Professional Documents
Culture Documents
2417 37 7290 1 10 20170428 PDF
2417 37 7290 1 10 20170428 PDF
A particular problem in the operation of each power plant is the possibility of corrosion on
the equipment in the short and long delays. In order to avoid corrosion, specific methods for
the conservation of these plants have been developed. Based on the analysis of recent
international experience, the paper gives an example of adaptation for the installation of
conservation power plant boilers in the blocks. Operational experience in our power plants
have shown that the very system of boiler tube drainage, no matter how complete, is not
sufficient to prevent corrosion in the areas where water stays behind and the tube surface
remains moist. This adaptation included the mechanical and technological solutions of the
installation for drying with heated air and the installation for the vacuuming of piping system.
The solutions presented in this paper provide a significant opportunity for the reduction of
corrosion of boiler surfaces, with minimal investments, because a part of the existing
equipment (ejectors) is used for vacuuming and pipe drainage system of the boiler for
insufflation of dry air and vacuuming specific zones.
1
Povratak na sadržaj
1. UVOD
Koji će se postupak konzervacije kotlova primeniti u datom slučaju, između ostalog, bitno
zavisi od trajanja zastoja. Delovi postrojenja koji su u kontaktu sa vodenim rastvorom – cevni
sistem kotla, podložni su koroziji. Koroziona agresivnost vode se javlja ukoliko su u njoj
rastvoreni kiseonik ili kiseli sastojci. Konzervacija je neophodna operacija da bi se oprema
kruga voda-para zaštitila od korozionih pojava u zastoju.
Prema tome, do korozije dolazi kada su na površini nezaštićene cevi istovremeno
prisutni voda i kiseonik. Uklanjanjem oba ili jednog od ova dva elementa, korozija se u
zastoju sprečava. Obzirom na mehanizme sprečavanja korozije postupci konzervacije koji se
primenjuju kod kotlova termoenergetskih postrojenja mogu se podeliti na:
• suvu konzervaciju s odstranjivanjem vode,
• razne postupke vlažne konzervacije s odstranjivanjem kiseonika,
• konzervaciju pasivizacijom i
• konzervaciju kontaktnim inhibitorima.
U postupcima suve konzervacije sušenje odgovarajućim metodama ima za cilj
uklanjanje što veće količine vlage. U sistemu prisutan vlažan vazduh koji se, u slučaju
dostizanja tačke rose, kondenzuje i može biti uzrok pojave korozije. Da bi se sprečila
kondenzacija vlage iz vazduha, ukoliko za to postoje uslovi, odgovarajućim metodama se
mora sniziti sadržaj pare u vazduhu. Relativna vlažnost vazduha se mora trajno održavati
ispod 50%, a u praksi i ispod 30%, slika 1. Prevelika vlažnost vazduha uzrokuje koroziju,
naročito ukoliko vazduh koji se koristi za isušivanje sistema sadrži sumpor dioksid (SO2) i/ili
čestice prašine.
Primarna metoda suve konzervacije kotlova u našim termoelektranama je uklanjanje
vode iz cevnog sistema kotla drenažom. Da bi se uklonila što veća količina vode, krug voda-
2
Povratak na sadržaj
para podeljen je u više zona pri čemu se svaka od njih nezavisno drenira. Osim drenažom
cevnog sistema kotla po sekcijama, mere koje povećavaju efikasnost uklanjanja vode iz
cevnog sistema kotla su održavanje dovoljno visoke temperature metala tokom isušivanja
kako ne bi došlo do lokalnog orošavanja, sprečavanje stvaranja higroskopnih poroznih
naslaga i izbegavanje grešaka u montaži cevnog sistema koje bi imale za posledicu stvaranje
horizontalnih deonica sa kontrapadovima.
