1

Basic Photographic
Sensitometric Workbook
(KODAK)
KODAK Publication No. H-740
CAT No. 167 3623

------------------------------------------------

Radna bilježnica iz senzitometrije

------------------------------------------------

Osnovni koncept napravio je John Bell u Rochester institutu tehnologije (RIT),

Rochester, New York.
Mr. W. Arthur Young pomogao je brojnim dragocijenim sugestijama.
Jedan dio materijala dodali su prominentni Kodakovi stručnjaci.
Nadamo se da će ovih nekoliko desetaka stranica biti koristan doprinos znanju našeg
cijenjenog čitaoca.
Bruce Ferguson, urednik 4. izdanja, May, 1981.

Za potrebe studenata ADU preveo i prilagodio Krešo Vlahek. Zagreb, Kolovoz, 2007.

1
 2

1. Uvod
Fotografija je disciplina koja povezuje neka vrlo različita područja. Upravo radi toga
fotografija ponekad, između ostalog može biti i umjetnost. No postoji i jedan njen na
neumoljivo egzaktnoj znanosti utemeljen dio. Taj znanstveni dio može se odnositi na
optiku, mehaniku, fiziku, kemiju. U ovom slučaju tema koja će se obrađivati biti će
senzitometrija.

Ovdje se nećemo baviti vrstama materijala već samo temeljnim osobinama

fotografskih materijala. Gustoćama. Pokušati ćemo razumjeti kako se pravilno
upotrebljavaju termini D-max i D-min te kako nastaje karakteristična krivulja. Pored
toga naučiti ćemo kako se računa osjetljivost neke emulzije, indeks kontrasta i kako
razumjeti ekspozicijsku latitudu.
Nešto malo biti će rečeno i o kolor negativu, preobratnoj senzitometriji, senzitometriji
papira a tu su i dodaci koji sadrže upravo one djelove logaritamskih tablica koje su u
ovom kontekstu korisne i upotrebljive. Na samom kraju ove radne bilježnice nalazi se
mali rječnik ekvivalentnih izraza koji možda mogu biti od pomoći pri čitanju nekih
starijih tekstova. (Misli se na tekstove napisane prije 1980 godine. Kasniji tekstovi
redovito koriste SI jedinice. Kako se nomenklature mijenjaju tako neke jedinice
postaju zastarjele. Radi toga je poželjno znati, u slučaju da čitamo neki stariji tekst, u
kakvom su međusobnom odnosu te starije, nekoć korištene jedinice s danas
prihvaćenima. Primjerice: nekadašnja jedinica koja se zvala meter candle danas se
zove lux. Njihov međusobni odnos je 1:1.)

Ova radna bilježnica može nam pomoći u razumijevanju koliko je senzitometrija

važna i osvijestiti činjenicu kako put do boljih rezultata vodi jedino preko znanja. Zato
je potrebno dobro poznavanje svih materijala koje koristimo. Rečeno vrijedi makar u
pitanju bile tako neprivlačna discipline poput senzitometrije. Čak štoviše.

2. Nazivi i jedinice
Prilikom fotografiranja zatvarač se otvori i kroz objektiv do filma stiže određena
količina svjetla. Tada kažemo, film eksponiran. Nakon razvijanja negativ filma
površine na koje je došlo svjetlo biti će tamne. Što je više svjetla dospjelo do nekog
dijela filma to će ta površina biti tamnija. Koliko tamna će biti neka površina? Za
odgovor na to pitanje potrebno je znati koliko svjetla i koliko razvijanja će učiniti neku
povšinu točno toliko tamnu. Drugim riječima potrebno je moći povezati brojčane
vrijednosti količine svjetla s brojčanim vrijednostima potrebnim za definiranje
razvijanja i brojčane vrijednosti stupnja zatamnjenja u omjerima koji daju prihvatljivu
sliku. Metoda koja se time bavi je senzitometrija. Ona nam pomaže egzaktno odrediti
koliko je na svjetlo osjetljiva neka filmska emulzija.

PITANJA
1) Što film čini tamnim?
2) Što više svjetla padne na površinu filma to će nakon razvijanja

2
 3

film biti ____________.

3) Naziv koji opisuje metodu vrednovanja učinka svjetla i razvijanja
na film zove se ______________ .

Brojčana vrijednost koja se veže uz stupanj razvijanja zove se indeks kontrasta

(engl. kratica CI od Contrast Index). Na njega utiču četiri varijable:
- vrijeme razvijanja
- temperatura razvijača
- miješanje razvijača
- stupanj aktivnosti samog razvijača
(Kako se mjeri indeks kontrasta vidjet će se kasnije na stranicama 19. i 20.)
Jedinica za svjetlo odnosno za iluminaciju zove se mililuks (millilux).
Jednak je jednoj tisućini luksa (ranije meter candle).
Ekspozicija može biti određena množenjem iluminancije (u mililuksima) i vremena (u
sekundama).
Jednadžba glasi:

ekspozicija = iluminancija x vrijeme

Na primjer, iluminancija (mjerena instrumentom za mjerenje iluminancije,

iluminancometrom) je 75 mililuksa a vrijeme ekspozicije je 1/15 sekunde.
Kolika je ekspozicija ?

Ekspozicija = (75)(1/15) = 75/15 = 5.

Ekspozicija je 5 mililuks-sekundi.

4) Kako nazivamo brojčanu vrijednost koju dodajemo stupnju razvijanja?

5) Kako zovemo jedinicu za iluminanciju ?
6) Kako glasi jednadžba kojom možemo izračunati ekspoziciju?
7) U kojim jedinicama sa izražava ekspozcija?

3. Gustoća
Stupanj zatamnjenja na filmu zovemo gustoća ili denzizet. Denzitet je mjera
sposobnosti zaustavljanja svjetla neke kombinacije filmske podloge i na nju
nanešene filmske emulzije. Kako bismo odredili važnost gustoće najprije ćemo
definirati pojmove propusnosti (transmisije) i nepropusnosti (opaciteta).

Propusnost odnosno transmisija je konkretna, brojčano oblikovana informacija o

tome koliko svjetla prolazi kroz neki izmjereni film (odnosno filmsku emulziju i
podlogu) dok je nepropusnost odnosno opacitet na jednak način oblikovana
informacija o tome koliko svjetla ne prolazi kroz neki izmjereni film odnosno emulziju i
njezinu podlogu. Dakle propusnost je recipročna vrijednost nepropusnosti želimo li se
izraziti hrvatskim jezikom. Međunarodno prihvaćenim terminima ista stvar glasi:
opacitet je recipročna vrijednost transmisije.
O = 1/ T
Na primjer, ako 100 luksa pada na jednu stranu filma a samo 25 luksa prođe kroz
film onda je propusnost, odnosno transmisija 0,25.

3
 4

Opacitet je u tom slučaju 4 zato jer 100 : 25 = 4.

Napomena! Kao i kod svih drugih recipročnih odnosa

transmisija pomnožena s opacitetom jednako je 1.

Vratimo se sada gustoćama odnosno denzitetu. Denzitet, gustoća je logaritam baze

10 opaciteta, logaritam baze 10 nepropusnosti.

D = log10O

Budući da se u ovom području čitavo vrijeme koriste samo logaritmi baze 10 uštedjet
ćemo si malo vremena i truda tako što nećemo svaki put navoditi tu činjenicu već
ćemo pisati samo log (umjesto log10). Radi toga će netom istaknuta formula redovito
biti napisana za nijansu jednostavnije:

D = logO

Instrument kojim mjerimo gustoće naziva se denzitometar. Mjerimo li gustoće

denzitometrom nije potrebno razumijevanje transmisije, opaciteta, logaritma
opaciteta jer će instrument pokazati vrijednost gustoće na svojoj ljestvici s koje je
izmjerenu vrijednost potrebno samo pročitati.

8) Koji je termin kojim označavamo stupanj zatamnjenja?

9) Koja su dva sljedeća termina prema kojima postoji odnos?
10) Na koji su način ti pojmovi u odnosu?

4. Denzitometri
Postoje dvije vrste denzitometara: vizualni i fotoelektrični. Vizualni denzitometri
koriste se ljudskim okom a ne nekim na svjetlo osjetljivim senzorom. Pažljivim
gledanjem uspoređuju se uzorci neke već od ranije poznate gustoće s uzorcima
nepoznate gustoće. Na taj način određuje se koji dio (klin ili uzorak) je svjetliji
odnosno tamniji. To se izvodi pomicanjem klina uz uzorak koji se procjenjuje sve dok
gustoća uzorka i klina ne izgledaju jednake. Fotoelektrični denzitometri koriste
fotoosjetljivi senzor koji očitava vrijednost uzorka. Rezultati su samim činom
očitavanja nedvosmisleno jasni i spremni za daljnju uporabu te nikakva posebna
interpretacija nije potrebna. Odmah je jasno koji uzorak ima veću a koji manju
gustoću. Stariji uređaji imali su kazaljku i ljestvicu s vrijednostima dok su svi
suvremeni s digitalnim displejima. U osnovi, svi denzitometri su jednostavni uređaji.
Pod pretpostavkom da se denzitometrima koristimo na predviđeni način možemo reći
kako su to vrlo su precizni uređaji.

11) Čime se, kojim dijelom instrumenta vrši mjerenje u slučaju

fotoelektričkih denzitometara?
12) Čime se vrše očitanja uspoređenih vrijednosti u slučaju vizualnih
denzitometara?
13) Uz pravilno korištenje treba li očekivati razlike između očitanja
dobivenih vizualnim i fotoelektričkim denzitometrima?

4
 5

5. Karakteristična krivulja

Kako bi prikazali međusobne odnose gustoće, ekspozicije i indeksa kontrasta

koristimo krivulju. Na vertikalnoj osi nanosimo gustoće a na horizontalnoj logaritam
ekspozicije.

G
U
S
T
O
Ć
A
LogE (logaritam ekspozicije) →
Ilustracija 1. Logaritam ekspozicije (u mililuksima)

Za negativ filmove, znamo, vrijedi slijedeće pravilo: što je film bio više eksponiran to
će biti tamniji. Tako ćemo sada dodati ljestvicu na vertikalnu i horizontalnu os i
skicirati uzorak krivulje. Ta krivulja pokazuje u osnovi sljedeće: više ekspozicije =
veće gustoće.

14) Označi na primjeru pod 14a) koje vrijednosti se nanose na vertikalnu

os a kao 14b) koje vrijednosti se nanose na horizontalnu os grafikona?
15) Čime, kojim oblikom se mjeri indeks kontrasta?

