You are on page 1of 12
aruxes mxarncanen afm [hears rani: ait OH RUDRE BILD ali wraiun- Y au 0 i MAB: 1 Jl Zam Sy ust Keio wna ‘00 REED Jaf shia: juxuhdiebgrs Joram Dep uit Teah wren nity ‘ae TOP Cc aC ‘a hit dec fica POU: RAKED MPD Jude nsec pan ‘i ol ‘tsk flo BOGU NA ; imine 1 Fg $a SVOM JEZIKU a mack BASTINA RIMSKE a be rN “4 ‘XUN. Feahrah MMNPAZ- Push CRKVENOSLAVENSKOM JEZIKU > DueniionTiaa Dowie cama tl | GLAGOLJSKOM PISMU . ‘ruler wo jm amano Jato: athe eh MMUUIMA-< ol croak ho ocean I ‘WOU th JahlaShch ju Sin a ctr aa sh ViA8 pedals ALAM. oA rR a) VU Bee i atic saz Mura Ate A UA er WC ALD VA, Pye NCU ee rad SUITero 7.5 27. RUJNA - 31. LISTOPADA 2019. ‘Ne pada li kiga od Boga na sve jednako? Thine sja li sunce, takoder, na sve? (..) ‘A mi znamo mnoge narode koji imaju pismo i slave Boga svaki svojim jezikom. Uvod u izlozbu Povijest starocrkvenoslavenskoga bogosluzja svoje potetke veze uz djelovanje sv. Konstantina Cirila i Metoda medu Slavenima u Srednjoj Europi, Da bi im pripomogli u inkulturaciji sa srediStem u Rimu, liturgijske su knjige latinskoga_jezika_preveli_ na starocrkvenoslavenski jezik, prepisav$i_ ih posebno osmisljenim pismom koje su Hrvati u 17. t., prema glagolu glagoljati (govoriti, odrzati liturgiju), nazvali glagoljica. Sv. Ciril i Metod pokazali su Rimu tu danost, slaviv8i 868, god. u Bazilici sv. Marije Velike svetu misu na staro- cerkvenoslavenskom jeziku. Doskora je papa Hadrijan II. u pismu Gloria in altissimis Deo iz. 869. god. odobrio bogosluzje na starocrkvenoslavenskom jeziku. Buduéi da je otada dio bastine Rimske Crkve, rimski je obred sve kraja do Drugoga vatikanskoga koncila bio dvojeziéan (latinski i crkvenoslavenski) i dvopismen (latinica i glagoljica). Rimski obred na_crkvenoslavenskom jeziku i glagoljici posebno se ukorijenio na istoénoj obali Jadrana, Respondit vero philosophus: , Nonne cadi pluvia a Deo super omnes aequaliter? Et sol nonne eadem ‘modo Tucet super omnes (ME 5, 45)? (...) Nos vero multas gentes novimus litteras scientes et Deo laudem tribuentes sua quaege lingua. ie Konstantina Cla, 16 odnosno medu Hrvatima koji su preko 1000 godina imali blagodat da se uz latinski u liturgiji ‘obraéaju Bogu na svom jeziku. Crkvenoslavenski jezik i glagoljica bili su prisutni u gotovo svim hhrvatskim krajevima i susjednim zemljama u kojima su Hrvati oduvijek Zivjeli ili su u nekom %asu prispjeli. Sveéenici koji su se obraéali Bogu na svom jeziku nazivali su se glagoljasima, a najée8ée su bili iz redova dijecezanskoga klera ili pak benediktinci glagolja%i, pavlini i franjevci treéoredci glagoljasi. © ukorijenjenosti bogosluzja na crkveno- slavenskom jeziku u rimski obred svjedoti i reskript pape Inocenta IV. senjskomu biskupu Filipu iz 1248. god., u kojemu papa (ponovno) dopusta da se rimski obred slavi na ovom jeziku u biskupijama u kojima je postao obitaj. Otada, ali i otprije jer je djelovanje uéenika sv. Cirila i Metoda zabiljeZeno u Hrvatskoj veé 928. godine, glagoljagka liturgija iliti rimska liturgija na crkvenoslavenskom jeziku vaan je i prepoznatljiv dio hrvatske kulturne baitine, a zbog uljudbene strukture rimskoga obreda u glagoliskoj rijeti i dio europske kr8éanske baStine. Na stotine je liturgijskih knjiga na crkvenoslavenskom jeziku i glagoljskom pismu koje su se prepisivale kroz cijeli srednji vijek, a na desetke ih je tiskanih kroz cijeli rani novi vijek. Za8la je rimska liturgija na crkveno- slavenskom jeziku duboko u suvremenost iako je glagoljica u 20. st. uglavnom zamijenjena latinicom. Takav je posljednji misal na crkveno- slavenskom jeziku, prilagoden _rimskomu obredu pape Pavla VI, tiskan je 1980. godine. U rijetkim je prilikama jo§ uvijek ziva Bozja rije& na crkvenoslavenskom jeziku u Hrvata. Uzdamo se da se neée ugasiti. Ova izlozba, koju smo naslovili Bogu na svom jeziku, BaStina rimske liturgije na crkvenoslavenskom jeziku i glagoljskom pismu, neka bude mali poticaj ustrajanju u liturgijskoj tradiciji u na¥ih preda. Izlozba prezentira ba8tinu rimskoga obreda na crkvenoslavenskom jeziku i glagoljskom pismu, koju smo postavili 2018. godine u Bazilici sv. Marije Velike u Rimu, upravo na mjestu gdje su sv. Ciril i Metod prezentirali crkvenoslavenski jezik i glagoljsko pismo urbi et orbi. Sama Einjenica da je uz latinski u rimskoj liturgiji supostojao i crkvenoslavenski jezik, nedovoljno Je poznata i sasvim sigurno intrigantna. IzloZom odlomaka liturgijskih tekstova iz slavlja mise prezentira se njihova pripadnost rimskoj liturgiji. Ona se ne otituje samo u tekstualnom liturgijskom sadrZaju, veé i u kodikoloskim obilje%jima rukopisa i tiskanih izdanja, Svaki odlomak popraéen je legendom na hrvatskom, engleskom i talijanskom jeziku. Odlomci prate red mise rimskoga obreda, a uz njih se donosi i nekoliko odlomaka obreda sadréanih u rukopisnim misalima pisanih glagoljskim pismom. Time se Zeli ukazati na to da cjelokupna crkvenoslavenska knjiZevnost izvire iz liturgijske knjiZevnosti rimskoga obreda na crkvenoslavenskom jeziku te da je bila jaka prevodilatka i priredivatka djelatnost glagoljaSa na hrvatskom prostoru. IzloZbu gine odlomei liturgijskih tekstova na panoima te faksimili, pretisci i izvorna izdanja tiskanih liturgijskih knjiga rimskoga obreda na crkvenoslavenskom jeziku i glagoljskom pismu. $ nadom da éemo izloScima opravdati rijedi sv. Konstantina Cirila: »Ne pada li kiSa od Boga na sve

You might also like