Histonjsi 2bornik, pod. XLIV (1), su. 2341 (1991) lavorn diana UDK 945.11 4949.01 "14" SPORAZUM U TATI 1426. GODINE I ZIGMUNDOVI OBRAMBENI SUSTAVI' Ivica Prlender 1.1. Politiéka zbivanja, Sto su podetkom XV. stoljeéa svojom dramatignoséu potre- sala balkanske zemlje, a dalekoseZno8u posljedica odredivala im razvojne putove za niz sljedeéih vjekova, nuzno je promatrati u njihovoj ukupnosti i meduovisnosti na Siroku prostoru od prednje Azije do sredi’nje Europe. Jedino unutar tog okvira moguée je valjano suditi i o odnosima izmedu srpskih zemalja i Ugarske, koji cine jedan od kijuénih segmenata tadaSnjega politi¢kog Zivota na europskom jugoistoku. Pored suvremenih metodoloskih polazista jo3 je jedan razlog nuznosti takvog znanstvenog pristupa — brojnost i odlike izvornog materijala! Reéeno se poglavito odnosi na sporazum u Tati iz 1426. jer o tom pokuSaju reguliranja ugarsko-srpskih odnosa, za period koji ée uslijediti nakon smrti despota Stefana Lazareviéa, jedini izravni izvor potjete tek iz XVI. st. Zato je razrjeSavanje tog évorignog pitanja otvorilo brojne historiografske prijepore, to prije Sto interpretacija ovog sporazuma neizbjeZno utjeve na sagledavanje cjelovitosti prilika jugoistotne Europe u kasnom srednjoyjekoviju.? Upravo smo zbog toga drzali nuznim problem uklopiti u pripa- dajuéi Kontekst kako bismo se i tim putem priblizili poimanju njegove biti. Srpsko-ugarski odnosi u srednjem vijeku mijenjaju se u svom sadrZaju, intenzi- tetu i znagenju. Od prvih dodira u rubnoj zoni i teritorijalnih nesuglasica oko »zemalja kralja Dragutina« u XIII. st., prerast ée, posredstvom dubokih promjena na Siroku prostoru s obje strane Save i Dunava, u presudno pitanje za opstanak srpske drZzave, ali i mjesto kuSnje svekolike balkanske politike Ugarskog kraljevstva. U drugoj polovini XIV. st., kad u uyjetima Sto su ih formirali dezintegracijski procesi u balkanskim carstvima, turska ekspanzija dovede u pitanje ne samo ugarske teritorijalne aspiracije na jugu nego i sigurnost njezinih jugoistotnih granica, Srbija i Ugarska bit Ge upuéené jedna na drugu. Lazareva Srbija, naravno, neée biti ravnopravan partner prvoj sili sredignje Europe, ali ée vaznost njezina geopolititkog poloZaja u dobroj mjeri nadoknadivati nerazmjer u resursima. * Ovaj je Slanak preradeni i dopunjeni dio magistarske radnje »Ugarsko-srpski odnosi za despota Stefana Lazareviéa (1402—1427)« koju je autor obranio u travnju 1990. na Filozofskom fakultetu Sveuéilista u Zagrebu pred komisijom: prof. dr. Ivan Kampus (pred- sjednik), prof. dr. Ignacije Voje, prof. dr. Tomislav Raukar. 2 Za sporazum u Tati je jo8 uvijek temeljna studija Jovana Radoniéa Sporazum u Tati i srpsko-ugarski odnosi od XIII do XVI veka, Glas SKA 187 (1941) 117—232 (dalje: Radonié, Sporazum). 231, Prlender, Sporazum w Tati 1426, godine i Zigmundowi obramben sustvi Histon vbomik, god. XLIV (I), si 23-41 (1991) Vojne i politi¢ke posljedice kosovske bitke zadaju potpuno nove okvire odnosa ugarske krune i srpskih zemalja.* Politi¢ka preorijentacija Lazareviéa, diktirana ishodom bitke i htijenjem za o€uvanje dotadainjih pozicija u Srbiji, iz osnove mijenjaju odnos snaga na Balkanskom poluotoku. Time je prvi put ugrozena granica samog kraljevstva, i to na strateSki najteze branjivom dijelu, pa Zigmund vise nije bio u prilici birati ni vrijeme, ni mjesto, ni opseg svog protuturskog djelovanja Tek ée izmijenjene okolnosti, nakon Bajazitova angorskog poraza, omoguéiti prestrukturiranje odnosa, U novonastalim prilikama doéi ée do politiékog pribliza- vanja despota Stefana Lazareviéa i kralja Zigmunda, ¢ime ée se otvoriti najslozenija faza u srednjovjekovnim ugarsko-srpskim odnosima. Dominirat é vojnopoliticke veze Sto svojom stabilnoséu omoguéavaju produbljavanje dotadasnjih i uspostavu novih razina prozimanja. U skladu s duhom epohe, viadarske ée ih lignosti znaéajno obiljeziti trazenjem ravnovjesja izmedu osobnih dinastiékih ambicija i politigkih interesa dréava kojima su na éelu. Iznenadnim silaskom s povijesne scene jedne od njih, bit ée stvoreni uvjeti za provodenje promjena Sto ih je dotadasnji razvoj ugarsko-srpskih odnosa omoguéavao, ali i nalagao. 2.1, U svibnju 1412. Zigmund je, u povodu pomirenja s poljskim kraljem Vladisla- vom, u Budimu priredio veliko slavlje. Na kongresu su sudjelovali brojni vladari i odlignici, primjerice veliki knez litvanski Vitold, austrijski vojvode Albrecht i Ernest te papinski poslanik. Prema ogevicima u svemu 13 hercega i knezova, 24 grofa, 26 velikasa (osim ugarskih) i 1500 vitezova s 3000 momaka. Medu sudionicima nasli su se i Zigmundovi balkanski vazali, bosanski_kralj Ostoja, vojvode Hrvoje Vukéié i Sandalj Hranié te despot Stefan Lazarevié.* Zigmundova je balkanska politika ovim okupljanjem pruZala sliku svojeg ostvarenja.* Naime, posljednjih je godina ugarsko- -hrvatski vladar velikim angazmanom, usprkos brojnim neuspjesima, uspio stvoriti i Konsolidirati obrambeni pojas vazalnih zemalja, Sto se u Siroku luku pruzao od Jadrana do Crnog mora. Formiranje te tamponske zone koja je trebala Stititi ozbiljno ugrozene jugoistotne predjele Ugarske pred osmanlijskom penetracijom, nalagale su posljedice nikopoljske katastrofe. Vazalne su zemlje, pored reenog, trebale u buduénosti posluziti kao polazista za konaénu protutursku kampanju i Sto je jo8 vaznije dati iskuSane éete, éiju je vrijednost, posebice nakon 1396, Zigmund znao cijeniti, U meduvremenu ugarski se vladar, uvjeren u uspjeSnost i stabilnost tek stvorenog obrambenog sustava, okreée Zapadu gdje nastoji ostvariti svoju osnovnu ambiciju — zadobiti carski naslov! U okviru nje Bosna je primjerice, ma koliko je uporno proteklih godina ustrajavao u borbi za nju, predstavijala tek neznatan djelié > Novom interpretacijom izvora Ivan je Kampus promijenio uobi¢ajenu sliku pokosov- skih zbivanja, poglavito s obzirom na ulogu Vuka Brankovica i njegov polozaj izmedu Ugarske i Turske. Vidi I, Kamps, »lzdaja« Vuka Brankoviéa u svakodnevici i u svjetlu kritigke historiografije, Casopis za drustvena pitanja, nauku i kulturu, Pristina 1990, * O ugarsko-turskim vojnim sukobima vidi: F. Szak aly, Phases of Turco-Hungarian Warfare Before the Battle of Mohacs (1365—1526), Acta Orientalia Academiae Scientiarum Hung. Tomus XXXII (1), Budapest 1979. (dalje: Szakaly, Phases). * V. Klaié, Povijest Hrvata, knjiga treéa, Zagreb 1975, 61—62, (dalje: Klaié, Povijest Hrvata 1 * Istorija srpskog naroda, knjiga druga, Beograd 1982, 87 (J. Kalié). (dalje: ISN IN). 241. Prender, Sporazum u Tati 1426. godine i 2igmundowi obrambentsutavi Histonjls sborik, god. XLIV (I), se. 23-41 (991) velikih mu planova.’ Jos 1396, Zigmunda je brat Vaclav odredio za svog nasljednika u Ce8koj te imenovao sacri romani imperii vicarius generalis. Ipak, tek od 1411. ostvaruje znatniji utjecaj na poslove carstva, pa se otada njegova djelatnost sve vise veze za brojna otvorena polititka pitanja Italije i Njematke te za vjerske i crkvene pokrete Sto potresaju tadaSnju Europu. Zigmund je, poput ostalih srednjovjekovnih Vladara, gotovo ditav Zivot proveo putujudi. Zato njegov itinerer, vrlo zorno, upuéuje na viadarske mu interese i smjer njihovih ostvarenja. Za period 1405—1412, uoéljive je s obzirom na pravce i ritam putovanja, privremeno zapuStanje SeSkog pitanja i upornost pri rjeSavanju bosanskoga. Do 1410. Zigmund je slijedio tradicio- nalne putove ugarskih viadara, ali posto ga izborni knezevi uzdignu na njematko prijestolje, dolazi do korjenite promjene! Otada ée sve polititke ciljeve podrediti interesima Njematko-rimskog carstva. Iz Ugarske ée 1412. otiéi jo8 uvijek s progra- mom ugarsko-hrvatskog kralja, imajuéi za cilj uspjeSan zavrSetak rata s Mlecima i ponovno stjecanje Dalmacije, ali se nakon neuspjeha ne vraca, nego preko Lombar- dije nastavlja prema Njematkoj. Vrijeme izmedu 1413. i 1418. godine Zigmund ée provesti na Zapadu. Bilo je to prvi put u povijesti Ugarske da viadar tako dugo izbiva iz zemlje.