Professional Documents
Culture Documents
IGROKAZI Za Djecu PDF
IGROKAZI Za Djecu PDF
PROLJETNI PLES
LEPTIR OLIBUM: Pčelice zujalice, razne ptice brujalice, pužići i bubamare pa stonoge sve.
Hoćeš li ići ili ne?
LEPTIR OLIBUM: Još ću ti reći samo leptirica Zvrndalica već je dugo tamo.
LEPTIR ZVRNDIBUM: Što onda čekamo? Moramo brzo ići. Požuri, požuri! Ne želim zadnji
na ples stići.
PRVI LET
LJUBIČICA: Zašto si se, leptiriću, zaletio u mene?! Što ako mi koja latica uvene?
LEPTIRIĆ: Oprosti, ljubičice. Nije propao svijet. Malo sam još nespretan – danas mi je prvi
let.
LJUBIČICA: Svu si me raščupao, gori si od bure. Tako sam nesretna sada zbog frizure.
LEPTIRIĆ: Nemoj zbog toga tugovati više. Počešljat će te povjetarac i proljetne kiše.
KRTICA I PROLJEĆE
PČELA: Glem trava se njiše, cvijeće miriše, sunce se smije dok livadu grije.
PČELA: Ali sve se budi. Kolo plešu mravi. Proljeće je stiglo, svatko danas slavi.
SUSJEDA RODA
ŽABA: Ajme meni! Kakva je to sjena? Gle, pa to je roda i velika krila njena.
RODA: Susjede smo sada hej, žabice mila, baš na onom stupu ja sam gnijezdo svila.
RODA: Mogla bi me pozvati na piće, pričat ću ti o Africi priće. Što je tamo divna klima!
Uvijek toplo, nikad zima.
ZEC: Ti si, medo, strašan i straga i sprijeda; hoćeš li prestrašiti nekog tko mi mira ne da?
MEDO: Poklon ti je super, nemam prigovora. Brzo mi pokaži tog dosadnog stvora.
ZEC: Vidiš onu pčelu, upravo nas gleda. Ona mene gnjavi i mira mi ne da.
MEDO: Ali pčela bode! Noge mi se tresu, ipak si se obratio na krivu adresu. (odjuri)
SKAKUTAVI SKAKAVAC
SKAKAVAC: Probudi se, pužiću! Otvori oči, i poput mene poskoči, poskoči.
LEPTIR: Što si smiješan! – Ha, ha, ha. Prije toga ti poleti baš ovako kao ja. (odleti)
HVALISAVE PISANICE
TREĆA PISANICA: Pogledajte mene, i jedna i druga. Šarenim se kao poslije kiše duga.
USKRSNI ZEC: Dosta priče, put pod noge, razveselit moramo danas ljude mnoge. I neka
vam jasna bude jedna stvar. Vi ste ipak najljepše k'o uskrsni dar.
KIŠNI RAZGOVOR
PČELA: Pužiću, pužiću, moraš brže ići ako želiš mravu, na rođendan stići.
PČELA: A ja sam već mokra jer stvarno pada. Eh da mi je tvoja kućica sada.
ZALJUBLJIV LEPTIRIĆ
LEPTIRIĆ: Jutros dok sam letio visoko, jedna mi je ljubičica zapela za oko.
LEPTIRIĆ: A zatim sam vidio tratinčicu u travi. Toliko sam se zaljubio da mi se jiš vrti u
glavi.
LEPTIR: E, moj leptiriću, ponekad, dug je let, da bi se među tolikim cvijećem našao pravi
cvijet.
SLON I BUBAMARA
SLON: Što se toga tiče, možete produžiti, jer ja se ne želim ni sa kime družiti.
BUBAMARA: Vi odmah pravite ljutito lice, a mogli smo se divno igrati lovice.
BUBAMARA: Zbilja šteta, zbilja šteta, letjeli bismo zajedno od cvijeta do cvijeta.
SLON: Čega se još nećete sjetiti! Pa ja sam slon, a slonovi ne mogu letjeti.
BUBAMARA: Zašto ste odmah povisili ton, otkud sam znala da ste slon?
SLON: Mislio sam da se vidi to, imam surlu, imam kila sto.
SAN
PROLJETNO KREKETANJE
ŽABA: Veseli me, ako hoćeš baš, bijeli lopoč i zeleni šaš. Al me ipak obuzima tuga kad se
sjetim da se rode vraćaju sa juga.
