Professional Documents
Culture Documents
1 GEO Fundamentalne Sile I Zakoni U Prirodi. Gravitacija
1 GEO Fundamentalne Sile I Zakoni U Prirodi. Gravitacija
Atomsko jezgro
10-15 m
Fakultet tehničkih nauka .
Departman za opšte discipline u tehnici Katedra za fiziku
Fundamentalne interakcije u prirodi – na njih se svode sve druge sile u svemiru
Tip interakcije Jačina Domet Delovanje
10-15 m deluje između kvarkova, protona i neutrona i
Jaka nuklearna 1 (dijametar srednje „drži“ jezgro atoma stabilno, ali u makrosvetu
teškog jezgra) nema uticaj zbog malog dometa
može biti i privlačna i odbojna (sila trenja, pritiska,
površinskog napona, elastičnosti...) jer se na
1 mikroskopskom nivou odigrava elektromagnetna
Elektromagnetna ∞
137 interakcija između jezgra i elektrona, i između
molekula – njeno dejstvo objašnjava svetlost, sve
pojave u elektronici, hemijske veze itd.
deluje između elektrona i neutrina, uzrokuje
~10-18 m
nestabilnost mikročestica i njihove raspade:
Slaba nuklearna ~10-6 (0.1% dijametra
transformacije elementarnih čestica, radioaktivne
protona)
raspade, reakcije fuzije u zvezdama
isključivo privlačnog karaktera, deluje između
objekata koja poseduju masu, ali u mikrosvetu,
Gravitaciona 6·10-39 ∞
među atomima i unutar atoma je potpuno
zanemarljiva
Zakoni održanja u prirodi – uspesi klasične fizike
• veoma moćni, fundamentalni zakoni prirode, a izražavaju se u veoma
jednostavnom obliku: U posmatranom sistemu čestica izolovanom od svih
spoljašnjih uticaja, u kome se one kreću i međusobno interaguju, postoji neko
svojstvo tog sistema čestica (𝑋) koje se ne menja tokom vremena, tj: 𝑋 = 𝑐𝑜𝑛𝑠𝑡.
• ne zavise od oblika putanje, niti od karakteristika sila koje su uzrok nekom
prirodnom procesu. Moguće ih je primeniti i kada nam uzrok promene stanja
nije poznat, što je često slučaj u fizici elementarnih čestica!
• To znači da primenom ovih zakona spoznajemo dublju, fizičku prirodu samog
procesa i ne baveći se njegovim uzrokom možemo doneti opštije zaključke, ali
nemamo informaciju kako je sam proces tekao.
• Razmotrićemo dva zakona:
1. Zakon održanja impulsa (𝑝 = 𝑚𝑣).
2. Zakon održanja energije.
Fakultet tehničkih nauka .
Departman za opšte discipline u tehnici Katedra za fiziku
1. Zakon održanja impulsa (𝒑 = 𝒎𝒗).
Vektor ukupnog impulsa izolovanog sistema je konstantna veličina.
- zatvoreni izolovani sistem se sastoji od n čestica (tela) koje međusobno interaguju,
svaka čestica ima svoj impuls 𝑝𝑖 . Ukupan impuls sistema je:
𝑛
𝑝𝑢𝑘 = 𝑝1 + 𝑝2 + ⋯ + 𝑝𝑛 = 𝑝𝑖
𝑖=1
Ako je sistem izolovan, to znači da je suma svih spoljašnjih sila koje na njega deluju
𝑑 𝑝𝑢𝑘
jednaka nuli: 𝐹 𝑟𝑒𝑧 = 0 ⇒ = 0 ⇒ 𝑝𝑢𝑘 = 𝑐𝑜𝑛𝑠𝑡. ili 𝑝𝑢𝑘 𝑝𝑟𝑒 = 𝑝𝑢𝑘 𝑝𝑜𝑠𝑙𝑒
𝑑𝑡
To znači da se tokom vremena impuls čestica može menjati, ali samo tako da ukupni impuls sistema (kao
vektor) ostane nepromenjen. Zakon održanja impulsa isključuje unutrašnje sile pri razmatranju kretanja
(jer po 3. Njutnovom zakonu akcije i reakcije se sve unutrašnje sile međusobno poništavaju).
