SADRŽAJ

1. UVOD .............................................................................................................................2

2. EKOLOŠKI POREZI (POJAM I VRSTE).......................................................................3

3. EKOLOŠKI POREZI U EUROPSKOJ UNIJI .................................................................6

4. EKOLOŠKI POREZI U REPUBLICI HRVATSKOJ .................................................... 11

4.1.Pretpostavke za ekološku reformu ............................................................................... 11

4.2. Oporezivanje energenata u Republici Hrvatskoj ......................................................... 11

4.3. Predmet oporezivanja, trošarinska osnovica i visina trošarine .....................................13

4.4. Utjecaj ekoloških poreza ne okoliš i konkurentnost .................................................... 14

5. EKOLOŠKI POREZI U BOSNI I HERCEGOVINI ...................................................... 16

6. ZAKLJUČAK ............................................................................................................... 20

LITERATURA ..................................................................................................................... 21

POPIS TABLICA ................................................................................................................. 23

1
1. UVOD

Ekološki porezi uvode se u porezne sustave suvremenih zemalja s ciljem da se utječe na

ponašanje gospodarskih subjekata i fizičkih osoba. Ekološki porezi trebali bi rezultirati
poboljšanjem, odnosno sprečavanjem pogoršanja čovjekova okoliša. Kao instrumenti politike
zaštite okoliša imaju tri uloge: ulogu internalizacije eksternih troškova, odgojnu ulogu i ulogu
financiranja. Drugim riječima, suvremena politika zaštite okoliša treba ostvariti ciljeve
održivog gospodarskog razvoja, zaštite ekosustava, očuvanja bioraznolikosti i globalne
ekološke ravnoteže jer znademo da je čovjekov okoliš javno dobro. Primjena fiskalnih
instrumenata u ekološkoj politici treba se temeljiti na poštovanju dvaju načela, a to su načelo
uzročnika štete i načelo opće naknade. Uvođenje ekoloških poreza kao sredstva za postizanje
ciljeva zaštite okoliša treba biti usmjereno prema načelu pravednosti i jednakosti u
oporezivanju, jer u porezno-pravnoj državi svi subjekti porezno-pravnog odnosa očekuju da
porezni teret koji budu snosili plaćanjem ekološkog poreza bude ravnomjerno raspoređen.

U svijetu se poduzimaju mjere koje su usmjerene na očuvanje okoliša, na smanjenje emisije

štetnih tvari u vodu, zrak, zemlju, na spašavanje života ljudi, spašavanjem života prirodnog
okružja u kojem žive. Mjere koje se poduzimaju u državama diljem svijeta uzrokuju angažman
određenih tijela i aktiviranje sredstava potrebnih za njihovo provođenje, dakle utječu na porast
javnih rashoda.

2
2. EKOLOŠKI POREZI (POJAM I VRSTE)

Porezi su cijena svih javnih dobara i usluga kojima se koristimo skoro svakodnevno, u većoj ili
manjoj mjeri i često i ne pitamo kolika je njihova cijena jer je ne plaćamo izravno. Javna su
dobra npr. javno zdravstveno osiguranje, javno obrazovanje djece, javna sigurnost na ulicama
(red i mir), red u prometu, muzeji, parkovi, čisti zrak i sl. Da bi u svemu tome navedenome
uživali moramo plaćati poreze1.

Ekološki porezi su dio ukupnih poreza koje država prikuplja i odnose se na zaštitu čovjekove
okoline i kvalitete života.

Uzimajući u obzir elemente koji uvjetuju čovjekov život, a mogu biti prirodni i umjetni, njegov
okoliš moguće je kvalificirati u više skupina:

a) socijalni okoliš u koji se ubrajaju kulturne, gospodarske, društvene i državne institucije,

b) prirodni okoliš u koji pripadaju biljke, životinje, tlo, voda i zrak i

c) okoliš stvoren svjesnom djelatnošću čovjeka u koji se ubrajaju stambene i gospodarske

zgrade, tvornice, prometni putovi, strojevi, vozila i drugo.2

Ove skupine čine ukupan čovjekov okoliš i teško ih je, odnosno nemoguće, promatrati
odvojeno. Međusobno su povezane i utječu jedna na drugu skupinu. Stoga je vrlo bitno očuvati
svaki segment čovjekovog okruženja kroz različite mjere zaštite.

Sve mjere koje se provode zahtijevaju određene aktivnosti, odnosno angažman tijela javne
uprave. Aktivnosti koje je potrebno provesti zahtijevaju odgovarajuću, kvalificiranu radnu
snagu, financijska sredstva, potrebnu organizaciju i slične čimbenike koji se trebaju osigurati.

Suvremene rasprave o prirodnoj čovjekovoj okolini i njezinoj zaštiti od ekološke katastrofe

upućuju na najmanje tri grupe problema kojima se javni sektor mora pozabaviti 3:

a) zbrinjavanjem otpadaka koji su posljedica suvremenih proizvodnih procesa, a koji

onečišćuju i opterećuju prirodni okoliš,

1
Porezni vodič, http: //www.ijf.hr/porezni_vodic/1-07/1.pdf (9.6.2019.)
2
Zoran Šinković: Ekološki porezi, Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 50, 4/2013., str. 953.-976.
3
B. Jelčić i drugi: Financijsko pravo i financijska znanost, Narodne novine, Zagreb, 2008., str. 679.

3
b) postupcima razboritog korištenja sirovina te

c) postupcima ograničenja buke i vibracije.

Uz neosporne ekonomske ciljeve, tradicionalne pokretače tržišnih aktivnosti, prema načelima

održivog razvoja treba jednako upravljati i ostvarivanjem društvenih i ekoloških ciljeva i
poboljšanja kvalitete života kao bitnog preduvjeta budućeg prosperiteta društvene zajednice. 4
Ekološki ciljevi zaštite ljudskog okoliša od uništenja u svjetlu teze da smo „zemlju posudili od
svojih potomaka, a ne naslijedili od svojih predaka“5 također su bitna dimenzija koja zahtijeva
intervencionističko upravljanje. Brojne udruge, vladine i nevladine, te međunarodne institucije
brinu se o ekološkim problemima u okviru upravljanja cjelokupnim održivim razvojem. U
suvremenim gospodarstvima, ekološki porezi se uvode u porezne sustave kako bi se utjecalo na
ponašanje fizičkih i pravnih osoba.