PRVA ŽABA: Kakve kiše? Rega, rega, sunce žari sve se pali.
DRUGA ŽABA: Kad ti kažem, bit će kiše. Baci pogled malo više.
PRVA ŽABA: Vidi, vidi! Rega, rega, oblak viri iza brijega.
PRVA ŽABA: Vidim iza onog žbuna četri noge i dva kljuna.
DRUGA ŽABA: Idem bliže. Hajde žabo, možeš doći, nema ničeg osim noći.
DRUGA ŽABA: Nema, nema, samo skoči. U strahu su, znaš, malo veće oči.
ZALJUBLJENI ŽABAC
ŽABAC: Rega, rega, rega, srce mi lupa, a ne znam zbog čega. Gle! Pa to se neka patka gega.
Hej patko! Jedno pitanje kratko: zbog čega mi srce lupa tako jako?
PATKA: (priđe bliže) Srce ti stvarno strašno bije. Tko zna u čemu se razlog krije. A da upitaš
susjeda miša? Nema stvari koje ne bi znao, kao da je iz knjige ispao.
ŽABAC: I ja sam osjetljiv, tako mi svega, srce mi lupa, a ne znam zbog čega.
MIŠ: To je kod tebe takozvana proljetna srčana mana. Oprosti što ću reći pred svima, to ti se
srce od zaljubljenosti klima.
PRVA POTOČNICA: Gledam naš potok svaki dan i mislim: ribama on je divan stan.
DRUGA POTOČNICA: I ogledalo je, najljepše na svijetu u koje se ogledaju ptice u letu.
PRVA POTOČNICA: On je i krevet koji mirno teče. U njemu mjesec spava svako veče.
DRUGA POTOČNICA: I zdenac je iz kojeg piti mogu putnici mali umornih nogu.
PRVA POTOČNICA: U njemu vjeverica, srna i ptice, ujutro umivaju pospano lice.
DRUGA POTOČNICA: A kada sunce do njega svrati, naš potok počne poput zlata sjati.
NAIVNA PATKICA
PATKICA: Slušaj žabo, ne krekeći više, il' krekeći barem malo tiše.
ŽABA: Zašto ne bih kreketala? Kre, kre, kre, kre. Kreketati u toj bari moraju i patke sve.
PATKICA: A otkud sam mogla znati? No, ako je tome tako i ja ću zakreketati. Kre, kre, kre,
kre. (ode krekečući)
ŽABA: Gle, naivna patkica oko bare krekeće i hoda. Idem brzo za njom dok ju nije srela roda.
LAV I ŽIRAFA
LAV: Hej vi gore, stali ste mi na rep, ako ga nastavite stiskati počet ću vriskati.
ŽIRAFA: (spušta vrat) Zar ste to vi, lavlji stvore? A kakve vas brige more?
ŽIRAFA: Oprostite, jako me je stid, ali nisam vidjela. Kao da mi je oslabio vid.
LAV: A ne, već me je prošao bijes. Mogu vas jedino zamoliti za ples. (plešu)
ROĐENDANSKA JURNJAVA
MIŠ: Hej pužiću, dobar dan. Pomozi mi prijatelju, ne mogu iz rupe van.
MIŠ: Daj povuci malo jače! Na rođendan mravu kasnim, već mi se i plače.
PUŽ: Čekaj malo, nešto mi na pamet pada. I ja kasnim na rođendan mravu. Hoćeš li me gurati
kroz visoku travu?
MIŠ: Hoću, hoću pužiću, znaš da si mi kao brat. Jurit ćemo kroz travu točno sto na sat.
JOOJ, ŠALA
GLJIVA: Joooooooooooj!
GLJIVA: Jedan mi je žir pao na šešir. Pa jaučem joooj, jer me boli šešir moj.
MIŠ: Ma kako je mogao baš na tebe pasti. E, stvarno je nezgodno ispod hrasta rasti.
GLJIVA: Evo vidiš! Mogla sam iz čista mira ostat bez šešira.
MIŠ: Ja ti velim, odseli se smjesta. Ispod one divlje kruške ima praznog mjesta.
GLJIVA: Nikud ne idem, baš ti hvala. Tamo bi mi mjesto žira kruška pala sred šešira.
