Što se pak tiče Charlesa, on se i ne pokuša zapitati zašto tako rado dolazi u Bertaux.

Sve

da je na to i pomislio, nedvojbeno bi svoju revnost bio pripisao ozbiljnosti slučaja ili možda koristi kojoj
se od toga nadao. Jesu li mu zbilja zbog toga posjeti tom gospodarstvu

bili ugodan izuzetak među dosadnim poslovima u životu? U te bi dane rano ustajao, galopom odjahao,
podbadao životinju; potom bi sjašio da obriše noge o travu i navlačio

crne rukavice prije ulaska u kuću. Volio je doći u to dvorište, osjetiti na ramenu ogradu

što se okrećući otvara, volio je pijetla što kukuriječe na zidu i dječake što mu dolaze u

susret. Volio je štagalj i staje, volio čiču Rouaulta koji ga je lupkao po ruci nazivajući ga

svojim spasiocem, volio je klompe gospođice Emme na opranim podnim pločicama u

kuhinji: zbog visokih se potpetica činila malko višom, a kada je koračala ispred njega,

drveni potplati, brzo se podižući, oštro udarahu o kožu niskih čizmica.