6. Zašto logaritmi?
Do sada smo si svi već sigurno postavili pitanje koje glasi: zašto se u ovom području
djelovanja koriste logaritmi? Odgovor glasi: zato jer s jedne strane, koristimo gustoće
koje su logaritam opaciteta a s druge strane koristimo logaritam ekspozicije (izraženo
u mililuks sekundama).
Razlog je slijedeći. Logaritmi mogu sažeti informaciju. Umjesto korištenja linearne
ljestvice s vrijednostima od 0-1000 lakše je koristiti logaritamsku ljestvicu s
vrijednostima 0-3. (Rečeno je pogotovo imalo težinu početkom dvadesetog stoljeća
kada su H&D, bez pomoći računala sve mogli računati jedino pomoću papira i
olovke, ručno.) Drugi razlog, po mom mišljenju mnogo važniji je taj što ljudsko oko
funkcionira, uvjetno rečeno logaritamski. To znači kako čovjek koji procjenjuje prirast
zacrnjenja neke negativ filmske emulzije koji se temelji na logaritamskom modelu a
prikazuje se široko prihvaćenim klinom koji ima ukupan dinamički raspon 11 punih
stupnjeva blende (ili u drugom slučaju 21 polovičnih stupnjeva blende) doživljava kao
logičan i predvidiv. To ga čini prikladnim modelom za organiziranje sustava koji se
bavi objašnjavanjem stupnjeva prirasta zatamnjenja. Drugi mogući, aritmetički model
ima nedostatke koji ga čine neprikladnim kao pomoć u organiziranju takvog sustava.
Klin koncipiran po aritmetičkom modelu imao bi za čovjeka nelogične i nepravilne
razlike među stupnjevima zatamnjenja i više bi pridonosio zbrci nego razumijevanju.

5
 6

Ilustracija 2. - Na logaritmima utemeljena krivulja (lijevo - a) i aritmetički,

linearni grafički prikaz prirasta zatamnjenja (desno - b).

Ilustracija 3. - Klin koji prikazuje aritmetički prikaz prirasta zatamnjenja je gornji, duži,
označen slovom c. Ispod njega je na logaritmima utemeljen prikaz klina koji ima
pravilan, ravnomjeran i logičan prirast zatamnjenja, označen slovom d.

Na žalost, neophodno je reći kako u jednostavnim i jeftinim tehnikama tiska i kopiranja (poput primjerka koji
upravo gledate) nije moguće dobiti sasvim vjeran prikaz upravo napisanog.

(Klin c je u usporedbi s klinom d neekonomičan. Zašto? Zamislimo da se u oba

slučaja na udaljenosti od 1 mm stavlja jedna brojčana oznaka. Kod klina c potroši se
puno brojčanih vrijednosti u tamnom dijelu. Loše je što promijene brojčanih
vrijednosti nisu ni u kakvoj vezi s ljudima vidljivom promjenom nijanse zatamnjenja
klina. Više od pola klina je promatraču crno. Jednako crno. Zašto onda jedno te isto
crno predstavljati s primjerice 80, 457 ili 6000 različitih brojeva? To jednostavno nije
ekonomično.
U slučaju klina d sve je znatno logičnije raspoređeno. No to postaje sasvim jasno tek
kada se usporedi izgled oba klina i pripadajući numerički opisi.

7. Dijelovi karakteristične krivulje

Krivulja poznata kao karakteristična krivulja govori nam mnogo o tome kako pojedina
vrsta emulzije reagira na različite svjetlosne uvijete (kao i uvijete razvijanja). Sastoji
se od tri osnovna dijela. Podnožja, game i ramena. Za podnožje se često u
engleskom govornom području koristi izraz toe što doslovno prevedeno na hrvatski
znači nožni prst. (Budući da nožni prst zvuči pomalo nezgrapno, uglavnom se kod
nas umjesto toga koristi izraz stopalo.) U sredini je, nama uglavnom najzanimljiviji,
pravčasti dio koji zovemo gama. Treći dio je tzv. rame ili engleski shoulder. Tamni
dijelovi snimljenog prizora biti će na negativu svijetli. Te tamne dijelove prikazuje dio

6
 7

znan kao podnožje. (Kaže se još i da tama pada na podnožje filmske krivulje što na
engleskom ima oblik; shadows fall on the toe). Svijetli dijelovi prizora nalaze se na u
tamnom dijelu negativa, na ramenu. Kaže se: highlights fall on the shoulder. Srednji
tonovi, koji imaju pravilniji prirast zatamnjenja od podnožja i ramena nalaze se na
ravnom, pravčastom dijelu karakteristične krivulje.

16) Krivulja je poznata pod nazivom _________________ krivulja.

17) Tamni dio slike pada na ____________ krivulje.
18) Svijetli dio slike pada na ____________ krivulje.
19) Na pravčasti dio krivulje dolaze ____________________ .
20) Tamni dijelovi slike na negativu su, odnosno izgledaju ________________.
21) Svijetli dijelovi slike na negativu su, odnosno izgledaju ________________.

8. Senzitometri
Pitanje glasi: od kuda dolazi informacija o gustoći koju nanosimo grafikon kada
radimo karakterističnu krivulju? Uređaj koji vrši mjerenja zove se senzitometar. Taj
uređaj kontrolirano izlaže film svjetlu npr. pomoću klina koji se polaže direktno na
samu emulziju. Tako nakon razvijanja dobivamo seriju gustoća na nekoj mjerenoj
filmskoj emulziji koje se u pravilnim stupnjevima protežu od najsvjetlije moguće do
najtamnije moguće gustoće. Budući da su klinovi koji se u takve svrhe koriste
iznimne preciznosti jasno je kako eventualne nepravilnosti koje se javljaju kod neke
emulzije treba tražiti u emulziji samoj ili u uvjetima razvijanja. Mjerimo li negativ
emulziju jasno je kako izgled razvijenog klina na emulziji treba imati obrnut redoslijed
polja od poluprozirnog klina koji je bio u čvrstom fizičkom kontaktu s emulzijom tokom
izlaganja svjetlu.

Ilustracija 4. - Klin sa 11 polja.

Razlika između svakog susjednog polja je točno 1 blenda ili točno 1 EV.

Ilustracija 5. - Klin sa 21 poljem.

Ilustracija 5 A. - Negativ klina sa 21 poljem na (idealno) razvijenoj emulziji.

Razlika između svakog trećeg polja je točno jedna blenda. Razlika među
svakog susjednog polja je točno pola blende.

7
 8

svjetlo zatvarač držač filtra i filtar klin uzorak filmske emulzije

Ilustracija 6. – Senzitometar.

22) Kako se zove dio opreme koji se koristi za kopiranje klina na uzorak
emulzije koja se mjeri?
23) Ono mjesto koje je na klinu tamno na negativ emulziji biti će _____?
24) Mjesto koje je na klinu svijetlo na negativ emulziji biti će ______?
25) Instrument koji mjeri gustoće filmskih emulzija zove se _____________?

9. Ekspozicija
Denzitometri nam daju informaciju o izmjerenoj gustoći za svaki korak na klinu.
Potom trebamo nanijeti logaritam ekspozicije za svaki korak tako da te vrijednosti
možemo povezati u karakterističnu krivulju emulzije koju mjerimo. Kada izmjerimo
količinu svjetla sentizometrom on ju poput luksmetra izražava u mililuksima. U
konkretnom slučaju 100000 mililuksa. Informacija koju ćemo pronaći u uputama
senzitometra biti će da je trajanje ekspozicije 1/5 sekunde.
Ekspozicija = iluminancija x vrijeme.

Ekspozicija = 100000 x 1/5.

Ekspozicija = 20000 mililuks sekundi.

Sada možemo logaritmirati ovu dobivenu ekspoziciju, 20000 mililuks sekundi i dobiti
rješenje koje kaže kako je logaritam ekspozicije jednak 4,3.

26) Ako je iluminancija 1000 mililuksa a vrijeme ekspozicije

1/10 sekunde kolika je bila ekspozicija ?
27) Koliki je u slučaju iz prethodnog pitanja logE (logaritam ekspozicije)?
28) Iluminancija je 200 mililuksa a vrijeme je 1/5 sekunde.
Kolika je ekspozicija?

Za karakterističnu krivulju koristi se nekoliko različitih naziva. Neki je zovu H&D

krivuljom po njezinim utemeljiteljima, Hurteru i Driffieldu. Njihovu znatiželju golicalo je
na koji način različite filmske emulzije reagiraju na različite ekspozicije i različito
vrijeme obrade u različitim razvijačima.
Oni su sustavno oblikovanom serijom testiranja istražili reakcije fotoosjetljivih
materijala. Da bi to uopće mogli izvesti - stvorili su disciplinu koju danas zovemo

8
 9

senzitometrija. Njima u čast, ovo ime još uvijek se koristi. Jednako točan naziv za
karakterističnu krivulju je D-Log E krivulja.
U ovom slučaju to je kratica nastala od gustoća (D od denzitet) kontra logaritam
ekspozicije. Radi svoje jednostavnosti ovo je najčešći naziv koji se koristi. Konačno,
budući da neki znanstvenici koriste H kao simbol ekspozicije postoji i inačica koja ima
oblik D-log H. Valja reći kako su upravo ovi znanstvenici strogo gledajući u pravu
utoliko što se upravo tim nazivom može umanjiti postojeća zbrka koja nastaje radi
proizvoljnog korištenja simbola. Naime, simbol E već od ranije se koristi za
iluminanciju. Simbol I koristi se za intenzitet. (Možemo to zapamtiti no mi snimatelji
nismo ti koji trebaju inzistirati na čistoći naziva. Važnije nam je dobro razumjeti o
čemu se radi. Međunarodna tijela neka donesu odluke o nazivima.)
Dakle D-log E isto je što i D-log H odnosno isto što i H&D krivulja ili karakteristična
krivulja. Naziv karakteristična može zahvaliti tome što je svaka emulzija pomalo
različita i na njoj su vidljive male ali specifične, odnosno karakteristične razlike u
odnosu na sve druge krivulje svih drugih emulzija.

29) Po kome je H&D krivulja dobila ime?

30) Što su utemeljili?
31) Navedi još naziva za H&D krivulju?
32) H = E x T. Ovu formulu možemo izraziti i na drugačiji način
korištenjem drugih simbola. Navest kako, pomoću kojih simbola?

10. Klinovi
U upotrebi su dvije osnovne vrste standardnih senzitometrijskih klinova.
Jedan klin ima 11 polja a drugi 21 polje. Oba klina pokrivaju jednako područje
gustoća u rasponu od 0,05 do 3,05. (Za neke druge namjene, sasvim različite od
fotografskih/filmskih postoje drugačiji klinovi. Razlikovati se mogu veličinom i brojem
stupnjeva zacrnjenje, brzinom prirasta zacrnjenja kao i maksimalnm zacrnjenjem.
Zato nikako ne valja miješati klinove i koristiti one namijenjene drugim disciplinama
jer će rezultati sasvim sigurno biti potpuno neupotrebljivi.)
Prvi ima stupnjeve koji su veličine jedne blende (korak u promjeni gustoće iznosi
0,30). Drugi klin ima jednaki opseg, jednaku razliku između najsvjetlije i najtamnije
površine. Izraženo kao razlika gustoća od ukupno točno 3,0 no ima dvostruko manje
manje stupnjeve, manje korake među susjednim poljima. U jedinicama gustoće
stupnjevi se razlikuju za 0,15 odnosno za točno pola blende. Oba klina su (u
stvarnosti) jednake veličine

9
 10

polje broj

10

11
1

9
Denzitet
izr.kao
log0,05

0,35

0,65

0,95

1,25

1,55

1,85

2,15

2,45

2,75

3,05
e

Ilustracija 7. Klin sa 11 polja i vrijednostima gustoća (izraženim kao logaritam

ekspozicije).
polje

10

11

12

13

14

15

16

17

18

19

20

21
broj

9
Denzitet
izr.kao

0,05

0,20

0,35

0,50

0,65

0,80

0,95

1,10

1,25

1,40

1,55

1,70

1,85

2,00

2,15

2,30

2,45

2,60

2,75

2,90

3,05
log e

Ilustracija 8. - Klin sa 21 poljem i vrijednostima gustoća (izraženim kao logaritam

ekspozicije).