* Odsutnost njegove osobe iz Zivota kraljevstva proizvest ée velike potrese u politiékom ivotu, a presudno ée se odraziti na stabilnost i trajnost obrambenog sustava, Sto ga je s toliko Zrtava i upornosti stvarao u prethodnom razdoblju. 2.2. Novonastale su prilike despota Stefana Lazareviéa, viadara koji dr2i kljué Gitavog obrambenog pojasa na osnovnoj liniji turskih prodiranja, stavile u posve novu poziciju. Umjesto na snaznog suverena, koji mu vjerno titi leda i priskaée u pomoé, sada se mora osloniti na ostale Zigmundove balkanske kletvenike. Ulazak Sandalja Hraniéa u red vazala ugarskoga kralja te njegova Zenidba despotovom sestrom, majkom Bale III, 1411. znatno pridonosi poboljsanju vojno-politi¢kog polozaja despotovine, osobito nakon Zigmundova odlaska.’? Dok se viadareva energija uglavnom iscrpljivala na Zapadu, njegovi su vazali bili upuceni na povezi- vanje, kako bi zajednitkim snagama rjeSavali presudna polititka pitanja. Ova ée zajedni8tva, naravno, trajno biti pred iskuSenjima Sto su ih zadavali pojedinatni interesi unutar slozenosti prilika u jugoisto¢noj Europi.'? Njima se Zigmund nastojao suprotstaviti stvarajuéi Zmajev viteSki red. Unutar tog idealnog instituta srednjovjekovlja trebale bi se izmirivati brojne nesuglasice politike svakodnevice, ali i uklanjati mnoge suprotnosti Sto ih je nametao drustveni razvoj. lako je ikonografija vitestva prodirala juzno od Save i Dunava,"' a feudalni se gospodari sve Povijest Hrvata III, 5960; 8. Cirk ovié, Istorija srednjovekovne bosanske drtave, Beograd 1964, 213 (dalje: Cirkovié, Istorija); A. Por-Schéneherr G., A Magyar nemzet Torténete, Budapest 1895, 490—499, * Pal Engel, Az utazo Kiraly Zsigmond itinerariuma, Miiveszet Zsigmond kiraly koraban (1387—1437), vol. 1, Tanulmanyok, Budapest 1987, 78. (dalje: Engel, Itinerarij). * Cirkovié, Istorija, 240—242. ISN II, 230—240 (S. Cirkovié) "J, Kalié, Palata srpskih despota u Budimu, Zograf 6 (1975) 53; M. Bajalovié- -Had2i-Pe8ié, Ugarski peénjaci u beogradskom srednjovekovnom dvoru, GodiSnjak grada Beograda 23 (1976) 19—32. 251, Prlender, Sporazum w Tati 1426. godine i Zigmundovi obrambeni sustavi Historjki sbomik, god. XLIV (I), #2381 (1981) vike integrirali u Zivot viteske Europe, viteskim se kodeksom nisu mogla izbrisati sva ona proturjegja Sto ih je drustveni i politi¢ki razvoj nametao pojedincima.!? 2.3. Prihvaéajuéi izazov novog vremena despot je Stefan Lazarevié Zumno pristupio ojagavanju svog polozaja kako na unutrasnjem tako i na vanjskopoliti¢kom planu. U jesen 1412. iz Soluna se vraéa Durad Brankovié i uspje’no zavrSava ranije zapotete pregovore o izmirenju s ujakom. Tako je konaéno rijeSen stari spor izmedu Brankoviéa i Lazareviéa te je time nestala i podvojenost zemlje. Bliske obiteljske veze i Ginjenica da su nakon brojnih borbi, kojima su se okoristili jedino Turci, ostali Zivi samo despot i Durad te da Stefan Lazarevié nije imao potomaka, olakSale su pomirenje. Uz veé ostvareno priblizavanje despota i Sandalja Hraniéa ovim je polititkim Sinom znaéajno ojaéana pozicija Srbije u teSkim prilikama osmanlijskih dinasti¢kih. borbi."” 2.4. Nakon brojnih zapletaja dinastiéke su borbe zavréile potpunim uspjehom novog sultana. Mehmed je I. svoju konaénu pobjedu u dobroj mjeri dugovao potpori bosanskih i srpskih trupa koje su vodili Sandalj Hranié i Durad Brankovi Tako su Mehmedovi kr&anski saveznici, braneéi se pred nasilnikom Musom, matno pridonijeli Konsolidiranju turske dréave u Europi i obnovi njezine navalne moéi.'* Mada je Mehmed I. poZurio obnoviti galipoljski sporazum iz 1403, razlika izmedu novog sultana i Sulejmana bila je u promijenjenim snagama kojima su raspolagali.!® U novonastalim prilikama valjalo je pristupiti reguliranju tursko-srpskih od- nosa. Mehmed je svojem savezniku Stefanu Lazareviéu_prepustio grad Koprijan kod NiSa, pokrajinu Znepolje i neke druge predjele.’” $ druge strane, despot je, respektirajuéi novi raspored snaga, prihvatio vazalni odnos prema sultanu i tako osigurao zemlji duze razdoblje mira koji joj je bio tako nuzdan.'* Uz svjedogenje Konstantina Filozofa, prema kojemu je despot osloboden pritiska na jugu mogao slobodno odlaziti na sabore u Ugarsku, gdje ga svaki put obilno nagraduju, za to nalazimo potvrde i u Zigmundovim pismima. Tako veé 28. listopada 1413, trazeci odgodu nekog rodista jer stranka ide u Bet, spominje i despota Stefana koji Ge tamo sudjelovati na skupu velikaSa sto ée se odrZati 1. studenog."” Pravodobnim reguliranjem odnosa s obnovijenom turskom centralnom vlaséu izbjegnuta su brojna iskuSenja sto ih je nosila bliska buduénost. Odrzavajuéi Vidi bilj. 10. ¥ ISN II, 87 (J. Kali); M. Dinié, Oblast Brankoviéa, Srpske zemlje u srednjem veku, Beograd 1978, 148—177. % Zivot despota Stefana Lazareviéa od Konstantina Filozofa (preveo L. Mirkovig), Stare srpske biografije XV i XVII veka, Beograd 1936, 105—107. (dalje: Konstantin Filozof), Mavro Orbin, Kraljevstvo Slovena, Beograd 1968 (komentar 8, Cirkovig), 107 i kom. 334. (dalje: Orbin, Kraljevstvo) 1s Radonié, Sporazum, 164, © Ivan Durié, Sumrak Vizantije, Zagreb 19892, 134—135. (dalje: Durié, Vizantija) "” Konstantin Filozof, 106; ISN Il, 89 J. Kalié). ‘* ISN II, 90 G. Kalié) ‘© Radonié, Sporazum, 165. 261. Prlender, Sporazum u Tati 1426. godine i Zigmundow obrambeni sustavi Histonjeki sora, god. XLIV (), ste 23-4 (1991) uglavnom dobre odnose s Mehmedom I, Stefan je Lazarevié uspio zaprijetiti da despotovina postane prostor ugarsko-turskih suéeljavanja. 25. Prvo veée iskuenje dovest ée do rasapa brigno gradeni Zigmundov obrambeni sustav. Koriste¢i se Sandaljevom zauzetoSéu borbama s Musinim trupama, vojvoda Hrvoje pokuava povratiti trg Drijeva. Suveren ée reagirati u lipnju 1413. proglasa- vajuéi ga odmetnikom. Bosanski vojvoda, zateéen ovom mjerom, nastoji ponudama odobrovoljiti Zigmunda, ali se i prijeti dovodenjem turskih trupa. Kralj ostaje nepopustljiv, a Hrvoju, buduéi da su Mleci od kolovoza 1413. u primirju s Ugarskom, kao jedino rjeSenje preostaju zaista samo Osmanlije.° Veé u svibnju sljedeée godine Vukéiéev protovestijar, Dubrovéanin Mihajlo Kabuzi¢é, dovodi u Bosnu odred turskih vojnika. Krajem lipnja ili potetkom srpnja uslijedio je novi, jo snazniji turski prodor. Zavladala je velika nesigurnost u zemiji, a jedan je turski odred dospio sve do Zagreba, dok se Sandalj morao skloniti pred napadaéima. Otada se turski pritisak na Bosnu ustaljuje2! Potetkom 1415. Ugarska pokuSava uzvratiti, ali bez znatnijih uspjeha jer je vojvoda Hrvoje uz tursku pomoé osnazio svoj polozaj. Dubrovéani su spominjali i dolazak Turaka u Bosnu«. Polovinom lipnja Turci ée zamijeniti svoje dete ima pod vodstvom Isak-bega iz Skoplja. Zigmund pokuSava obraniti kraljev- stvo Saljuci vojsku sastavijenu od vlastele i banova iz susjednih oblasti, koja prodire preko Doboja na jug. Kod Lasve ugarske snage dozivijavaju potpuni poraz, a vecina im je zapovjednika zarobljena i zatotena u Zveénju.# Turci se vise ne zadovoljavaju samo pljaékom Sandaljevih posjeda, nego zadrzavaju pod svojom kontrolom strateski vazne utvrde poput Vrhbosne, Vise- grada, Sokola i Kljuéa. To su vazne baze iz kojih se dosta jednostavno mogu dose¢i hrvatska i ugarska granica, pa Zak i ona habsburskih zemalja. Ove Ge baze vrlo korisno posluziti i za pacifikaciju despotovine.** Ovim je u osnovi obnovijena vojna situacija Sto je prethodila angorskoj bici.2* Obnovijenoj turskoj centralnoj viasti trebale su svega dvije godine za povratak na pozicije iz Bajazitova vremena. Tako je u svega nekoliko naleta slomljen Zigmundov obrambeni sustav. Dvojaki su raziozi njegova sloma. Novi je sultan, na tragu veé tradicionalne turske politike na Balkanu, bio spreman prihvatiti Hrvojev poziv i umijeSati se u unutarnje poslove Bosanskog kraljevstva. Zigmund je, istina, bio nepopustljiv prema neposlusnom vazalu dij je ponasanje bilo dovelo u pitanje funkcioniranje njegova obrambenog sustava, ali nije mogao uspjesnom Vojnom intervencijom potvrditi njegovu funkcionalnost.