You are on page 1of 15

UNIVERZITET U BIHAĆU

TEHNIČKI FAKULTET
Mašinski odsjek
Smjer: Proizvodno-konstrukcioni

MAŠINSKI MATERIJALI
Seminarski rad
Tema: Podjela metala na crne i obojene

Student: Prof. Dr. Razija Begić


Ive Ćurić Mr. Zijad Mustedanagić

Bihać, 2014. godina


SADRŽAJ

1.Uvod . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 3

2.Osnovne karakteristike metala . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .4

3.Osnovne karakteristike obojenih metala u odnosu na čelik . . . .. . . . . . . . . . . . . .5

4.Kristalne strukture metala. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .6

5.Praznine u kristalnim rešetkama . . . . . . . . .. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .8

6.Crni metali . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9

6.1 Čelici. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .9

6.2 Dobijanje čelika. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9

7.Podjela čelika . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 10

8.Ugljenični čelici. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .12

9.Zaključak . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 14

10. Literatura. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .15

2
1.UVOD:

Materijalima nazivamo sve ono odčega su izradjeni predmeti koji nas okružuju.
Taj veliki broj materijala i raznovrsnost njihovih osobina dobija se kombinacijama
samo 105 elemenata periodnog sistema, od kojih su 76 metali.
Čovjek se još od prahistorije koristi razno raznim materijalima, da bi sebi olakšao
posao. Danas je primjena metala jako velika u svim granama indutrije. Metali se
dobivaju kopanjem ruda, a najrasireniju upotrebu ima željezo.
Materijal je čvrsta tvar koja ima masu i zauzima prostor. Uvjet da neka tvar bude
materijal je taj da mora imati jedno ili više specifičnih svojstava koja ju čine
materijalom (npr.električna provodljivost, otpornost na koroziju itd.). Materijali su
čvrste tvari iz kojih su izrađeni proizvodi korisni za uporabu. Razumijevanje
činjenice da se materijali ponašaju onako kako se ponašaju pod utjecajem okoline,
te zašto imaju međusobno različita svojstva, bilo je moguće samo uz pomoć
razumijevanja atomske građe tvari i prihvaćanja kvantne mehanike koja je
definirala atome i čvrsta tijela negdje početkom tridesetih godina 20. stoljeća. Te
su spoznaje omogućile odgovore na mnoga pitanja, pa i ona kako možemo
promijeniti svojstva materijala, kako bismo dobili nešto bolje i jeftinije proizvode.
Ili, kako novo uočena svojstva materijala korisno uporabiti, tj. pronaći im nova
područja primjene.

3
2. OSNOVNE KARAKTERISTIKE METALA:

Osnovne karakteristike metala su: metalni sjaj, provodljivost električne struje i


toplote, kovnost, čvrstoća, laka pokretljivost elektrona, bazični oksidi itd.

Osnovna podjela metala je na:


-plemenite,
-poluplemenite i
-neplemenite

Metali se takođe mogu podjeliti na: crne i obojene.


Uobičajena podjela metala je na CRNE i OBOJENE, pa prema ovoj podjeli u crne
metale se ubraja gvožđe (ponekad su u toj grupi mangan i hrom), a ostali metali su
obojeni. Dakle, obojeni metali su svimetali koji u sebi ne sadrže gvožđe.

Obojeni metali se dijele u nekoliko grupa kao što su:


-TEŠKI OBOJENI METALI, gdje spadaju oni metali čija je gustoća veća od
5 [kg/dm3]. To su olovo, bakar, cink, nikl, kobalt i dr.

-LAKI OBOJENI METALI, čija je gustoća manja od 5 [kg/dm3], a tu


spadaju: aluminijum, magnezijum, berilijum, titan i dr.

-PLEMENITI METALI, u koje spadaju: zlati, srebro, platina.

-RIJETKI METALI, gdje se ubrajaju: indijum, galijum, telur, volfram,


vanadijum, molibden, uran, cirkonijum i dr.

