramadol Tramal 4 ampula od 100 mg/ml
metamizol Analgin 3 ampula od 2.5mg/ml
furosemid Fursemid 3ampula od 20mg/2ml
verapamil Isoptin 2 ampule od 5mg/ml
lidokain Anelok 2 ampule od 100 mg/ml
verapamil Isoptin 3 ampule od 5mg/2ml
atropin Atropini sulfas 3 ampule od 1ml7mg
flumazenil Anexate 2ampule od 0.5/5ml
glukoza25% Glucosum 25% 2 ampula od 10ml
gentamicin Garamycin 3 ampule od 120mg
klindamicin Dalacin C 3 ampule od 600mg/4ml
morfij Morphini hidrochloridum 2 ampule
tietilperazin Torekan 3 ampule
naolkson hidrocloridum Narcan 2 ampule
OTOPINE
Natrij klorid Natrii chloridi infundibile 4 pvc vrećica od 500ml
glukoza 5% Glukoza 5% 1 pvc vrećice od 500 ml
poligelini Haemaccel 1 doza od 500 ml
TABLETE
atenolol Atenolol 14 tableta od 100mg
129
HGSS
acetil salicilna kiselina Andol 20 tableta od 100 mg
gliceriltrinitrat Angised 10 tableta od 0.5 mg
paracetamol Lupocet 20 tableta od 120mg
AEROSOL
salbutamol Ventolin 1 pumpica aerosola
MASTI
kloramfenikol Chloramphenicol 1 tubica masti
sulfadizin srebro Dermazin 2 tube masti
KAPI
sulfasalazin Sulfasol 1 pakiranje kapi
betadine otopina 1 bočice
AKTIVNI UGLJEN Carbo medicinalis 1 pakiranje tableta
POTROŠNI MATERIJAL
sustavi za infuziju 4 sustava za infuziju
urinarni kateteri-folijevi, muški 12,14,16,18 4 komada različitih veličina
set za postavljanje katetera 1 sterilno pakiranje
vrečice za urinarne katetere 3 vrećica
toplomjer digitalni toplomjer 1 komad

glukometar 1 komad
130
XXV poglavlje HEMS
1. Uvod
2. Kriteriji za podizanje helikoptera
3. Osobitosti helikoptera
4. Specifičnosti helikoptera s medicinskog aspekta
1. UVOD
U ovom poglavlju su izneseni medicinski kriteriji za podizanje helikoptera i koji se

sve problemi sa unesrećenim mogu javljati tijekom leta. Poglavlje je namijenjeno za
liječnike u gorskoj službi, te je pisano medicinskim rječnikom, a spašavateljima nudi
korisne informacije.
2. KRITERIJI ZA PODIZANJE HELIKLOPTERA
Nabrojani su kriteriji nekih dispeč centara u Evropi i SAD za podizanje

helikoptera:
Medicinski kriteriji:
- poremećene vitalne funkcije:
- gubitak svijesti, koma
- poteškoće disanja
- pacijent koji se oživljava
- posebne okolnosti vezane za planinu
- lavine
- pad u ledenjačku pukotinu
- obješenost na užetu
- udar groma
- internističke bolesti
- teški poremećaj disanja bez prisutne prethodne traume
grudnog koša
- jaka bol u prsima
- otrovanje
- povrede
- šok
- pothlađivanje
- povreda kralježnice
- višestruki prijelomi
- sumnja na unutrašnje krvarenje
- otvorene rane grudnog koša
- tupe povrede grudnog koša, abdomena i zdjelice
( opasnost od povrede unutarnjih organa i velikih
krvnih žila)
- prijelom kuka ( jaka bolnost)
Logistički kriteriji :
- udaljenost od bolnice
- zakrčenost prometnica
- nepristupačan teren
131
HGSS
Helikopter se ne koristi za banalne povrede, ali kada postoje potreba za dvije