puške
Rešenje: Uzmak puške pri ispaljenju metka: Pre nego što je metak ispaljen, sistem
puška – metak je izolovan i ukupan impuls tog sistema je jednak nuli,
mp = 3 kg 𝑝𝑢𝑘 𝑝𝑟𝑒 = 0. Kada se ispali metak mase 𝑚𝑚 brzinom 𝑣𝑚 , on ima
mm = 10 g = 0,01 kg impuls 𝑝𝑚 = 𝑚𝑚 𝑣𝑚 . Zbog toga i puška stiče impuls 𝑝𝑝 = 𝑚𝑝 𝑣𝑝 , gde je
𝑚𝑝 masa puške, a 𝑣𝑝 njena brzina, koja je istog pravca, a suprotnog
vm = 600 m/s smera od brzine metka. Ukupan impuls nakon ispaljivanja metka:
𝑝𝑢𝑘 𝑝𝑟𝑒 = 𝑝𝑢𝑘 𝑝𝑜𝑠𝑙𝑒 ⇒
vp = ? 0 = 𝑚𝑚 𝑣𝑚 + 𝑚𝑝 𝑣𝑝 ⇒ 𝑚𝑝 𝑣𝑝 = −𝑚𝑚 𝑣𝑚
U skalarnom obliku: 0 = 𝑚𝑚 𝑣𝑚 − 𝑚𝑝 𝑣𝑝 ⇒ 𝑚𝑝 𝑣𝑝 = 𝑚𝑚 𝑣𝑚
𝑚𝑚 m
𝑣𝑝 = 𝑣𝑚 =2
𝑚𝑝 s
Pojam rada
• Definicija rada: Savladavanje sile na određenom putu.
𝑑𝐴 = 𝐹 ∙ 𝑑𝑥 = 𝐹𝑑𝑥 cos 𝜃, 𝜃 − ugao između vektora sile i vektora pomeraja
m2
Rad je skalarna veličina, SI jedinca (Joul): 1 J = 1 N ⋅ 1m = 1 kg 2
s
a) Rad kad je sila duž puta konstantna: 𝐴 = 𝐹 ∙ (𝑥2 − 𝑥1 ) = 𝐹∆𝑥 cos 𝜃 𝐹𝑥
b) Rad kad se sila menja duž puta: 𝑨
𝑥
𝑥2
Grafici pokazuju
𝐴≈ 𝐹 ∙ ∆𝑥 zavisnost sile
𝑥1 (projekcije vektora sile
𝑥2 na x-osu, 𝐹𝑥 = 𝐹 cos 𝜃)
𝐴= 𝐹 ∙ 𝑑𝑥 od pređenog puta 𝑥
𝑥1
𝑥1 𝑥2 Rad je brojno jednak 𝑥1 𝑥2 𝑥
Fakultet tehničkih nauka
površini ispod krive: .
Departman za opšte discipline u tehnici Katedra za fiziku
Tipične vrednosti rada
• Koliki rad je 1 J?
Rad potreban da se kilogram hleba podigne za oko 10 cm.
Rad potreban da se jabuka podigne za oko 1 m.
1 J rada može sijalicu od 100 W držati upaljenu 0.01 sekundu.
1 J rada zagreje čašu vode za 0.00125 °C.
m 2
mv 2 0,500 kg (10 )
Emeh 1 = Ek 1 = o s , Emeh 1 = 25 J, Ep 1 =0 2: 𝑣, ℎ = 3 m
2 2
b) Kolika je mehanička energija tela na visini 3 m iznad tla? Emeh 2 = Ek 2 +Ep 2
m
m1v1 50000 kg 3,3
m1v1 (m1 m2 ) v v s
m1 m2 50000 kg 30000 kg
Gravitaciono polje
• Svako telo (koje ima masu) u prostoru oko sebe stvara gravitaciono polje, u
u kojem se oseća gravitaciono delovanje.
