Univerzitet u Tuzli

Pravni Fakultet

Seminarski rad

Tema: Načelo NE BIS IN IDEM

Profesor: Student:

Dr.sc. Dževad Mahmutović, doc. Ramić.Mirsada IC/41/16

__________________________________________________________________________________
1. Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine: broj 070-0-Kž-07-
000530 od 18.12.2007. Godine.
________________________________________________________________

Obrazloženje:

Ovaj sud nalazi da su navedeni žalbeni navodi optuženog neosnovani. Naime, iz

obrazloženja prvostepene presude jasno proizlazi da je prvostepeni sud našao da
su iskazi svjedoka Č. I., S. M. i K. Ž., koji su već pravomoćno osuđeni za učešće
u učinjenju krivičnog djela za koje je optuženi oglašen krivim prvostepenom
presudom, dati na glavnom pretresu - nevjerodostojni i da su vjerodostojni iskazi
koje su ovi svjedoci dali tokom istrage, a iz kojih proizilazi da je optuženi
preduzeo sve one radnje za koje je oglašen krivim prvostepenom presudom.

Pri tome, prvostepeni sud je dao sasvim određene i potpune razloge zbog kojih
nalazi vjerodostojnim iskaze ovih svjedoka date tokom njihovog saslušanja u
istrazi, a ne njihove iskaze sa glavnog pretresa. Tako je iz obrazloženja
prvostepene presude vidljivo da je prvostepeni sud takav svoj zaključak
zasnovao na tome što su iskazi ovih svjedoka dati tokom istrage međusobno
saglasni, bez znatnih odstupanja ili protivrječnosti u bitnim detaljima, da svaki
od tih iskaza sadrži niz pojedinosti i opisa koji čine jednu logičku cjelinu i da su
neke od tih pojedinosti, koje u obrazloženju svoje presude prvostepeni sud
određeno navodi, mogli znati samo učesnici u učinjenju krivičnog djela a što
ukazuje na neprihvatljivost navoda ovih svjedoka da je prilikom njihovog
saslušanja u istrazi kantonalni tužitelj netačno unio njihove iskaze u zapisnik. Pri
ocjeni da su vjerodostojni iskazi ovih svjedoka dati u istrazi a ne oni koji su dati
na glavnom pretresu, prvostepeni sud je imao u vidu i da su iskazi ovih svjedoka
iz istrage u saglasnosti sa materijalnim dokazima u spisu.
Nadalje, pri ocjeni iskaza ovih svjedoka sa glavnog pretresa nevjerodostojnim,
prvostepeni sud je uzeo u obzir i iskazanu nesigurnost, nedosljednost i
kontradiktornost u iskazima tih svjedoka sa glavnog pretresa, kao i činjenicu da
je svjedok Ĉ. I. prijatelj sa optuženim, a svjedok S.M. poznanik.

S obzirom na sve okolnosti koje je prvostepeni sud cijenio pri ocjeni

vjerodostojnosti iskaza ovih svjedoka iz istrage i sa glavnog pretresa, ovaj sud
nalazi da žalbeni navodi optuženog, koji se, u stvari, svode na ponavljanje
dijelova iskaza ovih svjedoka sa glavnog pretresa ne mogu dovesti u pitanje
pravilnost navedene ocjene prvostepenog suda.

Takođe, budući da se pravilo koje u žalbi ističe optuženi ne odnosi na postupak

saslušanja svjedoka, neosnovano se žalbom optuženog tvrdi da je kantonalni
tužitelj, ne upozorivši, prilikom njihovog saslušanja kao svjedoka, tada već
osuđene Č. I., K. Ţ. i S. M. na princip – ne bis in idem, navedene svjedoke
doveo u zabludu. 1

1
Preuzeto: https://pravosudje.ba/vstv/faces/docservlet?p_id_doc=3236 (preuzeto dana 13.11.2018.godine)