Postupci vlažne konzervacije se primenjuju kada nije moguće izvesti suvu konzervaciju,
pa se umesto vode uklanja kiseonik. Fizički postupci vlažne kondenzacije podrazumevaju da
sistem ostaje zapunjen vodom i održava se pod pritiskom kako bi se sprečio prodor vazduha u
cevni sistem kotla. Ukoliko se u kotlovskloj vodi već nalazi rastvoren kiseonik, onda je
neophodna primena nekog hemijskog sredstva kojim se izdvaja rastvoreni kiseonik. Najčešće
je to su hidrazin-hidrat N2H4⋅H2O i natrijum sulfit Na2SO3 koji reaguju sa kiseonikom prema
sledećim reakcijama:
N2H4 + O2 = N2 + 2H2O,
2Na2SO3 + O2 = 2Na2SO4.
Konzervacija pasivizacijom podrazumeva da se koristi neki inertni gas, najčešće azot,
kao inhibitor korozije. Zbog visoke cene azota, ovaj postupak konzervacije se retko
primenjuje u termoelektranama. Veću primenu ima u manjim kotlovskim sistemima gde
omogućava veoma efikasnu konzervaciju.
Konzervacija kontaktnim inhibitorima zasnovana je na formiranju zaštitnog filma na
površini metala čime se sprečava njegov kontakt sa vlagom i kiseonikom. U tu svrhu se
koriste amini. Najčešće se upotrebljava oktadecilamin (ODA), C18H37NH2.
Veoma važan faktor pri izboru metoda konzervacije kotlova termoenergetskih blokova
je vreme trajanja zastoja. Konzervacija u toku zastoja od 0-72h, tj. pri kraćim zastojima
postrojenja, izvodi se tako što se održava nadpritisak u cevnom sistemu kotla i na taj način
sprečava prodor okolnog vazduha iz atmosfere. U toku dužih zastoja, od 72h do dve godine,
moguće je primeniti suvu, vlažnu ili konzervaciju ODA postupkom, a izbor zavisi od
mnogobrojnih faktora, kao što su: trajanje zastoja, raspoloživost, stanje unutrašnjih površina
bezbednost i cena.
3
Povratak na sadržaj
Obim zaustavne korozije koja se javlja u zastoju blokova se kreće u rasponu od zanemarljivog
do veoma značajne korozije. Iskustva u našim termoelektranama su pokazala da se pri
prodoru okolnog vazduha u parni/vodeni prostor kotla pri zastojima blokova javlja značajna
korozija. To daje ekonomsko opravdanje realizaciji mera poboljašanja uobičajenog postupka
konzervacije kotlova koji podrazumeva što potpuniju drenažu cevnog sistema kotla.
Tehničke mere poboljšanja sistema konzervacije kotlova podrazumevaju vakuumiranje i
kondicioniranje cevnog sistema kotla. Prvenstveni cilj vakuumiranja i kondicioniranja suvim
vazduhom cevnog sistema kotla je odstranjivanje zaostalog kondenzata u pojedinim delovima
cevnog sistema kotla, i smanjenje relativne vlažnosti vazduha koji se nalazi u cevnom sistemu
kotla u dužim zastojima bloka.
Za potrebe izvodjenja postupka konzervacije cevnog sistema kotla vakuumiranjem i
kondicioniranjem suvim vazduhom neophodno je obezbediti odredjene preduslove. Potrebno
je prilikom zaustavljanja bloka izvršiti hladjenje cevnog sistema kotla i parovoda snižavanjem
temperature ispod 300oC, gradijentom 2oC/min. Hladjenjem parovoda i cevnog sistema kotla
smanjuje se rizik od pojave prslina na mestima spojeva cevnih elemenata različitih struktura
materijala i debljina zidova (kavezi gorionika, priključci recirkulacionih kanala, na
priključcima kolektora…).
Postupak konzevrvacije kotlova termoenergetskih postrojenja prema ovom rešenju koje
uključuje vakuumiranje i kondicioniranje suvim vazduhom započinje suvom kondenzacijom
cevnog sistema kotla koja se izvodi na uobičajeni način, prema uputstvima proizvođača kotla.