33) Koja je najmanja gustoća koju imaju ovi klinovi ?

34) Koja je najveća gustoća koju imaju ovi klinovi?
35) Koliki je ukupni raspon gustoća ovih klinova
(najveća minus najmanja gustoća)?
36) Kolike je veličine korak, stupanj klina s 11 polja?
37) Kolike je veličine korak, stupanj klina s 21 poljem?
Po namijeni klinovi mogu biti refleksijskog ili transparencijskog tipa. Refleksijski su
napravljeni na neprozirnoj čvrstoj papirnatoj podlozi koji se rabe za kontrolu
fotografskog i tiskarskog procesa. Transparencijski klinovi napravljeni su od nekog
djelomično svjetlopropusnog materijala i namijenjeni su mjerenju točno određenih
vrsta negativ ili pozitiv filmskih emulzija. Budući da ovdje u prvom redu govorimo o
filmskoj (kino) negativ emulziji, prilikom spominjanja klina misli se na djelomično
propusni klin kojim se koristimo za kontrolu ove vrste filmske emulzije.

11. Razumijevanje ekspozicije

Prisjetimo se kako je u prethodnom primjeru naš senzitometar izmjerio 20000
mililuks-sekundi, logaritam čega je 4,3.

10
 11

Ilustracija 9.

Ovaj sivi klin (ovdje koristimo klin koji ima 11 polja) smješten je uz površinu filmske
emulzije. Ne treba (u praksi) smetnuti s uma kako između žarulje i klina i emulzije
treba smjestiti filtar koji će dodatno reducirati količinu svjetla. Taj filtar ima densitet,
gustoću 0,95.

izvor svjetla filtar D 0,95 klin emulzija

Ilustracija 10.
Dakle, svjetlo izvora prije nego stigne do same emulzije treba proći kroz filtar gustoće
0,95 te tek nakon tog kroz klin. Pitanje na koje treba odgovoriti glasi: koliko je
ekspozicije dobilo svako pojedino polje filma. Logaritam ekspozicije je 4,30 no filtar
oduzima 0,95. Svjetlo koje stiže do klina ima 4,30 - 0,95 = 3,35 jedinice logaritma
ekspozicije. Klin oduzima još nešto svjetla. Dio klina koji ima najmanju gustoću od
samo 0,05 oduzima upravo toliko od 3,35 log ekspozicije. Dakle; 3,35 - 0,05 = 3,30
log ekspozicije. To znači kako je najviša vrijednost logaritma ekspozicije 3,30 pa
ćemo zato tu vrijednost i nanijeti na horizontalnu os. Gustoća razvijenog filma na tom
polju klina biti će nanešena iznad vrijednosti 3,30 log ekspozicije. Ukoliko je ta
gustoća D recimo 1,7 onda će unešene vrijednosti izgledati kao na tablici dolje.

Grafikon1.
Prvo sljedeće polje klina koje oduzima 0,35 logaritma ekspozicije od maksimalnih
3,35 rezultirat će logaritmom ekspozicije od 3,00.
3,35 - 0,35 = 3,00. Ukoliko je gustoća tog polja na razvijenom filmu jednaka 1,58
kada nanesemo te vrijednosti na grafikon dobit ćemo već drugu točku.

11
 12

Grafikon 2.

Pitanje koje se nameće glasi: kako smo dobili vrijednosti gustoća?

Odgovor glasi - svako polje razvijenog filma izmjerili smo denzitometrom i tako dobili
slijedeće vrijednosti:

polje broj 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11

izmjerena
gustoća, 0,18 0,20 0,28 0,45 0,64 0,82 1,01 1,20 1,39 1,58 1,70
denzitet, D

Tablica 1.

12. Konstruiranje krivulje

Ekspozicije svakog od 11 koraka mogu biti određene nastavimo li započeto u
prethodnom poglavlju. U trenutku kada smo točno izračunali, izmjerili i nanijeli sve
dobivene vrijednosti možemo konstruirati krivulju. Kako bi dobili krivulju prikladnog
izgleda radimo ljestvicu tako da svakih 0,30 gustoće (D) vežemo uz promijenu
veličine 0,30 log ekspozicije. Ta ljestvica izgleda poput ove dolje. (Ljestvice na x i y
osi kao i njihovi koraci moraju biti jednaki.)

12
 13

Grafikon 3.
Kada smjestimo sve točke (njih 11) na grafikon onda naša krivulja izgleda poput ove
dolje ...

Grafikon 4.

Točke međusobno povežemo jednom blagom krivuljom. Nije neophodno savršeno

točno pogoditi svaku pojedinu točku. Ideja je pokazati kako materijal kao cjelina
reagira na ekspoziciju. Možemo si pomoći krivuljarom.
Konačno, gotova krivulja trebala bi izgledati kao na grafikonu 5.

38a) Da bismo dobili krivulju prikladnog izgleda ljestvice logaritma

ekspozicije i ljestvice gustoće moraju biti ___________________ ?
38b) S koliko krivulja se povezuju točke na grafikonu?
38c) Prilikom povezivanja točaka potrebno je to izvesti oštrom ili blagom
krivuljom?
39) Mora li krivulja obavezno prolaziti kroz svaku od izmjerenih točaka
na grafikonu?

13
 14

Grafikon 5.

13. D-min
To je oznaka za najmanju moguću količinu gustoće. Rezultat je minornih
nesavršenosti baze filma i gotovo zanemarive količine kemijske mrene. Svaka
emulzija ima neku količinu onečišćenja te vrste koju u praksi nije moguće izbjeći.
Činjenica je kako će se ponešto srebra u razvijaču razviti iako uopće nije bio izložen
svjetlu za vrijeme eksponirtanja. Radi toga D-min ponekad se u engleskom
govornom području naziva gross fog ili u hrvatskom baza + mrena.

14. D-max
D-max oznaka je maksimalne gustoće. Dakle mjera najvećeg mogućeg zacrnjenja
neke emulzije.
Kada govorimo o crno-bijelim filmovima treba reći kako karakteristična krivulja
uglavnom ne pokazuje njihov D-max iz jednostavnog razloga što je lako moguće da
je ta vrijednost izvan dosega standardnog senzitometrijskog klina. No radi toga
uopće ne treba brinuti jer se u normalnoj upotrebi filmovi ne eksponiraju niti razvijaju
do te mjere da bi dosegli D-max. Eksponiraju se znatno umjerenije kako bi svojim
pravčastim dijelom omogućili što realniju reprodukciju slike svijeta uz što je moguće
više nijansi u srednjem
tonskom području.

40) Koliki je D-min našeg uzorka?

41) Kolika je najveća gustoća izmjerena na našem uzorku?
42a) Je li ta vrijednost jednaka D-max?
42b) D-min također zovemo i ______________________ ili
____________________.

15. Gama
Gama je metoda označavanja brzine prirasta zacrnjenja. Označava se grčkim
slovom γ i podložna je promjenama. Način promjene gama krivulje treba biti pod
kontrolom snimatelja i svaki odmak od standardne game treba biti svjesno predviđen
i što točnije, što preciznije doziran.

14
 15

Kada

promatramo karakterističnu krivulju pronaći ćemo, nakon odbacivanja podnožja i

ramena krivulje dio koji je gotovo savršeno pravčast. Upravo taj pravilni dio kosine
karakteristične krivulje i samo taj dio krivulje koji smatramo dovoljno pravilnim i
predvidivim (u smislu prirasta zatamnjenja) naziva se gamom.

Izračunati gamu možemo na slijedeći način.

gustoća B - gustoća A
—————————————————————————— = gama (γ)
Logaritam ekspozicije B - logaritam ekspozicije A

Grafikon 6.

U ovom primjeru točka A ima gustoću 0,64 a točka B gustoću 1,58 a razlika gustoće
između te dvije točke je 0,94.
Logaritam ekspozicije točka A je 1,5 a logaritam ekspozicije točke B je 3,0.
Razlika između ta dva log E iznosi točno 1,5 logE.
1,58 - 0,64 0,94
___________ = ____ = 0,63

3,0 - 1,5 1,5

43) Gama je indikator čega?

44) Na kojem dijelu krivulje se mjeri vrijednost koju zovemo gama?
45a) Gama je kakav dio krivulje?

16. Indeks kontrasta

Sljedeće sredstvo razvijeno za mjerenje kontrasta negativa zove se indeks kontrasta.
Indeks kontrasta je kosina, kosa linija koja se proteže između dvije točno određene
točke na D-log E krivulji. Te dvije točke su najmanja i najveća gustoća na
karakterističnoj krivulji koje se normalno koriste u procesu dobivanja negativa visoke
kvalitete.
Točka s najmanjom vrijednošću gustoće pada negdje na podnožje (stopalo)
karakteristične krivulje. To znači kako podnožje krivulje utiče na indeks kontrasta.

15
 16

Upravo radi toga postoji razlika između game i indeksa kontrasta. Gama, kako smo
rekli koristi samo i jedino pravilan, pravčasti dio karakteristične krivulje. Indeks
kontrasta koristi čitavu gamu ali i jedan prilično velik dio karakteristične krivulje koji
nije potpuno pravčast. S obe strane (gornje i donje) game podjednako. Dakle prirast
zatamnjenja na tom dijelu karakteristične krivulje koji indeks kontrasta uzima u obzir
nije u potpunosti pravilan. Nepravilan je i to tako kao da je gama tog dijela osjetno
niža nego kod pravčastog dijela te iste krivulje. Znači prirast zacrnjenja na tim
djelovima krivulje je osjetno slabiji, manji. No to nikako ne znači da se rubne djelove
ne može dobro iskoristiti!
Kako bismo pronašli te dvije točke potrebne za definiranje pravca indeksa kontrasta
trebamo napraviti sljedeće: uzmemo komad ravno odrezanog papira (ili ravnalo) i na
lijevoj strani, malo od njegovog lijevog ruba napravimo oznaku 0,0. Tu oznaku
stavimo tako što pokušamo uz minimum neizbježnih odstupanja u odnosu na gamu
naći što prikladniju liniju koja će prikazati kako emulzija reagira. Dakle namjerno
ćemo napraviti pomak od game da bi prema izgledu i iskustvu napravili najmanju
moguću grešku a da linija ne bi bila sasvim jednaka nekoj produženoj gami. Pri tom
je preporučljivo više pažnije posvetiti donjim djelovima krivulje. Dobro je kada donji
dio te nove linije malo približimo osi y. (Oznaka 0,0 kod većine emuzija biti će negdje
malo ispod oznake gustoće 0,2.) Od te oznake, u skladu s veličinom ljestvice na
horizontalnoj osi grafikona odbrojimo 0,2 logE jedinica i stavimo drugu točku koji
označimo sa 0,2. Time smo definirali i drugu potrebnu točku. Potom na isti način na
istoj, horizontalnoj osi X odbrojimo još 2,0 logE jedinice od točke koju smo netom
označili oznakom 0,2 i označimo je kao 2,2. Nakon toga nađemo D-min na
postojećem grafikonu karakteristične krivulje. Položimo rub papira (ravnalo) s
oznakama na grafikon i mičemo ga sve dok oznaka 0,0 na papiru ne dotakne oznaku
D-min na grafikonu a u isto vrijeme obje preostale oznake na papiru (dakle 0,2 i 2,2)
ne dotaknu karakterističnu krivulju na grafikonu. Tada, pažljivo, da ne pomaknemo
papir, olovkom zabilježimo na grafikonu tu nakošenu ali potpuno ravnu, sasvim
pravčastu liniju. Upravo ta linija je grafički prikaz indeksa kontrasta iz kojeg je
moguće brzo očitati sve potrebne vrijednosti određene emulzije (koje nisu vidljive iz
očitavanja game).