Najčešće se ističe kako taj instrument politike zaštite okoliša ima trojaku ulogu: internalizacija
vanjskih troškova, odgoj i poticaj financiranju.6

Internacionalizacija vanjskih troškova imala bi za cilj povećanje uporabe okoliša. Odgojna

uloga treba potaknuti zagađivače na odluku hoće li platiti dodatnu jedinicu poreza ili će se
odreći emisije dodatne jedinice onečišćenja. Financijska se uloga ogleda u financijskoj
izdašnosti poreza, a prikupljena sredstva tih putem se mogu iskoristiti u financiranju mjera
očuvanja okoliša.

Ekološki su porezi oni porezi čija je osnovica fizička jedinica (ili njezina zamjena) nečega što
ima dokazan, negativan učinak na okoliš. 7

Ekološki porezi se mogu podijeliti i na posredne i neposredne. Kao što i sama riječ kaže,
neposredni ili izravni porezi su izravno usmjereni na zaštitu okoliša. Postoje mišljenja kako su
ekološki porezi neučinkoviti, odnosno ne daju značajne rezultate. Ipak, točnije je kako je

4
D. Sabolović i R. Vouk, Upravljanje održivim razvojem u Republici Hrvatskoj, Međunarodni znanstveni skup
Ekonomska politika, Ekonomija, RIFIN, Zagreb, br. 1/2005., str. 110.
5
Indijanski poglavica Seattle, http://www.narodni-list.hr/posts/970001 (9.6.2019.)
6
Predrag Bejaković, O uvođenju ekoloških poreza u odabranima razvijenim zemljama, (Porezni vjesnik 6/16)
https://www.ijf.hr/upload/files/file/PV/2016/6/bejakovic.pdf (9..6.2019.)
7
Eurostat (European statistics), https://ec.europa.eu/eurostat/web/environment/environmental-taxes (10.6.2019.)

4
njihovo djelovanje produženo što bi značilo da treba proći određeni vremenski period kako bi
se rezultati uočili.

Također, postoji podjela ekoloških poreza na 8:

1. Pigou poreze ili specifične poreze – to je skupina poreza kod kojih se visina poreznog
opterećenja mjeri u izravnom odnosu prema jedinici emitiranog zagađenja. Cilj je
smanjenje emisije štetnih tvari pojedinog onečišćivača te optimalna internalizacija
negativnih eksternalija.
2. Para-Pigou poreze – to su indirektni porezi koji su specifični zbog prilagodljive stope,
odnosno primjenjuju se više stope za ona dobra i usluge čija proizvodnja i upotreba
negativnije utječu na okoliš.
3. Dvostrano korisni porezi su strogo namjenski porezi kojima je cilj prikupljanje prihoda
koji će se usmjeriti na aktivnosti povezane sa zaštitom okoliša, odnosno na mjere za
smanjenje zagađivanja okoliša.

Ove skupine poreza se mogu primjenjivati skupa, odvojeno i kombinirano, a to ovisi od ciljeva
koji se s njima nastoje postići.

Unutar ekoloških poreza nalaze se i podskupine, a to su: porezi na energiju/ energente, na

transport, na onečišćenje i na prirodne resurse. U prvu skupinu poreza na energente ubrajaju se
porezi na energetske proizvode koji se koriste za transport i u stacionarne svrhe. Najvažniji
energetski proizvodi za transport su benzin i dizel. Porezi na transport uključuju poreze vezane
s vlasništvom nad motornim vozilima i njihovom upotrebom, a mogu biti povezani s uvozom
ili prodajom opreme ili u obliku stalnog poreza kao što je godišnji porez na ceste. Porezi na
onečišćavanje uključuju poreze na izmjerena i podcijenjena ispuštanja u zrak i vodu,
zbrinjavanje krutog otpada i buku. Porezi na prirodne resurse donose različita mišljenja oko
pitanja je li vađenje prirodnih resursa štetno za okoliš samo po sebi jer to može dovesti do
ekoloških problema kao što su onečišćenje i erozija tla. Svim vrstama ekoloških poreza
zajedničko je načelo „onečišćivač plaća, odnosno on snosi novčani teret onečišćenja.

8
Barbara Jelčić i drugi, Porezni sustav i porezna politika, Informator, Zagreb, 1998. str. 373.

5
3. EKOLOŠKI POREZI U EUROPSKOJ UNIJI

Europska unija je donijela koncept održivog razvoja s kojim uvodi sustavno rješavanje pitanja
zaštite okoliša. S ovim konceptom utječe na ključne političke korake i ciljeve promicanjem
održive potrošnje i proizvodnje, upravljanjem okolišem na ekološki prihvatljiv način, procesom
informiranja javnosti o negativnim utjecajima te proizvodnjom ekološki prihvatljivih proizvoda
Jedan od najvažnijih instrumenata kojima se vlade i pojedinci mogu usmjeriti na očuvanje
okoliša su ekološki porezi. Ekološki porezi pojavljuju se i kao sinonimi „zeleni porezi“,
„ekološko povezani porezi“ i „porezi za zaštitu okoliša“.

Danas su u Europskoj Uniji prisutne, već navedene u prethodnom poglavlju, tri osnovne
kategorije ekoloških poreza, a to su porez na energente, porez na transport, porez na zagađenja
i prirodne izvore.

Grafikon 1. Vrste ekoloških poreza u EU za 2014.god.

Izvor:https://bib.irb.hr/datoteka/901002.hodzicarnautovic_perspektivaekoloskihporezaueu.pdf
(8.6.2019.)

Na navedenom grafikonu je prikazan udio ekoloških poreza u Europskoj uniji podijeljen po

osnovnim kategorijama. Jasno se vidi da Europska unija najviše prihoda ima od poreza na
energente (1,8 %), a zatim od poreza na transport (0.5%) u BDP-u.