UČENA SOVA
VJEVERICA: Tebi na grani prolaze dani a tko misliti voli mjesto mu je u školi.
PUŽ: Dok sam ga prelazio, dječak me je spazio i na svome malom dlanu prenio na drugu
stranu.
CJELODNEVNO PUTOVANJE
PUŽ: Ja sam, mišiću, nemoj biti ljut. Krenuo sam u cik zore na daleki put.
PUŽ: Skakavca ću posjetiti tamo iza cvijeta. Idem sada, važna mi je baš svaka minuta. Oko
podne bit ću tek na pola puta.
PUŽ: Da, da, zbilja. A tek kasno poslije podne stići ću do cilja.
MIŠ: Idi onda, vrijeme leti, iako bi bilo bolje da skakavac tebe posjeti.
DOBAR DAN
MIŠ: Kad te vidim, ajme jada, meni mrak na oči pada. A sad, mačko, moram poć', pa ti želim
laku noć.
STRAŠAN TIP
ZEC PLAŠKO: Ne pitaj me ništa. Jedan tip me juri, čak s tri oka žiga, zuri. Čas je zelen,
crven, žut. Prekrio je cijeli put.
ZEC PLAŠKO: Još i sad se bojim, od straha se znojim. Mislio sam da je kraj.
ZEC HRABRIĆ: Ha, ha, ha, ha, ha. Plašljiv stvarno biti mora tko se boji semafora.
TORBA: Reći ću joj – nije dječak loš, samo malo zaigran je još.
OLOVKA: Kakva gužva, radni stol je pun. Od ovoga nereda puk'o mi je kljun.
ĐAK: Došao je sad trenutak da uredim sobu, pa i radni kutak. Sve se redom mora sjati kad
Ana sutra svrati.
MORSKI PLES
MORSKI JEŽ: Ribice zlatnih peraja, zapleši sa mnom, usred morskog raja.
MORSKI JEŽ: Zašto me tjeraš nije mi jasno, pa svi kažu da plešem krasno.
RIBICA: Za mene ćeš biti plesač pravi tek kad ošišaš bodlje na glavi.
ZUBARICA HOBOTNICA
HOBOTNICA: Neka, neka. Vidim ja dobro i izdaleka. Vas ne muče zubi nego strašna glad.
Zato brzo odoh, doviđenja sad.
MORSKI SUDAR
MORSKA ZVIJEZDA: Pazite kuda gazite, gospodine rak. Skoro ste mi stali na krak.
MORSKI RAK: Ne, ne spavam, ja vas uvjeravam. Još ću samo dodati i vi biste se zaletavali
da morate natraške hodati.
NEOBIČNO LJETOVANJE
GLJIVA: Sad kad vidim u kakvom si stanju, mislim da ću ipak ljetovat' na panju.
MORSKA SVADBA
PRVA RIBA: Evo idem, samo čas. A tko će joj biti muž?
PRVA RIBA: Morski pas?! Bojim mu se čak i sjene. Mislim da će ova svadba proći i bez
mene. (pobjegne)
STONOGA
MRAV: Sve ću ih redom pregledati. Ova nije, ova nije…. Već mi se u glavi mota, ova nije,
ova nije…. U pitanju je čak noga stota. Oblog ću vam staviti i malo je zaviti. (umoran sjedne)
MAČKA: Kakva je to frka, trka. Ej, miševi, miševi, bojte se moga brka, bojte se moje sjene.
Ugledajte se u mene: ja sam hrabra, slavna, ja sam strašna, glavna…
(čuje se lavež)
PAS: Nema više one mačke, pobjegla je ko iz praćke. Hej, miševi! Iju ju, opet mačke nema
tu.
JADNI MAČOR
MAČOR: Kada miša vide moje oči od veselja srce mi poskoči, od veselja brk mi poigrava
kada vidim da se približava, al' se pravimkao da ga nema, neka misli, vidi mačak drijema.
Neka misli, vidi mačak čori, samo nek' se pokraj mene stvori. (pojavi se miš)
MAČOR: Baš sam jadan, nemam sreće svaki miš mi na kraju uteče.
MAČJA LJUBAV
MAČAK: Prići ću joj jer me nešto tjera, samo ne znam, ne znam, s kojeg smjera.
