Professional Documents
Culture Documents
Putovanje Kroz Vreme Fabrike Oružja I Municije U Krčagovu - Užičanstveno PDF
Putovanje Kroz Vreme Fabrike Oružja I Municije U Krčagovu - Užičanstveno PDF
Krčagovu
Od Predrag Kovačević - 04/01/2019
Sve je počelo u Kranju, kada je Puškaru Kranj 1925. godine otkupio čuveni slovenački majstor
puškar Jakob Pošinger. Kada je zatražio pomoć države, uslovljeno mu je, zato što se radilo o
industriji od posebnog značaja za odbranu zemlje, da je premesti u centralni deo kraljevine, u
Užice, grad koji je imao puškarsku tradiciju, jer je 1886, po odlasku Turaka, imao 45 puškara i 10
barudžija. I tako, fabrika je iz Kranja premeštena u Užice, zato što se industrija od posebnog
značaja za odbranu zemlje nije mogla nalaziti blizu državne granice.
Sačuvani podaci kažu da su u Nemačkoj kupljene nove mašine, da se Ministarski savet Kraljevine
obavezao da omogući državne porudžbine za polovinu ukupne fabričke proizvodnje. Posle skoro
dve godine pregovaranja, Puškarna je izmeštena na novu lokaciju, pa je u proleće 1928. završeno
montiranje mašina i probni rad je započeo u zgradi užičke kasarne “Četvrtog puka” u Krčagovu.
Krenulo se s proizvodnjom i popravkom oružja, ali je u rad puštena i linija za proizvodnju lovačke i
bojeve municije. Prema sačuvanim podacima, godišnji kapacitet odeljenja za proizvodnju i
opravku oružja bio je 43.000 vojnih i lovačkih pušaka, kao i do 11.000.000 lovačkih patrona i
municije namenjene vojnim potrebama.
Sopstvena zgrada fabrike i prateći objekti su izgrađeni tokom 1935. – 1936. godine, tu u
Krčagovu, na zemljištu dobijenom od “Gradskog poglavarstva”, 15. aprila 1935. godine. Onde gde
su hale “Prvog partizana” ili danas šta već, bila je poljana na kojoj su održavane konjske trke za
veliki hrišćanski praznik Preobraženje.
Pod imenom “Fabrika oružja i municije Jakov Pošinger mlađi i drugovi – Užice” zapisano je da je u
fabrici 1938. “proizvedeno 3.467.400 metaka 7,9×57, 800.000 čaura za crni i 300.000 za
bezdimni barut, 450 jednocevnih i 220 dvocevnih lovačkih pušaka, a prepravljeno 6.100 vojničkih
pušaka. FOMU je pred Drugi svetski rat zapošljavala oko 300 radnika, a posle Aprilskog rata bila je
van priozvodnje do oslobođenja Užica u septembru 1941. Za oko dva meseca, koliko je radila
fabrika oružja i municije, za partizane je proizvela: 2.700.000 puščanih metaka, 180.000 metaka
za pištolj, zatim oko 30.000 ručnih bombi raznih vrsta i veličina, napunjeno je oko 3.000
benzinskih flaša koje su upotrebljavane u borbi protiv tenkova, izrađeno oko 2.000 nagaznih mina,
oko 10.000 specijalnih kompleta eksploziva za rušenje pruga i mostova. Osim toga, u fabrici je
izvršen remont 20.000 pancirnih topovskih granata, popravljeno 4.500 pušaka, 200 teških
mitraljeza, 300 puškomitraljeza, 2 tenka, 2 poljska i jedan protivtenkovski top. Naravno,
najslavniji proizvod tog perioda je sklapanje 21.500 pušaka Partizanki od zatečenih cevi nemačkih
trofejnih pušaka Mauser G98 i kundaka predviđenih za domaći standard M24.”
I pored poznatih tragičnih događaja tokom devedesetih godina 20. veka, fabrika municije u Užicu
je radila sa smanjenom proizvodnjom. Posle 2000, počela je da ponovo izvozi na zahtevna svetska
tržišta. Obnovljene su nekadašnje poslovne veze. Tokom sledećih godina “Prvi Partizan” je
proširivao asortiman i povećao proizvodnju nasuprot problema koje je izazvao raspad Jugoslavije,
sankcije, tranzicija i sl.
Na trećoj fotografiji, prema rečima Mijodraga Drobnjakovića su: Smiljan Bratina (Slovenac,
majstor puškar), slede puškari: Mihajlo Vasović, Aco Milinković, Sreten Penezić, Obrad Andrić i
Đoko Drobnjaković. Slikano prilikom postavljanja metalne konstrukcije za novu fabriku 1937.
Predrag Kovačević
https://uzicanstveno.rs/o-nama/
Prethodno: muzički urednik, di džej, direktor u TV 5 Užice... Danas pisac, hroničar Užica, novinar koji teži mudroj
misli. Objavljuje na različitim medijima.