intervencije ide se na hitniju. Npr. Kada imamo prijelom kuka i infarkt najprije se rješava
infarkt a onda prijelom kuka.
3. OSOBITOSTI UPOTREBE HELIKOPTERA
Helikopter za HEMS operacije, po zakonu o civilnom letenju u Evropi mora imati

dva motora i ne smije biti teži u punom opterećenju od 5700 kg. Posadu EMS
helikoptera čine pilot, liječnik i medicinski asistent. To je minimum. Pilot je stalni
zaposlenik zračnog operatera. Liječnik može biti iz gorske službe, hitne službe ili
bolničke službe. Ono što je zajedničko za liječnika je to da on posao u helikopteru radi
povremeno po principu dežurstava, dakle nije stalni zaposlenik zračnog operatera koji
organizira HEMS, nego dolazi iz postojećeg zdravstvenog sustava određene zemlje.
Ovo je situacija u gotovo svim evropskim zemljama izuzev Švicarske gdje u privatnoj
spasilačkoj helikopterskoj kompaniji REGA rade profesionalni liječnici. Medicinski
asistent može biti posebno obučeni letač spašavatelj iz gorske službe, medicinski
tehničar iz zdravstvenog sustava i sl. Ako ovakva tročlana posada mora djelovati iz
zraka onda provodi long line operacije.
U nekim zemljama uz ove članove posade još se pridodaju vinč operator i vinč
men. U tim slučajevima postoji pet članova i to pilot, liječnik, med. tehničar i vinč
operator i vinč men. Vinč operator dolazi iz redova gorske službe ili avio mehaničara, a
vinč men iz redova gorske službe.
Vrijeme djelovanja na terenu i dolazak na teren
Zadržavanje na mjestu nezgode je ograničeno mnogim faktorima kao što su

vremenske prilike, temperatura, opasnost od lavina i odronjavanja kamenja. Medicinska
posada je zbog toga ograničena na pružanje samo nužne medicinske pomoći, a
ponekad se i ona odlaže do dolaska u sigurniju zonu. Najdulje vrijeme zadržavanja na
terenu ne bi smjelo biti dulje od 10 minuta.
Djelovanje na terenu i u helikopteru
Pacijent se uvijek zbrinjava pokraj helikoptera. Nove letjelice (EC 145) imaju
dovoljno prostora, te se početno zbrinjavanje može obaviti i unutar helikoptera.
Dijagnostika i terapija na mjestu nesreće i u helikopteru
Dijagnostika i terapija su ograničene na samo nužne i hitne mjere.

- Dijagnostika vitalnih funkcija: disanje ( uključujući i pulsnu oksimetriju) krvotok
( puls, tlak, EKG), stanje svijesti, boja kože, temperatura ( sa timpano
termometrom).
- Terapija : kisik, i.v. pristup, infuzija, lijekovi, terapija šoka, CPR, opskrba rana,
imobilizacija, postavljanje na strečer, zaštita od hladnoće
- Nužni aparati su : Defibrilator, pulsni oksimetar, EKG, tlakomjer neinvazivni
automatski, respirator, Sauger, perfuzor, timpano termometar, glukometar.
4. MEDICINSKI ASPEKTI HELIKOPTERSKOG PRIJEVOZA
Direktno i indirektno djelovanje na pacijenta
132
Ubrzavanje akceleracija i deceleracija
Zbog naglog ubrzavanja može doći do slijedećih problema:

- poremećaj protoka krvi kroz mozak ( posljedice-gubitak svijesti, otežana
koncentracija)
- pomicanje prijeloma- posljedica bol
- pomicanje organa- moguća posljedica pojačano unutarnje krvarenje i bol
Vibracije
Jake vibracije i ljuljanje helikoptera mogu izazvati slijedeće poremećaje:

- poremećaj ravnoteže ( što rezultira mučninom i povraćanjem)
- pomicanje fraktura ( rezultira bolnošću)
Zbog umanjivanja efekata vibracije bolesnik se uvijek polaže na vakuum
madrac.
Buka
Buka izaziva slijedeće fenomene:

- otežana je komunikacija, ništa se ne čuje
- strah
Jaka buka proizvodi stres što rezultira povećanjem pulsa i poratom tlaka. Ove
činjenice mogu kod pacijenata koji boluju od nekih srčanih bolesti značajno pogoršati
njihovo opće stanje.
Promjene u parcijalnom tlaku zraka
Povećanjem visine ( letom u visinu) pada tlak zraka, a sa njim pada i tlak kisika
kojeg pacijent udiše.
Poremećaj parcijalnog tlaka kisika
Sa visinom atmosfera postaje nižeg tlaka, a sa time pada i količina kisika u

atmosferi. Pada proporcionalno i parcijalni tlak kisika.
Mjere za otklanjanje negativnih učinak tijekom leta
- što mirniji let

- odgovarajuća opskrba pacijenta uključujući i analgetika
- siguran i.v. put za ev. davanje lijekova
- vakuum madrac za smanjivanje vibracija
- zaštitne slušalice za pacijenta
- pulsni oksimetar i davanje kisika pp.
- Davanje antiemetika lijekova protiv povraćanja.
- Zdrava posada helikoptera
Djelovanje promjena tlaka kod promjene visine leta
133
HGSS
Što je visina veća tlak vanjskog zraka je manji, ali zrak u zatvorenim prostorima
tijela je veći. 1 L zraka na morskoj razini na visini od 1600 m je 1,2 L, a na visini od
3000 m raste na 1,5 L. To je razlog zašto baloni punjeni helijem lete visoko u zrak
porastom visine, a stijenka balon je jako napeta.
Tjelesne šupljine ispunjene zrakom, infuzijske boce, pneumatske komore i
vakuum se napuhuju i dok zrak izlazi van nema opasnosti. Ali moramo se čuvati
slijedećih situacija:
- pneumotoraks-pomiče medijastinum- smrtni ishod
- zrak u želudcu-povećava volumen želudca što otežava disanje
- zrak u začepljenom srednjem uhu- pritisak u uhu, bol, puknuće bubnjića
- zrak u lubanji kod otvorenih povreda lubanje- povećanje volumena zraka u
lubanji rezultira povećanim oštećenjem mozga,
- zrak u staklenim bocama infuzija pojačava brzinu protoka infuzije i može
uzrokovati zračnu emboliju.
- Vakuum madrac se ispuhuje-moramo ispuhati dodatno zrak iz njega kada
letimo visoko
I kod zdravih izjednačavanje tlaka zraka u srednjem uhu može predstavljati
problem te izazivati osjećaj pritiska i boli u uhu.
Mjere koje rješavaju ove probleme su slijedeće:
- posada ne smije imati oboljenja uha i nosa
- u helikopteru se ne koriste staklene boce, nego plastične vrećice
- sanirati pneumotoraks prije leta
Promjene parcijalnog tlaka kisika letom u visinu
- kod zdravih osoba ova promjena nije problematična

- kod osoba koje ulaze u helikopter sa problemima disanja mogu kod visokog
leta značajno pogoršati problem
- posebnu osjetljivost na smanjenje parcijalnog tlaka kisika imaju srčani
bolesnici.
Stupanj oksigenacije mjerimo pulsnim oksimetrom.
- ako je vrijednost kisika iznad 90% ne moramo dodavati kisik
- vrijednost ispod 90% zahtijeva davanje kisika
- vrijednost ispod 75% zahtijeva intubaciju i mehaničku ventilaciju
Monitoring u medicinskom helikopteru
- monitoring nije pouzdan jer vibracije helikoptera značajno utječu na monitore