Porezne reforme putem ekoloških poreza prve su počele provoditi skandinavske zemlje.
Švedska porezna reforma od 1990. – 1991. godine vodila je značajnijem smanjenju poreza na
dohodak (poreza i prireza) za približno 10 posto. Finska porezna reforma 1997. godine vodila
je povećanju računa za potrošnju električne energije za domaćinstva i kao kompenzacijska
6
mjera smanjena je stopa poreza na dohodak. Jednake mjere mogu se pronaći u Danskoj poreznoj
politici. 9 Porezi na energiju su posebno zanimljivi jer je cilj poreza na energiju, dakle, optimalan
izbor vrste energije koji će se koristiti radi zadovoljavanja javnih potreba. Ova vrsta poreza je
bitan izvor javnih prihoda jer imaju važnu fiskalnu funkciju. Također su i u funkciji smanjenja
potrošnje energije odnosno zaštite neobnovljivih, ograničenih izvora energije. Europska Unija
je donijela nekoliko pravnih načela za uređenje sustava poreza na energiju 10:

a) zabranu primjene diskriminirajućih tuzemnih davanja,

b) zabranu primjene državnih mjera poput subvencija,

c) zabranu primjene količinskih uvoznih i izvoznih ograničenja te drugih mjera s istim

učincima i

d) obvezu država - članica na privremeno neuvođenje poreza na energiju.

Sve aktivnosti koje su u Europskoj uniji vezane za ekološko oporezivanje se mogu podijeliti u
sedam ekoloških programa. Prvi program je donesen za razdoblje od 1973.godine do 1976. i on
je odredio ciljeve ekološke politike u Europskoj uniji. Daljnji programi su se samo
nadopunjavali na taj program kako bi se unaprijedila kvaliteta života ljudi i očuvao ukupni
okoliš u što boljoj mjeri. Za današnju situaciju na području Europske unije najvažniji je Sedmi
ekološki program koji je predviđen za djelovanje do 2020. godine.

Ciljevi koji su definirani ovim programom, a koje treba slijediti Europska unija su11:

1. zaštititi, očuvati i povećati prirodni kapital Unije,

2. pretvoriti Uniju u resursno učinkovito, zeleno i konkurentno gospodarstvo s niskom
razinom emisije CO2,
3. zaštititi građane Unije od pritisaka u vezi s okolišem i opasnosti za njihovo zdravlje i
blagostanje,
4. povećati koristi zakonodavstva Unije u području okoliša boljom provedbom istih,
5. povećati znanje o okolišu i proširiti bazu dokaza za bolju utemeljenost politika,

9
Taxation trends in EU, Eurostat 2010., https://ec.europa.eu/eurostat (9.6. 2019.)
10
O. Lončarić Horvat i drugi, Pravo okoliša, Zagreb, Ministarstvo zaštite okoliša i prostornog uređenja, 2003.
god, str. 314. – 319.
11
Europska komisija, (2014.), Odluka o Općem programu djelovanja Unije za okoliš do 2020 ,
http://eurlex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/PDF/?uri=CELEX:32013D1386&from=HR (10.6.2019.)

7
 6. osigurati ulaganja u politiku okoliša i klimatsku politiku te rješavati popratne troškove
povezane s okolišem u svim društvenim aktivnostima,
7. povećati uključenost pitanja u vezi s okolišem u druga politička područja i osigurati
koherentnost prilikom stvaranja novih politika,
8. poboljšati održivost gradova na području Unije i
9. povećati djelotvornost Unije u rješavanju međunarodnih izazova povezanih s okolišem
i klimom.

Komisija osigurava praćenje provedbe relevantnih elemenata Sedmog programa djelovanja za

okoliš kroz redoviti proces praćenja u okviru strategije Europa 2020. Taj proces temelji se na
pokazateljima koje koristi Europska agencija za okoliš za stanje okoliša i pokazateljima koji se
koriste za praćenje napretka u postizanju postojećeg zakonodavstva i ciljeva u vezi s okolišem
i klimom kao što su klimatski i energetski ciljevi, ciljevi u pogledu bioraznolikosti i etapni
ciljevi učinkovitog korištenja resursa. 12

Europska unija je donijela svoj prvi paket klimatskih i energetskih mjera 2008. godine, te su
nakon toga nastavljene aktivnosti u vezi ostvarivanja ciljeva za energiju iz obnovljivih izvora
energije te smanjenja emisije stakleničkih plinova. Stoga, nakon energetsko-klimatskog paketa
poznatog pod nazivom „20/20/20“, uslijedio je novi paket pod nazivom „klimatski i energetski
okvir 2030“. Cilj ovoga okvira je pomoći Europskoj uniji do 2030. godine u rješavanju pitanja
vezanih uz smanjenje emisija stakleničkih plinova, obnovljivih izvora energije, ovisnosti
Europske unije o uvozu energije te njezine energetske uštede i učinkovitosti.

Na temelju ovoga Europska komisija je predložila sljedeće ciljeve 13:

1. Smanjenje emisije stakleničkih plinova za 40% u odnosu na razinu iz 1990. godine do

2030. godine. Za postizanje toga cilja, sektori pokriveni sustavom trgovanja emisijskim
jedinicama trebaju smanjiti svoje emisije za 40% od prethodnih godina.
2. Povećanje udjela obnovljivih izvora energije u ukupnoj potrošnji energije za 27% do
2030. godine. Taj je cilj obvezujući samo na razini Europske unije gdje Komisija

12
Službeni list Europske unije (L 354/171), odluka br. 1386/2013 europskog parlamenta i vijeća,
https://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/?uri=CELEX%3A32013D1386 (10.6.2019.)
13
Europska komisija, (2014.), Odluka o Općem programu djelovanja Unije za okoliš do 2020 ,
http://eurlex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/PDF/?uri=CELEX:32013D1386&from=HR (10.6.2019.)