45b) Indeks kontrasta je sredstvo kojim mjerimo što ?

45c) Što utiče na indeks kontrasta a ne utiče na gamu?
45d) Oznaka 0,0 ravne linije mora dodirnuti točku D-min.
Druge dvije oznake moraju dodirnuti što?

Slijedeći grafikon uspostavlja odnos između karakteristične krivulje i linije

indeksa kontrasta.

16
 17

Grafikon 8.

Točka A ima gustoću od 0,18. Njezin logE je 0,68.

Točka B ima gustoću od 0,98. Njezin logE je točno 2,0.
Pomoću tih vrijednosti možemo izračunati indeks kontrasta ove emulzije:
Gustoća B - gustoća A
———————————— = ——————— = ——— = (indeks kontrasta)
logE od B - logE od A

45e) Pomoću točke A i B izračunaj indeks kontrasta.

17. Prosječni gradijent

Sljedeća mogućnost prilikom opisivanja neke karakteristične krivulje osim game i
indeksa kontrasta je srednji ili (češće) prosječni gradijent.
Donekle slično indeksu kontrasta uzima u obzir i pravilne dijelove karakteristične
krivulje kao što je gama ali i one nepravilne dijelove.
Prosječni gradijent može se mjeriti za bilo koje dvije točke neke karakteristične
krivulje. U slučaju da su obje točke na dijelovima pravilnim prirastom zacrnjenja,
dakle na pravčastim dijelovima kosine karakteristične krivulje onda ćemo dobiti
prosječni gradijent kojem će vrijednost biti jednaka kao kod game. No gama već
postoji. Ne treba je računati dva puta. Još manje je potrebno pri tom koristiti različite
nazive jer ćemo na taj način samo stvoriti pomutnju.
Dakle, kada želimo imati brojčanu vrijednost prosječnog gradijenta krivulje neke
emulzije treba uzeti šire područje od game. Dapače, treba uzeti šire područje i od
onog koje je obuhvaćeno indeksom kontrasta. Tek tada vrijednost prosječnog
gradijenta ima smisla.
Može se reći kako je najveća praktična vrijednost koju možemo dobiti od brojčanog
izražavanja vrijednosti prosječnog gradijenta neke emulzije ideja koliki je ukupni,
maksimalno mogući ekspozicijski raspon te emulzije.
Jasno uvijet za to je zabilježiti i izračunati što udaljenije točke karakteristične krivulje.
Dakle od D-min (jer ispod toga nema nikakvog smisla ići) pa do samog vrha ramena
koje još uvijek, makar kao rezervu, mislimo koristiti.
Gama se bavi jednom ograničenim dijelom krivulje i daje nam vrlo, vrlo precizan opis
tog, uvjetno rečeno najvažnijeg dijela karakteristične krivulje.

17
 18

Indeks kontrasta pokriva mnogo veće područje karakteristične krivulje nego gama no
ima nešto niži stupanj preciznosti. Ne pokriva čitavu karakterističnu krivulju već nešto
šire područje od onog koje pokriva gama a nešto manje područje od onog koje
pokriva prosječni gradijent.
Prosječni gradijent može pokriti čitavu krivulju. Pri tom nije tako precizan u svom
opisu poput game no ponekad nam i to pomaže u stvaranju predodžbe s kakvom
emulzijom zapravo radimo.
Kako ne bi postojala dilema na koji dio krivulje se informacija koju nam prosječni
gradijent daje pravilo je da se uz znak G sitnim brojevima napiše u kojem rasponu
gustoća je izračunat.
Konkretno: kada želimo izračunati i zabilježiti prosječni gradijent od točke denziteta
0,18 do točke denziteta 1,70 napisat ćemo G 0,18-1,70.

Grafikon 9.

Gustoća B - gustoća A 1,70 - 0,18 1,52

———————————— = —————— = —— = 0,51 (prosječni gradijent)
Log E od B - logE od A 3,3 - 0,3 3,0

46) Prosječni gradijent je mjera _________ ?

47) Je li ograničene na pravčasti dio kosine karakteristične krivulje?
48) Što znači G0,25-1,50 = 0,60 ?

18. Osjetljivost
Osjetljivost je osobina nekog materijala da na određeni način reagira na ekspoziciju
uz točno definiran način laboratorijske obrade. Metodologiju određivanja osjetljivosti
definirala je ANSI. To je institucija koja se razvila iz ASA. ISO je prihvatila ASA/ANSI

18
 19

metodologiju. To znači kako je metoda koju ćemo ovdje opisati prihvaćena kao
univerzalna međunarodna metoda za mjerenje osjetljivosti negativ filma.

Prvi stupanj provjere osjetljivosti

Na samom početku moramo se uvjeriti kako je film propisno razvijen.
(Pri tom valja imati na umu kako različiti razvijači mogu postići različite osjetljivosti u
kombinaciji s jednom te istom emulzijom. Razvijač koji u ovu svrhu koristi ANSI vrlo
je sličan KODAK-ovom razvijaču D-76.)

Provjera pravilnosti razvijanja radi se tako što pronađemo točku na krivulji kojoj je
gustoća 0,10 veća od D-min i označimo tu točku na krivulji s velikim slovom A. (Vidi
grafikon 10., niže.)
Odmah zabilježimo i koliki je logE točke A (0,90).
Nakon toga zbrojimo 1,30 logE jedinica i označimo tu točku velikom slovom B. Film je
dobro razvijen ukoliko je gustoća točke B točno 0,80 (+/- 0,05) veća od gustoće koju
ima točka A.
Na primjer ako je D-min 0,18 onda se poželjna gustoća točke B kojom potvrđujemo
pravilnost procesa razvijanja kreće u rasponu od 1,03 do 1,13.
Pogledajmo: D-min = 0,18. Tome dodamo 0,10 pa je 0,18 + 0,10 = 0,28.
Tako smo dobili točku A.
Logaritam ekspozicije (logE) točke A iznosi 0,90.
Nakon toga dodamo spomenutih 0,80 gustoće.
0,28 + 0,80 = 1,08. Uz spomenutu toleranciju od +/- 0,05 to je 1,03-1,13.
Vrijednost od 0,80 gustoće jednaka je vrijednosti logE 1,30.

Grafikon 10.

Tek nakon što smo utvrdili kako je razvijanje filma pravilno provedeno možemo
nastaviti.

49) Ako je promjena denziteta od 0,80 između točaka A i B a razlika

među logE 1,3 kolika je vrijednost prosječnog gradijenta filma?
50) Razlika gustoća kod normalno razvijenih filmova mora biti

19
 20

0,80 (+/-0,05). Koliki je dakle raspon prihvatljivih prosječnih

gradijenata?
51a) Gdje je na krivulji smještena točka A.
51b) Koliko logE jedinica trebamo pribrojiti točci A da bi dobili točku B?
51c) Zašto to moramo učiniti prije nego odredimo osjetljivost emulzije?

Drugi stupanj provjere osjetljivosti

Ovaj dio sastoji se od formule u koju treba uvrstiti vrijednosti koje smo dobili prilikom
provjere pravilnosti razvijanja.

800
osjetljivost filma = ——————
antilog od točke A

Vrijednost logE točke A već nam je poznata.

Ona iznosi 0,9. Antilogaritam od 0,9 je 8.
800 : 8 = 100.
Dakle ASA/ISO vrijednost osjetljivosti mjerene emulzije je točno 100.

52) Da je točka A bila na 0,6 kolika bi u tom slučaju bila

ANSI/ASA/ISO osjetljivost?
53) Da je točka A bila na 1,2 kolika bi u tom slučaju bila
ANSI/ASA/ISO osjetljivost?

19. Standardne vrijednosti osjetljivosti

Kako postupiti kada izmjerimo osjetljivost emulzije 105? Hoćemo li zabilježiti
vrijednost koju smo upravo izmjerili ili ćemo zaokružiti vrijednost?
ANSI standard odredio je da od ukupnog niza brojeva samo neki točno određeni
brojevi mogu predstavljati osjetljivost filmske emulzije.
Svatko tko vrši mjerenja osjetljivosti negativ emulzije postupit će u skladu s tom
normom ako dobivenu vrijednost zaokruži na najbližu standardom određenu
vrijednost. U spomenutom slučaju to znači kako je jedini pravilan postupak
zaokruživanje na 100.

