Okruženje: Mediji

Voditelj: Dobro doši u Okruženje, prvu regionalnu, informativnu emisiju koju možete pratiti u pet
država: Bosni i Hervcegovini, Crnoj Gori, Hrvatskoj, Makedoniji i Srbiji. Tema okruženja danas:
Mediji. Koliko nam oni pomažu ili odmažu u međusobnom razumjevanju? Prva ima reč komičarka iz
Zagreba, Marina Orsag.

Marina: Dobro večer. Dakle ja sam sigurna da ovaj prvo kad se počelo ove gluposti na balkanu jel' da
je bio medijski rat prvo, znači prvo su se mediji zaratili odnosno prikazivali nam stvari i onda su ljudi
reagirali na informacije koje su im dane, poludili i onda je sve otišlo kvragu. Isto tako je nevjerovatno
kakvim nas vijestima danas zatrpavaju, recimo meni prijateljica napravila nekakvu super stvar, skupili
su novca za bolnicu i zove me ujutro idi molim te brzo otvori neki portal da vidiš vijest. Ja otvorim
portal i njena vijest ovako mala jer su skupili novca za bolnicu, za djecu, ništa bitno a ogromna vijest
preko cijelog ekrana, vijest dana: Nives Celzijus u otrcanoj majici i bez šminke pije kavu ujutro..
Rekoh da nisam to znala ne znam kak bi mi dan završio i ono što je najstrašnije u hrvatskoj smo
nedavno imali Gole vijesti, znači žena priča vijesti i skida se. Kad su nama postale vijesti nebitne da
nam treba gola žena da nas animaira da ih slušamo i da li misle da će nam to olakšati stvari, recimo
otprilike ne znam: u potresu je stralo dvjesto tisuća ljudi ali to nije veliki problem jer vidi sisa il šta
ono sutra će sto tisuća ljudi ostati bez posla ali ni to nije problem evo druga sisa. Da ja vodim te vjesti
ljudi bi bili u totalnoj depresiji. Hvala vam puno ljudi.

Nenad: Moje ime je Nenad Šebek, ovo je moj kolega Petar Lazić a večerašnji gosti Okruženja su:
Milka Tadić Mijović, Vildana Selimbegović, Nataša Tešanović i Tomislav Klauški. Šest novinara na
jednom mjestu dakle jadni gledaoci. Da li smo zaista zanimljivi jedni drugima samo kada neko naš
nastrada od nekog vašeg?

Tomislav: Pa naravno taj odnos prema svim susjedima iz naše perspektive Hrvatske se odvija na dva
načina: ili nas se plaši sa Slovencima i njihovim teritorijalnim zahtjevima, sa Srbima i njihovim
Dražom Mihajlovićem i četnicima i tako dalje ili sa Bosancima i njihovim ovoga Dodikom ili im se
rugamo sa druge strane kako je Srbin zatuko' babu sa sjekirom, ne čovjek nego Srbin, kako su
Slovenci izgubli u sportu, kako Bosanci nemaju državu. Dakle ili im se rugamo il ih se plašimo.

Nenad: Kažite nam čega se vi plašite kod nas?

Milka: Mi se plašimo da nas ne progutate jeli.. To je veliki crnogorski sada strah da će Srbija da dođe
da proguta tu našu slobodnu državu..

Nenad: I to još uvijek traje?

Milka: Da, još uvijek traje taj strah. To je, aaa naravno se koristi u poličke svrhe, to održava
Đukanovića na vlasti, znači neophodno je imati neprijatelja.

Nenad: Jel se vi plašite da vas enko proguta ili nečeg drugog ?

Vildana: Mi smo već progutani.

Nenad: Od strane koga?

Vildana: Kod nas je samo pitanje ko će prije da nas proguta? Kod nas i vehabije nisu vehabije nego
pucaju srpski kalašnjikovom i koriste srpsku municiju. Slična je situacija i sa našim entitetima, mi
nedamo hrvatski kanal, mi nedamo ni da živimo ako treba ionako ustvari nemamo od čega da živimo
pa nam to dođe dobra hrana za široke narodne mase.

Nataša Tešanović: Da se nadovežem na Tomislava, bila je interesantna najava jedne emisije na jednoj
komercijalnoj televiziji u hrvatskoj koja je otprilike glasila ovako: "Srpkinja snimila dvadeset filmova
u mjesec dana, porno filmova". Naravno nije bila vijest da je srbin recimo član ljekarskog tima koji je
uradio transplantaciju lica ovih dana. To je valjda svakodnevnica koju imamo i od koje nažalost ni
Banja Luka nije amnestirana

Špica emisije** Prilog

Srđan Hercigonja(stipendista): Uloga medija u savremenom svijetu je toliko velika da oni bukvalno
mogu da kreiraju realnost, da od zla naprave dobro, od žrtve počinitelja i od laži da naprave istinu i
zato smatram da je upravo pitanje odgovornosti medija pitanje kojim se trebamo najviše baviti.

Špica* Prilog

Novinar: Medijska situacija na balkanu može se precizno opisati jednom rječju - apokaliptična.
Jednačina je to sa previše nepoznatih. Ko su vlasnici medija a ko ih ustvari kontroliše ? Da li su to
tajkuni, političari, obavještajne službe? Koliko su oni povezani ili zavisni od političkih, finansijskih i
kriminalnih centara moći? Ko stoji iza formalnog vlasništva? Ko stoji iza čijeg imena? I da li je u takoj
gustoj magli novinar stavljen pred bizaran izbor? Cenzura ili autocenzura?