8
 namjerava uspostaviti novi sustav upravljanja koji se temelji na nacionalnim planovima
za konkurentnu, sigurnu i održivu energiju.
3. Poboljšati energetsku učinkovitost od najmanje 27% te dopuniti nacionalne napore
normama za energetsku učinkovitost uređaja, opreme i zgrada te normama o emisijama
stakleničkih plinova za motorna vozila.
4. Stvaranje rezerve za stabilnost tržišta početkom sljedećeg razdoblja trgovanja
emisijskim jedinicama. Tom rezervom bi se obuhvatio višak emisijskih jedinica koji se
stvorio posljednjih godina te poboljšala otpornost sustava na nagle promjene.
5. Poboljšati ključne pokazatelje procjene napretka tijekom vremena kako bi se stvorio
temelj za mogući politički odgovor. S tim pokazateljima, politikama će se osigurati
konkurentan i siguran energetski sustav do 2030. godine.
6. Donošenje novih uvjeta upravljanja temeljenih na nacionalnim planovima za
konkurentnu, sigurnu i održivu energiju. Ove planove će pripremati države članice na
temelju zajedničkog pristupa, čime će se povećati sigurnost ulagača i transparentnost te
ujedno dosljednost, usklađenost i nadzor.

9
Tablica 1. Odnos ekoloških poreza na energente i ostalih ekoloških poreza u 2016.godini

Ostali ekološki porezi Ekološki porezi na energente

Država % GDP % ukupnih prihoda % GDP % ukupnih prihoda

Austrija 0,7 1,6 1,4 3,2

Belgija 0,5 1,1 1,6 3,4

Danska 2,2 4,3 2,2 4,3

Njemačka 0,6 1,4 2,1 4,8

Grčka 0,4 1,2 1,5 4,6

Finska 0,1 0,2 2,2 4,7

Francuska 0,5 1,1 2,0 4,5

Irska 1,4 4,0 1,8 5,2

Italija 0,5 1,2 3,1 7,7

Luxemburg 0,2 0,5 3,1 7,0

Nizozemska 2,6 5,9 1,5 3,4

Portugal 0,1 0,3 3,0 8,4

Španjolska 1,0 2,7 1,9 5,2

Švedska 0,4 0,8 2,6 5,1

UK 0,6 1,7 2,2 6,3

EU 6 0,7 1,7 2,2 5,1

EU 9 0,7 1,7 2,2 5,2

EU 12 0,7 1,8 2,2 5,2

EU 15 0,7 1,7 2,2 5,2

Izvor: OECD, Environmentaly Related Taxes database, https://www.oecd.org/ (10.6.2019.)

U prikazanoj tablici se nalaze podaci koji prikazuju kakav je odnos između ekoloških poreza
na energente i ostalih ekoloških poreza u zemljama EU prema mjerenju iz 2016.godine. Podaci
jasno upućuju na činjenicu kako su ekološki porezi na energente najznačajniji ekološki porezi.
Italija, Luxemburg i Portugal su zemlje s najvećim postotkom ekoloških poreza na energente u
ukupnom GDP-u, dok su Austrija, Grčka i Nizozemska zemlje s najmanjim postotkom
ekoloških poreza na energente u ukupnom GDP-u.

10
4. EKOLOŠKI POREZI U REPUBLICI HRVATSKOJ

Republika Hrvatska, kao jedna europska i turistička zemlja, uvelike treba voditi računa o svome
okolišu i njegovoj zaštiti. Hrvatska je zemlja bogata prirodnim bogatstvima, prije svega
prostranom i pristupačnom obalom, na kojoj se temelji turizam ove zemlje. Prema tome, uz
primarni cilj, a to je zaštita životne sredine njezinih građana, ima dovoljan razlog i za zaštitu
okoliša i zbog ekonomskih, gospodarskih, odnosno razvojnih ciljeva.

4.1.Pretpostavke za ekološku reformu

Republika Hrvatska treba, poput ostalih tranzicijskih zemlja, stvoriti potrebne institucionalne
pretpostavke za uspješnu provedbu ekološke porezne reforme: treba osigurati političku i
makroekonomsku stabilnost (osnovne varijable pozitivne investicijske klime), mora dosljedno
štititi vladavinu prava, uspostavit odgovarajuće oblike tehnološke suradnje (pogotovo
dugoročna partnerstva), osjetno povećati djelotvornost javnog i stručnog upravljanja
raspoloživim resursima (sustavno uvođenje najsuvremenije informacijske tehnologije, stroži
standardi obrazovanja i stručne izobrazbe stanovništva). Navedena porezna reforma je moguća
za provesti i u Hrvatskoj sa pozitivnim rezultatima na okoliš i na zaposlenost te konkurentnost
Hrvatskog tržišta rada.

4.2. Oporezivanje energenata u Republici Hrvatskoj

Osnovu za oporezivanje energenata (energije) u Republici Hrvatskoj čine Zakon o trošarinama,

Pravilnik o trošarinama, Pravilnik o uvjetima i načinu oslobođenja od plaćanja trošarine na
energente koji se koriste kao pogonsko gorivo za plovidbu, Uredba o visini trošarine za
ukapljeni naftni plin, Uredba o visini trošarine na motorne benzine, plinsko ulje i kerozin za
pogon, Pravilnik o podnošenju trošarinskih obrazaca i obrazaca posebnih poreza uporabom
sustava elektroničke razmjene podataka. Zakonski i podzakonski navedeni propisi usklađeni su
s pravnim odredbama Europske unije. Oporezivanje energenata ima snažnu fiskalnu i ekološku
funkciju i utječe na gospodarske aktivnosti. Oporezivanje energenata treba biti usmjereno
prema promoviranju energetske učinkovitosti i korištenja ekološki prihvatljivijih proizvoda.
Također, treba se usmjeriti i na izbjegavanje narušavanja tržišnog natjecanja na jedinstvenom
tržištu kako bi se pomogao rast i proizvodnja kroz promjene u oporezivanju s proizvodnje na
potrošnju.