Pod suvom konzervacijom kotla podrazumeva se potpuno pražnjenje delova cevnog sistema
koji su pod vodom (ekonomajzer, isparivači), u još uvek toplom stanju kotla (temperature iza
isparivača oko 130oC), a zatim kada počne prodor vlažnog vazduha zatvara se sva armatura
odvodnjavanja pregrejača i medjupregrejača i armatura pražnjenja ekonomajzera i isparivača.
Vakuumiranje (odsisavanje) zaostalog kondenzata iz parnog dela kotla (cevni paketi
pregrejača i medjupregrejača), ispražnjenog vodenog dela kotla (ekonomajzer, isparivači) i
parovoda vrši se pomoću parnog ejektora turbine turbonapojne pumpe (TTNP). Vakuumiranje
se vrši sa kolektorskog sistema, iza ventila odvodnjavanja i pražnjenja cevnog sistema kotla,
vodeći računa da sva pregradna armatura na kotlovskom ekspanderu i turbinskom ekspanderu
bude zatvorena, kako bi se sprečio prodor kondenzata i pomoćne pare. Veza vakuumskog
sistema TTNP i kolektorskog sistema za vakuumiranje cevnog sistema kotla izvedena je
prirubničkim, demontažnom spojem. U redovnom radu bloka spoj se demontira a priključak
na vakuumski sistem TTNP je blindiran slepom prirubnicom. Prilikom vakuumiranja treba
otvarati odzračne ventile pojedinih delova cevnog sistema kotla, kako bi se efikasnije
odstranio zaostali kondenzat iz cevi i kolektora (na primer na mestima eventualnih
kontrapadova). Proces vakuumiranja parovoda i cevnog sistema kotla traje oko 12h. Ovaj
sistem može biti korišćen nezavisno i u svrhu provere zaptivnosti pojedinih delova cevnog
sistema, na primer međupregrejača. Posebna prednost ovakve probe zaptivnosti
(vakuumiranjem), je kod medjupregrejača, jer za ovaj deo cevnog sistema nije predvidjena
hladna vodena proba. Vakuumiranjem cevnog sistema kotla ili stavljanjem pod natpritisak
vazduhom, pomoću sistema kondicioniranja suvim vazduhom, komplikovana procedura probe
zaptivenosti međupregrejača po uputstvu proizvođača se može izbeći.
Tehničko rešenje sistema vakuumiranja kotla koje je predloženo u jednoj od naših
temoelektrana je prikazano na slici 2. Investicije u novu opremu podrazumevaju jedino
izgradnju novog cevovoda od postojećeg parnog ejektora turbine turbonapojne pumpe do
4
Povratak na sadržaj
PAROVOD
Prema kotlu
CEVOVOD ZA VAKUUMIRANJE
PARNI
EJEKTOR
V1
KOLEKTOR
V2 V4 V5
V3
Pražnjenja-odvodnjavanja MP V6
Pražnjenja-odvodnjavanjaVP V7
Pražnjenja Isparivac, Spusna cev V8
5
Povratak na sadržaj
Za sistem
zaptivne pare
RB31
U1 U2
U3 U4
UREÐAJ ZA
KONDICIONIRANJE VAZDUHA
U5
6
Povratak na sadržaj
poput onih u termoelektranama veoma složen hidraulički proračun je vrlo komplikovan ali je
neophodan za ispravno dimenzionisanje strujne mašine. Naravno, veće brzine strujanja
kondicioniranog vazduha kroz cevni sistem kotla povećavaju brzinu sušenja, odnosno
skraćuju vreme konzervacije kotla ali istovremeno i povećavaju pad pritiska pri strujanju
vazduha, odnosno zahtevaju ugradnju jačeg ventilatora u uređaj za kondicioniranje vazduha.
Kako vreme konzervacije nije tako kritičan projektni parametar jer se radi o konzervaciji pri
zastojima preterano povećanje kapaciteta uređaja, odnosno otpora pri strujanju usled
povećanja brzine strujanja nije ekonomski opravdano rešenja.