• Jačina gravitacionog polja Zemlje u nekoj tački
(na rastojanju 𝑟 od centra Zemlje) je sila kojom 𝐹 𝑟 𝑀𝑍
gravitaciono polje deluje na jediničnu masu u toj tački: 𝐺 𝑟 = 𝑚 , 𝐺=𝛾 2
𝑟
Fakultet tehničkih nauka .
Departman za opšte discipline u tehnici Katedra za fiziku
Gravitaciono ubrzanje
• Intenzitet sile kojom Zemlja privlači m koje je na visini h iznad površine:
𝑚 ∙ 𝑀𝑍 𝑔 m
𝐹𝑔 = 𝛾 = 𝑚 ∙ 𝑔ℎ ⇒ 𝑔ℎ = 2, 𝑔 = 9.81 2
(𝑅𝑍 + ℎ)2 ℎ s
1+
𝑅𝑍
• ako se neko telo mase 𝑚 nalazi unutar Zemlje (𝑀𝑍 , 𝑅𝑍 ), na rastojanju 𝑟 od njenog centra, na
njega deluje gravitaciona sila samo od „unutrašnje lopte“ 𝑀′ , i ona linearno raste sa 𝑟:
4 𝑀𝑍𝑀 𝑟 3
𝑍
𝑧𝑎 𝑟 < 𝑅𝑍 : 𝑀′ = ρ ∙ 𝑉 = ∙ 𝑟3𝜋 =
4 3 3 𝑅 3
𝑅 𝜋 𝑍
3 𝑍
𝑚 ∙ 𝑀′ 𝑚 ∙ 𝑀𝑍
⇒ 𝐹𝑔 = 𝛾 =𝛾 3 𝑟 ⇒ 𝐹𝑔 ~𝑟
𝑟2 𝑅𝑍
𝑚 ∙ 𝑀𝑍 1
𝑧𝑎 𝑟 > 𝑅𝑍 : 𝐹𝑔 = 𝛾 2
⇒ 𝐹𝑔 ~ 2
𝑟 𝑟
Rešenje. Gravitaciono polje u blizini nalazišta može se posmatrati kao rezultat superpozicije polja
dva sferna tela: jedno ima poluprečnik 𝑅=6370 km i gustinu 𝜌1 =5600 kg/m3, a drugo poluprečnik
𝑟=30 km i gustinu 𝜌2 =2400 kg/m3 (što je razlika gustina rude i Zemlje). Oba polja imaju isti pravac
i smer, pa je jačina ukupnog polja:
𝑚1 𝑚2
𝐺 = 𝐺1 + 𝐺2 tj. 𝐺 = 𝐺1 + 𝐺2 = 𝛾 2
+𝛾
𝑅+ℎ 𝑟+ℎ 2
4 N
𝐺 = 𝛾 𝜋 𝜌1 𝑅 + 𝜌2 𝑟 = 9,98 .
3 kg
Pojam potencijalne energije
• Potencijalna energija je energija pohranjena u sistemu, a koja se u može transformisati u
kinetičku energiju ili izvršiti određeni rad.
• Potencijalna energija tela je posledica njegovog položaja prema drugim telima ili same
konfiguracije tela, odnosno sistema tela. Potencijalna energija je funkcija koordinata svih
čestica, 𝐸𝑝 = 𝐸𝑝(𝑥𝑖 , 𝑦𝑖 , 𝑧𝑖 ). Ako se menja međusobni raspored tela u posmatranom
sistemu – menja se i njihova potencijalna energija.
• Potencijalnu energiju poseduje samo sistem čestica koje deluju jedna na drugu
konzervativnom silom. Ne može se govoriti o potencijalnoj energiji sistema u kojem deluju
samo nekozervativne sile.
• Potencijalna energija predstavlja sposobnost tela da izvrši rad zahvaljujući položaju u kome
se nalazi. To je rad koji telo akumulira dospevajući u neku tačku polja sila, koje potiču od
drugog/ih tela sistema.