MAČAK: Idem sada il nikada. (projuri miš) Gle, pa tamo mišić juri! Moram za njim, jako mi
se žuri.
MAČKA: Sad se vidi, sad se zna. Važniji mu miš nego što sam ja.
MAČJI JELOVNIK
MAČKA: Imam hranu raznoliku. Mesa, kosti, kruha, pa još k tome juha. Kolačići k'o iz priče
i mlijeko za piće.
KOZA: Večera ti nema mane. Ali ja ću ipak radije obrstiti lišće s grane.
VAŽNO ZRNO
ZRNO: Ja sam zrno malo, sitno, al' za cijeli svijet sam bitno.
ZRNO: Od mene će mlinar napraviti brašno. A od brašna kruh se peče, a kruh jedu svi po
redu od Engleza do Kineza.
MAČKA: (leži pokraj sira) Eno miša! Zatvorit ću oči. Kada vidi ovaj sir sam će k meni doći.
MIŠ: Kakav divan sir! Dohvatit ga treba, izgleda da mačka spava, il me možda vreba? Ne
smijem u klopku ući. Uzet ću ovaj štap pa si sir privući. (privuče sir i pojede ga) Ha, ha, ha,
ha……… Najeo se dobro ja ali mačka jadna ostala je gladna.
MAČKA: Vidi, vidi mudrog miša u brk mi se smije. Ni miševi nisu više kao prije.
PRVI MIŠ: Susjede, baš mislim na te. Što radiš u ove jutarnje sate?
PRVI MIŠ: Čudnog li miša, misli da se umiva u rosi, a ne zna da je jutros padala kiša. Ciju,
ciju, ciju. (ode)
DRUGI MIŠ: Što sam prevario onog miša! Misli da sam se umivao u rosi a to je , zapravo,
bila kiša. Ciju, ciju, ciju. (ode)
LIJENI PUJCEK
UREDNO PRASE
PRASE: Hej, mačko! Ne bih ti želio smetati ali mogli bismo prošetati.
PRASE: Ali zašto? – zanima me baš. Gle kako sam zgodan, pravi stokilaš.
MAČKA: Neuredan si, da znaš. Samo oko vrata imaš kilogram blata.
PRASE: Valjam se u blatu, u tome uživam, rijetko kad se kupam, još rijeđe umivam.
PRASE: Baš zbog tebe navike ću promijeniti istog trena. Od sada mi je najvažnije kupanje i
higijena.
ROCK KONCERT
PUJCEK: Nisu ti , Gujcek, koncerti za nas. Idemo zato u naš svinjac, tamo ćemo roktati na
sav glas.
PIJETAO I PAUN
PIJETAO: Zašto si, paune, stao kraj mene? Svojim repom stvaraš mi sjene.
PAUN: Nisam, pijetle, nemoj mi reći, od moga repa svijet je puno veći.
PIJETAO: nemoj ga baciti, bila bi šteta. Pokloni ga radije meni da se kitim ovog ljeta.
VOL I VOLIĆ
VOL: Kakvo je to pitanje moja mudra glavice, pa gdje si vidio hlače s četiri nogavice!
VOL: Nije, sine, škola za vola. Kada bi volovi išli u školu, tko bi vukao kola?
VOL: Otkud bih ja to, sine, znao, nisam valjda sa Marsa pao.
OVAN I JARAC
OVAN: Okani se posla toga, ljuti jarče sa dva roga. Neće biti po tvojoj volji. Neka prođe jači,
bolji.
OVAN: E sad neću tuda ići. Baš si mislim, drugim putem još ću prije stići.
KOZA I VOL
VOL: Kako ne bih bio jadan. Našao sam divno sijeno. Došla krava, kaže da je njeno.
VOL: A zatim sam našo polje puno trave sočne, divio se, od miline sklapao sam kapke očne.
Dok se divih, dođe prase pa mi travu svu popase.
VOL: A onda sam našo vreću punu zlatnog žita, dođe kokoš, uze vreću, nit me ne pita.
KOZA: Ta je kokoš ko i prase ista. Hej, voliću donijet ću ti dva – tri lista. (donese listove)
VOL: tako sam ti zahvalan ne mogu ti reći. Samo da su listovi barem malo veći.
MAGAREĆI RAZGOVOR
PRVI MAGARAC: Čudna li čuda! Kud god krenem, magarci svuda. Još bi mi samo mogli
reći koji je od nas magarac veći.