32 64 125 250 500

40 80 160 320 650*
50 100 200 400 800
Tablica 2.
*Ovaj broj (650) i sljedeći puni broj (1250) jedini su izuzetci koji striktno ne prate zadani obrazac.
Kako ste već primijetili unutar ove tablice postoji dosta pravilnosti. Kada pratimo rast
brojeva u jednom redu s lijeva na desno svaki* slijedeći dvostruko je veći od
prethodnog. Pratimo li brojeve u stupcima svaki sljedeći je uvećan kao da smo ga
množili s 1,25 (1 1/4).
Od kuda baš takva tablica?
U fotografiji se sustav ekspozicije temelji na broju 2. Promjenom jednog parametra
na fotoaparatu mi smo ili prepolovili ili udvostručili ekspoziciju. Svaki put promijenili
smo EV za jednu čitavu jedinicu. Razlika između filma osjetljivog 40 ASA i onog

20
 21

osjetljivog 80 ASA je točno jedna čitava EV (ili kako bi amerikanci rekli jedan step).
Razlika između filma osjetljivog 32 ASA i onog osjetljivog 25 ASA je 1/3. Pitanje koje
se samo postavlja je zašto su stupnjevi osjetljivosti podijeljeni po trećinama? Zašto
nisu po četvrtinama ili petinama ili sedminama? Odgovor je jednostavan. Logaritam
broja 2 (koji zapravo znači podvostručiti ili prepoloviti ekspoziciju) je 0,3. Prisjetimo
se vježbe od maloprije. (Misli se na zadatke 52. i 53.) Trebalo je odrediti osjetljivost
emulzije kojoj je logaritam ekspozicije bio 0,3 niži/viši nego u onom kompletno
objašnjenom primjeru. U prvom od ta dva zadataka osjetljivost se udvostručila a u
drugom prepolovila.
Da su spomenuti zadaci slučajno bili oblikovani tako da promjena prema gore ili
prema dolje iznosi 0,1 log ekspozicije, osjetljivost filma promijenila bi se samo za 1/3
EV. U tom slučaju točni odgovori bili bi 125 i 80 ASA.
Da je bila zadana promjena veličine 0.2 log ekspozicije točni odgovori bli bi 160 i 64
ASA. Trećine EV koja rezultira promjenom 0,1 log ekspozicije zgodni su, spretni,
prikladani intervali za rad. Dovoljno su veliki da se razlika prilikom projekcije već
može primjetiti. Lako ih je pamtiti i računati. (Zamisao o podijeli jednog EV stupnja na
četvrtine možda je nekad nekome dobro zazvučala no značla bi velike komplikacije
bez ikakvog dobitka. Ne vjerujem da to netko zaista želi.)
54) Popuni tablicu osjetljivosti filmova po ANSI
4 8
5
6
55) Popuni tablicu osjetljivosti filmova po ANSI
500 1000
650
800
56a) Sustav fotografske ekspozicije temelji se na kojem broju ?
56b) Zašto je interval u kojem se mijenja osjetljivost filmske emulzije 1/3 ?

20. Obitelj krivulja

U prethodnom primjeru provjerili smo ima li film odgovarajuću, standardom propisanu
vrstu razvijanja. Tada smo izmjerili kako prosječni gradijent filma koji se uklapa u
standard iznosi između 0,58 do 0,65 te kako je u slučaju filma koji je nakon razvijanja
unutar spomenutih granica moguće odrediti osjetljivost. Ovisno o potrebama
snimatelja, fotografa kontrast se može u nekim granicama promijeniti. Uobičajena
metoda koja se koristi za promjenu kontrasta je promjena vremena razvijanja. Ostale
parametre razvijanja poput temperature, miješanja razvijača i same kemijske formule
razvijača (dakle količine i međusobne omjere aktivnih komponenti) u pravilu se ne
mijenjaju. Štoviše izbjegavaju se unositi promjene u upravo navedene komponente
ako je to ikako moguće.
Na grafikonu 11. vidimo ono što se može nazvati obitelj krivulja.
Ovdje su prikazane tri krivulje no to nije jedina mogućnost. Može ih, isto tako biti i
malo manje (npr. dvije) ili mnogo više (npr. šest).

21
 22

Grafikon 11.

Valja zapamtiti: što razvijanje dulje traje to će strmija biti kosina krivulje.
Dakle prirast zatamnjenja biti će brži, nagliji, oštriji.
Produženjem razvijanja najviše ćemo uticati na srednji dio tonske ljestvice i na dio
koji zovemo ramena krivulje, dakle na svijetliji dio slike. Nasuprot tome, podnožje
krivulje (tamniji dio slike) biti će u najmanjoj mjeri pogođeno promjenom vremena
razvijanja. Dobro je znati kako će se sve promjene, bile one velike ili male vrlo jasno
moći pročitati iz grafikona. Ukoliko je čitava obitelj krivulja na jednom grafikonu moći
će se vrlo precizno očitati kolike su međusobne razlike te kakva promjena nam može
biti korisna.

57) Odredi koliki je indeks kontrasta u slučaju krivulje a, krivulje b,

i krivulje c na gornjem grafikonu.

a) = _____.
b) = _____.
c) = _____.

58) Navedi koja četiri faktora u procesu razvijanja filma utiču na

indeks kontrasta?
59) Izdvoji onaj od spomenuta četiri faktora kojim se najjednostavniji
način manipulira?

Obitelj krivulja dovodi nas do sljedeće vrste grafikona. Ta vrsta grafikona naziva se
krivulja vrjemena i indeksa kontrasta (engl. Time-CI Curves).
Oni daju vrlo precizan i brz pregled nad ostvarenim rezultatom procesa razvijanja a
postoji i jednostavna mogućnost usporedbe npr. dvije ili više vrsta razvijača što i jest
primarna funkcija ovakvog grafikona. Pronaći odgovarajuće vrijeme razvijanja neke
emulzije koja će u tim uvjetima dati određeni, traženi indeks kontrasta. Tu su vidljivi
rezultati čitavog kompleta relevantnih uvjeta unutar procesa razvijanja nekim
razvijačem.

22
 23

To znači kako grafikon pokazuje ukupan rezultat djelovanja svih čimbenika (vrijeme,
temperaturu, ritam miješanja što znači učestalost i trajanje miješanja razvijača, vrstu
razvijača) koji predstavljaju jednu mogućnost, jedan skup vrijednosti koji se može
obilježiti nekim nazivom.

Grafikon 12.

Korištenjem informacija stečenih u prethodnom primjeru i korištenjem dodatnih

informacija možemo za vježbu pokušati konstruirati krivulju koja pokazuje odnos
vremena razvijanja i indeksa kontrasta za razvijač A.

Dodatne informacije:
6 - minuta razvijanja - indeks kontrasta (CI) = 0,55
10 - minuta razvijanja - indeks kontrasta (CI) = 0,67
12 - minuta razvijanja - indeks kontrasta (CI) = 0,72

23
 24

Grafikon – 13 (prazan)

Grafikon – 14 (namijenjen popunjavanju.)

60) Što je svrha ovog grafikona?

61) Želimo li postići vrijednost indeksa kontrasta od 0,70 koje je
odgovarajuće vrijeme razvijanja?
62) Želimo li postići vrijednost indeksa kontrasta od 0,58 koje je
odgovarajuće vrijeme razvijanja?

21. Ekspozicijska latituda

Ekspozicijska latitududa je dozvoljivi pomak (odstupanje, greška koja se može
tolerirati i kompenzirti) u ekspoziciji koji može biti učinjen bez značajnih učinaka na
kvalitetu slike. Veličinu ekspozicijske latitude možemo odrediti pogledamo li
karakterističnu krivulju.
Ukoliko je razlika u svjetloći (razlika između najsvjetlijeg i najtamnijeg objekta) na
našem filmu 60:1 to znači kako je najsvjetliji objekt točno 60 puta svjetliji od
najtamnijeg objekta.
Logaritmirajmo broj 60 i dobit ćemo 1,8. Kada je karakteristična krivulja u pitanju ne
smijemo zaboraviti da baratamo s logE logaritmima ekspozicije.
Upravo logE 1,8 je opseg svjetloće.
Provjerimo li veličinu ljestvice na kojoj je nanešena karakteristična krivulja vidjet
ćemo kako je krivuljom pokriveno područje logE preko 3,0.

24
 25

To znači kako raspon o kojem govorimo, log E 1,8 vrlo lako možemo smjestiti unutar
područja logE 3,0. Kada smjestimo 1,8 unutar 3,0 ostaje nam još i nešto prostora.
Čitav taj prostor u ovom slučaju nazivamo latitudom. No to nije isto što i ekspozicijska
latituda.
No pitanje koje si trebamo postaviti je: koliko možemo pogriješiti, koliko prilikom
snimanja možemo otići u podekspoziciju ili nadekspoziciju našeg crno-bijelog
negativa a da od njega možemo razviti još uvijek dobru pozitiv sliku? Možemo se
pitati i drugačije. Koliko u EV jedinicama iznosi stupanj podekspozicije i
nadekspozicije koji će nam osigurati još uvijek prihvatljivu kvalitetu fotografske pozitiv
slike?
Kao prvo trebamo vidjeti gdje ćemo, unutar okvira logE 3,0 smjestiti scenu koja
pokriva područje veličine logE 1,8.
Normalna ekspozicija nalazi se pod utjecajem osjetljivosti filmske emulzije.
Točka koju nazivamo točkom osjetljivosti određujemo pomoću karakteristične
krivulje.
To je u ovom slučaju logE 0,90.
(Uvijek kada tražimo normalnu ekspoziciju polažemo opseg na točku osjetljivosti!)
Na tu točku nanijeti ćemo početak našeg opsega svjetloće raspona od logE 1,8 a
drugi će kraj doći negdje u područje ramena karakteristične krivulje.
LogE 0,90 + 1,8 = 2,7. Dakle pokrivati će područje od 0,9 do 2,7 logE. Grafikon 15.

Mičemo li naš
opseg svjetloće
(veličine logE
1,8) u punim
EV

jedinicama (koje su veličine logE 0,3) lijevo i desno ustanovit ćemo da to možemo
učiniti dva puta prema podekspoziciji i dva puta prema nadekspoziciji.

25
 26

Grafikoni 16 i 17.

To u konkretnom slučaju znači da je ekspozicijska latituda 2 EV stupnja (dvije

blende) u smjeru podekspozicije i 2 u smjeru nadekspozicije.a
63) U slučaju kada je opseg svjetloće logE 1,5 kolika bi bila
ekspozicijska latituda podekspozicije a kolika nadekspozicije?
64) U slučaju kada je opseg svjetloće logE 2,1 kolika bi bila
ekspozicijska latituda podekspozicije a kolika nadekspozicije?

26
 27

22. Senzitometrija kolor negativa

Kolor negativi vrlo su slični crno-bijelima osim što kolor filmovi u osnovi imaju tri kolor
sloja unutar emulzije. Svakim pojedinim od ta tri sloja vrši se kontrola jedne od
primarnih boja. Važno je da sve tri krivulje oblikom budu međusobno što sličnije. Što
su krivulje sličnije to će biti veća vjerojatnost da će sva tri sloja slično reagirati na
svjetlo. Grafikon 18. predstavlja tipičan primjer karakterističnih krivulja primarnih boja
kolor negativ filma.

Grafikon 18.

Boja pridružena svakoj od boja ujedno je boja denzitometrijskog filtra koji je korišten
za očitavanje gustoća. Možemo s lakoćom primijetiti kako su krivulje iako vrlo slične
ujedno i malo razmaknute. To je rezultat korištenja narančaste maske. Kada maske
ne bi bilo plava i zelena krivulja "ležale" bi na crvenoj krivulji. (Dobro je zapamtiti
pravilan redosljed krivulja negativ filma kao i činjenicu da crvena ima manju gustoću
od zelene a zelena manju od plave.)
Slike kolor negativa nastaju od cijan, magenta i žute tinte (CMY). Kolor filtri u
senzitometru koriste se tako da je moguće znati koliko ukupne gustoće uzrokovano
djelovanjem svake pojedinačne tinte. Svaki filtar čita suprotnu, komplementarnu boju
tinte. Plavi filtar količinu žute tintu, zeleni filtar količinu magenta tinte a crven filtar

27
 28

količinu cijan tinte. Kolor denzitometar ima i jedan vizualni filtar koji se koristi za
očitanje ukupne gustoće. Narančasta maska kompenzira nedostatke tinti koje se
koriste za kolor negativ i omogućava veću kvalitetu pozitiv slike.

