„Koja je prva od svih zapovijedi?“ Isus odgovori: „Prva je: Čuj, o Izraele!

Naš Gospod Bog jeste jedini Bog.

Voli Gospoda Boga svojega svim srcem svojim, svom dušom svojom, svom pameti svojom i svom snagom
svojom! A druga je ova: Voli bližnjeg kao samoga sebe! Nema zapovijedi koja bi bila veća od ovih.“
(Marko 12:28-31)

Ovo su Isusove riječi, čiji su roditelji bili prisiljeni pobjeći sa njim u Egipat kako bi izmakli nasilju i smrti.
Onoga Isusa koga je uhapsilo i raspelo carstvo koje je imalo običaj ubijati političke disidente, što je dobar
primjer kako su zakoni vlasti često kontradiktorni sa Božijim zakonima.

Možda postoje politički, ekonomski i lični razlozi zbog kojih ne želimo voljeti migrante, no, po Isusu nema
nikakvih duhovnih razloga.

Kada su Isusa pitali: „Ko mi je bližnji?“ on je ispričao priču o dobrom Samarićanu, poučavajući ljude koji
su ga slušali da pokazuju milost, da idu i „učine isto.“ Nema nikakve sumnje u to kako bi Isus tretirao
migrante, nakon što pročitamo i razmislimo o njegovom životu.

Isus je govorio radikalne stvari poput: „Vama koji slušate, kažem: Volite svoje neprijatelje! Činite dobro
onima koji vas mrze (Luka 6:27) i „Dakle, činite drugima ono što biste htjeli da drugi čine vama. Jer ovo su
Zakon i Vjerovjesnici“ (Matej 7:12).

Čujete li? Ova poruka nedvosmislene ljubavi i požrtvovanja je srž Mesijine poruke i to je zapovijed koju
doslovce ponavlja i Pavle kada obznanjuje: „Jer sav je zakon sažet u jednu riječ, i to: 'Ljubi svoga bližnjega
kao samoga sebe!'“ (Galaćanima 5:14).

Mnogi kršćanski principi su svojstveno nelogični i apsurdni – osoba koja je u potpunosti čovjek i Bog;
osoba koja ustaje iz mrtvih; čuda (kao, primjerice, da riba proguta živog čovjeka); anđeli i nadnaravna
bića; život poslije smrti... Ako kršćani prihvataju ove stvari kao istinu, onda se osnovne teme Evanđelja,
naime, ljubav, radost, mir, dobrota, oprost i nada teško mogu odbaciti i propitivati. No, ima mnogo
kršćana koji se ne drže ovih fundamentalnih istina, koji ne žele slijediti Božiju zapovijed. Za ljude koji
tvrde da su sljedbenici Isusove vjere nema alternative, oni moraju pokazivati ljubav i samilost prema
imigrantima, bez obzira na njihovo vlastito stanje, jer je to preduslov Isusove sljedbe.

Naš stav prema imigrantima direktno oslikava naš stav prema Bogu. No, kao što je bio slučaj i sa ranim
sljedbenicima Isusa, biti poput Isusa često znači biti protiv ljudskih autoriteta i čak biti kontradiktoran
prema kršćanstvu samom. Naime, kad su imigranti žrtve ksenofobije, rasizma i političke retorike, zadatak
Isusovih sljedbenika je da budu njihovi najvatreniji štićenici i da ih vole kao što je Isus činio i čini.

Tri stvari koje bi američki katolički biskupi mogli učiniti kada je riječ o razdvajanju porodica i zatvaranju
na granicama

„Kada tuđinac poželi živjeti u zemlji vašoj s vama, ne tlačite ga. Tuđinca među vama gledajte kao da se
rodio između vas i ljubi ga kao sebe samog; jer i vi ste bili tuđinci u zemlji egipatskoj. Ja, Gospod, Bog sam
vaš.“ (Levitski zakonik 19:33-34). Ovo su snažne riječi Boga koji voli svakoga i koji grčevito želi da
razumijemo da su smo svi stvoreni po Božijem liku. Mi tretiramo Isusa onako kako se ponašamo prema
imigrantima i izbjeglicama.
Možda postoje politički, ekonomski i lični razlozi zbog kojih ne želimo voljeti migrante, no, po Isusu nema
nikakvih duhovnih razloga.

„Kada smo te primili kao došljaka i obukli te kad si bio go? Kad smo te posjetili bolesna ili kad si bio u
tamnici? A car će odgovoriti: Zaista vam kažem, sve što ste učinili jednome od moje najmanje braće, meni
ste učinili.“ (Matej 25:38-40)

Neka nam Bog pomogne.

Stephen Mattson