DRUGI MAGARAC: Pa to se širom svijeta zna, najveći magarac to sam ja. La! La! La!
PRVI MAGARAC: Posrijedi je neka zabuna, jer najveći magarac to sam ja. La! La! La!
PRVI MAGARAC: Od mene magarca nema većeg baš da i pitaš nekog trećeg.
DRUGI MAGARAC: Neka, neka, baš mi je drago. Odoh sada, doviđenja Mago.
JARAC I KOMARAC
JARAC: Ja sam jarac kakvih nema mnogo. Reci mi komarče, dal' izgledam strogo?
KOMARAC: Ako gledam izdaleka, mislim strašna zvjerka neka, al' kad priđem, mislim
pritom, ovaj ovdje baš je pitom.
KOMARAC: No, moje se oko prevariti ne da, ti izgledaš sasvim strogo kad se malo bolje
gleda. Al' na kraju, prije nego odem makni mi se s tom puta da te ne ubodem.
JARAC: Evo idi, evo idi! Uh što mi se trese rog! Tko bi reko za komarca da je tako strog.
STRAŠAN PAS
PAS: Ja sam jako strašan pas. Kad zalajem, kad zarežim, čak i sam od sebe bježim.
PAS: Kud baš ježa? Još da se ubodem. Najbolje bi bilo da odavde odem.
MAČKA I MIŠ
MIŠ: Ti si mačka?
MIŠ: Što bi bilo? Što bi bilo? Sjeo bih ti baš u krilo. Ovako me hvata strava.
TIKVA: Bum!
STRAŠILO: Nemoj mi se rugati, bit će ti bolje. Da nema mene, tko bi čuvao naše polje? Ti za
to ne pitaš, stalno negdje skitaš.
TIKVA: A ti stalno stojiš na jednom mjestu. Pođi danas sa mnom na onu cestu.
STRAŠILO: (pjeva) Zašto da lutam i da se selim, kad ovdje imam sve što želim, sunce i kiše,
vjetar što me njiše i malo polje. Što će mi više.
TIKVA I MIŠ
MIŠ: Hej, maknite se! Samo sam malo izašao van, a vi ste mi već legli na stan.
MIŠ: Idite u drugi dio polja, pa tamo spavajte koliko vas volja.
MIŠ: Nemojte se sada izmotavati, pustite me da uđem, i meni se već počelo spavati.
MIŠ: (odlazi do karaja paravana) Tikvo! Mogli biste na trenutak doći, ovo ovdje samo je za
vaše oči.
TIKVA: Baš me zanima, ako ne odem neću imati mira. (tikva se makne, a miš skoči u rupu)
TIKVOLINKO: Ne pitaj me, djede, pun sam ti problema: komarica jedna plače, komarca joj s
puta nema. Već tri noći puž ne spava, kućica mu prokišnjava. Cvjetovi mi tamo venu,
suncokret mu stvara sjenu. Mrava jednog boli noga, tužan sam zbog svega toga.
TIKVOMIR: Ne brini se, sine Tikvolinko, ti znaš da ja svašta mogu, pronaći ću tog komarca,
popraviti pužu kuću, izliječiti mravu nogu.
TIKVOLINKO: Hvala, djede Tikvomire, čarobnjak si pravi, idem odmah javiti mravima u
travi.
TIKVOMODA
TIKVOTONĆICA: Tikvetušu, izgledaš kao manekenka, što se toga tiče, nisam ti ni sjenka.
TIKVETUŠA: Čista svila! Kupila sam ga kod gljivice, tamo iza živice.
LEPTIRIĆ: Hej, tikvice! Na koju od vas mogu malo sjesti. Umorna su mi krila. Čak sam u
šumi bila.
TIKVOTONĆICA: Sjedni meni na glvau, neće mi smetati. Malo ćemo i vrtom prošetati.
MIŠIĆ: Vidi, vidi………. Idem brzo javiti svima kako Tikvotonćica moderan šešir ima.
OBITELJ TIKVIĆ
TIKVAN: Baš mi ne date mira, no već vidim, iz zemlje izlaze tri krumpira.
TIKVANTICA: Hajdemo!
TIKVAN LUTALICA
TIKVUŠA: Tikvantice, mi ne možemo s tatom poći! Jer tko bi mravima poželio laku noć i tko
bi svaku večer uspavljivao cvijeće?