65) Koliko emulzijskih slojeva sadrži kolor negativ film?

66) Svaki sloj unutar kolor emulzije reagira na određene primarne boje.
Navedi na koje?
67) Slika kolor negativa sastoji se od kolor tinti. Kojih su boja te supstancije?
68) Spoji primare koji u denzitometru vrše očitavanja s primarima unutar
kolor negativ emulzije u parove na koje primari u denzitometru
reagiraju?
69) Zašto kolor negativ filmovi imaju narančastu masku?

23. Senzitometrija preobratnog filma

Karakteristična krivulja preobratnog filma izgleda kao zrcaljena slika negativ emulzije.
Nije teško razumjeti zašto je tome tako. Tamni dijelovi snimanog prizora ne
reflektiraju mnogo svjetla na filmsku emulziju pa je logE tih dijelova mali. Ta područja
postaju nakon razvijanja tamna i imaju veliku gustoću. Približno proporcionalno
tamnoći koja je postojala u snimanom prizoru.
Svijetli dijelovi snimanog prizora reflektiraju mnogo svjetla, dobivamo velike
vrijednosti logE a ti dijelovi nakon razvijanja imaju male gustoće. Približno
proporcionalne svjetloćama zbiljskog prizora.
Pogledajmo krivulju (dolje) i primijetit ćemo kako su na malim logE vrijednostima
gustoće velike. Na velikim logE vrijednostima gustoće su male.
Sasvim suprotno nego kada gledamo krivulje negativ filmova. (Dakle samo gledajući
krivulju možemo prepoznati radi li se o pozitiv ili negativ materijalu. Važan je
redosljed kolor slojeva i smijer krivulje. S krivulja je negativ krivulja. Krivulja koja ima
oblik zrcalnog slova S je pozitiv krivulja!)
U slučaju preobratnog kolor pozitiva primijetit ćemo kako su sve tri krivulje primarnih
boja međusobno mnogo bliže nego što je to slučaj kod kolor negativ filma.
Objašnjenje? Pozitiv nema narančastu masku koju negativ treba imati.

28
 29

Grafikon 19.

70) Kada usporedimo izgled karakteristične krivulje preobratnog filma

s izgledom krivulje negativ filma kako izgleda krivulja preobratnog filma?
71) Radi čega kod preobratne emulzije sve tri krivulje leže sasvim blizu jedna
drugoj, bliže nego što je to slučaj kod negativ emulzije?

24. Senzitometrija papira

Negativi su zamišljeni tako da se pomoću njih mogu raditi pozitivi na fotografskom
papiru. Radi toga su negativ filmovi i pozitiv papiri zamišljeni kao dvije jedinice jednog
cjelovitog sustava. Ono po čemu se procjenjuje vrijednost čitavog sustava je njezin
konačni rezultat, pozitiv slika.
Krivulje negativa su blage, uglavnom dosta ispod game 1, a najčešće se kreću u
rasponu 0,45 - 0,65. Na taj način fotografu ostavljaju pristojnu ekspozicijsku latitudu.
Da bi kompenzirali blagu nakošenost krivulja negativ materijala pozitiv materijali
uglavnom imaju oštriji nagib krivulje veći od game 1. Uglavnom su u pitanju

29
 30

vrijednosti game od 1,5 - 3,5. Ta vrijednost ovisi o tzv. gradaciji papira. Što je veća
gradacija to oštriji nagib, kosina pravčastog dijela krivulje. Gradacija 2 (koja ima
gamu približno 2) smatra se srednjom vrijednošću.

Grafikon 20.

72) Što čine negativ i fotografski papir ?

73) Zašto negativi imaju malu kosinu nagiba krivulje?
74) Kakvu kosinu krivulje imaju foto-papiri i zašto?
75) Koju vrstu denzitometra koristimo za mjerenje gustoća foto-papira?
76) Jesu li foto-papiri više ili manje osjetljivi od filma?
77) Smatramo li osjetljivost filma jednakom kao osjetljivost papira?
78) Koliko krivulja ima kolor foto-papir?
79) Radi čega ih ima toliko?

Dodatci

30
 31

25. Dodatak A - Logaritmi

Svi koji osjećaju nelagodu pri samom spomenu logaritama možda će se ipak snaći u
ovoj radnoj bilježnici. Treba imati na umu da su logaritmi samo skraćeni oblici drugih
brojeva. Osnovni broj kada (ovdje) govorimo o logaritmima je broj 10 jer ovdje
koristimo samo logaritme baze 10.
10 x 1 = 10 10¹ = 10 eksponent je 1 log od 10 = 1,0
10 x 10 = 100 10² = 100 eksponent je 2 log od 100 = 2,0
10 x 10 x 10 = 1000 10³ = 1000 eksponent je 3 log od 1000 = 3,0
Tablica 3.
Mali broj iznad desetke, tzv. eksponent uvijek je jednak ukupnom broju nula. To
znači:
10 = 10 000.
10 = 10 000 000.

Također ako je broj 10 podignut na neki eksponent onda je upravo taj eksponent
jednak logaritmu tog broja.

Ako je:

10² = 100 onda je logaritam od 100 = 2

10²´6 = 398 onda je logaritam 398 = 2,6

10³ = 1000 onda je log od 1000 = 3,0

80) Prema gore objašnjenom logaritam od 100000 = ?

81) Prema gore objašnjenom logaritam od 10 = ?
82) Prema gore objašnjenom logaritam od 10000 = ?

Postoje pozitivni ali i negativni eksponenti.

Negativni eksponenti koriste se zato da bismo izrazili brojeve manje od 1.
Log od broja 1 = 0 zato jer je 10° na nultu = 1.
Logaritam od 0,1 (10¯¹ ) = -1

Koji su logaritmi od:

83) 0,01
84) 0,0001
85) 10¯

Kako funkcioniraju logaritmi kada nemamo cijele brojeve eksponenata od broja 10 i

kada su u pitanju drugačiji brojevi poput 200, 63 ili 0,41?
Logaritmi su zapravo dva broja. Prvi dio je cijeli broj (kao 1, 2, 3, itd.) a drugi dio je
decimalni dio (poput ,301 pa ,145 ili ,80). Pogledajmo tablicu 4.

logaritam od 2 = 0,3
logaritam od 20 = 1,3

31
 32

logaritam od 200 = 2,3

logaritam od 2000 = 3,3
Tablica 4.

Valja primijetiti kako se decimalni dio broja (,3) nikada ne mijenja jer se broj 2 množi
s 10 u svakom primjeru a cijeli dio broja (1, 2, 3, ...) pokazuje koliko puta je 10 bio
pomnožen s brojem 2. Pogledajmo u tablici 5.
6,3 = 6,3 x 1 logaritam od 6,3 = 0,8
63 = 6,3 x 10 logaritam od 63 = 1,8
630 = 6,3 x 100 logaritam od 630 = 2,8
6300 = 6,3 x 1000 logaritam od 6300 = 3,8
Tablica 5.

Možemo uočiti kako se karakteristika (sivo označeni dio broja ispred decimalnog
zareza) mijenja ovisno o veličini broj. Ukoliko se broj množi s 1, 10, 100 ili 1000
mijenja se i karakteristika. (Pokušaj zapamtiti kako.)
Popuni praznine u tablici na primjeru broja 4,17:
87 4,17 = 4,17 x 1 Logaritam od 4,17 = 0,620
88 41,7 = (odgovor na pitanje broj 86) x Logaritam od 4,17 =
10 (odgovor na pitanje broj 87)
89 417 = 4,17 x 100 Logaritam od 417 =
(odgovor na pitanje broj 88)
90 4170 = 4,17 x Logaritam od
(odgovor na pitanje 89) (odgovor na pitanje broj 90)
= 3,620
91 0,417 = Logaritam od 0,417 = - 1,620
(odgovor na pitanje broj 91) x 0,1
Dio cijelog broja logaritma (nalazi se s lijeve strane decimalnog zareza) zove se
karakteristika i govori nam koliko puta čitavih desetica ima u tom broju. Ako nema niti
jedna puna desetica pišemo 0. Ako ima jedna puna ili devet punih pišemo 1.
Decimalni dio logaritma (desno od decimalnog zareza) zove se mantisa i govori nam
koliko eksponenata broja 10 sadrži taj broj.

Koje su karakteristike sljedećih logaritama?

92) 1,7
93) 5,14
94) 3,98
Izdvoji dio broja koji zovemo mantisa u slijedećim brojevima?
95) 9,01
96) 7,2
97) 0,323
Negativne karakteristike prilično su česte u senzitometriji. U ovoj radnoj bilježnici
jedinice u kojima se mjeri ekspozicija su mililuks-sekunde.
Ranije korištena jedinica bila je luks-sekunda.
Petsto (500) mililuks-sekundi jednako je pola (0,5) luks-sekunde.
Logaritam od 500 mililuks-sekundi je 2,7 ali logaritam od 0,5 luks-sekunde je
negativan broj (-1,7).
Sve karakteristične krivulje koje su koristile luks-sekunde kao jedinicu ekspozicije
koristile su negativne karakteristike. To je znalo biti nespretno.

32
 33

Zato je uvedena promjena. (Ako je uvedena promjena zašto to uopće spominjemo?

Treba biti spreman na to tražimo li informacije u starijim materijalima kako nas podaci
izraženi u luks-sekundama umjesto u mililuks-sekundama ne bi zbunili svojom
negativnim predznakom.)

26. Bar logs

Kada pišemo negativne karakteristike uobičajen je način bilježenja minus znaka
iznad karakteristike. To se radi zato jer se minus znak odnosi samo na karakteristiku.
Dakle ne i na mantisu.

Kompletiraj:
Logaritam od 4,1 = 0,613
Logaritam od 0,41 = 1,613
98) Logaritam od 0,041 je____________?
99) Logaritam od 0,0041 je __________?
100) Logaritam od 0,00041 je_________?

27. Upotreba logaritamskih tablica

Broj 87 nalazi se između 10 i 100 koji imaju logaritme 1.0 i 2,0.
To znači da broj 87 mora imati logaritam koji počinje brojem 1 a iza decimalnog
zareza još neki broj. Da bismo pronašli taj decimalni broj pogledajmo logaritamsku
tablicu koja je, zapravo, Grafikon decimalnih brojeva i potražimo broj 87 u lijevom
stupcu. Pronaći ćemo 9395. To je zapravo ,9395. Namjerno nije napisano 0,9395 jer
bi takav način bilježenja u ovom konteksto moglo izazvati priličnu zbrku. Također
valja znati kako se isti decimalni broj koji smo našli za broj 87 može dovesti u vezu i
sa brojevima 870, 8700, 8,7 ili 0,87 itd. Budući da smo već rekli kako je 87 nakon
logaritmiranja 1 pa iza toga neki decimalni broj lako je već po tome zaključiti kako je
log 87 = 1,9395. Log 870 = 2,9395. Log 8700 = 3,9395. Log od 8,7 = 0,9395.