4
3. OSNOVEN KARAKTERISTIKE OBOJENIH METALA U ODNOSU NA
ČELIK SU:

-slabije mehaničke karakteristike,

-bolja otpornost na koroziju,

-veća električna i toplotna provodljivost,

-ne magnetični su,

-niske specifične težine,

-posjeduju antifrikciona svojstva.

S obzirm da postoji čitav niz legura obojenih metala, navedene karakteristike


obojenih metala u odnosu na čelik treba uzeti uslovno, jer neke legure obojenih
metala mogu imati zateznu čvrstoću kao najkvalitetniji čelici.

5
4. KRISTALNE STRUKTURE METALA

Metali u čvrstom agregatnom stanju mogu biti kristalni ili amorfni. Kristalno stanje
karakterizira pravilan, ponavljajući raspored atoma u prostoru u obliku
trodimenzionalne rešetke, koja tvori kristalnu strukturu. Osnovna strukturna
jedinica, koja sa svojom geometrijom (bridovima a, b, c i kutovima među njima α,
β, γ) i ponavljanjem u prostoru određuje kristalnu strukturu, naziva se elementarna
ćelija. Njezine karakteristike su sljedeće:
- 6olume6ric elementarne ćelije (a,b,c) i kutevi među njima ( α, β, γ )
- broj atoma u elementarnoj ćeliji (n)
- koordinacijski broj (KB) – broj najbližih susjednih atoma
- gustoća slaganja atoma (P) – odnos volumena svih atoma u
elementarnoj ćeliji prema njezinom volumenu:
P = 6olume svih atoma u elementarnoj ćeliji / 6olume elementarne ćelije.

Većinu metala pripada jednom od 3 osnovna tipa kristalnih rešetki, a to su:


1. Kubična-površinski centrirana kristalna rešetka (A1)

(slika br. 1.)

6
2. Kubična-zapreminsko centrirana kristalna rešetka (A2)

(slika br. 2.)

3. Heksagonalno gusto složena kristalna rešetka (A3)

(slika br. 3.)

7
5. PRAZNINE U KRISTALNIM REŠETKAMA:

U navedenim tipovima kristalnih struktura nalaze se dvije vrste praznina ili


intersticijskih položaja. Oktaedrijska praznina okružena je s 6 atoma, a
tetraedrijska praznina okružena je s 4 atoma. Praznine se mogu popunjavati s
malim atomima drugog elementa ukoliko je zadovoljen odnos između radijusa
pojedine praznine i radijusa intersticijskog atoma. U tom slučaju treba biti
zadovoljeno Häggovo pravilo.

8
6. CRNI METALI:

6.1ČELICI:

Čelici su legure željeza sa ugljigom i drugim elementima. Čelici predstavljaju


najčešće korištenu grupu mašinskih materijala. U posljednje vrijeme poznato je
nekoliko hiljada vrsta čelika, koji se koriste u gotovo svim oblastima mašinske
tehnike.

6.2 DOBIJANJE ČELIKA:

Dobijanje čelika se svodi na rafinaciju gvožđa dobijenog u visokoj peći i


dodavanju ferolegura. Gvožđe za preradu u čelik sadrži 4% C, 1,4% Si, 1,5% Mn,
0,25% P i 0,12% S. S toga se u procesu dobijanja čelika sadržaji ovih elemenata
svode na zahtjevane vrijednosti. Rastopljeno gvožđe prerađuje se u čelike u:
1. u Simens-Martenovoj peći (plameni postupak)
2. u elektropeći (pretapanjem) i
3. u Besemerovom ili Tomasovom konvertoru.
Bitna razlika između Simens-Martenovog postupka i pretapanja u
elektropeđima,konvertorskog postupka ogleda se u načinu dobijanja toplote
potrebne za dobijanje čelika. Dok se u prvom slučaju radi o spoljašnjim izvorima
toplote (sagorijevanje gasa u Simens-Martenovom postupku ili električni luk kao
najčešća varijanta elektropeći) dotle se za konvertorski postupak potrebna količina
toplote obezbjeđuje hemijskim reakcijama kjima se čelik prečišćava, prvenstveno
oksidacijom pomoću kiseonika pod pritiskom.
Izbor postupka za dobijanje čelika zavisi od više faktora, a najvažniji su kvalitet i
cijena dobijenog čelika, kao i hemijski sastav gvožđa, tj. njegova čistoća. Na
primjer, za Simens-Martneov postupak i za pretapanje u elektropećima gvožđe,
kao plazna sirovina, treba da ima što manje primjesa, tj. da je veće čistoće. Pri
tome se dobija čelik boljeg kvaliteta, ali je skuplji od konvertorskog čelika. Za
primjenu konvertorskih postupaka koriste se gvožđa sa većim sadržajem
silicijuma, odnosno većim sadržajem fosfora, koji pri prečišćavanju gvožđa daju
dodatnu količinu toplote.

