a) Instrukcije svedene na numerički kod – podaci i instrukcije pohranjuju
se na jednak način u istoj jedinici – memoriji b) Računalo mora imati jedinicu za izvršavanje osnovnih aritmetičkih (zbrajanje, oduzimanje i dr.) i logičkih operacija (logičko I, ILI, NE, ISKLJUČIVO ILI) – aritmetičko-logička jedinica c) Jedinica koja “razumije” i tumači instrukcije svedene na numerički kod, a uz to upravlja slijedom izvršavanja instrukcija (osigurava potpuno automatsko izvođenje programa) – upravljačka jedinica d) Računalo mora imati mogućnost komunikacije s vanjskim svijetom (korisnikom, procesom, drugim računalom) - ulazno-izlazna jedinica e) glavni nedostatci: memorijsko usko grlo, mogućnost modificiranja programa f) uspostavljen izravan tok podataka između memorijske i ulazno-izlazne jedinice - izravan pristup memoriji (engl. DMA - Direct Memory Access)