11
 Oporezivanje energenata (energije) sa stajališta zaštite okoliša treba obuhvaćati slijedeće vrste
zaštite14:

1. medijalna zaštita okoliša usmjerena je na sredstva (medije) okoliša – zemljište, zrak i vodu,

2. kauzalna zaštita okoliša usmjerena je na sprečavanje opasnosti kao što su unos opasnih tvari
u okoliš i postupanje s takvim tvarima,

3. vitalna zaštita okoliša usmjerena je prema neposrednoj zaštiti životinja i biljaka, što uređuju
zakoni o zaštiti prirode, te

4. integrirana zaštita okoliša obuhvaća cjelokupno područje ekozaštite.

Oporezivanje energenata danas je vrlo aktualno i to sa stajališta političkih, financijsko-pravnih,

socijalnih i ekoloških aspekata. Može se reći da oporezivanje energenata ima snažnu ulogu i
dosta utječe na gospodarske aktivnosti.

Slika 1: Položaj energenata u okviru državnih poreza u RH

Posebni porez na motorna vozila

Porez na dobit
Poseban porez na kavu i
bezalkoholna pića
Državni porezi Posebni porezi

Porez na premije osiguranja od

Porez na dodanu automobilske odgovornosti i premije
vrijednost kasko osiguranja cestovnih vozila

Trošarinski sustav oporezivanja

alkohola, alkoholnih pića, duhanskih
proizvoda, energenata, električne
energije

Izvor: Izrada autorice prema podacima dostupnim na www.porezna-uprava.hr (9.6.2019.)

14
Z. Šinković, Oporezivanje energenata, Zbornik radova pravnog fakulteta u Splitu, 2013., str.18.

12
4.3. Predmet oporezivanja, trošarinska osnovica i visina trošarine

Uvođenje poreza na energente odnosi se na promjenu odnosa potrošača prema nekim oblicima
izvora energije te na štednju svih vrsta energije. Cilj poreza na energente je optimalni izbor
vrste izvora energije koji će se koristiti, a zatim njegova racionalna uporaba.

Za razliku od ostalih poreza u Hrvatskoj koji su u nadležnosti Porezne uprave, trošarine i

posebni porezi u nadležnosti su Carinske uprave.

U Hrvatskoj je od 1.1. 2019. godine na snazi dorađeni Zakon o trošarinama 15, prema kojemu
se pod energentima podrazumijevaju 16:

1. Motorni benzini koji se koriste kao pogonska goriva:

1.1. Olovni benzin
1.2. Bezolovni benzin
2. Plinsko ulje
3. Kerozin – petrolej
4. UNP – ukapljeni naftni plin
5. Teško loživo ulje
6. Prirodni plin
7. Ugljen i koks

Trošarine na olovni motorni benzin (iz tarifnih oznaka KN 2710 11 51 i 2710 11 59) iznose
4.500,00 kn/1000 l. Trošarine na bezolovni motorni benzin (iz tarifnih oznaka KN 2710 11 41,
2710 11 45, 2710 11 49) iznose 3.860,00 kn/1000 l, na motorni benzin za zrakoplove (iz tarifnih
oznaka KN 2710 11 31 i 2710 11 70) iznose 4.500,00 kn/1000 l, a na dizelsko gorivo (iz tarifnih
oznaka KN 2710 19 41 - 2710 19 49) iznose 3.060,00 kn/1000 l17.

15
Zakon o trošarinama, Narodne novine, br. 106/18, dostupno na:
https://www.zakon.hr/z/545/Zakon-o-tro%C5%A1arinama (10.6.2019.)
16
Ministarstvo financija, Carinska uprava, dostupno na:
https://carina.gov.hr/pristup-informacijama/propisi-i-sporazumi/trosarinsko-postupanje/visine-i-nacinobracuna-
trosarina-posebnih-poreza/energenti-i-elektricna-energija-3632/3632 (8.6. 2019.)
17
Uredba o izmjeni Uredbe o visini trošarine na motorne benzine, plinsko ulje i kerozin za pogon, Narodne
novine, br. 43/15

13
Trošarine koje se odnose na lož ulje (iz tarifnih oznaka KN 2710 19 41 - 2710 19 49) su 423,00
kn/1000 l18, a na plavi dizel (iz tarifnih oznaka KN 2710 19 41 - 2710 19 49) iznose 0,00 kn19 .

Trošarine na UNP – ukapljeni naftni plin iz (tarifnih oznaka KN 2711 12 11 do 2711 19 00) se
dijele na ukapljeni naftni plin za pogon i za grijanje, a po trenutno važećem zakonu 20 iznose
isto i to 100,00 kn/1000 kg.

Teško loživo ulje( iz tarifnih oznaka KN 2710 19 61 - 2710 19 69) ima trošarine u visini od
160,00 kn/1000 kg. Prirodni plin (iz tarifnih oznaka KN 2711 11 00, 2711 21 00) se dijeli na
plin za pogon i iznos trošarine je 0,00 kn/MWh, plin za grijanje za poslovnu uporabu koji ima
trošarine u iznosu 4,05 kn/MWh te plin za grijanje za neposlovnu uporabu sa 8,10 kn/MWh
trošarina.21

4.4. Utjecaj ekoloških poreza ne okoliš i konkurentnost

Ekološki porezi sve više utječu na konkurentnost tržišta rada. Pretpostavlja se kako bi RH, s
obzirom na trenutnu situaciju, odlično reagirala na povećanje zaposlenosti koju bi ovi porezi
mogli uzrokovati. Tu je još prisutno i poticanja inovativnosti i primjene novih tehnologija koje
također doprinose većoj zaposlenosti. Ekološki porezi bi trebali rezultirati poboljšanjem,
odnosno sprečavanjem pogoršanja čovjekova okoliša.

Kao instrumenti politike zaštite okoliša imaju tri uloge22:

1. ulogu internalizacije eksternih troškova,

2. odgojnu ulogu i
3. ulogu financiranja.

