Današnje vrijeme, društvene okolnosti, porodični odnosi i život u porodici, kao i potpuno poremećen

sistem vrijednosti u društvu utječu na sve nas i čine nas drugačijim nego su bili naši roditelji. Čine nas
roditeljima potpuno izgubljenim u svojoj roditeljskoj ulozi i svojim roditeljskim odgovornostima. Mi bismo
da budemo bolji roditelji od svojih u smislu da djeci obezbijedimo sve ono što mi nismo mogli da imamo,
vrlo smo blagi i popustljivi prema svojoj djeci, imamo bezgranično povjerenje u njih i vjerujemo svemu
što oni kažu, prezaštićujemo ih i obavljamo mnogo poslova i obaveza koje oni mogu i treba da obavljaju
sa svojim sposobnostima i u svojim godinama, a zbog obaveza koje imamo vrlo malo vremena
kvalitetno provodimo sa svojom djecom.... Razmislimo dobro i budimo iskreni prema sebi kao roditeljima
u današnjem vremenu ! Sasvim je sigurno i normalno da mnogi roditelji sa ovakvim odnosom prema
svojoj djeci, stvaraju djecu, buduće odrasle, koji očekuju da se svi prema njima ponašaju kao njihovi
roditelji: da im ugađaju, vjeruju, sve želje ispunjavaju i nastavnici u školi, i njihovi vršnjaci i sutra njihovi
pretpostavljeni šefovi, njihovi bračni drugovi.... Sve to utječe i na dijete i sutra na odraslog čovjeka da
gleda sebično, samo na sebe, da samo sebi udovoljava i da ne bježi ni od čega da sebi napravi
ugodnost, a pri tome gubi osjećaj za sve druge oko sebe, pa i roditelje, gubi osjećaj za pomoć drugima,
za pravljenje kompromisa i toleranciju...... Zato, vrijeme je da razmislimo i mijenjamo svoj odnos prema
djeci.... Novija pedagoška istraživanja i teorije govore da je „stari“ odgojni sistem bio mnogo bolji i da je
zlatna formula odgoja : LJUBAV I SIGURNOST + DISCIPLINOVANJE I POSTAVLJANJE GRANICA.

U našoj školi problem i pojavu vršnjačkog nasilja i do sada smo rješavali uvijek u saradnji sa roditeljima,
pa ćemo to činiti i ubuduće. Trudimo se da pojavu i psihičkog i vrlo rijetko fizičkog nasilja uvijek
rješavamo hitno, uz uključivanje nastavnika, razrednika, roditelja, a po potrebi i policije sa kojom imamo
odličnu saradnju.

Pošto je ovo normalna i uobičajena procedura, pozivamo vas da se u nju slobodno uključite i da
sarađujete u sljedećim situacijama:

- Ako saznate da je neko dijete u školi žrtva nasilja ili ako je to vaše dijete da to odmah prijavite
razredniku vašeg djeteta, pedagogu škole ili direktoru.

- Ako budete pozvani u školu kao roditelj, bilo pismenim ili telefonskim pozivom, iz nekog razloga, a
možda to nekada bude i ozbiljniji razlog kao što je to nasilje u školi, da se obavezno i hitno odazovete
tom pozivu i dođete u školu.

- Ako vi sami kod kuće primijetite bilo što neuobičajeno kod svoje djece, neku promjenu u ponašanju,
izgledu, povlačenje djeteta, strahove i sl. odmah dođite u školu razgovarati o tome sa razrednikom,
pedagogom škole kako bi se na vrijeme otkrili razlozi promjena, ili psihičkih ili fizičkih, i na vrijeme se
intervenisalo jer promjene mogu biti uzrokovane nasiljem.

