Grane geografije

Opšta geografija
Kao sintetička znanost, geografija uključuje i analitičke studije određenih pojava i objekata Zemljine površine. Ukupnost svih grana
analitičkih studija tvori opću geografiju. Prema tome, odnose li se analitička proučavanja na objekte i pojave prirodne sredine ili
ljudske djelatnosti, opća se geografija dijeli na fizičku geografiju i antropogeografiju.

Fizička geografija
Fizička geografija (ili fiziogeografija) dijeli se na geomorfologiju, hidrografiju, klimatologiju i biogeografiju. Ranije se u fizičku
geografiju ubrajala i matematička, odnosno astronomska geografija s geodezijom i kartografijom, ali budući da su se razvile u
samostalne znanosti, to se ne mogu uključiti u sistem opće geografije iako je u geografskom radu praktično poznavanje
njihovih principa neophodno potrebno. Geografija proučava reljef Zemljine površine, a hidrografija vode. Zbog razlike između
morskih, jezerskih i tekućih voda, hidrografija se dijeli na oceanografiju (oceani i mora), limnologiju (jezera)
i potamologiju (rijeke). Klimatologija proučava klimu s geografskog stanovišta, tj. osobine i značenje klime za ostale objekte i
pojave Zemljine površine. Napokon, biogeografija proučava značenje organskog svijeta na Zemljinoj površini, njegovu
rasprostranjenost i uvjete rasprostranjenosti. Prema tome, je li težište na proučavanju flore ili faune, biljna geografija
ili fitogeografija razlikuje se od životinjske geografije ili zoogeografije.

Antropogeografija
Glavni je geografski faktor na Zemljinoj površini ljudsko društvo, a međusobne odnose ljudskog društva i prirodne sredine na
Zemlji proučava antropogeografija ili humanistička geografija. Budući da su aktivnosti ljudskog društva i prirodne sredine na
Zemljinoj površini vrlo složene, najveći broj specijalnih grana i ogranaka geografije postoji upravo u antropogeografiji. Osim
proučavanja stanovništva kao cjeline (demogeografija), ističe se geografija naselja, koja se njima bavi kao geografskom
pojavom (osobito razvijen pravac koji proučava gradove – poleogeografija). Složene probleme gospodarske djelatnosti društva
proučava ekonomska geografija (ima mnogo ogranaka i smjerova, npr. agrarna, industrijska, prometna geografija i dr.).
Geografske uvjete historijskog razvoja proučava historijska geografija, a geografske pretpostavke i probleme političkih
tvorevina (država) politička geografija. Medicinska geografija proučava geografsku raširenost
pojedinih bolesti, higijenske uvjete života u pojedinim geografskim područjima i time omogućuje donošenje planskih mjera za
poboljšanje zdravstvenih prilika u svijetu. Posebno područje antropogeografije čine strateška i vojna geografija.
različite pristupe području antropogeografije koji su nastali relativno nedavno mogu se ubrojiti:

 Bihevioralna geografija
 Feministička geografija
 Kulturna teorija
 Geozofija

Ekološka geografija
Ekološka geografija je grana geografije koja opisuje prostorne aspekte interakcija između ljudi i prirodnog svijeta. Ona zahtjeva
tradicionalne aspekte fizičke i antropogeografije kao i načine po kojima ljudska društva konceptualiziraju okolinu.
Ekološka geografija se pojavila kao most između fizičke i antropogeografije zbog rastuće specijalizacije navedena dva polja.
Štoviše, kako se ljudski odnos prema okolini mijenjao kao posljedica globalizacije i tehnoloških promjena, uvidjela se potreba
za novim pristupom radi razumijevanja promjena i dinamičkih odnosa. Primjeri istraživačkih polja u ekološkoj geografiji
jesu upravljanje u kriznim situacijama, upravljanje okolišem, održivost i politička ekologija.

Geomatika
Geomatika je grana geografije koja je nastala nakon kvantitativne revolucije u geografiji sredinom 1950-ih. U geomatici se
koriste tradicionalne prostorne tehnike korištene u kartografiji i topografiji kao i njihova primjena na računala. Geomatika je
postala prostrano polje s mnogim disciplinama koje koriste tehnike poput GIS-a i daljinskih istraživanja. Geomatika je također
dovela do revitalizacije pojedinih geografskih odsjeka posebice u Sjevernoj Americi gdje je ovaj predmet bio u silaznoj putanji
tijekom 1950-ih.
Geomatika obuhvaća velika područja koja uključuju prostornu analizu poput kartografije, geografskih informacijskih sustava
(GIS), daljinskih istraživanja i globalnih pozicijskih sustava (GPS).
Regionalna geografija
Sve navedene specijalnosti, grane i ogranci opće geografije, odnosno fizičke i antropogeografije, imaju analitičko
značenje, te se s obzirom na objekt, cilj i zadatke geografske znanosti koriste kao pomoćne discipline. Kompleksno
proučavanje prostorne stvarnosti na Zemljinoj površini, tj. osnovni i bitni dio geografskog rada, oslanja se djelomično na
opće rezultate tih analitičkih studija, ukoliko ih ima. Budući da prostorna stvarnost Zemljine površine, tj. osobine prirodne
sredine, i društveno-ekonomska i kulturna nadgradnja, nisu jednolike, već sastavljene od prostorno raznolikih i vremenski
promjenljivih individualnih cjelina ili geografskih područja, upotrebljava se za kompleksno bitno geografsko proučavanje i
naziv regionalna geografija. Glavni postupak u regionalnoj geografiji je regionalizacija koja pokriva odgovarajuće tehnike
prostornog razgraničenja među regijama.

Srodna područja
 Urbanističko planiranje, regionalno planiranje i prostorno planiranje: ove discipline koriste geografsku znanost radi
asistiranja u određivanju kako razvijati (ili ne razvijati) zemlju da bi se dostigli određeni kriteriji poput sigurnosti,
ljepote, ekonomskih mogućnosti, očuvanja izgrađene i prirodne baštine i tako dalje. Planiranje gradova i ruralnih
područja može se smatrati primijenjenom geografijom.

 Regionalna znanost: tijekom 1950-ih pojavio se pokret regionalne znanosti pod vodstvom Waltera Isarda, a glavni
cilj tog pokreta bilo je osiguravanje veće kvalitativne i analitičke baze u geografskim pitanjima nasuprot
deskriptivnim nastojanjima tradicionalnih geografskih programa. Regionalna znanost obuhvaća korpus znanja u
kojem prostorna dimenzija ima fundamentalnu ulogu poput regionalne ekonomike, upravljanja resursima, teorije
lokacije, urbanističkog i regionalnog planiranja, prometa i komunikacija, antropogeografije, populacijske
distribucije, krajobrazne ekologije i kvalitete okoliša.

 Interplanetarne znanosti: dok je disciplina geografije obično zaokupljena Zemljom, ovaj se termin neslužbeno koristi
za opisivanje istraživanja drugih svjetova poput planeta u Sunčevom sustavu ili čak izvan njega. Istraživanje
sustava većih od same Zemlje obično čini dio astronomije ili kozmologije. Istraživanje drugih planeta obično se
naziva planetologijom (planetarnom znanošću). Predlagali su se i alternativni termini poput areologije (proučavanje
Marsa), no njihova se uporaba nije proširila.