Mnogi su problemi prilikom realizacije uvođenja ekoloških poreza, pogotovo što se tiče
neujednačenosti na međunarodnoj i globalnoj razini jer se zemlje razlikuju po količini emisije
štetnih tvari u okoliš, te nemaju jednake interese kao i to što se veliki zagađivači najčešće opiru
oporezivanju jer im to smanjuje profit u njihovim djelatnostima. Ovo bi moglo predstavljati u

18
Uredba o visini trošarine na motorne benzine, plinsko ulje i kerozin za pogon, Narodne novine, br. 109/13
19
Zakon o trošarinama, Narodne novine, br. 22/13 – 115/16
20
Ibid.
21
Ibid.
22
N. Šimurina, Ekološki porezi i najnoviji trendovi u međunarodnom oporezivanju, 2014.god, dostupno na:
http://web.efzg.hr/dok/fin/nsokol//5%20Ekolo%C5%A1ki%20porezi_15%20pptx.pdf (10.6.2019.)

14
budućnosti glavni izvor sukoba i smanjene učinkovitosti ekoloških poreza. Ekološki porezi u
načelu kontinuirano rastu u periodu od 2012. godine do 2019. godine u apsolutnom i relativnom
iznosu što upućuje na činjenicu da ekološki porezi rastu od ulaska Hrvatske u Europsku uniju i
to svake godine, no nije moguće isključiti utjecaj drugih faktora kao što su na primjer promjena
količine automobila na tržištu, što svakako značajno utječe na količinu ekoloških poreza iz
podvrste posebni porez na osobne automobile.

Grafikon 2: Porezni prihodi i naknade za okoliš u RH, 2007.-2016.

Izvor: https://www.dzs.hr/Hrv_Eng/publication/2018/06-01-06_01_2018.htm (9.6.2019.)

Na prikazanom grafikonu vide se kretanja poreznih prihoda od 2007. godine do 2016.

Zanimljivo je primjetiti da godine krize (2008-2009.) imaju najveće ekološke poreze koji se
zatim smanjivaju 2010.godine, a 2016. godine su u najmanjem iznosu.

15
5. EKOLOŠKI POREZI U BOSNI I HERCEGOVINI

Bosna i Hercegovina je zemlja koja je u mnogim elementima nerazvijenija od zemalja članica

Europske unije, pa tako i Hrvatske. To se očituje i u donošenju i primjeni ekoloških poreza.
BiH ima značajno manje ekološke poreze od Europske unije, što je naravno nedostatak, osim
ako gledamo sa stajališta proizvođača. Mentalitet naroda i ekološka svijest su bitan element za
uvođenje ekoloških poreza te za očuvanje okoliša općenito. Međutim, s obzirom da je BiH na
putu prema Europskoj uniji, svoj porezni sustav treba prilagoditi i nadograditi prema propisima
i standardima Europske unije.

U prosincu 2015. godine, Europska komisija je promovirala novi paket o tzv. cirkularnoj
ekonomiji koja se temelji na principu da se proizvodi ponovo koriste, recikliraju, odnosno, da
se omogući korištenje otpada jedne industrije kao sirovine za drugu industriju. Cilj ovog
koncepta je upravljati sa energijom i sirovinama efikasno a da se istovremeno forsiraju
obnovljivi izvori energije. 23

U EU fondovima je osigurano preko 6 milijardi eura za provođenje ovog paketa. Koncept

cirkularne ekonomije je potpuno komplementaran konceptu „održivog razvoja“ koji se definira
kao razvoj koji udovoljava potrebama sadašnjice, a istodobno ne ugrožava mogućnost budućih
generacija da udovolje vlastitim potrebama. Razumijevanjem koncepta održivog razvoja
razumjet će se razlozi i potreba uvođenja i uspostavljanja i tržišnih i netržišnih instrumenata
zaštite okoliša uključujući i zelene javne nabavke i zelene poreze. Zelena javna nabavka je
postupak pri kojem naručitelji nastoje naručivati robu, usluge i radove koji tokom svog životnog
ciklusa imaju manji učinak na okoliš od robe, usluga i radova s istom osnovnom funkcijom koje
bi inače naručili. Osnovni smisao ekoloških poreza je smanjenje štete okolišu povećanjem
troškova štetnih djelovanja. Bosna i Hercegovina se obavezala da će svoje zakonodavstvo
harmonizirati sa pravnom stečevinom EU.

Ekološka porezna reforma u Bosni i Hercegovini se tek treba primijeniti, budući da postojeće
instrumente, takse i naknade kao i „ozelenjavanje“ tradicionalnih poreznih oblika, ne možemo
promatrati kao tržišne mehanizme zaštite, odnosno kao ekološke ili zelene poreze. Pri ovome
treba imati u vidu da se mora na odgovarajući način pristupiti statističkom praćenju i

23
Uprava za indirektno- neizravno oporezivanje BiH, dostupno na:
http://www.new.uino.gov.ba/bs/Krenite%20spremni%20na%20put (9.6. 2019.)

16
izvještavanju u vezi sa svim indikatorima zaštite okoliša 24. Kad se ovaj zahtjev ispuni može se
krenuti u analize mogućnosti i efekata ekoloških poreza, kao i zelenih javnih nabavki na životnu
sredinu i na raspored ukupnog poreznog tereta na ekonomske subjekte.