VISOKA GLJIVA: Šteta što nisi kao ja visoka. Sve bi ti bilo na dohvat oka.
NISKA GLJIVA: Svjesna sam toga, ali što mogu, kad mi je kratka noga.
VISOKA GLJIVA: Ovdje gore vjetrić piri, a društvo mi prave šareni leptiri.
VISOKA GLJIVA: Tko zna. Kada padne prva kiša možda postanem još i viša.
NISKA GLJIVA: Sagni se brzo! Ako želiš ostati živa jer dolazi berač gljiva.
VISOKA GLJIVA: Od straha sam izvan sebe. Mogu li čučnuti tu kraj tebe?
VISOKA GLJIVA: (čučne) Hvala ti puno, i da znaš, ovdje dolje sviđa mi se baš.
OBLAČNI RAZGOVOR
CRNI OBLAK: Tako mrk ja moram biti, ako želim kišu liti.
OBLAČIĆ: Nemoj više kišiti, daj se na tren smiri. Pusti sunce da malo proviri.
CRNI OBLAK: Neka sunce ljeti viri na sve strane, meni nek' prepusti jesenske dane.
JESENSKA GARDERODA
VJEVERICA: Nema toga što sašiti ne bih znala. A što vas zanima i od kojeg materijala?
JEŽ: Zanima me kaputić od suhe trave, košulja od lišća, neka ima duge rukave, i kabanica za
jesenske kiše.
VJEVERICA: Cipele i natikače, jasna stvar, napravit će vam postolar. A sada se okrenite u
oneme smjeru. Moram vam uzeti mjeru. (jež se okrene) Ajoj! Prijatelju ježu, prije nego vam
uzmem mjeru – obratite se frizeru.
ČUVAR VINOGRADA
DRUGI ČVORAK: Dobro, samo šuti, jer nas ne smije nitko vidjeti ni čuti. (dođu do vinove
loze)
TRAVKO I MRAVKO
PATULJAK TRAVKO: Danas sam ručao jabuku zrelu. Tebi sam donio čak krišku cijelu.
PATULJAK TRAVKO: Dva velika grozda pojeo sam maloprije, tebi sam donio čak bobice
dvije.
PATULJAK TRAVKO: I još sam pojeo tri šljive veće. Tebi sam dinio košticu od treće.
PATULJAK TRAVKO: Nisam trebao ali sam htio, pa znaš da škrtac nikad nisam bio.
OBITELJ JEŽIČKO
JEŽ: Neka šuška, neka pada. Haj'mo mi u šetnju sada. Samo hrabro stazom gazi, tata tebe
čuva, pazi.
RADOZNALA TIKVANTICA
TIKVUŠA: Što je opet, već me zoveš po treći puta, zar ne možeš biti bez mene ni pet minuta?
TIKVAN: Ali, Tikvušo, stavi svoju glavu ovamo na travu i slušaj zrikavca kako zriče.
Sigurno svoje zrikavčiću priča priče.
TIKVUŠA: Opet sanjariš i misli ti tko zna kamo lete, a ne pitaš gdje je naše dijete.
Tikvantice!
TIKVANTICA: Mama, bila sam kod prijateljice Keljice. Našle smo jednu rupu usred vrta.
TIKVUŠA: Tikvane i ja krećem. Moram ukloniti sve sjene da nam koji svjetić ne uvene.
TIKVAN: Bilo bi dobro da i ja idem nešto raditi, inače ću sam sebi dosaditi.
PISMO JESENI
PRVA GLJIVA: Tako sam usamljena, samo poneki žir poremeti mir ili koji listić svrati, pa mi
priča kako druga na zemlju prati.
PRVA GLJIVA: Kako da ne, izvolite samo, stanite ovdje ili možda tamo.
MIŠIĆ: (izlazi iz rupe) Ciju, ciju, ciju, bolje da stanete tamo, jer ovdje je moj stan. Ako ga
začepite, kako ću van?
DRUGA GLJIVA: Nemojte se uznemiravati, ionako se neću dugo zadržavati. Da vas pitam
samo: jeste li vidjeli list na kojem nam jesen piše kako da je dočekamo?
PRVA GLJIVA: Listova sam vidjela više, ali na njima ništa ne piše.