- terapija samo u nužnim okolnostima
- let je kod primarnih misija najčešće jako kratak
- komplikacije koje nastanu tijekom leta jako je teško tretirati
Monitoring je tijekom leta ograničen i otežan zbog akceleracije,buke,vibracije i
pomanjkanje prostora ( ne u EC 145). Važne su slijedeće činjenice:
- otežana je komunikacija sa budnim pacijentom
- zbog buke teško možemo slušati srce i pluća i mjeriti tlak
- automatsko mjerenje tlaka ne daje točne podatke
- infuzije otežano cure zbog toga što nisu visoko iznad pacijenta
Položaj pacijenta u helikopteru
134
- glava u smjeru kretanja helikoptera, pacijent je na vakuum madracu, ventil je

u visini glave pacijenta
- tijekom leta pacijent može biti u položaju da je glava niže od tijela što je dobro
kod krvarenja, ali kod povrede glave to je nedostatak.
Zaključak: Sve potrebne dijagnostičke i terapijske mjere treba obaviti prije leta:
- stabilizacija cirkulacije-tlaka
- intubacija, respirator, drenaža toraksa i n.g. sonda
- tretman šoka
- postavljanje na strečer, zavoji i imobilizacije.
135
HGSS
XXVI poglavlje HIGIJENSKE MJERE U SPAŠAVANJU
1. Uvod
2. Mjere zaštite
3. Opasnost od infekcije
4. Cijepljenje
1. UVOD
Cilj higijenskih mjera u gorskom spašavanju je smanjiti rizik infekcije za

ozlijeđenog i spašavatelja. Pod ovim pojmom podrazumijevamo sve mjere koje
doprinose održavanju zdravlja. Smanjenju rizika infekcije doprinosi održavanje čistoće
ozljeda koje su primarno zagađene.
Osobna higijena je presudna u izbjegavanju infekcija i onečišćenja u gorskom
spašavanju. Opće mjere: svakodnevno tuširanje; nokte održavati čistima i kratkima;
uklanjanje prstenja i drugog nakita; čistoća odjeće i materijala koji se koristi; nošenje
jednokratnih rukavica; prije i nakon dolaska u kontakt sa pacijentovim sekretima i krvi
dobro dezinficirati ruke.
Koža je, a posebno koža ruku naseljena brojnim bakterijama. Većina infekcija u
bolnici i spašavanju se prenese rukama. Pranjem i dezinfekcijom ruku može se smanjiti
svaka infekcija.
Krvlju i drugim sekretima se mogu prenijeti brojne bolesti. Između dvije
intervencije moramo zamijeniti prljave rukavice i odjeću. Također, ako imamo nesreću
sa više povrijeđenih moramo mijenjati rukavice kada prelazimo pomagati drugom
povrijeđenom.
2. MJERE ZAŠTITE
Najvažnije mjere zaštite su pranje, nošenje rukavica i kontrola lijekova koje

upotrebljavamo.
Ruke peremo sapunom. Posebna pozornost se mora posvetiti pranju noktiju i
prljavštine ispod njih. Poslije toga namočimo ruke dezinfekcijskim sredstvom do lakta i
pustimo da se kroz 30 sekundi osuši na koži. Pri tome pazimo da operemo sve dijelove
ruku, a kasnije i da ih sve dezinficiramo.
Kontrola lijekova: svi lijekove i infuzije moraju biti u roku trajanja; infuzija se
priređuje neposredno prije davanja; šprice sa lijekovima obilježiti, a tako priređene
lijekove koristiti unutar 2 sata; nakon završetka akcije svi dijelovi opreme se moraju
oprati i dezinficirati.
3. OPASNOST OD INFEKCIJA
Najčešće prenosive bolesti u gorskom spašavanju su: hepatitis B i C; HIV