Nenad: Ovo je dosta apokaliptično viđenje naše struke. Da li je tačno ili ne?
Milka: Ja mislim da je zaista tačno. Ustvari mnogi mediji zaista ne znamo ko stoji iza njih. Recimo u
Crnoj Gori imate jako puno medija, svi oni su vrlo bliski bivšem premijeru Đukanoviću. Mnogi od
njih apsloutno ne mogu na tržištu da zarade novac, neko ih finansira mi ne znamo ko. Iako možda ima
tog nekog formalnog vlasnika mi ne znamo ko stoji iza njih. ja bi rekla da iza njih zapravo stoji
politika, visoka politika, tajkuni i organizovani kriminal a to je sve sjedinjeno u ovom slučaju.

Špica*Prilog

Uroš Živković (stipendista): Mediji su jedan od osnovnih stubova društva uz civilno društvo i još neke
stvari. Mislim da je problem naš najveći, posebno svih država na balkanu sprega kriminala, kapitala i
politke.

Nenad: Kakva je situacija u Hrvatskoj? Ko stoji iza medija?

Tomislav: Pa formalno stoje velike korporacije dva najveća izdavačka bloka EPHST-a (??) drže
najveći dio tiskanog medija i imamo jednu javnu televiziju i dvije nacionalne, privatne televizije
također iz velikih korporacija a oko toga je takozvana sitneš koja skuplja mrvice sa oglasivačkog stola,
politčkog stola, stola tajnih službi i tako dalje.

Nenad: Šta znači to formalno? da li to znači (čiste pare???) u usta?

Tomislav: Pa formalno VAC dijeli polovicu vlasništva na Evropa pres holdingom koji je najveći
novinski izdavač u Hrvatskoj, međutim taj drugi partner Inislav Pavić je u sumnjivim ortaškim
ugovorima sa raznoraznim osobama. Dakle on formalno je u vlasti međutim odakle on vuče te
interesne sfere još uvijek se ne zna.

Nenad: Da li ima sumnjivih situacija u vlasništvu u Banja Luci ili je sve čisto?

Nataša: Sve je čisto i sve se zna. Većina Medija formalno ima vlasnike koji su bliski vlasti i na taj
način mediji opstaju.

Petar Lazić : Kako je u Sarajevu? Je li tamo još čistije?

Vildana: U Sarajevu i Banja Luci je situacija transparentna, jasna, zna se ko za koga radi, zna se ko je
čiji, zna se ko pare ulaže. Mi imamo usred Sarajeva bošnjački Avaz takozvani gdje vlasnik novine i
vlasnik partije koji je izgubio na izborima stavi sebe na naslovnu stranu i kaže "Lider opozicije
poručuje ne može to tako!". Kod nas se uvijek sve zna.

Nataša: Ja ovdje moram da začinim oprostite. Bilo je čak i varijanti da će Glas Srpske kupiti Fahrin
Avaz i onda smo razmišljali vjerovatno će se onda zvati "Srpski Avaz"
Nenad: To bi bio dobar naslov ali šta ćemo stavljati iza tog naslova? Ja imam utisak da ponekad jedva
čekamo neku incidentu situaciju da bi se vratili na rečnike iz devedesetih.

Špica** Prilog
Novinar: Razbijena šoferšajba, sjekire, prepadnute žrtve, maskirani napadači. Sve je podsjećalo na
dobra stara vremena te januarske večeri kada je grupu hrvatskih navijača na putu za kuću napala horda
srpskih huligana. I mediji su bili na visini nekadašnjih zadataka. Usledili su bombastični
naslovi:Nastavak rata drugim sredstvima, Srpski nacionalizam, Hrvatske provokacije. Jesu li zapaljivi
izvještaji o navijačkim incidentima na blakanu posljedice inercije i navike ili pak odsustva
profesionalne novinarske etike.

Nenad: Da li portal Index.hr takođe voli da izvještava o razbijenim glavama i polupanim

soferpšajbama?

Tomislav: Naravno, ako su te šajbe zaista polupane i ako su navijači zaista dobili tamo batine međutim
trudimo se dati perspektivu koja možda nije u skladu sa službenom tom retorikom koja je nametnuta
svim medijima očito kao što se vidi. Dakle pokušavamo (otkrit??) neke situacije koje ne idu baš niz
dlaku nego uz dlaku i po tome je Index poznat ne samo u slučaju huligana nego u mnogim drugim
situacijama.

Nenad: Da li se nastavlja rat riječi između Banja Luke i Sarajeva?

Vildana: Naravno da se nastavlja. Priča je to stara 20. godina i nažalost ja ne vjerujem da će i u

narednih desetak godina biti nešto drugačije. Mi smo, Oslobođenje je recimo prije 6 mjeseci zajedno
sa Nezavisnim novinama Banjalučkim, ušlo u jedan projekat zbog koga smo i mi i kolege iz
nezavisnih dobili batine, medijske batine

Nataša: Pa u Banja Luci ću vam reći da su oni najčešće isprovocirani iz Sarajeva, vjerovatno je
obrnuto u Sarajevu. Vodi se ovih dana velika polemika, ne samo ovih dana nego zadnjih mjeseci o
izvještavanju Federalne televizije, pogotovo je to bilo eklatantno kad je Republika Sprpska slavila 20.
godina postojanja a Federalna televizija emitovala film koji praktično je imao najmanje činjenica a
najviše kvalifikacija koje su išle do toga da je srpska agresorska ideja stara 200. godina.

Nenad: Beograd-Zagreb?

Tomislav: Ja ću navest primjer ne znam recimo Haških presuda hrvatskim generalima kad je cijela,
ono 90% hrvatske polike i 90% hrvatske javnosti bilo šokirano, iznenađeno osudama Ante Gotovini i
Mladenu Markeću. Index je jedan od rijetkih medija koji je okrenuo priču i počeo forsirati tu tvrdnju
da nije hrvatska osuđena nego da su osuđeni ratni zločinci i od Indexa se zapravo proširila ta neka
hrabrost u društvu da neko zaista to smiej reći. Ja mislim da su mediji zapravo to je ta snaga medija da
zapravo prkosi premijeru, predsjedniku države, šefu opozicije koji nemaju hrabrosti jednostavno
prkositi javnosti nego oni moraju probiti led.