5.1. Politika oporezivanje energenata u Bosni i Hercegovini

Dio ekoloških ciljeva u poreznoj politici zemlje može se regulirati i visinom trošarina, odnosno
akciza, na pojedine proizvode.
Razlozi uvođenja trošarina mogu biti fiskalni i nefiskalni. 25 Glavni fiskalni razlog uvođenja
trošarina jest upravo njihova izdašnost. Nefiskalni razlozi se ogledaju u progresivnosti
oporezivanja (veće oporezivanje luksuznih dobara), smanjenju ovisnosti kroz manju potrošnju
nekih dobara te u ekološkim razlozima. Ekološki razlozi uvođenja trošarina ogledaju se u
poskupljenju određenih dobara s ciljem smanjenja njihove uporabe, odnosno zamjenom
ekološki štetnih s manje štetnim dobrima.
Za razliku od politike oporezivanja energenata u EU, koja obuhvaća oporezivanje derivata
nafte, plina, koksa, uglja i električne energije, politika oporezivanja energenata u BiH odnosi
se samo na oporezivanje derivata nafte trošarinama i putarinom iz cijene naftnih derivata.
Politika oporezivanja naftnih derivata u BiH podrazumijeva diferencirano oporezivanje
derivata akcizom prema vrsti derivata i selektivnu primjenu putarine. 26 Potrošnja naftnih
derivata u BiH se oporezuje jedinstvenom stopom PDV-a od 17%.
Trošarine (akcize) na motorni benzin iznose 0,40 KM/l, na bezolovni benzin 0,35 KM/l, a na
dizel i lož-ulje 0,30 KM/l. Pored trošarina, na benzine i dizel plaća se i putarina od 0,15 KM/l.
Dodatno je uvedena putarina za financiranje autocesta u visini od 0,10 KM za litar derivata
nafte. Putarina od 0,15 KM/l nema namjenski karakter, te se kao i svi ostali prihodi od
indirektnih poreza uplaćuje na jedinstveni račun UIO (uprave za indirektno oporezivanje) i
raspodjeljuje na entitete prema koeficijentima raspodjele koje utvrđuje Upravni odbor UIO u
okviru entitetske raspodjele.

24
Zelene javne nabavke i zeleni porezi, prezentacija dostupna na:
http://green-council.org/publik/Zelene_javne_nabavke_i_zeleni_porezi.pptx (9.6.2019.)
25
https://hr.wikipedia.org/wiki/Tro%C5%A1arine (10.6.2019.)
26
Uprava za indirektno oporezivanje, dostupno na:
http://www.oma.uino.gov.ba/bilteni/Oma_Bilten_bos_117.pdf (10.6.2019.)

17
Područje trošarina je uređeno Zakonom o trošarinama u BiH 27 i on se nije mijenjao od
2009.godine, samo je u dva navrata tijekom 2014.godine bio dopunjen.

Tablica 2: Visina trošarine na naftne derivate u BiH, Crnoj gori, Hrvatskoj i Srbiji za 2018. god.

Naftni derivati Bosna i Crna gora Hrvatska Srbija

Hercegovina
Dizel gorivo i 0,30 KM/l 0,85 KM/l 0,64 KM/l 0,65 KM/l
ostala plinska
goriva
Petrolej- kerozin 0,30 KM/l 0,64 KM/l 0,64 KM/l 1,00 KM/l
Motorni benzin- 0,35 KM/l 1,05 KM/l 0,82 KM/l 0,84 KM/l
bezolovni
Motorni benzin 0,40 KM/l 1,07 KM/l 0,99 KM/l 0,89 KM/l
Lož ulje ekstra 0,30 KM/kg 0,038 KM/kg 0,042 KM/kg 1,00 KM/kg
lako i lako
specijalno
Tečni naftni plin - - 0,026 KM/kg 0,65 KM/kg
za pogon
motornih vozila
Biogoriva i - 0,064 KM/l - 0,84 KM/l
biotečnosti
Izvor: Izrada autorice prema podacima dostupnim na:
https://www.parlament.ba/Publication/Read/12099?title=visina-akciza-na-naftne-derivate-u-
bosni-i-hercegovini-i-susjednim-drzavama-&pageId=0 (10.6.2019.)

Prema podacima iz tablice može se vidjeti da BiH ima znatno manje trošarine u odnosu na
susjedne zemlje, a neke čak nema i nikako. Od susjednih zemalja, Crna Gora je zemlja koja ima
najviše trošarine na dizel goriva i motorni benzin (bezolovni).

27
Zakon o trošarinama u Bosni i Hercegovini, Službeni glasnik BiH, br.49/09

18
5.2. Potrošnja derivata

Kreiranje analitičke osnove za analizu potrošnje derivata nafte je u velikoj mjeri kompleksno
iz sljedećih razloga28:

1. Podaci o potrošnji ne predstavljaju stvarnu potrošnju stanovništva nego zbroj količina

uvezenih derivata na koje su plaćene akcize i količina derivata na koje je plaćena akciza od
strane rafinerije;
2. Potrošnja derivata je iskazana u kilogramima (uvoz) i u litrima (rafinerija). Za potrebe
analize potrošnje količine derivata iz rafinerije preračunate su u kilograme prema
prosječnoj specifičnoj težini određene vrste derivata.

Prirodna reakcija subjekata koji snose porezni teret je da porezni teret izbjegnu, umanje ili
prevale na drugoga. Značajne razlike u poreznom opterećenju dobara koji su međusobni
supstituti uvijek predstavljaju poticaj potrošačima da smanje porezni teret. U slučaju
oporezivanja naftnih derivata potrošači se mogu opredijeliti za derivate koji su manje
oporezivani, npr. da se umjesto automobila na benzin opredijele za nabavu automobila na dizel.
Ova supstitucija potrošnje je zakonita, ali ostavlja posljedice po prihode. Analiza kretanja
potrošnje derivata po vrstama ukazuju na divergentne trendove. Posljednjih godina udio
benzina se konstantno smanjuje, kako u ukupnim količinama pogonskog goriva (dizel +
benzini), tako i u ukupnim količinama derivata. Udio potrošnje bezolovnog benzina je smanjen
sa 25% u na svega 17%, u 2014 godini29. Udio dizela je u istom razdoblju povećan sa 65% na
72%, dok je udio lož-ulja povećan sa 9,6% na 11%.

Promjene u strukturi potrošnje pogonskih goriva mogu su objasniti nižim porezima na derivate,
ali i rastućom preferencijom građana BiH prema vozilima na dizel. Pojavom ekonomske krize,
trend smanjenja korištenja benzina u korist dizela je povećanRazlog je svakako i ekonomičnost
potrošnje dizela u odnosu na vozila na benzin. Prema navedenome, potrošnja dizela bi trebala
biti manje cjenovno elastična u odnosu na benzin, budući da su veliki potrošači dizela zapravo
kompanije, a potrošači benzina su uglavnom građani.

28
Uprava za indirektno oporezivanje, dostupno na:
http://www.oma.uino.gov.ba/bilteni/Oma_Bilten_bos_117.pdf (10.6.2019.)
29
Ibid.