( završni stadij AIDS); a rijetko tifus, kolera, tuberkuloza., gripa, meningokokni
meningitis.
Ugrožena skupina su: spašavatelji sa kroničnim oštećenjima kože, kroničnim
osipom, rane na noktima i koži; ako se ubodemo na inficiranu iglu; ako se poprskamo
krvlju ili izlučevinama po očima ili ustima.
Putovi prijenosa su: ruke: prljavštinom kojom smo u kontaktu sa materijalima koji
su bogati bakterijama( gnoj, slina, sekreti i sl.). Ruke su najčešći način prenošenja
136
infekcije. Krv: ubod sa iglom koja je bila u ozlijeđenog koji je zaražen. Zrakom: sitni
aerosol koji udahnemo ili ga prenesemo kožom. Rijetko, ali moguće: preko sline, suza,
sjemena tekućina, urin i stolica.
Prijenos hranom ili normalnim socijalnim kontaktom nije moguć.
4. CIJEPLJENJE
U našoj zemlji moguće se cijepiti od hepatitisa B i krpeljnog meningoencefalitisa.

Cijepljenje od hepatitisa B, tri puta: sada, nakon mjesec dana pa nakon šest mjeseci.
Cijepljenje provodi higijensko epidemiološka služba koja djeluje u sklopu Službe za
javno zdravstvo županije.
Cijepljenje od krpeljnog meningo encefalisitsa se provodi kod ugroženih skupina:
lovci, šumari, planinari. Cijepljenje moramo provesti tijekom zimskih mjeseci kako bi
potpuno zaštićeni dočekali sezonu kada se pojavljuje meningitis. Cijepimo se u tri
navrata: sada, nakon 4 tjedna, nakon 9-12 mjeseci. Docjepljujemo se nakon tri godine.
Cijepljenje nudi 95% tnu zaštitu.
137
HGSS
XXVIII poglavlje PREPORUKE PLANINARIMA

DESET KORISNIH SAVJETA PLANINARI POČETNICIMA
1. Prilagodi svoje ciljeve i aktivnosti stupnju kondicije koju trenutno posjeduješ. Svako
pretjerivanje može biti opasno.
2. Prehranu baziraj na kompleksnim ugljikohidratima.
3. Pij što češće, ali nemoj piti alkohol za vrijeme ture. Alkohol reducira snagu i budnost i
zbog toga se mora izbjegavati za vrijeme ture i penjanja.
4. Prvih pola sata hodaj polako kako bi se tijelo ugrijalo.
5. Odmor, jelo i tekućina po mogućnosti svaki sat. Trebate jesti malo i piti puno čak i
onda kada niste gladni i žedni.(tada je to još važnije.)
6. Ako se pojave znaci umora i iscrpljenosti uzmi dugi odmor ili razmotri odustajanje od
ture. Za vrijeme odmora ne jesti samo glukozu već kompleksne ugljikohidrate.
Ako postoje znaci ozbiljne iscrpljenosti može se raditi o pothlađenosti ( hipotermiji) ili
teškoj iscrpljenosti (akutnoj planinskoj bolesti).
7. Djeca i stariji kao i osobe koje boluju od nekih kroničnih bolesti mogu planinariti uz
maksimalne mjere opreza. U slučaju sumnje konzultirajte svog liječnika.
8. Iznad 2500-3000 m povećavaj visinu na kojoj spavaš ne više od 300 m u 24 sata.
Ako je ikako moguće ne spavaj na najvišoj visini koju si taj dan dostigao.
9. Čak i najmanji ruksak ima dovoljno prostora za osnovnu opremu: nikada ne zaboravi
sunčane naočale, rukavice, kapu, bivak vreću, rezervnu odjeću, svijeće i šibice, bateriju,
i prvu pomoć.
10. Traži savjet iskusnih lokalnih poznavatelja o ruti, klimatskim i vremenskim
promjenama. Zabilježi svoj uspon ako je potrebno.
Preporuke je izdala medicinska komisija UIAA i IKAR-a.
XXVIII poglavlje RJEČNIK MEDICINSKIH POJMOVA
138

Prva Pomoc Za Spasavatelje PDF

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Prva Pomoc Za Spasavatelje PDF

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

HRVATSKA

GORSKA SLUŽBA SPAŠAVANJA

PRVA POMOĆ ZA SPAŠAVATELJE

ljetni tečaj 2007.