Nenad: Ima li to prkošenje svoju cijenu?

Vildana: Prilično naplativo. U brojevima sudskih tužbi, u ocjenama, na (fetvama??). Ja sam inače prvi
službeni islamofob na balkanu. Ako je i to neka iskaznica ...
Nenad: Da li se to odražava na vaš prihod, na vaš položaj na tržištu?

Vildana: To se naravno ne odražava samo na prihod, na položaj na tržištu, to se odražava i na vaš

svakdnevni normalni život koji je obično začinjen zbirkom mejlova, sms poruka, prijetnji....

Nenad: Plaćate li vi cenu nezavisnosti ?

Milka: Kako da ne plaćamo. Mi smo isto tako često na sudu, nemamo dovoljan broj oglašivača i tako,
ali ja mislim da je ustvari glavni problem što političari u državi ni u stanju rata ni mira dok se odvija
velika pljačka i upravo to koncentrisanje na onog drugog koji je đavo njima omogućava da tu pljačku
nesmetano vrše.

Petar Lazić : Nekada je važilo da je druga kuća novinarima kafana a sad kako stvari stoje sud a šta
čelnici televizije kažu, šta objavljuju a šta njihove gledaoce zanima iz zemalja regiona?

Prilog**

Dragan Ćuta(direktor programa kapital network): Kada govorimo o gledateljima koji su vjerni
gledatelji kapital networka,prve poslovne televizije u regiji oni su zainteresirani za informacije koje im
mi nudimo u programu već 5 godina. Dakle, ekonomske, privredne teme. Teme koje tište svakog
pojedinca u privredi.

Špica**

Belmin Karamehmedović(v.d. direktor BHTV1): Došlo je vrijeme da nakon svih ružnih dešavanja
koja su pogodlila region pa tako i Bosnu i Hercegovinu raste interes ljudi za neka dešavanja i
događanja koja ipak idu u pravcu pomirenjaa ne u pravcu onoga što nas dijeli nakon svih tih ružnih
iskustava koja smo prošli.

Nenad: A tih ružnih iskustava je bilo veoma mnogo i kao da smo hranili gledaoce njima. A o čemu ih
danas obavještavamo ?

Prilog**

Novinar: Naši gledaoci su veoma zainteresovani za dešavanja u regionu. Blisko sarađujemo sa

nekoliko novinskih agencija sa Kosova, iz Srbije i iz Albanije. Kako naši gledaoci pokazuju najveći
interes za političke događaje u regionu takvih informacija i ima najviše na televiziji. Iako turbuletna
zbivanja u regionu najvise zanimaju gledaoce i nas ne nedostaju informacije iz ekonomije, sporta i
estrade.

Špica**

Prilog* Ljubica Zdravković Džonov (glavna odgovorna urednica RTV Vranje): Duga izolovanost
Srbije čini se da je doprinjela zapravo da su gledatelji naročito zainteresovani za informacije iz
regiona. U posljednjih nekoliko godina se to naručito osjeća jer se pojavljuju zahtjevi da se cuju ili
vide neke posebne emisije iz zemalja iz okruženja.

Špica**

Vladan Mićunović( glavni i odgovorni urednik TV Vijesti): Mi emitujemo aktuelne informacije ali i
druge priče za koje procjenimo da mogu biti zanimljive našim gledaocima. Kao posebno zanimljive
izdvojio bih neke zajedničke teme i brige a to su: ekonomija, kvalitet života, investicije, korupcija i
organizoani kriminal a tu su i evropske integracije.

Špica**

Petar Lazić : Jel sve ovako kada je riječ o televizijskim izvještavanjima, onako, teku med i mlijeko??

Tomislav: Pa ne teku. Dobar dio hrvatske javnosti ovih nekoliko godina ne zna, nije uspio doznati
kako se zove recimo premijer Srbije. Znam za i to je i veliko pitanje samo Srbije jel?

Petar Lazić : To koliko da kažem ni mi nismo sigurni ali nije važno to vam nije najveći greh.

Tomislav: Kažem, znamo samo za Borisa Tadića i ne znamo uopšte ko je na vlasti, ko je premijer
kakva je (????) situacija u srbiji? Da li Srbija nazaduje? Znamo kada nazaduje a kad napraduje ne
znamo.

Petar Lazić : Jel vi znate za Novaka Đokovića?

Tomislav: Da.

Petar Lazić : Super, makar za početak. Idemo dalje.

Tomislav: Dakle forsira se neka, kao da se svi okrenu sami sebi. Dakle sami sebi smo postali dovoljni
medijski i televizijski kroz vijesti. Dakle sve ono što se doznaje iz vana doznaje se kroz neke loše
stvari, kroz kriminal, kroz mafiju, kroz četnike Draže Mihajlovića, broz Bosnu i Hercegovinu koja ne
može formirati Vladu ne znam koliko mjeseci. Dakle kroz te neke loše signale mi ipak postanemo
svjesni da postoje neke države u našem okruženju. Dokle god je situacija okolo dobra mi se ipak
bavimo sami sobom ili bolje rečeno da se ne bavimo sami sobom.
Petar Lazić : Da li je baš toliko loše što Bosna ne može da formira vladu?

Vildana: Uspjeli smo. Ja baš sad hoću da obavjestim kolegu da mi imamo vladu već mjesec i po'. ..

Petar Lazić : Jeste li osjetili to ?

Vildana: Pa dobro ali ima vremena. Kod nas je sve sabur. Kod nas sve polako. To će se tek čut
negdje..sad raspravljamo o tome da li ćemo imati ove godine uopće lokalne izbore ili nećemo. Mi
svoje probleme rješavamo na trostrani način zato što smo takva država i nas zanimaju sva zbivanja u
regionu ali zaista nas najviše zanimaju tamo gdje se može dogoditi da je lošije nego kod nas. Pošto
toga nema onda se moramo baviti sami sobom.