** Umjesto toga, oduzimajuéi viadarskim odredbama pojedine posjede Hrvoju i »predajué ih’ vjernim_vazalima, samo je poticao unutrasnje borbe. Postalo je sasvim razvidno kako Zigmundov pojas tributarnih zemalja ne moze funkcionirati bez prisutnosti snaznog suverena. Instituti 8to su trebali pomoéi uklanjanju poli- 2° F, Si8ié, Vojvoda Hrvoje Vuktié Hrvatinié i njegovo doba, Zagreb 1902, 226—235; S. Cirkovié, Dve godine bosanske istorije (1414—1415), JG 3—4 (1953) 29—30. % Isti, Istorija, 242 2 ISN IL, 94 (J. Kalig). » Cirkovié, Istorija, 243244. ™ Szakaly, Phases, 79. 2 Isto, n. mj. 271, Prlender, Sporazum w Tati 1426. godine i Zigmundovi obrambeni suttavi Historjki sbomik, god. XLIV (I), sr 23--41 (1981) titkih suprotnosti medu oblasnim gospodarima pokazali su se nedovoljnim za previadavanje proturjetja sto ih je generirao dotadasnji drustveni razvoj. Tako su rezultati dugogodi8njega kraljeva truda oko uklapanja bosanske drzave u obrambe- ni pojas Ugarske bili poni8teni, a gitava koncepcija bila dovedena u pitanje. Unatot svemu Zigmund je i dalje jurio svoju himeru na Zapadu, ne Zeleéi shvatiti tezinu odigranog, tek povremeno se osvréuéi na balkanske prilike.* 2.6. Je liza bosanskih zapletaja despot Stefan istupio iz Zigmundova obrambenog sustava? Cinjenica je da se prema zbivanjima u susjednom kraljevstvu drzao strogo neutralno, pa gak i onda kad je postalo potpuno jasno kako se zapravo radi o sukobu Turaka i Ugarske. Nije pokuSao priteci u pomoé ni tesko ugrozenom Sandalju.?” Nemamo podataka da li je njegov suveren prilikom sazivanja vazala zahtijevao i sudjelovanje srpskih snaga u suprotstavljanju turskim prodorima. Cini se da je veé tada Zigmund bio sklon respektirati specifiéan geopoliti¢ki polozaj Despotovine. Naime, eventualnim uvlaéenjem Stefana Lazareviéa u borbe otvorene u Bosanskom kraljevstvu mogla se dovesti u pitanje obrana ugarske granice na najosjetljivijem dijelu — u Srbiji. Ishodom osmanlijskih prodora u Bosnu tijekom 1414. i 1415. polozaj je Despotovine znatno pogorsan. Despot je izgubio vrlo dragocjenog saveznika, odnedavnog srodnika, s kojim je tako uspjeSno suradivao posljednjih godina. Sandalj je bio snazno potisnut pred Turcima i njihovim saveznicima da je svu raspolozivu energiju iskoristio na unutragnjem planu. Jo’ presudnije za daljnja zbivanja bilo je osmanlijsko uévrSéenje na najvaznijim strateskim togkama Bosne. Umjesto évrstog saveznika koji mu 3titi bok sada je Stefan Lazarevié morao ragunati i s moguénoSéu turskih prodora s jugozapada i zapada. Nove prilike u bosanskoj drzavi omogucile su donosenje odluke na skupu viastele, veé 1415, 0 oduzimanju Srebrenice, koju je nedavno Zigmund prepustio despotu.* Stefan je brizno Euvao svoje dobre odnose spram Mehmeda I, pa ée se umijeSati jedino posredujuéi pri izbavljenju iz turskog zatoéenistva nekih ugarskih velikaSa.” Time se iskazuje nezavisnost njegove tadainje pozicije i sreden odnos s Portom. U skladu s regenim, despot ée u velja¢i 1416. odbiti poziv bizantskog cara za sudjelovanje u protuturskoj koaliciji koja se po starom obrascu trebala posluziti carskim pretendentom.” Ovim je Stefan jasno pokazao kako dobro shvaéa novi odnos snaga na Balkanu te da s Turskim carstvom trazi oblik suzivota kako ne bi bio uvuzen u beznadna ratovanja. Istodobno, despot je odrzavao i produbliivao veze s Ugarskom. Zahvaljujuci njezinu viadaru uzivao je svoje sjeverne posjede i Beograd, Srebrenicu u Bosni, a i mnoge posjede s one strane Save i Dunava. Pored toga morao je raéunati na Zigmundovu potporu za slutaj turskog napada. Najdragocjenije iz te relacije bila je svijest Turaka kako bi Ugarska Zestoko branila 2 Zigmund je poslove oko protuturskog djelovanja prenio na nekoliko osoba. Vidi izvrsnu studiju P. Engel, Ozorai Pipo, u Ozorai Pipo emlékezete (izd. Ferenc Vadas), Szekszird, 1987, 5388. » Cirkovié, Istorija, 240—242. 2 ISN II, 89-90 GJ. Kalié) » Cirkovié, Dve godine, 33—38. % Miodrag Al. Purkovié, Knez i despot Stefan Lazarevié, Beograd 1978, 111. (dalje: Purkovié, Knez i despot), 281. Prendsr, Sporazim u Tati 426. godine i Zigmundowi obramben!sustasi Historjki zbormk, god. XLIV (I, st 23-41 (1991) Despotovinu, respektirajuéi njezinu strateSku vaznost, te ih je ta spoznaja odvraéala od Stefanovih meda. Otvorena sjeverna granica omoguéavala je ukljugenje srpskog prostora u sredignjoeuropske gospodarske tijekove, ali i odstupnicu za sluéaj najgoreg.?" Tada je formiran despotov pogled na protuturske kampanje sto ée ga zadréati sve do kraja viadavine. Jo8 1406. njegovi su poslanici u Mlecima izjavili spremnost Despotovine za ukljuéenje u koaliciju koja bi se suprotstavila Osmanlijskom carstvu. Nakon 1413. ne odustaje od takvog opredjeljenja jer nije mogao imati iluzija kamo smjera turska politika na Balkanu. Posebice nakon iskustava Bosan- skog kraljevstva. Ali, na angazman ée pristati jedino u slutaju jedne siroko pokrenute akcije koja bi obeéavala uspjeh i rjeSenje trajnijeg karakiera. Inage je despot trazio nagin za ofuvanje svoje zemlje i njezinih resursa do ispunjenja takvih uyjeta. 3.1. U kolovozu 1419, Zigmund se, nakon Sestogodiénjeg izbivanja vraéa u Ugarsku Gime se otvara nova faza njegove balkanske politike.” Citav period viadavine 14191430. Zigmund ée, nakon velikih uspjeha na zapadu, posvetiti ponajprije protuturskim borbama. Njegova ponovna prisutnost u blizini ratista odmah donosi Posve novi pristup problemima Sto su se za boravka na zapadu uvigestrudili. Osim veé spomenutog sloma njegove bosanske politike, nedavno je isteklo primirje s Mlecima pa se ratni sukobi obnavijaju (1418—1420). Istodobno je u Viaskoj ugarski utjecaj bio doveden u pitanje. [ako se zbog rata s Venecijom oko Dalmacije nalazio u teskim prilikama, a u Bosni ostao gotovo bez ikakva utjecaja, Zigmund se odlucio na intervenciju. U listopadu 1419. kreée na Dunav, u oblast Kladova, ali se veé Pogetkom studenoga opet nalazi u Budimu, gdje uskoro sklapa petogodiinje primirje s Portom. Ovaj pohod kratka daha’ samo je prvi u nizu Zigmundovih pokuSaja za oguvanje pozicija u Vlaskoj koje karakterizira ugarski pokusaj da demonstriranjem snage nastoje dojmiti neprijatelja, izbjegavajuci pritom upustanje u otvorene sukobe Sirih razmjera. 3.2. Zigmundovim povratkom za Despotovinu se zavrSava kratak period mira unutar kojeg je Stefan Lazarevié nastojao pripremiti zemlju za neizbjeZne sukobe sto su joj predstojali. Stoga uvodi novi upravni sustav, prosiruje vojne obveze stanovni- Stva te poveéava poreze namijenjene izdrzavanju trupa. Istodobno kontinuirano provodi radove na utvrdivanju vaznih strateSkih mijesta.”* Smréu sultana Mehmeda I, u srpnju 1421, te dolaskom na prijestolje sina mu Murata TI. ne dolazi do znagajnijih promjena u namjerama i djelovanju Osman- lijskog carstva prema balkanskim dréavama.** Jo prije ovih zbivanja u Bizantu > Vidi: Zsusa Teke, Velencei-Magyar kereskedelmi kapesolatok a XIII-XV szazad- ban, Budapest 1979. » §. Ljubié, Listine V, 76—77. >» U historiografiji su se javijala razligita mi8ljenja o eventualnom sudjelovanju despota i/ili njegova poslanstva na crkvenom saboru u Konstanci. Uz temeljno djelo E. Maly usz, Das Konstanzer Konzil und das Kénigliche Patronatsrecht in Ungarn, Budapest 1959, vidi pregled misljenja u posebnom dodatku Purkoviéeve monografije. > ISN II, 205 (J. Kalié); M. Dinié, Viasti za vreme Despotovine, Zbornik FF u Beogradu 10—1 (1968). > Usp. ISN II, 206 UJ. Kali). 