Slučaj br.1.

Alabama nagradna Arbitraža

Ključni principi: Izostanak ili odsustvo odredbi unutrašnjeg prava nije opravdanje za neusklađenost sa
međunarodnim obavezama

Činjenice: Slučaj se odnosi na brodove, od kojih su najpoznatiji bili oni koji su izrađeni u Liverpulu za
privatnog izvođača, ali sa specifikacijama koje su jasno upućivale da su napravljene za upotrebu u
američkom civilnom ratu. Pitanje koje je postavljeno prije Komisije za potraživanje je bilo da li je Velika
Britanija prekršila svoje obaveze o neutralnosti?

Pitanje se postavilo nakon što su brodovi načinili štetu Sjedinjenim Američkim Državama.

Odluka: Velika Britanija se ne može osloniti na nepostojanje odredbi unutrašnjeg prava kao opravdanje
za neusklađenost sa međunarodnim pravom.

Komentar: Slučaj je važan jer je odredio način postupanja sudova kada postoji sukob unutrašnjeg i
međunarodnog prava te je odluka korištena u drugim slučajevima. Ovaj slučaj podrazumijeva početak
moderne arbitraže. Općepriznato je načelo međunarodnoga prava da u odnosima između Sila ugovornica
nekoga ugovora, odredbe unutarnjega prava ne mogu imati prednost pred onima iz ugovora

Slučaj br. 2. Triquet v Bath

Činjenice: Domaći službenik Bavarske istakao je diplomatski imunitet prema Velikoj Britaniji u slučaju gdje
se pojavljuje kao tuženi u sudskom sporu.

Odluka: Imunitet stranih ministara i njihovih službenika ovisi o pravilima međunarodnog prava. Akt o
diplomatskim privilegijama iz 1708. godine je dio običajnog međunarodnog prava i samim time je dio
prava Velike Britanije.

Komentar: Običajno međunarodno pravo je dio unutrašnjeg domaćeg prava.

Slučaj br.3. Pravni položaj poljskih državljana u Danzigu, Savjetodavno mišljenje

Odluka: “Treba, s jedne strane, istaknuti da se neka država ne može pozvati na ustav druge države, nego
samo na međunarodno pravo i valjano ugovorene međunarodne obveze; s druge strane i obratno, neka
se država ne može pozvati u odnosu na drugu na svoj ustav da bi umanjila obveze koje joj nameću
međunarodno pravo ili ugovori na snazi.”

Slučaj br. 4. R v Keyn (1876)

Ključni principi: Samo uspostavljeno pravilo međunarodnog prava može biti automatski inkorporirano
u britansko pravo

Činjenice: Sudar se dogodio između Francona, njemačkog broda i Stratchlyde britanskog broda u
engleskom kanalu, tri nautičke milje od engleske obale. Usljed sudara putnik na brodu Stratchlyde je
preminuo i njemački kapetan na brodu Francona je procesuiran na engleskom krivičnom sudu te oglašen
krivim. Pitanje koje se postavilo jeste da li je sud u konkretnom slučaju imao nadležnost za postupanje.
Odluka: Sud je konstatovao da nije nadležan iz razloga što ne postoje odredbe unutrašnjeg prava koje
uspostaljaju teritorijalni limit od tri milje kao dio domaćeg prava. Sudija Cockburn je istakao da je “to
samo u slučajevima u kojima su stranci na moru odgovorni prema našem pravu putem zakonskog akta koji
je primjenjiv na njih”

Komentar: Slučaj ne prezentuje stav koji je u suprotnosti sa inkorporiranjem običajnog međunarodnog

prava u domaće pravo. Ono što je bilo sporno u tužbi jeste obim i domet bilo kojeg međunarodnog prava
povezanog sa jurisdikcijom u teritorijalnim vodama. U ovom slučaju radi se o doktrini transformacije, gdje
samo uspostavljeno pravilo međunarodnog prava ima uticaja na unutrašnje pravo. Međunarodno pravo
jest dio prava Engleske tek ako su njegova pravila na jasan način usvojena i učinjena dijelom prava
Engleske, i to bilo na temelju zakona, sudskih odluka ili ustanovljene prakse.