Petar Lazić : Da li je to onda prirodna potreba vašeg čitaoca da ga obavjestite da ima i gore nego što je
njemu.

Vildana: Pa ja sam sigurna da bi bili sretni da čuju da ima i takvih.

Špica**(prilog)

Veselin Simović(glavni i odgovorni urednik Blica): Mislim da mediji u okruženju sami stvaraju
medijsku sliku i prave je prema očekivanjima svoje sopstvene publike i najčešće to svodi na negativne
priče jer svi misle da će negativne priče bolje proći i da to pre svega žele njihovi čitaoci u Hrvatskoj, u
Srbiji, u Bosni ili u bilo kom regionu.

Špica**

Petar Lazić : Kako stvari stoje kod vas? Da li su pre svega bitni ekscesi i da li uopšte gledaoce i
čitaoce zanimaju nekakve normalne vesti ?

Nataša: Generalno govoreći crna hronika, estrada i politika je sve ono što interesuje medije. Naravno
Banja Luka voli Beograd i uvijek će gledati da Srbiju predstavi u boljem svijetlu, što se ostalih susjeda
tiče ponašamo se po sistemu neka komšiji crkne krava. To je neko naše generalno pravilo i bojim se da
nije vezano samo za Banja Luku, dapače sigurna sam da nije. Generalno gledajući kod nas je planačka
svijest ili mahalska, kako god hoćete jako prisutna i mi volimo kad se drugima dešava loše da nešto
pričamo jer na taj način praktično pravdamo sopstvenu ljenost, aljkavost, neukust

Petar Lazić : Da li je slična situacija u Crnoj Gori ili je tamo bitno drugačija ?

Milka: Bitno drugačija. Ne, šalim se. Naravno da nije bitno drugačija nego vidimo mi svi dobro da su
ustvari sve ove 'rascjepkane' države koje su nastale poslije raspada Jugoslavije ustvari koriste onog
drugog da bi pokazali sebe u ljepšem svijetlu. Mi recimo jako puno vodimo računa, barem u novini od
koje ja dolazim baš o okruženju. Imamo recimo samo u Beogradu tri dopisnika i mislimo da je
izuzetno značajno ne samo ono što se dešava u okruženju nego recimo ono što se dešava u Evropi i u
Americi kao što su recimo sad ovi pokreti, protesti, ocupied wall street i tako dalje. Ja mislim da mi
jednostavno nedovoljno komuniciramo sa svijetom, da smo nažalost sebi sami dovoljni i to ustvari
najbolje koriste ove naše političke i kriminalne elite.

Špica**(prilog)

Bosiljka Vuković (stipendista EFB iz Podgorice): Smatram da mediji prvenstveno treba da budu servis
namjenjen i orijentisan ka građanima a ne da budu sami svrha svog postojanja a nažalost u našem
regionu u najvećem broju slučajeva medijima i u medijima preovlađuje jedna poslovno ili politički
orijentisana uređivačka politika u kojoj se najčešće nažalost izgubi onaj opšti interes građana ili
potraga za istinom odnosno posvećenost opštem dobru kao što je večeras naglašeno da je uloga koju bi
mediji mogli da imaju.

Špica**

Nenad: Moj lični favorit među sedam smrtnih grehova novinarstva jeste ono sa puno šarenih slika, sve
sa dubokim dekolteima i kratkim suknjicama. Tabloidizacija.

PRILOG** Ogromna fotografija na naslovnim stranama, još veći naslovi i nešto malo sadržaja.
Uglavnom o privatnom životu političara, takozvanih umjetnika, TV zvezda. Što eksplicintije to bolje.
Život u službi estrade. Tako rade tablodi. Na kioscima širom balkana žuta štampa ugađa raznim čulima
a uspavljuje razum. Trač, senzacije, skandali. Da li novine pribegavaju senzacionalizu onda kada nisu
u stanju da savladaju ozbiljne i teške izazove ili je stvar oportunizma da se ugodi svijetu makar i na
njegovu štetu.

Nenad: Mene uvijek čudi koga za božije ime ovo može da zanima ?

Petar Lazić : Pa evo mene zanima hehe. Kao tebe ne zanima jel ?

Nenad: Ne, zaista ne zanima.

Petar Lazić : Evo ovo je primjer kog ne zanimaju tabloidi uopšte ali budimo realni sve to ljude pomalo
zanima ali problem je kad to postane svrha njihovog života.

Nenad: Jeste, da li je to svrha života medija? bar jednog dijela medija ?

Milka: Pa jeste zato što jedan dio medija sa ovakvim sadrzajima koje smo upravo vidjeli pokusava da
se probije na trzistu i sa druge strane mislim da se te stvarno životno i važne značajne teme. Nažalost
mi imamo jako puno tabloida a nemamo dovoljno medija koji se bave suštinskim pitanjima, recimo
istraživanjima, istraživačkim novinarstvom i tako dalje.
Nenad: Pri tom Tabloidi se bolje prodaju od onih koji se bave suštinskim stvarima. Portal Index.hr je
počeo u pomalo polutabloidnom obliku ali se promjenio. Zašto ?

Tomislav: Index je postao populistički medij, taj internet je kao takav zapravo populistički medij koji
mora obuhvaćati što više publike, što više dolazaka na sajt. Naravno da je tabloidizacija oblik način
kako privući što više ljudi na sajt, a to je osim toga prilika da se uz to plasiraju jako važne teme.
Iskustva indexa u proteklih 10. godina otkrili smo ono da zapravo ono što najviše pali naše čitatelje
nije, nisu tablodi, nije crna hronika u tolikoj mjeri koliko su to priče koje niko neće dirat, tajkune koje
niko neće dirat, političare koji se ne smiju kritizirat. Dakle, upravo to prkošenje struji je ono što je..

Nenad: Što je indexu dalo..