- Ako sami imate neke probleme sa nasiljem u svojoj porodici ili sredini koja vas okružuje, možete se
savjetovati i razgovarati sa pedagogom i psihologom u školi i dobiti potrebnu podršku i pomoć. Osim
ovih situacija koje vas obavezuju na saradnju sa školom, kao roditelji imate odgovornost da razgovarate
sa svojom djecom o temi nasilja, a posebno vršnjačkog nasilja, da ih pratite i upućujete na dobro, da ih
ohrabrujete da slobodno kažu svoje probleme i tajne koje ga mogu ugroziti ili koje mogu ugroziti druge.
Razgovarajte sa djecom otvoreno i bez tabua i o slučajevima nasilja kod drugih i u okolini i potičite ih da
prijave nasilje u školi ili da kažu i roditeljima svojih drugova koji su žrtve nasilnika kako bi se svi potakli
na intervenciju i pomoć. Nasilje ne smije da bude tabu tema i tajna. Također, podstičite svoju djecu na
miroljubivo rješavanje problema i da sami nikada ne čine nasilje prema drugima, da prelaze granice
sigurnosti, ugodnosti i mirnog života drugih, da nikada ne vrijeđaju, omalovažavaju, nazivaju pogrdnim
imenima druge, da fizički nasrću na druge i da nanose bilo kakvu ozljedu i bol drugima. Ako to budu
radili, objasnite im da to vas kao roditelje čini nesretnim i da takvo ponašanje prema drugima ostavlja
dalekosežne loše posljedice za žrtvu, ali i za vaše dijete koje mora snositi odgovornost kao nasilnik i za
vas kao roditelje djeteta nasilnika koji također snosite odgovornost. Zakonom su predviđene kazne za
nasilnike i njihove roditelje. Iskustva naše škole po ovome pitanju su dosta pozitivna i do sada smo
zahvalni našim roditeljima na dobrom odgoju svoje djece, na dosta solidnoj saradnji sa školom i
nadzorom koji vrše nad svojom djecom. Želimo da tako bude i ubuduće i da sarađujemo uspješno kako
bi svi zajedno ostvarili naš cilj da BUDEMO ŠKOLA BEZ NASILJA!

Problem nasilja ima veoma široke implikacije, jer zadire i u temeljna demokratska načela u kojima je
jasno navedeno da svaki pojedinac mora raspolagati pravom da bude pošteđen ugnjetavanja i
namjernog ponižavanja u školi, kao i u društvu u cjelini. Da žrtve nasilja i nasilnici ne bi prerasli u
delikvente i socijalne otpadnike, od kojih će strahovati svi građani našeg društva, potrebno je
intervenisati u što ranijem uzrastu i, prije svega, otkriti uzroke neprihvatljivog ponašanja kod
djece te uklanjanjem tih uzroka djelovati na preusmjeravanje problematičnog ponašanja djece u
tzv. društveno prihvatljivo. Stoga je odgoju djece u smjeru nenasilnog rješavanja konflikta i
međusobne komunikacije potrebno posvetiti posebnu pažnju. U tom cilju, najveću ulogu imaju
roditelji koji provode najviše vremena sa svojom djecom.

ŠTA RODITELJI MOGU UČINITI?

Istraživanja pokazuju da se agresivno ili nasilno ponašanje uči već rano u životu. Roditelji, obitelj i
drugi koji brinu o djeci mogu im pomoći da se suoče s vlastitim osjećajima bez korištenja nasilja. Oni
također mogu djecu poučiti kako reducirati ili minimizirati nasilje.

KAKO SE ODNOSITI PREMA DJECI?

Roditelji imaju značajnu ulogu u reduciranju nasilja kroz odgajanje djece u sigurnom i zaštićenom
okruženju punom ljubavi. Tu su neke preporuke koje u tome mogu pomoći:

1. OKRUŽITI SVOJU DJECU PAŽNJOM I LJUBAVI

Svakom je djetetu potrebna čvrsta povezanost s roditeljem ili drugom odraslom osobom kako bi se
osjećalo sigurno i zaštićeno te kako bi razvilo osjećaj povjerenja. Bez te čvrste veze postoji opasnost da
dijete postane nasilno ili "teško" dijete. Također je manje vjerojatno da će se problemi u ponašanju i
delinkvencija javiti kod djece čiji su roditelji uključeni u njihov život, osobito u ranim godinama života.

Nije lako u svakom trenutku djetetu iskazivati ljubav. To je teže ukoliko je roditelj mlađi, neiskusniji,
samohran ili ako je dijete bolesno ili ima posebne potrebe. Ukoliko je djetetu teško ugoditi i odgajati
ga,potrebno je potražiti pomoć psihologa ili drugog stručnjaka.
Važno je zapamtiti da je dijete osoba za sebe. Osamostaljivanje djeteta ponekad se odvija s
ponašanjima koja vas mogu razočarati roditelje, naljutiti ih ili frustrirati. Strpljenje i želja da se situacija
sagleda djetetovim očima mogu dosta pomoći u suočavanju s vlastitim osjećajima. Treba nastojiti
nikada ne reagirati grubim riječima ili nasilnom aktivnošću.

2. NASTOJATI IMATI DIJETE POD NADZOROM U SVAKOM TRENUTKU

Djeca su ovisna o svojim roditeljima i članovima obitelji koji ih ohrabruju, štite i podržavaju dok se ne
osamostale. Bez adekvatnog nadzora, dijete neće primiti smjernice koje su mu potrebne. Istraživanja
pokazuju da djeca bez nadzora češće imaju probleme u ponašanju.