Takođe, u uređajima za kondicioniranje vazduha mnogo je bitnije ostvariti što potpunije
sušenje vazduha koji se kondicionira nego njegovo zagrevanje. Pošto je cevni sistem kotlova
u termoelektranama velike dužine zagrevanjem vazduha se ne postižu veliki efekti jer se
prolaskom kroz tako veliku zapreminu cevnog sistema on relativno brzo ohladi.
Radi ilustracije načina izbora uređaja za kondicioniranje, u tabeli 1 je dat je pregled
proračuna padova pritisaka kroz cevni sistem kotla čija je protočna šema uprošćeno prikazan
na slici 4 i odnosi se na blok termoelektrane električne snage 620MW, koja kao pogonsko
gorivo koristi lignit.
Ciklonski
separator
Cevi sveže
pare
Isparivac
nosece cevi
Pregr. 4
Isp. 3
Ubrizg. 3
Isp. 2 Flaša
Isp. 1 Pregr. 3
Ubrizg. 2
Biflux
Pregr. 2
Ubrizg. 1
ECO
Pregr. 1
Cevovod
napojne vode
Slika 4. Protočna šema kotla
7
Povratak na sadržaj
Proračun pada pritiska je urađen uzimanjem u obzir pada pritiska usled trenja i usled
lokalnih otpora. Pad pritiska usled trenja je izračunat korišćenjem sledeće formule za
određivanje koeficijenta trenja:
0,25
⎛ ε 100 ⎞
f = 0,1 ⋅ ⎜1, 46 ⋅ + ⎟ ,
⎝ D Re ⎠
gde su:
ε ,mm, - hrapavost cevi,
D ,mm, - unutrašnji prečnik cevi,
Re , -, - Rejnoldsov broj.
Tabela 1. Skraćeni prikaz rezultata proračuna padova pritiska u cevnom sistemu kotla
Sekcija kotla Brzina strujana Pritisak vazduha na Pritisak vazduha na
[m/s] ulazu u sekciju [bar] izlazu iz sekcije
[bar]
ECO 1,324-1,520 1,050 1,041
Spusne cevi 3,746-4,412 1,041 1,039
Isparivač 1 2,268 1,039 1,028
Isparivač 2 1,055-1,238 1,028 1,027
Isparivač 3 1,008-1,602 1,027 1,026
Od Isprarivača 3
0,588-3,919 1,026 1,025
do Pregrejača 1
Pregrejač 1 i
0,863-0916 i 3,776 1,025 1,024
ubrizgavanje 1
Pregrejač 2 0,785-1,024 1,024 1,023
Biflux, Vezne cevi
3,547, 1,375 i 3,547 1,023 1,022
i ubrizgavanje 2
Pregrejač 3 i
1,468-2,180 i 3,547 1,022 1,020
ubrizgavanje 3
Pregrejač 4 1,220-1,528 1,020 1,019
Pri proračunu pada pritiska uzeti su u obzir svi lokalni gubici i protok vazduha
2000m3/h. Na osnovu koeficijenti lokalnih gubitaka i izračunatih brzina strujanja gasa kroz
pojedine deonice (podaci su dati u tabeli 1) pad pritiska za svaku deonicu je određen iz
formule:
ρ ⋅ v2
Δp = Σς ⋅ .
2
Ukupan pad pritiska pri strujanju vazduha kroz isparivačko-pregrejačku sekciju kotla,
prema podacima iz tabele 1, iznosi:
Δpuk = pul − piz = 1, 050 − 1, 019 = 0.031 bar = 3100 Pa .
Prema tome, usvojeni podaci potrebni za izbor uređaja za kondicioniranje vazduha za
konzervaciju ovog kotlova su: napor (pad pritiska) koji treba da savlada uređaj: 4000 Pa i
kapacitet 2000 m3/h suvog vazduha.
4. ZAKLJUČAK
8
Povratak na sadržaj
LITERATURA
[1] Kitto, J.B., Stultz, S.C., Steam its generation and use, The Babcock&Wilcox Company,
41st Edotion, 2005.
[2] Šašić, M.: Proračun transporta fluida i čvrstih materijala cevima, Naučna knjiga,
Beograd, 1989.