9
7. PODJELA ČELIKA:

Čelici se mogu podjeliti prema:


- hemijskom sastavu,
- namjeni
- strukturi
- načinu dobijanja,
- kvalitetu,
- obliku i stanju poluproizvoda.

Prema hemijskom sastavu čelici se dijele na:


- ugljične čelike,
- legirane čelike.

Prena namjeni čelici se dijele na:


- konstrukcione čelike,
- alatne čelike,
- čelike s posebnim svojstvima.

Prema strukturi celici mogu da budu feritni, podeutektoidni, eutektoidni,


nadeutektoidni, ledeburitni, austenitni i martenzitni.

Prema načinu dobijanja razlikuju se Tomasov, Besmerov, Simens-Martenov i


elektro čelik.

Prema kvalitetu, tj. sadržaju sumpora i fosfora, čelici se dijele na:


- čelike običnog kvaliteta,
- kvalitetne čelike,
- visoko kvalitetne čelike,
- plemenite čelike.

Prema obliku i stanju proizvoda čelici se dijele na:


- valjane,
- vučene,
- kovane,
10
- livene,
- brušene,
- presovane,
- ljuštene.

11
8. UGLJENIČNI ČELICI:

Ugljenični čelici su legure željeza i ugljenika u kojima su prisutne primjese. na


ugljenične čelike otpada 90% svjetske proizvodnje čelika, pa oni pretstavljaju
osnovni materijal u mašinskoj industriji. Ugljenik je osnovni i najutjecajniji
element od kojeg zavise struktura i osobine čelika.
Prema sadržaju ugljenika, ovi čelici se dijele na:
- niskougljenične do 0,25% C,
- srednjeugljenične od 0,25% do 0,6% C,
- visokougljenične preko 0,6% C.

Prema namjeni ugljenični čelici se dijele na:


- konstrukcione do 0,6% C i
- alatne, preko 0,6% C.

12
Dijagram uticaja ugljenika na čelike. (slika br. 4.)

13
9. ZAKLJUČAK:

Iz prethodno prilženog možemo zaključiti das u mašinski materijali vrlo važna


grana privrede, te da bez napretka mašinskih materijala nebi bilo ni napretka
drugih tehnologija. U novije vrijeme su se pojavili polimeri i kompozitni materijali
koji polako zamjenjuju klasične metale. Ugljični čelik se najviše koristi u
industriji. Danas se takođe dosta koriste kompozitni materijala, te polimeri.
Kompozitni materijali imaju dosta bolje osobine od klasičnih materijala, ali sui
dosta skuplji. Polimeri se proizvode na bazi plastike, takodđe imaju veoma dobre
osobine i relation su skupi za proizvodnju. Dakle čelik se koristi gdje god može da
zadovolji zahtjevima potrebnog proizvoda, jer je njegova proizvodnja znatno
jeftinija i ima ga u velikim količinama.

14
5. LITERATURA
[1] Mirko Šipovac prof. Mašinski materijali (Tehnologija materijala)

[2] Aleksandar Boričić prof. Tehnički materijali predavanje

[3] Wikipedia

[4] Mašinski materijali prof. Dragan Adamović

[5] Mašinski materijali za I razred srenjih mašinskih škola

15

You might also like