• Savladavajući konzervativnu silu na nekom putu mi vršimo rad koji se transformiše u
potencijalnu energiju.
• Rad konzervativne sile između dva položaja tela jednak je razlici potencijalne energije
početnog i krajnjeg položaja, 𝑨 = − 𝑬𝒑𝟐 − 𝑬𝒑𝟏 = −∆𝑬𝒑 = 𝑬𝒑𝟏 − 𝑬𝒑𝟐
Fakultet tehničkih nauka .
Departman za opšte discipline u tehnici Katedra za fiziku
Gravitaciona potencijalna energija (u sistemu Zemlja-telo)
• Pošto je gravitaciona sila najslabija od osnovnih interakcija u prirodi, i gravitaciona potencijalna
energija nekog tela ima značaj samo ako se ono nalazi u polju nekog masivnog nebeskog tela,
kao što je Zemlja.
• U opštem slučaju: Gravitaciona potencijalna energija koju poseduje neko telo u gravitacionom
polju Zemlje je rad koji na telu mase m izvrši Zemljino gravitaciono polje privlačeći ga iz
beskonačnosti u neku tačku na rastojanju r od centra Zemlje. Računa se u odnosu na neki
referentni (nulti) nivo – položaj u kome se (prema sopstvenom izboru) smatra da je potencijalna
energija tela jednaka nuli.
• Ako se zahteva je da je potencijalna energija sistema Zemlja + materijalna tačka jednaka nuli kad
se nalaze na beskonačnoj udaljenosti, onda je potencijalna energija tela na velikom rastojanju
od Zemlje: 𝑴 𝒎 𝒁
𝐸𝑝 ∞ = 0 , 𝑬𝒑 𝒓 = −𝜸
𝒓
• Kad se zahteva da je potencijalna energija jednaka nuli kad se telo nalazi na površini Zemlje,
onda se potencijalna energija na maloj visini iznad površine Zemlje računa po poznatom izrazu:
𝐸𝑝 𝑅𝑍 = 0 , 𝑬𝒑 = 𝒎𝒈𝒉, 𝑧𝑎 ℎ = 𝑟 − 𝑅𝑍 ≪ 𝑅𝑍
Paradoks dve formule? Nije, jer 𝐸𝑝 zavisi od izbora nultog nivoa potencijalne energije!
Fakultet tehničkih nauka .
Departman za opšte discipline u tehnici Katedra za fiziku
Gravitaciona potencijalna energija (u sistemu Zemlja-telo)
• Vrednost gravitacione potencijalne energije u nekom položaju tela u
polju gravitacije, dakle, zavisi od izbora referentnog (nultog) nivoa.
Sa druge strane, rad gravitacione sile (sile Zemljine teže) pri
prelasku tela iz jednog u drugi položaj ne zavisi od izbora
𝑔 referentnog (nultog) nivoa potencijalne energije.
• Rad 𝐴 koji je izvršila gravitaciona sila Zemlje na privlačenju
(premeštanju) lopte za rastojanje h jednak je smanjenju
potencijalne energije za iznos Δ𝐸𝑝 = 𝑚𝑔ℎ, 𝐴 = −Δ𝐸𝑝 > 0. Rad
gravitacione sile pri slobodnom padanju lopte je pozitivan –
povećava njenu kinetičku energiju (gravitaciona sila deluje u smeru
pomeranja).
• Isti rad se izvrši i protiv gravitacione sile kada se telo težine 𝑄 = 𝑚𝑔
podigne sa mesta na visini ℎ = 0 na visinu ℎ, čime se poveća
njegova gravitaciona potencijalna energija za iznos Δ𝐸𝑝 =
𝑚𝑔ℎ, 𝐴 = −Δ𝐸𝑝 < 0.
4 r 2 3
4 2 (1,5 1011 m) 3
mS
2
𝛾𝑇 2
GT 6,67 10 11 N m 2 kg - 2 (365 24 60 60 s ) 2
mS = 21030 kg
Fakultet tehničkih nauka .
