OSNOVNE FUNKCIJE I ODREĐIVANJE ANALITIČKOG OBLIKA IZ GRAFIKA

Rampa izgleda ovako:

Analitički oblik: 𝑓(𝑡) = 𝑡.

Heaviside-ova step funkcija:

 0, 𝑡 < 0
Analitički oblik: 𝜃(𝑡) = {
1, 𝑡 ≥ 0
Tako izgledaju kad počinju u nuli. Međutim, ako na t dodamo +n ili -n, funkcija će počinjati u -n,
odnosno +n, respektivno. Naprimjer, ako umjesto 𝑓(𝑡) = 𝑡 hoćemo da nacrtamo 𝑓(𝑡) = 𝑡 − 1, onda
ona izgleda ovako:

Heaviside-ova funkcija 𝜃(𝑡 − 1), bi izgledala ovako:

Odnosno, nula do jedinice i jedan od jedinice pa dalje. Isto tako bi npr. 𝜃(𝑡 + 1) bila nula do -1, pa 1
od -1 nadalje. Ako imamo funkciju koja je suma 2 ili više funkcija, onda je najlakše da se to predstavi
tako što se saberu vrijednosti funkcija koje sačinjavaju tu funkciju u određenim tačkama i povežu
dobivene tačke. Jednostavan primjer: 𝑓(𝑡) = 𝜃(𝑡) + 𝜃(𝑡 − 1). Obje funkcije imaju vrijednost nula do
nule, pa će ukupna funkcija f(t) imati vrijednost nula do nule. Od 0 do 1 prva funkcija ima vrijednost
1, a druga je još uvijek 0, pa će suma biti 1. I imamo još interval od 1 pa nadalje, gdje prva funkcija i
dalje ima vrijednost 1, a druga isto postaje 1, pa će suma biti 2. Sve to sad izgleda ovako:

/*Obratiti pažnju samo na to da ovaj Wolfram Alpha ne spaja sve tačke pri crtanju grafika, ali treba ih
spojiti pri crtanju, odnosno postoje još linije od (0,0) do (0,1) i od (1,1) do (1,2)*/

Isto ovo vrijedi i kad je između funkcija znak minus. Odnosno, za 𝑓(𝑡) = 𝜃(𝑡) − 𝜃(𝑡 − 1), imamo 0
do nule, 1 od 0 do 1 i opet 0 od 1 pa nadalje (jer obje funkcije imaju vrijednost 1 na tom intervalu, pa
pošto se oduzimaju, vrijednost je 0).

Isto vrijedi i za množenje. Ako množimo Heaviside-ovu funkciju nekim brojem n, sve je isto kao kad
nije pomnožena, samo joj više amplituda neće biti 1, nego n. Ako množimo Heaviside-ovu funkciju ili
rampu drugom Heaviside-ovom funkcijom, opet gledamo vrijednosti pojedinačnih funkcija u
određenim tačkama kao kod sabiranja. Npr. ako imamo funkciju 𝑓(𝑡) = 𝜃(𝑡 − 1) ∗ 𝜃(𝑡 − 2), do 1 su
obje funkcije 0, od 1 do 2 je prva 1, ali je druga još uvijek 0, pa je proizvod 0, a od 2 pa nadalje, obje
funkcije imaju vrijednost 1, pa je proizvod 1, odnosno imamo sljedeći grafik:
Situacija sa rampom je možda malo komplikovanija, ali ništa posebno. Nećemo nikad imati slučaj npr.
množenje rampe rampom, jer je to kvadratna funkcija, već će to biti ili sume ili množenje rampe i
Heaviside-ove funkcije. Ako imamo npr. 𝑓(𝑡) = 𝜃(𝑡) ∗ 𝑡 − 𝜃(𝑡 − 1) ∗ (𝑡 − 1), možemo to gledati kao
2 funkcije: 𝑓1 (𝑡) = 𝜃(𝑡) ∗ 𝑡 i 𝑓2 (𝑡) = 𝜃(𝑡 − 1) ∗ (𝑡 − 1). Prva će biti normalna rampa koja raste
linearno od nule, a druga će imati negativnu vrijednost do -1, pa rasti od -1 pa nadalje (oba grafika su
gore nacrtana). Ako posmatramo interval do nule, obje funkcije su nula (jer se 𝑡 i 𝑡 − 1 množe step
funkcijama a one su nula na tom intervalu). Sad posmatramo interval od 0 do 1 i tu prva funkcija
linearno raste (kao da imaš samo 𝑓(𝑡) = 𝑡, jer step ima vrijednost 1), a druga ima vrijednost 0 (jer je
step još uvijek 0), pa će ukupna funkcija biti prva funkcija. Imamo još interval od 1 pa nadalje. Prva
funkcija i dalje linearno raste, jer se ništa nije promijenilo, a druga sad više nije 0, nego i ona počinje
linearno rasti, ali pošto je oduzimamo od prve, zapravo imaš 𝑡 − (𝑡 − 1), odnosno 𝑡 − 𝑡 + 1,
odnosno samo 1, pa će ti grafik ukupne funkcije 𝑓(𝑡) izgledati ovako:
Malo komplikovaniji primjer za dobivanje grafika sa slike:

Vidimo da funkcija ima vrijednost 0 do nule, raste linearno od 0 do 1 pa linearno opada od 1 do 2, da

bi od 2 pa nadalje bila 0. Prvi dio (od 0 do 1) dobije se kad se step funkcija 𝜃(𝑡) pomnoži sa rampom
𝑡., međutim, takva funkcija bi nastavila rasti i nakon 1 do beskonačnosti, a nama treba da počne
opadati u jedinici. Ako sad od ovoga oduzmemo 𝜃(𝑡 − 1) ∗ (𝑡 − 1), od 1 pa nadalje bi funkcija
prestala rasti, ali ne bi ni opadala nego bi imala konstantnu vrijednost koju je imala u tački 1, a to je 1,
odnosno to bi izgledalo kao na slici ispod:

Da bismo postigli da funkcija opada od 1 pa nadalje, moramo od prethodnog izraza oduzeti još jednu
rampu, odnosno funkcija sad ima oblik: 𝑓(𝑡) = 𝜃(𝑡) ∗ 𝑡 − 𝜃(𝑡 − 1) ∗ (𝑡 − 1) − 𝜃(𝑡 − 1) ∗ (𝑡 − 1) =
𝜃(𝑡) ∗ 𝑡 − 2 ∗ 𝜃(𝑡 − 1) ∗ (𝑡 − 1), a grafik sada ovako izgleda:
Jedino što još nije dobro je to što ovaj dio na kraju (od 2 pa nadalje) opada, a mi hoćemo da bude
jednak nuli. To rješavamo tako što u dvici dodamo jednu rampu na dosadašnju funkciju, pa će to
ovako izgledati: 𝑓(𝑡) = 𝜃(𝑡) ∗ 𝑡 − 2 ∗ 𝜃(𝑡 − 1) ∗ (𝑡 − 1) + 𝜃(𝑡 − 2) ∗ (𝑡 − 2)

Vidimo da je ovo traženi analitički oblik funkcije.

Sad tu postoji bezbroj varijacija na temu, ali to su neke osnovne stvari koje treba znati da se mogu
raditi ovakvi zadaci.