MIŠIĆ: A da pričekamo vjetra listonošu? On je ovdje posjetilac česti, možda nam donese
kakve vijesti. (čuje se puhanje vjetra)
PRVA GLJIVA: Slušajte: „Obavještavam šumu i šumske stanovnike da sam još uvijek žuta i
zdrava i da me dočekuju u miru bez vike, jer me galama uznemirava.“
VRTNA DAMA
KRUMPIR: Susjedice bundevice, što te k meni nosi tako rano, još po rosi?
BUNDEVA: Niti mi se sniva, niti mi se spava. Stalno mislim kako mi je prevelika glava.
KRUMPIR: Glava ti je lijepa, kao neka slika. Da je barem moja tako povelika.
BUNDEVA: Što to pričaš, krumpiriću? Takve glave kao moja bolje da ne niču.
KRUMPIR: Nešto ću ti reći, priđi bliže k meni. Velike su glave sad jako na cijeni.
BUNDEVA: Nisam znala, baš ti hvala. Idem sada, hoću biti sama. Tko bi reko da ću postat'
još cijenjena vrtna dama.
ZALUTALO POVRĆE
KRUMPIR: Sve bih dao kad bih znao odakle sam baš tu pao. Sigurno sam zalutao.
LUK: Dobar dan. Ja sam luk, takozvani Kuk. Recite mi gdje sam sada, vi ste još jedina nada.
PAPRIKA: Ja sam paprika, inače slatka, al' danas ljuta jer sam zalutala skrenuvši s puta.
VREĆA: Gle, gle, baš vas tražim već punih pet dana, a šalje me plodna jesen iz svog žutog
stana. Osim vas, svi su joj na broju zato šalje visost moju.
LUK: Ne mogu vjerovati da jedan luk mali nekome poput jeseni fali.
VREĆA: Uskačite! Put je dug, oko svijeta moramo poći još jedan krug.
JESENKO
JESENKO: Moja glava, tikva prava. Kukuruzna mi kosa, a krumpirić mjesto nosa.
VILA: Krhka, nježna moram biti jer sam sva od snježnih niti.
VILA: Jer su dani darivanja. Dani želja, lijepih sanja. Sad zaželi i ti nešto. Želju ću ti ispuniti
vješto.
DJEČAK: Želja mi je, želja mi je, da se svako dijete smije. Da blistaju svima oči u božićnoj
ovoj noći.
BOŽIĆNA JELKA
DJEČAK: Jelko mala, gledam te sve dane. Tko li ti je tako lijepo okitio grane?
JELKA: Malo studen, malo zima sa ledenim ukrasima. A od mraza ruže, gle! Prekrile mi
grane sve.
ZVJEZDANI RAZGOVORI
PRVA ZVIJEZDA: Stani zvijezdo bar na čas. Kako li si sjajna! Sjajnija od sviju nas.
DRUGA ZVIJEZDA: Takvim sjajem moram sjati. Sjaj moj noćas netko prati.
DRUGA ZVIJEZDA: Tri mudraca slijede put od svijetlosti moje žut. U Betlehem taj put vodi
gdje se mali Isus rodi. Mudraci će prvi doći, poklonit će njemu sve svete noći.
TRI MUDRACA
PRVI MUDRAC: Zvjezdo sjajna pokaži nam put kojim ćemo ići do Isusa stići.
DRUGI MUDRAC: Jer rodio se on zbog nas, mi slavimo taj tren, taj čas.
TREĆI MUDRAC: Zvjezdo sjajna, usred tamnog neba, odvedi nas k njemu poklonit mu se
treba.
SVI ZAJEDNO: Jer rodio se on zbog nas, mi slavimo taj tren, taj čas.
RAZGOVOR S PASTIRIMA
ANĐEO: Ne bojte se. Nosim vam Božji glas. Nebeski kralj se rodio i pastir sviju vas.
PAHULJICE
PRVA PAHULJICA: Što ćeš tamo? Baš mi nije jasno. Zar ti ovdje na oblaku, nije divno,
krasno?
DRUGA PAHULJICA: Javiti moram tamo svima. Igrajte se, radujte se. Sa mnom vam je
stigla zima. A sa zimom Božić bijeli kojemu se svak veseli!