Tomislav: Ne samo čitanost nego i medijsku relevantnost.

Petar Lazić : Evo šta ukratko kaže jedno istraživanje na temu celog regiona. 3% gledaoca uopšte ne
gleda televiziju, filmovi i serije 25%, sport gleda 14%, vesti i politiku 11%, muziku 10, zabavu i
humor 9, kvizove 8 a ništa posebno 7%. Kakav je vaš osjećaj? da li ptprilike i Bunja Luci slično?

Nataša: Pa generalno je tako. Vi imate činjenicu da se u zemljama kakva je Bosna i Hercegovina, znači
to su praktički zemlje u tranziciji, televizija gleda u procentu od 66%. odnosno u tom procentu se
plasira marketinski budzet na televizijske stanice. Mjera razvoja jednog drušva je koliko se čitaju
ozbiljne novine. U tom smislu smo mi očito na skali vrlo, vrlo nisko.

Nenad: Malo smo nerazvijeni htjeli ste da kažete. Ako je to mera razuma haha

Nataša: Zavisi ko mjeri. Šalim se. Problem jeste, znate, vi pokušavate da imate ozbiljne politčke
magazine, da se bavite istraživačkim novinarstvom ali poeplemetar skoči kad tamo nekoj starleti kao
što reče vaša sjajna komičarka u Surjvajvoru ispadne dojka. To je prosto.

Nenad: Odakle ta fascinacija sa svetom poznatih. Zašto nam je baš tako zanimljivo kako je, kakvu je
kafu popila, kako je raspoložena nakon kafe? Šta je to u medijima koji proizvodi taj 'trash' koji
gledamo?

Vildana: U Bosni u principu nema te vrste tabloida, njih uvozimo iz Hrvatske i Srbije. Mi imamo
drugu vrstu tabloida, mi imamo novinu i vlasnika evo kojeg izvozimo u Crnu Goru koji vam stavi
reisa na prvu stranu i na posljednju stranu stavi golu ženu. Upravo na taj način. Dakle, privlače
čitatelje. Tabloidizacija je i u svijetu počela da gubi na cijeni. Bosna srećom i tu malo zaostala pa sad
nudimo ekskluzivno novine, emisije, pokušat ćemo nešto i mi napraviti.

Nenad: Index.hr se proslavio svojevremeno time što je, jednim filmom u kome je balkanskom
čovječansvu se Severina predstavila kao glumica, inače moja omiljena glumica. Da li biste sada sa
promjenjenom koncepcijom Indexa hr objavili jedan takav film ?
Tomislav: Pa jesmo, objavilo smo navodne fotografije Blanke Vlašić u porniću koje je ispalo da to
zapravo nije Blanka Vlašić pa smo zato platiti četrdeset tisića kuna odštete i naravno dobili smo po
prstima i to vrlo legitimno. Ja mislim da je Index objavio puno važnijih stvari koje bismo ovdje mogli
nabrajati: smjenjivali smo ministre, otvarali smo neke teme ali naravno više o onima koji pamte
Severinu govori..oni više govore o Indexu nego sam Index. Čini mi se da bi ego tabloidizaciju kod
dobrog dijela medija postao utočište da je to najsigurnije. Crna Hronika je sada najsigurnije jer se time
nećete zamjeriti nikome od centara moći od oglasivača politike i tako dalje. Dakle, najsigurnije je tako
pod izlikom da to narod zanima. To narod ne zanima do određene mjere. Dio ljudi to sigurno zanima,
dio ne. Treba nači nekakav balans, nekakvu ravnotežu između ozbiljnog novinarstva i tabloidizacije.

Petar Lazić : Da li je neophodna tabloidizacija i u ozbiljnim medijima da se napravi nekoliko koraka...

Milka: Da vam kažem nešto. Mi smo recimo strašno puno prodali jedan broj monitora u kojem smo
stavili baš Severinu i Milana Đukanovića, mislim da je ona njemu nešto pjevala, na nekoj zabavi ali sa
druge strane mislim da nam ovo govori upravo o tome gdje smo mi sada, gdje smo nekad bili. Ja kad
se sjetim recimo Starta, kako je to bila odlična novina, kad se sjetim Danas, kad se sjetim nekadašnjeg
Nina, kad se sjetim svih onih odličnih medija iako smo živjeli u jednom mirnopartijskom sistemu a
koji su zaista imali jednu nevjerovatnu težinu i ozbiljnost oka i sad odjednom vi pogledajte šta imamo
oko nas. Mi više uopšte nemamo, nemamo recimo, ja mislim da Hrvatska nema novinu kakav je bio
Start i kakav je bio Danas. Upravo zbog toga što svi hoćemo nekako da se naplatimo na tržištu a što
narodu treba hljeba i igara.

Špica**(prilog)

Božana Bešlić: Svaka priča kao i medalja ima dvije strane, barem bi trebala da ima a nekako mi se čini
da današnje medijske medalje imaju samo jednu stranu, onu koja je nakljonjena vladajućim
garniturama, njihovim stavovima i svjetonadzorima. Nedostatak objektivnosti je kroničan i to nas sve
više udaljava, udaljava informacije, objektivnost i realnu sliku o stanju u zemljama u našoj regiji.

Novinar(prilog): Spinovanje je oblik propagande. Ideja je zavrtiti priču ili informaciju koja će javnost
okrenuti na ovu ili na onu stranu. Velemajstor spinovanja Alister Kambel, savjetnik bivšeg britanskog
premijera Tonija Blera bio je zasluzan za formiranje zapadnog javnog mijenja tokom NATO
bombardovanja Jugoslavije. Politički podobni urednici ne izlaze iz upotrebe samo se menja forma kao
i sredstva kojima se dokazuje podobnost.

Nenad: Ima li u nas neki Alister Kambel, šta se u nas spinuje?