Treba nastojati u svakom trenutku znati gdje se nalazi dijete i tko su mu prijatelji. Kada roditelj nije u
mogućnosti paziti na dijete, treba zamoliti osobu od povjerenja da ga pripazi. Nikada ne treba ostavljajti
malo dijete samo u kući, čak ni za kratko vrijeme.

Veoma je korisno poticati školarca da se uključi u vanškolske aktivnosti (sportske aktivnosti, razne
tečajeve, kreativne radionice i slično.)

Potrebno je da roditelj prati dijete u izabranim aktivnostima te vodi računa kako se odnosi prema
drugima. Poučiti ga kako primjereno odgovoriti kada ga drugi vrijeđaju, zaplaše ili udare. Objasniti mu
da to nisu primjerena ponašanja i učiti ga da izbjegava djecu koja se tako ponašaju.

3. POKAZATI DJETETU PRIMJERENA PONAŠANJA VLASTITIM PRIMJEROM

Djeca češće uče kroz primjere. Ponašanja, vrijednosti i stavovi roditelja imaju velik utjecaj na dijete.
Poštovanje, iskrenost, osjećaj dostojanstva važan su izvor snage za djecu, osobito ako su suočena s
negativnim pritiskom vršnjaka, žive u nasilnom okruženju ili pohađaju zahtjevnu školu.

Mnoga djeca ponekad ragiraju agresivno i mogu udariti drugu osobu. Treba biti jasan i dosljedan s
djetetom u vezi s mogućim opasnostima nasilnog ponašanja. Također se treba sjetiti nagraditi dijete
kada uspije konstruktivno riješiti problem bez nasilja. Djeca će ponoviti dobro ponašanje kada su
nagrađena pohvalom i pozitivnim ponašanjem.

Roditelji mogu poučiti dijete neagresivnim načinima rješavanja problema tako što će:

razmotriti postojeći problem s djetetom, zapitati ga da razmisli što se može dogoditi ukoliko koristi
nasilje u rješavanju problema, razgovarati o tome što bi se desilo da riješi problem bez nasilja. Ovakav
oblik zajedničkog „razmišljanja na glas“pomoći će djetetu da uvidi kako nasilje nije poželjan izbor.

Roditelji ponekad nenamjerno potiču agresivno ponašanje. Npr. neki roditelji smatraju korisnim poučiti
sina kako se tući. Bolje je podučiti dijete da je razumnije iznijeti argumente mirno, bez tuče, uvreda i
oružja.

Potrebno je pomoći djetetu naučiti konstruktivne, nenasilne načine korištenja slobodnog vremena.
Poučiti ga nekim zabavnim igrama, hobijima ili sportovima i potaknuti razvoj njegovih vlastitih talenata i
vještina. Čitajte priče mlađoj djeci, odvedite starije dijete u knjižnicu ili pričajti obiteljske priče o nekom
uvaženom rođaku veoma je korisno.

4. NE TUĆI DJECU
Udaranje, kao kazna, pokazuje djetetu da je u redu udariti druge kako bi riješili problem i da je u redu
kazniti drugog na isti način. Fizičko kažnjavanje sprječava neželjeno ponašanje samo na kratko vrijeme.
Čak i vrlo jako kažnjavanje može imati vrlo slab učinak. Ne-fizičke metode discipline pomažu djetetu da
se suoči sa svojim osjećajima i uči ga nenasilnim načinima rješavanja problema. Slijede neke
preporuke:

-Izdvojiti dijete – ostavitI dijete da sjedi u tišini otprilike jednu minutu za svaku godinu starosti ( ova
metoda nije prikladna za vrlo malu djecu).

-Oduzeti djetetu određene privilegije.

-Ne dozvoliti djetetu igru s prijateljima ili sudjelovanje u nekoj omiljenoj aktivnosti (ovo je prikladno samo
za stariju djecu i adolescente).

Djeca imaju potrebu vjerovati da mogu ispraviti pogrešku koju su učinili. Treba im pokazati kako da uče
iz vlastitih pogrešaka,pomoći im da shvate da je to što su učinili loše i kako da izbjegnu slične pogreške
u budućnosti. Osobito je važno u takvoj situaciji ne poniziti dijete. Djeca uvijek imaju potrebu da ih volite
i poštujete.