SVETI NIKOLA: Zahladilo, pada inje. Stiglo, djeco, Nikolinje. Staze i puteljke mnoge već su
prošle moje noge. Neka svako dijete zna da mu poklon nosim ja.
KRAMPUS: Kakav poklon, ja za to ne hajem, umjesto slatkiša djeci šibe dajem. Do prozora
svakog svratim dok Nikolu Svetog pratim, da mu svašta podvaljujem.
KRAMPUS: Nisam ja baš tako loš, daj da ti ponesem koš. Umoran si, vidim, jako, bez koša
ćeš hodat lako.
SVETI NIKOLA: Kad te ne bih dobro znao možda bih koš ti svoj dao. Poznajem te u detalje
bježi zato od mene što dalje.
KRAMPUS: No već idem, što si ljut. Tebi želim sretan put. (odlazi)
SVETI NIKOLA: Uh! Što sam se umorio noseći slatkiše. Moram malo sjesti jer ne mogu
hodat više. Malo mi se čak i spava, nešto me i boli glava. (zaspe, dođe krampus)
KRAMPUS: Ha, ha, ha. Čekao sam zgodu ja. Probušit ću sve pakete nek slatkiši cestom lete.
A šibe ću podvaliti, dobit će ih svako dijete. (u koš stavlja šibe i odlazi)
SVETI NIKOLA: Baš sam se naspavao, ali neka, dugi put još moje noge čeka. Koš na leđa,
put pod noge, pod prozore moram stići mnoge. (prilikom hodanja ispadaju mu slatkiši)
Što to tupka? Što to lupka? (gleda) Krampus mi probušio koš! Hej, krampuse, krampuse baš si
zloćko, baš si loš. Stavit moram sad nove pakete, a minute lete, lete. (stavlja nove pakete i
žuri dalje)
SVETI NIKOLA: Odlazi od mene, zloćestoćo mala. Predobro te znam. Od sada pakete djeci
nosim sam. (odu svaki na svoju stranu)
ZEKO I SNJEGOVIĆ
ZEKO: Ti si snješko čudan tip, od slame ti kosa, stojiš kao kip usred snijega bos. Još mi samo
reci od čega ti je nos?
SNJEGOVIĆ: Moj nos je od mrkve, eto ti od čega, a ti zeko idi što dalje od njega.
SNJEŽNE GRUDE
PRVA GRUDA: Ja sam jedna gruda snježna, vrlo krhka, vrlo nježna.
PRVA GRUDA: Što to pričaš? Baš si prava. Napravimo snjegovića. Ti ćeš biti tijelo, ja ću
biti glava.
SNJEGOVIĆ: Stvorile su mene sada dvije grude složne, bijele, na ulici, usred grada da se
djeca razvesele.
ZIMSKI SAN
MEDVJED: Spavao bih, već mi oči škilje, al' ne mogu naći put do medvjeđe špilje.
MEDVJED: Još nisam vidio ljepšu sliku. Sada bi bio red da te pozovem na med.
ZEC: Hvala ti, medo, al' vremena nemam, na šumski ples se spremam.
ZEC: Dobro, dobro, znam, ali nakon plesa kući se vraćaj sam.
BIJELO ODIJELO
SNJEGOVIĆ: Odjeven sam, dijete, od glave do pete. Imam, evo, košulju, kaput i odijelo.
Možda nisi primijetio pošto sve je bijelo.
SNJEGOVIĆ: Zašto? Zašto? To je jasno svima, odjeću mi šiva snježna, bijela zima.
BOŽIĆNI UKRAS
OKIĆENI BOR: Pogledaj, boriću, ukrase moje. Zar nisu krasni? Zar lijepo mi ne stoje?
NEOKIĆENI BOR: Krasni su, krasni. Ja sve bih dao kad bih poput tebe sjao.
OKIĆENI BOR: Budeš li imao bar malo sreće, možda i tebe okite jedno Badnje veče.
PTICA: (dolazi do okićenog bora) Tako sam umorna, daleko sam bila. Mogu li na tebi
odmoriti krila?
OKIĆENI BOR: Jako sam osjetljiv i ukrasa pun, potraži radije neki žbun.
NEOKIĆENI BOR: Možeš, zašto ne? Bit ćeš mi jedini ukras ovih božićnih dana.
PTICA: Varaš se, boriću, varaš se u svemu. Tvoj ukras je veliko srce i dobrota u njemu.