291, Prlender, Sporazum w Tati 426. godine i Zigmundow obrambenisustavi Historjski sbomik, god. XLIV (I), sr 23-41 (1991), je oko Ivana VIII okupliena stranka koja je dréala da je moguée, koristeéi se samozvancem Mustafom, oslabiti sultanove pozicije. Nakon Mehmedove smrti, unatoé protivijenju Mihajla II, ona uspijeva nadviadati. Najkasnije u rujnu 1421 dovode iz Anadolije navodnog Bajazitova sina, koji ée uz bizantsku pomoé osvojiti Galipolje. Uz mletaku neutralnost i potporu Denovijana legalni nasljednik veé u sijetnju iduée godine uspijeva pobijediti i ukloniti suparnika.** Prema svjedotenju despotova biografa, samozvanac je Mustafa poku8ao pri- dobiti i Stefana Lazareviéa, ali ne samo da je prijedlog bio odbijen nego je i njegovo poslanstvo zarobljeno i predano Muratu."” Nedugo zatim, novi se sultan morao suogiti s opasnijim pretendentom. Takoder podréavan od Bizantskog carstva na njega je ustao brat mu Mustafa. Medutim, veé u ljetu 1422. novi je sultan stavio Carigrad pod opsadu, a sljedege godine uhvaéen je i uklonjen bizantski kandidat Mustafa. Tako se jo8 jednom potvrdilo kako obnovijena centralna viast Turskog imperija ima dovoljno snage za brzo razrjeSenje dinasti¢kih kriza te kako je nepovratno proslo vrijeme kada su balkanski susjedi mogli znatnije utjecati na njihov ishod.* Despot je bio duboko svjestan ovih promjena, a nije se poput Bizanta nalazio u potpuno bezizglednu polozaju. Za Mehmedova viadanja uspio je odrzati dobre odnose s Portom. Sada je s njegovim nasljednikom Zelio Sto prije regulirati odnose, posebice jer je posljednjih godina vanjskopoliti¢ka pozicija Despotovine znatno pogorsana. Nakon osiguranja prijestolja Murat mu je poslao pregovarate s Kojima je u Beogradu postignut sporazum poput prethodnog.”” Jos je jedan dogadaj bitno utjecao na despotov stav prema novom sultanu. Nepuni mjesec prije Mehmedove smrti na Lazareviéevu dvoru umire BalSa II] Bal8ié, koji neposredno prije toga na ujaka prenosi svoja prava na Zetu.*° BalSa je nakon obnove ugarsko-mletaékih neprijateljstava, napadom na venecijanske posjede u Zeti, nastojao zadobiti pozicije sto ih nije uspio osvojiti za prvoga skadarskog rata. Buduéi da se Mlegani nisu mogli dovoljno uspjesno suprotstaviti Balsinim presizanjima, Zeljeli su na tome uposliti Turke. Na vijest 0 njegovoj smrti Mleéani tijekom svibnja zaposjedaju Drivast, Ulcinj i Bar." U ovakvim okotnostima Stefan nije spreman otvarati neprijateljstva s novim sultanom. Prema dubrovatkim vijestima despot u Zetu stie 22. kolovoza 1421,” gdje nastoji zastititi svoja prava kao Balin nasljednik. Tu boravi tri mjeseca. Jasno je da uz rat s Mlecima ne Zeli biti uvuéen u rat s Turcima. Vjerojatno je procijenio kako uvjeti za suprotstavijanje Osmanlijama nisu povoljni dok je, uz nemijeSanje sultana, ratunao na uspjeh u Zeti.* Medutim, despot uskoro obustavlja ratovanje na jugu i sklapa primirje na Durié, Vizantija, 188—190. »” Konstantin Filozof, 108—109. 28 ISN II, 206 G. Cc) %* Konstantin Filozof, 112—113. 4 Isto, 110; J. Kalié, Despot Stefan Lazarevié i Turci (1421—1427), Istorijski casopis, XXIX—XXX (1982—1983) 8. “ISN IL, 97 (. Kalié). J. Kalié, Despot Stefan Lazarevié i Turci, 9. © Isto, n. mj. 301 Pend, Sprain, Ta, 06, nine | ipnandd crate et Histonsla bork, god. XLIV (I), su. 23-41 (1991) Sest mjeseci, da bi se veé u studenome iste, 1421, naSao u Krugeveu.* Rat je potpuno prekinut sporazumom 1423, ali do pravog mira dolazi tek 1426.** 3.3. Unatoé svim promjenama despot i dalje ostaje vezan uz svog suverena na sjeveru. Tako se jo8 krajem 1421. spremno odazvao izvrSenjem vazalne obveze pa se odred srpskih Konjanika, vjerojatno pod zapovjednistvom Pipa Spana, tijekom prosinca i sijetnja sljede¢e godine borio u Ce8koj protiv husita.“* U proljece 1423. despot je uz Hermana Celjskog i tamiskog Zupana pratio kralja u sjevernu Ugarsku, na sastanak s poljskim vladarom Vladislavom i litvanskim Vitoldom.*” Dubrovéani su iskoristili ovu prigodu kako bi zamolili svog suverena za posredovanje kod despota u Korist svojih trgovaca.** O despotovu ugledu na Zapadu svjedoti i Zinjeni- ca da je upravo on prvonavedeni medu prisutnima u tada skloplienom ugovoru. U Budimu raspolaze palatom u Talijanskoj ulici gdje esto boravi.® Biograf mu spominje brojna putovanja, darove kojima ga obasipa Zigmund, ali i Stefanovo aktivno sudjelovanje u politiskom Zivotu Ugarske. Despot je preko sestre u obiteljskoj vezi s vrlo uglednim Nikolom Gorjanskim, a tim posredstvom is brojnim ugarskim odliénicima. Ovakvo viSestruko vezivanje za sjevernog susjeda pruza jedinu nadu za oguvanje Despotovine pred turskim presizanjima. Ipak je tako dobiveni kratkotrajni mir na njezinim juznim granicama bio tek privremeno postignuée, omoguéeno sklopom povoljnih okolnosti.‘° 3.4. Konsolidacija Muratove viasti najneposrednije ugroZava Bizant. Zato cari- gradski emisari na raznim stranama Zurno trae saveznike. Tako poslanik Asan 1423, preko Dubrovnika, putuje u oblast Pljevija, kako bi pridobio Sandalja za bizantske planove.*' U prosincu iste godine u Veneciju stize car Ivan VIIE ne bi li osobnim angaémanom osigurao pomoé Zapada. Tu se morao suotiti sa sli¢nim problemima koji su zatekli njegova oca potetkom stoljeéa, pa mu jedino preostaje ponuditi posredni8tvo izmedu Mletaka i Ugarske. Nakon diplomatskih putovanja u Milano i Mantovu, preko Pavije putuje u Budim, gdje sreée Zigmunda, u lipnju 1424.** U pregovorima, koji su prema Windeckeu trajali osam tjedana, pokretana su razligita pitanja, ali je svakako bilo najvaznije ono o uklanjanju nesuglasica medu Ugarskom i Mlecima te o pokretanju zamasne protuturske koalicije. Prema svjedo- Zenju suvremenika, despot je za ovih pregovora bio prisutan u Budimu. Tijekom tog ljeta Zigmund je primio i tursko poslanstvo. SadrZaj sporazumijevanja i mo- guéa uloga despotova u njemu nije poznata, ali prema Konstantinu Filozofu “ Isto, 18. ** Konstantin Filozof, 110—111; Eberhart Windeckes Denkwirdigkeiten zur Geschichte des Zeitalters Kaiser Sigmunds (izd. W. Altmann), Berlin 1893, 120, ISN II, 209 G.K ISN II, 209. “” Radonié, Sporazum, 167. * Gelcich-Thalloczy, Diplomatarium relationum Ragusanae cum regno Hunga- riae, Budapest 1887, 244. (daije: Gelcich-Talloczy, Diplomatarium). “ISN II, 80-81 J. Kalié). + O tome jasno svjedoti sliedeti period! % B. Krekié, Dubrovnik i Levant (1280—1460), Beograd 1956, 31. 2 J. Aschbach, Geschichte Kaiser Sigismunds III, Hamburg 1841, 195—196, % E, Windecke, n. dj., 177; Durié, Vizantija. 311, Peleoder, Sporazum w Tati 426. godine i Zigmundovi obrambeni sustayi Historjki room, god. XLIV (I), st 23-41 (1991) sklopljen je mir prema turskom prijedlogu.* Sultan ga je uskoro prekrSio upadom u Viasku, gdje Ge ugarskog Stiéenika zamijeniti svojim éksponentom. Zigmund uspi- jeva jedino u Bosni nesto popraviti svoj polozaj pa se u Mlecima poéetkom kolovoza 1425, znalo za njegov sporazum s Tvrtkom II.’ 3.5. Ubrzo se otvara kriza u srpsko-turskim odnosima. Murat II nije mogao imati iluzija oko stvarne orijentacije despota Stefana. Njegove veze s Ugarskom, odavno ustaljene, upuéivale su na svoju antitursku bit.** Despot je neposredno sudjelovao u stvaranju koalicije zapadnih dréava, a poklisar mu je u Mlecima radio na poprav- Ijanju odnosa trgovatke republike i Ugarske, isti¢uei usto i korisnost pretendenta Mustafe za zajedni¢ku borbu protiv Osmanlija.” Za despotova boravka u Budimu, u ljeto 1425, sultan u Srbiju Salje poslanstvo kako bi se informirao o njegovim namjerama te izvidio stanje u zemlji.2* Tada su poduzimane obrambene mjere pa tako i dubrovacki trgovci naseljeni u Novom Brdu zahtijevaju od svoje viade dozvolu za izvoz oruzja.% Prema Konstantinu Filozofu despot nakon povratka iz Ugarske nije htio ni primiti turskog poklisara. Vrativii se u Tursku on ¢ priopéiti sultanu: »Ako ti ne pode na ove, oni Ge veé doéi po tebe.« Nije poznato za8to je despot ovako postupio, to prije Sto su tadaSnji pregovori Ugarske i Mletaka 0 koaliciji zapali u krizu.