33
 34

Tablica 6. Često korištene logaritamske vrijednosti.

Možda je ova Tablica u početku malo zbunjujuća no sretna je okolnost ta što je

korištenje jednostavnije nego izgleda. Odaberimo na početku neki broj iz lijevog
stupca. Recimo šezdeset. To je zapravo 6,0 jer tablica 6. izostavlja decimalni zarez.
Presumira se, pretpostavlja, kako svi znamo da taj zarez treba biti tu.
Sada izaberimo jedan broj iz prvog gornjeg reda npr. broj 5.
Na sjecištu redova i stupaca naći ćemo 7818.
6,0 i 5 u ovom slučaju znači 6,05 a logaritam toga je 0,7818.

101) Logaritam od 7,54 je ? 0,8774

102) Logaritam od 5,5 je ? 0,7404
103) Logaritam od 7,27 je ? 0,8615

28. Antilogaritmi
Jednostavno rečeno antilogaritmi su brojevi koje logaritmi predstavljaju.
Vratimo se natrag tablici i pokušajmo pronaći antilogaritam od 0,9058.

34
 35

Najprije u tablici pronađemo 9058. Nakon toga, na samom početku tog reda (sasvim
lijevo, u stupcu koji je gore, na početku obilježen znakom N) provjerimo koji se broj
se tamo nalazi i nađemo, u ovom slučaju 80.
Potom na vrhu stupca u kojem smo malo prije našli 9058 pročitamo
jednoznamenkasti broj. U ovom slučaju broj 5. Dakle antilogaritam od 0,9058 je 8,05.
Kada bi broj kojem tražimo antilogaritam bio 2,9058 pomnožili bi 8,05 sa 100 zato jer
je antilog od 100 jednako 2. Dakle antilog od 2,9058 je 805.
Sljedećih nekoliko pitanja odnosi se na određivanje antilogaritama dolje navedenih
brojeva:
104) 0,804
105) 1,8142
105) 2,7619
107) 1,9299
108) 2,8882
Korištenjem kalkulatora koji ima mogućnost logaritmiranja rješavanje logaritama je
više nego jednostavno. (Svaki korisnik PC računala lako će u All
Programs>Accessories>Calculator pa View>Scientific naći takvo sredstvo.)
No problem se može pojaviti jer će kalkulator dodati negativnu vrijednost i pozitivnu
mantisu zajedno kako bi dobio samo jedan negativan broj.
To znači kako korisnici kalkulatora trebaju raditi odvojene kalkulacije te ih potom
zbrojiti.
Jedna sjajna stvar vezana za logaritme je to što množenje dva
broja ima jednak rezultat kao i zbrajanje njihovih logaritama.
Napomena: faktor 2 se vrlo često spominje u fotografiji vezano za ekspoziciju jer se o
ekspoziciji redovito govori u punim stupnjevima. Nije važno koriste li se puni stupnjevi
relativnog otvora (blende) ili EV jedinice. Važno je zapamtiti kako je logaritam broja 2
= 0,3. (Radi toga se, primjerice, filtri neutralne gustoće razlikuju na taj način.
Uobičajene vrijednosti su im 0,3 pa 0,6 i 0,9. Nije važno jesu li u pitanju oni koje
koristimo ispred objektiva ili ispred rasvjetnog tijela. Oznaka gustoće 0,3 uvijek znači
vrijednost jedne blende, 0,6 dvije, 0,9 tri. )

29. Dodatak B

Grafikon 21.
Nagib se u senzitometriji računa na potpuno jednak način kao i inače u geometriji.
Dakle nagib kosine = uspon / otklon. (Engl. Slope = Rise/Run.)

35
 36

Opis grafikona 21.

Točka A nalazi se na vrijednosti 2 Y ljestvice i na vrijednosti 3 X ljestvice.
Točka B nalazi se na vrijednosti 4 Y ljestvice i na vrijednosti 6 X ljestvice.
Između te dvije točke linija se uspela za 2 jedinice i otklonila za 3 jedinice ljestvice.
Zato možemo zaključiti kako je kosina porasla za 2/3 ukoliko koristimo razlomak ili
0,67 ukoliko koristimo običan brojčani izraz.

Pokušajmo sada utvrditi kakva je, kakve vrijednosti daje kosina između točaka A i C?
Točka A nalazi se na vrijednosti 2 Y ljestvice i na vrijednosti 3 X ljestvice.
Točka C nalazi se na vrijednosti 6 Y ljestvice i na vrijednosti 9 X ljestvice.
Kada to oblikujemo kao razlomak ili uvrstimo u formulu dobiti ćemo jednak rezultat
kao i ranije.
4/6 = 0,67
Primjetit ćemo kako su točka A i B opisale kosinu razlomkom 2/3 no rezultat je
potpuno jednak, 0,67.
Zaključit ćemo kako je kod ravne linije sasvim svejedno koje točke odaberemo zato
jer će nagib kosine uvijek biti jednak. Zato će i omjeri davati jednak rezultat.
Trokutić Δ (grčki = delta) predstavlja simbol kojim se bilježi neka promjena.
ΔY znači promjena na apscisi. U primjeru, točka A je na 2 a točka B je na 4. ΔY = 2
(4-2=2);
ΔX = 3 (6-3=3).
Piše li se formula (za izračunavanje kosine) u obliku ΔY/ΔX
ili engleski; Rise/Run = Slope,
ili hrvatski; uspon / otklon = nagib kosine potpuno je svejedno. Rezultat će biti jednak.

Grafikon 22. Grafikon 23.

Opis grafikona 22.

Točka A nalazi se na vrijednosti 1 Y ljestvice i na vrijednosti 2 X ljestvice.
Točka B nalazi se na vrijednosti 6 Y ljestvice i na vrijednosti 8 X ljestvice.
Između te dvije točke linija se uspela za – jedinica i otklonila za – jedinica. Možemo
zaključiti kako kosina ima prirast od 5/6 ili 0,83.
Opis grafikona 23.
Točka A nalazi se na vrijednosti 1 Y ljestvice i na vrijednosti 4 X ljestvice.
Točka B nalazi se na vrijednosti 8 Y ljestvice i na vrijednosti 6 X ljestvice.

36
 37

Između te dvije točke linija s uspela za – jedinice i otklonila z – jedinice. Zato

možemo zaključiti kako je kosina porasla za 7/2 ili 3,5.

Kartezijev koordinatni sustav podrazumijeva orijentaciju pomoću dva okomita pravca. Apscisa je tzv. prva koordinata. Odnosi se
na os X. Govori nam kolika je horizontalna udaljenost neke točke od osi Y. Ordinata je druga
koordinata. Odnosi se na os Y. Govori nam kolika je vertikalna udaljenost neke točke od osi X. Brojevi se stavljaju u zagradu.
Nejasno je zašto Kodak u ovom tekstu uvijek najprije navodi vrijednost ordinate pa tek potom apscise.

30. Dodatak C - Riječnik termina

(koji su ekvivalenti preferiranim terminima)
ANSI
America National Standards Institute. Institut koji sugerira, savjetuje i objavljuje
standardne metode za izvođenje znanstvenih radova (uključujući i senzitometriju).
ASA
Nekada, American Standards Association. Danas je tu ulogu preuzela ANSI.
ASA osjetljivost
Metoda mjerenja osjetljivosti fotografskih materijala, objavljena od strane ANSI.
Baza + magla
Base + fog. Gustoća koju unosi baza filma, filmska vrpca plus ona mala neizbježna
količina neprozirnosti koju unosi nesavršenstvo emulzije, tzv. magla. Za potpuno istu
stvar koristi se još i naziv Gross-fog ali i D-min.
D-min je međunarodno, oficijelno prihvaćen termin.
D-Log E
Grfikon koji dobijemo nanošenjem gustoće uzorka filma na jednu os a logaritam
ekspozicije (koji stvara takvu gustoću) na drugu os.
Koriste se nazivi H&D, D-log E i D-logH. U ovoj radnoj bilježnici koristi se D-logE jer
je jasnije no treba reći kako je pravilan, međunarodno prihvaćen način D-logH. (Vidi
pod H.)
D-max
Kratica koja se koristi za maksimalnu gustoću (Maximum Density). To je informacija
o tome koliko je najveće zatamnjenje koje neka emulzija može postići. Za crno-bijele
filmove D-max u većini slučajeva uopće nije vidljiva na karakterističnoj krivulji. Razlog
je jednostavan. Gustoća je veća od one koja postoji na ljestvici sivog klina. Kako
jednostavno dobiti D-max? Film nekoliko sekundi direktno izložimo jakom sunčevom
svjetlu i potom normalno razvijemo. Dobivena gustoća biti će sigurno maksimalna
moguća za tu vrstu emulzije.
D-min
Kratica koja se koristi za najmanju moguću gustoću (Minimum Density) koju ima
neka pojedinačna emulzija. U D-min (kao uostalom u D-max i u sve ostale gustoće)
vijek se uračunava i uticaj podloge i emulzije zajedno.
Redovito postoji neka, makar mala gustoća. Tako je u prozirnoj filmskoj podlozi i u
besprijekornoj emulziji. Počnemo li pedantno mjeriti mnoge prozirne stvari pokazat će
postojanje nekog denziteta. Sam izraz D-min vuče podrijetlo iz doba crno-bijelog
filma i papira. Kada govorimo o kolor materijalima pravilnije je koristiti termin base +
stain umjesto base + fog.
E
Međunarodni simbol za iluminanciju. Ovdje koristimo I za iluminanciju jer je
razumljivije no valja napomenuti - tehnički ispravan simbol kojim obilježavamo
ekspoziciju je veliko slovo E.