Departman za opšte discipline u tehnici Katedra za fiziku
Prva kosmička brzina
• Da bi telo mase 𝑚 kružilo oko Zemlje na visini ℎ ≪ 𝑅𝑍 tj. postalo njen veštački satelit, treba
ga lansirati najmanje prvom kosmičkom brzinom 𝑣𝐼 . Primenom zakona održanja energije za
dva položaja : 1 – pri lansiranju brzinom 𝑣𝐼 i 2 – pri kretanju brzinom 𝑣 u orbiti na visini ℎ :
𝐸𝑢𝑘 1 = 𝐸𝑢𝑘 2
𝑚 𝑣𝐼2 𝑚𝑀𝑍 𝑚 𝑣 2 𝑚𝑀𝑍
−𝛾 = −𝛾
2 𝑅𝑍 2 𝑅𝑍 + ℎ
• Zahtevamo da je centripetalna sila koja osigurava kružno kretanje jednaka gravitacionoj sili:
𝑚𝑣 2 𝑚 ∙ 𝑀𝑍
=𝛾
𝑅𝑍 + ℎ 𝑅𝑍 + ℎ 2
𝑀𝑍 𝑀𝑍
⇒ 𝑣𝐼2 = −𝛾 + 2𝛾
𝑅𝑍 + ℎ 𝑅𝑍
• Uslov da satelit kruži na ℎ ≪ 𝑅𝑍 ⇒ ℎ + 𝑅𝑍 ≈ 𝑅𝑍
𝑀𝑍 km
⇒ 𝑣𝐼 = 𝛾 = 𝑔𝑅𝑍 = 7.9
𝑅𝑍 s
Druga kosmička brzina
• Druga kosmička brzina je brzina kojom je potrebno lansirati telo da bi zauvijek napustilo
Zemlju, tj. izašlo iz područja delovanja njene sile teže. Raketa je vezana za Zemlju (sva tela
koja su vezana za Zemlju imaju 𝐸 < 0) sve dok njena ukupna energija ne postane : 𝐸 ≥ 0:
𝐸 = 𝐸𝑝 + 𝐸𝑘 ≥ 0 ⇒ 𝐸𝑘 ≥ −𝐸𝑝
• Potencijalna energija rakete na Zemlji je
𝑚𝑀𝑍
𝐸𝑝 = −𝛾
𝑅𝑍
2
𝑚 𝑣𝐼𝐼 𝑚𝑀𝑍 𝑀𝑍 km
⇒ =𝛾 ⇒ 𝑣𝐼𝐼 = 2𝛾 = 2𝑔𝑅𝑍 = 11.2
2 𝑅𝑍 𝑅𝑍 s
• Ako telo lansiramo s površine Zemlje brzinom:
𝑣 < 𝑣𝐼 , telo će pasti natrag (hitac uvis)
𝑣𝐼 ≤ 𝑣 < 𝑣𝐼𝐼 , telo će kao veštački satelit kružiti oko Zemlje po eliptičnoj putanji, to dalje što je
brzina lansiranja veća
𝑣 ≥ 𝑣𝐼𝐼 , telo će po paraboličnoj, tj. hiperboličnoj putanji napustiti Zemljino gravitaciono polje.
Fakultet tehničkih nauka .
Departman za opšte discipline u tehnici Katedra za fiziku
Reference
Deo materijala sa slajdova je preuzet iz više kurseva opšte fizike:
• dr. sc. Ivica Puljak, predavanja 2008. (Fakultet elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje,
Sveučilište u Splitu)
• A. Kozmidis Petrović, Tehnička fizika, FTN izdavaštvo, Novi Sad, 2011.
• dr Fedor Skuban, predavanja (Departman za fiziku, PMF Novi Sad)
• dr Branislav Glavatović, Osnovi geonauka, 2005.
• U.Kozmidis-Luburić, S. Grujić, Fizika, FTN izdavaštvo, Novi Sad, 2015.
• Nataša Čaluković, Fizika 1 za 1. razred Matematičke gimnazije, Krug Beograd 2013.