* Nakon Sto je doznao za turske ratne pripreme despot, Saljuéi poslanstvo u Sofiju, nastoji zaprijetiti najgore, ali unatoé tome osmanlijska vojska preko Pirota i Nia, prodire u Pomoravije i kru’evaéku oblast. U najtezim trenucima stize ugarska pomoé pod Pipom Spanom. Vodile su se velike borbe te je zemlja razarana, Nije poznato koliko je prisutnost ugarske vojske utjecala na razvoj dogadaja. Operacije se zavrSavaju srpsko-turskim sporazumom nepoznata sadrZaja, a sultanove se trupe povlaée s teritorija despotovine.*? Neposredno zatim Stefanova vojska, munjevitom akcijom, prelazi Drinu i iznenaduje Tvrtka II. Naime, bosanski je viadar, koristeéi se despotovom zauzetoséu zbog turskog napada, nastojao o¥ivotvoriti odluku stanka iz 1415. 0 povratu Srebrenice kraljevstvu. Njegova vojska, naravno, nije bila u stanju izdrzati nenadani prodor iskusnih srpskih éeta.** 4. SPORAZUM U TATI 4.1. Motivi za sklapanje sporazuma Prema svjedovenju despotova biografa, Stefan se zbog »nozne bolesti«, koja je sve vise uzimala maha, morao suotiti s pitanjem nasljedstva srpskog prijestolja. Zato saziva sabor u Srebrenici, gdje na njegov zahtjev plemstvo i kler prihvaéaju s+ ISN Il, 210 (J. Kalié). ** Istoria Rominei II, Bucuresci 1962, 385395. % J. Kalig, Despot Stefan i Turci, 13. 2 Isto, 1314, ** Konstantin Filozof, 112—113. M. Dinié, Za istoriju rudarstva Il, Beograd 1962, 47. *° Konstantin Filozof, 113—114. * Ovo pitanje jo§ nije otvarano u znanstyenoj literatur © J, Kalié, Despot Stefan i Turci, 14—15. © Konstantin Filozof, 114—115; Cirkovié, Istorija, 257. 321. Prlender, Sporazum u Tati 1426, godine i Zigmundowi obrambeni sutavi Histon zbormik, pod. XLIV (1), Su 23-41 (1991) Durda Brankoviéa za legitimnog prestolonasijednika.“ Despotov je izbor bio potpuno u skladu s dotadainjim razvojem politigkih prilika u srpskim zemljama. Od pomirenja dviju velika8kih obitelji Durad mu je postao najblizi suradnik. Povjerava- he su mu izuzetno vazne vojne i diplomatske dugnosti, a on ih je vrlo uspjesno obavijao. Buduéi da Stefan Lazarevié nije imao potomstva, odlutio je svojem bliskom srodniku osigurati nasijedstvo u viasti.®* Medutim, saborom u Srebrenici rijeSen je samo dio slozenog pitanja o nasljedi- vanju vrhovne viasti u despotovini.** Na njemu je mogla steci legitimnost na unutrasnjem planu, dok je s obzirom na vanjskopoliti¢ki i pravni status Despotovine bila potrebna potpora i na medunarodnom planu. Buduéi da se Despotovina, makar za pojedine dijelove teritorija, nalazila u vazalnom polozaju prema Turcima, postavljalo se pitanje kakav ée stav zauzeti Porta prema novom viadaru Srbije. Pogotovo stoga Sto su sultani dréali kako su zemlje turskih tributara u biti carski posjed, te da nakon kletvenikove smrti, éak i ako ima zakonitog nasljednika, mogu njima slobodno raspolagati.” S druge strane despot je morao osigurati svojem nasljedniku potporu ugarskog kralja, kako zbog opasnosti pred o&ckivanim turskim presizanjima tako i zbog posebnih odnosa Sto su vezivali srpske zemlje i ugarsku krunu. Sa Zigmundom je trebalo dogovoriti budui status posjeda stetenih spora- zumom od 1403/4, kao i onih dobivenih nakon »utvrdivanja istinite ljubavi sa Zapadnima« 1411. Naime, iako je u pravnom pogledu, kraljevska donacija nasljedna i u naéelu neopoziva, moguée ju je izgubiti u dva sluzaja. Prvi je akt veleizdaje prema suverenu (per notam infidelitatis), a drugi nastupa ako vazal nema zakonitog muskog potomstva (per defectum seminis). Ovaj drugi je razlog nalagao potrebu sporazumijevanja sa suverenom, ali na Zigmunda su sasvim pouzdano znatno presudnije utjecali vanjskopoliti¢ki raziozi od pravnih. 4.2. Pitanje autentiénosti dokumenta Sporazum u Tati predstavija pokuSaj reguliranja ugarsko-srpskih odnosa za period ii ée uslijediti nakon despotove smrti. NaZalost, jedini izvor Sto nam ga doku- mentira sauvan je u dva prijepisa iz XVI. stoljeéa, a to naravno odmah otvara pitanje njegove autentitnosti. Buduéi da ti prijepisi potjetu iz formulara za sastav- Ijanje isprava, jasno je da se ni diplomati¢kom analizom ne moze propitati auten- tignost. Radonié drzi kako raspolazemo formom otvorenog pisma (literae patentes), Kojim se privremeno regulira neko pitanje, s tim da bi se naknadno trebala izdati svetana povelja.”° U prilog autenti¢nosti dokumenta ne ide ni Ginjenica da pregovo- re u Tati i postignuti sporazum ne spominje ni Zigmund u kasnijim ispravama, nj Dubrovéani u svojem bogatom dopisivanju s ugarskim kraljem, ni inaée izvrsno Konstantin Filozof, 113. « Primjerice: vrhovno zapovjednistvo vojske u dinastigkim ratovima, vodenje pregovo- ra s Mlecima oko razgranivenja u Zeti. * Vrijeme odréavanja sabora nije pouzdano utvrdeno. Pregled misljenja ISN II, 214 bilj. 28 J. Kali). © M. Dinié, Oblast Brankoviéa, 176. Citira poruku Murata Il Durdu Brankoviéu kojom tradi da izade iz zemlje jer je ona Lazarevog sina, dakle sultanova. * pregovorima 1411. autor priprema poseban rad. © Radonié, Sporazum, 172. 79 Isto, 183. 33I, Prender, Sporazum u Tati 1426, godine i Zigmundovi obrambeni sustavi Histonjski sbomik, god. XLIV (), st 2341 (1981) obavijeSteni despotov biograf Konstantin Filozof.” Jovan je Radonié, analizom ugarsko-srpskih odnosa do 1426, nastojao pokazati kako njihova bit odudara od duha u kojem su, prema saéuvanom dokumentu, Zigmund i Stefan rijesili pitanje nasljeda prijestolja. Vrlo slobodnom interpretacijom izvora Zelio je dovesti u sumnju i provedivost odredbi sporazuma. Radonié je smatrao da, ukoliko se ne radi o potpunoj krivotvorini, raspolazemo tek, u cilju ugarskih dravnih interesa, tenden- ciozno preradenim dokumentom, izradenim kako bi se Srbija prikazala kao pars anexa Ugarskog kraljevstva, pa ga u zakljutku ipak nije odbacio.” Moramo istaknuti jo8 jedno pitanje koje je od presudnog znatenja za odnos prema autentiénosti sporazuma u Tati. Da bismo ocjenjivali moguéu tendencioznost autora ili preradivaéa izvornog dokumenta, nuzno je odrediti se prema sporazumu Sto su ga u Budimu 1411. postigli despot Stefan i kralj Zigmund. Ako prihvatimo da dva pisma, poslana tog ljeta iz neposredne Zigmundove okoline njemaékim gradovi- ma Niirnbergu i Frankfurtu, vjerno svjedoée o sadrZaju postignute vistinite ljubavi«, u pravnom su pogledu posjedi sto ih je Stefan Lazarevié stekao 1403/4. i nakon 1411, kao i teritorij Zitave Despotovine, izjednaéeni jer svi pripadaju ugarskoj kruni. Ovo bi bio jos jedan razlog koji nalaze sporazumijevanje u Tati.’? Iako je prema revenom u pravnom pogledu izjednaten s ugarskim velika8ima, valja naglasiti i odlike koje su ga izdvajale iz tog kruga. Tu se ponajprije radi o stvarnom geopoliti®- kom polozaju Despotovine izmedu Turske i Ugarske, te o realnoj vojnoj i materi- jalnoj snazi srpskog viadara. Nije bez utjecaja ni civilizacijska odijeljenost, kako Stefana Lazarevica kao pojedinca, o emu svjedodi i njegovo knjizevno stvaralastvo, tako i srpskog drustva u cjelini. Povijesna svijest, Sto je tako desto iskazuju despotove isprave, takoder odrazava njegovu posebnost i izdvojenost s obzirom na druge Zigmundove vazale. I sam ée kralj poStovati takav polozaj pa ée primjerice despotu redovito pripadati prvo mjesto medu svjedocima Kod izdavanja vladarskih povelja.”* Valja napomenuti kako ne znamo u kojoj je mjeri sporazum iz 1411. bio poznat srpskoj politiékoj javnosti, ni kakav odnos prema njemu imaju najvisi krugovi plemstva i crkve. Najvaznijim dokazom postojanja sporazuma u Tati smatra se Ginjenica da je veéina njegovih odredbi provedena u Zivot neposredno nakon stjecanja pravovalja- nosti.’’ Ipak, treba upozoriti kako je akceptiranje dogodenog jedna od osnovnih odlika dobro produciranih krivotvorina. Zato drZimo kako je upuéenost na spora- zumijevanje despota snazniji argument u prilog autentiénosti teksta sporazuma. 