Vildana: Kod nas se spinuje vlast. Ona se prodaje, ona se pakuje. Imate prebjege, imate novinare,
imate nikad raščišćenu situaciju iz tih 90ih. Možda bismo mi svi imali daleko bolju situaciju u
medijima da smo prihvatili ideju koja je krenula odmah nakon ratova 90ih, da tamo negdje u jednom
ćošku Haga bude jedan dio i za one koji su spinovali rat.

Nenad: Govorimo o novinarima?

Vildana: Naravno, govorimo o našoj struci, govorimo o ljudima koji su samo poslije toga proijenili
dresove, nastavili da spinuju šatro za demokrate.

Nenad: Šta se spinuje u Crnoj Gori?

Milka: Ja mislim da se mi zaista nikad nismo suočili sa našom prošlošću i da je to jedan od najvećih
problema svih ovih naših država. Recimo kod nas u Crnoj Gori je Mile Đukanović predstavljen kao
mirotvorac iako je bio jedan od glavnih podstrekaca i učesnika za rat i ustvari on je čak dobio neku
mirotvoračku nagradu i kad smo mi rekli čekajte pa mi se ipak nečega sjećamo, nismo sve zaboravili
onda je počela čitava lavina na nas. Kao mi smo ustvari ti koji smo bili u ratu a ne Đukanović. Tako da
ustvari mislim da imate timove, dobro obučene timove koji stvaraju jednu novu stvarnost, ustvari
zamagljuju sustinu stvarnih procesa i događaja.

Nenad: Postoji li na prostorima okruženja neko maestro spin doktorovanja.

Tomislav: U hrvatskoj neki ljudi misle da to jesu pa nisu. Recimo Ratko Maček mislio da je on spin
doktor a sad mu visi zatvor za vrtatom tako da on je sam sebe proglasio spin doktorom zato što je a to
je poanta ovaaj spina, da iza tog spina mora stojati neka batina. Iza Ratko Mačeka je stajala batina Ive
Sanadera. Iza velikih korporacija stoji batina, prijetnja od 2-3 miliona kuna oglasa koje ce povući ako
mediji neće popustit. Dakle, spin bez te batine je zapravo smijesan spin i mediji se na njega ne osvrću.
Dakle, sve je pitanje. Nije to osobno nego kolika je snaga iza toga.

Nenad: a u Banja Luci, ko je maestro spinovanja?

Nataša: Milorad Dodik.

Nenad: Znači on nema nekog iza sebe nego je on sam svoj majstor.

Nataša: On ima ali je on odličan učenik. On je prošao razne kurseve i mislim da se sjajno izvještio u
spinovanju. Vjerujte, vrlo često njegova ljutnja koja se čini tako ozbiljnom je ustvari divan jedan spin.
I evo skoro ću vam reću kako su sjajno nas ispinovali Zlatko Lagumdžija i Milorad Dodik na susretu u
Banja Luci. Pola pres konferencije se pričalo o tome kako je Milorad Dodik posudio Lagumdžiji pare
da se kladi na Bosnu i Hercegovinu u utakmici sa Brazilom. Niko nije pričao o tome šta su dogovarali
odnosno da li su dogovoroli kako da rješe problem državne imovine recimo.

Nenad: A zašto se mi novinari navlačimo na taj spin? Zašto gutamo sve što nam daju čak i bez čaše
vode?
Vildana: Ne gutamo mi baš sve ali većina odlučuje. To i jeste ta priča o medijima. Pristajali, ne
prijstajali mi opet postajemo žrtve. Zato i kažem radi se o onim maglama koje nam prodaju već
dvadesetak i kusur godina. Moramo se jednom suočiti s njima da bismo postali bolji.

Petar Lazić : Ko ima više uticaja: Politika ili Tajkuni?

Milka: Kod nas su Politika i Tajkuni jedno. Mislim čitava moć je u rukama jedne familije, vladarske
familije. Ja kažem, mi poslije ovih 20. godina lakše bi nam bilo da nas je neko okupirao, više bi ostalo
nego poslije te, tog braka između familije i tajkuna. Vladarske familije. Znači to je jednostavno
povezano.

Nenad: Kad smo već kod okupacije pa niste morali sklopiti mir sa Japanom. Mogli ste da predate pa
da oni došu da rade. Ionako to vole.

Milka: To ne bi bilo loše. Zamislite, jedina dobra privatizacija u Crnoj Gori je jedna kada su nas
upravo ti sa kojima smo vodili rat, japanci kupili.

Nenad: Kakvo je stanej u Bosni?

Vildana: Kod nas političari diktiraju živote. I tu je velika razlika. Zato i jesu identificirani sa medijima,
zato oni i okreću stvarnost na svoje načine. Ali zato kod nas imate recimo Vladu Federacije koja ne
pomaže medije, imate Vladu RS-a koja ulaže u sve medije ali u Vladi Federacije imate odluke da
preko javnih preduzeća pomažu ili dijele marketinske kolače.

Nenad: da li u Banja Luci zaista Vlada RS-a odnosno država kao država ulaže u medije:

Nataša: moram reći da samu tu činjenicu ne smatram problemom, i druge vlade, koliko znam i vlada u
srbiji je davala novac medijima, na kraju krajeva mnogi mediji su uzeli novac od stranih vlada.
Problem je u tome kako to činite? s obzirom da je u pitanju novac poreskih obveznika, da li je
dovoljno transparentno, da li su ispunjeni određeni kriteriji i naravno šta mediji s tim rade i kako se
nakon toga ponašaju. Tu su onda na ispitu.

Nenad: Spinovanje i nije neka novina, još je Homer spinovao Ilijadu i Odiseju ali Homer nije imao pri
ruci internet.