19
6. ZAKLJUČAK

Ekološki porezi trebali bi rezultirati poboljšanjem, odnosno sprečavanjem pogoršanja

čovjekova okoliša. Drugim riječima, suvremena politika zaštite okoliša treba ostvariti ciljeve
održivog gospodarskog razvoja, zaštite ekosustava, očuvanje bioraznolikosti i globalne
ekološke ravnoteže jer znamo da je čovjekov okoliš javno dobro. Uvođenje ekoloških poreza
kao sredstva za postizanje ciljeva zaštite okoliša treba biti usmjereno prema načelu pravednosti
i jednakosti u oporezivanju, jer u porezno-pravnoj državi svi subjekti porezno-pravnog odnosa
očekuju da porezni teret koji budu snosili plaćanjem ekološkog poreza bude ravnomjerno
raspoređen. Prema definiciji EU/ OECD-a, ekološki porez je oblik poreza kod kojega je porezna
osnovica izražena u fizičkim jedinicama materije i dokazan je njezin negativan utjecaj na okoliš.
Tri osnovne kategorije ekoloških poreza u Europskoj uniji su: a) porez na energente, b) porez
na transport i c) porez na zagađenja i prirodne izvore.

U Europskoj uniji ne postoji npr. nadnacionalni ekološki porez kao instrument zaštite
čovjekovog okoliša nadnacionalnih razmjera nego postoje tri osnovne kategorije ekoloških
poreza kao što je već navedeno, a svaka država članica u skladu s pravnom stečevinom
Europske unije kreira svoj vlastiti sustav zaštite čovjekove okoline. Ipak, ne treba zanemariti
činjenicu da je i dalje potrebno raditi na edukaciji građana o važnosti zaštite okoliša odnosno
sve mjere koje bi se poduzimale u sferi zaštite okoliša trebale bi pratiti mjere gospodarske
politike određene sredine odnosno određene države.

Ekološka porezna reforma u Bosni i Hercegovini tek slijedi. Osigurati statističko praćenje i
statističko izvještavanje u vezi sa svim indikatorima zaštite okoliša. Pripremiti ozbiljnu analizu
mogućnosti i analizu efekata ekoloških poreza, kao i zelenih javnih nabavki na životnu sredinu
i na raspored ukupnog poreznog tereta na pojedinačne ekonomske sudionike. U Bosni i
Hercegovini ne postoji konkretna i učinkovita inicijativa u pravcu ozbiljnije ekološke porezne
reforme te nije urađeno ni jedno službeno i ozbiljno istraživanje koje bi istražilo isplativosti i
mogućnosti uvođenja zelenih poreza i provođenje ekološke porezne reforme. To sve Bosnu i
Hercegovinu čeka u budućnosti.

20
LITERATURA

Knjige:

1. B. Jelčić i drugi: Financijsko pravo i financijska znanost, Narodne novine, Zagreb, 2008.
2. B. Jelčić i drugi, Porezni sustav i porezna politika, Informator, Zagreb, 1998.
3. O. Lončarić Horvat i drugi, Pravo okoliša, Zagreb, Ministarstvo zaštite okoliša i prostornog
uređenja, 2003. god.

Zakoni:

1. Zakon o trošarinama, Narodne novine, br. 106/18

2. Zakon o trošarinama, Narodne novine, br. 22/13 – 115/16
3. Zakon o trošarinama u Bosni i Hercegovini, Službeni glasnik BiH, br.49/09
4. Uredba o izmjeni Uredbe o visini trošarine na motorne benzine, plinsko ulje i kerozin za
pogon, Narodne novine, br. 43/15

Ostali izvori:

1. D. Sabolović i R. Vouk, Upravljanje održivim razvojem u Republici Hrvatskoj,

Međunarodni znanstveni skup Ekonomska politika, Ekonomija, RIFIN, Zagreb, br.
1/2005.
2. Z. Šinković, Ekološki porezi, Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 50, 4/2013.
3. Z. Šinković, Oporezivanje energenata, Zbornik radova pravnog fakulteta u Splitu, 2013.
4. Službeni list Europske unije (L 354/171)

Internetski izvori:

1. http://www.narodni-list.hr/posts/970001
2. https://www.ijf.hr/upload/files/file/PV/2016/6/bejakovic.pdf
3. https://ec.europa.eu/eurostat
4. http://www.oma.uino.gov.ba/bilteni/Oma_Bilten_bos_117.pdf
5. https://carina.gov.hr/pristup-informacijama/propisi-i-sporazumi/trosarinsko-
postupanje/visine-i-nacinobracuna-trosarina-posebnih-poreza/energenti-i-elektricna-
energija-3632/3632

21
6. https://eur-lex.europa.eu/legal-
content/HR/TXT/PDF/?uri=CELEX:52016DC0316&from=EN
7. http://web.efzg.hr/dok/fin/nsokol//5%20Ekolo%C5%A1ki%20porezi_15%20pptx.pdf
8. http://www.new.uino.gov.ba/bs/Krenite%20spremni%20na%20put
9. https://hr.wikipedia.org/wiki/Tro%C5%A1arine
10. http://green-council.org/publik/Zelene_javne_nabavke_i_zeleni_porezi.pptx
11. http: //www.ijf.hr/porezni_vodic/1-07/1.pdf

22
POPIS TABLICA
Naziv Stranica

Tablica 1. Odnos ekoloških poreza na energente i ostalih ekoloških poreza u 2016.godini….10

Tablica 2. Visina trošarine na naftne derivate u BiH, Crnoj gori, Hrvatskoj i Srbiji za 2018.
god…………………………………………………………………………………………… 18

POPIS GRAFIKONA

Grafikon 1. Vrste ekoloških poreza u EU za 2014.god. ……………………………………… 6

Grafikon 2. Porezni prihodi i naknade za okoliš u RH, 2007.-2016. ……………………… 15

POPIS SLIKA

Slika 1. Položaj energenata u okviru državnih poreza u RH ………………………………. 12

23