4.3. Vrijeme pregovaranja Radonié je, bez uporiSta u vrelima, smatrao kako su politi¢ki razgovori o pitanju nasljedivanja srpskog prijestolja zapoteli za despotova boravka u Budimu jos 1424, ™ Medutim, na odredeni bi se natin moglo uklopiti u biografovo izlaganje. ” Radonié, Sporazum, 190—192. Na slobodnu interpretaciju upozorila je J. Kalié u: Beograd u srednjem veku, Beograd 1967, 372, bilj. 90. (dalje: J. Kalié, Beograd). 7 U istoj raspravi Radonié prihvaéa svjedotenje spomenutih pisama, da bi nesto kasnije, kad raspravija 0 dogadajima iz. 1426, od toga odustao bez argumentacije. Jovanka se Kalié izbjegava odrediti prema dogadajima iz 1411. Usp. J. Radonié, Sporazum, 172i ISN II, 8586. ™ Oslanjajuéi se na tu izdvojenost Radonié je neuvjerljivo nastojao dovesti u pitanje znataj utvrdivanja vistinite \jubavi sa zapadnims, Radonié, Sporazum, 168—170. *s ISN II, 215 U. Kalig). 341. Prlender, Sporazum u Tati 1426, godine i Zigmundovi obrambeni sustasi Histonsht zbormik, pod. XLIV (D), se. 23-41 (1991) ali da zbog Zigmundove zauzetosti problemima Ceske i Njematke, pregovorima s bizantskim carem Ivanom VIII te postizanjem primirja s turskim poslanstvom nisu zavrseni, Iako tada nije doslo do sklapanja sporazuma, Radonié drzi kako je despot mogao izvijestiti kler i plemstvo o moguéem naginu uredenja daljnjih odnosa s Ugrima, Nakon toga je proturska oporba iz Srbije uspjela izvijestiti sultana o Lazareviéevim planovima. Time bi bio potaknut prodor Murata II u Despotovinu jeseni 1425, time je odgoden planirani nastavak ugarsko-srpskih pregovora do 1426. godine.” Despot se Stefan 22. oZujka 1426. nalazi u Toponici (Gruza), gdje izdaje punomoé Durdu Brankoviéu za vodenje pregovora s Mlecima, a pretpostavlja se da Erajem istox mjeseca putuje u Ugarsku,” Polovinom ozujka 1436, Zigmund je u Betu primio firentinske poslanike Ronalda degli Albizzi i Nella di Giuliano Martinija, koji su dosti posredovati izmedu kralja i Mletaka. Bila je to jedna od misija koje su pokuSavale izmirenjem dviju sila osigurati mir u Italiji i stvoriti preduvjete za formiranje snazne protuturske koalicije kr8¢anskih driava. Zigmund je poklisare poslao u Budim, gdje su trebali pregovarati s Pipom od Ozore, ali su pregovori na kraju vodeni u Tati (komoranska Zupanija) kamo je ugarski viadar tih godina éesto odlazio na ladanje.”* Ronaldo degli Albizzi je 10. svibnja zabiljezio u osobni dnevnik kako razgovorima u Tati prisustvuje i srpski despot Koji se zalaze za stavove suprotne mletaékim politi¢kim interesima.” Buduéi da je ugarsko-srpski sporazum u Tati datiran jedino 1426. godinom, vrijeme u kojem je postignut moemo omediti 10. svibnja i 25. srpnja kada despota veé nalazimo nin decensu nostro Zrebernizac. Tu ée potvrditi sporazum o razgraniéenju s Mlecima Sto ga je na pregovorima u Vutitrnu veé postigao Durad Brankovié.” 4.4, Sadréaj dokumenta Prema saéuvanim prijepisima sporazuma u Tati nakon konstatacije kako je Kraljevina Raska bila i jest potéinjena ugarskoj kruni, slijedi vijest 0 polaganju zakletve vjernosti Stefana Lazareviéa i njegovih baruna. Zatim slijedi despotova molba da se Durad, sin Vukov, sin Brankov, primi u »kolo i u drustvo reéenih velikaSa nae kraljevinew, Sto je ispunjeno, Potom se naglaSava vjernost despota Stefana te nabrajaju_njegove vojne zasluge »u raznim vremenima i na raznim mestimas, Prema savjetu i pristanku prelata i baruna, priznaje se i utvrduje Durad kao despotov nasijednik. Zatim se navode mjesta i krajevi u Macvi, ukljucujuéi Beograd i Golubac, koje u sluéaju despotove smrti bez muskog potomka (Sto je u tom Gasu s obzirom na despotovu dob, braéno i zdravstveno stanje bilo potpuno sigurno!) ugarska kruna zadrzava za sebe. Zigmund se obvezuje da ée nakon despotove smrti Srbiju, izuzev nabrojene dijelove, predati Durdu »kako smo uobigajili davati donacije baronima nage kraljevine«. Durdeve su obveze sudjelovati % Radonié, Sporazum, 169; biograf ne spominje veze despotovih kletvenika i sultana, ali i prema njemu su veze s Ugrima uzrok turskog prodora u Srbiju. Konstantin Filozof, 113—114. 7” §. Ljubié, Listine IX, 9; S. Stan ojevié, Pipo Spano, Beograd 1901, 11; M. Dinié, Srebrenik kraj Srebrenice, 190. ™ Engel, Itinerarij, 84—86. 7° Radonié, Zapadna Evropa, 76; Purkovié, Knez i despot, 131 %0 §. Ljubié, Listine IX, 1718; Radonié, Sporazum, 193. 351, Prlender, Sporazum w Tati 426, godine i Zigmundovi obrambeni sustavi Histor sbomik, god. XLIV (i) st 23-41 (1981) u radu sabora te pruziti vojnu sluzbu na suverenov zahtjev. Ako bi Durad umro bez muskog nasljednika, sve zemlje kojima ée vladati odmah ée pripasti ugarskoj kruni. Na kraju se nalazi kratka datacija: »Dano u Tati 1426«."! 4.5. Interpretacija sporazuma Nakon iznenadne despotove smrti 19. srpnja 1427, sporazum u Tati postao je pravosnazan, Zigmund je iz Vlaske, gdje se pripremao za prodor u bugarske predjele, krenuo prema Despotovini kako bi ostvario svoja pava."? Durda je Brankoviéa vijest 0 Stefanovoj smrti zatekla u Zeti. I on kreée prema Beogradu kako bi se susreo s ugarskim kraljem.*® Slijed dogadaja do kraja godine jasno odrazava postojanje sporazuma prema kojem je uspostavijen odnos izmedu novog srpskog viadara i njegova suverena.™ Znanstvena se literatura uglavnom zadrzavala na konstataciji kako su odredbe sporazuma u Tati provedene, a katkada i na znaéenju time ostvarenih promjena za buduénost srpskih zemalja poglavito Beograda. Na temelju iziaganja Konstantina Filozofa, koji predaju Beograda vee uz despotovu smrt, te je u maniri Zanra popraéuje nadnaravnim znakovima, autori su se najéeSée bavili_ prepriéavanjem izvora, slijedeéi gotovo potpuno biografov emocionalni i funkcionalni odnos prema gradu. Ostali posjedi Sto ih jeseni 1427. ponovno preuzima Zigmund ostaju u drugom planu. Konstatiralo se kako je Srbija »morala platiti visoku cenu« za priznavanje prava nasljeda Durdu Brankoviéu.'* Vrene su i procjene o moguénosti vojnog suprotstavijanja potrazivanjima ugarskog kralja, ali se, naravno, moralo zakljuditi kako je despotov nasljednik bio presiab, posebice zbog tadasnjeg turskog upada u njegove zemlje.** Medutim, valja naglasiti kako u historiografiji nikad nije postavijeno pitanje zasto je ugarski viadar zahtijevao odstupanje bas ovih posjeda! Ovo je pitanje nuzno razmotriti unutar vojno-politi¢kih promjena na Sirem prostoru, vode¢i u prvom redu raguna o ugarsko-turskim odnosima. Podimo redom! Cinjenica je da je Stefan Lazarevié nakon angorske bitke prihvatio vazalni odnos spram Ugarske, koji ée 1411. biti osnazen novim sporazumom, ali je uskoro, po diktatu prilika, bio prisiljen uspostaviti i neki oblik vazalstva sa suitanom. Nakon toga je uslijedio jedan relativno miran period za srpske zemlje tijekom kojeg dolazi do konsolidacije despotove viasti i ubrzanijeg gospodarskog razvoja. Kad je Zigmundovim povrat- kom sa Zapada doslo do pokusaja ugarskog aktivnog suprotstavijanja narastajuéoj osmanlijskoj sili, dotadaSnja je neutralnost srpskih zemalja prestala biti odrziva. Na to upucuje turski prodor u Srbiju jeseni 1425, a ne treba zaboraviti da su njihove trupe veé sljedeée godine gospodarile Bosnom te se zalijetale tak iu Hrvatsku."”_ Medu Zigmundove razloge za prihvaanje Durda kao despotova nasijednika broji se i zainteresiranost ugarskog kralja za o€uvanje kontinuiteta srpske protu- Isto, 196; Radonié, Zapadna Evropa, 54 © Isto, n. mj. "J, Kalié, Beograd, 101. ™ Pritom mislimo na miro izvréenje odredbi sporazuma. * ISN IL, 215—216 (J. Kalié); J. Kalié, Beograd, 103. * Radonié, Sporazum, 194—196; ISN Il, 217 (J. Kalié). © Szakaly, Phases, 7478; ISN Il, 212-214 (J. Kalié). 