Prilog**Novinar: Sa više od osam stotina miliona korisnika Facebook je najpopularnija socijalna

mreža na svetu. Vesti se facebookom šire brzinom kompjuterskog algoritma. Svaki treći stanovnik
balkana uz jutarnju kafu više ne čita novine nego gleda 'news feed', po standardima masovnog ukusa
zanimljivost se širi dalje, dosadno ni ne dospeva na mrežu. Paradigma nečega što se zovu vesti tako je
zauvek izmenjena.
Nenad: Ko je ovde fejsbukovac ako se tako kaže? jel možemo gore ruke da vidimo ko ovde koristi
redovno facebook... ne ne pitanje je drugačije: ko nije facebukovac?..... Zašto niste?

Nataša: Imam dva sina kojima sam jedva dozvolila znajući da je ipak to sada prostor za druženje ali ja
u taj prostor ne želim da uđem.

Nenad: A ko od vas želi da uđe i sasvim se komotno osjeća u tom prostoru evo od naših gostiju ovdje?

Tomislav: mislim da je privilegija novinara doći u takvo okruženje. Dakle, vi ste kažete među
virtualnim krugom ljudi gdje se barata informacijama, komentarima, idejama, gdje se mogu plasirati
tekstovi nekon drugom tipu publike. Dakle, preko fejsbuka možete na index dovući dobar dio čitatelja.
Facebook je vrlo koristan ako se znate njime služiti tj. ako ga ne privatizirate, ako se ne izlažete
svakojakim stvarima koje se na facebooku nalaze. Dakle to je oblik društvene mreže koji novinarima
može biti dragocjen izvor infomacija i dragocjen oblik promocije vlastite širom krugu publike.

Petar Lazić : Koliko ovi novi mediji, dakli svi koje je donio interent su uticali i koliko utiču na ajd da
krenemo od prodaje pa do uređivačke koncepcije vaših medija?

Milka: Pa vi ste ustvari stalno u nekoj vrsti trke sa svim tim novim što dođe međutim moram reći da
ono što mi radimo to su ipak malo, kako da kažem analitičkije forme, ali slažem se da fejsbuk može
dobro da se koristi. Mi recimo imamo naravno monitor i na fajsbuku imamo dosta prijatelja onda se
sami reklamirano naše tekstove preko fejsbuka. Imamo određenu mrežu. Ja sam recimo na fejsbuku.
Isto tako dobijam informacije od drugih ljudi i tako a sa druge strane možete se povezati sa kolegama
iz regiona. Mislim da je to isto tako jedna jako dobra igračka da se povežete sa njima.

Petar Lazić : Velike svetske kukaju vec neko vrijeme da im je internet velika konkurencija i da padaju
tirazi. Jedan od najbitnijih razloga koji navode jeste upravo internet i sve sto se desava na njemu.

Milka: Znate kako. To je ona stara priča kad god se nešto novo pojavilo uvijek smo mislili da će
televizija ubiti radio, radio ubiti štampu, internet opet ubiti tradicionalne medije je li tako? ali ja
mislim da će ipak u nekom biti prostora i za nas i za internet. Naravno tiraži generalno padaju ali
mislim da je to ne samo zbog interneta nego zbog jedne velike krize potresa svijet.

Vildana: Prije nepunih mjesec dana amerikanci su napravili svoju veliku analizu, iskukali se, izjadali
se svima kako je uz ogroman pad izdavačka industrija oglasivačkog prostora, svega redom... Na kraju
podvukli crtu i priznali da idalje izdavačka industrija ima veće prihode. O tome se radi. Nisam,
naravno pristajem da štampa izumre sa mnom ali sam duboko, duboko uvjerena da dok ne umrem da
će postojati ljudi koji će, koji neće vjerovati u onu kafu dok ne vidimo pravi primjerak.

Tomislav: Svi mediji su sada jedna velika sinergija. Dakle novine na internetu, televizija na internetu.
Sve je to postavila jedna velika korporacija. Sutra će Index izaći kao novine, novine će biti na
internetu kao što je Gardijan, najbolji sajt. Dakle, to će sve biti jedna velika sinergija jer su to
tehnologije: Ipad, Iphone, Facebook, to su sve blic i medijske komunikacije i mediji se naprosto
moraju tome prilagoditi. Nema više dinosaura koji nisu na internetu, koji samo hoće ići na kiosk, to je
kraj. To je jednostavno i moramo se s tim pomiriti i naravno onda se početi prilagođavati tome.

Milka: Meni se ovdje čini jako važno ta isto tako aktivistčka uloga fejsbuka kao nekog ko može da
okuplja, da zove na pobunu i mislim da je to jedna ustvari i drugih društvenih mreža dobra stvar.

Nenad: Interesantno je da u Crnoj Gori fejsbuk sluzi za dizanje za pobunu, jel moze nesto drugo?

Milka: nema, moramo da se bunimo.

Nataša: To je znači Crnogorsko proljeće.

Milka: naravno haha

Nataša: Ne, ono što je bitno što je rekao Tomislav ako smijem samo da dodam. Mediji će sve više,
odnosno sve manje biti ono što mi mislimo da jesu u klasičnom smislu bi sve vise trebali i bit ce
content provideri, proizvođači sadržaja a najmanje će bit važno koj je platforma u pitanju odnnosno bit
će poželjno da budu na što više platformi, ali suština je sadržaj. Morate imati nešto zbog čega će neko
vas gledati, čitati, slušati nevezano na koji način dolazi do vas.

Špica**prilog

Azra Bećirević (Stipendista EFB iz Sarajeva): Glavna uloga medija danas je da zamagljuju suštinu
stvarnih procesa i događaja kao što je spomenula gospođa Milka Tadić, tako da smo svi u jednoj jako
nezgodnoj situaciji. Moramo pratiti medije da bismo bili informisani a ako pratimo medije koje imamo
onda smo dezinformisani.

Špica**

Nenad: Retko je ko tako jezgrovito opisao šta je to što ne valja u našoj struci kao što je što je to učinio
Boris Dežulović.

prilog**

Boris Dežulović(kolumnista), Pet temeljnih načela novog novinarstva: bilo tko, bilo što, bilo kad, bilo
gdje i budzašto, odnosno pet "što": što kraće, što bizarnije, što šokantnije, što banalnije i što gluplje.
To postaje profesionalni standard.