37
 38

E=IxT
Ekspozicija = iluminancija x vrijeme. To je jednadžba ekspozicije. Iluminancija se
izražava u luksima a vrijeme u sekundama. Ekspozicija se izražava u luks-
sekundama. (Mililuks-sekunde ili mikroluks-sekunde samo su izvedenice i mogu se
normalno koristiti ako su prikladnije.)
Simboli kojima su označene vrijednosti u ovoj formuli nisu u međunarodno priznatoj
upotrebi no koncept je identičan.
EV
Ekspozicijska vrijednost (Exposure Value). Jedinica ekspozicije.
Raste u pravilnim stupnjevima. Jednaki su koraci koji se koriste u slučaju relativnog
otvora blende ili vremena izlaganja svjetlu. Koncept je pedesetih godina nastao u
(SR) njemačkoj. Na jednostavnim modelima svjetlomjera uz pomoć Grafikona
omogućavao je odabir para vrijednosti (relativnog otvora blende i vremenskog
trajanja ekspozicije) za fotografiju u skladu s željenim izgledom slike.
Gross Fog
Gustoća baze, podloge filma i ono malo nesavršenosti emulzije naziva se Gross Fog.
Koristi se još i naziv Base + Fog. Pravilan i službeni naziv je
D-min. Do ove pojave dolazi radi toga što će se redovito dogoditi da se pokoji dio
srebra u emulziji bez obzira što do njega nije došlo nikakvo svjetlo ipak ponašati kao
da je došla neka vrlo mala količina svjetla. Zato će prilikom razvijanja napraviti neku,
na sreću uglavnom vrlo malu gustoću. Za sada to nije nešto što se može izbjeći.
Nepravilnim čuvanjem i skladištenjem mrena se može povećati. (Na taj način se
neželjeno smanjuje ekspozicijska latituda i ukupni kontrast slike.) Opasnost od
povećanja gustoće mrene također raste protekom vremena nakon označenog roka
trajanja.
H & D krivulja
Prema utemeljiteljima senzitometrije Hurteru i Driffieldu, karakteristična krivulja
ponekad se još i danas naziva tim imenom.
Vidi D-logH, H, E te I.
H
Međunarodni simbol za ekspoziciju (jedinica luks-sekunda), također
poznat kao E.
H=ExT
Ekspozicija = iluminancija x vrijeme. To je jednadžba ekspozicije. Iluminancija se
izražava u luksima a vrijeme u sekundama.
Ekspozicija se izražava u luks-sekundama.
(Mililuks-sekunde ili mikroluks-sekunde samo su izvedenice i mogu se normalno
koristiti ako su prikladnije.)
Ovi simboli ovdje, već ranije opisane formule za izračunavanje ekspozicije jesu
međunarodno prihvaćeni u svakom smislu su korektni te stoga i preporučljivi. (Dakle
E za iluminanciju a T za vrijeme.)
I
1) Međunarodni simbol za intenzitet.
2) Iako nije korektno u ovojm radnoj bilježnici koristimo veliko slovo I kao simbol za
iluminanciju. Vidi pod E.
ISO
International Standards Organization, ili Međunarodna organizacija za standarde.
Međunarodna varijanta ANSI. Vidi pod ANSI.
Luks / lux

38
 39

Jedinica iluminancije. Jednaka je lumenu po kvadratnom metru ili

metar-kandeli (Engl. Metre-Candle).
Logaritam
Utemeljiteljem osnovne zamisli o logaritmu i prvim misliocem koji se povezuje s tim
modelom smatra se grčki astronom Hipparh koji je (tko zna kako razumijevajući)
logaritamsku prirodu ljudske reakcije na vizualne podražaje još oko 150. godine prije
nove ere postavio temelj kasnijem razvoju logaritama. U to davno vrijeme on je
izumio i prvu mjernu ljestvicu upotrebljivu za mjerenje zvjezdanih magnituda.
Mnogo stoljeća kasnije, u Edinburgu oko 1614. godine, s knjigom nazvanom Mirifici
Logarithmorum Canonis Descriptio, (Opis vanrednog zakona logaritama) pojavljuje se
nastavljač razvoja zamisli o logaritamima. Bio je to škot John Napier (1550-1617.),
baron od Merchistona, poznat u povijesti razvoja matematike kao otkrivač logaritma i
logaritamske funkcije. U početku Napier je logaritme nazivao umijetnim brojevima a
antilogaritme prirodnim brojevima. Riječ logaritam formirao je kasnije. Spojio ju je
tako da predstavlja naznaku odnosa, omjera: λόγος (logos) u smislu proporcije, i
ριθµός (arithmos) u smislu broja. Uložio je punih 20 godina rada u otkriće i
izračunavanje tablica. Knjigu je na engleski preveo ga je Edward Wright (1500-1615).
Objavljena je u Londonu 1616. Vijest se brzo proširila svijetom pa je tako 1619.
Napierov rad objavljen u Lyonu. Približno u isto vrijeme čovjek imena Joost Bürgi
nevisno o Napieru došao je do otkrića logaritama no svoj rad objavio je pune četiri
godine kasnije od Johna Napiera.
Nešto kasnije, oko 1860. godine, Ernst Heinrich Weber i Gustav Theodor Fechner
formulirali su načela po kojima je vidljivo kako ljudska osjetila funkcioniraju u osnovi
po logaritamskom modelu.
Metre-Candle
Jedinica iluminancije. Svjetlo primljeno na točci jedan metar udaljenoj od točkastog
izvora svjetla koji ima intenzitet jedne kandele (ranije jedne svijeće). Ekvivalent je
luksu koji je međunarodno prihvaćena jedinica iluminancije.
Mililuks / Millilux
Jedna tisućina luksa. 10-3 luksa. Koristi se umjesto luksa jer su vrijednosti pozitivne
(što pojednostavljije rad i smanjuje mogućnost greške). Dakle da bismo izbjegli
negativne vrijednosti logaritama koristi se tisućinka jedinice luks. U nekim
slučajevima, kada se radi s iznimno niskoosjetljivim emulzijama jedinica se iz već
gore spomenutih razloga mijenja u mikroluks (milionti dio luksa, 10-6 luksa).
Step
1) Vidi Stop. U pitanju je standardna vrijednost, standardni korak, veličina za
promjenu ekspozicije. Vrijednost faktora 2, dakle kada se količina svjetla povećava ili
smanjuje tako što se množi ili dijeli s brojem 2. Ima identičnu vrijednost kao Stop.
Različito je područje primjene.
2) Polje na senzitometrijskom klinu s 11 polja s razlikom od točno jedne EV.
Stop
Porast ekspozicije ili smanjenje ekspozicije za faktor 2.
Često se koristi vezano uz relativni otvor blende objektiva. Može se čuti i izraz lens
stop.
Razlikuje se od izraza step jedino po tome što step znači potpuno jednak korak
(jednako veliku količinu promjene ekspozicije) ali ne na objektivu. Može biti na sivom
klinu, vremenu ekspozicije koje se smanjuje proporcionalno vrijednosti jedne blende
(ili jedna EV) ali za objektiv je rezerviran izraz stop. (Izrazi stop i step uobičajeni su u
američkoj praksi.)

39
 40

31. ODGOVORI NA PITANJA

1) Ekspozicija, svjetlo i razvijanje.
2) Tamnije.
3) Senzitometrija.
4) Indeks kontrasta.
5) Mililuks.
6) Ekspozicija = iluminancija x vrijeme.
7) Mililuks-sekunda.
8) Gustoća.
9) Transmisija, opacitet.
10) D = log O ili D = log (1/T)
11) Fotoosjetljivi senzor.
12) Oko.
13) Ne.
14a) Gustoća.
14b) Logaritam ekspozicije.
15) Krivuljom.
16) Karakteristična.
17) Podnožje, stopalo, nožne prste krivulje.
18) Svijetli tonovi (vršna svjetla).
19) srednji tonovi
20) svijetli ili prozirni
21) tamni
22) Senzitometar.
23) svijetao ili proziran
24) taman, neproziran
25) Denzitometar.
26) 100 mililuks-sekundi.
27) 2,0.
28) 40 mililuks-sekundi.
29) Hurter and Driffield.
30) Senzitometriju kao znanstvenu disciplinu.
31) D-logE, D-logH
32) E = I x T
33) 0,05
34) 3,05
35) 3,0
36) 0,30
37) 0,15
38a) Jednak.
38b) Jednom.
38c) Blagom.
39) Ne.
40) 0,18.
41) 1,70.
42a) Ne.

40
 41

42b) Gross Fog ili baza plus magla.

43) kontrast negativa.
44) pravčastom dijelu.
45a) kosina, kosa linija (engl. Slope)
45b) mjerimo kontrast negativa
45c) oblik podnožja, stopala karakteristične krivulje
45d) karakterističnu krivulju
45e)
gustoća B - gustoća A 0,98 - 0,18 0,80
———————————— = ————— = —— = 0,61 (indeks kontrasta)
logE od B - logE od A 2,0 - 0,68 1,32
46) Kosina, kosa linija (Engl. Slope.)
47) Ne.
48) Srednji gradijent linije između gustoća 0,25 i 1,50 je 0,60.
49) 0,6060606 dakle zaokruženo 0,61.
50) 0,58 do 0,65
51) 0,10 jedinica gustoće iznad D-min.
52)
800 800
antilog od 0,8 = 4 osjetljivost filma = ———— = —— = 200 ANSI/ASA/ISO
antilog od A 4
53)
Antilog od 1,2 = 16 800
_____ = 50 ANSI/ASA/ISO

16

54)
4 8 16 32
5 10 20 40
6 12 25 50

55)
500 1000 2000
650 1250 2500
800 1600 3200
56) Na broju 2.
57a) 0,51
57b) 0,62
57c) 0,73
58) Vrijeme, temperatura, miješanje aktivnost razvijača.
59) Vrijeme.
60) Pronaći odgovarajuće vrijeme razvijanja obzirom na željeni indeks
kontrasta.
61) 11 minuta.
62) 7 minuta.
63) Podekspozicija latitude 2 stupnja (EV) a nadekspozicija 3 stupnja (EV).
64) Podekspozicija latitude 2 stunja (EV) a nadekspozicija latitude
1 stupanj (EV).

41
 42

65) Tri.
66) RGB
67) CMY
68)
FILTAR DYE
plavi žuta
zeleni magenta
crveni cyan
69) Za kompenziranje nesavršenih osobina CMY tinti i da time pozitivno
utiču na reprodukciju kolor slika.
70) U osnovi zrcalno.
71) Zato jer nema narančaste maske.
72) Sustav.
73) Zato da bi dali fotografu veću ekspozicijsku latitudu.
74) Imaju oštru krivulju kako bi kompenzirali blagu krivulju negativa.
75) Refleksijski denzitometar. (Očitava reflektirane vrijednosti jer kod papira
koji nisu prozirni ne postoji druga mogućnost mjerenja do reflektiranih
vrijednosti.) Različit je upravo po tome od one, do sada spominjane vrste
denzitometra koji je namijenjen mjerenju filmske emulzije koja ima
sposobnost propuštanja svjetla. Zato denzitometre ta mjerenje emulzije
zovemo još i transmisijskim.
76) Niže osjetljivosti.
77) Ne.
78) 3.
79) Po jedna za RGB gustoće.
80) 6,0.
81) 5,0.
82) 4,0.
83) -2,0
84) -4,0
85) -7,0
86) 4,17
87) 1,620
88) 2,620
89) 1000
90) 4170
91) 4,17
92) 1
93) 5
94) 3
95) ,01
96) ,2
97) ,323
98) 2,613
99) 3,613
100) 4,613
101) 0,8774
102) 0,7404
103) 0,8615
104) 6,37

42
 43

105) 65,2 (10 x 6,52)

106) 578 (100 x 5,78)
107) 0,851 (0,1 x 8,51)
108) 0,0773 (0,1 x 7,73)
109) 0,67
Y X
TOČKA A 2 3
TOČKA C 6 9
RAZLIKA 4 6
Uspon = 4. Otklon = 6. Kosina = 4/6 ili 2/3 ili 0,67
110) Kosina = 5/6 odnosno 0.83.
Za izračun ove vrijednosti koristilo se, za prvu točku; Y = 1 i X = 2
Za drugu točku; Y = 6 i X = 8.
111) Kosina = 7,2 ili 3,5.
Za izračun ove vrijednosti koristilo se;
Za prvu točku; Y = 1 a X = 4
Za drugu točku; Y = 8 a X = 6
7/2 = 3,5.

43