5. BITI DOSLJEDNI U POSTAVLJANJU PRAVILA I DISCIPLINE

Kada postavite pravilo, tada ga se treba i pridržavati. Djeca trebaju jasno postavljena očekivanja u
odnosu na vlastito ponašanje. Postaviti pravilo kojeg se neće pridržavati za dijete je vrlo zbunjujuće.
Poželjno je da roditelji uključe dijete u postavljanje pravila uvijek kada je to moguće. Potrebno je
objasniti djeci šta se od njih očekuje i koje su posljedice za nepridržavanje pravila. To će im pomoći da
se nauče ponašati na način koji je dobar za njih i njihovu okolinu.

6. ONEMOGUĆITI DJECI PRISTUP ORUŽJU

Oružje i djeca mogu biti smrtonosna kombinacija. Ukoliko roditelji posjeduju oružje, neka ga drže uvijek
podalje od djeteta i pouče dijete o mogućim opasnostima korištenja oružja. Nikada ne treba nositi oružje
jer to poručuje djetetu da oružjem možemo riješiti problem.

7. NASTOJATI DIJETE DRŽATI PODALJE OD NASILJA

Nasilje u kući je zastrašujuće i štetno za dijete. Djeca trebaju siguran dom gdje neće odrastati u strahu.
Dijete koje je vidjelo nasilje u kući ne mora nužno postati nasilno, ali je veća vjerojatnost da će pokušati
nasilno rješavati konflikte. Roditelji trebaju raditi na tome da dom bude sigurno mjesto, bez nasilja i
uvijek obeshrabrivati nasilno ponašanje između braće i sestara. Također imati na umu da zlonamjeran,
agresivan odnos roditelja zastrašuje djecu i daje im loš primjer. Ukoliko se ljudi u domu fizički ili
verbalno zlostavljaju, potražiti pomoć psihologa. On će pomoći razumijeti zašto se nasilje javlja i kako
ga možete zaustaviti.

8. IZBJEGAVAJTI DIJETE IZLAGATI NASILJU U MEDIJIMA

Često gledanje nasilja na televiziji, u filmovima i video-igrama može voditi dijete u agresivno ponašanje.
Roditelj imogu kontrolirati količinu nasilja koje dijete gleda na televiziji. Evo nekih prijedloga:

-Ograničiti gledanje televizije na 1-2 sata dnevno.

-Voditi računa koju TV emisiju ili film dijete gleda, kakvu video-igricu igra.

-Razgovarajti sa svojim djetetom o nasilju koje gleda na televiziji. Pomoći mu razumjeti i uvidjeti ozbiljne
posljedice nasilnog ponašanja.

-Prokomentirati s djetetom načine na koje može rješavati probleme bez nasilja.

9. POUČITI SVOJE DIJETE NAČINIMA KAKO DA NE POSTANE ŽRTVA ZLOSTAVLJANJA

Važno je da roditelji i djeca naučemjere predostrožnosti. Evo nekih:

-pokazati djetetu sigurne putove za šetnju u susjedstvu.

-poticati dijete da ide s prijateljem po dobro osvijetljenim putovima.

-naglasiti mu koliko je važno dojaviti svaki zločin ili sumnjivu aktivnost koju vidi – svom učitelju, osobi
kojoj vjeruje ili policiji.

-poučiti dijete zaštićujućem ponašanju – reći "NE", pobjeći, vrištati i povjeriti se osobi kojoj vjeruje.

-naglasiti mu opasnost razgovaranja s nepoznatim osobama, reći mu da nikada ne otvara vrata ili ide
negdje s osobom koju ne poznaje ili joj ne vjeruje.

10. POMOĆI DJETETU DA SE ZAUZME PROTIV NASILJA

Roditelji moraju podržati svoje dijete u tome, poučiti ga kako odgovarati smireno, ali jasnim riječima,
kada ga drugi uvrijede, zaplaše ili udare. Treba mu pomoći da razumije da je potrebno više hrabrosti
oduprijeti se nasilju nego biti nasilan.

Potrebno je pomoći svom djetetu prihvatiti ljude drugih vjera i nacionalnosti,poučiti ga da je kritiziranje
ljudi, zbog toga što su drugačiji, bolno, a korištenje pogrdnih imena neprihvatljivo, uvjeriti se da razumije
kako je nasilno ponašanje štetno.
JUOŠ „GRAČANICA“ ŽIVINICE

ŽIVINICE

Tema za roditelje:

„ ULOGA RODITELJA U SPRJEČAVANJU NASILNOG PONAŠANJA KOD SVOJE DJECE “

7.decembar 2017. godine Fehrić Selma, nastavnik engleskog jezika