361. Prender, Sporazum u Tati 1426. godine i Zigmundowi obrambenisustavi Histonski zbormik, pod. XLIV (1, se. 23-41 (1991) turske politike, sto je naravno sasvim razlozno,** ali je u sklopu te ocjene potrebno sagledati i vladarev zahtjev za teritorijalne promjene. Buduéi da nam vrela ne pruzaju podatke prema kojima bi Zigmund nakon despotove smrti prisvojio ili nastojao prisvojiti dotadasnje posjede Lazareviéa sjeverno od Save i Dunava, nego im je tak nadarbinama Durdu poveéavao broj, pa su tako neki kasniji izvori biljezili Kako se zapravo radilo o zamjeni Beograda za neke ugarske posjede, odito je kako se nije radilo o suverenovo} Zelji za ponovno stjecanje bogatih posjeda.'* Ugarski je kralj, u prvom redu, Zelio vratiti pod svoju neposrednu viast strateski vazne poiozaje na Dunavu i Savi, Prema raspolozivim izvorima Golubac nije imao znatniju ulogu u gospodarskom Zivotu zemlje, dok se Beograd kao sredi8te despotove dréave tek razvija u tom smislu. Ipak, potrebno je jo8 jednom sagledati vaznost tadainjeg Beograda kao trgo- vaékog sredista, Prema svjedogenju Konstantina Filozofa despot je odmah nakon stjecanja grada pristupio njegovoj obnovi i unapredenju. Saéuvani izvodi izgubljene Beogradske povelje, koja se datira oko 1405, odrazavaju Stefanovu Zelju za poticanje Sto bréega gospodarskog uspona grada.°° Medutim, Kasniji izvori kao da ne potvrduju ispunjenje tih Zelja u veéem opsegu.”" Doduse, nema nikakve sumnje kako se Beograd u ekonomskom pogledu naglo uzdigao u usporedbi s prethodnim periodom, kad je predstavijao tek pograniénu tvrdavu izmedu zemalja koje gospo- darski nisu bile upuéene jedna na drugu.? Despotov pokusaj da viadarskim mjerama kao Sto je privlaéenje trgovaca izborenim povlasticama u okolnim zem- Jjama te njihovim osiguranjem u srpskom prostoru, ubrza gospodarski rast Beo- grada ipak nije dao znatnijih rezultata, Ako je broj dubrovackih trgovaca_u pojedinom gradu »donekle postao barometar njegovih privrednih prilika«,* odi- tajmo razinu! Cinjenica je da je za Beograd u godinama 1409, 1410, 1423, 1424, 1426. odredeno samo po jedno dubrovacko sudsko tijelo, Sto znati da izmedu 1410, i 1423. nema ni jednog spora, a to pak jasno govori o opsegu poslovanja u tom gradu."* Mozemo sa sigurnoséu tvrditi kako su dubrovacki trgovei u Beograd, koji je bio dréavno i crkveno sredi8te donosili luksuznu robu, ali to nam svakako ne daje Za pravo da od toga vidimo uspostavijeno intenzivno i kontinuirano postovanje.®* Zigmundov poziv zanatlijama i trgoveima Soprona da dodu i nastane se u Beogra- du, od 7. studenog 1427, a pogotovo njegovo pismo dubrovackoj viadi kojim za- htijeva da mu se poSalju trgovei, pouzdano svjedote 0 zatetenom gospodarskom stanju u dotadasnjoj despotovo} prijestolnici.* Ako i pretpostavimo da su se ISN Il, 215 @. Kalig). © J. de Thurocz, Chronica Hungarorum I, Budapest 1985, 214—242; M. Dinié, Grada 1, 20. * Konstantin Filozof, 83-86; Pokusaj_rekonstrukeije povelje na temelju despotove biogratije, Novakovié, Zakonski spomenici, 87; O odnosu despota prema gradovima vidi E. Malyusz, Zsigmond kiraly uralma Magyarorszagon 1387—1437, Budapest 1984, 55—S6. + J, Kalié upozorava kako je teSko prihvatiti da je despot do 1405, kojom se datira povelja uspio obaviti sve Sto ona nabraja. Usp. J. Kalié, Beograd, 366 bilj. 10. " Z. Teke, n. dj., 2223. iié, Beograd, 87. M. Dinié, Grada ‘I, 13—20; J. Kalié, n. dj.. n. mj. % Gini se Kako je za trgovinu's Beogradom bila vazna jedino luksuzna roba. * J. Kalié, Beograd, 102; Gelcich-Thallozy, Diplomatarium, 328329; M. Dinié, Grada II, 20. 371, Prender, Sporazum w Tati 1426. godine i Zgmundovi obrambeni sustayi Historjski sbomik, god. XLIV (I), su. 25-41 (1991) ee srpski trgovci iselili nakon povratka Beograda pod ugarsku vlast, nemoguée je to ovekivati od Dubrovtéana buduéi da je regena polititka promjena mogla samo odgovarati njihovim osnovnim interesima. Ugarski im je kralj suveren s kojim njeguju besprijekorne odnose, vje8to eksploatirajuéi njegov ugled, dok su s despo- tom najée8ée u zategnutim odnosima. Uostalom i neposredno prije despotove smrti razvio se velik sukob izmedu dubrovaéke komune i srpskog viadara zbog pobune u Srebrenici.’” Kako bismo otkrili razlog Zigmundova zahtjeva za povrat Beograda, moramo se vratiti tvrdnji da je u Tati potrazivao gradove dija se vrijednost u prvom redu ogleda u njihovoj strateskoj vaznosti. Naime, vrativsi se nakon dugog niza godina proboravljenih na Zapadu, ugarski je kralj morao uotiti da njegov obrambeni sustav tributarnih zemalja, Sto se pruzao od Jadrana do Cmog mora, stvaran s toliko truda, vremena i tro8ka, vige ne postoji. Prilike na Sirem europskom planu i osobne ambicije na Zapadu, uz nepovoljne druStvene preduvjete u Ugarskoj, zaprijevile su ga u postizanju odluénijih uspjeha u suéeljavanju s Turcima, u vremenu kada su z takvo Sto postojale barem neke pretpostavke. U meduvremenu je, zahvaljujuéi previadavanju dinasti¢kih zapletaja, zapretavanju unutarnjih proturjetnosti, kao i uredenju odnosa na Istoku, doslo do uspona Osmanlijskog imperija ito nuzno rezultira obnovom i ojatanjem turskog pritiska na granice samog Ugarskog kra- Ijevstva.** Za ove novostvorene prilike valjalo je stvoriti jedan novi, potpuno drugadije koncipiran obrambeni sustav. Stalni pregovori s Mlecima oko protuturske koalicije, za kojih Zigmund postavlja i potpuno nerealne zahtjeve, ponajprije mu sluze kao propagandni adut na Zapadu.” »Voda kriéanstva« je morao konstatirati kako je navalna moé njegova kraljevstva zanemariva zahvaljujuci koliko obnovlje noj turskoj moéi toliko i prilikama u Ugarskoj. Zato mu je najprete samo zastititi matiénu zemlju jer jedino tako s preostalim snagama moze ratunati na konatno ispunjenje svojih planova na Zapadu — postizanje carskog dostojanstva! Time je bio zadan osnovni karakter njegove stvarne protuturske djelatnosti — defenzivnost! Uostalom u Bosni se jedva nosi s Turcima, a u Vla8koj ide samo na demonstraciju snage, izbjegavajuéi pritom veée sukobe.'® Osnovni teret obrane trebale su ponijeti novoizgradene tvrdave na dunavskim obalama. Radovi su povjereni Pipu od Ozore koji ée im se posvetiti u prvoj polovini dvadesetih godina.'®' Zigmundov ulazak u taj skupi zahvat, as obzirom na njegove financijske prilike, samo naglaSava vaznost koju mu pridaje. Drzimo da su dovrienjem ovih fortifikacija dozreli uvjeti za ukljuzenje Beograda i Golupca u novi, jedinstveni obrambeni sustav. Sporazumom u Tati nadena je tek sretna forma za ovu promjenu s dalekoseZnim posljedicama. Despotov ée nasljednik biti i dalje podréavan, ali je iz ugarske perspektive moralo biti vidljivo kako srpske zemlje, koje zahvaljujuci turskim uspjesima u Bosni i Vlaikoj sada imaju nezastiéene bokove, ne mogu imati onakvu ulogu u obrani granica Kraljevstva kao u prethodnom razdoblju. U sklopu formiranja novog obrambenog sustava treba promatrati i Zigmundov plan za naseljavanje teutonskih vitezova na donjem Dunavu. Indikativno je da © Orbin, Kraljevstvo, 108—109. % Engel, Itinerarij, 82—83. % Radonié, Sporazum, 194—196, 4 Szakaly, Phases 78. 1 Engel, Ozorai Pipo, 79—80. 38kraljev poslanik u Pruskoj od poglavara reda trazi vitezove koji poznaju slavenski jezik. Zele se naseliti i trgovci, brodograditelji, a traZene su i brodske posade.' Medutim, zbog nedostatka novea, ditav projekt kasni, da bi se ostvario tek djelomigno.'®* Ne treba iskljuditi ni moguénost kako u Ugarskoj postoji bojazan da bi nakon despotove smrti u srpskim zemljama mogla previadati viasteoska oporba centralnoj viasti, koja je veé tradicionalno proturski orijentirana." Brokijer ée nekoliko godina kasnije zabiljeziti kako ugarski kralj zbog nepovjerenja obranu Beograda povjerava strancima.'®* Inage, Turci u samim beogradskim utvrdama prve polovine XV. stojeéa ne vide znatniju zapreku,' ali Ge na razini sustava, a bez veéih dogradnji, Zigmundova obrambena koncepeija odolijevati turskim napadima jo Zitavo jedno i pol stoljeée, i to unatoé zapustanju mnogih tvrdava."”” Pipovim opseznim gradnjama te ukljuée- njem Beograda i Golupca u jedinstveni obrambeni sustav Ugarska se, iako to nije namjeravala, pripremala za potpuno prepustanje ne samo Srbije nego i cijelog Balkanskog poluotoka Turcima. 