Nenad: Gostima u studiju vjerujemo da u njihovim medijima nije tako, inače ne bi smo ih zvali da
budu ovdje, ali da li ovo postaje standard naše struke? da li je Boris Dežulović upravu?
Milka: Pa ja mislim da ima jako puno medija koji ustvari mogu potvrditi ove riječi koje smo upravo
čuli, međutim sa druge strane to izaziva i reakciju znate, tako da imate zaista i reakciju na tu banalnost
i tu prostotu koja se širi ovim čitavim prostorom, mislim i Evropom i Amerikom. Znači, ono što
mislim da je značajno to je ono oduprijeti se i istrajati na stvarno onim principima kojima su nas učili.
Da budemo što profesionalniji i da se bavimo zasita suštinskim i značajnim pitanjima u društvu.

Nenad: Je l' ovako kako se mi bavimo mi na neki način pospešujemo nerazumevanje između nas a ne
razumevanje?

Tomislav: Pa čini mi se da bi možda najvažniji posao novinara u budućnosti bio artikulirati cijelu ovu
šumu informacija koje se pojavljuju u medijskom prostoru, virtualnom prostoru, sve te silne blogere,
fejsbukovce. Dakle, naš posao, nama ljudi moraju početi vjerovati jer tim blogerima anonimnim se
neće vjerovati. Trebali bi novinari biti ti koji bi to saželi, pročistili kroz(i) sve svoje novinarske
vještine upotrijebili da se da smisao i provjera toj vrsti inforamcije i da mi onda kroz naše medije
kanaliziramo te neke pročišćene informacije u javnost.

Nenad: nekada je problem bio doći do neke informacije, danas je problem kako odgurnuti taj višak
informacija.

Vildana: Danas je problem dobiti informaciju, provjeriti je i razgovarati sa više izvora. Znači, trčimo
za informacijom, trčimo za vremenom, trčimo za sugovornicima ali to je novinarstvo.

Milka: Ja mislim da bi ovdje mogli reći da stvarno jeste poplava nevažnih informacija, informacija
koje apsolutno ništa ne znače, ali stvarno da dođete do pravih informacije: ko je recimo iza neke
privatizacije? To je užasno težak posao, posao koji nekad traje godinama. Ne možete uopšte da
otkrijete ko ustvari stoji iza OFFSHORE firme koja je recimo kupila neku od ključnih fabrika u vašoj
zemlji. Ko ustvari dobija novac u nekim sumnjivim dijelovima i tako dalje. Tako da poplava tih
informacija koje ništa ne znače, onda ovih tabloida koji pišu o raznim stvarima koje nisu bitne služi da
bi se zaista ove suštinske i značajne stvari sakrile.

Petar Lazić : Šta možemo da učinimo mi kao novinari ili mediji da se bolje razumiju mediji u
regionu?

Nataša: Mi moramo da izdržimo u naporu da i govorimo istinu i da pronađemo istinu. U ovom

vremenu opšteg ubrzanja i globalizacije najveći izazov za novinara jeste kako istovremeno dati tačnu i
brzu informaciju?i u tom smislu ne smijemo posustati jer jedino ako zaista ostanemo u prostoru
infomracija, čuvamo se prostora kvalifikacija možemno da pretendujemo na nekakvo buduće
povjerenje.

Petar Lazić : Tomisave da li dovoljno govoriti samo istinu?

Tomislav: Mislim da niko ne može stati na put istini jer kao što smo vidjeli kroz sve te silne
tehnologije uvijek će istina naći svoj put, treba je samo nekako analizirat, uhvatiti i ovaaaaj probiti se.
Internet pruža neviđene mogućnosti da vi sa vasom istinom izađete vani i nema toga ko će baš sve te
rupe začepiti.

Vildana: Vrlo tvrdoglavo vjerujem da ćemo jedno jutro ustati i svi generalno postati drugačiji, baviti se
novinarstvom prije svega jer anm je to posao?

Petar Lazić : Pominjali ste ovdje da su novinari bili jedni od onih koji su započeli rat. Da li mogu da
započnu ili da nastave i da dovedu do mira ?

Milka: Naravno da mogu, naravno ako i drugi značajni faktori to hoće mislim da je ustvari ključno da
raskinemo sa predrasudama i da ustvari bude kritički najviše prema sebi i da naravno se interesujemo
šta se dešava oko nas.

Nenad: I dalje gledajte Okruženje, naredne sedmice tema je velike sile i balkan. Do gledanja uz pogled
Marine Orsag na nas novinare.

Marina: Pa ja baš se neću odazvati na vas novinare nego na općenito situaciju. Dakle ja vjerujem da se
i dan danas nakon dvadeset godina u medijima koriste određene emocije od prije dvadeset godina,
izvrću se određene situacije i radi se od muhe slona. Evo meni se recimo jučer desila jedna situacija u
Beogradu za koju sam sigurna kako bi se odazvala u Hrvatskim medijima. Hodala sam po cesti i
mojom krivicom me slučajno trknulo auto. Ja sam sigurna da bi sljedeći dan u hrvatskim novinama
pisalo "Hrvaticu u sred Beograda pregazio Srbin". 100% isto tako da recimo neki Srbin ode na more,
ode na trajekt, napije se ko guzica na trajektu i nije mu dobro od alkohola. ide povraćati preko palube,
padne preko palube i sljedeći dan u beogradskim novinama bi bilo "Hrvati gurnuli Srbina s broda" i
tako bi vjerojatno bilo i tako nažalost je tako i ja se u potpunosti slažem sa vama. Znači, trebamo
gledati sebe i bit će nam sve bolje i razmišljat svojom glavom i hvala vam puno ljudi vidimo se
sljedeći tjedan.