The Bohr model of the atom proposes that electrons orbit the nucleus in well-defined quantized orbits. Atoms exist in stationary states where electrons have specific energy levels without absorbing or emitting energy. Electrons can only occupy certain orbits labeled with numbers or letters. When energy is absorbed, electrons jump to higher energy orbits, and atoms emit energy as electrons return to lower orbits. The model explains electron configuration and periodic trends.
The Bohr model of the atom proposes that electrons orbit the nucleus in well-defined quantized orbits. Atoms exist in stationary states where electrons have specific energy levels without absorbing or emitting energy. Electrons can only occupy certain orbits labeled with numbers or letters. When energy is absorbed, electrons jump to higher energy orbits, and atoms emit energy as electrons return to lower orbits. The model explains electron configuration and periodic trends.
The Bohr model of the atom proposes that electrons orbit the nucleus in well-defined quantized orbits. Atoms exist in stationary states where electrons have specific energy levels without absorbing or emitting energy. Electrons can only occupy certain orbits labeled with numbers or letters. When energy is absorbed, electrons jump to higher energy orbits, and atoms emit energy as electrons return to lower orbits. The model explains electron configuration and periodic trends.
Danski fizičar Niels Bohr-Nils Bor- dokazao je da raspored elektrona u atomu
nije slučajan, već da se oni mogu nalaziti oko jezgre samo u tačno određenim kvantiziranim putanjima. Takvo stanje atoma se naziva stacionarno stanje (u kojem atom ne apsorbira-upija niti ne emitira energiju).
Energetski nivoi ili ljuske u kojima se mogu nalaziti elektroni u atomu
označavamo brojevima od 1 do 7 ili slovima K, L, M, N, O, P, Q.
Dovođenjem energije atom prelazi u stanje više energije (pobuđeno stanje).
Elektron prelazi iz stanja najmanje energije (najbliže jezgri) u stanje više energije. Apsorbirana je energija jednaka razlici energije elektrona na višoj i nižoj elektronskoj razini. Povratkom u stacionarno stanje atom emitira energiju jer se vraća s više energetske razine na nižu.
Najveći broj elektrona u određenoj ljusci je 2n2.
Unutar ljuske elektroni se raspoređuju u orbitale koje označavamo
slovima s, p, d, f.
Orbitala – dio prostora u kojem je najveća vjerojatnost nalaženja dva
elektrona suprotnog spina.
U svakoj orbitali mogu se nalaziti po dva elektrona suprotnog spina:
s orbitala popunjena sa 2 elektrona suprotnog spina
Spin elektrona je svojstvo elektrona, a tumači se kao vrtnja elektrona oko
vlastite osi.
Elektroni su u pojedinom nivou razvrstani u jednu s - orbitalu, tri p - orbitale,
pet d - orbitala i sedam f - orbitala.
Elektronska konfiguracija nam pokazuje broj elektrona u atomu ili ionu i
njihov razmještaj po ljuskama i orbitalama.
Struktura i sve zakonitosti u periodnom sustavu ovise o elektronskoj
konfiguraciji atoma elemenata. Svojstva elementa uglavnom ovise o elektronskoj konfiguraciji vanjske ljuske.
Primjer: Elektronska konfiguracija vodika
Orbitale se popunjavaju redom od niže prema višoj energiji.
Istovrsne orbitale se uvijek popunjavaju tako da najveći mogući broj
elektrona bude nesparen, jer je tada energija atoma najmanja (Hundovo pravilo).
Konfiguracija s osam elektrona u vanjskoj ljusci je vrlo stabilna. To je
oktetna konfiguracija ili konfiguracija plemenitog plina. Vanjsku ljusku nazivamo valentnom ljuskom, a elektrone u njoj valentni elektroni. Oni se mogu aktivno uključiti u hemijsku promjenu.