5. ZAKLJUCAK Sporazum u Tati iz 1426. godine nije bilo moguée cjelovito sagledati iskljutivo na osnovi kasnijih prijepisa dokumenta. Zato smo, uklapajuéi problem u kontekst ugarsko-srpskih odnosa nakon 1411. te uzimajuéi u obzir vojno-politike mijene na Siroku prostoru od prednjeg Istoka do srediSnje Europe, pokuSali utvrditi da li je sporazum postojao, da li izvor iz XVI. st. vjerno odrazava njegov sadréaj te zbog dega su obje strane bile zainteresirane za njegovo postizanje. Analizirajuéi na temelju tada8nje vojno-polititke situacije u jugoistoénoj Europi moguée motive za sporazum utvrdili smo kako je ugarski viadar, nakon povratka sa Zapada 1419. bio prisiljen, umjesto pred turskim naletima skrSenog obrambenog sustava tributarnih zemalja, pristupiti organizaciji novog, naravno u posve izmije- njenim okolnostima. U skladu s reéenim nametala mu se potreba za ponovno reguliranje odnosa s Despotovinom. S druge strane, Stefan je Lazarevié, s obzirom na Zivotnu dob, zdravstveno i bratno stanje te znatno pogoranu vojno-politi¢ku poziciju svoje zemlje, takoder bio upuéen na sporazum. Pokusaje da se autentignost sadrzaja saéuvanih prijepisa dokumenta dovede u pitanje odbacili smo postavljajuéi, prvi put, razlozno pitanje: zasto Zigmund zahtijeva povrat ba’ Beograda i Golupca? Uvidom u njihovo tadasnje stanje postaje vidljivo kako im se vrijednost za ugarsku dréavu iscrpljuje u strateSkoj vaznosti. Drzimo kako je Zigmund upravo zbog nje sporazumom u Tati Zelio ponovno postiéi neposrednu viast nad tim gradovima, da bi ih u dogledno vrijeme mogao ukljuditi u novi obrambeni sustav, koji je po '@ J, Aschbach, Geschichte III, 277-279; Radonié, Zapadna Evropa 53 bilj. 2. ' Vidi J. Kalié, Beograd, 108. 6 Modda bi se u vezi s tom orijentacijom moglo razmisijati i o Jeremijinoj predaji Golupea. **= Brokijer, Putovanje, 131. ‘© H. Tnaicik, An Ottoman document on Bayezid I* expedition into Hungary and Wallachia, Istambul 1957, 220—227. 107 Engel, Ozorai Pipo, 80. 391, Prlender, Sporazum w Tati 1426. godine | Zigmundovi obrambeni sustavi Histor zbomik, god. XLIV (), st 2341 (1991) njegovu _nalogu zamasnim gradnjama na donjem Dunavu uspostavijao Pipo od Ozore. Tom se novom obrambenom koncepcijom Ugarska zapravo pripremala, iako joj to nije bila namjera, za prepustanje cijelog prostora jugoisto¢ne Europe Osmanlijskom imperiju. Unatoé nedovrSenosti i djelomignom zapustanju ovaj ée novi obrambeni sustav zadrzati tursku penetraciju za ditavo stoljeée i pol. Srpski je despot u Tati, respektirajuéi novi vojno-polititki poloZaj svoje zemlje kojoj su turski uspjesi_u Bosni i ViaSkoj razgolili bokove, a Zeleci osigurati nasljedstvo Durdu Brankoviéu, zapravo bio prisiljen prihvatiti ugarski diktat. Njega je dijelom olakSavala ipak jasna Zigmundova namjera za podréavanje protuturske politike u Despotovini, unatoé tome Sto zbog izmijenjenih strate3kih pozicija na liniji sugeljavanja dviju sila srpski prostor vise nije imao kljuéan polozaj kao u prethodnom periodu. Bogate nadarbine sto ih kralj radi jacanja materijalne osnovice svog vazala nakon Stefanove smrti nastavlja davati Durdu o tome jasno svjedoée. Zusammenfassung DAS ABKOMMEN VON TATA AUS DEM JAHR 1426 UND DIE VERTEIDIGUNGSSYSTEME DES KONIGS SIGISMUND. Ivica Prlender Das im Jahre 1426 in Tata (dt. Tote) geschlossene Abkommen darf als Versuch der Regelung der ungarisch-serbischen Bezichungen in der Zeit, die nach dem Tode des De- spoten Stefan Lazarevié folgen sollte, nicht ausschlieBlich aufgrund spiiterer Abschriften der Dokumente bewertet werden. Indem’aber das Problem in den Kontext der ungarisch-serbi- schen Beziehungen nach 1411 gestellt wurde und auch die militarisch-politischen Anderungen in Mittel- und Sddeuropa sowie im Nahen Osten in Betracht gezogen wurden, haben wir versucht festzustellen, ob dieses Abkommen in der Tat existiert hat, weshalb beide Seiten ein Interesse daran hatten, daB dieses Abkommen zustande kommt und ob die Quelien aus dem 16. Sh, seinen Inhalt treu wiedergaben. Dank vieler Bemihungen und trotz zeitweiliger MiBerfolge gelang es dem ungarischen Konig ein Verteidigungssystem der tributpflichtigen Lander zu schaffen, das sich im breiten Bogen von der Adria bis zum Schwarzen Meer erstreckte. Diese Tamponzone sollte die hochst gefihrdeten siiddstlichen Teile seines Staates schiitzen. Und in Zukunft sollten die Vasallenstaaten als Ausgangspunkt fir eine entscheidende antitirkische Kampagne dienen aber auch kampferprobte Truppen stellen, deren Wert, besonders nach der Katastrophe bei Nikopol Sig(is)mund zu schatzen wuBte. In der Zwischenzeit begab sich der ungarische Kanig jedoch erst einmal in den Westen, um seinen Lebenswunsch — die Erlangung der Kaiserwirde — zu verwirklichen. Wahrend der Abwesenheit des Kénigs begann das Verteidigungssystem auseinander- zubréckeln. Durch die Konsolidierung der Zentralmacht unter Murat I. wurde die Angriffs- macht des tOrkischen Staats emeuert, der Sigmunds Verteidigungssystem nicht gewachsen war. Nach seiner Riickkehr aus dern Westen im Jahre 1419 war der ungarische Herrscher ‘gezwungen, an die Organisation eines neuen Verteidigungssystems, allerdings jetzt unter véllig verdinderten Verhiltnissen, zu gehen. Im Einklang mit dem oben Gesagten muBte er auch die Beziehungen mit dem Despoten neu regeln. Andererseits war auch Stefan Lazare- vié aus mehreren Griinden vor allem aber in Anbetracht der stark geschwichten militarisch- -politischen Lage seines Landes gezwungen, das Abkommen zu akzeptieren. Die Versuche, 401, Prlender, Sporazum u Tati 1426, godine i Zigmundowi obrambeni sustavi Histonsht zbormk, god. XeIV (1, su. 25-41 (991) die Authentizitat der erhaltenen Abschriften der Dokumente in Frage zu stellen, lehnen wir ab, indem wir zum ersten Male die sehr begriindete Frage stellen: warum ndmlich Sigmund gerade die Ruckgabe von Beograd und Golubovac forderte. Wir sind der Meinung, daB Sigmund gerade wegen der strategischen Bedeutung dieser Stadte durch das Abkommen yon Tata die unmittelbare Kontrolle tiber sie erreichen wollte, um sie in absehbarer Zeit in sein neues Verteidigungssystem einbezichen zu kénnen, das seinem Befehl zufolge von Ozora mit Hilfe umfangreicher Bauten an dem Unterlauf der Donau aufzubauen suchte. Trotz der Unfertigkeit und der teilweisen Vernachlissigung wird es diesem neuen Verte digungssystem gelingen, das trkische Vordringen for cineinhalb Jahrhunderte aufzuhalten. ‘Unter Beachtung der neuen militirisch-politischen Lage seines Landes, dessen Flanken dank der tirkischen Erfolge in Bosnien und der Walachei bloBgelegt waren, und in dem Wunsch, Durad Brankovié die Nachfolge zu sichern, war Stefan Lazarevié in der Tat gezwungen, das ungarische Diktat zu akzeptieren, Zum Teil war ihm das durch die sicht- bare Absicht von Sigmund erleichtert, die antitarkische Politik in der Despotenschaft zu unterstiitzen, auch trotz der Tatsache, daB wegen der verdnderten strategischen Lage an der Konfrontationslinie der beiden Machte der serbische Raum im Vergleich mit der vorange- gangenen Epoche an Bedeutung verloren hatte, 41HISTORIJS KI ZBORNIK GODINA XLIV (1) _ 1991,HISTORUSKI ZBORNIK GOD. XLIV (1) str. 1290 Zagreb 1991 IZDAVAC: Drustvo za hrvatsku povjesnicu REDAKCUSKI ODBOR Mirjana GROSS, Zagreb Ivan KAMPUS, Zagreb Tomislav RAUKAR, Zagreb Petar STRCIC, Zagreb GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIK Ivan KAMPUS LEKTOR I KOREKTOR Branko ERDELJAC Adresa uredniitva: Druitvo za hrvatsku_povjesnicu Zagreb, Filozofski fakultet, Ul. ure Salaja 3 Narudabe Saljite na navedenu adresu Cijena ovog broja 3.000 HRD Izdanje tasopisa sufinancira Ministarstvo za znanost Republike Hrvatske Hrvatski tiskarski zavod u Zagrebu — listopad 1992.