PRVA POMOĆ ZA SPAŠAVATELJE

Uredio: Dario Švajda dr.med.

II poglavlje NESREĆE U PLANINI

Do nesreća u planini najčešće dolazi zbog loših vremenskih prilika, konfiguracije

U mjere koje spašavaju život ubrajamo:

- izvlačenje iz zone opasnosti

Mjere za održavanje života su:

- stalni nadzor vitalnih funkcija unesrećenog

Svaki unesrećeni ima pravo na

- na neodložnu prvu pomoć

Pretpostavke stručne prve pomoći su:

- pripremljenost( obučenost) za pružanje prve pomoći

Naše nestručno primjenjivanje mjera prve pomoći može dovesti do:

- smrti zbog neodgovarajućeg oživljavanja CPR

Teorija lanca preživljavanja se temelji na slijedećim činjenicama:

- Sigurnost spašavatelja i unesrećenog

Unesrećenom prilazimo uvijek vodeći računa o vlastitoj sigurnosti. Vlastita sigurnost

III poglavlje OŽIVLJAVANJE

Zašto oživljavanje? Svaka prva pomoć ima u svojim temeljnim postavkama

BLS (Basic Life Support) je osnovno održavanje života odraslih.

Redoslijed postupaka osnovnog održavanja života odraslih čini slijedeći slijed:

Otvoriti dišni put

1. Provjerite jeste li vi, žrtva i ljudi u blizini sigurni.

3A. Ako odgovara:

• Ostavite ga u položaju u kojem je nađen, pod uvjetom da je okolina

3B. Ako ne odgovara:

• Stavite ruku na njegovo čelo i nježno zabacite glavu držeći palac i

4. Održavajući dišne putove otvorenima, gledajte, slušajte i osjetite disanje

• Gledajte pomicanje prsnog koša.

5A. Ako normalno diše:

• Stavite ga u bočni položaj (vidi kasnije dio .Bocni položaj.).

5B. Ako ne diše normalno:

6A. Udružite vanjsku masažu srca s umjetnim disanjem:

• Nakon 30 kompresija ponovo otvorite dišne putove zabacivanjem glave i

• Polagano upuhnite promatrajući podizanje prsnog koša unesrećenoga;

• Provjerite usnu šupljinu unesrećenoga i uklonite eventualnu opstrukciju.

Oslobađanje dišnog puta kod sumnje na prijelom kralježnice

6B. KPR samo vanjskom masažom srca:

7. Nastavite reanimaciju dok:

• Stručna pomoć ne stigne i preuzme reanimaciju.

Prepoznavanje srčanog zastoja provjerom pulsa na vratu je neprecizna metoda

Početno umjetno disanje

Opće je priznato kako usvajanju i održavanju vještina pomaže pojednostavljenje

Disanje usta na masku

Kako bi se izbjegla nelagoda i strah od mogućih infekcija umjetno disanje se

Tijekom oživljavanja svrha ventilacije je održavanje odgovarajuće oksigenacije.

Vanjska masaža srca

1. Prsni se koš pritiska frekvencijom od 100/min.

KPR samo vanjskom masažom srca

Zdravstveni djelatnici, kao i laici, priznaju da s nelagodom pristupaju umjetnom

Oživljavanje djece i utopljenika

Postupci oživljavanja kod djece:

• Primijenite 5 početnih udisaja prije početka vanjske masaže srca

Spomenuta modifikacija, s 5 inicijalnih udisaja te 1 minutom KPR-a prije odlaska

3. UPORABA AUTOMATSKOG VANJSKOG DEFIBRILATORA (AED)

Postoje određene napomene za slučaj kada AED-om rukuju laici i nemedicinsko

Slijed uporabe AED-a:

1. Uvjerite se da ste vi, žrtva i ljudi u blizini na sigurnom.

KPR prije defibrilacije